UVOD U FILOZOFIJU

D~ S. ZIMMERMANN
SVEUILINI PROFESOR

DALA NARODNA PROSVJETA

U ZAGREBU 1922.
 Ako filozofiranju nije svrha da konstruira nove sisteme - kako
je ve Trendelenburg upozorio njemake filozofe - jo se manje to moe
oekivati od Uvoda u filozofiju. Ideal je svake filozofije, pa i njezinog
Uvoda, da imanentnom kritikom raznih filozofijskih miljenja, te izrav-
nim promatranjem problema saznaje istinu. Upravo ovaj pozitivni dio
umstvenog rada opravdava gledite, koje stavlja u zadatak Uvoda, da
kao rezultat osnovanog istraivanja iznese nacrt u smjeru izvjesnog
rjeenja. S ovim gleditem moe da bude nesuglasan samo naelni skepti-
cizam ili nekritino shvatanje filozofije.
Nalazei u skolastikoj filozofiji sigurne puteve k filozofijskom
idealu, razumljivo je da ovaj uvod uzima i najvie u obzir skolastiku
filozofiju. Da mu time nije oduzeta objektivna vrijednost, slijedi otuda
to s odredjene filozofije ne polazimo kao s dogmatski usvojene postavke,
nego do nje dolazimo kritikim ul110vanjem. Povrh toga se ovdje oso-
bita panja obratila skolastikoj filozofiji i zato, jer joj se u filozofijskoj
literaturi uope, a tako i u njezinim Uvodi ma iz nefilozofskih razloga
posveuje manjkava panja.
Bez pretenzije da prehvati znaaj Llevnog prirunika, ovaj je
"Uvod" nastao izazvan potrebom mojih sluatelja na fakultetu, pa je
naroito njima namijenjen.
 il. Dio: O filoi:ofiji tl?pe. 1

. 1. to jefflozofija? : .,.'\'.":' , 7
1. Filozofijs~a znanost. -:- 2. Raz>d\bba fi16zofije: .~. 3. A!rrstoteli 'skolastika
o pofmu filozofije. - 4. S~olastL\{3loi.razdio1::J[ spektI!ativpih znanosti. -5.
Razni na~;jri'o 'pojmu i razdiobHi1ozofije.' .,
. 2. t o' je 'sko! as t i k a f i I oi o f i ja? 16
6. "Kranska "filozofija. ~ 7.Geneza "I<:ranske'fi]ozofije". -'S. Sko"
lastika filozofija. - 9. Prvi period skolasiike. -' 1'0. Klasino doba sko
lastike. - ~ 1. Fil?zofija od X IV. do XV 11. vijeka.

IL Dio: Filozofijske discipline.

}-\. SPOZl1djc} j bilah l,lbpc.
. ::L Log ika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
12. Zadaa !ogike.- 13. Logika i psihologija. ~ 14. i I-1istorijski pregled
logike. '
. 4. N o et ika . .
15. Glavni 'smjerovi u ilauci () spozriaji ..... 1G. Predsokra1:skoi'azdobljc.
--17. Sofiste i Sokrat. - 18. Platon' i Aristotel. ,19. Razvit;ik nauke o
spoznaji poslije Aristotela. - 20. 'Srednji vijek. ---'- 21. Nov()vjenafilo-
zofija .. - ,n. Nodiki, OS1l0V KaJn'tove fi,l6~ofijf,.23.' Njcmaka filo-
zofija ti 19. vijeku. -'--- 24. Karakteristil<a savremcne nauke o s\Jl\Zniiji.
. 5. O n t o I o g'ij il (Opa meta/izi/w)' : '. . . . 4~1
25. Uvodu metill'iziku. 2n. l~\()blem hitka.27.J{atcge>rijc.

. n. Ko z.rno.! (J g.i ja , .
28. Naziv. - 29 .. I-1istorijskiraz~\tak. - 30. Prostorno-vremcnsko ure
enje izvanjskog (tjelesnog) svijeta.
. 7. P s i h o log i ja. . . . . . . . . . . .
31. Predmet i histori!d razvitak psihologije. --,32. Zadaa i metoda psi-
( hologije.
. 8. Te o die c ja. . . . . .. . . . . . .. . .
. 9. Et i k a,,,8.qSO e i,j o I o gi j om i pra v n o m f i lo z o f i j o rn
33. l-listorijski razvitak etike. - 34. A:naenjcctike, -- 35.'SoCijo!ogija. -
36. Pravn~ "filqz~.!fija., " " ' ".,'
. 10. Es te ti ka. . . . . . ...
. 1LRe ligi j s k l f i I () z of i.i a
~ 12. F i ! [) Z o f i j ~1 P o \' i .i n t i
 . 13. O p a o r ije n t aci jao s p o zna ji. . . . . . . . . .
37. Psiholoko i noetiko prouavanje spoznaje. - 38. Predodbena spo-
znaja. - 39. Misaona spoznaja.
. 14. Pre d m e t s P o zna je. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uvod U filozofiju po osnovnom svojem zadatku podreen je cilje
40. Predmet i sadraj suda. - 41. Predmet i bitak. vima filozofije uope. Poznavanje filozofije upogled njezinih ciljeva
. 15. O p i pre gle d u r j e av a n j u n o e t i k i h P r o b I e ma. i svih puteva, koji onamo vode - znai dakle prvu pripravu za sustavno
42. Psihologistika i forma!istika logika. - 43. Subjektivizam i objek- prouavanje filozofije. Kad se bar toliko znade, da filozofija imade svoju
tivizam. - 44. Empirizam, racionalizam, kriticizam. - 45. Pozitivizam
i l1letafizicizam. - 46. Idealizam i realizal1l.
odvjekovnu historiju, u kojOJ se oitLIje kao naprezanje duha ljudskog,
da odgoneta i ona zadnja pitanja, koja mu se nameu u promatranju
svega - dovoljno je ve time oznaena potekoa filozofijskog umo-
vanja. Ono je prema raznim predmetima, na koje se odnosi, metodiki
. 16. Materijalistiki monizCllll . izradilo u svom razvitku zasebne discipline, koje sastavljaju cjelinu
47. Znaenje i klasifikilcija monizma. - 48. Materijalistika nauka.
49. Materijalna i svijesna zbiljnost. (Pobijanje materijalizma.).
pojedinih filozofijskih sustava. Dakako da se prema raznovrsnim pro-
. 17. Spiritualistiki monizalll blemima kao i po rezultatima rjeavanja unosi u historijsku sliku filo-
50. Nauka. 51. Kritika. zofije toliko arolikosti, da se studij filozofije po svojoj vanosti i te-
. 18. T r a n s c e n li c n t n i m o n iza 111 koi ima smatrati najozbiljnijim pothvatom u ivotu misaonog ovjeka.
52. Racionalistiki monizam. - 53. Empiristiki i evolucionistiki mo-
Za taj posao od potrebe je neki uvod, koji e - kako je ve iz reenog
nizam. - 54. Psihofiziki monizam.
. 19. O u a I iza m . . vidjeti - s o p i m o r ije n t aci o n i 111 P og led irna udovo
55. Odnoaj prema l11onizmu. - 56. O l11ogunosti duevne supstancije ljiti prvom svojem zadatku.
. 20. Ko z m o lo k i P r o b I e mi. . . . . . . . . . . . . . Budui da nam filozofija izraena u historijskim svojim oblicima
57. Principi monistikog i dualistikog nazora o svijetu .. ~ 58. Sastavna prua samo osnovicu za samostalno razmiljanje i stvaranje nazora o
poela tjelesa ..... 59. Apsolutnost materije i gibanja? 60. Postanak
i narav kozmikog zbivanja. 61. Postanak i razvitak ivota.
svijetu i ivotu, zato i Uvod u filozofiju mora u tom smjeru psiholoki
. 21. Psiholoki problem djelovati tako, da movira na k rit i k o p rod u bIj iva nje iz-
I. Prillcip svijesllol{ jedillstva. _. 62. Asocijativna psihologija. G3. Trans- nesenih filozofijskih nazora. U torne je pocljedno razlog, da ve nvod u
cendentalna psihologija. -~ 64. i\klualitetna psihologija. filozofiju iziskuje duevnu usredsrectenost i otkIon svih onih predrasuda,
I I. Svijest i daa. - I Il. Nar(/]' du.1;e. - .. I V. Sveza dl/.1;e i tijela ... _-
koje zatamnjuju spoznaju istine. Osim toga pretpostavlja ipak i Uvod
V. Beslllrtllost due.
li filozofiju izvjesni stepen inteligencije, kojom je uslovljena sposobnost
. 22. Te o lo k i P r o b le m . . . . . . .
65. Monizam i liualizam. __ 6G. l\i111t i modernizam.
o
za ZIlanstveni rad u spekulativnom pravcu. Nije dakle metodiki ne
dotjeran Uvod u filozofiju, ako i nije prosjenom shvatanju pristupan:
U vod o m ima dao t p o n e u pra v o zna n s t ven o p r o-
u a van j efi 1 o z o f ije.
. 23. I zvo r i n o r m amo r a I n o s ti. . . . . . . . . . .
67. Deduktivna (sintetika) i induktivna (analitika) etika. -- 68. Etiki Ovako oznaenom zadatku nije dakako uvodna literatura u hi-
relativizam (skepticizal1l, pozitivizam)... 69. Etiki forl1lalizalll. storijskom svojem razvitku adekvatno UVijek odgovarala. Sauvani
70. Materijalni principi moralnosti. su jo odlomci najstarije (iz 2. stoljea pos1. Hr.) uvodne rasprave u
. 24. Z il k () n i s v r il il 111 ora I n o s ti. . . . . . . .
. 25. O e ter 111 i n iza m i i n d e ter III i n iza III " . .
Platonovu filozofiju (od platoniara Albina). O pojmu i razdiobi filo'
71. Apsolutni determinizam i apsolutni indeterminizam. n Reli!- zofije raspravlja A..J-TL111011iusH-e-Hll i a e (u 5. st.) . .AI-F ara b i
tivni determinizam. 73. Relativni indeterl1linizam. (t 950) i Avi cent1~ (t 1017) govore u svojim uvodima opirnije o po-
Hegistar. ',edinim filozofskim disciplinama.
U sredovjenoj skolastici treba da se naroito istaki1Ll dva uvodna
djela za filozofiju. Prvo je djelo ,,12e_.djvisjone.philosophiae", kojemu
1
 je autor glasoviti Aristotelov prevodilac (iz arapskog) O o m i n i c LI S die PhilQsophie 1905. Openitog karaktera kao ovo djelo, jest iJe r u-
G u n d i s s a I i nus (pglovicom 12.v.). Ne samo da ono uvodi u i- s ale m, Einleitung in die Philosophie, 6. izd. ; hrv. prevod od dra. Je-
tavi Arist()telov Organon, nego po prvi put iznosi nove, osobito meta- laia (Zagreb 1915.). - Mnogo pobude daje O. Lie b man n, Zur
fizike probleme. Drugo, vrlo znamenito djelo jest od R o bel' taK i 1- Analysis der Wirklichkeit, 4. izd. (Strassburg 1911). - W. W u n d t,
war d b y-a (t 1278LPeortuet divisione philosophia~~_Ovaj predstav- Einleitung in die Philos. 6. izd. (Lpzg. 1914.). Daje opseni pregled o
nik augustinizma iz starije dominik:anske kole nastoji iznai svezu meu povjesti filozofije i sustavna rjeavanja. - U kratkom pregledu prema
pojedinim znanostima, odreuje predmet filozofije, a razdiobu njezinu interesu poetnika pisano je djelce: H. Ric h er t, Philosophie, 3. izd.
provodi prema tome, da li raspravlja o ljudskim ili boanskim stvarima ("Aus Natur und GeisJeswelt", Teubner 1919. ) - Iz iste kolekcije (sv.
(res humanae i res divinae). U prvu skupinu spada logika, etika i disci- 155) R. Ric h ter, Einfi.ihrung in die Philos. 4. izd. - S osobitim obzi-
plina mehanikih umijea,au drugu prirodne nauke, matematika i me- (om na poetke logike i psihologije informira R. L e h man n, Lehr-
tafizika. Subjektivni izvor filozofiranja nalazi se u tenji ovjekovoj buch der phil. Propadeutik, 4. izd. (BrIn. 1917.). - S monistikog sta-
za spoznavanjem i sreom. novita prikazuje metafizike i noetike probleme od Kanta do Wundta
Na prelazu u novovjenu filozofiju dobiva i uvodna literatura F. P a u 1s e n, Einleitung in die Philos., 35. izd. (Stuttgart 1920.) - M'
kritiki-reformatorski karakter prema skolastici (n. pr. kod Fr. Bacona). F r i s c he i s e n-K o h I e 1', Moderne Philosophie (Stuttg. 1907.) pri-
Tek u 18. vijeku otpoima se jae razvijati uvodna literatura. C h r. kazuje oprena naziranja savremenih filozofa. - Jasno i duboko pie
Wo 1 ff raspravlja u predgovoru svojoj logici (1728) o pojmu i razdiobi o razvitku moderne filozofije, osobito o kriticizmu A. Rie h 1, Zur Ein-
filozofije, o metodi i slobodi filozofijskog miljenja. Nakon F i c h tea fLihrung in die Phil. der Gegenwart, 5. izd. (Lpzg. i Brln, 1919.). - Za
(" Ueber den Begriff der Wissenschaftslehre oder der sogenannten Philo- psiholoku metodu opeg prikazivanja savremene filozofije za istaknuti
sophie" 1794.), He l' b iU.t a ("Lehrbuch der Einleitung in die Philo- je W e n z i g, Die Weltanschauungen der Gegenwart in Gegensatz und
sophie" 1813.) LHe g ela ("Enzyklopadie der phil. Wissenschaften im Ausgleich ("Wissenschaft und Bildung" sv. 14.). - H. H off d i n g,
CJTul1driss" 1817) ,gotovo svi predstavnici njemake filozofije izdaju Moderne Philosophen (Lpzg. 1905.). Od istog su pisca Philosophische
svoie Uvode,estokrat zapravo Uvode u posebni filozofijski sustav. Probleme (prev. od M. evia) preradeni pod naslovom "Der menschli-
Tako prema Schellingu raspravlja S. Er h a rdt (,;Einleitung in das che Gedanke, seine Formen und seine Aufgaben" 1911. - Prikazi po-
Studium der ges. Philos." 1824.) o predmetu, zadai, izvorima i poma- jedinih disciplina nalaze se u "Die Philosophie im Beginn des 20. Jahr-
galima filozofije, te o snoaju s empirikim znanostima. Kao Herbarto- hunderts", Festschrift mr K. Fischer.-Heidelberg 1907. 2. izd. - G.
vac pie Str Um p e II svoj Einleitung in die Philosophie vom Stand- S i m meI, Hauptprobleme der Philos. (Lpzg. 1911., Kol. Goschen,
punkte der Geschichte der Phil. 1886. Iz novije i savremene literature 500). - M. Weu t seh e 1', Einmhrung in die Philos. (Goschen). -
donosimo slijedei pregled: K I i m k e, Die Hauptprobleme der Weltanschauung (Kosel, 37.) -
F r. La m p e, Vvod v modroslovje (Ljubljana 1887). Kratko i M. e nze 1', Einleitung in die Philos. ("Wissenschaft u. Bildung" 119).
lakim nainom pisano za poetnike. - V e b er F r., Uvod v filozofijo - J. Co h n, Fi.ihrende Denker" ("Aus Natur und Geisteswelt" sv.
(Ljubljana 1921). Zapravo Je to samo uvod u "predmetl1l1 teoriju". - 176.). - Iz iste kolekcije sv. 56. L. B u s s e, Die Weltanschauungen
K ii I P e, Einleitung in die Philosophie, 9. izd. (Lpzg. 1919.). OVD se der gross en Philosophen der Neuzeit. - W. K o p p e Im a n n, Welt-
djelo moe smatrati jednim od najboljih u toj vrsti literature. Podaje anschauungsfragen (Berlin 1920.).
objektivnu orijentaciju o razvitku i sadanjem stanju filozofije, te kri- U ovdje navedenoj literaturi nai je dalnje podatke za specijalnu
tiku karakteristiku raznih smjerova unutar pojedinih fil. disciplina. literaturu iz pojedinih filoz. disciplina (n. pr. kod Richerta, KUlpea, Leh-
~ Za uvod u njemaku modernu filozofiju odlino je KUlpeovo djelo: manna itd.).
Die Philosophie der Gegenwart in Deutschland, 6. izd. (Lpzg. 1914.). Za s kol as t i k U filozofiju napose isp. J. Mar ita i n, Ele-
- W i n del b and, Einleitung in die Philosophie (TUbingen 1914) ments de philosophie I. lntroduction generale a la philosophie (Paris
i Praludien, Aufsatze und Reden zur Einleitung in die Philosophie, 4. 1920). - De W ul f, Introcluction a la philosophie neo-scolastique,
izd. (Frbg. i TUb. 1914.). Dok prvo djelo otvara najopenitiji pogled (Louvain). - De W ul f u "Traite elementaire de Philos." t. 11., ed. 4.
na sva mogua rjeavanja filozofijskih problema, potonje obrauje (Louvain 1913.). - End l' e s, Geschichte der mittelalterlichen Philos.
najvanija pojedinana pitanja. U savremenu filozofiju uvodi Windel- (KoseI). - G rab man n, Thomas v. Aquin (Kosel) i Einmhrung in
bandovo djelo: Die Philosophie im deutschen Geistesleben des 19. Jalu- die SU111ma Theologiae des hI. Thomas (Frbg. 1919.). - Co m!TI er,
hunderts, 2. izd. (TUb. 1909.). - R. E i s I er, Kritische Einleitung in Die immerwahrende Phi1osophie (Wien 1899.). - W i 1 I 111a n n, Ge-
schichte des Idealismus. - U e b e r w e g-H e i nze, Geschichte der Moemo li mi uope imati metafiziku filozofiju? Ovo pitanje svakako
Philos. 11.3, 154 sq. - Napose upozorujem na A; S t o c k 1, Grundriss znai uvod u samu filozofiJU, jer sav raison d' etre filozofije zavisi o
der Geschichte der Phil. 3 (Mainz 1919.) Uz ovu prirunu. povijest vrijednosti naeg spoznanja. Nauka o spoznaji postaje time prvotna
filozofije istiem kao najvrsniji uvodnik u filozofiju sa skol. stanovita: fil zofijska disciplina, te je s obzirom na metafiziku njezina priprava
End l' e s, Einleitung in die Philosophie (KoseI 1920, sv. I. "der Philo- ili uvod. Ueninikov "Uvod" zapravo Je dakle nauka o spoznaji. Uz
sophischen Handbibliothek", to ju izdaje Cl. Baumker, L. Baur i M. taj prvi dio Uvoda slijedit e kao drugi dio pregledni prikaz sadanjeg
Ettlinger). - U filozofiju sv. Tome najbolje uvodi E. Ro 1f e s, Die stanja metafizike.
Philosophie von Thomas von Aquin (1920. "Philos. Bibliothek" sv. 100).
Kratke orijentacione rasprave o filozofiji jesu: P. Gen y, Questions
d' enseignement de Philosophie scolastique (Paris 1913.). - L. Sc h ii t z,
Einleitung in die Philosophie (Paderborn 1879.). - M. Lim b o u l' g,
Begriff und Einteilung der Phil. (Innsbruck 1893). - C h. S en t l' o u 1,
Was ist neu-scholastische Philosophie (Miinster 1909). - K. Joe 1,
Die philosophische Krisis der Gegenwart (Lpzg. 1914). - K. S t u m p f,
Die Wiedergeburt der Philos. (Brln. 1907.). - P. Ha b e l' I i n, Die
Grundfrage der Philos. (Basel 1914.) i Wissenschaft und PhilC!Sophie
1910. - S. Mat i e v i , Poeci filozofije, 1919.
Napokon iz leksikografske literature isp. O. W i II man n, Die
wichtigsten phil. FachausdrLicke (KoseI 19(9). - Eu ck en, Geschichte
der phil. Terminologie (Lpzg. 1879) i Geschichte und Kritik der Grund-
begriffe der Gegenwart 3. 1904. - REi s leI', Worterbuch der phil.
Begriffe (Brin. 1910, 3. izd.) i krai rjenik Handworterbuch der Philos.
(BrIn. 1913), te Philosophenlexicon (Brin. 1912). - P. T hor mayer,
Philos. Worterbuch ("Aus Natur und Geisteswelt" sv. 520). - R. O d e-
b l' e c h t, Kleines phil. Worterbuch, 4. izd. (Lpzg. 1920).
Do dat a k. Za vrijeme ovog tampanja izdano je odlino fllo-
zofijsko djelo Ale a U e n i n ika: Uvod v filozofijo. Zvo I. Spo-
znavno-kritini del. (Ljubljana 1921.),
Sam naslov djela odgovara autorovoj koncepciji, koja je u sebi
sasvim pravilna i ako se izdvaja od openitog shvaanja o zada~ i
"L1voda" u filozofiju. Dananja filozofijska literatura nema dodue jo
posve fiksiranog pojma o "Uvodu": jedni mu stavljaju u zadau pri-
kaZivanJe historikog razvitka unutar pOjedinih fi10zofijskih disciplina
s uvodnom raspravom o filozofiji uope; u proirenom opsegu obuhvata
"uvod u filozofiju" preglednu i kritiku obrad'pu osnovnih filozofijskih
problema, koji u svojem rjeenju sastavljaju t. zvo nazor o svijetu i
ivotu. Kritikim pogledom na historijske sistel11e otvaraju se napokon
srnJ ern ice za onaj filozofiJski sustav, u koj em autor nalazi pozitivne
rezultate umovanja. itavi taj posao prethodi dakle u111stvenom istra-
ivanju pojedinih fi!. problema u sustavnoj njihovoj cjelini; pa zato i
jest takav posao dobio naziv uvoda u filozofiJU.
A. Ueninik postaVlja metafizike probleme U sredite filozofiranja
_ to je sasvim prirodno - pak se U prvom redu pita za vrijednost
spoznajnog organa, kOJi rjeava te probleme ili koji stvara filozofiJU.
 1. to Je filozofija? ~
I. Filozofijska. znanost. a) Filozofiranjem nastojimo odgovoriti
na izvjesna pitanja, a jj;.ayj,J).()!ll.p.lel<~"Q.ctUQ;$I1Ul.cQQgO.\l.QLa.~ili.,,"g00t.@.v~h.
sP~l~\:Jg,yJ;,m~l.~f>tl:9~,?!~~.;j;~;S:vaka spoznaja ima vrijednost po~itivnog
odgovora samo onda, ako je objektivno sigurua t. j. ako izrie neku i s-
t in u. Do .istinitih spoznaja (ako narn nijesu neposredno ili iskustVeno
poznate) dolazimo putem misaonog istraivanja. Opet svako misaMa
istraivanje Ima da bude pravilno provedeno t: j. takovo,d'a na osnovu
svestran og promatranja i dOkazivanja dovede do pouzdanog rezultata.
Drugi m rij eima, i 9gJi,1~~,o..!ljE;~.u} ..2ejsJ ir.iL.d0,1itJ;L.samo l}}. .e,,~~;:9-1tj:!n..
i~rfl,LY~a.!:l~r.!.\'
A budui' da cjelina mnogih istina o. jednom predmetu
treba da bude u organikoj povezanosti t. j. jedinstveno prema svom
predmetu ureena, zato je i..si s Le.majj U9.sJ .. bitno ..ohilj.eje.pra-
vQg~~9_~'ia. I:UQ?gfjj ~JW..q~J~!.~ ...Z.D"ii nj.~.Jm il .. eJ0L1q Q. voU i [1 a.v~gepim.J!.yjg ~
!.i!l}.a - i ..]iln~,.Q.D.qn..jUQzofija.qobjY.il ....s,YQLJ.}}.~..~.s,!y.~ n t ..Dliluni)
karakter.
~-~'~'~KaRoemo filozofiju specificirati prema ostalim znanosti ma ? Kad
znamo da se znanosti diferensiraju po svojim predmetima, treba da us-
tanovimo predmet filozofije. To biva u dvojakom smislu: time da upoz-
namo mat eri j a I n i predmet ili sve ono o emu filozofija ui, i f o r-
ma I n i njezin predmet t. j. ono gledite, s kojeg polazi filozofijska pro-
uavanje. Tako primjerice matematika nauka pomilja kolikotne (pro-
storno-sljedovne) snoaje, a empirike znanosti promatraju pojave
izvanjskog (tvarnog) i usebnog (usvijesnog) iskustva. Svaka ova nauka
kao i ostale idu za tim,da svoj (materijalni) predmet odrede, t. j. da sa-
znadu to je on u sebi i u kojim je relacijama. U takvom odreenju
predmeta sastoji upravo istinita spoznaja. Koji dakle predmet pripada
filozofiji i u vidu kojeg odreenja?
Dok ostale z~anos ti. ()\)uhv(l.t~duJ1iJ,al$...(Das.seiHTesse-)+~:~bi"".a!2~...." ..
(Das Werdin';'hed) 'samo djel0!.12i~n,g~.JHQ~otijaJo"pJQmatra sv.eob.uhy:atXlQ
-,.".~-,--_~~."."""_
~.,.,,,,,-< ,_...

