ADRIJANA VIDI

UDK 821.161.1.09
Originalni nauni rad

Adrijana Vidi
Sveuilite u Zadru

Kulturni imperijalizam ili posve opravdano

itanje? Prilog raspravama o valjanosti
feministikog itanja ruske knjievnosti
Saetak: Feministiki pristup ruskoj knjievnosti i feminizam u razliitim
disciplinama kakav je Zapad ve neko vrijeme poznavao na rusko tlo prodiru
krajem osamdesetih godina s dezintegracijom Sovjetskog Saveza. S pravom se
moe govoriti o prodoru, jer je rije o uvezenom pristupu neovisnom o ruskim
enskim pokretima iz 19. stoljea. Usporedo s njegovim napredovanjem i porastom
koritenja raznolike metodoloke ponude ovog tipa vode se rasprave o
opravdanosti koritenja zapadne terminologije i primjene ve razraene zapadne
metodologije, jer se navedimo radikalan primjer neodobravanja koji odzvanja
postkolonijalnim feminizmom ene sa Zapada ne mogu baviti autoritarnim
oblicima kulturnog imperijalizma govorei enama s Istoka za im da ude. U
ovom e se radu pokuati ponuditi pregled postojeih rasprava o pitanjima
opravdanosti te problemima i nainima koritenja feministikog pristupa ruskoj
knjievnosti.
Kljune rijei: ruska knjievnost, feministiko itanje, zapadna metodologija,
kulturni imperijalizam.

Feministiki pristup ruskoj knjievnosti i feminizam u raznim

disciplinama kakav je Zapad ve neko vrijeme poznavao, neovisan o
ruskim enskim pokretima iz prethodnog stoljea, na rusko tlo prodiru
krajem osamdesetih godina s dezintegracijom Sovjetskog Saveza. S
pravom se moe govoriti o prodoru, jer je rije o uvoznom pristupu.
Novonastale ruski rodni studiji poinju rabiti mnotvo zapadnih
koncepata i teorija te postaju tema rasprave o intelektualnoj globalizaciji
ili ak kolonizaciji. Namee se dihotomija domaeg pristupa s naglaeno
lokalnim specifinostima i internacionalnoga (post)modernoga te
postavlja pitanje kojim putem krenuti (Temkina & Zdravomyslova, 2003:

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 53

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

57). Polemizira se o, primjerice, opravdanosti koritenja zapadne

terminologije, nunosti poznavanja engleskog jezika i primjene unaprijed
pripremljene zapadne metodologije, jer se navedimo radikalan primjer
neodobravanja koji odzvanja postkolonijalnim feminizmom ene sa
Zapada ne mogu baviti autoritarnim oblicima kulturnog imperijalizma
govorei enama s Istoka za im da ude (Heaton, 1997: 65). Iako se
Gayatri Chakravorty Spivak posvetila enskim subjektima Indije i Treeg
svijeta koji predstavljaju sluaj vrlo razliit od ruskog, predstavlja dobar
uvod za promiljanje razliitosti kroz poziv da se od-uimo od nae
povlatenosti kao naeg gubitka (un-learning our privilege as our loss)
(Morton, 2004: 77). Ovaj je proces otean ne samo zbog manjka
informacija nego i nemogunosti razumijevanja uslijed odreenog okvira
rasuivanja karakteristinog za odreeni drutveni poloaj, pa autori
Landry i MacLean vide dvostruku zadau koja oekuje privilegirane pri
oduavanju od privilegiranosti. Prije svega su duni stei znanje o onima
koji su za privilegirano gledite najskriveniji, a zatim ostvariti kontakt na
razumljiv nain tako da ostavlja mjesta za odgovor (Dutta, 2009: 286).
Crowley manjkavosti primjene normativnih i deskriptivnih dimenzija
zapadnog feminizma na istone kontekste svodi na teorijski
redukcionizam kakav predlae Somjee i koji definira kao potragu za
univerzalnom valjanou argumenata kroz pokuaj homogenizacije
sloenih i unutarnje promjenjivih aspekata drutvene stvarnosti s ciljem
uklapanja u njihove (feministike, A. V.) teorijske modele (Crowley,
2004). Jedan od pokuaja obogaenja ili premoenja ove manjkavosti
inkorporacija je etnografskog materijala koji ima sposobnost pokazati i
otklone u zapadnoj teoriji. Feministiki marksizam tako pokazuje
eurocentrizam zbog jednakih pretpostavki o industrijalizaciji svih
drutava, pretpostavki o nuklearnoj obitelji koja ne predstavlja normu
mnogih drutava te neosjetljivosti na sivu ekonomiju u koju je ukljuen
ogroman broj ena. Radikalni feminizam, pak, tei transpovijesnim i
transkulturnim konceptima patrijarhata koji vode zanemarivanju vanih
razlika. Prokreacijska uloga ene uzima se zdravo za gotovo bez uitavanja
razlika u ekonomskim, kulturnim i povijesnim iskustvima kao to
podrazumijeva i globalni model patrijarhata, a emancipacija nipoto ne
moe predstavljati jednak koncept enama s razliitim iskustvom,
poloajem, porijeklom i slino. Crowley smatra da se svi koncepti, od
podjele rada do privatne i javne sfere, mogu nanovo promisliti (rad je
izvorno napisan 1991. godine) i da se materiji moe fleksibilnije pristupiti,

54 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

a strah koji razliitosti proizvode kod radikalne zapadne feministike misli

prijetnja je od dekonstrukcije izomorfizma na kojem poiva feministika
politika. Implementacijom etnografskog materijala mogu se osvijetliti
nevidljiva, anonimna mjesta otpora kapitalizmu i patrijarhatu (Crowley,
2004).
Kao nama puno blii i praktian primjer svijesti o neusklaenosti
zapadne metode i istonog materijala, Julia Heaton navodi naslov Pismo
iz Sjedinjenih Drava kritiko-teorijski pristup iz zbirke Kako smo
preivjeli komunizam i ak se smijali Slavenke Drakuli. U njemu
amerika teoretiarka B. predlae autorici da napie esej o iskustvu ivota
u bivoj Jugoslaviji, te se nada da e razliiti tekstovi koje e prikupiti biti
neka vrsta kritiko-teorijskog pristupa (Drakuli, 2005: 291). Ovo
autoricu izbezumljuje, ne moe odgovoriti na njezina pitanja jer su sva
pogrena (Drakuli, 2005: 292), te se umjesto odgovora prisjea
nespretnih poetaka feministikih grupiranja u bivoj Jugoslaviji, Poljskoj,
Maarskoj i Bugarskoj kojima je nazoila. Tekst s gorinom tranzicijskog
trenutka zavrava rezignacijski: Kritiko-teorijski pristup? Moda za
deset godina. U meuvremenu, zato ne pokua pitati nekog
drugog? (Drakuli, 2005: 296). 1 Koegzistencija istodobno oprenih
stavova prihvaanja i odbijanja Zapada moe se ilustrirati injenicom da je
Drakuli ipak napisala esej za ovaj zbornik i da se nije oslanjao ni na kakav
teorijski pristup, dok se, s druge strane, u istom zborniku naao esej Dae
Duhaek, koji se teorijski oslanjao na francuski feminizam, iako je
autorica dolazila iz iste bive drave (Heaton, 1997: 65). Ovaj sluaj odie
varljivou koju Biljana Kai u hrvatskom sluaju (tekst je napisan 2006.
godine) povezuje s nepostojanjem kako slubene povijesti feminizma tako
i kritikog pogleda na nju pored problematike dijakronije, slojeva,
mehanizama i subjektivnosti pamenja te mogue autocenzure
socijalistikog razdoblja (Kai, 2006: 213).
Rasprave o metodolokom uvozu u postsovjetskom kontekstu ili
openito o neadekvatnosti zapadnog, poglavito feministikog pristupa
ruskom specifikumu, vode se na vie razina i kritika je usmjerena u