*Prvi' paragrafi brojnije citiraju neka nauna vrela, da poett1ika upute, kako
e se njima sluiti u samostalnom radu.
 11..j~(:Lin_..L,{J~"nDj ...c.jeJinj(= ..uniYl;;q;i\!no) - s ciljem da SlZ!1a,
tC!j~l)H.<J,KizqiY"3.Dje t. j. da.r-illJjllP9Z11~. !1il,f.av(bit) i.na j o p e-
n i U.j~L~J.... a.c-He. ta je materijalni bitak i prostor u kojem se na-
lazi ? Odakle zbivanje svemira i ivot u njemu? ta je svijesno zbivanje
i u kojim je relacijama? ta znae idealne vrednote u svijesti ljudskoj?
Kakav je organ saznavanja ? ... Sve su to filozofijska pitanja, koja za-
hvataju cjelotu bitka i zbivanja, da proniknu u prvotna, najopenitija
ili najvia p o el a (principe). Dok naime pojedinane znanosti proma-
traju svoj predmet ne gledei na svezu s cjelinom i zadovoljne s upozna-
njem svega onoga to taj predmet pojedinano uvjetuje t. j. s upoznanjem
neposrednih poela - filozofija upravo apstrahira od svake pojedina-
nosti. U n ive r z a I n'O s t filozofije s obzirom na materijalni i formalni
njezin objekat podaje joj dakle diferencijalnu karakteristiku prema
ostalim znanosti ma.
il) Ako se filozofija i razlikuje po svom predmetu (materijalnom
i formalnom) od specijalnih nauka, ipak je ona s njima u naroitom do-
ticaju po tom, to one djelominoobuhvataju materijalni-:predmet filo~
zofije, to imadu s njom zajedniki spoznajni izvor, znanstvene metode
i ciljeve. Sve se znanosti slue misaonim funkcijama idui za spoznajom
istine, a da i ne ispituju sastavne principe saznavanja, metodike uvjete,
postulate, naela i vrijednost istine uope. Zadatak je dakle filozo{ije
u prvom redu, da istrai zajedniki spoznajni organ svih znanosti. - Na-
dalje se bave pojedine nauke raznim pojavama u materijalnom svijetu,
a da i ne pitaju za narav materijalnog bitka; druge se zanimaju duev-
nim pojavama svijesnog subjekta, pred postavljajui naprosto njegovu
eksistenciju ... Tu sad pridolazi filozofija, da upotpuni specijalne nauke
time, to znanstveno objanjava osnove tih nauka n. pr. pitanje pro-
stora, promjene, sile, materije, duha.lt .Unosei dakle u specijalne na-
uke s opih gledita na bitak izbivanje poluene rezultate, izvruje
filozofija drugi dio svog zadatka, kojim p r o i r u j e s p e c i j a I n e
11a uke te ih izdie do opeg pogleda ili nazora na svijet i ivot. Ovoj
potrebi misaone ljudske naravi ne mogu udovoljiti pojedinane nauke,
pa zato one nikad nee nadomjestiti zadau filozofije. - U drugu ruku
ne moe se filozofija sasvim odijeliti od specijalnih nauka i zato, jer svoj
predmet istrauje polazei od iskustvene pojedinanosti, koju obuhva-
taju specijalne nauke. Kao sve nae znanje i filozofija je ovisna o iskus-
tvu, a po tom i o specijalnim naukama. Njihov napredak uvjetuje i raz-
vitak filozofije))
1) Historiko porijeklo rijei "filozofija" (u znanstvenom smislu) svodi se na
P ita go rtl (rodj. 580. pr. Hr.), koji je na upit Leonta, tiranina Fliuntskqg
da li je on mudrac /0'1'6:;), odgovorio da je samo prijatelj mudrosti, da ju samo ljubi
(rp,}.O(/orpo:;). O tome izvjeuje Cicero (Tusc. q. 5,3) pozivajui se na platonovca
klida Pontskog. Jednaki izvjetaj nalazimo kod Plutarha, Jambliha, Laktancija
Eusebija i osobito kod Augustina (de Civ. Dei 8, 2; de Trin. 14, J .). 1sp. U e b e r w e g.
CJcschichte der Philos. L str. 1. sq.
2. Razdioba filozofije. - P r i rod n ez~ ~}10s t i (fizika, fi~iologiJa,
k.~,:~j~~
a~.!,~~!}g!1l!lL,.. }lCi?~I~\re
.) .is,l?g_iD:g~=2iQ~Jn}?'~rYArDI~~r~~~l~Je'.
os,jetnog ~aegopaanja. Ove se znanostI dlferenma]u prema razno-
vrsnoSt1"pojava;"Koje' sainjavaju sadraj izvanjskog iskustva. Od ovoga
to nam je u iskustvu dano (gegeben), polaZI;; prirodne znanosti k onome
to nam je zadano (aufgegeben). To e rei, svaka ova znanost ide kod
prouavanja istovrsnih pojava za tim, da otkrije njihovo nuno i ope-
nito (bitno) odreenje, te da upozna stalne naine djelovanja (zakone).
Ova zadaa prirodnih znanosti znai formalni njihov objekat ili gledite,
s kojeg polaze u istraivanju materijalnog svog objekta.
Ako apstrahiramo od materijalnog supstrata, pa zadrimo u vidu
samo prostorno-sljedovne snoaje, imademo zasebni objekat mat e - "
m'a tik e.
Neposrednim (usebnim) opaanjem stiemo znanje o cjelokup-
nosti neprostornih i neosjetnih (jastvenih, psihikih) pojava, koje znanje
tvori nae unutranje iskustvo ili svijest. I~t[5\lc.iy,q,Ul~..p,~i,hi..kil1,c,p.QJaya
s .ob zi~,9,ll111
a.,IJjt!19Y'M<P,\l~~~}}~K~
...,~.~~",ital<,'...l:aril~ .,i, n: ~llsQbnfsnoa je
zaa<i'C'ii je em irikeps))J.9)gTje.' "'" .
.._Sv~ ove znanstvene discipline upravo po tom dobivaju karakter
znanstvene spoznaje, to stalnim misaonim operacijama nastoje opa-
ajno znanje proiriti do novih spoznaja. Ne gledei predmetnu graU,
(objektivnu) na koju se misaone funkcije odnose, imade nae miljenje
(zakljuivanje i dokazivanje) openite neke oblike i neka pravila. Istra-
ivati ovu formalnu stranu miljenja zadaa je for m a 1n el o g ike.
Ona se od psihologije razlikuje po tom, to uzima obzira samo na jedan
clio usvijesnog zbivanja, a to je miljenje, i to ga promatra u svezi s mi-
saonim pravilima i naelima. Svakako je formalna logika orue ili sred-
stvo, kojim se slue sve znanosti.
Kad smo upoznali logina naela, o kojima ovise sve znanosti,
i kad smo na osnovu logiki pravilnog miljenja postigli razne spoznaje,
jo uvijek ne znamo, da li su ta naela i sve te spoznaje samo dvojbene
ili sigurne vrijednosti, da li im je istinitost sUbjektivna i relativna (vri-
jedna samo za ovjekOVU misaonu organizaciju) ili objektivna i apso-
lutna itd. Sva vrijednost prirodoznanstvenih spoznaja ovisi o problemu
spoznaj ne nae vrijednosti uope. Ovaj P.lQlllIa11,.,Q<>~UQ,aj!-Lna,!;".~p~QZJ.la1~
~.ipr~~~~'IiJ)1to0;~terjjom spoznaje) i~E!t:'lJ.e.n oe tik
,,~< 'iz'r'eT~~'og'-j'~"~idjeti, da se logika' ima smatrati kao zasebna znan-
(u Elidi) stvena disciplina, koja ispitujui uvjete za sve znanosti postavlja im
time njihove temelje. Kak() je logika u svezi sa svim znanostima, te im
Hera-
podaje raison d' etre, svakako o~a obUhvata sav bitak i naj openitije
sveze, te se po tom ima smatratip r vo t n o l11' dj s c i P I i n om fi-
lo z o f ije.
 ~ jer ne iskljuuje protivnu mogunost. Ali pravo jest znanje tek o~di,
Oz materijalni svijet nadovezujuse razna pi!anjCl;(n.pr..o kon- kad smo s i gur ni da posjedujemo i s t i n i tu spozn,aju.3)
stitt}tivnim principima materije, o njezinom trajaOnju:ifd.),:nakoj'aem-
pirike zna.nosti ne mogudati odgovora~ Njima se mIvi filozotijsk,lnauka. Ima istinitih spoznaja, koje neposredno shvaamo, pa zato one
koju"~'zovenrct'k'6;tmoI'o-grla::~"'" '., ... J' ..... ' nijesupredmetispitivanja. Skolastika to zove "habitus prificipiorum"
ili ,,intelledus" (prema Aristoteloyom 'VOVS, .Ethic. Nic. V I. b.). Kad
. J~.~.i~s!~~~Tp:ffDSilj:.<:t~~,e'YQ;2gSYU~t,a.isPX!~je Ii I DZ of i js ka
p~.,:}}.?2)}"lq.:.....K?E.~S.Il!,...Y.?IQ.1'f.".S.ygJIK1.Jpn.Qg
:'~lJ) p.i:ci~,~Q.gqit~Cl .i .zb i- dolazinio do spoinaje posrednim (dokaznim) putem ili doumljivanjem,
v~Dig,.J[(j.~I.Lt?:djU ja ili naravno bogoslovIje: (za razliku od objav- na temelju nekih razloga, onda je to tek pra vos p;o zna vanje
ljenogili svrhunaravnog); (buO'r1)ft17,' scientia). Zatose kae, da o nekom predmetu imademo pot-
puni sud, kad ga' spoznajemo i z nje g o v ih p r i n c i p a.4) Kao to
. 2.~.~..tr;L ..g\~De".~~$j!1JgY':lj,~.,lJl.~.J ..i1fj..~.).,~.I<tiD.".filQ.?;QDj~Lj~LPE~.0-
Aristotel(Post.1. 2.) i Toma Akvinski (In II. Post. led: L) ui, .da, na
m~.!L..gDllLPJJ?111'!,,,~QjllDC1 .. s~ ngY~9.~n~e, ..grane,bC1v.e,. prelazedohva.t Ji-
zi.~ko~~~!i,,~TP~r!.K~g.s.yije,t.C1" ..gnLsC1fl1j~x~hL~?yi, ...neiskustveni svij et. osnovu njegovih principa spoznajemo predmet kakav u istinu jest. -
Ova se, metaf1Zlka,z()y.e p OS)~9\1 (j.(speci'j~lna) 'z3.razlikLIOd o p e- Da se pravo znanje osniva na poznavanju uzroka, upuuje nas analiza
nIte r:neta.fz. ir ." . a" ....kQJa.,.r.?,~l?E~YIJa..,o
; ""-''''' -., ~.- .. ,.... ", ... same tehjeza znanjem, koja je priroena svakom ovjeku. (ArisI. Met.
': ):.Ik:,e.....LJLqJ ...O.:.Q.."".,LJ"g,
g ~ . " onlll}.,.J.IJQ.zofl J- o,.

s~~2;.P?Hn9YJma (n.np~~.q~lt~Ll.uope! ,o naravi,o uzroklI, o svrsi itd.), I. 1.). Ta naime terija izvire u nekim priroenim pitanjima, koja pret-
](oJll11a se slui posebnametafizik:a. postavljaju 'neznanje i dvoumIjenje. ovjek promatrajui svijet zau-
,,,~.w:;.,,,,,, ..,,",,.,..c.,"

.
..,.,~ "'"i/:;"'fS.:,;; ,..". "

Kaost& je logika 'promatrala miljenje s ob.zirom na njegova pra-

.,~x.. ' ,C. ,"".o,'''' ~.,."I".,,",.''''''''''\'C. '"",,"."'. o', I.V',I>, A;;'~:'~'~'_"" ,'.:'.; ,
eno dolazi do raznih pitanja, i time eli saznati neto o predmetima
svojih pitanja. Akoji su to pre dn!e ti (~1]1;ovf.U!Va)? Aristotel ih na"
vdil~, t~t?~r:PE? LI itij,I]9.fl11':lt,iYl1il<;:trakt~r,yg~!19KcljeJoyan ja,. a ...to oj 'C... ;a ~
aca e II)~, ',.1
braja etiri (Post. I I. 1.): bivstvovanje (EUartv) bit ili narav (co rl i!auv)
~c~lJj~pO.tmL.~yjj,~.t. . 1UQ~J::"Sg.,.~llla.tri1.U ,.Pr.~~XQ.GJotn".zas~JJne ..fi 1olofi j- vlastitosti ili pripadna odreenja (ro ou) i tvorni odnosno svrni uzrok.
..~lit.~.t~\};~,.,."....
s~.~"J:.!L~_~ipJjJJK.,;;;7; .' .. '. . (ro ot6u). Skolastika klasificira uzroke svih stvari na u n u t'a r nje
. Drutveni oblici uope, a napQse. pravni odn9aji predmetom su i iz van j s k e. Ako je stvar sastavljena, wvem? mate ri j a I n}
s {)c i o I o ke i pra v n e filozofije. U;zroke historijskog razvitka u z rok (ij {jAn) ono od ega (i:g 00) neto jest ili nastaje, a for m a I n I
promatra filozofija h i s to ri j e (historijska filozofija). Kulturne po- je uzrok (rb rl tjvili i!auv Elvat) ono odredbeno poelo, po kojemu neto
jave u socijalnom. razvitku ovjeka prouay;a. p s i h o log i jan ,a~ jest. Osim ovih unutarnjih imade jo i izvanjsk{h uzroka, a to s~ t Y o r n i;
rod a (Vi:ilkerpsychologie). Napokon je religija. kao openita svojin<i (oifEv) i sv r n i (ro ov f!VExa).5) Posvim ovim uzrocima dobivajU stvarI
lj udskog roda predmet reI i g i j s k efi lo z o f ije. i svoje biv'stvovanje, narav i akcidentalne vlastit.~sti. Pr~~1a tome emo
Do sada jo nije sustavno provedena filozofija mat G111ati k e. predmete naih pitanja upoznati onda ako otkr1jemo njihove uzroke.6)
Tek Hum e iKa n t raspravlja o vrijednosti matematike spoznaje, Ispravnost ovog shvaanja proizlazi takoer iz pojma i s t i n i t e
a logiku matematike nedavno je stao prouavati A. Voss i L. Couturat. spoznaje, do' koje dolazimo dokazivanjem. Jer opaanje nam k~~e samo
- Isto tako je nerazvijena filozofija j e z ik o s lov I j a (Sprachwis- za injenice (ou), a dokazivanje nastoji tim injenicama potraIti realne
senschaft). Osim samostalnih pokuaja (A. Marty) .bavi se jezikoslovljem razloge (ro dux rl).7) I tek onda kad smo te uzroke upoznali, moemo.
(napose pitanjem o postanku govora) jedan dio empirike psihologije.
Dodamo li ovim fi lozofijskim disciplinama i p o v ije s t f i I 0-
rei da smo poluili istinitu spoznaju, koja t~
u ~kla~u sa v~v.ojim. pre?-
metom. Budui naime da sve predmete nasIh pItanja sac1l1JavaJu nJl-
z o f ije, postavili smo time okvir, unutar kojeg je dolo do izraaja
umovanje duha ljudskog u svim granama filozofije. . 3) Cognitio, secundum quod stat in princip.i1~, recipit no~el1 .i!1tellectus ; seCUl1-
dum. autem quod derivatur ad conclusiones, acclplt nomen sClentlae. S. Tom a, 111
3. Aristotel i SkoIastika o pojmu fiIozofije. Filozofija je svakako
3. dist. 28. q. 1. a. 6.;A r i s t. Post. Ana!. I, 9.
neko znanje. Ali ve je Plato n (u Teetetu) i Aristotel (de an. III. 3.) 4) Judicium de unaquaque re fit per propria principia ejus. S. Tom a, l. IL
istaknuo, da imademo kadgod samo nestalno ili nesigurno znanje, koje q. 57. a. 6. ad 3. - "Princip" obuhvata pojam 'o.uzroka" .~ ,/azloga".. . .
zovemo m n ije nje (o6ga, opinio). Ono I'!.Joe da bude i neistinito, Uzrok je uvijek realno razlian od svo)?: ucmka, ~OJI. Je u. realn?J OVisnosti o
uzroku. Raflog i njegov posljedak' mogu se .I samo !oglkt razltkovah.
2) Neki izdava ~ri.stote~ovih spisa (moda Andronik Rodjanin, oko g. 70 5) Isp. Ari s t.Met. L 3; PostA L 10; Phys. 1\.3.
pr. Hr.) poredao Je onaj dIO spIsa, kojLse .bave najopenitijimistraivanjem bitka 6) S. Tom a, C. gent. I I \. 25.
iza fizike, te nazvao ovaj dio dl. fted, Ta rpva,,,cl. Ovaj naziv za oznaku izvanjskog 7) OI (kEV I!{kTCe,(!O'TO OH ftEV Yaaa, o,on O' o,)" Yaaaw' 01 '<le (rex"iTa,) TI)
sno~j~ meu A;istotelo.vim spis~~a .?obi~ je ~asnije novi smisao, koji se tie samog olon "al ahiav yvo)(!i[;ovaw. Ari st. Met. [ 1.
sadrzaJa u dotlcnlln spiSima, kOJI slijede Iza fizike.
 hovi uzroci, zato je pravo ili istinito znanje usklaeno sa predmetima svih predmeta i ujedno princip za njihovo znanstveno diferenciranje.12)
onda, kad poznajemo uzroke.S) Skolastika pako razlikuje trostruku apstrakciju.
Gledei na formalni momenat kod znanosti t. j. na samo spozna- Na prvom stepenu apstrakcije ne gledamo na p oje d i n a n a
vanje uzroka, oito je da znanost moe da bude vie ili manje s a vr- tj el es a kao takova (t. J. u koliko su pojedinana), ve se obaziramo
e n a. Tko na pr. poznaje bit stvari, bolje ju poznaje, nego da znade na o sj et n a s v o js t va u op e. To e rei, mi apstrahiramo od
samo za kakvou njezinu ili kolikou itd. Uope kad smo udokazivanju pojedinanih tjelesa, na kojima su osjetna svojstva uzbiljena (n. pr.
i zadnje razloge iscrpli u potvrdu jedne istine, odnosno kad smo upo- pomiljajui ovjeka apstrahiramo od upravo ovog ili onog mesa i ko-
znali apsolutno zadnje uzroke za predmet istinite spoznaje, onda smo stiju, ali ne uope od svakog mesa i kostiju.13) - Na drugom stepenu
time postigli savrenu spoznaju.9) Jer ili su realni razlozi, iz kojih pred- apstrakcije ne samo da se ne obaziramo na individualnu materijalnost
met spoznajemo, neovisni o daljnim razlozima - i u toliko su zadnji (materia sensibilis individua), nego apstrahiramo uope od svake ma-
- ili ovise o njima. U potonjem sluaju nije savrena spoznaja, dok ne terijalnosti (materia sensibilis communis) u koliko je s u p str a t za
?ode~l1.o do razloga, k.oji nije vie ni o em ovisan. Nadalje, spoznaja
v
o s jet nek a k v o e, a gledamo na materiju samo koliko joj pri-
ce bl~.l savrsena, ako Je adekvatna predmetu gledom na njegovu spo- pada p r ote n o s 1. Kvantitativna odreenja (broj, veliina, oblik)
znatlJlvost. A svaki predmet spoznatljiv.je vlastitim svojim bitkom, ontoloki prethode osjetnim kakvoama, pa zato ih moemo zasebno
koji stoji do njegovih uzroka. Potpuno poznavati sve uzroke znai iz- pomiljati t. j. bez osjetnih kakvoa i bez ikojeg pojedinog tije!a(ma-
crpsti svu spoznatljivost predmeta. Dakle je potpuno savrena spoznaja teria intelligibilis individualis). - Na treem stepenu apstrakcije napu-
u poznavanju i zadnjeg uzroka. tamo sva k u sve z u s mat eri jom i promatramo samo ono
to ne ukljuuje nikoje materijalnosti (n. pr. istina, dobrota, bitak ... )
Materijalni elemenat znanosti znai opseg onih predmeta koje neka
ili ju pozitivno iskljuuje (n. pr. ista duhovnost).
znanost obuhvata. S tog e obzira biti najsavrenija ona znanost, koja
promatra upravo sve predmete. Pa kad bi jedna zna nost s formaln.og Prema ovom trostrukom stupnjevanju razlikuju se spekulativne
~Iedit~ bila potpuno savrena, t. J. kad bi otkrila zadnje uzroke, eo znanosti. Sve su naime stvari ili ovisne o materiji ili su o njoj neovisne.
IpSO bI takova znanost bila savrena i po svom opsegu, jer spoznajom Ako su ne samo u realnoj zbilji ovisne ve ako ih ne moemo ni pomi"
ko.n~~nog uzroka ?buhvatismo sve to god jest. Takovo znanje o n a J- Ijati bez materije (n. pr. ovjeka bez tijela) onda one sainjavaju pred-
VIS 1 m uz r o Cl ma sve g a tOJ est - zovemo mti d r o s t.1O) met p r i r o el n ena uke (scientia physica) Predmeti koji takod ier
A filo~ofija znai ljubav k mudrosti ili sticanje znanosti (kako Plato n ne mogu eksistirati bez tjelesa, ali ih moemo bez njih pomiljati, pael~ju
li okvir mat e mat ike. - Napokon takove stvari koje mogu i ne-
u Eutldemu kae xTfiat!; tnwT11wr;r;).
tvarno eksistirati (n. pr. supstancija, kakvoa,in i mo itd.) ili nuno
. 4. S~ola~tika o raz.~iobi spekul~tivnih znanosti. Razumna spoznaja iskljuuju svaku stvar (n. pr. Bog) tvore predmet m eta f i zik e ili
uopce.- Je~ Je ~el:lat:nJalne naravI - ne moe imati materijalnu pro- Il r v efi I o z o f ije (elok je fizika "druga filozofija")14)
mJenlJIvost I pOJedll1acnost za svoJ formalni objekat. Prema tome mora
5. Razni nazori () pojmu i razdiobifilozofije. I pojam filozofije
formalni objekat spekulativnih znanosti imati karakter n u n o s t i i
ima svoju historiju. U poetku poznate nam upotrebe nalazimo izraz
n e !Il ate r i ja I n o s t LlI) Drugim rijeima, a p str a k c i ja od ma-
filozofija s etimolokim znaenjem (tako kod Herodota i Tukidiela).
terijalne pojedinanosti jest formalni raZlog za razumnu spoznatljivost
Proti sofistima, koji su se drali zastupnicima mudrosti, istie sebe S 0-
8) Scir~ aliquid, est perfe.cte cognos~er~ ~psum; hoc a~ltem est perfecte cognos- kr a t (t 399. pr. H.) kao filozofa, koji zna ela nita ne zna, ali tei za zna-
cere eJus ventatem .. Eadem emm sunt pnnclpla esse et ventatis ipsius ut patet ex njem. Filozofija se tu smatra kao p s i 11 i k i fakat openo ljudske tenje
2 ,Me~. Oportet ergo ~cientem, si est perfecte cognoscens, quod cogn~scat causam
rei sCltae, S. Tom a, 111 I. Ana!. I. 4. za saznavanjem.
. 9) Tore ya!? dobru epa,uev gxaawv, orc:v ri)v.7C!?Wr''1aldavo!<"".e{}a yvw!?[{;etv.
Ve kod P 1 at o na (427-347) dobiva pojam filozofije log i k o
Ari S t: Met. I. 3. P Tunc perfecte nos SClre arbltramur, quando primam causam ili objektivno svoje odreenje, koliko oznauje znanje o vjenim stva-
co~nosclmus ~. Tom a, C. gent. I I I. 25. - ... judicium, quod fit per causam
pnmam, est pnmum et perfectissimum. I I. I I. q. 9. a. 6. 12) Ideo secllndllm ordinem remotionis et a materia et a motu scientiae specLI-
la) 4e' ya!? .au~1)V riiJv. 7C!?WrWVa!?X<vv "al aluiiJv dvat {}ew!?T)u~fJv. Ari s t. lativae distinguuntur.ln Boeth. L 2. q. J. a. 2.
Met. I. 2. -.- Saplentla est clrca pnmas causas et prima. principia. S. Tom a in I. 13) S. Tom a; S. th. l. q. 85. a. I. ad 2.
Met.lect. I ISp. S. th. I. q. I. a. 6; I. I I. q. 57. a. 2.; C.. gent. I. c. 94 K I ~ u t- 14) S. Tom a, In Boeth. de Trin. q. 5. a. 1. ; zatim Expos. in I. metaph. Arist.
gen, Die Philosophie der Vorzeit I, 900. ~ , v
prolog. ; LI komentaru in Arist. Ethic. VI. 1. 7. kae: sapientialia (i. e. pl1ilosophica)
11) S. Tom a, In Boeth. I. 2. q. 1. a. 1. sllnt pllre intelligibilia.
 rima, koje nijesu pristupane iskustvenom opaanju. Realne biti (ideje) ,;Otac novije filozofije" O es ca r te s ili ~artezije (.1596-1.~50)
koje su ~zvan osjetne pojavnosti, i nau spoznaju o njima prouava d i- istie u prvom redu svezu filozofije sa svim ostalim. zn.a~ostlma, kOJIma
ja I e k tik a15) ili (kasnije nazvana) logika. Njoj odgovara dio dananje je filozofiji po svom strogo razumskom postupku jedll1l osnov. N~kon
metafizike (ontologija iteodiceja inoetika). Platonova f iz ika (nauka Oescartesa uzima i eh r i st i a n Wo I f f (l679-J75~!, oprecn?st
o prirodi) obuhvata osim prirodne znanosti jo kozmologiju i psiholo- razumskog (apriornog) i empirikog(aposterio~nog~ p~?ruc}a k~? prIn-
giju. O udorednomdjelovanju govori et ika. U ovoj podjeli dolaze cip za razlikovanje filozofije i ostali~ z?~nos~1. .OI~IZIjU" ftlozoflje .pro-
do izraaja tri duevne sposobnosti: iskustveno-opaajna (fizika), razum- veo je opet psiholoki (prema spoznaj nOj I pozeljn?J mO.:I) u te 0.1 .e t-
ska (dialektika) i voljna (etika). s k u i pra k t i k u filozofiju. Teoretska se .filozoflJa. ~metaflZlk.a)
Za Ari s t ote 1 a (384-322) je filozofija znanost o prvim uzro- raspada u naravnu teologiju (o ~og,u),.~.~lholo~.I)~1 (o ~USI)
cima, pa zato ju on u eminentnom smislu zove "prva filozofija"l~) ili i ko z m o log i j u (o svijetu). O na]opCel1ltI]ln: 1:1e~aflZlcklm POjl:10-
teoloaija" (Platonova dialektika). Fizika je za njega "druga filozo- vima raspravlja o n t o log i j a. Metafizike se dlsclp!I.~e zov~ r aCI ~-
fija", koja s "prvom" filozofijom i matematikom zajedno sainjava n a I n e (obzirom na deduktivnu metodu), a uporedo s nyma ~~oje. e m p 1.-
te ore t s k U filozofiju.17) U pra k t i n u filozofiju rauna se etika r i k e nauke. Time je uneen jasniji princip u klaslflkaCI!U z~,anostI.
s podreenim d iociplinama; a napokon p oi e t s k a filozofija govori Nakon Wolffa sve vie se filozofijsko podruje prenosI u ClStl ra-
o materijalnom oblikovanju (tehnologija). Dok su Platonovu podjelu zum (bez empirije), i tako se filozofija ograniuje na ]o~iku i noe~iku
usvojili Stoici i Epikurejci, a djelomino i moderni filozofi, Aristotelova (Kant, Fichte, Hegel), Po Kantu (1724-18?~) je ~adaca k rIt, 1 k e
se takoer odrala i u novijoJ filozofiji. da ispita o predmetima neovisne (apriorne) loglc~e u~jete za mogucnost
Za Stoike i Epikurejce dobiva filozofija pra k t i n o znaenje, razumskog spoznanja; ame t a f i zik e, da lzra.dl. susta~, r.azumske
jer ima sluiti kao sustavna pouka za vredno i zadovoljno ivljenje. spoznaje o predmetima, Kako se razlikuje teor~skl 1 ~raktIckl r.az,um,
S v. Tom a i skolastici stavljaju filozofu u zadatak, da sve po- mora da i metafiziki sustav obuhvatI rnetaflZlku prIrode (ukljI~Ce~O
reuje (kao to je Aristotel rekao u poetku Metafizike): jer mudrost s psihologijom) i metafiziku udorea. H e g. e,~ (1770-1831) ..razhkuje
znai savrenstvo razuma, kojemu je svojstveno upoznavati poredak. nauku o ]ogikom razvoju "apsolutnog znanja .(fenol11:nologlJa dUh~)
A razlikovati moemo etverostruki red: 1. kojeg razum ne stvara, nego i nauku o spoznajnom sadraju. Uz ovu potonju (,logiku) nadovez.uje
ga u svijetu nalazi, 2. kojeg razum promatra u vlastitom djelovanju, se filozofija prirode i filozofijaduha.u koju spad.a etika s pravnOl11 fllo-
3. kojeg opaa u voljnom djelovanju i 4. onaj red, kojeg raZUl11iznalazi zofijom, psihologija, estetika i religijska fIlozofIja). . ..
za proizvedbu stvari. Tako se filozofija raspada na prirodnu filozofiju U ovim posljednjim nazorima opaamo tendenciju, d.a se fIlozofl!a
(s metafizikom), logiku, etiku i estetiku. postavi na prvo mjesto ispred ostali': pojedinal:ih zr:~nostl. Sad n~staje
U novovjenoj filozofiji susreemo posve razliite nazore o zadai preokret u shvaanju filozofije u tohko, da se fIlozofiJu sm~.tra o~lsnom
i razdiobi filozofije. Sve znanosti dijeli B aco n (1561-1626) PI~ a o iskustvenim naukama. Ve He r bar t (1776-1841) drzI da je fIlo-
psiholokom principu o razlici duevnih moi. Uz pamenje se oslanja zofiji zadaa obraditi iskustvom ste~ene poj~llOve. Z~ W u. n d ta
historija, uz fantaziju poezija, a na razumu se osniva filozofija. Prema (1832~ 1920) je filozofija jedinstvena slllteza sVih.. s~oz~aja, .~oje nam
predmetima razlikuje se opet filozofija u nauku o Bogu, o prirodi i oo- pruaju pojedinane znanosti. Po ~u~ldtu se, ?lJeh ,filozofIja pren:.a
vjeku. Sve tri grane prethodi "philosophia prima", koja ispituje spo- tome, da li ispituje postanak spoznajnlh sa?rz~j~ (nauka o spoznaji)
znajne uvjete, zajednike pojedinim znanostima. Time je Bacon prvi ili njihovu sustavnu svezu s principima (PnnC1plenl~hre) ... Ova nauka
odijelio noetiku kao zasebnu disciplinu od ostale filozofije. o principima ima opi svoj dio (metafizika) i posebl11, ~Ojl se raspada
tj filozofiju prirode i filozofiju duha. Slino s Wundtom UCI,I PaL; I s e n,
15) Ovaj Platonov naziv za metafiziku inoetiku upotrebio je opet Schleier-
macher (1768-1834). A i Hegel zove svoju logiku metodu "dijalektinom". Skolas. da je filozofiji zadaa nadopuniti sve sp.ecij~lne znanostI. :- Zasebn?
tici djelomino upotrebljuju isti izraz za formalnu logiku. Podjedno se njime ozna- miljenje o filozofiji imadu od savremel11h filozofa ~,h. ~ I P P s, kOJI
uje svako otro umno raspravljanje.
16) Baconova "philosophia prima" jest prva noetika odijeljena od metafizike.
ju istovjetuje s psihologijom, ili A. O ii r i n g,. a .sheno,l .VI I n d e 1,-
Descartesove "meditationes de prima philosophia" raspravljaju o temeljima sigurne b and, koji zadau foilozofije nalaze u postavlj~nju op:el11h ,vrednota
spoznaje. Chr. Wolff zove ontologiju "philosophia prima". (misaonih, etikih i estetskih). r~ sveg~ proizl.azI, kako j.e .tacno re~ao
17) 1'(!eT5 av erev rp'A-o(Jorp{a, {Je(u(!'Yjuua{, fta{J'YjflaUWf;, rpv(J(u'/; {JeoA-orm'/;, Ari s t.
Met. V. 1., isp. S. Tom a, in VI. Met. I. I. ; za tim in Boeth. de Trin. I. 2, q. 2. a. 1 Raoul Richter u svom predavanju (Philosophie und RehglOn) na fIlo-
ad 5: Alio nomine theologia dicitur Metaphysica, i. e. transphysica, quia post Phy. zofijskom kongresu u Genevi 1904, da o pojmu filozofije jo do sada
sicam discenda occurit nobis, quibus ex sensibilibus competit in insensibilia de- nema nikojeg jedinstva.
venire ... ; ido C. gent. I. 4.
 17
Nedavno je O e y ser objelodanio raspravu (Eidologie oder Philosophie als
Formerkenntnis, Frbg. 1921.), u kojoj nam prikazuje eidoloko shvatanje filozofije do .~ojih se d.olazi umnim obrazlaganjem. Ali ove ! mnoge druge fito-
t. j. u kojoj nastoji prikazati filozofiju kao istraivanje forme (sroo~). On polazi s os-
:o!ljske tvrd~Je s~~ran: s~ takodjer u kranskom nauku, pa je uobi-
novne injenice, koja glasi: "ja imam svijest o ovom i onom". To e rei, izvan svake
je sumnje ne samo s1tbjektivna eksistencija svijesti (kako je Descartes naglasio sa svo-
caj~no ?nu !J1ozoflju. kOj~. je u; skladu s kransko~religijskim
y uenjem,
jim Cogito, ergo sum), nego svijesna sveza subjekta s a o bje k tim a. Ova svi-
na~~vatI krscanska filozofija,. Pita se dakle: u kojem snoaju stoji filo-
jest ne samo da obuhvata r a i I i i te objekte, nego je i ona sama razliita. Ali svijest zof1]a spram teologije u onim .pitanjima, koja su obim znanostima za-
nije s obzirom na objekte samo pasivna ili receptivna, nego je ovjek prema toj svezi
jednika?
sa objektima i aktivan, t. j. on ispituje, isporeuje i zauzima razna gledita prema . ,,~vak~~o je filozofija obzirom na teologiju posve samostalna;
danim objektima. U ovim m i s a o n i m inima izvire fi\ozofiranje. - Ako sad re- Jel: se fJ1oz.ofIJa osniv~ na samostalnim izvorima spoznaje, naime na
flektiramo na sve ono to je svijesno metnuto pred subjekat, sigurno znademo da sve prI:?dnom~s~ustvu i ljudskom razumu, te se prema tomu mora u filo-
to nije apsolutno nita, nego je n e t o (i okrugli etverokut je takovo neto, to ma-
zoflJ~ nalazItI. dru~~ vrst sigurnosti, nego u teologiji, koja iznosi vjer-
kar samo kao rijei u svijest ulazi). Ali svijesni oqjekti razlikuju se ne po tom to su
~ke clanke: FJ1ozoflj~ ?e uz~ma od teologije svoje principe i ne smije ni-
neto (po tome se naime upravo ne razlikuju), nego u koliko su ovo ili ono neto t. j.
neto odreeno. Budui da raznolini svijesni objekti nijesu samo "neto", nego
Jedvnogpojma . USVOJItI, k~Jeg ne bi mogla nuno razviti iz svojih
su nekako odreeni, zato taj momenat, koji ono neto odreuje, da jest tak o v o pocela s v!.astItIm sredstvnna2) Spoznajni princip ili izvor teologije
neto (za razliku od pukog "neto" i od svakog drukije odreenog "neto ") zove J.~st !la HrI.StOVOI~l(boanskom) auktoritetu osnovano uiteljstvo, do-
Oevser for m a (species, eTooq, Solchheit, Sosein). S ovim pojmom forme relativan Clm Je. za fJ1o:ofijU jedini izvor iskustveno- razumska spoznaja. S tog
je pojam mat e I' ije t. j. nekog supstrata (IJiToxdiuVO"'), koji je formiran. Materija se gledita oblcno u kolama definira filozofiju: Scientia rerum omnium
("schlechthin letzte Materie" ili "Urinaterie") znai dakle posve neodreeno neto, per causas ult.im~s n atu r a I ira t i o n i s I u Dl i n e comparata.
koje je tek po formi neto odreel1'l. Ova je materija sasvim neodredna i s obzirom ?SllH toga. razltkuJe se filozofija od teologije jo i po svom predmetu:
na usvijesnu odnosno realnu eksistenciiu. Time se ova Oeyserova "materija" raz- Jer fIl?zoflja s~ bavi samo naravskim (razumnim) istinama, doim u
likuje od Aristotelove iT(J';'lll IJA'l (materia prima), koja ima da znai neodredeni re-
te.ologl.J.~IspadajU i takove istine, koje nadilaze doseg ljudskog razuma.
alni supstrat za tjelesne forme. Osim ove posljednje (g ene I' a In e) materije raz-
FIlozofIja dakle po svom pojmu (predmetu, principima i metodu) nije
likuje se jo s p e c i f i n a ili rei ati v n a (druga) materija. Kad je naime neki
I ne moe ela bude subordinirana teOlogiji.
predmet ve formiran, on jo uvijek moe da bude odreden po nekoj formi- i s ob-
zirom upravo na ovu formu zove se onaj odredeni predmet ~elativna materija. Tako Ali onaj filozof, koji je upoznao objektivnu istinitost kranske
je materija, koja konstituira tjelesa, relativna n. pr. za formu gibanja, raznih out- nauke t. j. koji znade da je kransko uiteljstvo provieljeno bojim
nih kakvoa itd. Budui da se u dui ne ualazi ona forma, koja konstituira tjelesa aL.lktoritetoIll i po tom da mu je nauka neodvojiva od istine mora do-
zato dua i nije relativn. materija za navedene forme; ali svakako je i dua.,neto", slJe?no u kransko} na.L~c~.nalaziti normu za ispravnost filozofijSkih
pa za to generalna materija. svoJ.lh n~zora .. DrugIm rIJecllna: premda se kranski filozof u rijea-
Na temelju svega toga vidi Geyser zadatak filozofije u tome, da ona jasno vanJu krscan~kIh problel:la n~ poziva na kransku nauku, ve jedino
razlikuje openite forme svijesti i njezinih objekata, da te forme tano upozna i napo- n~ d?kaznu SI!!I razuma, Ipak Je teoloka nauka u filozofijskim pitanjima
kon da istrai zakonski snoaj medu svim tim formama te pripadaiuoj im materiji.
mJerIlo, po .ko.Jemu. s.e kranski filozof orijentira, da li mu je umovanje
Filozofiranje je dakle eidoloko miljenje.
I;a putu k IStIllI. J1~Je pao u zabludu. Predpostavivi naime, da je kr-
:a~s~a n~uk~, kOJa obuhvata i neke filozofijske tvrdnje, objektivno
lst~l1lta, bIO bI sam sa ~?bom u protuslovlju, tko bi izricao takove tvrdnje,
2. to Je skolastika filozofija? kOJe su u sukobu s krscanskom naukom. Oni pak o filozofi, koj i u kran-
stvu ne nalaze sigurnog jamstva za objektivnu istinu, dato da u svom
1. "Kranska filozofija".!) Bog opstoji jer sve promjene u svijetu umo~~nju nee uzeti obzira na teoloku nauku; pa zato je navedena
ziskuju svoj apsolutni uzrok, dua je neumria (jer je duhovna), mo c relaCija prema teologiji uvjetovana u toliko, to pojedini filozof moe
ralna dobrota ima apsolutnu vrijednost, (jer je u svezi s konanim obraz.loeno u~voji.ti gledite ~oj eg . auktoritetau kranskoj nauci.
ciljem), ljudska volja je slobodna ... sve su to filozofijske tvrdnje, Iz recenog prOIzlaZI, da se teoloska (vjerska) nauka moe smatrati samo
kao iz van j s k a norma za filozofiju; jer teologija nije kadra mijenjati
1) Ako emo tano da govorimo, nema kranske filozofije, nego je samo
jedna filO~oiija, koja je dodue saglasna s kranstvom, nu. od njega neovisna ~ toliko,
to se njezini princip i temelje ne na kranskom vJerovanJu, ve na razumnoj naravI . 2) H age man n, Logik und Noetik (9. u. 10. A., Herder) . 3 ; isp. C o m m e r
ovjeka". K I e u t gen, Theologie der Vorzeit II. 187. Ole immer,:ahrende Philosophie, str. 99; S t 6 eki, Lehrb. d. Philos. I. . 1. ; M e r-
Cl er, Loglque (5. ed.) str. 31 sq.
 Kulminaciju patristikog perioda predstavlja A u g u s tin
filozofiju u sastavnim njenim nlonientima: u predmetu, principima
(354-430). On istie jedinstvo filozofije s pravom religijom (De vera
i metodu.
re!igione c. 5.) Od svih starijih filozofija ine mu se najblii kranstvu
Ali ini se da je i time nekako stegnu ta sloboda prouavanja. novoplatonici (De civit. Dei Vlll. 4 sq.). Ovim platonskitl1 smjerom utje-
Sva znanost ide zatim da bude slobodna, a crkvaosudjuje neke nauke cao je Augustin snano na dalji razvitak kranske filozofije, koja je ot-
i usvaja samo jednu (i to skolastiku) filozofiju. Gdje je tu sloboda zna- poe1: u IX. Vijeku i nosi naziv s k o I a s t i k e3) f i 1 o z o f ije.
nosti? Na ovaj nam je prigovor uzvratiti slijedee: ve S1110 izjasnili,
u kojem smislu se moe pojedini filozof ravnati prema crkvenoj nauci.
1t-13. Skolastika filozofija. Budui da je Skolastikafilozofija "kr-
anska" (u gore oznaenom smislu), zato neki dre, da skolastika uope
Dakako da crkva ne priznaje slobodu kao najvii cilj znanstvcnog istra-
nije samostalna, slobodna, znanstvena nauka, ve da je slijepo podlona
ivanja, jer nae istraivanje uope ne ide za tim, da pokacmo ili po-
teologiji. A ipak najvrsniji skolastici (n. pr. Mercier, Sentroul. .. ) ne-
lui mo slobodu, ve da proirimo nau spoznaju. A predmet istraivanja
prestaju isticati, da filozofijsko umovanje samo po sebi ne smije sluiti
smo onda tek upoznali, kad smo sigurni o istinitosti naeg rezultata.
apologetskim tendencijama. Treba dakle da ponajprije imademo jasan
Znanstveno istraivanjc ide dakle zatim, da polui i s t i n u. Svaka
j razgovjetan pojam o skolastikoj filozofiji.
pak istinita spoznaja, upravo zato, jer je istinita, iskljuuje onu spo-
znaju, koja joj protuslovi ; istinita spoznaja sama po sebi zabacujc i onaj Opu karakteristiku Skolastike oznaiti emo naj bol je, ako eloka-.
put, koji vodi do protivne spoznaje. Ovaj sc princip ne da porci, dok enIO dvoje: 1. ela je skolastika eloista filozofijska znanost, r a z I i n a
god priznajcmo apsolutnu vrijednost istinite spoznaje. Na ovom prin- o d t e o log ije i 2. ela je razlina o d o s t ali h f i I o z o f i j s k i h
cipu osniva se i stanovite crkve, kad jednu nauku usvaja, a druge od- s u s t a v a. U prvom dokazu treba istaknuti, ela skolastika filozofija
sudjuje. Ako je crkva osvjedoena, da je u posjedu istine, onda ne moe imade neovisno o teologiji svoj nauni preelrnet i svoje principe. Da ie
odobriti onih nazora, koji su s tom istinom u protimbi. [Ii zar cr!<va tome u istinu tako, dostatno je i povrno poznav~lti skolastiku liter;l-
u ime slobode nema prava biti osvjedoena o posjedu istine? Ako jc turu, iz koje se razabirc, ela se skolastika bavi filozotijskim pro blemima,
pak o tome osvjedo'ena, onda prema istraivaocima istinc ne moc za- a ne objaVljenim vjerskim istinama ; u svom istraivanju opet oslanja
uzeti korektnije stanovite, nego to ga zauzima sama znanost, kad zah- se jedino na razumne principe, a ne na svrhunaravni auktoritet. Uzmimo
tjeva, da se svc istraivanje mora ravnati prema istini. dakle da netko i prigovori pojeelinim rezultatima skolastikog umovanja,
svakako bi neumjesno bilo prigovoriti skolastikoj filozofiji, da je ona
:.f'7. Geneza "kvranske:' f.i~o~ofij~. v.e .od prvog poetka kran- po svom pojmu ovisna o teologiji. Takav bi prigovor pretpostavljao,
stva Jasno se zapaza uzamJenlcnl utJccaJ vjerske nauke i filozofijske cl~. skolastik.a filozofija i teologija imadu zajeelniki izvor i zajedniki
spekulacije. Tako zvani g n o s t i c i znae prvi pokuaj za kransku CIlJ -- a ta Je pretpostavka sasvim neosnovana.
religijsku filozofiju, koja nije poznavala razlike izmedju vjerskih ele- Drugo se pitanje tie razlike izmedju skolastikc i ostalih filozo-
menata i razumske spoznaje. Napose u pitanjima, koja sc odnose na fijskih smjerova. Dakako ela se ovelje ne radi o razlici u pojeelinanim
postanak SVijeta i zla u njemu, obuhvata ova sinkrctistika filozofija raznim pitanjima, ve se imade odrediti opi princip, po kojemu se sko-
osim orijentalno-mitolokih, jevrejskih i pozitivno-kranskih jo i sto- lilstika u povjcsnici filozofije difercnsira od ostalih sustava. Pita se dakle:
ike te platonsko-pitagorejske nazorc.
U Il. vijeku izlaze apologeti (osobito Justin i [renej), koji 3) Latinskapatristika rabi izraz "scholasticus" u raznom smislu: 'za ui telja
gov.ornitva (Kvintilijan), pravnog branitelja (Augustin) i za svakog ovjeka s ot-
se na obranu kranstva slue antiknom filozofijol1l. Pa i Tertulijan,
menim duhom (Jeronim). Od vremena Karla Velikog nose to ime redovno predstoj-
zabacujui filozofiju kao izvor svih krivovjerja i oslonivi se na apso-
nici samostanskih kola i uope uitelji za septem artes liberales (gramatika, dialek-
lutnu sigurnost vjerske nauke (credo quia absurdum est), ipak je bio tika i retorika za trivium ; aritmetika, geometrija, muzika i astronomija za kvadrivij).
ovisan o stoikoj filozofiji. Napose su skolastici uitelji filozofije.
Istovremeno s reakcijotl1 proti gnosticiztl1u, nastoji ale k S a n- 4) 1 u U e b e r w e g a (Grt1ndriss der Gesch. d. PhiL IL 9. Auf. 154) glasi de-
drijska katehetska kola (Kle.nent i Origen), da gnostiku finicija skolastike filozofije ovako: "Skolastika jest ona filozofija, koja se nalazi Il
nauku dovede u sklad s kranstvom. Origen je prvi koji nastoji kr- slubi postojee crkvene nauke ili je barem crkvenoj nauci tako podredjena; da na
ansku nauku sustavno izgraditi na grkoj filozofiji (Aristotelu i Platonu), jednikom podruju vrijedi crkvena nauka kao apsolutna norma, anavlastito
i time ju podii na vii stepen spoznaje. Vjeno trajanje od Boga pro- reprodukcija stare filozofije pod gospodstvom crkvene nauke, prilagodjuju i
nauci u sluaju nesuglasja". lsp. W i n del b and, Geschichte der PhiL (frbg. i
izvedenog svijeta, predtjelesno bivstvovanje due i slini nazori nedvoj-
B. 1892), 209.
beno upuuju na Platona.
 21

koja je ona glavna granica, na kojoj se odijeljuju umnici li svojim 11,\- ;11:::9. Prvi period skolastike. Porfirijev uvod u logike spise Aristo-
zori ma o svijetu i ivotu? Tko dublje zagleda u ciljeve filozofijskog nasto- te'love dao je poticaja, da se ve u IX. i X. vijeku mnogo raspravljalo
janja, lako e na ovo pitanje odgovoriti. Ona ista opreka medju naue- o vrijednosti rodovnih i vrsnih pojmova (universalia). Pitalo se, da li
njacima, koja se pojavila ve u poetku filozofijskog rada, pa se u glaY~ su: genus, differentia, species, proprium i accidens realna bia ili
nom nastavila kroz sve vjekove, dola je do osobitog izraaja u modernOJ samo puke rijei. Ako rodovi i vrste supstancijaino eksistiraju (a ne samo
filozofiji. Kantov kriticizam imade poglavito tu zadau, da dokae ne- u naem miljenju), jesu li tjelesne ili netjelesne naravi, pa je li eksisti-
mOGunost meta-fizike t. j. takove spoznaje, koja bi presizala granice raju u osjetnim pojedinkama ili od njih odijeljeno. U tim se ve pita-
na~g iskustva; najvanija filozofijska pitanja o Bogu, dui i Slobo?i njima razbiru poznije dotjerani filozofijski nazori: e ks t rem n o g
ljudskoj nijesu predmet teoretski sigurne spoznaje, pa zato i ne spadajU (platonskog) r e a I i z m a, koji dri da su universalia ante rem t. j. da
u znanost. Proti ovoj, tako rei, antimetafizikoj struji5) nalazi skolastika su ispred (vremenski ili bar ontoloki) pojeninanih objekata; zatim
Glavnu svoju zadau u tome, da sustavno razvije i dokae m eta f i- u mj ere n og (Aristotelovog) realizma, po kojem realno eksistiraju
~ i k u n a u k u. Koliko je u tome poduzeu uspjela, o tomu odlu- universalia in re t. j. samo u pojedinkama ; i napokon n o m i-
uje kritiko prosudjivanje pojedinanih njezin~1 tvrd~ja i. doka.~a.-:-Ipak na 1 i z m a, koji priznaje realnu eksistenciju samo pojedinkama ;
se ovdje ne moemo oteti jednom veoma vaznom pitanju: nIJe li sk?- dok rodni i vrsni pojmOVi izriu tek opaene slinosti na pred-
lastika upravo ovom svojom zadaom postala neznanstvena? Moguce metima, t. j. universalia su post rem, i to ili kao pojmovne tvorine (kon-
da se znanost imade kretati samo u granicama iskustva! Prije nego li ceptualizam ili umjereni realizam) ili samo kao nazivi (ekstremni nomi-
skolastika stane iZlagati metafiziku svoju nauku (o Bogu, dui i t. d.) nalizam). Ova nominalistika opozicija proti Aristotelu razvila se tek u
iZiskuje se, da rijei p ita nje o vri jed no s t i ljudske spoznaje. drugoj polovici XI. Vijeka (Roseelin iz Compiegne).
Senzualistiki empirizam priznaje samo osjetni spoznajni izvor, pa zato Iva n S c o t u sEr i u gen a (rodj. oko 810) oslanja se do-
ui, da spoznaja vrijedi jedino za osjetne predmete. Dogma.tski ~ako. due na crkvene oce i na Augustina ("filozofija je istovetna s pravom
racionalizam doputa neempiriku spoznaj u, ali odnemaruJe oSjetn 1 religijom"), ali on usvaja pseudo-dionizijske i novoplatonske panteis-
izvor spoznaje i njezinu svezu s iskustvenim svijetom. Ako dakle sko- tike nazore, pak se po tom upravo odvaja od svih skolastika.
lastika hoe da dokae mogunost i znanstvenu vrijednost metafizike, Strogo crkveno gledite na filozofijsko miljenje u ovom razdoblju
onda treba prije svega dokazati, da naa spoznaja vrijedi ne samo za zatupa An z e I moK a n ter b u r y s k i. Budui da je crkvena nauka
empirike predmete, .ve i za iskustvo transcendentne. Drugim rijeima: Bogom objaVljena, zato je njezina sigurnost tako apsolutna. da se filo-
skolastika irna dokalati, da oni princip i, na koj~ma se metafizika osniva zofija imade bezuvjetno po njoj ravnati. Vjersko znanje ima da nam
(n. pr. kauzalni princip) imadu a p s o I li t n u 1 t r a n s c end e n t n u slui ishoditem za svako filozofijsko umovanje, aneobratno (credo ut
(neempiriku) vrijednost. Ovu temeljnu pretypost.avku, itave ~~olasti~e intelligam). Ekzistenciju boju htio je Anselmo dokazati iz samog pojma
filozofije obradjuje opa noetika. Iz svega sto Je receno, drZll11 da ce o Bogu (ontoloki dokaz), ali ga je u tom pobijao ve njegov savremenik
pojam skolastike biti posve jasan i razg()vjet~n, ako ga defini:amo oV~ko : monah Gaunilo iz Mar-Moutiera.
skolastika jest ona filozofijska znanost, kOJa n ate mei J u o bJe k- Protivno Anselmu ui Pet arA b ela r d (konceptualist), da
tivno - realne spoznaj ne vrijednosti sustavno se vjera mora osnivati upravo na razumskoj spoznaji. Pod njegovim je
iz g r a cl j u j e s v o j u m eta f i z i k li n a u k u. Otuda joj idejna utjecajem bio glasoviti bo.goslovac ("magister sentetiarul11") njegov
srodnost sAristotelom. ' uenik Petar Lombardus.
Treba da se jo ovdje spomenu i neki arapski filozofi, koji su u
5) N. pr. Mac h kae (u Analyse dre Emp findungen 1903. V.)" Die Ansicht
welche sich al1mahlich Bahn bricht, dass die Wissenschaft sich auf die iibersichtliche
kasnijoj skolastici uivali osobiti ugled. U X I. Vijeku zastupa Avi-
Darstel1ung des Tatsachlichen iu beschranken habe, fi.ihrt folgerichtig zur Ausschei- ce n n a isti aristotelizam, a Ave r r o e s (u X II. Vijeku) smatra Ari-
dung al1er miissigen, durch Erfahrung nicht kontrollierbaren Annahmen, vor al1em stotela osnivaem savrene znanosti, ovjekom koga je Bog poslao da nas
der metaphysischen". - W. O i 1 the y (Einleitung in die Geisteswissenschaften I. poui u mudrosti. Aristotelovu nauku o tvornom i trpnom razumu tu-
1883, 512) "Metaphysik als Wissenschaft ist unm6glich". - Isp. F ale ken b er g mai Averroes u panteistinom smislu, jer priznaje samo jedan tvorni
Ueber die gegenwartige Lage der deLltschen Philosophie (Lpzg. 1890) 11; J. Vo l- razum, koji je zajedniki svim ljudima. Na taj je nain nemogua poje-
k el t, Vortrage zur Einfi.ihrung in die Philosophie der Gegenwart (Miinchen 1892), dinana osobna neumriost.
L. B LIS S e, Die Bedeutung der Metaphysik fi.ir die Philos. LI. Theol. (Zeitschrift Wr ~1O. Klasino doba Skolastike. Potpuno poznavanje Aristo-
Phil. LI. phil. Kritik, 1897. sv. ex I. p. 25.).
tela i arapskih komentatora o njemu, u sustavnoj cjelini metodiki iz-
 .23