1Heaton ak i identificira ameriku teoretiarku. Rije je o Nanette Funk koja u

eseju Feminizam istono i zapadno ("Feminism East and West") priznaje da
hegemonizam zapadnog feminizma moe biti neosjetljiv na neke dijelove iskustva
komunizma, pa ih ak i izokrenuti, te iz vlastitog iskustva priznaje da je spornim
pitanjima koje spominje Drakuli izazivala politiki i intelektualni otpor (Heaton,
1997: 65).

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 55

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

razliitim pravcima. Istovremeno je rije o problematici koja esto ostaje

zanemarena i neosvijetena u velikom dijelu radova koji su posveeni
prouavanja rodnih aspekata ruske knjievnosti. Ovim radom e se
navedena problematika pokuati predstaviti kroz spoznaje iz materijala
koje je autorica srela u dosadanjem bavljenju temom te e se tako
pokuati doprinijeti usustavljivanju raznolikost u sferi odnosa materijala i
pristupa. Prva razina problematike u najirem smislu nije usmjerena
iskljuivo na knjievnost nego vezana uz korpus kritikih i teorijskih
tekstova o pojavi rodnih i enskih studija u Rusiji koji jako dobro
ilustriraju razliitosti i otpor zapadnim iskustvima i tradicijama. U
drugom dijelu rada fokusirat e se na konkretnu problematiku rodno
osvijetenog pristupa ruskoj knjievnosti.

Rodni i enski studiji

Openito se smatra da je prvi lanak posveen rodnim temama u
Sovjetskom Savezu izaao tek 1989. godine u asopisu Kommunist. Iako
jo uvijek na margini, od 1990. godine nadalje strategijama
autonomizacije i integracije na starim su se i novim institucijama otvarali
rodni i enski studiji, uglavnom financirani zapadnim sredstvima
(Temkina & Zdravomyslova, 2003: 51-53). Sve se ovo odvijalo u
specifinom drutvenom i kulturnom kontekstu koji je karakterizirao
etakratski rodni sustav. 2 Za postsovjetsko se razdoblje muke

2 Pukareva rodni ustroj u Sovjetskom Savezu i poslije njega proglaava posve

etakratskim te navodi etiri faze. Prva je trajala od kraja 1917. do kraja 20-ih
godina i kraja NEP-a, kada su se osnivali enski savjeti i eksperimentiralo se u
obiteljskim odnosima. Dolazi do defamilijarizacije i politike mobilizacije velikim
dijelom nepismene, pasivne i uz kuansko vezane enske populacije. Drava se
odijelila od crkve, preuzela regulaciju branih odnosa, a ena i brak su se jednako
odijelili od kuhinje. Dunost sovjetske graanke bila je raati, a drava preuzima
oinsku ulogu i obeava komunalni sustav odgoja djeteta. Pojedinana ena ili
majka nije bila objekt interesa, u opasnost su dovedene emocionalne brane veze,
a zbog oduzimanja privatnog vlasnitva i ekonomski obiteljski temelj. Ova faza
podigla je obrazovanost i pismenost te ekonomski oslobodila sovjetsku enu od
obiteljske ovisnosti uz cijenu indoktrinacije i politike mobilizacije. Druga faza
totalitarne androginije, ekakratskog ugovora majke-radnice, trajala je od kraja
20-ih do sredine 50-ih godina. Izrazita ekonomska mobilizacija ena vodila je do
kultiviranja brisanja spola. Ova faza otpoela je slubenim proglasom o rjeavanju
enskog pitanja kroz dokidanje enskih savjeta i vezivanje enskih udruenja uz
ope partijske. ene se poinju baviti dotad mukim zanimanjima, odgoj djece sve
vie preuzima drava, komunalizira se stambeno pitanje i dokida privatnost.

56 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

demokracije vezuju oivljavanje patrijarhata i iskljuenje ena iz javne

sfere, bioloki determinizam kao dominanta u javnom mnijenju i
neprijateljski odnos prema feminizmu u javnom diskursu (Temkina &
Zdravomyslova, 2003: 54-55). Kontekst razvoja enskih studija u
postsocijalistikoj Rusiji bio je toliko razliit od zapadnog da se isprva
postavljalo pitanje emu uope enski studiji kada je i za vrijeme
socijalizma izlazio zavidan broj radova o reproduktivnom zdravlju,
kombiniranju majinstva i zaposlenja i slino, te ime se uope mogu
baviti u zemlji sa slubenim stavom o enskoj emancipaciji postojeim ve
tri etvrtine stoljea. Pojava enskih studija na Zapadu bila je rezultat
enskih pokreta dok ovo u Rusiji nikako nije bio sluaj, pa ni odgovori na
pitanja o enskim studijima i njihovom sadraju ne mogu imati iste
odgovore (Posadskaya, 1994: 158-159). U radu iz 1994. godine, glavnim
tadanjim problemom odrivosti feministike usmjerenosti enskih
studija Posadskaya je proglasila manjak feministiki orijentiranih
prouavateljica i enskih pokreta.3 Jedan od prvih zadataka bio je razluiti
izmeu biodeterministikog i instrumentalnog tipa istraivanja
prethodnih desetljea od odgojnih enskih studija koji odbijaju ovaj
biodeterminizam kao odrednicu razlike meu spolovima, propituju rod,
otkrivaju ga u raznim dimenzijama drutvenoga ivota te podiu svijest o
rodnim temama koje nastoje integrirati u klasian nastavni plan. Takoer,
rodni studiji su imali ulogu opismenjivanja enskih pokreta u nastanku i