Gem i s to s P 1et han (t 1464). Medicejci osnovae platonsku aka-

gradje.~e pojedine filo~ofijske .. disci~line tanom omedjenosti prema.
dellliju LI Firenci;, odakle se platonizarn razgranio EVrOp0111'o j

teol.agIjI ~ to su osobIte odhke, kOJe karakterizuju klasini periodsko-

U itavo ovo vrijeme zastupa padovanska kola averroistiki
lastIke u X I I I. vijeku. Prvi takav poznavalac Aristotela i metodiar
. aristotelizam.
jest. A .1 e ks and e r Ha! e k i. A prvi skolastik, koji je proveo pot-
Drei jo svezu sa skolastikom nastoji u XV. Vijeku N i k o I cl.
pun~ ~Is~em aristotelske filozofije u akomodacijiprema crkvenoj' dog-
C u s a n li s t 1464) osnovati filozofiju na prirodnim naukama, te je LI
matIcI, jest Al b e rtV e I ik i. Uenik njegov Tom a A k v i n s k i
tom prethodnik napose za Giordana Bruna (rodj. 1548) i uope za novo-
(1225-1274) znai kulminaciju skolastike. Tom in aristotelizam imac
vjenu filozofiju.
je ?a izdri borbu s mnogobrojnim protivnicima, u prvom redu s onima,
Dolaskom protestantizma u XV I. vijeku definitivno. se naputa
kOJI su potekli iz platonsko-augustinske kole. Ve se je uenik Alek-
skolastika privrenost crkvenoj nauci. Lu ter (t 1546) nastoji po-
sandra Halekog Ivan Fidanza (Bonaventura) priklanjao uz Platona,
vratiti se originalnom Aristotelu bez skolastikih komentara. Uenik
a taj je duh i dalje ostao navlastito u franjevakim kolama. Borba se
njegov jv1elanchton sastavio je u tom duhu udbenik za sve protestantske
ra~mahala za vrijeme Tominog boravka u Parizu (1269-1271). Naj-
univerzitete. U isto doba ustaje proti skolastir2kom aristotelizmu L j .l1-
veceg pr?tIvl11ka Imao Je Toma u predstavniku averroizma na parikoj
el e v i t Vi ves, koji u ernpirikom smjeru filozofiranja nadovezuje
VIsokOj skoll S 19 eru Bra b a n t s kom. Po njegovom shvataniu
na Rogera Bacona i Nikolu Cusanusa.
mogufilozofijske istine da budu potpuno utvrdjene i ako nijesu u skladu
I u ovo doba nije skolastika ostala bez branitelja. Savremenik
s crkvenom naukom. Osim vjenosti materije i gibanja ui Siger, da je
Lutero~v kardinal C aje ta n. jedan je od najumnijih zastupnika to-
razumna, dua od Vijeka kao to i sve ostale species. Razum nije nika-
mistike filozofije. Pa elok bi sc mislilo, da je skolastika ve sasvim na-
kava dusevna mo, kako misli Albert i Toma, ve Je razumna dua
putena, opet je snano oivila napose na lln~verzitetima Salamanke
s.amo po svojoj djelatnosti vezana uz tijelo, a subsistira o tijelU odije-
i Coimbre 11 Spaniji. Veliki obnovitelj skolastike bio je Isusovac
lj.eno, pa zato i nije po materiji umnoiva, nego je jedna te ista za ~v-
Fra n j o S LI are z (1548-~1617). Njegov savremenik Bacon Veru-
ljude. Proti Sigeru iznosi Toma (u spisu "de unitate intellectus contrc;,
lamski (1561--1626) otvara nOVl1 eru u historiji filozofije.
Averroistas") svoje argumente, da uz predpostavku rastavljenosti ra-
Problem metafizike spuznaje prvi je podvrgao otroj kritici Kani. U svom
zuma i dLie ne bismo mogli nazivati ljude razumnim biima, ne bi ra-
djelu "Kritik der reincn Vcrnurift" (1781) nastoji pokazati, da se racionalna psiho-
zum imao svez~ s naom uobraziljom i voljom, a glavno je to, da bi po
logija svojim dokazima za jednostavnu i nellmrlu supstancija!nu duu osniva na
tom kod SVIh ljudi moralo nastupiti individualno jedinstvo II miljenju.
krivom zakljuivanju (paralugizl1lima); kuzmolokim nazorima o prostorno-vremen-
~(ran;o iza Tomine smrti pariki je biskup medju averroistikim skim granicama svijeta i Il kauzalnosti u njemu dadu se suprotstaviti jednako ob-
tezama osudio i Tomino uenje n. pr. o principu individuacije. Odmah razloene tvrdnje ("kozl1lo!oke antinol1lije"); ajalovi su i dokazi teodieeje (racio-
zatim ocisudjen je u Oxfordu i njegov nazor o jedinstvu ivotnoo nalne teologije), koja hoe da dokae eksisteneiju boju iz pojma onajsavrenijem
principa LI ovjeku. Tomizmu se je nadalje jo opro najodliniji pre(~ biu, te na temelju kontingentnosti i svrhovitosti u prirodi. KantIse dakle oborio na
stavnik platonizma He nr i c u s Ga n d ave n s i s, koji n. pr. ui metafiziku, koja jekonstruirana iz istih (apriornih) razul1lskih pojmova, bez ell1-
ela su 11 Bogu samo rodovne i vrsne, a ne i pojedinane ideje, da je ma- pirikog sadraja, koja prelazi iskustvene granice s nakanom da spozna "stval- u
sebi". (Predgovor 2 izd. Kritike istog uma, Reclam p. 16 sq.) - Uza sve to ne moe
terija osjetnih predmeta realni supstrat za formu, a ne samo da je p o
se reci, da je l(ant i sam napustio svaku metafiziku. Osim prirodne metafizike, imade
tencijalna itd.
jo l(antova metafizika udorec!a i religijska metafizika. Neumrlost due, sloboda
U godini Tomine smrti rodio se je njegov veliki kritiar Iva n volje i eksistencija hoja postaju u etikoj metafizici postulati praktikog uma. Po
D u n s S kat. Vano je jo dometnuti, da ve u ovo vrijeme Rog e r tom nije iao I(ant za tim, da uniti svaku metafiziku uope, ve samo teoretsku,
B aco n utire filozofiji nove puteve empirikog istraivanja, te je po koja pojmovno prelazi dohvat empirije (isp. Pau!sen "Einleitung in die Philosophie").
tom pretea Bacona Verulamskog. Zato se upravo uz I(antovu filozofiju nadovezala najvia metafizika, kako su ju raz-
Na izmaku ovog perioda, u X IV. vijeku zastupaju nominalizam vili Fichte, Schelling, Hegel, pa Herbart i Schopenhauer, .
Oprekom svake metafizike irna se smatrati pozitivizam, kojemu je u novijoj
Petar Aurell!us, Vilim Dllrand i Vilim Occamski.
filozofiji zaetnik D. Hume (1711-1776), a nastavio ga A. Comte (Cours de pl1ilo-
}~ 1. Filozofija od XIV~XVII. vijeka. Dalnji razvitak filozofije sophie positive 3 I. g. 1869.9). Ova negacija metafizike dolazi pod imenom (od pri-
u~jetbvan je nekim openim promjenama na prelazu iz srednjega u novi rodoslovca Huxleya) agnosticizma, u koliko ui, da ne moemo nita spoznati izvan
vijek. Obnova klasinih studija, humanizam i renesansa X IV. i XV. pQzitivnih empirikih data (1-1. Spencer 1903.)
vijeka obratie duhove platonskoj filozofiji, koju je osobito zastupao Kantovo pobijanje metafizike u toliko nije bez temelja, to se odnosi na samo-
 umstvenu metodu, koja hoe iz istih pojmova konstruirati spoznaju. Ali ovom
Kantovom kritikom nije oborena mogunost takove metafizike, koja se postavlja na
bazu prirodonaunih rezultata, te ovim induktivnim putem sintetizuje sve empirike
Spoznaje do najopenitijih principa. Dok god je metafizika u kontaktu s empiri'
kim znanostima, ne samo da nije apriorna tvorina bez realne vrijednosti, nego je traj-
no u razvitku i napredovanju kao i prirodne nauke. Ona usvaja tekovine pojedina-
nih znanosti, te nastoji otuda stei orijentaciju i direktivu u pitanju onajopenitijim
svezama cjelokupnog bitka. Dakako da se time djelomino briu jasne granice iz-
meu empirike i metempirike sfere.
Kao to je time (proti Kantu) utvrena mogunost metafizike, koja proiruje
nau empiriku spoznaju, tako je (proti pozitivizmu) njezin znanstveni karakter
obzirom na !ogiku vrijednost ovisan o problemu nae spoznajne vrijednosti uope.
Ako misaona naela vrijede samo za empirike predmete, dakako da je time onemo-
guena svaka metafizika, ali zadaa je rekosmo noetike, da ispita istinitost naeg
miljenja. Pa ako rezultat ovog istraivanja doputa misaon oj naoj sposobnosti,
da u logikim svojim operacijama obuhvati i neempirikl bitak - dokazana je timc
u prinCipu znanstvena vrijednost metafizikc spoznaje.
12. Zadaa logike. Predmet kojim se logika bavi, jest ljudska
spoznaja. Mi znamo, da ljudi o raznim stvarima imad u posve odjelita
i zasebna svoja mnijenja i takova miljenja, koja nijesu osnovana na
sigurnom temelju. A sigurna spoznaja jedino je vrijedni cilj naeg mi-
ljenja. Da se takav cilj postigne, iziskuju se mnogi uvjeti. Tako primje-
rice moramo kod svake spoznaje ii za tim, da nam budu pojmovi jasni
i razgovjetni (definirani), da sigurnost naih sudova pravilno obrazlo -
imo ili dokaemo, da nam opi misaoni postupka izvodJenja ili zaklju
ivanja bude pravilan itd. To su uvjeti, koji se IZlSkuju za valjanost
svake nae spoznaje, pa ih zato zovemo opi uvjeti. - Uzmemo li sada
u obzir razne znanosti, kako ve diferencirano postoje, znamo i to, da se
do onih spoznaja, koje se nalaze unutar pojedinih znanstvenih grana,
dolazi razliitim putevima ili metodama. Upotreba i vrijednost nau-
nih pomagala, koja nas vode do novih spoznaja, te nain kojim emo
od tih spoznaja provesti jedinstvenu (sustavnu) cjelinu zasebne jedne
znanstvene discipline, opet su posebni uvjeti za postignue vrijednih
ili valjanih. spoznaja u opsegu posebnih znanstvenih grana. Kod svih
tih uvjeta (opih i posebnih) dolazi u obzir vrijednost nae spoznaje
ne gledei (apstrahirajui) pojedine spoznajne predmete. To e rei,
navedeni uvjeti iziskuju se za svaku sigurnu (istinitu) spoznaju, bez ob-
zira na koji se upravo pojedinani predmet (moteriju miljenja) spoz-
naja odnosi. Zato. kaemo, da su to nematerijaini ili for lT1 a I n i uVjeti
(principi) spoznaje. Logika dakle istrauje sva ona sredstva, koja eu po-
trebna da se postignu ope vrijedne spoznaje. Budui da takove spo-
znaje postizavamo miljenjem, zato je logika nauka o zakonima mi-
ljenja. Logika imade normativni karakter, u koliko uredjuje i upuuje
nae miljenje, da njime postignemo valjane ili vrijedne spoznaje.
Formalni principi, na kojima je osnovana vrijednost nae spoz-
naje, razlueni su od njezine sveze s pojedinim predmetima ili materijom
spoznaje. Kako u snosaJu uskladjenosti nae spoznaje s njezinim nor- zove senEei E(JWI7VElaS, a o najopenitijim pojmovima 7TE(Ji x.cu17Yo-
mama sastoji formalna istinitost, tako u svezi spoznaje (JUD1J. Ove Aristotelove rasprave sastavili su kasniji komentatori i iz-
s misaonim predmetima izvire pojam mat eri ja I n e i s t i n e. Ona liavai Aristotelovih djela u jednu cjelinu i nazvali ju Opya1'01" a na-
prva sainjava formalni objekat logike, koja se po tom i zove formalna uku u organonuizloenu - logika. Djelomino su Aristotelovu logiku
logika, a potonja je formalni objekat nauke o spoznaji ili noetike ili ma- popunjali ve S t oi c i, osobito Zen o n i Kr i s i P (u 3. v. pr. Hi'
terijalne logike, koja ispituje materijalne spoznajne principe n. pr. raz- S k o I a s tik a (poevi od X Il. vijeka) razvila je Aristotelovu
liku spoznajnog subjekta i objekta, zatim objektivnu razliku predod- logiku (pod' imenom dialektika) s naroitim obzirom na silogizme. Naj-
benih i misaonih tvorina, objektivnu vrijednost logikih naela, napose vie se raspraVljalo o vrijednosti openiUh pojmova (nominalizam i rea-
kauzalnog principa i t. d. Ove dVije filozofijske discipline treba dakle lizam). Jo do XY 1. Vijeka usvajala se Aristotelova logika, pa i u pro-
zasebno ili odjelito uzeti, premda su neko zajedno sainjavale "logiku" tpstantskim kolama (Melanchtonova "dialektika"). Tek na prelazu li
ili "nauku o spoznaji" - u .irem smislu .. Ideja nauke o spoznaji ili noe- nOVije doba razmahala se borba proti s.kolastici, a po tom i proti Aristo-
tike u uem smislu (t. j. odijelj'eno od formalne logike) potie od Fr. Ba- telovoj logici. Pole111iki je proti njoj istupio Pet a r Ram u s, koji
eona, koji ju je nazvao philosophia prima; a prvi ju je sustavno proveo je prvi sistell1izovao logiku u nauku o pojmu, sudu, zakljuku i metodi.
John Locke. B aco n zabacuje deduktivni silogizam, jer je bez vrijednosti
13. Logika i psihologija. Ako je miljenje predmet logike, a mi- za proirivanje znanstvene spoznaje. Ovu oprehI prema Aristotelu oz-
ljenja nema bez misaonog ili spoznajnog subjekta, koji je opet predmet nauje ve naslov njegovog cijela "Novum Organon", gdje Bacon kac
psiholokog istraivanja, ini se da je logika samo jedan sastavni di o jedino logikipostupak u znanstvenom istraivanju smatra indukciju.
psihologije. Time je svakako bila prvi put logici namijenjena zadaa, da kritiki
Dakako da uvjete za vrijednu spoznaju ne moemo drugdje nai ispita sve one metode, kojima se slue pojedif1e empirike znanosti.
nego u svijesti misaon og subjekta, koji te uvjete ostvaruje ppem a UDe s car t e s o v o j koli opet se Aristotelova logika kri-
svojim sposobnostima i po svojim individualnim funkcijama. Ali ova tiki obradjivala, te je poznata t. zv: Port-Royalska logika (la logique
u s v ije s nae k s is t e n c i jane dolazi u obzir kod logike, ve ou I' art de penser, koju su 1662 izdali janzenisti Arnauld i Nicole). ,
samo o bje k t i v n a sve z a spoznaje s fOrJnalnil1l uvjetima. Ovo H o b b e s je bio oduevljen za Aristotelov Organon istraujui osobito
svoje vlastito stanovite ima logika pravo da zadri zato, jer se ona snoaj govornih znakova s misaonim sadrajem. Geoll1etriju se poelo
uope ne oslanja na samoopaanje i opaanje drugih ljudi, kao psiho- smatrati eminentno logikom naukom, pa je tako i u filozofiju uve-
logija, nego na znanstvenu spoznaju kao takovu. Logika nije empirika denageometrica metIlOdus. Uz Aristotela nadovezuje i Chr. Wo I ff,
nauka, ona se i ne obazire na to, ela li se formalni uvjeti spoznaje na- koji (kao to itavu filozofiju, tako i) logiku dijeli na teoretsbI i prak-
laze u incliviciualnomsubjektu, i na koji nain sastaVljaju psihiku nje- tiku. Dok prva radi o pojmu, sudu i zakljuku - potonja daje prak-
govu organizaciju u svezi s ostalim svijesnim zbivanjem. Psiholoko tike naputke za disputiranje i nauni rad uope.
pronl;ltranje uzima misaoni proces kako se zbiljski u svijesti nalazi Kan t razlikuje transcendentalnu logiku oe! formalne. Kao to
ovisan o raznim elementima (outnim, asociativnim .... ), koji ga u z- "transcendentalna estetika" (u "Kritici istog uma") ispituje predod-
ro n o uvjetuju. Logika pako ne gleda na pojedinani postanak mi- bene oblike a priori, tako "transcendentalna logika" istrauje kate-
ljenja, nego sastavlja ili konstruira snoaje izmedju gotovih misaonih gorije i misaona naela kao pre t p o s t 21 v k e za mogunost ~\P:i-
tvorina (pojmova i sucIova). A!<o dakle misaone operacije i ulaze u sferu orne (o iskustvu neovisne) spoznaje. Formalna pako logika upucuJe,
psiholokog istraivanja, ipak se logika kao nauka o formaInim uslo- kako treba da se na razum ravna prema apriornim principima bez ob-
vima za "vaku vrijednu spoznaju, po svojoj zadai, izvoru i metodi raz- zira na pitanje o mogunosti objektivne spoznaje. O pojmu, sudu i zak-
likuje od psihologije. ljuku irna da raspraVlja prvi ?iO logike, naz~~n elementarna. nau~~
14. Historijski pregled logike. Znanstvenim osnivaem logike a drugi dio obuhvata metodiku nauku. BudUCi da su apnorni oblt~1
ima se smatrati Ari s to tel; jer i ako se u raznim Platonovil1l dia- bez sveze s predmetima, zato se I transcendentalna logika ne razlIkUje
!ozima. nalazi logikih istraivanja, kao zasebnu disciplinu proveo je lo- u principu od formalne; tako je Kant postao zastupnik t. zv. s p o z-
giku Aristotel, nazvavi ju ana 1 i tik a. O zakljuivanju govore naj n o-t e ore t s k e log ike. - Prema Kantovoj isto formainoj
~('x dvahJTlJdr 7T(JuTE{!a, a o dokazivanju, definicijama, diViZijama H( ili formalistikoj logici i H e r bar t je sasvim odijelio formalnu stranu
aVCC40Uxc( {;(JTE(JCi. O prividnom (dialektinom) zakljuivanju imade spis miljenja od misaonih sadraja. Sasvim protivno ovom shvatanju os-
HI TOJUxry"a srodan mu je aorpwuxui lJAEYX0t. Logiki spis o sudovima novao je He g el t. zvo me t a f i z i k U logiku, u kolih je identifi-
 cirao miljenje i bitak, te s dialektikim razvijanjem pojmova spojio
kozmiko zbivanje. Protivnik ove logike bio je osobito Anstotelovac
Trendelenburg
Novu epohu u 10gikoj nauci stvorio je svakako john Stuart
MilI (t 1872) svojim sistemom "deduktivne i induktivne logike" (1843,
A System of Logie, Ratiocinative and Inductive; njem. prevod od Oom-
perza, 2. izd. 1884.). Njegovo znaenje sastoji u strogo p s i h o lo kom
provedenju logike; a jo vie je znatno, to je MilI prvi izgradio pot-
punu m eto d i k u nauku prema potrebama pojedinanih znanosti.
W. Ham i It o n (t 1856) zasnovao je t. zvo mat e mat i k u
logiku, koja smatra sud izjednaenjem S i P-a, u koliko osim subjekta
"kvantificira" i predikat. Ova rnatematika logika, kako ju je osobito
razvio B o o I e, pa j evo n s, Ven n P i e I' c e i E. S c h ti der, ne
uZi.ma ob~ira na sadraj nu razlinost miljenja i ne bavi se znaenjem
pOjmova I sudova, nego rasporedjuje predmete samo po njihovom op-
segu i razvija tehniku logikog izvodjenja prema rnaternatikim forrnu-
lam a.
Osim navedenih smjerova u novijoj logici treba jo spomenuti
t. zvo f e n o m e n o lo k u logiku, koja analitiki ispituie znaenje
naih pojmova i sudova. Zastupa ju osobito E. H u s ser I (najjai pro-
tivnik psihologistike logike), a zaetnik toga pravca ve je B o Iza n o
(U W issenschaftslehre 1837). Kod Husserlove "iste" logike, koja istra-
uje mogunost teorije uope, nadovezuje iMe i n o n g svojom pred-
metnom teorijom. Predmeti naih sudova mogu da budu znakovi (izri-
caji), pojmovi i objekti (realni, usvijesni ili zbiljski i apstraktni ili ide-
alni n. pr. geometrijski 6lblici). Logika je teorija o pojmovima, a kao to
nju, tako i teoriju znakova i objekata obuhvata opa "Oegenstands-
theorie", koja se odnosi na sve misaone predmete i njihova odredjenja
(jednakost, ovisnost .... ).
U savremenoj su logici zastupana dva ekstremna pravca: Ka n-
tov s k i (iz Marburke kole, Cohenova Logik der reinen Erkenntnis,
2. izd. 1914. Berlin) i p s i h o lo k o-m eto di k i po uzoru MilIo-
vom. Ovom potonjem smjeru pripada S i g war tova: Logik (4. izd.
T(lbing~n 1911~, .~oja. u 1. dijelu raspravlja o elementima miljenja na
pSlholosko-emplTlJskoJ podlozi, a drugi dio govori o logikim metodama
(dedukciji, indukciji .... ). Prema ovom gleditu slino je provedena
E r d man n ova i W u n d tova l.ogika. Radikalno psihologistiku
logIku zastupa A. S t ti h r (Leitfaden der Logik in psychologisierender
DarsteJ]ung, 2. izd. 1910), O. Hey man s (Die Oesetze und Elemente
des wissenschaftlichen Denkens, 3. izd. 1915) i T h. L i P P s (Orund-
ziige der Logik, Neudruck 1911).
Neki logiari (W. Schuppe, O. Uphues, J Oeyser i donekle F.
Ue berweg) spajaju formaln u logiku s opom noetikom. Polazei s
o bje k t i v i s t i kog gledita, po kojem su misaoni oblici i zakoni
ovisni o misaonim predmetima, dre ovi logiari, da se promatranje
misaonih oblika ne moe razluiti od sveze s predmetima t. j. formalna
logika kao takova jest nemogua, jer se ona o"niva na materijalnoj
logici (opoj noetici), kao to se i formalna istina osniva na materijalnoj.
im apstrahiramo od materijalne istine, nuno zapadamo u psiholoku
interpretaciju misaonih oblika sa svim konsekvencijama psihologizma.
Nam a se ovo shvaanje ne ini posve opravdano. Priznaj emo
da su upravo spoznajno-teoretske pretpostavke odluivale u raznim
logikim smjerovima. Kant je prekinuo svezu ovisnosti izmedju misaonijh
oblika i predmeta (time to je pretpostavio, da je "materija" spoznaje
kaotina, bez poretka). pa je tako i nastala "formalistika" logika. Hegel
je zapao u protivnost, te istcivjetovao misaone oblike i bitak, to je uro i
dilo metafizikom logikom. Psiho]ogizam ne razlikuje misaone sadraje
i miljenje kao psihiku funkciju, pa zato podaje logici psiholoko-
empirijsku vrijednost. Proti psiho!ogizmu dobiti e misaoni nai zakon_
objektivnu ili apsolutnu vrijednost samo onda, ako su objektivno os-
novani ili ako su u skladu s objektivnim stanjem (Sacl1Verhalt). Uz pret-
postavku objektivno istinite spoznaje ne moe logika promatrati mi-
saone oblike ne uzevi obzira na predmete miljenja. Pa kao god to su
ovi izvodi sasvim ispravni, drimo da je kriva konsekvencija, ako se otuda
hoe spojiti logika s noetikom, koja ispituje vrijednost nae spoznaje
s obzirom na predmete. Objektivistika logika suponira opu noetiku
odnosno po njoj dokazanu objektivnu vrijednost istinite spoznaje, ali
joj nije zadaa baviti se pitanjem o samoj naravi materijalne istine
Logika nije dodue neovisna o noetici, pa zato ju samo pretpostavlja,
ali ne obuhvata.
IS. Glavni smjerovi u nauci o spoznaji. Duh ljudski i povijest
filozofije svjedoe nam, da je filozofijska spekulacija oduvijek nasto-
jala proniknuti u razna pitanja, koja presiu dohvat osjetnog naeg
iskustva, tako pitanje o Bogu, o dui, o slobodnoj VOlji i t. d. Naravno
je da se ispred pojedinanog rjeavanja svih ovih metaf izikih pitanja
nametnulo jedno odluno pitanje: je li uope kadra naa spoznajna
sposobnost da ita sigurno odgovori na metafizika pitanja? Ve u sa-
. 1110111 tom pitanju o metafizikoj vrijednosti spoznaje kao da se tacite
pretpostavlja injenica spoznaj ne nae vrijednosti unutar iskustvenih
granica. Ipak ova injenica nije tako nepreporna, da ne bi umjesto nje
izniknuo novi problem: je li naa spoznaja imade uope kakove vrijed-
nosti ne gledei na sam. njezin opseg. Ili jo prije; to znai govoriti o
vrijednosti spoznaje? Oito je, da se otuda pripisuje spoznaji neki cilj
ili zadaa, po kojoj dobiva spoznaja neku vrijednost. jedina je pako
zadaa nae spoznaje, da bude i s t i n ita t. j. da vrijedi ne sa~
 pojedinca, nego openito za sve lju'de, j ne samo da izrie ono to jest, Protagorski senzualizam, kako emo vidjeti, dolazi opet u srednjem
nego ono to mora da bude t. j.da je nuna. Osjetna naa spoznaja, koja vijeku pod i111enom nominalizma, a li novijoj je filozofilji poznat kao
je pojedinana i nenuna, nije, u vrijednosti izjednaena onim spozna- empIflzam, fenomenalizam, pozitivizam itd. Intelektualizam se iznaj-
jama, koje de facto posjedujemo, te koje su openite i nune. Samo uz prij(; nazivao ekstremni realizam (Platonov), u koliko ui, da samo po-
ovu karakteristiku dobiva spoznaja znanstvenu vrijednost. Na prvom mou pojmova o nadosjetnim predmetima upoznajemo realni svijet,
je dakle mjestu pitanje: je li ovjek moe sa sigurnou upoznati istinu il u najnovije doba zovu ga idealizam, jer hoe da cio svijet samo idejno
ili se kod svake spoznaje imade zadrati u dvoumici? S k e p t i c i- konstruira. U svim ovim oblicima rjeavalo se fundamentalno pitanje
za m (apsolutni) zabacuje i samu mogunost istinite spoznaje, pa e noetike : je li naa spoznaja samoosjetstvena ili imade jo jedan, razumni
zato nauka o spoznaji imati da kritiki zapone rjeavati stanovite izvor? Pa ako ima: u kojem su odnosu oba spoznajna izvora medju-
skepticizma. sobno i .sa svojim predmetima?
Ako e se ispostaviti, da smo kadri dosei istinitu spoznaju: Noetika je pitanja stala znanstveno obradjivati ve grka filo-
Je li ta istinitost vrijedi samo za nas ljude t. j. jesmo li mi takovog mi- zofija. Dakako cla nauka o spoznaji u poetku jo nije bila sustavno
saonog ustrojstva, da smo usiljeni neto smatrati za istinu, a da ne znamo razvita kao zasebna filozofijska disciplina, ve su se pojedinim spoz-
da li takova istina vrijedi i neovisno o misaonom subjektu (kao to ui najno-teoretskim pitanjima iznajprije bavile razne filozofijske grane
s u bje k t i v iza mili an tro p o log iza mili reI ati v iza m) (metafizika, opa logika, psihologija .... ). Isto tako je duh ljuclski
- ili je naa istina osnovana u misaonirn predmetima, kako su sami ve mnogo filozofirao, prije nego je otpoeo refleksno i kritiki prou-
li sebi,ya joj otuda pripada i apsolutna vrijednost (o bje k ti v iza m)? avati samu vrijednost filozofijske spoznaje. I posve shvatljivo; jer
Cim smo sada spomenuli misaone predmete, odmah se namee kaci sve nae spoznanje otpoima opaanjem izvanjskog svijeta, naravno
pitanje: jesu li svi spoznajni predmeti jednakog bitka (ideaInog) kao i je da se u primitivno cioba filozofijske spekulacij,: prva panja obratila
naa spoznaja, ili imade i takovih predmeta, koji su o naem spoznanju izvanjskom, tvarn0111 svijetu. Ovaj p r v i (kozmocentrini) period see
neovisni ili realni? Ono je prvo gledite ide a I i s t i k o, dok ovo od Talesa do Anaksagore i atomista. - Dr u g i period (antropocen-
potonje zastupa re a I iza m. tiki) otpoima sa sofist ima, a zavruje sa stoicima, epikurejcima i skep-
Ako je realizam upravu kad ui, da imade predmeta znanstvene ticima. Filozofijska panja obraa se ovjeku, koliko je misaono i voljno
spoznaje, koji realno ekzistiraju, treba mu odgovoriti na pitanje: koji b ie. Osim logike, psiho logije i etike (ne iskljuivi pri tom i fiziku) obu-
su predmeti pristupni znanstvenoj spoznaji, da li samo unutar naeg hvata filozofija u ovom razdoblju i nauku o prvotnom uzroniku svega
iskustvenog opaanja ili takodjer iskustvo-transcendentni ili metafiziki bitka, o Bogu. - Oclnoaj ovjeka prema Bogu preteno je predmet
~)redmeti? Na iskustvena (poz itivna) data ograniuje nau spoznaju filozofijske spekulacije u t r e e m (teocentrikom) periodu - oci neo-
p o z i t i v iza m, dok spoznajnu vrijednost izvan i li iznad iskustve- pitagoreizma cio novoplatonizma.
nih granica priznaje filozofijski pravac, kojeg moemo nazvati 111e t a- Prvom periodu pripadaju stariji jonski naravoslovci, zatim Pita-
f i z i c iza m. gorovci, pa Elejci i mladji naravoslovci. j o nj a n i u prvom redu pi-
Pozitivizam koji svu spoznaju ograniuje na osjetno-iskustvene taju za uzroke promjenama u osjctnom svijetu. P ita g o r o v c i zani-
predmete, opet se razlikuje prema odgovoru na p ilanje o izvoru nae maju se za formalno-supstancijalni princip, kojeg nalaze u brojevima
spoznaje. Ako se usvaja stanovite, da spoznaja izvire jedino u osjetnom i oblicima. E I e j c i promatraju jedinstveni i nepromjenljivi bitak uope.
opaanju, onda se ovakav pozitivizam zove s en z u a I i s t i k i. I n t e- IvI la d j i na r a vos lov c i polaze kompromisnim putem izinedju
le k t u a I i s ti k i pak pozitivizam priznaje i neosjetni, intelektua,lni Elejskog nazor:} oiedinstvenom bitku i starijih naravos!ovaca, koji
spoznaj ni princip. - Metafizika spoznaja mogua je samo na temelju uzimaju promjellijivo mnotvo stvari. Imacle nepromjenivih pratvari,
intelektualistikog nazora o izvoru spoznaje. Intelektualizam opet os- koje uvjetuju mnogostrunu promjenljivost osjetnog svijeta. Na izmaku
niva postanak spoznaje ili na osjetnom iskustvu (i n tel e k t u a I i s- ovog perioda javlja se Anaksagora kao zastupnik kozmikog dualizma,
t i k i e m p i r iza 111) ili sasvim neovisno o iskustvu (r aci o n a- koji priznaje u svijetu svesilni razum (poijS)'
lizam). . jonski fiziari ue jedinstvo materije i ivota (l1ilozoizam), tako
t 16. Predsokratsko razdoblje. Nauka o spoznaji u glavnom se raz- ela nema ivota bez materije i opet sva je materija Oivljena. Iz prvo-
vijalR unutar gore oznaenih smjerova. Kao tipine komp(}nente u evo- bitne materije razvili su se svi organizmi (evolucionizam). Tales, Anaksi-