Sredinom 30-ih prestaje se proizvoditi kontracepcija, te se zabranjuju pobaaji i

oteavaju razvodi. Poslije rata dolazi do povienja simbolike vrijednosti
mukarca i komplementarnog sniavanja enske pa se oduzimaju funkcije koje su
ene za vrijeme rata obnaale. Od sredine 50-ih do poetka perestrojke
liberalizacija dolazi do lagane rehabilitacije privatnosti. Dekriminalizacija pobaaja
vraa reproduktivnu politiku u enske ruke, iako pobaaj postaje kontraceptivno
sredstvo. Zanimljive su pojave stambene matrifokalizacije i institucionalizacije
odgojne uloge baka. Zadnja faza zapoinje perestrojkom te je karakteriziraju
neotradicionalizam, ali i njegova kritika te, kao i na Zapadu, kasno sklapanje
braka, niska rodna stopa i slino (Pukareva, 2012.).
3 Posadskaya pie iz konteksta nove politike iskljuivanja ena s trita rada koja je

zapoela s perestrojkom i nastavila se u ranom postsovjetskom razdoblju. Navodi

par sovjetskih osobitosti poput marksistike podjele rada i ekonomije na
produktivni i neproduktivni sektor. Budui da su ene veinski bile zaposlene u
neproduktivnom sektoru (prosvjeta, zdravstvo, kultura, turizam i slino) koji nije
donosio nacionalni prihod nego ga je troio, ene su kao neproduktivne radnice
navedenog feminiziranog sektora imale nie plae, a rad u kuanstvu se uope
nije se vrednovao (Posadskaya, 1994: 160). Sve ovo, uz jo neke razloge, ilo je u
prilog politici perestrojke koja je eljela vratiti ene u kuanstvo.

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 57

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

probijanja vlastitih interesa u politiku aktivnost (Posadskaya, 1994: 157-

158). Prvi problemi su se pojavili u vidu odbojnosti prema jeziku
emancipacije, jer su rijei poput jednakosti, solidarnosti,
socijalizam ili socijalno bile vezivane uz prethodni sustav. Jednakost
ena prizivala je marksizam, zasienost i odbojnost, te se povijesni pristup
drutvenim fenomenima vrlo lako mogao odbaciti na temelju povezanosti
s marksizmom. Krucijalnim dogaajima smatra uvoenje rijei gender i
gendernye issledovanija, jer se time otvara prostor za drutvenu umjesto
bioloke uvjetovanosti enskosti i mukosti, omoguava premoivanje
povijesnog zakanjenje i ravnopravnost ruskog feminizma s ve
postojeima (Posadskaya, 1994: 164-165). Dodatnim problemom
proglaava opsjednutost sovjetskih drutvenih znanosti znanstvenou,
to jest, kvantifikacijom koja je u sebi obino skrivala rodni otklon i bila
neprimjerena za feministika istraivanja (Posadskaya, 1994: 165).
Sredinom devedesetih postojala su dva paralelna trenda u rodnim
studijima od kojih je prvi bio blii zapadnom feminizmu i koncentrirao se
na poziciju ene u drutvenoj hijerarhiji, a drugi se donekle vezivao na
sovjetsku tradiciju sociologije (obitelji), demografije i psihologije te
izbjegavao rasprave o patrijarhatu i odnosima moi. Dva su se trenda
zbliila krajem devedesetih, a termin rod se, iako donekle jo uvijek
nedefiniran, ukorijenio u drutvene znanosti (Temkina i Zdravomyslova,
2003: 56). Moe se govoriti o diskurzivnoj otvorenosti u kojoj se
preklapaju zapadne i ruske tradicije, prijevod zapadnih drutvenih
teorija i njegova kritika esto se ne mogu meusobno razluiti, a na
identitetskoj razini suivot vode kvazitradicionalni tipovi rodnog
identiteta, novo feministiko samopoimanje ili ak njihova kombinacija
(Temkina i Zdravomyslova, 2003: 58).4 Zapadno orijentirana prouavanja
kritina su prema zapadnim konceptima zbog mogueg imperijalizma u
kulturnom i epistemolokom smislu, esencijalizacije i zanemarivanja
pitanja moi pri konceptualizaciji roda u ruskom kontekstu. Jednostavan
primjer koji pokazuje razliku u zapadnom i istonom kontekstu u svjetlu
etakratske sovjetske prolosti upravo je pitanje kuanske uloge ene i
enskog plaenog rada. U dva konteksta s dvije razliite pozadine
predznak se ne moe izjednaiti (Temkina i Zdravomyslova, 2003: 59-60).
Mitrofanova pak upozorava da se u suvremenoj Rusiji svaka rasprava
o spolu i rodu svodi na seksualnost iako je javnost seksualnou zasiena i

4 Rad na koji se poziva je iz 2003. godine.

58 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

ak iziritirana. Razloge iritacije autorica ne povezuje s licemjerjem ili

uskoumnou ve smatra da masovna javnost preuzima u ruskoj visokoj
kulturi tradicionalnu podjelu izmeu spola/roda i spola/seksualnosti u
kojoj se seksualnost nikada nije razmatrala u fiziolokom smislu. Ovo je
bilo rezervirano za neobjavljene prie ili pjesme koje je drava ocijenila
pornografskima (Mitrofanova, 2006: 251). Frojdovska zapadna tradicija
teila je odnose meu spolovima pa ak i prema svijetu svesti na
seksualnost dok su se u ruskom sluaju meuspolni odnosi doivljavali
materijalnom manifestacijom erotskog, ali ne seksualnoga odnosa prema
svijetu koja, Platonom nadahnuta, premouje prazninu izmeu mukoga
i enskoga i tei njihovoj harmoniji (Mitrofanova, 2006: 252). Tolstojeve
ideje o grenosti seksualnosti i potrebi da se postavi iznad spola/roda
moda su najutjecajniji odraz ovog koncepta (Mitrofanova, 2006: 259).
Ruska filozofija ljubavi i roda/spola u tekstovima Fjodorova, Solovjova i
Berdjaeva temeljila se na gnostikom prijeziru prema seksualnosti i
pogledu na materijalni svijet kao na rezultat pogreke, s telosom u
unitenju svijeta i materijalnih tijela. Meutim, kod Rozanova se ne
pojavljuje prijezir prema tjelesnome ve pohvala neraskidivog trojstva
seksualnosti, braka i ina raanja te kritika kranskog asketizma
(Mitrofanova, 2006: 260).
Marianna Ljiljestrm istie da unato opetovanim zahtjevima za
priznavanje razliitosti opstaje tendencija integracijskog feminizma za
centraliziranom sintezom opozicija u teoriji i metodologiji. Uzroke ovoj
tendenciji vidi u povezanosti feministike teorije s konceptima
intersekcionalnosti, ali i u pojavi postsocijalizma koji skree pozornost na
propitivanje odnosa Istoka i Zapada. Podrazumljiva uvrijeenost zapadnog
besserwisserizma operira krajnjom monokulturalnou, jednostranom
historiografijom te ivot feminizma postavlja linearno kao mar od
predmodernizma preko modernizma do postmodernizma s
pretpostavkom usporedivosti razliitih iskustava (Ljiljestrm, 2010: 166).
Pozivajui se na Janet Halley, ovu tendenciju linearnosti naziva
deskriptivnim paranoidnim strukturalizmom, a hegemonijska
hijerarhija u postsocijalistikim kontekstima uspostavlja se upravo zbog
vremenske odgode Zapad je proivio jednako iskustvo i zna krajnji ishod
kretanja na Istoku (Ljiljestrm, 2010: 166). Pored sumnjiavosti prema
mogunosti adaptacije, javlja se ambivalentan pogled na odgodu uvoza
zapadnog feminizma te ga jedan dio smatra pogodnim zbog smanjene

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 59

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

mogunosti ponavljanja zapadnih greaka, posebice generalizacija

koncepta roda.
Unato prvobitnoj oduevljenosti, Ljiljestrm afektivno ita kritika
promiljanja Irine erebkine iz 2003. godine, problematina prvenstveno
zbog ignoriranje dugotrajnih intersekcionalistikih debata te stoga i
dodatnog poopavanja dihotomije Istoka i Zapada. Prema erebkini, etiri
su diskurzivna problema vezana uz proizvodnju roda u sovjetskom i post-
sovjetskom kontekstu, a odnose se na uvezeno zapadnjako: razlikovanje
izmeu spola i roda (prema autorici u postsovjetskoj varijanti mogu je
samo rod), razmiljanje u binarnim opozicijama (dijakronijski smjer
kretanja u dva je sluaja suprotstavljen), binarnost drugosti (u
postsovjetskoj je varijanti povezana i s nemukou i s nezapadnou) te
(zbog vremenske odgode preskoena faza) politike identiteta (Ljiljestrm,
2010: 167). Kljunim ishoditem govora o postsovjetskom rodnom
identitetu poslije prethodne rodne prohibicije smatra markiranje
enskosti, odnosno naglaava da je Zapad imao priliku iskusiti i
dekonstrukciju ove enskosti dok Rusija nije prola kroz rodni
esencijalizam nego na temelju spomenute prohibicije postoji negativno
tlo na koje se upisuju suvremene afirmativne strategije
enskog (Ljiljestrm, 2010: 167). Lieni (razdoblja) esencijalizacije, ruski
rodni studiji zaobili su rasprave o rodnom identitetu, tijelu, seksualnosti i
udnji te preskoili na problematiziranje socioekonomskog statusa ena
(Ljiljestrm, 2010: 173). Ljiljestrm istie da se erebkina uputa u
paradoksalan pothvat rekonstrukcije dihotomije spola i roda kako bi
dokazala da je nepostojea u postsovjetskoj Rusiji. Prema erebkini, rod
se u Rusiji nije formirao klasino zapadnjaki kroz obiteljske odnose
nego kroz dravne prakse pa je enskost na Zapadu inila pomak od
biolokog prema drutvenomu, privatnoga prema javnomu, dok se u
Rusiji kretala u suprotnom smjeru (Ljiljestrm, 2010: 173).
Zadravajui svijest o raznolikosti feminizma, Carol Adlam upozorava
da lakoa prevoenja, a zatim kalkiranja terminolokih anglizama i
njihova putanja korijenja u ruskoj akademskoj misli 5 doputa

5 Aleksandr Smuljanskij vrlo otro kritizira suvremenu metodoloku sliku

dominacije feminizma i rodnih teorija. Koristi ivopisne termine poput tajne,
intimnog i traumatskog odnosa, te je prvi predmet njegove kritike zamreni, ali
lukavi diskurs rodne teorije iju opstojnost osiguravaju ak i studenti ove
orijentacije piui na slian nain. Povijest razvoja kritike smatra gotovom, a sve

60 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

pretpostavku da je i cijeli kompleks ideja, koji stoji iza zapadnih termina,

takoer proputovao na Istok za vrijeme posve neometene kulturne
konverzije, da bi zauzeo nezauzeto 'demokratizirano' prostranstvo nastalo
poslije sloma sovjetske ideologije (Adlam, 2009: 204). 6 Slinosti
feminism-a i feminizm-a iskljuivo su povrinske naravi, a razlike
ogromne, unato heterogenosti obje strane. Adlam se koncentrira upravo
na nevoljkost ruskog primanja i na zapadnu reakciju u vidu paradoksalnih
oekivanja razvoja feminizma u mladoj ruskoj demokraciji, te radikalne
promjene u zapadnoj paradigmi srodnosti dviju kultura u drugoj polovini
devedesetih godina (Adlam, 2009: 205). Feminizam poslije tri desetljea
evolucije na Zapadu vie nije predstavljao posljednju modu u vrijeme kada
u Rusiji nailazi na podozriv prijem. Meu razlozima ovakve recepcije
Adlam navodi endemsku kulturnu mizoginiju (Adlam, 2009: 206), opu
usporenost drutvenih reformi zbog naslijea socijalizma, negativno
podsjeanje na marksizam koje je feminizam drugog vala budio zbog
nekih slinosti (pa ak i dojma da kopira njegove najloije ideoloke
dijelove), percepciju feminizma kao uvoznog proizvoda koji bi mogao biti
neosjetljiv na domae osobitosti i slino. Antagonizam prema feminizmu,
kakav se susree ak i kod predstavnica kulture,7 u upotrebu uvodi termin
liberalni kao protuteu radikalnom feminizmu (Adlam, 2009: 211), a

teorije u nekoj vrsti slijepe ulice u kojoj se vodi borba za najplemenitiji nain
izraavanja (Smuljanskij, 2009: 244).
6 Ruski udbenik urednice I. erebkine Uvod u rodna istraivanja (Vvedenie v

gendernye issledovanija) (2001), unato sveobuhvatnosti obrade rodnog pitanja u

veini disciplina poput politikih znanosti, sociologije, ekonomije, povijesti,
lingvistike, teorije knjievnosti i slino, ne pokazuje osjetljivost na rusku praksu i
ne dotie se problema o kojima je ovdje rije. Vie nastavno orijentiran udbenik
istog naziva urednice I. Kostikove (2005) drugaije je koncipiran i pokazuje puno
vie zanimanja za ruske uvjete. Jedno je poglavlje posveeno pitanju spola u
filozofiji i drutveno-politikoj misli u Rusiji od polovine 19. do polovine 20.
stoljea, jedno se bavi rodnom ideologijom u Sovjetskom Savezu, u poglavlju o
enskim pokretima pozornost se posveuje i onima u Rusiji u 19. i poetkom 20.
stoljea, a ondje gdje je to mogue koriste se podaci iz ruskih istraivanja.
7 Rosalind Marsh u prilog ovoj tvrdnji navodi injenicu slijepog neprepoznavanja

rodne dimenzije i patrijarhalne utemeljenosti kanona ruske knjievnosti od strane

spisateljica. Odbijajui se identificirati kao enske spisateljice odravaju razliku
izmeu enskih tema i univerzalnih tema. Potonjima se priklanjaju nesvjesne
da je zapravo rije o temama utemeljenim u mukoj tradiciji pisanja, te ne uviaju
da se istodobno mogue baviti i feministikim i ljudskim temama bez iskljuivosti
(Marsh, 1998: 27).