luciji cjelokupnog filozofijskog umovanja mogu se smatrati senzualizalll mandar i Anaksimenes istrauju materijalne principe, dok Heraklit
i intelektualizam (oba smjera u radikalnoj ili kompromisnoj formi). prouava proces zbivanja (nastajanja i prestajanja). Ta 1 es (rodj. 624
 pr. Hr.) dri da je voda sastavni princip svega, Ana k s ima n der prvak sofist.'\I) (uio je osobito oko 444). On je zabacio svaku objektivnu
uzima bezlinu masu (cinElQ01J), a Ana k s ime n beskonani zrak. ili. apsolutnu istinitost nae spoznaje i tako svu njezinu vrijednost su-
H era k I i t efeki (540-480) ui, da eterska vatra ili boanski um bjektivirao (!IavTwv XQr;p.arwv aV{}Qwnov dVCCl, r;CJv !lEV (J1!r;wv WS
pronie sva ograniena bia, koja se neprekidno izmjenjuju, tako da ne fau, '(;(;)v OE ,ni] (WI:WV WC; ovu fauv. A buci ui da je izvor sve nae
moemo dva put stupiti u istu rijeku. On dri da osjetno opaanje nije spoznaje sveo na osjetno opaanje, zato se Protagora s pravom moe
prava spoznaja, pa zato zabacuje realnost osjetnog sV.ijeta (.kao i. EleJc~~: smatrati zaetnikorn s e n z L1 a I i s ti kog s u bje k t i v i z ma (152 C).
p ita g ora sa Samosa (532-497) osnovao Je u JunOj Italiji
Grka Je filozofija ve ispred sofistike vrlo skeptiki prosudji-
svoju kolu (Filolaos, Simias, Kebes, Ehekrates, Timaios ... )'. Kao
vala spoznajnu vrijednost osjetnog iskustva, jer se opazilo da je to is-
to su jonski filozofi ponajpae promatrali kvalitativnu stranu oSjetnog
kustvo u mnogoem ovisno o psihikoorganskoj naoj dispoziciji. So-
svijeta, Pitagorovci svu panju obraaju kvantitativnim snoajima,
i'iste su to isto ustvrdili i za miljenje uope, jer se ljudi vrlo razilaze
gdje nalaze bitnost stvari. . .
u svom miljenju, pa je to znak, da nema misaonih sadraja, koji bi
Elejsku kolu (u donjoj Italiji) osnovao Je Ks e n o fan (IZ Ko-
specifiki bili razlini od osj etnog pomiljanja. Posljedice ovog senzua-
lofona u Maloj Aziji rodj. oko 580), koji ui da je boanski bitak isto-
listikog skepticizma ili relativizma bile su porazne, osobito u etikom
vjetan sa sVijetom (panteizam), da je nepromjenljiv i prostorno neo-
pogledu, jer je dobrota i pravda postala indiferentne vrijednosti, a bo-
granien. U toj se nau.ci imade traiti p:vi ?oetak met~fizik~ o Bogu.
anstvo uope nespoznatljivo (162 O). Zato upravo i jest sofistika iza-
- Par m e n i d (rodj. oko 540) postavlja ostru opreku Izmedju pravog
zvala snanu reakciju u Sokratu (470-399). Njegova je bila zadaa
bitka, kojeg razumno spoznajemo i prividnog zbivanja te mnotva, koje
da pokae, kako je metodikim postupkom mogue proizvesti i takove
uope ne eksistira. Miljenje je istovjetno s bitkom. - Zen o n zaba-
spoznajne sadraje (pojmove), kod kojih nema nita subjektivno, koji
cuje realnost gibanja i prostora, te objektivnu vrijednost osjetnog opa-
su dakle objektivne (openite i nune) vrijednosti. U ovim spoznajnim
anja.
sadraiima, veli Sokrat, nalaze se de f i n i c ije st v arn i h b i t i,
Mladii naravoslovci odjeljuju se od Elejaca time, to ue da po-
a rnet(;da kojom se dolazi do definicije, jest i n d uke i ja. Prema tome
stoji mnotvo nepromjenljivih supstancija, a ne samo jedna. Osim ma-
je Sokratov spoznaj no-teoretski problem glasio (Met. X I I I. 4.1078
terijalnih supstancija, dri E m p edo k I e s (rodj. 483) i Ana ks a g ora
il, 17): kako se indukcijom dolazi do definicije? Indukcija irna upravo
da postoji idealna jedna sila, koja uredjuje osjetne pojave. Hilozoizam
tu zadau, da odstrani u spoznajnim sadrajima sve subjektivno-indi-
j onskih fiziara prelazi tako u dualistiki nazor o dvostrukom principu,
vidualne elemente, i da tako izradi vjerni izraz stvarne biti. Ovim po-
materijalnom i duho'4nol1l. - Atomisti pako, Abcleriani Leu k i P i O e-
stupkom pojmovnog izrac!jivanja postao je Sokrat pravim osnivaem
mok rit nastoje sve pojave istumaiti samo po materiji i gibanju. Nji-
znanstvenog umovanja uope.
hovo je stanovite mel1anikog (ne organikog ili hilozoistikog) materija-
lizmc, kojim nastoje izmiriti opreku izmedju Elejske i Heraklitovske filo- Time to je Sokrat upozorio na induktivni postupak, kojinl se
zofij e. Sve eksistentno sastoji od ned jelivi h tj elesnih es tica (atoma), koj e dolazi cio pojmova openite i nune (objektivne) vrijednosti, otvoren
se kvalitativno ne razlikuju. Sve kvalitativne razlike postoje samo za je bio put za dalnji razvitak filozofijskog umovanja. Indukcija naime
nae osjetno opaanje, koje nije prava, nego samo prividna spoznaja. pretpostavlja okupljanje i napremino opaanje individualnih predmeta.
Tu se ve dakle nalazi poetak nauke (umjerenog realizma) o primar- A budui da se ovakovom misaonom radnjom (indukcijom) dolazi
nim i sekundarnim kakvoama, kako su ju u novijoj filozofiji prihva- cio pojmova (kojima su predmeti neindividualni i nepromjenljivi), zato
tili Descartes i Locke.
17. Sofiste i Sokrat. Otkad je Heraklit 2vojom naukom o nepre-
1) lznajprije znaila je rije aorp{[;w,'}a, (od aorpwrfjc;) svakog u duevnom i
kidnoj izmjeni osjetnih predmeta uzdrmao spoznajnu vrijednost osjet-
ope drutvenom pogledu spremnog ovjeka. Kasnije (polovicom 5. v. pr. Hr.)
nog opaanja, stalo se u grkoj filozofiji istinitu ili .pravu spozn~ju s~av-
putovali su "sofiste" naokolo, da za plau poduavaju u polWkoj i ivotnoj mudro-
Ijati u razum. Demokrit takodjer nije priznavao oSjetnoj spoznaji ~bJe~- sti. PQloaj im je bio ugledan, a znali su svoj rad udeavati prema praktinim svrha-
tivnu istinitost; a ve su pred tim Elejci zabacili realni bitak oSJetnlh ma, naroito u raspravljanju s protivnicima. Sokrat i njegova kola nazivaju se
predmeta. U itavom se dakle ovom (kozmolokom) razdoblju poricalo "filozofi' u opreci sa sofistima, koje prekoravaju s povrnog i iskrivljenog miljenja
objektivnu vrijednost samo osjetne spoznaje, pridravi ipak ovu vri- Svakako i Sokrat nastavlja po sofistima zapoetu refleksiju na unutranjeg ovjeka.
jednost za razumno znanje. Heraklitovski princip o nestalnosti ili pro- te u duevnim njegovim sposobnostima trai osnov za ivotnu mudrost.
mjenljivosti bitka protegnuo je na svu nau spoznaju P r o t a g ora,
bi otuda slijedilo, da se pojmovni predmeti nalaze u osjetnim pojedin- 249 B). Dakako da je uz ovakovo tumaenje o postanku pojmova izgu-
kama. To bi definitivni bio posljedak Sokratove nauke o postanku poj- bilo osjetno iskustvo (indukcija) svaku vanost, pa nam je nae osjetno
mova proti sofistikom senzualizmu, Ali time bi zapao Sok rat u rasprav- iskustvo (po Platonovom nazoru) samo neka prigoda za vraanje onih
Ijanje sa sofistima o vrijednosti osjetne spoznaje, a njega je u prvOm redu inteligibilnih zorova, kojima je dua u pred tjelesnom ivotu gledala
vodio samo praktino-etiki interes, pa se zato ogradio na openitu i ideje. Dok je time odnemarena osjetilna spoznaja, postala je razumska
nunu (objektivnu) vrijednost etike spoznaje. O s n o aju p oj mo v- aktivnost jedini faktor u misaonoj tvorbi pojmova. Ovo isticanje razum-
n i h pre d m eta (r e a I n i h b i t i) s o s jet n o-e m p i r i kim ske aktivnosti usvojio je u novovjenoj filozofiji racionalistiki ,idea-
s v ije tom stao se tek baviti najvei Sokratov uenik - Platon lizam. Ovaj (Kan tov) idealizam napustio je Platonovu metafiziku pret-
(427-347).2) postavkU o realnoj eksistenciji pojmovnih predmeta, pa su tako pojmovni
18. Platon i Aristotel. Platon je prije svega proti Protagorinom predmeti postali ovisni o apriornim (o realnom svijetu neovisnim) ob-
senzualizmu dokazao (u 1. dijelu Teeteta), da se prava spoznaja ne na- licima razumne djelatnosti.
lazi u osjetnom zamjeivanju. Od Sokrata usvojio je Platon spoznajno- Platonovo gledite o transcendentnom bivstvovanju ideja o n e-
teoretski princip, da se znanstvena, apsolutno istinita ili openita i nuna moguilo je znanstvenu spoznaju empirikog
spoznaja osniva na pojmovnim definicijama. Sad se nametnulo pitanje s v ije t a. Jer ako se prava spoznaja odnosi, po Platonovom shvatanju,
o pre d m e t u n a i h P oj m ova. U duhu grke filozofije nije Pla- samo na empiriju - transcendentne predmete (ideje), onda je oito da
ton ni posumnjao, da pojmovnim predmetima pripada realna eksistelL o empirikom svijetu nemamo pravog znanja. Ova je ozbiljna potekoa
cija. Kad bi o tom bio Platon u ikojoj dvoumici (t. j. kad bi drao da ponukala Ari s t ote I a (384---322), da podvrgne reviziji PIatonovu
pojmovni objekti imadu samo idealni ili subjektivni bitak), ne bi mogao nauku o snoaju pojmovnih predmeta s empirikim pojed nkama. Pravo
te objekte smatrati bitima osjetno-empirikih stvari. Osim toga bi morao znanje sainjavaju dodue openi pojmovi, kae Ar~totel,3) ali predmeti
Platon (uz ovakovu subjektivistiku postavku) napustiti objektivnu njihovi n ije s u odijeljeni od osjetnih pojedinki, ve se u njima nalaze
vrijednost zilanstvene spoznaje. Dakle kakogod je nepreporno, da po (Ana!. post. I, Il. 77 a, sq ; ib 1. 22.83 a, 33; Met. 997 b, sq; 1039 a,
Plato novom nazoru pojmovni objekti izriu realni bitak, trebalo je iz- 2; 1049 a 7 sq) Incluktivni postupak (enaywyf]) dobiva tom temeljnu
nai svezu nepromjenljivih realnih biti (ideja, Tim. 52 A; Sympos. dokaznu silu u sticanju openitih sudova. Openiti pako pojmovi na-
211 8.) s osjetnim pojedinkama. U rjeavanju ovog problema nije se staju apstrakcijom (dcpaiC!Eau;) a izriu stvarne u z rok e. Zato je Ari-
mogao Plato n oteti elejskom uplivu, pak je posve o d ije I i o idejn i stotel i dcfinovao znanost kao spoznaju stvari po njihovim uzrocima.4)
svijet od osjetno-iskustvenog. Realnim bitima pripada jednota i nepro- Time to je Aristotel realne biti stavio li osjetne pojedinke, sasvim
mjenljivost, a osjetne su stvari mnogostruke i promjenljive, pa su zato se je drukije orijentirala njegova nauka o postanku pojmova nego kod
ove protimbe, dri Platon, nespojive u istoj stvari. Neovisno ili ispred Platona. Pojmovne sadraje treba iz predoclbene gr;,dje tek izraditi,
osjetnih pojedinki realno eksistiraju ideje kao vjeni uzorci pojavnih pa zato sva naa spoznaja otpoima osjetnim npaan' em. Time je posve
predmeta. (Symp. 211 A; Phaedo 100 B ; Rep. X. 596 A ; Theait 204 A ; odbael Platonov nazor o urocIjenim pojmovima, koji se u razum vra-
Parl11en. 128 A, 130 B ; Arist. I. Met. c. 9.). aju na poticaj osjetnog zamjeivanja. Razum je u stvaranju pojmova
Time to je Platon rastavi o pojmovne predmete od osjetnih, o v i s a n ore a I n i m pre d m e tim a, pa zato je u tom smislu
bio je prinukan da postanak poimova svede na umstveno zrenJe ideja. pasivan. To e rei, razum mora za aktualnu spoznaju da bude deter-
Ovako vo zrenje imala je dua ispred spoja s naim tijelom, pa je zato miniran pojmovnim sadrajem, koje'( crpimo u predoclbeJ1oj gradji.
dua pri svom ulazu u tijelo zadrala samo spomen srke (urodjene poj- Time je pretjerani intelektualizam Platonov dobio umjereniju formu,
move) nekadanjih zorova (Phaedo 72 E; Meno 81 D; Phaedrus LI koliko je pcjmovna tvorba postala ovisna o aktivnom SUdjelovanju
iskustva.5)
2) Sokrat nije sistematski izgradio svoju logikU i etiku, nego je u razgovoru
3) De an. I I, 5. 417 b, 22; Anal. post. I, 18. 81 b, 6; I, 31. 87 b, 29 ; Phys
s ljudima ~ pripisujui sebi neznanje (ironija) ~ nastojao iz njih izvui (majeutika)
njihove misli i mnijenja, napose u etikim pitanjima, da ih tako dijalektiki navede I, 5. 189 a, 5.
4) Anal. pr. I. 30. 46 a, 17 q; Ana!. post. I, 2. 71 b, 9 sq.
na traenje istine. Spoznati sve 0!10 to ovjeku donosi blagotu ili sreu (svoa'ftDv{a)
5) MeI. 993 a, 1~2; de an. I I 1,4.429 b, 30 sq; isp. G eyser, Grundlagen der
znai dovinuti se istini i ujedno kreposnom ivotu. Proti soiistikom relativizmu
propovijeda Sokrat umjerenost, pravdoljubivost i hrabrost kao k,reposti, koje su Logik und Erkenntnislehre (Mlinster 1909) 83 sq; ido Die Erkenntnistheorie des
Aristoteles (Mlinster 1917); K am p e, Erkenntnistheorie des Aristoteles; Fr. Bre n t a n o,
korisne za sreu pojedinca, a i drave. Ova mu je nauka pribavila Iine protivnike
i napokon smrtnu kazan s otrovom. Psychologie des Aristoteles.
 19. Razvitak nauke o spoznaji poslije Aristotela. Nastavljai Ari- njezina borba s n o m i n a I i z m o m.7) Kanonik Roscelin, zaetnik
stotelovi, stariji peripatetici, ogranii1i su se veim diielom na komen n~~li~a1iZlla i te~loki pr?tivnik Anzelma Canterburysko.g (1033-1109)
tiranje Aristotelovih spisa. . UCtOJe da su opceniti pOjmovi samo "flatus vocis", jer im ne odgovara
E P i k u r (341-210) stavio je logiku u slubu hedonistike svoje ~ealni bitak. Njegov uenik Petar Abelard vie je naginjao konceptua-
etike, pa je osjetno opaanje smatrao jedinim kriterijem za istinituspo- hZ~u dOP:ltajui da imade openitih misaonih sadraja, ali bez realne
znaju. vrIJednostI. U realnom svijetu postoje samo osjetlle pojedinke. - Ovu
S t o i k a (senzualistika) kola, kojoj je zaetnik Zenon, a na- nominalistiku struju obnovio je kasnije (u 14 v.) franjevac Petar Aureo-
stavlja Krizip (281-208) poela je sustavno izgradjivati nauku o spo- :us i don:inikanski biskup Vilim Durandus, a napose (iz franjevake
znaji. Aristotelovu logiku popunili su stoici naukom o hipotetikim skole) VJ!lm Occamski (1280-1343) i narokon Me1anchton (1491-1560).
i disjunktivnim silogizmima. Napose je stoika kola istraivala vrijed- Proti. nominalizmu u jednu, a pretjeranom raelizmu u drugu ruku
zastupao Je AI b 12 rtV e I i k i (1193-1280) umjereni realizam. On
nost osjetnog opaanja za nau spoznaju, te je uila, da osim sjetiInih
doputa "universalia: ante' rem" (u Bogu), za tim "in re" (kao bitne
sar1raja imademo i pojmove, koji su samo subjektivni, a ne odgova-
raju im realne biti (konceptualiz'l1TI). Ujedno su stoici prvi poeli raz- forme u. st~~rin:a). i napokon "post rem" (kao pojmovni sadraj.)
NajveCI ucenlk Alberta Velikog i predstavnik skolastike filozo-
Vijati nauku o kriteriju istine.
fije jest Tom a A k v i n s k i (1225-1214).
Proti dogmatizmu uope (napose stoikom) ustali su s k ep t i c i
(auinua3w) T. zvo stariju skeptiku kolu osnovao je P y r r o n (oko Medju savremenicima Tome Akvinskog i njegovog kritiara Duns
320); srednju ili akademijsku uveo je u Pl atonovu akademiju Ark e- Sk~)ta (1~2:.~_-=-=L~Q1treba j o da se spomene Henricus Gandavensis,
s i I a j (oko 215), a glavni joj prelstavnik Ka r ne a cl (213-129). ko.!~ proti aristotelizmu zastupa Augustinov platonizam, i Roger Bac~n,
Oni ne nalaze niti u opaanju ni u pojmovima signrnog oslo na za pro- kOJI se kao empirik moe smatrati preteom Fr. Bacona Verulamskog.
sucljivanje objektivne istine, pa zato ju uope zabacuju. Kasnije je ovaj Na !JrelaZL1 ~ novom dobu susreemo Nikolu Cusan usa (1401-
skepticizall1 obnovio Ene s ide ll1 (u 1. v. !pr. Hr. to je trea ili 1464), kOJ.lv:ab.acuJe v.skolastiku logiku i pris1anjajui se uz novop1a-
"mladja" skeptika kola). Sve s'<eptike prigovore sabrao je lijenik tonsko n1tslJel1Je pOCl1T1ase sustavno baviti prouavanjem spoznaje.
Seks+o "empirik" (u 2. v. p. Hr.) Nastupom reformacije nastala je u filozofiji potpuna desorijentacija,
U kranskoj eri (u 3. vije,<u) susretamo n o vfojp IlajtIo):n i~k e pa su se nekI povocJili za Stoicima, drugi za Epikurom ili za starim skep-
ticidla itd.
(All10niJe Sakkas, Plo.in i Porfirije), koji su se najvie bavili metafizil'ki
_ teosof',kim spekula:ijama. Neko neposredno gled,wje Boga natkri- . Na i~l11a~u sre.dnje~ ~ij e.ka cvala je opet skolastika filozofija
ljuje, po njihovom shvaanju, svaku znanstvenu spoznaju. ?soblto u SpanJolskoJ, gdje JU Je zastupao najvei skol. rnetafiziar Fr.
SuarecL (rodj. 1548).
Crkveni oci najvema S1\ se oslanjali uz Aristotela. A u;:gu s ti n6)
(354--430) zauzima plsrednu uloge! izmedju AristoteLl i Platona, a naj- 21. Nov~vjena filozofija. Logikoj je nauci sasvim novi pravac
vie je pod uplivom novoplatonske kole. Povodei sc za Plotinom dao FranCIS Bacon Verulamski (1561-1626). Svojol11 teo-
stavlja Augustin ideje u boji Um, pa zato mu je intcligibilno zrenje rijon:. induktivne spoznaje (Novul11 Organum I, 104 sq.) ustao je Bacon
naroclto proti peripatetiko-skolastikoj nauci o deduktivnol11 siloaizmu
izvor prave spoznaje.
i tako inaugurirao novovjeni empirizam. Prijatelj Baconov T h. o b- H
Medju kasnijim Aristotelovcim3 znatniji su Boetije (470-525), ~)e s (15~8-1619) zastupnik je senZL1alistikog nomina!izma, te je (kao
ls. Hispalensis, Beda, Alcuin (u 8. 'I.); a od arapskih filozofa Avicenna I semuahst P. Gassendi) protivnik Descartesov.
(Ibn Sinna, oko g. 1000) i Averroes (Ibn RocJ li 12. 'I.) te njegov sa- . Dok je Bacon svu nau spoznaju osnivao na osjetnom iskustvu,
vremenik, jevrejski filozof Maimonides (Moses Ben Maimun 1135-1204). ~lJegov savremenik Ka r te z ije (15<:;6-1650) trai u misaonoj svi-
20. Srednji vijek. Ve u poetku 12. vijeka stao se sve vie razvi. J~S.tl s?pstvenog ~ivs.tvovanj a sigur~o j~mstvo. za filozofijsku. spoznaju
jati studij Aristotelove logike. U tom pogledu ide skolastiku filozofiju p,1 o.t I s k e~. tI Cl Z I11.U. - Objektivnu Istinitost nae spoznaje
ne samo zasluga da je dotjera\t Aristotel ovu silogistiku, ve napose os~~~~~~rtezlJe na subJektivnoj njezinoj jasnoi i razgovjetnosti; a
.. 7) S t ti ekI, Der Nominalis mus und Realisffius in der Gesch. d. Phil. (Eich-
6) isp. D II P o nt; La philos. de S. Augustin, LOllvain 1881; S t cl I' z, Die statt, 1854); .K ti h le r, Realisffius und NOffiinalisffius (Gotha 1858); L ti W e
Philos. des hI. Augustinus, Frbg. 1882. Der Kampf zWlschen dem Realismus u. Nominalismus im Mittelalter (Prag 1876).
 tivne njihove otiske, pomou kojih zakljuujemo na izvanjski svijet.
da je takav kriterij logike istine pouzdan, jami nam boja istinolju-
Berkeley je poao dalje i zabacio svaku materijalnu eksistenciju osim
bivost, koja ne moe dopustiti, da nas jasne spoznaje podraju u bludnji.
percepcije, tako da je esse-percipi (A Treatise concerning the Princi-
_ Openite ideje nijesu naoj dui aktualno urodjene, ali ona je za njih
ples ofhuman Knowledge, 1710, njem. prev. u Philos. Bibliothek).
disponirana (Princ. phil. I, 10.j 13. 39. 49.).
Glavni zastupnik novovjenog skepticizma jest O avi d Hum e
Oescartesova nauka, da intuicijom upoznajemo ideje, koje se u (1711-1776). Po njegovoj nauci (Treatise on human Nature 1739-
nama nalaze, dovela je Ma I e bra n c h e-a (1638-1715) do nazora, 1740; prvi dio u njem. prev. od Lippsa) izvire sva naa spoznaja iz
da sve stvari gledamo u Bogu. Isto tako i S P i n oza (1632-1677) osjetnog iskustva. Usvojivi ovaj Lockeov senzualizam stao se Hume
dri, da sve to je ogranieno, upoznajemo iz neogranienog bia. Na osobito zanimati za naelo uzronosti. Do ovog principa dri Hume
taj nain odgovara sveza i poredak naih misli snoaju ili poretku stvari. da dolazimo uobiajenom asociacijom dogadjaja, pa zato on i nema
Nauku o urodjenim idejama odluno zabacuje J o h n Lo c k e apsolutne spoznaj ne vrijednosti. Time je Hume oduzeo giavno uporite
(1632-1704). On se moe smatrati pravim zaetnikom noetike kao itave metafizike, i u tome ga je kasnije slijedio Kan t. Zanijekavi
posve samostalne filozofike discipline. An Essay concerning Human vrijednost kauzalnog principa ui Hume dosljedno, da o kakovim sup-
Unterstandig (1690. njem. u Reclamovoj Univers.-Bibl.) jest prvo djelo, stancijainim stvarima ne moemo nita pouzdano saznati. Sve su stvari
koje sistematski istrauje postanak, sastavne dijelove, razne vrste i si- samo skupina naih pomiljaja. Mi spoznajemo subjektivne "ideje", a
gurnost spoznaje Sva naa spoznaja izvire iz s e n z aci j e (izvanjskog njihov odnoaj s predmetima nijesmo kadri upoznati. Ovaj princip skep-
opaanja) i I' efi e k s ije (usebnog opaanja). Iz ovog dvostrukog tikog subjektivizl11a dao je direktivu za dalnji razvitak filozofijske
izvora dobivamo jednostavne pomisli (ideje) n. pr. outne kakvoe, po- spekUlacije.
misao prostora, sile i t. d. Od tih pomisli nastaju sastavljene ideje, koje 22. Noefiki osnov Kantove filozofije. Kant (n24-1804) je uvidio
izriu vlastitosti (modes), stvari (substances) i snoaje (relations). Sklad- destruktivne posljedice Humeovog skepticizma po znanost uope, a
nost ili protivnost sastavljenih pomisli sainjava nau spoznaju. - Loc- filozofiju napose. Ona racionalistika filozofija Leibniz-Wolffove kole
keovu refleksiju zabacio je kasnije Condillac (1715-1780) i tako postao se dakako ne moe odrati, i to je uvidio Kant. Ali matematike i pri-
zastupnik istog senzualizma. rodne nauke ipak imadu karakter openite i nune spoznaje, pa se zato
Proti Lockeu (u spisu "Nouveaux essais sur I' entendement hu- ne smije napustiti znanstvena vrijednost nae
main", koji radi smrti Lockeove nije objelodanjen, i tek 1765 izdan iz s p o zna j e. Na ovoj se injenici osniva spoznaj no-teoretski problem
Leibnizove ostavtine) zastupa Lei b n iz (1646-1716) nauku o uro- o uvjetima, koji konstituiraju znanstvenu vrijednost spoznaje. Kod
djenim idejama, od kojih sastoje nune (vjene) istine, u bojem razumlL rjeavanja ovog problema treba zadrati na umu dvoje: I. da znanstve-
osnovane. Ovakove se istine (medju koje spadaju i matematike) do- noj spoznaji pripada openitost i nunost; a 2. da svaka znanstvena spo-
bivaju analizom samih pojmova. Ovu je Leibnizovu nauku o matemati- znaja proiruje nae znanje. To je Kanta navelo na razlikovanje sudova
kim spoznajama zabacio Kan t svojim sintetikim sudovima a priori. u ana I i t i k e i s i n te t i k e. Samo ovi potonji proiruju spo-
- Jamstvo za objektivnil istinitost spoznaje nalazi Leibniz u presta- znaju (to je prva temeljna zabluda Kantovog umovanja !). Ako se osni-
biliranoj harmoniji izmedju nae due i izvanjskih predmeta. Ovu Isti vaju na iskustvu (sintetiki sudovi a posteriori), nijesu openite i nune
nitost raspoznajemo prema jasnoi spoznaje, kako ie uio i Oescartes. vrijednosti, i po tom ne spadaju u znanost. Otuda slijedi, dri Kant,
Videi oba ova umnika, da se uz racionalistiki njihov subjektivizam da se openitost i nunost sinte tikih sudova osn iva na misaon im uvje-
ne moe odrati objektivna vrijednost spoznaje, bili su prinudeni, da tima, koji su o iskustvu neovisni ili a p r i o r ni (i to je druga osnovna
subjektivni motiv sigurnosti (ili kriterij istine) dovedu u svezu s Bogom, zabluda itave Kantove filozofije !). Iz postavke, da se znanstvena spo-
to se dakako u filozofiji nije moglo za dugo odrati. znaja osniva na apriornim spoznajnim elementima, izvodi Kant, da mi
Uenik Leibnizov Chr. Wolff (1679-1754) uveo je t. zvo ma- nijesrno kadri upoznati stvari kako su one same u sebi (Oinge an sich),
tematiko-skolastiku logiku, te je sve umovanje svodio na deduktivnu ve samo kako se nama p oja v I j u j u. Time je dakle postala onemo-
formu. Istiniti su mu oni sudovi, koje dobivamo ralanbom subjekta guena teoretska filozofija o ljudskoj dui (i slobodnoj volji), o inteligi-
t. j. koji su u subjektu sadrani. bilnol11 svijetu uope i o Bogu.
Lockeovu nauku o spoznaji nastavlja u Engleskoj G. B e I' k e- 23. Njemaka filozofija u 19. vijeku. Poslije Kanta mogu se u raz-
le y (1684-1753). Ve su Kartezije i Locke uili, da mi ne moemo vitku njemake filozofije oznaiti u glavnom tri epohe. Prvo doba ve-
osjetilima neposredno percipirati protena tjelesa, ve samo subjek- ikih spekulativnih sistema see od g. 1794 t. j. od Fichteove "nauke
 o znanosti" do smrti Hegelove (1831). Nakon ove eksaltirane speku- smatrao takovim ishoditem sopstvenu svijest (donekle u smislu Kan-
lacije poima jenjavati stvaranje velikih sistema i njemaka filozofija tove transcendentalne apercepcije), dok Hegel uzima pojam istog bitka
sve vie ustupa mjesto pozitivnim naukama. Nastaje cjepkanJe u razne kao osnov deduktivne spoznaje o svijetu. Sva se dakle spekUlacija u po-
filozofijske kole, a djelomice se zapada u materijalizam, Kao pozitivni etku ovog doba razvijala u duhu metafizikog idealizma. Kasniji meta-
uspjeh moe se oznaiti u psihologiji eksperimentalna njezina metodika fiziari (Herb:lrt, Fries, Beneke i Bolzano ) ustaju odreito proti idealizmu
(Fechner) i restauracija idealne filozofije pod konac ovog perioda osnivajui filozofiju na strogo logikoj i psiholokoj nauci o spoznaji.
(Lotze). Oko sedamdesete godine otpoelo je snano razvijanje prirod- a) Dok je Kant osim apriornih spoznajnih oblika ipak priznavao
nih nauka, i pod njihovim uplivom nastaje trea faza njemake filo- spoznainu ,,1l1ateriiu", koju dobivamo a posteriori, F i c h t e (1762-
zofije. Sveza s romantikim idealizmolTl sasvim je prekinuta, a napre- 1814) je i ovu materiju stavio u apsolutni spoznajni subjekat (jastvo).
dak prirodnih nauka podaje i filozofijskom miljenju nove pravce. Fi- i tako zasnovao potpuni subjektivni idealizam. -- Isto tako I Seh el
lozofijska spekulacija mora naputati svoj djelokrug, na koji stupaju I illl g (1775-1854) svodi spoznaj nu formu i sadraj na jedan princip,
prirodne nauke. Tako u prvom redu poima astrofizika prouavati koz- ali ne samo na jastvo, kako Fichte ui, ve na apsolutno jedno bie, u
miku materiju i njezine zakone, a ovim se opet istraivanjem otvoraju kOjem je identificirano jastvo i nejastvo. Ovo apsolutno bie upoznajemo
novi pogledi u kozmogoniju i opu evoluciju kozmikih sistema. Po- intelektualnim zrenjem. Slini nazor o intuiciji jastva (u kojoj izvire
gotovo kad je doao Darwin svojom naukom o evoluciji organskog svi- spoznaja SVijeta i Boga) zastupao je i Krause (1782-1832). - Potpuno
jejil, fasvim se filozofija promijenila u jedinstveno mehaniko prirodo- iclentificiranje spoznaj ne forme i sadraja, miljenja i bitka proveo je
nauilo naziranje o svijetu i ivotu. Za strogo filo zofijsku spekulaciju H e g e I (1770-1831) i time zasnovao metafiziku logiku.
preostala je jo jedino nauka o spoznaji, jer ovaj je predmet ipak ostao Savremenik navedenih Idealistikih Iilozofa bio je E. D.
n-:pristupan prirodoslovnom istraivanju. Otuda i vidimo, da se u nje- Sc hi e i e l' mac he l' (1768-1834). On nastoji apriorni elemenat
makoj filozofiji od g. 1870. ovamo gotovo iskljuivo obradjuje nauka Kantove nauke o spoznaji spojiti s empirikim faktorom. Sve nae shva-
o spoznaji, koja je opet vie upraVljena onome to nam je u zbiljnosti anje otpoima osjetnim aficiranjem, a spontana djelatnost razuma
dato, nego li idealnim znanostima. Tako Je filozofija zadrala svoju po- imade tu zadau, da primljenu empiriku gradnju svede u sustavnu
ziciju jo jedino kao nauka o spoznaji, a i ta je opet svu spoznaj nu nau cjelinu. Svakako postoji i u realnom svijetu neko jedinstvo (prostorno
vrijednost ograniila na osjetno iskustvo, Istom li najnovije vrijeme -- vremensko ikauzalno), a idealni red nae spoznaje posve je kongru-
(oko 19CJO.) poinju se isticati u njemakoj filozofiji iclealistike tendence. entan s realnim svijetom. Jedinstvo svega subjektivnog i objektivnog