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 61

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

zapadna reakcija na distribuciju feminizma u Rusiji openito pokazuje

neku vrstu razoarenja.

Knjievnost
Rasprave o opravdanosti zapadnog pristupa ruskoj knjievnosti odnose se
i na onu koju su napisale autorice jednako kao to se preispituje kanon
autora. Meutim, govoriti o jednakom pristupu, to jest o jednom pristupu,
jednako je iluzorno kao govoriti o zapadnom feministikom pristupu u
jednini. Marja Rytknen, na primjer, prepoznaje opasnost itanja iz
zapadnih feministikih, ali i openito zapadnih teorijskih perspektiva te
iznosi potrebu za oprezom usput istiui i ogromnu vanost koju je iz
povijesnog i kulturnog konteksta imalo itanje tekstova enskih autorica.
Kako se sama bavi enskom autobiografijom, istie da i termin
autobiografija, nekarakteristian za ruski kontekst, moe postati orue
kulturnog kolonijalizma ne priznaju li se razlike u kulturnim kontekstima
(Rytknen, 2004: 26-27). Rosalind Marsh pak smatra da je ionako
neprijateljski odnos naspram feministike kritike produbljen njezinim
radikalnim primjerima, te da joj ekstremne kritike pozicije, poput
prijedloga da se treba baviti iskljuivo spisateljicama, ne idu u korist. Ovo
protivnikoj strani daje dobar izgovor da je etiketira preskriptivnom poput
socrealizma, jer obiava itatelje pozivati na odbacivanje istaknutih djela
kanona, pronalazei u svakome od njih neto feministiki problematino.
Odbacuje bilo kakvo atribuiranje glavnice ovog pristupa preskriptivnim:
feministiki pristup je po svojoj biti dekonstruktivan i u normalnim se
sluajevima analiza prikaza u knjievnosti provodi bez evaluacije
superiornosti s osvrtom na spol autora (Marsh, 1998: 29). Takoer smatra
promaenim potrebu feministike kritike da na sav glas hvali romane s
feministikim sadrajem ako je umjetniki doseg takvih romana ogranien
(Marsh, 1998: 29-30).
Uestao je prikaz junakinje kanona 19. stoljea kao moralno
nadmone, mentorice ili muze slabom 'suvinom ovjeku' (Marsh, 1998:
8), to moe navesti na zakljuak da kanonski ruski roman daje enskoj
ulozi u njemu povlateno mjesto. Meutim, ova laskava idealizacija ruske
ene od strane spisatelja ne predstavlja nita manji teret od poniavanja,
jer jednako negira jedinstvenost, potie fikcionalizaciju mogueg i ne
predstavlja drugo nego projekciju muke mate i udnje (Marsh, 1998:

62 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

8).8 Kritizira i etiketiranje feministikim tekstova koji pokazuju otvorene

naznake mizoginije, ali istovremeno sadre i neke feministike ideje, za to
kao primjer navodi kritiku Kreutzerove sonate Barbare Heldt. Ovo je za
Marsh neprihvatljivo, kao i injenica da se esto proputa prepoznati
uloga koju su neke junakinje u kanonu odigrale pri razvoju enskih
pokreta i dizanju enske svijesti. Tvorci takvih likova, poput Turgeneva,
istodobno su ih ograniavali u opsegu djelovanja i nuno postavljali u
odnos s mukarcem, to je injenica koju treba uzeti u obzir, ali ne u svrhu
radikalne evaluacije i odbacivanja nekih tekstova (Marsh, 1998: 30).
Naizgled mizogini tretmani enskih likova mogu nositi sasvim drugaiju
poruku, odnosno iako klasini autori idealiziraju ene ograniavajui im
ulogu, istodobno ispituju rodne pretpostavke uobiajene za vlastitu
knjievnu tradiciju: na primjer, opis nesretnog braka (kao u Anni
Karenini) moe implicirati da brak nije ispravan ili jedini cilj za
ene (Marsh, 1998: 31) i slino. Rjeenje nesuglasica Marsh vidi u
uravnoteenju stavova feministike kritike, pri emu je revizionizam
dobrodola metoda protiv klopke esencijalizma u kojoj pristupi esto
zaglave.
Poteno bi bilo rei da ruska knjievnost nije seksistika ili
jednodimenzionalna, u to nas uvjeravaju neki radikalni feministiki
kritiari, ali nije ni slobodna od stereotipa i mizoginije kao to bi eljeli
protivnici 'feministike kritike'. U ponovnom itanju ruske knjievnosti
vano je zadrati otvorenost prema tekstu i ne pokuavati umanjivati
njegovu sloenost, ali je od jednakog znaaja i pripravnost da se, ondje
gdje se pronau, dekonstruraju rodni stereotipi i izloe mizogini stavovi.
Ne smije se zaboraviti ni da su klasini knjievni tekstovi esto bili, i jo su
uvijek, koriteni kao propagandno sredstvo esencijalistikih ideja o rodu u
ruskom drutvu (Marsh, 1998: 31-32).
Elena Baraban na slian se nain bavila problematinim mjestima
feministikog itanja ruskih klasika 19. stoljea zapoevi s Barbarom

8 Odnosno, rijeima Theodorea Roszaka: Majka Zemlja, muza, boginja ljubavi,

sirena, nimfa, aneoska djeva sve su feminilne kvalitete, bez obzira na oblik,
podignute do najvieg kulturalnog statusa Mitologizacija ene predstavljala je
standardnu metodu pozlaivanja njezina kaveza (Marsh, 1998: 8). Ovo je moglo
voditi do nametanja modela ponaanja itateljicama 19. stoljea kakvo se
pojavljuje u tekstovima samim, no takvo to je teko dokazivo uzmu li se tekstovi
ruskih autorica kao dokaz, jer ih danas itamo pod premisom razliitih tipova
ogranienja.

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 63

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

Heldt9 i veinom ostalih autora koje kritizira Marsh, ali i sa samom Marsh.
Smatra da je zapadna feministika kritika ruskih klasika sklona otklonima
zbog orijentacije prema unaprijed odreenim ciljevima istraivanja, pa
navodi niz takvih primjera koje je, ini se, mogue podijeliti u dvije
kategorije: u jednima je ena prikazana kao pokorna/aneoska, u drugima
kao mona/demonska. Dakle, u oba je sluaja naglasak na omjeru/smjeru
moi, no zanimljivo je da mo koja pripada eni, a ne vri se nad njom,
feministika kritika nije sklona pozdraviti ve je prikazuje kao nedostatak,
deformaciju, kao to je sluaj u antologijskom naslovu Barbare Heldt.
Autori klasika se, takoer iz predodreenih pozicija, prikazuju ovinistima
i prelako se posee za mizoginijom. Predvidivost rezultata feministike
analize i slinost feministikih tumaenja svjedoe o metodolokim
problemima unutar feministike teorije. Opovrgnuti ove zakljuke
feministikog pristupa putem podrobnije tekstualne, biografske i
povijesne analize materijala ne predstavlja zahtjevnu zadau (Baraban,
2003: 5-6). Umjesto toga nastoji identificirati mehanizme na osnovu kojih
feministiki orijentirani prouavatelji i prouavateljice rabe knjievne
tekstove kao dokaze potlaenosti ena u ruskom drutvu. Dolazi do
zakljuka da su najradikalniji izuavatelji (Barbara Heldt, Nina Pelican
Strauss, Joe Andrew i Rosalind Marsh) takvi upravo zato to se u pristupu
nastavljaju na prethodnike iz ezdesetih i sedamdesetih godina koji su u
nedostatku povijesnih dokumenata u svrhu kontekstualizacije koristili
fikciju, te u ovom sluaju:

feminizam politizira temeljne koncepcije psihoanalize uz pomo

marksistike teorije klasne borbe. Tehnika otre ocjene koja
dovodi do osude velikog broja knjievnih tekstova predstavlja
naslijee marksizma. Politiki program feminizma, koji predvia
kolektivnu i prije svega ensku sreu u pravednom drutvu u
kojem vladaju ekonomska, politika i drutvena ravnopravnost,

9 Cilj Heldt je prema njoj pokazati ensku pasivnost u ruskoj kulturi (Baraban,
2003: 4). Kritizira tvrdnju da je ruska knjievnost iskljuivo muka i da su
junakinje svedene na sredstva karakterizacije junaka. Baraban smatra da ne uzima
u obzir kljunu ulogu koju su mukarci odigrali u enskoj emancipaciji u Rusiji, te
injenicu da su neki od najvanijih romana ruskih pisaca iza etrdesetih godina 19.
stoljea nastali kao odgovor na ensko pitanje (navodi Tolstojeve Kreutzerovu
sonatu i Uskrsnue, te Idiota Dostoevskoga) (Baraban, 2003: 4), to na slian
nain istie i Marsh.

64 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

srodan je politikom programu marksizma koji jednako tako

propagira politiku i drutvenu ravnopravnost, ali meu
predstavnicima razliitih klasa, a ne spolova. () I u marksizmu
i u feminizmu ideja neravnopravnosti raa pogled na
knjievnost kao na oblast borbe za hegemoniju, za preraspodjelu
kulturnih i politikih simbola. Oslanjajui se na marksistiko
tumaenje vlasti kao predmeta i cilja borbe, radikalni feminizam
posuuje i premisu o dihotomiji ugnjetavaa i ugnjetavanih u
svrhu opravdanja borbe za vlast. (Baraban, 2003: 7)

Ova veza feminizma i marksizma u Rusiji rijetko je isticana zbog

neprivlanih konotacija dotrajale marksistike ideologije u vremenu u
kojem se pojavljuje feministiki knjievni pristup pa se ruska rodno
osvijetena kritika bazirala na teorijskim osnovama psihoanalize
(tumaenja francuskih prouavateljica), poststrukturalizma i
dekonstrukcije (Baraban, 2003: 8).
Feministike interpretacije su nerijetko jako sline jedna drugoj.
Spolnost se u velikom broju radova postavlja kao jezgra enskog identiteta,
pri emu se konceptualno vezuje uz sreu. Ovu simbiozu Baraban
proglaava tekovinom 20. stoljea koja, kad se primjenjuje na 19. stoljee,
i dalje vie govori o vrijednostima dananjice nego okolnostima prolosti.
ak se ni leksici spolnosti (iz psihoanalize) i estetike romantine ljubavi (iz
klasine knjievnosti) ne podudaraju. Romantina ljubav se ini jako
nepopularnom temom istraivanja radikalne feministike knjievne teorije,
te se lake dovodi u vezu s kiem, nego s teorijskim predmetom,
najvjerojatnije zato to ne odgovara politikim interesima feminizma
(Baraban, 2003: 9-10). Koncept povrinske veze ljubavi i kia koji
posuuje od Kaje Silverman, zamjenu ljubavi spolnou i dovoenje
spolnosti u vezu sa sreom, Baraban smatra osobito bitnima za sluaj
ruske klasine knjievnosti, jer je rije o preokretanju vrijednosti (Baraban,
2003: 10). Kroz ove odrednice i ona britko prokazuje zasjedu
esencijalizma:

Kao to je poznato, pojam 'banalnosti' (polost') (koji u sebi

sadri pojam 'ki') postao je temeljnom koncepcijom drutvene
kritike u djelima ruskih pisaca 19. stoljea. Nije li onda
iskljuenje kia iz polja analize vano u ruskom kontekstu? Nisu
li naglasci koje su postavila feministika istraivanja na Zapadu

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 65

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

neadekvatni za izuavanje ruske knjievnosti? Formulirat u

malo drugaije: ono to se smatralo banalnim u ruskoj
knjievnosti, postaje vano za novu feministiku koncepciju ene
u ulozi seksualnog subjekta i obrnuto: romantini ideali
(ukljuujui i ljubav), koji su bili vani za ensko samoostvarenje
u knjievnosti 19. stoljea, sada se proglaavaju moralnim
manjkom ukusa. (Baraban, 2003: 11)10

Zakljuuje naglaskom na velike razlike izmeu vanosti spolnosti za

feministiku kritiku i njezine marginalnosti u okruju kvaliteta poput
moralnosti ili osjeaja duga u ruskoj knjievnosti 19. stoljea. Sukladno
ovom postoje i razliite koncepcije sree i polosti (18). Vrlo spretno
povlai analogiju izmeu sree, kako je predstavlja i vrednuje radikalna
feministika kritika, i prizora konzumeristike polosti Vladimira
Nabokova, koji sugerira da su svi svjesni kako kupnja novog predmeta
nema veze s pravom sreom, ali da istodobno postoji svijest o mogunosti
nauiti se njoj. Stoga se slinost radikalnog feminizma i konzumerizma
temelji na zajednikom kapacitetu uvjeriti ljude da povjeruju u dosezanje
niza apstraktnih kvaliteta (Baraban, 2003: 18). Pragmatinost radikalnog