Zadaa je filo~ofijske historije da ispita sve one psiholoke i openo sainjava boanstvo. Schleiermacher je dakle moemo rei zastupnik
kulturne momente, koji su utjecali na cjelokupnu strukturu filozofij- nekog idealistikog realizma.
skog miljenja u pojedinom fIiozofiJskom sistemu ili u itavom nekom Kantovu nauku o subjektivnoj vrijednosti prostora, vremena
periodu, Za razvitak njemake filozofije neposredno poslije Kanta od- i razumnih kategorija opet je usvojio A. Sc h o p e n h aue l' (1788-
luna je bila u glavnom ona direktiva, koju je postaVio sam Kant. Na- 1860), ~)vi ovi spoznaj ni oblici vrijede samo za pojave, a te opet inijesu
stojalo se konstruirati openitu sinteZll svega zilzbiljnog bitka. I<ant drugo nego nae pomisli. Na mjesto Kantove "stvari o sebi" stavio je
je jo priznavao eksistenciju tako vih stvari (Dinge an slch), koje trans- Schopenhauer "volju", koja obuhvata ne samo svijesno htijenje, ve i sve
cendiraju empiriku zazbiljnost, pa su usljed toga naoj spoznaji ne- anorganske sile. IzmedjU ove jedinstvene transcendentne volje i empirikih
pristupne. Kakogod je ,dakle Kant iao za tim, da uniti svaki meta- pojedinki posreduju realne ideje (prema Platonovom shvaanju).
fiziki dogmatizam, ipak je zadrao teoretsku pretpostavku o eksisten- U izravnoj opreci ili bar u vrlo slaboj svezi s idealistikim sistemima,
ciji transcendentnih stvari. Ali nakon kritike, kojom Su se doskora obo- zastupaju posebne filozofijske nazore Fries, Beneke, Herbart i Bolzano.
rili na Kantovu nauku Jacobi, Schulze-Enesidem i drugi, napustilo Se J F. F l' i e s (1773-1843) je Kantovu nauku pretvorio u psihologizam.
sasvim svaku realnu eksistencij.u. Tako bi ostala Samo empirika zbilj- Uope dri Fries, da se sva filozofija zapravo sastoji u psihologiji, koja
nost; ali ta je opet pojedinana i prom jenljiva, a prava spoznaja (po se osniva na samoopaanju. Time je sva nauka o spoznaji dobila samo
uzoru matematike) mora da ima apodiktiku vrijednost. Ovaj zahtjev empiriku vrijednost. Isto tako i F. E. B ene k e (1798-1854) ui,
stavio je znanstvenoj spoznaji takodjer ve Kant, pa je time bio odre- da je logika dio psihologije.
djen polaznI princip i metoda spekulativne filozofije. Logika (sinte- J F. He l' b art (1776-1841) nastoji Kantovu logiku spojiti
tika) spoznaja zbiljskog svijeta ne moe se osnivati na empirikom s transcendentnim realizmom. Kao to je Kantova, i Herbartova je lo-
opaanju, ve mora da ima drugo neko ishodite. Fichte je (i Schelling) gika formalistikat. j. ona promatra spoznaj ne oblike bez obzira na
 njihov odnos s predmetima. Proti Kantu ui Herbart, da oblici iskustva 19. U 20. vijek) snaan pokret, koji ide za tim, da iogiku nauku o spoz-
nijesu apriorni, ve da su nam dati s outnim sadrajima; jer nam je naji odijeli od psihologije. Zastupnici ovog smjera jesu osobito Husserl
inae neshvatljivo, kako to da moramo .predodbene kvalitete upravo i Meinong (povodei se oba za F. Brentanom).
u stanovitoj nekoj (prostornoj) formi pomiljati. Ali empiriki pojmovi Osim u psihologiji, koja je od prirodnih nauka usvojila eksperi-
ukljuuju protuslovlja; tako napose pojam stvari, kojoj pripadaju mentalnu metodu, specifiki filozofijsko nastojanje u ovom razdoblju
mnoge vlastitosti, pojam promjene i pojam jastva. Zadaa Je filozofije, najvie se jo oituje u nauci o spoznaji. Tu se opet dadu razlikovati
da ove pojmove proisti od svih protuslovlja. dva glavna pravca: Il e o kr i t i ei z a m (novokantizam) i p o z i ~ i-
U opreci s Kantom i ostalim idealistiko-spekulativnim sistemima v i s t i k i empirizam. Kantovi se sljedbenici opet razilaze u pitanJU,
istie se osobito Bernard Bolzano (1781-1848). Kao metafi- da li pojam "stvari o sebi" imade realnu vrijednost (RiehI) ili ga uope
ziar oslanja se uz Leibnizovu monadologiju, a u religijskoj filozofij i treba eliminirati (Cohen, Natorp, Cassirer) Neki su opet novokantovci
slijedi Herbartov teizam stojei na katolikom vjerskom stanovitu. donekle pod uplivom Fichteovim (Windelband, Rickert, a osobito Mlin-
Najvee zasluge stekao je Bolzano za logiku. On je prvi povukao otru sterberg). - Druga jaka struja u nauci o spoznaji obuhvata razne pozi-
r a z I i k u i z med j u P s i h o lo kog i 'log i kog gledita tivistike pravce. Dok se u Kantovom duhu istie spontanost razumne
upromatranju spoznaje, izmedju spoznajnog djelovanja i spoznajnih spoznaje, a osjetno iskustvo odnemaruje, u pozitivistikim se kolama
sadraja. Svojom naukom o sudu pretea je Brentanov, a u vraa k naivnom realizmu, koji sve stvari istovetuje s osjetno-opaenim
lo~ici ga je slijedio Husserl, koji ga je s pravom nazvao jednim od sadrajima. Tako empiriokriticizam (Avenarius, Mach, pa Ziehen i Cor-
najveih logiara svih vremena. nelius) nastoji, zabacivi Kantovu "stvar po sebi", sve nae miljenje
b) Drugo razdoblje (od smrti Hegelove do sedamdesetih godina) svesti na osjetno opaanje neposredno nam dane zazhiljnosti. Ovu anti-
vrlo je jalovo za filozofijsku spekulaciju. Javljaju se poneki epigoni metafiziku tendenciju zastupa i Laasov pozitivizCllI11 i t. zvo imanentna
idealizma, a na drugoj strani kao reakcija proti idealizmu preotil11a sve filozofija (Schuppe, a slino R. v. Schubert-Soldern i Rehmke).
vie maha primitivni materijalizam (C. Vogt, Moleschott, Blichner ... ). U poetku ovog razdoblja istie se E. v. Ii art man n (1842-
~relaz. k novijem vremenu ine Trendelenburg, Fechner (u psihologiji) 1906), koji nastoji spojiti idealistiku filozofiju (prema Hegelu i Scho-
I osobIto Lotze. Oslanjajui se u glavnom na Aristotelovu filozofiju pod- penhaueru) i prirodnu znanost. U nauci o spoznaji zastupa Hartmann
vrgao je A. T r end e I e n b u r g (1802--1872) Kantovu, Heaelovu transcendentalni realizam, po kojemu svi spoznaj ni oblici (prostor,
. h
1 Herbartovu filozofiju otroj kritici. Njegova nauka o spoznaji po- vrijeme, eksistencija, realnost, supstanciJalnost, kauzalnost ... ) imadu
stavlja Si zadau, da ispita onaj princip, koji omoguuje uskladjenost realnu vrijednost. Kategorijsku teoriju dovodi Hartmann u svezu s me-
spoznaje i realnog bitka. Ovaj zajedniki princip, na koji se imade svesti j afizikom svoj om konstrukcij om "nesvi j esnoga".
idealni i realni svijet, dri Trendelenburg da je (mehaniko i psihiko) Na rezultatima svih pozitivnih nauka stvoriti sintezu cjelovitog
gibanje, kojega je Bog stavio u harmoniku svezu. nazora o svijetu nastojao je W. W u n d t (1832-1920). On zastupa
Mehaniko naziranje o svijetu spojio je s idealizmom H. Lot z e spiritualistiki idealizam (iclealistiki monizam), jer zbiljski postoji samo
(1817-81). U metafizici prislanja se uz Leibnizovu monadologiju. Sav psihiki svijet, a fizika je njegova strana samo pojavna. Wundtovo
materijalni svijet samo je pojava duevnih monada, kojima upravlja sc filozofijsko znaenje ima traiti na podruju psihologije.
Bog. Logiki su zakoni vjeni i nepromjenlJivi, jer prikazuju oblike @ Donekle uz Comte-a, a jo vie uz Hume-a i Milla (to vie izr~vno
bOJeg djelovanja. Lotze dakle priznaje naoj spoznaji realnu vrijednost, uz Protagoru) oslanja se p o z i t i v iza m (u uem smislU), kOjemu
ali joj izvor trai neposredno u Bogu. pripada Laau, Jocl1 Gizycki, Dlihring (moe se rei i Rieh!). Po Laaso-
c) U zadnjoj treini 19. stoljea vladala je ista ona realistika, vom je nazoru itava historija filozofije samo borba dvaju tipinih filo-
antimetafizika dispozicija u nauenjakom svijetu Njemake, koja se zofijskih miljenja, platonizma i pozitivizma. Platonizam zastupa u lo-
poela razvijati ve onamo od smrti Hegelove. Intenzivno se gaje pri- gici pojmovni realizam. u noetici racionalizam (apriorizam), a u meta-
rodne nauke, pa se i filozofija nastoji s njima spojiti. Dodirno podruje fizici spiritualizam i teleologiju. Pozitivizam pako ne priznaje nita osim
filozofije s eksaktnom naukom nalo se u psihologiji, pa se zato upravo pozitivnih injenica, a to su sadraji izvanjskog i usebnog opaanja.
ova filozofijska disciplina najvie kultivirala (Fechner, Weber, Wundt. Pozitivizam ouniva se na trostrukom principu: I na korelativizmu
to vie, pokazuje se nastojanje svu filozofiju svesti na ps iholog'ju subjekta i objekta t. j. jastvo i opaajni sadraji tako su medjusobno
(Lipps), a napose logiku pretvoriti u psihologju miljenja ("psiholo- vezani, da se ne dadu rastavljeno pomiljati; 2. na principu apsolutne
gizam"). Proti ovoj psihologistikoj struji nastao je (na prelazu od variabilnosti opaajnih objekata (i samog jastva) ; 3. na senzualistikom
 principu, da je sva naa spoznaja ogranlcena na opazalne sadraje. predmeta, te je neovisan o psihikoj funkciji. Ova misaona znaenja
Otjektivni svijet obuhvata ne samo one sadraje, kOJi sc zbiljski u svi- (Bedeutungen) tvore predmet iste logike, koja na njima osniva misaone
jesti nalaze ve i sve moglIe. iskustvene sadraje, kojima odgovara zakone. Husserl raZlikuje i n div i d u al n e i o p e n i t e predmete,
svijest uope (novokantizam i). Platonizam (Aristotel, Descartes, Leib- a specifikLl karakteristiku ovih potonjih otroumno brani proti engles-
niz, Kant, Hertart .... ) zabacuJe Laas osobito zato I. jer on nC\stoji kim senzua! istima (Locke, Berkeley, Hume, Mi]] i dr.). Kao to osjetne
znanstveflu spoznaju svesti na apsG1utne principe, kOJi ne izviru u osjet- predmete neposredno opaamo, tako - kae Husserl - moemo nepo-
nom opaanju, ve u spontanoj djelatnosti duha naeg; 2. zato, Jer (Pla- srednim i n tel e k t u a I n i m zrenjem na temelju osjetnog opaanja
tonizam) ui, da moemo spoznati i tak ove (metafizike) predmete, kOJi (ili fantazije) upoznati i openite ideje (n. pr. crvene boje, trokuta itd.)
transcend iraj u iskus tven i sviJ et. Pa upravo zato jer moemo u SVijesti naoj neposredno promatrati bit-
Na pozitivistikom temelju stoji i e m p i I' i o k I' i t i c iza m, nosti kao takove (ne gledei na individualnu eksistenciju), zato nam ova
po kojemu eksistiraju samo izvaniski i usebni of}(lajni sadraji, tako metoda intuicije istih (ne empiriki) sVijesnih biti omoguuje t. zvo
da prvobitno izmedju obe ove sfere nema nikoje r(lzlike. Sva spoznaja eidetsku znanost ili znanost o bitima (f e n o m e n o log i ja). rsp.
ide samo za tim, da opie zazbiljnost bez ikoje metafizike tendence. () Husserlu kritiku raspravu od Geysera: Neue u. alte Wege der Philo-
S empiriokriticizmom i korelativistikill! pozitivizmom imade sophie (Mtinster 1916.).
dosta srodnosti f i I o z o f i ja ima n e n c ije. Sva je zhiljnost samo U svezi s Husserlom o
zastupa Mei n n g t. zvo teoriju objektiv-
empirika, a eksistira samo u svijesti naoj (imanentl1o). nosti, po kojoj su predmeti spoznaje sasvim neovisni o uvjetima nji-
Posebni pozitivistiki pravac (idealistiko-pragmatistiki pozi- hovog hivstvovanja. Meinong raZlikuje (terminoloki od 1896. ili, za-
tivizam) zastupa Va i h i n g e r. Sva naa spoznaja, po njemu, sastoji pravo 1899.) sadraj i predmet spoznaje, te u tom pokazuje upliv Bren-
od raznih fikcija t. j. mi promatramo stvari kao da ("als ob") inI pripa- tanov i Bolzanov. Uz Meinonga se oslanja A. Hafler, Chr. V. Ehrenfels,
daju stanovita odredjenja, ali tome uistinu nije tako. Naa spoznaja J. Cl. Kreihi!', a paralelno s ovom struj0m u sv"zi s Husscrlom i skolas-
dakle nema objektivno -- realne vrijednosti. Cilj je spoznaje jedino to, da tikom filozofijom ide J Geyser.
dodjemo do takovih fikcija, koje e biti bioloki ekonomske vrijednosti. 24. KarakteristiIm savremene nauke o spoznaji. Tko poznaje ti-
Pokraj ovih pozitivistikih pravaca u nauci o spowaji razvijao pine smjerovc u evoluciji filozofijskog miljenja uope, lako e otkriti
se opet u raznim smjerovima novokantizam, istiui osobito spontani ove tipinc tendctlce i u savremenoj nauci o spoznaji. Nakon prvog spc-
karakter razul11n e spoznaj e. l~azlikujemo u kriticizmu fizioloki smjer kulativnog ili racionalno-kozmolokog perioda u grkoj filozofiji, javlja
(Helmholtz, Lange)~ metafiziki (Liebmann, Volkelt), realistiki (r~iehl, se Demokritov materijalizam, sofistiki pozitivizal1l i naturalizam ci-
Kenpe), logicistiki (marburka kola: Cohen, Natorp, Cassirer), teoriiu uika. Iza toga slijedi klasino razdoblje velikih sistema (od Sokrata do
spoznaj ne vrednote (Windelband, l~ickert, Mitllsterherg) i teoloki stJ]i~r Aristotela), koje opet prelazi u Epikurov materijalizam odnosno stoiki
(Ritschl i Troeltsch). naturalizam, te skeptiki pozitivizam. - U srednjem Vijeku znai nomi-
Za razvitak novije logike od znamenitog su upliva C h r. S i g - nalizam takodjer borbu filozofijskog naziranja, koje je upravljeno na
war t ( 830-1904) i F. B I' e n ta n o, Iz ove kole potekao je Husserl iskustvenu pojedinanost, proti obnovljenom in telektualizm u peripa te-
(rodj. 1859), Meinong Stumpf i dr. Najvea je zasluga H u s s e l' lova tike filozofije, Osvitkom pak novovjene filozofije pa svc do danas
u sistematskoj kritici psihologizma. Kad bi logika bila osnovana u psi- teku paralelno uz razne varijacije opet ova dva pravca: p o z i t i v i s-
hologiji, kae Husserl (u "Logische Untersuchungen"), imale bi logike t i k i (u strogo senzualistikom ili intelektualno-fenomenalistikom
norme samo empiriku vrijednost. te bi po tom i svi principi zakljui- obliku) ime t a f i z i k i (u strogo racionalistikom obliku ili kao em-
vanja bili samo uvjetne i vjerojatne, a ne apsolutne vrijednosti. Osim piriko-realni inte1ektualizam). Pozitivizam je ono openo filozofijsko
toga, kad bi logiki zakoni bil i psihike naravi, morali hi i po svom sa- stanovite, koje dri, da se filozofija u svojem istraivanju ne smije slu-
draju pokaZivati individualni psihiki karakter, a to je apsurdno. Apo- iti drugom kojom metodom, ve samo onom koju nalazimo kod poje-
diktinos.t logikih zakona iskljuuje svaku psiholoku interpretaciju. dinanih znanosti. Osim toga one iste granice, u kojima se kreu poje-
Husserl Je log i k u o d ije I i o o d P s i h o log ije time, to je stao dinane znanosti, vrijede i za filozofiju. A budui da se sve pojedinane
~stic~t i i.n t ~,n c i o I: a.1 n i (?bje.ktivni) karakter miljenja. Intencija znanosti osnivaju iskljuivo na iskustvu, to je time i filozofiji odredjena
Je "lspunJena , kad Je Il1tendlranl predmet zorno u SVijesti naoj na- granica unutar iskustvenog s.vijeta, ona je ili iskustvena znanost ili
zoan. Ovakav intenclOnalni (idealni) predmet odnosno "smisao" one teorija iskustvene znanosti. Zadaa filozofije ne smije prekoraiti opseg
rijei, kojom predmet oznaujemo, razlian je od same rijei i od realnog iskustva, ona ne smije segnuti u iskustvo - transcendentni (metafi-
 ziki) sVijet. Ovaj filozofijski smjer inaugurirao je Bacon, anastavljai nije manjkala LI Engleskoj i strogo idealistika filozofija (Hutchinson
su Locke i Hume. U opoziciji nalazi se racionalizam Descartesov i Leib- Stirling, T. H. Green, E. Caird). Unato tome se engleska filozofija bez
niz-Wolffov. Kantova je filozofija takodjer pozitivistika, u koliko kon- tudjeg upliva najvie razvila u pravcu empiristikr m. Paralelno s as 0-
struira samo razumnu spoznaju fenomenainog svijeta, a zabacuje meta- cijativnom psihologijom ui se i u noetici, da sva na a spoznaja izvire
fiziku. Poslije njega nastupa u njemakoj filozofiji idealistiko doba, iz outnih sadraja, a i objektivna istinitost nae spoznaje samo je re-
a iza njega (nakon materijalizma) opet pozitivizam raznim oblicima zultat psihikh zakona, po kojima nuno spajamo stanovite pomisli.
(empiriokriticizma, imanentne filozofije, novokan tizma .... ). U zad- To vrijedi takodjer za matematike principe, a navlastito za princip
njem deceniju prolog vijeka, nakon to je H a e c k e I (rod. 1834- kauzalnosti. Tako J. St. M i I I (I806~73) ui, da se sva spoznaja ko-
1919) izdao svoje "WeItratsel", razmahao se u itavom nauenjakom nano osniva na osjetnom opaanju ili usebnim (psihikim) stanjima.
sVijetu Njemake t. zvo m o n iza m. Imajui u glavnom kulturnu te n- Openi (induktivni) sudovi samo su kratice za sumarno opaanje poje-
dencu idu sve monistike struje za tim, da na osnovu pozitivnih zna- dinanih sluajeva. tv\illovu empiristiku logiku osnovanu na psiholo-
nosti izgrade filozofijski nazor o svijetu i ivotu. Bitnost ovog nazorl kom individualizmu usvaja i A. Bain (1818~1903), Th. Fowler i dr.
jest mehanistiko shvaanje svijeta uz eliminaciju svega transcendentnog. Uporedo s radikalnim empirizmom razvio se u Americi pra g mat i-
Ovaj a n tim eta f i z i k i duh monizma moe se smatrati kao karak- za m W. Jamesa (1842~1910).
teristika ne samo njemake, ve uope savremene filozofije. U prvoj polovici 19. stoljea opaaju se u talijanskoj filozofiji
Od velike revolucije (1789) zavladala je i u franceskom filozofij- dvije tendence: strogo empiristika (u junoj Italiji) i idealistika (od
skom svijetu averzija prema metafizici. Proti ovom senzualistikom Gerdila do Giobertija). R o s m i n i (1797~1855) dri, da nam je pri-
naturalizmu istupaju dodue De B o n aId (I754~1849), DeM a i- rodjena ideja neodredjenog bitka i ovim apriornim putem (intelektual-
stre(I753--1821) i De Lamennais (1782~1854). Onaj prvi nom intiucijom) dolazimo do spoznaje. Ovaj objektivni (realistiki)
istie praohjavu i tradiciju kao izvor spoznaje, dok ovaj potonji trai idealizam modificirao je G i o b e l' ti (1801~52) u' toliko, to je kao
jamstvo za istinitost u platonskoj intuiciji. Ali doskora se (proti Cou- neposredni predmet intuicije uzeo apsolutni bitak (Boga). Uz Rosmi-
sinovoj idealistikoj metafizici) javlj a A. C o m t e (1798~ 1857) kao nijev idealizam i Giobertijev ontologizam prislanja se i Mamiani (1799~
pravi osniva pozitivizma, koji ne samo da zabacuje metafiziku, nego i 1885). ~Nakon Hegelove filozofije poeo se razvijati novokantizam
filozofiju uop':e ograniuje na pojedinane empirike znanosti, tako (Testa, Cantoni i dr.) i neohegelianizam (Cro ce, Gentile). Ali poslije 70.
da je filozofiji namijenjena samo njihova organizacija (pozitivizam u godine stao se i u Italiji sve vie jaati pozitivizam, kojega je pripravio
strogom ili uem smislu). Pod uplivom Kantovih epigona iz Njemake ve Cattaneo i Ferrari. Glavni je zastupnik pozitivizma R. Ard i go
stao se i u Franceskoj razvijati kriticizam, kojemu je zaetnik R e n u- o (r. 1828), a u nauci o spoznaji F. Enriques (povodei se za Machom).
vie I' (1815~1903; najvei sistematski filozof poslije Malebranchea), Naa nije ovdje zadaa, da detaljno iznosimo razne filozofijske
a zastupaju ga Lachelier i Boutroux. Ali po ovom je kriticizmu takodjer !lazore u njihovoj cjelini. Nas ovdje zanima konstatovati, ela sve vari-
sva teoretska spoznaja ograniena na pojavni svijet (jer "stvar po sehi" jacije, koje smo istaknuli u razvitku savremene filozofije, imadu jednu
uope ne postoji), a metafizii jo ostaje vrijednost samo u etikom po- zajedniku spoznajno-teoretsku bazu, a to je neg aci jao bje k-
gledu. Ako se dakle i ne zabacuje sasvim svaka metafizika, ipak joj se t i v n 0-1' e a I n e s p o zna j e, koj a b i ima I ame t a f iz i k u
u glavnom priznaje samo hipotetska vrijednost. Openita je tendencija vri jed n o s t. Uzmemo li pozitivizam u strogom smislu, koji osniva
u drugoj polovici 19. stoljea i u Franceskoj, da se filozofija ogranii sve miljenje na pozitivno opaenim injenicama, ili u irem smislu, ko-
na pojedine pozitivne nauke. Ovaj smjer zastupaju Li t t I' e (I801~81). liko obuhvata i neki apriorno-empiriki fenomena!izam, u svakom je
pa H. Ta i n e (1828~93) i E. R ena n (1823~92). Pozitivisti1j ovaj sluaju naa spoznaja o g I' a n i ena n a i s k u s t ven e p I' e d-
duh nastavlja se i u dananjem franceskom mod e I' n i z m u. U zad- m e t e. U savremenoj se dakle no etici u glavnom zastupa agnosticizam
njim agnosticistikim konsekvencama (zabacu iui svaku intelektualnu ("modernizam"!) gled011l na neiskustvenu ili metafiziku spoznaju.8)
metafiziku) zastupa ga osobito A. L o i s y (r. 1857) 8) "Le pl1enomnisme de HUl11e, le positivisme de Stuart Mili, de Comte, de
U Engleskoj se takodjer ne moe rei, da je u 19. vijeku isklju- Littre et de Taine, le criticisl11e de Kant, ont n!pandu dans l'atl11osphre intellectuel-
ivo vladao senzualistiki empirizam, kojega je inaugurirao Hume, jer le de notre temps le pre.iug, que la mtaphysique n'est pas une science, pour la raison
qu'elle n'a point d'objet. Le sensible est seul connaissable, a-t-on dit... Il (agno- ,
se i tu opet javila reakcija sa strane Reidove Commonsense filozofije.
sticisme) exprime un etat d'ame qui est assurement un des traits les plus characte-
Ali s Darwinom i Spencerom postaje i engleska filozofija agnosticistika
ristiqes de la pense contemporaine", Me rei e r, Metaphysique genrale (1910)
zabacujui svaku neempiriku realnost. U drugoj polovici prolog vijeka
JO; ef. Mercier, Le bitan pbilosophique du XXe siede. Revue No-Scolastique 1900.
 Proti ovoj antimetafizikoj tendenciji savremene filozofije na- 5. Ontologija. (Opa metafizika).
lazi obnovljena s k o I a s t i ka f i I o z o f i j a (neotomizam) svoju
zadau u tom, da teoretski ispita i postavi one temelje, koji upravo omo- 25. Uvod u metafiziku. Metafizika pitanja nastupila su u duhu
guuju znanstvenu vrij ednost metafizike spoznaje. Skolastika noetika ljudskom onda, kad je postao sposoban postaviti se iznad pojedinanog,
nastoji da (proti senzualistikom empirizmu) dokae u prvom redu osjetnog opaanja i zanimati se za pojavni svijet u cjelini, s obzirom
o bje k t i v n u vri jed n o s t u n ive I' z a I n i h P o j 111 o va , na njegove sastavne principe, njegov postanak uope, a ovjekov napose.
jer se LI pitanju o postanku i vrijednosti pojmova imade traiti zaetak Ve su u davnini bili razni metafiziki nazori usko povezani s religij-
pozitivistike nauke. Ako su naime svi nai pojmovi samo subjektivne skim shvatanjem. Filozofijska historija biljei prve metafizike poku-
vrijednosti (konceptualizam), onda e i logiki principi imati samo sub- aje kod jonskih naravoslovaca (u 6. v. pr. Hr.), koji su istraivali mate-
jektivnu ili psiholoku vrijednost (antropologizam). Napose ako kau- rijalne principe u osjetnom svijetu. P ita g ora (t oko 500 pr. Hr.)
zalni princip nije drugo nego subjektivni misaoni zakon, onda je time nalazi u brojeVima i oblicima vjeni i nepromjenljivi princip poretka
oduzeta mogunost realne spoznaje uope. ametafizike napose. Sko- i stvarnih biti. E I ej c i dre, da je osjetni svijet u svojoj protenosti,
lastika dakle no etika dokazuje napose apsolutnu vrijednostkauzal- mnotvu i promjenljivosti samo prividan, a zbiljski da postoji samo
nog principa i time stvara prelaz iz empirikog u metafiziki svijet. jedno nepromjenljivo i apsolutno bie. Naprotiv mIa d j i na r a v o-
Kao predstavnici moderne perip. -tomistike filozofije (osim onih s lov c i (Leukip, Oemokrit) svode sve zbivanje na atomsko djelovanje.
filozofa, koji se vie ili manje prislanjaju uz Aristotela, kao n. pr. Tren- Napokon Ana k s a g ora (t 428 pr. H.) ui, da poredak u svijetu pret-
delenburg, Ulrici, Husserl, Ueberweg, KiUpe. Willrnann, Bi:iumker, Gey- postaVlja neko razumno bie.
ser i dr.) istiu se Balmes, Liberatore; Tongiorgi, Palmieri, Zigliara, Le- Klasinu epohu grke metafizike predstavlja P lat o n i Ari-
pidi, de San, Schiffini, Laliousse, Kleutgen, Stcjckl, Pesch, Gutberlet.
s t ote I, koji je njezin pravi osniva, koliko JU je odijelio od ostalih
Hagemann, Lehmen,Willems, Mercier itd. ild.
nauni!J disciplina. Kao to Je Platonova filozofija o neosjetnim, nepro-
Za logiku i noetiku iz "k o I. literature isp.:
A I' n o I d B., Logika (Zagreb).
mjenlj ivim i vjenim bitima svih stvari, te njegova nauka o Bogu, emi-
F arg e s, La crise de la certitude, Paris 1908. nentno metafizike naravi, tako je i Aristotelova n(?(!)'[1) cpl2oaocp[a (kas-
F i seh erE., Die Grundfragen der Erkcnntnistheuric, Mainz 1887. nije nazvana metafizika) u prvom redu obuhvatala teodiceju i dananju
F I' i c k, Logica, Frbg. 1919. ontologiju.1)
Gal' I' i g o u - ~ ag I' a n g c, Le scns commun. Paris 1909. U kranskoj eri njegovali su metafiziku svi kranski mislioci,
G c Y ser, Logik und Erkenntnislchre. Miinstcr 1909.
osobito s v. A u g u s t i n (354-430), a kasnije predstavnici skolastike.
G e y ser, Naturerkcnntnis u. l<ausalgesetz. MLinster 1906.
Najvei skolastiki metafiziar jest F. S ua r e z (1548-16J7).
Gen y, Critica de eognitionis humanae valorc disquisitio. Romae 1914.
Ha g e 111 a n n, Logik u. Noe1ik. lO Frbg. Racionalistiku metafiziku zasnovao je O es car t e s time, to
Lan n a, La teoria della Conoscenza. Firenzc ICJI3. sigurnost filozofske spoznaje staVlja u samosvijest, a ideju o Bogu sma-
MeI' c i e 1', Logiquc 5. Louvain Pari s 1909. tra prirodjenom. U tom je pravcu eh r. Wo I f f od em'pirikih (apo-
Mcr c i er, Criteriologie generale 6. Luovain 191 I. steriornih) znanosti odijelio metafiziku, kOjoj je zadaa da svoj sustav
M o n aco, Praelectiones logicae dialecticac et critices. Prati HHO.
jzgradi deduktivno iz razumskih (o iskustvu neovisnih ili apriornih)
p c s c h, T., Instit. logicales 1--1 I. Frbg 18S8-90.
principa. Dok po skoL shvatanju pre d m et metafizike nadilazi iskus-
Seh 111 i d A 1., Erkcnntnislehrc 1- I I. Frbg 1890.
Zi m meI' man n S., Opa lloetika, Zagreb 1918.
tveni svijet, kod Wolffa (i kasnije kod Kanta te njemakih idealista) pre-
nosi se metafizika na apriorni (neiskustveni) i zvo r spoznaje.
- Duboke su rijei Eu ck e n cl v e: "Wir haben hcute keine Metaphysik,und es
gibt nicht wenige, die stolz darauf sind. Abel' cin Recht darauf hatlcn sie nur, wenn
1) Jo su stati skolastici samo ove dvije filozofijske discipline nazivali me-
sich unscrc Gedankenwelt in einem vortrefflichen Zustande bcfLinde, wenn auch
tafizika. adananju kozmologiju i psihologiju obuhvatala je fizika. Kasnije postala
ohne Metaphysik feste Ueberzeugungcn unser Lcben und Strcben bcherrschten,
je fizika zasebna prirodna nauka, jer kozmologija i psihologija (koliko nije empirika)
grosse Ziele uns ZLlsammenhielten und Libel' die Kleinhcit des Blossmenschlichen hi-
takoer istrauje ono to nije sadrano u naem opaanju ili iskustvu tj. to je me-
naushiiben. In Wahrheit ist eine grenzen!ose Zersplitterung, eine klagliche Unsi-
tafiziko. Zato kae sv. Toma: "Dicitur metaphysica i. e. transphysica, quia post
cherheit in allem Principiellen der Ueberzeugungen, Wehrlosigkeit gegen das Klein-
physicam disccnda occurrit nobis, quibus ex sensibilibus competit in insensibilia
menschliche, eine Seelenlosigkeit in iiberstriimend ausscrer Lebensfiille unverkennbar" devenire", In !ib. Boi. de Trin. q. 5. a. I.
(Geistige Striimungen der Gegenwart, 1909, p. I J O).

Na osvitu novovJecne filozofije odnemaruje se Platonsko-Aristo-
telova metafizika. Nominalizam, za tim Baconov i Lockeov empirizam,
Humeov skepticizam, Kantov kriticizam i Comteov pozitivizam sa
raznim ostalim strujama savremene filozofije zabacuju znanstvenu vri-
jednost metafizike. Zato je glavna zadaa ope noetike, da ispita teo-
retsku mogunost metafizike t.j. spoznaje o neempirikim predmetima.
Metafizike spoznaje ili se tiu sasvim nematerijainih predmeta
(Bog, dua), ili materijalnih, koliko nijesu pristupne osjetnom opa-
anju (n. pr. narav tjelesa, prostora, vremena, ivota .... ). Naa spo~
znaja o tim predmetima imati e znanstvenu vrijednost, ako oni poj"
movi i sudovi od kojih je sastaVljena, imadu objektivnu vrijednost t.
ako smo do njih doli na temelju iskustva i pomou logikih operaCija.
Takovi si.! pojmovi n. pr. pojam dostatnoga razloga. supstancije, uinka
i uzroka, nematerijalnosti, neovisnosti ... SastaVljanjem ovih univer-
zalnih pojmova dobivamo analitike (openito - nune, a ne samo em"
pirike) sudove. Na temelju tih sudova u svezi s iskmtvol11 dolazimo
doumljivanjem i do takovih spoznaja, koje prelaze dohvat empirije.
Tako se dolazi n. pr. do meta fizikog naela, da svako bie imade svoj
dostatni razlog; a otuda opet zakljuujemo, da i svijet mora imati ade-
kvatni svoj uzrok izvan sebe, ako ga nema sam u sebi. Kad je opa noe-
tika utvrdila objektivnu i realnu vrijednost nae spoznaje uope, treba
jo napose da se dokae objektivnu vrijednost onih pojmova i sudova,
koji nam slue za metafiziku spoznaju. Ako se ispostavi, da svi ovakovi
pojmovi i sudovi nastaju u svezi s iskustvom, a vrijede univerzalno t. j.
ne samo za iskustvene predmete kao takove, postaVljena je time sigurna
baza za znanstvenu vrijednost metafizike spoznaje.
Ispitati najopenitije metafizike pojmove i sudove zadaa je
o p eme t a f i zik e i I i o n t o log ije (ovaj naziv ini se da po_
tie od Kartezijevca j. Clauberga t 1665). Ona se bavi pojmom bia
i njegovim nC\jopenitijim razlikama (kategorijama), ispituje najope-
nitije snoaje i savrenosti bia; zato je ontologija uvodna disciplina
za posebnu metafiziku.
26. Problem bitka. Najopenitij i pre d m e t nae spoznaje zo-
vemo b ita kumetafizikom smislu (za razliku od logikog bitka u
znaenju kopule izmedju S i Pa). Kod sudjenja intendiramo neto, na-
stojimo shvatiti neto. Ovo "neto" nije proizvod intencionalnog na-
eg miljenja, nego ga miljenje nalazi kao eksistentno. Misaoni pred-
met (neto, bitak, das Sein, TO esse) znai dakle u prvom redu ono b i v-
st v ova nje (eksistenciju), s kojim nae miljenje dolazi u napremicu.
Ali svaki je misaoni predmet i po tom neto ili bitak, to ga spoznaj no
moemo razlikovati od drugog neesa t. j. po tom to upoznajemo ne
samo da jest neto (= da eksistira), nego i ta jest. Bitak s obzirom na
njegovo odredjenje, koje ga ini onim ta jest,zovemo b i t (essentia).
51
?adr~j ili znaenje naih pojmova, te smisao sudova jest neto
?d~e?Jeno, sto m.is~onom intendiranju predstoji kao norma za logiku
IstmIt??t. ~??zn.aJnl dakle sadrajieksistiraju u koliko vrijede za istinu
k.ao cI1~ nllSIJe~Ja. U tom s.mislu pripada n. pr. i matematikim objek-
tima bltak,_ kOjeg zovemo Ide al n i bitak (eksistencija). _ Mi nepo-
?redno op~z~mo razne us~i}esne doivljaje, i ove razno' odredjene svi-
J~sne ~adrzaJe zovemo s VI J es .n i bitak ili neposredna zbi Jjnost (Wirk-
11chkelt) ..._ Napoko~ o~akav bltak, koji svojom eksistencijom nije ovi-
san .0 sVIJesno.m opazanJu, zovemo r e a I n i ili svijest nau t r a n s _
ce n den.t ~ I ~ekstrarnentalni) bitak. Ova tri oblika bivstvovanJ'a
r treba da JOs objasnimo.
.. ~ko. :,svijest" v~lz.merr:okao stanje opaanja (Bewusstheit), onda
sV~J~sn~bltavk I;,e znacI Isto s~o i opaajna funkcija; jer mi moemo samo
~?dzatl ."ne.st? . I?ren?da sVIJesno neto ne postoji zbiljski bez opaajnog
cma, all. taj cm tek J.e omoguen time, da neto eksistira. S v ije s n i
pre~l11e.tl (mIslI, hotnJ~, uvstva. ..) neposredno su nazoni sviiesnom
op~~anJu, te eksls,tlraJu samo u dui. Oni pako predmeti koji' nijesu
~USI Imanent~1I. t. J. koji .eksistiraju za sebe ili neovisno o ~vijesti, zovu
,e t r a n sc e n ZIe n t 111 III realnI. Zapravo je, i sVijesnibitak (das be-
~usste Sel11) realan, u koliko nije istovjetan s opaajnim inom samo
te :~ realr:ostduevna ili jas~vena, odnosno opaanju neposred~a; Ne-
Sp!avno b.l dakle b,Ilo shvv~tanJe, d~ mi spoznajemo samo usvijesni bitak,
~ lealn,1 bltak da ,Je nasoJ spoznaji nepristupaan; jer i duevni bitak
Je re~lan. SpoznaJ no-teoretski . problem realnosti ima samo da utvrdi
mogucnost I eksistenciju transcendentnog (neduevnog i LI tom smislu
realnog) bltki~' te mogunost i nain naeg spoznanja o naravi trans-
cend~ntnog. b~tka. Mog~nostn:duevnog ili izvansvijesnog (o svijesti
neovisno?, !lI J ealnog) bitka pOrIce ide aJi z a m. Idealistikiovaj na-
zor, usvaJa dakle. samo kojigod od druga dva oblikaeksistencije. Sav je
bJ.tak samo ,u,sVIJesnl. III. lmanentni bitak (esse - percipi) _ ui ko ns _
c Je n c I~ Il z a.~II dl I llJ ane n t 11a f i lo z f i ja. Bitak nije dru o
nego l?g.lcka. VrIjednost misaonih sadraja - ui t r a ns c e n de; _
~ a I ~ I vldealrzam (osobito. Marburke kole). Kad se protiv oba ova
lde~lIstIck~ nazora Ispostavi, da je transcendentni bitak logiki mogu
(t. !. da niJe prot.usl?van), namee se dalnja zadaa: da li moemo i kako
m~~emo upOZ?atI njegovu bit ili narav? Kantov f e n o m ena li za 111
?rzl, da postofe realna bia ili noumena (Dinge an skh), ali mi ih lie mo-
zemo spo.znatI ,~ako s~ ~ sebi, ve ~am? kako se nama pojavljuju prema
spo.~na~nlm naSllll oblIc~ma. Ova pitanja spadaju u opu noetik1.l. Onto-
logIJ~.. 1I1:a da raspravlja .0 :azlici izmedju biti i bivstvovanja, oindivi-
dltacljl.?ltka,.o modalnostIbltka (o nunosti, zbiljnosti i potencijalnosti)
o relaCIJama I t. d. '
. 27. Kategorij~. Pomou predikata u naim sudovima odredjujemo
misaone predmete na razliite naine. I najopenitije naine u znan-
4*
stvenom odredjivanju predmeta predstavljaju nam dakle predikativni
pojmovi. Ove najopenitije pojmove zovemo kat e g o r ije. Kao pnrUCIllCI za o n t o log i j u mogu sluiti:
Ball er, Opa metafizika ili ontologija Zagreb 1918.
Aristotel . je istraujui kategorije imao pred oima samo realne
G e y ser, Allgemeine Philosophie des Seins und der Natur. Miinster 1915.
predmete, te je kao metodiki princip za razlikovanje realnog ~itka
M e r C i e r, Mtaphysiqlle generale ou Ontologie, Louvain 1910.
uzeo razne naine, kojima pojedine rijei neto izriu o realnom bitku. P es C h - F r ic k, Instit. logicae et ontologicae 1I. Frbg. 1919.
Prema tome, kae Aristotel, moemo sve predmete razdijeliti u deset R e g n o n Th., La metaphysiqlle des causes, Paris 1916.
kategorija, jer za sve moemo rei. da je ili supstancija (ovala) ili koli- D. de V o I' g e s, La Metaphysique en presence de sciences 1875;
koa (noa6v\ ili kakvoa (not6!)J) ili relacija (n(!6s u) ili prostorno od- Abrege de Metaphysique I-I I. 1906.
redjenje (nov) ili vremensko odredJenje (noTE) . ili pol.oaj (xEla-3'a.t,.
situs) ili imanje (dranje, I!XEtV, habitus) ili dJelov~nJe (not ElV? III
trpljenje (ntiIJXEw). Za Aristotela i.madu dakle k~!egorIje realnu v~ljed-
B. O predmetima filozof ije napose.
nost - u opreci s Kan tom, kOjem su kategOrIje samo razumskl ob
lici nae spoznaje. Polazei s gledita, da sintetike funkcije naeg ra- 6. Kozmologija.
zuma oblikuju percipiranu gradnju i time stvaraju spoznaj ne predmete, . 2~. Naziv. Pr~ma. Platonu dijeli se filozofija, kako znademo, na
potraio je Kant najopenitije naine objektivnog odredjivanja (= ka- dlale~tzku (= .noetIku I metafiziku), etiku i fiziku. Kako po Platonu,
tegorije) u logikim oblicima sudjenja (kao sin~~tike yo mi~aone fun.k~ tako J.e ,I po Anstotelu (a i po shvatanju sredovjene sko!astike) obuhva_
cije). Ovi logiki oblici naveli su ga na kategorljsku cltulJ~, po kOJoJ ta!a fIZIka s~.u nauku o prirodi, pa se zato i zove philosophia naturalis.
imade 12 razliitih apriornih razumskih oblika Jil kategOrija. Sve do ! 7.vlJeka ulaz~.u ovu filoz.ofijsku disciplinu ne samo spekulativna
Kategorije kao najopenitiji i najvii pojmovi uzimiju se u logi- prom~tranja o matenJalnom svijetu (o njegovoj naravi i uzrocima),
kom smislu a ontoloke kategorije (praedicamenta) znae skup stvar- nego I sve ~no n.auno gradivo, kojeg danas obuhvata eksperimentalna
nih bia k~liko im stanovitim nainom pripada bitak Sva su pak bia nauka o du~~vnoJ ,p~irodi .. (pSihologija), zatim (u 18. vijeku) nauka o or-
ili s u P st a n c i J a I n a (samostojna) il' ake ide n ta I n a (pripa?na gansk~n.l, SVijetu (flZlologJja), a ostatak se fizike raspada u spekulativnu
'ret IJVfh~E~1Ix6Ta). Naa samosvijest iskazuj~ nal.n inj.enicu promje~- I ell1pI~Jcku. Onu. prvu .nazvao j: Wolff c o s mo! o g i a (ili physica)
Ijivog zbivanja (miljenja, htijenja .... ),koje prIpada jastvu k~o. tr~j- g~ner~l~s, apotonju. physlc.a experImentalis. Po tom se danas philosophia
nomnosiocu (supstratu) tih promjena. Jednako nam potvrdjuje IZ- nat.uralIs (Nat.~rphJlosophle) uzima u smislu me t a f i z i k enauke
vanjsko opaanje o materijalnim predmetima. Po~am inhe:en~nog i sub- o. tJelesnOJ:l. sVIJetu. ~od stari!: skolastika nije bila kozmologiJa sastavni
zistentnog bivstvovanja ima dakle objektIvnu VrIjednost, jer je osnovan dIO n~e~aflzJke zato, Jer se pOjmom metafizike obuhvatilo samo nauku
u empiriji. .,. .. . ... il
~~ZltIV~O nemate.rijalnim stvarima (dui i Bogu), te o predmetu onto-
Kao to ontologija detaljmo raspravlja o ekslstencljalnoj relacIJI ~gIJe (na.lme o pOjm?vima i n~~elima, ~oja apstrahiraju od materijal-
supstancije i akcidenta, tako joj je. u zadai i pitanj~ ~ a.l~ za'. n. e r~- nih stvarI kao .takovlh) .. MetafIZIka u irem smislu, oznaujui istrai-
lacije. Ono to bivstvuje tako da je nastalo. a po svoJoJ bItI ne IZIskUJe vanje.~ prvotmm . uzrocIma svega bitka (koliko nije ovo istraivanje
prelaz od nebivstvovanja na bivstvovanje, mora da imade izvan sebe ogra.nlceno na oSjetn~. opaanje) obuhvata svakako i kozmologiju.
adekvatni razlog, o kojem je to bivstvovanjeovisno. Takav razlo.g ~.ast.a~ ~odjedno se kozmologlJa moe uzeti kao prvi sastavni dio metafizike
janja zovemo uzrok. Budui da ovaj pojam uzroka treba prImljemt~ Jer p:en~a ~pozn.ajnoj sv.~joj evoluciji opaa ovjek iznajprije osjetn~
kod svakog nastajanja, zato je sve zbivanje vezano na ka uza I n I odred~en~a Izva~Jskog SVIJeta, a kasnije tek refleksijom upoznaje sop-
za kon. stv.enl ~ltak. OSI:~l toga upoznaje ovjek duu i Boga analog'rio, prema
Ako pojam bitka ima da obuhvati sve togod je spoznatljivo (a pOllllanj u materIjalnog svijeta.
ne samo realne predmete), onda u samoj injenici spoznaje izvire jo v .29: Historijs,ki r~zvit~~. Promatranjem izvanjskog svijeta otpo-
i kategorija sv r h o vi t o s ti (teleologije). Mi naine Sl~?imo. zato, da ce la je I stara grc~a fJioz~fIJa. Ve u. pre d s o k rat s kom razdoblju
spoznamo istinu, a i govor na udeavamo tako, da njIme Izrekne~~ po~nate Sl! .razne ~.kole (Jonska, ele!~k.a: pit~gorovska i atomistika),
spoznaj ni sadraj. Kod zbivanja dakle otkrivamo osim kauzalne JOS kOJe s~ r~zn.lI11 teorIJama .ku~ale tumacltI IzvanJske pojave. U tom smjeru
iteleoloku relaciju. na~tavI?.le I Plato n (u TJnleju), a osobito Ari s t ote I (u FiziCi). A t o-
Pomou ovih kategorijainih pojmova upoznajemo empiriju - m I s.t I c k o (Den:okrit oko 430 pr. Hr) shvaanje nastavio je Epikur,
transcendentne (metafizike) predmete. a :?-nst~!elova pnrod?a nauk~ na~tavlja se u sredovjenoj skolastici,
veclm dIJelom samo time, da je nasla svoje tumae u Albertu Velikom