10Prema Baraban junakinje ruskih romana u pravilu su svjesne svoje seksualnosti,

iako njezinu drutvenu propisanost ne dre za stigmu, pa se stoga ni ne bune
protiv ovog poretka kao to bi odgovaralo oekivanjima feministike kritike.
Sloboda linosti junakinja ruske knjievnosti 19. stoljea ne ograniava se na
seksualnu slobodu, nego tee dokinuti okvire u kojima bi se svodile na subjekte
seksualnosti, a protiv stereotipizacije se vode vlastitim moralnim principima.
Umanjivanje vanosti seksualnog identiteta (u korist, na primjer, drutvenog kod
Dostoevskija, opinjenog inteligentnim i moralnim junakinjama poput Aglaje u
Idiotu) u skladu sa stavovima radikalnog feministikog tumaenja ponovo se moe
protumaiti kao mizoginija (Baraban, 2003: 13-14). Usporedbom s prikazima u
opusima ruskih spisateljica 19. stoljea postaje jasno da je rije o razliitim
kulturnim vrijednostima. Richard Stites dolazi do zakljuka da je, na primjer,
Elena Gan bila jako svjesna problema polosti enskog ivota, ali da nije vidjela
rjeenje u bilo kakvoj promjeni odnosa meu spolovima ili u slobodnoj ljubavi, to
bi predstavljalo feministiko rjeenje (Stites, 1990: 14). Slobodna ljubav nije
najpopularnija metoda rjeavanja enskog pitanja meu spisateljicama 19.
stoljea. U realistinijem i sloenijem sociokulturnom i etikom kontekstu ruskog
romana od onog George Sand, reakcija linosti enskih junakinja je neusporedivo
znaajnija od seksualne slobode, obrazovanja i ak osobne neovisnosti. U
kontekstu ruske knjievnosti, ljubav i srea se ne mogu svesti na slobodu
zadovoljavanja vlastitih seksualnih potreba. Naprotiv, u ruskoj klasici 19. stoljea
upravo se slobodna ljubav, kao radikalni protest ena protiv njihove seksualne
objektivizacije, poima kao banalnost (polost') (Baraban, 2003: 14-15).

66 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

feminizma ga koi da prizna mogue neostvarenje idealnih ciljeva enskog

postojanja i dokidanje polosti, ak i ako se ispune nuni uvjeti
ravnopravnosti meu spolovima.
Da bi se opravdalo preuivanje romantine ljubavi, ostvarenja
linosti, osjeaja duga i drugih 'problematinih' pojmova koji mogu
pokolebati ensku vjeru u progresivnost feminizma, ti se termini
reduciraju do nivoa banalnosti (polosti) kojom se nema smisla baviti. Ali
naprotiv, ti su romantini ideali bili znaajni u oblikovanju ene kao
linosti u knjievnosti (kulturi) 19. stoljea. Koristei knjievnost 19.
stoljea u ulozi scene za izvoenje izvanredno politikih predstava,
radikalni feminizam unitava njezinu auru i vrijednosti. Pri primjeni
feministikog pristupa prouavanja knjievnosti, nuno je voditi rauna o
teorijskim osnovama njegovih politikih aspekata, o njegovim moguim
trokovima (Baraban, 2003: 19).
Adele Barker zauzima najrazigraniji stav, utemeljen na iskustvu
vlastitog itanja ruske knjievnosti u dijalogu sa zapadnom kritikom
teorijom. Prije svega je zanima postmodernizam, pa neusklaenost
promatra iz te perspektive. Konvencija smjetanja 'istine' u fikciju, na koju
su spisatelji (u ovom sluaju spisateljice poput Evgenije Ginzburg i Lidije
ukovskaje) sovjetskog razdoblja bili primorani, te osobit, povlaten i
posveen status knjievne rijei kao potencijalno monog oruja za
mijenjanje stvarnosti, otro su suprotstavljeni temeljnoj doktrini
postmodernistikih teorija koja odrie ideju o tekstu kao o povijesnom
svjedoanstvu (Barker, 1998: 43). Spornim nainom itanja ruskih klasika
bavila se i Zdenka Matek mit. Osobito istie temeljnu logiku pogreku
na kojoj poivaju razmiljanja Heldt, a koja se odnosi na izjednaavanje
fikcije sa enskim iskustvom. Autorica smatra da feministiko itanje
klasinog ruskog romana ima malo ili nimalo smisla (pri emu je iz
primjera koje kritizira jasno da misli na ekstremne prvotne pokuaje
takvog itanja na Zapadu) zbog redovitog redukcionizma koji ovaj roman
svodi na ljubavni, a naglasak itanja postavlja na spolnost junakinje
(Matek mit, 2007: 208-213). Julia Heaton se pak orijentira na razlike u
diskursu koje otkrivaju mnotvo razlika izmeu Rusije i Zapada. Pojmovi
poput feminizma i enskog pisma izazivaju puno stroi i loiji niz
konotacija u Rusiji koja jo (rad je napisan krajem 90-ih) nije prihvatila da
je rodno drutveno/kulturno, to je tipino za patrijarhalna drutva u
kojima se rodno prikazuje prirodnim i u kojima se enstveno izjednaava
sa enskim. Zbog tabuiziranosti i derogativnosti terminologije izbjegavaju

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 67

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

je koristiti i same ruske spisateljice (Heaton, 1997: 63). U ruskom je

sluaju knjievnost i politiku iluzorno odvajati, jer su od postanka na
razliite, no jednako neosporive i snane naine vezani, pa su ovo u
razliitoj mjeri prihvatili i prouavatelji ruske enske knjievnosti
prouavajui je u drutvenom i ideolokom kontekstu (Heaton, 1997: 67).
Ovdje navedene polemike zakljuili bismo stavom Irine Savkine, koji
prema iskustvu bavljenja ruskom knjievnou i miljenju autorice ovog
rada najbolje sumira strategije pomirenja metode i materijala. Savkina
priznaje da bi njezino istraivanje raznolikih autobiografskih anrova
spisateljica 19. stoljea bilo nemogue bez amerikih i europskih teorija,
no zadrava svijest o opasnostima primjene zapadne metodologije i istie
odabir metodolokog opreza (Savkina, 2001: 47).

Literatura
Adlam, C. (Edlem, K.) (2009). 'Feminism' ne perevoditsja: rossijskie
gendernye issledovanija i mekul'turnyj perenos v 90-e i dalee.
Gendernye issledovanija, 19, 203-230. Pristupljeno 12.06.2010. na
http://kcgs.org.ua/gurnal/19/14.pdf
Baraban, E. (2003). Zametki na poljah feministskoj kritiki russkoj
literatury. Gendernye issledovanija 9, 1-23. Pristupljeno 11.06.2014.
na http://www.gender.univer.kharkov.ua/gurnal/gurnal-09-08.pdf
Barker, A. (1998). Reading the Texts Rereading Ourselves. U R. J.
Marsh (Ur.), Women and Russian Culture: Projections and Self-
Perceptions (42-58). Oxford: Berghahn Books.
Crowley, E. (2014). Third World Women and the Inadequacies of Western
Feminism. Global Research. Pristupljeno 12.05.2014. na
http://www.globalresearch.ca/third-world-women-and-the-
inadequacies-of-western-feminism/5372515
Drakuli, S. (2005). Sabrani eseji (R. Jeger i B. Dielacher, prev.). Zagreb:
Profil International.
Dutta, M. J. (2009). On Spivak: Theorizing Resistance Applying Gayatri
Chakravorty Spivak in Public Relations. U . Ihlen, B. van Ruler & M.
Fredriksson (Ur.), Public Relations and Social Theory: Key Figures
and Concepts (278-300). New York: Routledge.
Heaton, J. (1997). Russian Women's Writing: Problems of a Feminist
Approach, with Particular Reference to the Writing of Marina Palei.

68 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

The Slavonic and East European Review, 75, 63-85. Pristupljeno

11.05.2014. na http://www.jstor.org/stable/4212306
Kai, B. (2006). Feminist Moments, Time-Lags, Innovations: A Case
Study of Feminism(s) in Croatia. U E. Saurer, M. Lanzinger & E.
Frysak (Ur.), Women's Movements: Networks and Debates in Post-
Communist Countries in the 19th and 20th Centuries (213-222). Kln:
Bhlau Verlag GmbH & Cie.
Kostikova, I. V. (2005). Vvedenie v gendernye issledovanija. Moskva:
Izdateljstvo Aspekt Press.
Ljiljestrm, M. (2010). Crossing the East-West Divide: Feminist Affective
Dialogues. U M. Ljiljestrm, S. Paasonen (Ur.), Working With Affect
in Feminist Readings: Disturbing Differences (165-181). Taylor and
Francis e- Library.
Marsh, R. J. (1998). An Image of Their Own?: Feminism, Revisionism and
Russian Culture. U R. J. Marsh (Ur.), Women and Russian Culture:
Projections and Self-Perceptions. Oxford: Berghahn Books.
Matek mit, Z. (2007). Koliko ima smisla feministiko itanje ruskih
klasika? U E. E. Stefanskij (Ur.), Jazyk na perekrestke kul'tur:
Medunarodnyj sbornik naunyh trudov po lingvokul'turologii (208-
213). Samara: Samarskaja gumanitarnaja akademija.
Mitrofanova, A. V. (2006). Gender in Russian Literary and Philosophical
Culture: Transcending Sex. U E. Saurer, M. Lanzinger & E. Frysak,
Women's Movements: Networks and Debates in Post-Communist
Countries in the 19th and 20th Centuries (251-268). Kln: Bhlau
Verlag GmbH & Cie.
Morton, S. (2004). Gayatri Chakravorty Spivak. London: Routledge.
Posadskaya, A. (1994). Women's Studies in Russia: Prospects for a
Feminist Agenda. Women's Studies Quarterly, 22, 157-170.
Pristupljeno 13.05.2014. na http://www.jstor.org/stable/40004262
Pukareva, N. L. (2012). Gendernaja sistema sovetskoj Rossii i sud'by
rossijanok. Nezavisimyj filologieskij urnal, 117. Pristupljeno
13.05.2014. na http://magazines.russ.ru/nlo/2012/117/p5.html
Rytknen, M. (2004). About the Self and the Time: On the
Autobiographical Texts by . Gertejn, T. Petkevi, E. Bonnr, M.
Pliseckaja and M. Arbatova. Tampere: Acta Electronica Universitatis
Tamperensis. Pristupljeno 16.05.2014. na
http://tampub.uta.fi/bitstream/handle/10024/67435/951-44-6137-
1.pdf?sequence=1

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 69

KULTURNI IMPERIJALIZAM ILI POSVE OPRAVDANO ITANJE? PRILOG
RASPRAVAMA O VALJANOSTI FEMINISTIKOG ITANJA RUSKE KNJIEVNOSTI

Savkina, I. (2001). "Piu sebja": Avtodokumental'nye enskie teksty v

russkoj literature pervoj poloviny XIX veka. Tampere: Acta
Electronica Universitatis Tamperensis. Pristupljeno 13.05.2014. na
http://tampub.uta.fi/bitstream/handle/10024/67429/951-44-5059-
0.pdf?sequence=1
Smuljanskij, A. (2009). Ontologieskij istok zapadnogendernoj teorii i
problema ego vytesnenija: vzgljad iz Rossii. Gendernye issledovanija,
19, 240-250. Pristupljeno 1.02.2014. na
http://www.intelros.ru/pdf/gender_issledovaniya/2009_19/16.pdf
Stites, R. (1990). The Women's Liberation Movement in Russia:
Feminism, Nihilism, and Bolshevism, 1860-1930. Princeton:
Princeton University Press.
Temkina, A. & Zdravomyslova, E. (2003). Gender Studies in Post-Soviet
Society: Western Frames and Cultural Differences. Studies in East
European Thought, 55, 51-61. Pristupljeno 12.05.2014. na
http://www.jstor.org/stable/20099818
erebkina, I. A. (2001). Vvedenie v gendernye issledovanija. . I.
Har'kov: HCGI.

CULTURAL IMPERIALISM OR A WHOLLY JUSTIFIED

READING? A CONTRIBUTION TO THE ARGUMENTS ON THE
VALIDITY OF FEMINIST READING OF RUSSIAN LITERATURE
Summary: It was only towards the end of the 1980's that, with the
dissolution of the Soviet Union, feminist approach to Russian literature
and feminism in various disciplines, such as the Western world had
already been familiar with for quite some time, invaded the Russian
territory. Calling it an invasion is hardly unjustified since the approach in
question was an imported one, independent of Russian 19th century
women's movements. Along with its advance and the increased use of
various related methodology, debates were held on the justification of
applying Western terminology as well as already developed Western
methodology, since to name a drastic example of disapproval which
resounds with postcolonial theory Western women cannot engage in an
authoritarian form of cultural imperialism, telling Eastern women what to
desire. This paper aims to offer an overview of the existing arguments on
the justification, problems and means of applying feminist approach to
Russian literature. The first part of the paper is not strictly tied to gender
approaches to Russian literature but rather attempts to actualize

70 BEOGRAD, 2015.
 ADRIJANA VIDI

experiences of establishing gender studies and women studies in

postsocialist Russia collected from various critical and theoretical texts
that illustrate the basic assumptions of discrepancy between the material
and methodology. The second part of the paper reviews the existing
debates concerning Western and feminist readings of Russian literature.
Keywords: Russian literature, feminist reading, Western methodology,
cultural imperialism.

Vidi, Adrijana. Via asistentica na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveuilita

u Zadru gdje izvodi nastavu iz kolegija vezanih uz rusku knjievnost 19. stoljea.
Doktorirala je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivi doktorsku
disertaciju enska autobiografija u Rusiji: Modeli osobnog i javnog. Izvrna je
urednica asopisa [sic] i CASCA.
avidic@unizd.hr

KULTURA U OGLEDALU JEZIKA I KNJIEVNOSTI 71