(t 1280) i Tomi Akvinskome (t 1274). Jedini istaknuti prirodoslovac
ovog vremena jest Rog e r B aco n (t 1294). U opreci satomistikom
naukom o materijalnim atomima i mehanikom njihovom gibanju, raz-
vio je Aristotelsvoj nazor o "prvotnoj materiji" , koja dobiva zbiljski
(aktualni) bitak time, to ju odredjuje formalni (oblikovni) princip.
Ujedno je djelovanje materijalnog svijeta teleoloki (svrsishodno) udeeno.
Na osvitu novog doba javljaju se Kopernik, Galilei, Kepler, New-
ton i dr. kao predstavnici prirodnih znanosti, koje su stubokom pro-
mijenile mnoga dotadanja naziranja o svijetu. He]iocentriki sustav,
koji je otkrio novi ,pogled u na svemirski poloaj, zatim upoznavanje
svemirskih zakona, pa subjektiviranje materijalnih kvaliteta (Galilei,
kasnije Locke), svi su ovi i drugi rezultati prirodonaunog istraivanja
inaugurirali novi pravac i 11 filozofiji. Kako se empiristikametoda po-
kazala plodonosna u prirodnim znanostima, postala je odluna i ZJa
daljnji razvitak filozofijske spekulacije. N i k o I a C u s a n u s (1401~
1464), B er n ard Tel e s i u s (1508~1588) i dr. nijesu ostali osam-
ljeni, nego se njihovo prouavanje prirode preko G i o r dan a B r u n a
(t 1600), pa osobito preko engleskih empiriara-fi!ozofa (Bacon, Hobbes)
nastavilo i preneslo u 18 Vijek. Sad se prirodne znanosti odijeljuju od
filozofije o prirodi. Na rezultate prirodnih znanosti oslanja se filozofijsko-
materijalis"tiko djelo s antireligioznom tendencijom Systeme de la na-
ture (1770; autor mu je vjerovatno Holbach). ~ Posve teoretska spe-
kulacija o prirodi nalazi se u Kan tov i m "Metaphysische Anfangs-
grUnde der Naturwissenschaft" (1786), gdje nastoji podati apriorne pri n-
cipe za sve prirodne nauke. Raspravljajui o materiji, sili, gibanju itd
dolazi Kant do dinamistikog nazora, da su izvanjske pojave samo pro-
storno - podijeljene sile s uzajminim djelovanjem. O prirodnoj teleo-
Iogij i govori Kant u "Kritik der Urteilskraft" (1790). Savezno s nje-
govim nazorima nastavio je Seh e III n g ("Entwurf emes Systems
der Naturphilosophie" 1799) prikazujui svu prirodu u teleolokorn
razvoju. Schellingova spekUlacija izazvala je kasnije u prirodoznanstve-
nim krugovima ekstremnu .reakciju, koja je u prouavanju prirode stala
odnemarivati svaku filozofiju. Jedino su jo prirodne nauke zadrale
kontakt s filozofijiom po specijalnoj (apliciranoj) noetici i logici. PO-
sebna noetika (nauka o spoznaji) imade i tu zadau, da ispita materi-
jalne uvjete za sve grane prirodnih nauka, 1. j. da ispita neke openite
pojmove i naela (n. pr. pojam materije, energije, ivota .. " zatim
n. pr. naelo o uzdranju materije, naelo evolucije itd.). Primijenjena
logika opet istrauje formalnu stranu prirodnih znanosti 1. j. njihove
metode i sistematiku. Tako primjerice raspravlja o vrijednosti analize
i sinteze, o zadai indukcije i dedukcije, o naimu opaanja itd. Osim ovog
spoznajnog - teoretskog i logikog stanovita prema prirodnim zna-
nostima, preostaje metafizikoj filozofiji prirode (kozmologiji) zadaa,
da na osnovu prirodoznanstvenih rezultata potrauje zadnje uzroke
t
pojavnog svijeta 1. j. realne uvjete za njegovu narav, poetak i razvitak
kozmikog zbivanja.
30. Prostorno-vremensko uredjenje izvanjskog (tjelesnog) svijeta.
Razliita svojstva (oblik, veliina, gibanje), koja zamjeujemo
vidnim i tano-tlanim utilom, vezana su uz protenost (Auseinander-
sein), tako da i n h eri raj u protenom predmetu; n. pr. gibanje imade
pripadno ili akcidentalno bivstvovanje u neem protenom, to se giblje
i to je po svojoj prote~noj naravi ispred samog gibanja. Pojam prote-
nosti pretpostavlja takodjer neki supstrat, koji je "protegnut" 1. j. kod
kojeg moemo razlikovati dijelove prema njihovoj sJjedovnosti (Nach-
einandersein) ili prema prostornoj porednosti (Nebeneinandergelegen-
Sein). Budui pako da su vremensko-prostorne protenosti mnogostruke,
zato mora da postoji ne samo jedna, nego vie r e a I n o p r ote n ih
s u P s t ane i ja. Ove supstancije imadu i neka realna odredjenja, koja
analogno odgovaraju raznolikim osjetno opaenim (empirikim) svoj-
stvima. Nama se sva protenost pojavljuje u prostorno-vremenskom
obliku, pa je zato najvanije pitanje o realnoj vrijednosti prostora i
vrem ena.
Naivni realizam nekritinog ovjeka pretpostavlja, da se u izvanj-
skim predmetima realno 1. j. o naem opaanju neovisno nalaze sve
one vlastitosti (n. pr. boja, tvrdoa, glas, smjetenost u prostoru i odre-
djenost u vremenu), kOJe osjetno zamjeuje i upravo tako (formaliter)
kako ih ovjek zamjeuje. Ovu je pretpostavku ve Dem o k rit uz-
drmao, aDe sea r t e s (kao i Galilei) povukao je razliku izmedju empi-
rikih svojstava. koja adekvatno odgovaraju realnim tjelesima (a to su
protenost, prostor i gibanje), i onih koja imadu samo svijesno opa-
enu zbiljnost. Takovo se razlikovanje u stvari pokriva s Lo ck e o vi m
primarllim kvalitetama. Istom Kan t je apodiktiki zabacio trans-
cendentnu realnost prostora i vremena, te je vrijednost ovih predod-
benih oblika ograniio na empirike predmete. Otuda je onda izveo,
da su nam "stvari po sebi" (Dinge an sich) sasvim nepoznate, a spozna-
jemo ih samo u koliko nam se prostorno-vremenski pojavljuju (fenome-
nalizam).
Nema nikoje sumnje, da medju transcendentnim uzrocima naeg
opaanja postoje neki snoaji, kojima odgovaraju prostorno-vremensk~i
snoaji medju iskustvenim (opaajnim) predmetima. Ali pita se: da I;
" e a I i ter e k s i s tir a p r o s tor n a p r ote n o s t - i ako
ne sasvim onako kaoto je sadrana u osjetnom opaanju izvanjskog
svijeta? Afirmativni odgovor na ovo pitanje proizlaZi iz injenice real-
nog g i b an j a: jer ne moemo zamisliti gibanja bez protenog pred-
meta, koji se prostorno giblje. - A smijemo li transcendentnim uzro-
cima osjetno-iskustvenog svijeta pripisati v rem e n s k e s n o -
aje? Vrijeme naime obuhvata i prostorne pojave, a nije tek oblik
"unutarnjeg osjetila" (= SVijesti), kako misli Kant. Vrijeme odredjnje
 ,
svu empiriku zbiljnost, dok prostorno odredjenje pripada samo izvanj-
ski (osjetno) opaenim sadrajima. Pa dok nema nikoje sumnje, da se
svijesni dogadjaji zbivaju li zbiljskom vremenu, pitanje je samo, da li
vrijeme zbiljski postoji medju transcendentnim uzrocima naeg opa-
anja Da nam je i na ovo pitanje afir.mativno odgovoriti, treba uzeti
u obzir injenicu zbiljskih promjena i gibanja ili dogadjaja u transcen-
dentnom svijetu. Mi pako ne moemo zamisliti bez nekog slijeda nikoju
promjenu uope, pa ni gibanje (= promjena .protenog predmeta, koji
pri tom ostaje neprom:jenjen). U injenici gibanja izvire dakle rea'nost
prostorno-vremenskog odredjenja (isp. Geyser, Allgemeine Philos. des
Seins u. d. Natur, Kap. X III i XIX. 3.).
Od specijalne literature isp.:
G e y ser, Allgemeine Philos. des Seins lI. d. Natur. Miinster 1915.
O u t b erI e t, Naturphilosophie 1900..
O u t b eri et, Der Kosmos 1908.
La h o u s s e O., Praelectiones metaphysicae spec. 1. Lovanii 1887.
Le h 111 e n B e c k, Kosmologie und Psychologie, 1920'-
N Y s O., Cosmologie, Louvain.
p e seh T., Die grossen Weltratsei, Frbg. 1907.
Seh a a iH., lnstitutiones Cosmologiae, Romae 1907.
31. Predmet i historiki razvitak psihologije. Od PIa tona i Aris to-
tela do u 17. vijek obuhvatala je "Fizika" svu nauku o prirodi ili o is-
kustvenim predmetima. Prema tome je bila i psihologija sastavni dio
Fizike, zajedno s dananjom kozmologijom i prirodnim znanostima.
Istom Bacon odijeljuje ove dvije filozofijske disl!ipline, a Chr. Wolff
stavlja psihologiju u metafiziku. Po njemu se i udomaio sam naziv
psihologija, kojemu je zaetnik valjda Me1anchton, a kao naslov knjige
upotrebio ga je prvi Goclenius i Casmann (koncem 16 vijeka). Ujedno
je Wolff razlikovao racionalnu psihologiju od empirike, te je time pro-
veo paraleinu razdiobu kozmologiji i prirodnim (empirikim) znanos-
tima.
Znanstveni zaetnik psihologije jest Ari s t ote 1 svojim djelom
7TEQil!JVX17S. Ve primitivno opaanje upuuje nas, da se iskustveni pred-
meti razlikuju u ive ineive. Aristotel nalazi ovu razliku u tome, to su
iva tjelesa sastavljena od dijelova, koji su SVOjim djelovanjem podre-
djeni cjelini. Ovi su dakle dijelovi kao sredstva ili organi, pa je po tom
bit ivih tjelesa u tom, da su organizirane supstancije. Ali opet je raz-
lika izmedju ivota biljevnog, ivotinjskog i ovjejeg. Organska dje-
latnost kod biljki ograniena je na vegetativne procese prehrane i umna-
anja; kod ivotinja pridolazi opaanje i uvstvovanje kao svijesne
funkcije u svezi s osjetnim organima. Napokon je ovjek na naJvlsem
stepenu ivota, Jer imade umsku sposobnost (vovS), koja spoznaje is-
tine. Aristotelov pojam ivota obuhvata dakle ne samo svjesno zbi-
vanje, nego svekoliko svrsishodno djelovanie organiziranih bia. Sad
se Aristotel pitao: jesu li organi adekvatni princip ivota? Iskustvo je
opet utvrdilo, da ivot prestane, a ipak se tim inom ne raspane organ-
ski sklop; u drugu ruku kako da razliiti organi proizvedu jedinstvenog
djelovanja?! Ova su promatranja ponukala Aristotela, da kod ivih
bia osim njihovih organa pretpostavi jedan ivotni princip, d u u.
Ovaj princip podjeljuje organizovanoj materiji ivot i time specifiki
odredjuje neki ivi predmet. Ovo odredjenje slino je umjetnikom po-
stanku nekog kipa, kod kojega je oblik ujedinjen s materijom. Zato
Aristotel definira duu: t1"U;A./;XEta I) nQ(&H) aW/1a10S q;vOI'XOV ()VVal!El
'W~J! lXOt"coS (de an. I I. 1, 412 a 27). Dua je imanentni oblikovni prin-
Cip, koji uZbiljava ivotnu mogunost organizovanog tijela. Budui
da je dua po Aristotelovom shvatanju ivotni princip uope, zato i Ari"
stotelova psihologija obuhvata ne samo umski ivot ovjekov, nego
animaIni i vegetativni ivot. Psihologija I11U se pokriva s biologijom.
Dakako da se uz golemi razvitak bioloke znanosti nije mogao predmet
psihologije odrati do danas u onom opsegu, kako ga je omjerio Aristo-
tel. Ali ve O e s car t e s istie, da je u ovjeku samo jedna dua (ra-
zumna), koja je izvor svijesnog ivota (a ne samo isto spoznajnog, kao
kod Aristoteja). Prema tome ivotinje i biljke uope nemaju due, nego
je njihovo djelovanje skroz mehaniko ili automatsko. Descartes je ve
dakle ograniio psihologiju na istraivanje svijesti ljudske. U kojem sno-
aju stoji psihologija prema prirodnim naukama ? Descartes se kod ovog
pitanja sasvim odijelio od Aristotela. Po realistikoj svojoj pretpostavci,
da tjelesa eksistiraju neovisno o dui ljudskoj, ri10gao je Aristotel za-
stupati gledite, da se prirodna znanost bavi sasvim drugim predmetom,
nego psihologija, ali Descartes dri da i osjetni predmeti nijesu drugo,
nego usvijesni nai sadraji, jer mi i u snu doivljujemo osjetne sadr-
aje. Otuda bi slijedilo, da psiholoko prouavanje mora obuhvatiti i
sav tjelesni svijet, a prirodna bi znanost naprosto otpala. Do te kon-
sekvencije nije poao Descartes, jer svi ljudi ipak dre, da na tjelesnim
predmetima neto realno eksistira, a da je takovo shvaanje ispravno,
jami nam boja istinoljUbivost. Na tjelesima je stalna ili bitna samo-
protenost i prostornost, za razliku od svijesnih supstancija. Zato i jesu
tjelesa bez ivota i bez due, tese u toliko s njima bavi prirodna znanost.
U odredjivanju predmeta psihologije poao je znatnim korakom
napred L o c k e. Iskustvene predmete opaamo izvanjskim ili unutra-
njim utilom. Na psihologiju spadaju predmeti unutranjeg (usebnog)
opaanjat. j. usvjesni sadraji (usebno iskustvo). Time je Locke podao
psihologiji iskljuivo. empiriki karakter.
 . ~escartov i LockeQv predmet psihologije proirio je Lei bn i z utilnog poimanja znatno uznapredovalo empiriko istraivanje svijes-
tIm:, sto je pojmom psihinosti obuhvatio i nesvijesnoduevnozbi- nog subjekta. - Iz dojakonjeg prikaza moemo kao pozitivnu orijen-
vanje:. Tako Je zasnovao istu psihologiju, koja i svezu due s tijelom taciju opet usvojiti Aristotelov pojam o ivotu. Noetiki je dokazana
tumaq pomo.~1 d:levni~, ali nesvijesnih komponenata. Ovom se je na- injenica, da tjelesa realno eksistiraju i da ih moemo spoznati. Iskus-
z?.:u oprl.a fIzlOlo~i<.a'p~II~ol.o~ijay(~echner), koja dui i tijelu z,ajed- tvo nam kae, da imade i organiziranih tjelesa, kod kojih opaamo ima-
nlcke . pOjave razJ~snJuJ~ flZlolosklm procesima (psiho-fizika). Nakon neritnu(prema cjelini udeenu) djelatnost.I ovjek je iva supstan-
Fechnera, Lotzea 1 Wundta zastupa danaS psihofiziki paralelizam na- cija po toj imanentnoj (finalnoj) djelatnosti, a ne samo svijesnim svo-
ZO~, da su psihike pojave zakonskiuvjetovane izvanjskim (fizikim) jim zbivanjem. Psihologija pako promatra sve iskustvene predmete,
pOJavama .
koliko su u svezi s naom svijesti. A budui da iskustvene injenice upu-
. Dok.i.e Desca:tes jo zadrao realnu protenost tjelesa, Kant je uju i na takove predmete, koji su o individualnoj svijesti neovisne,
sV?Jom kr.l.tlk~m dyosao.do rezL~ltata,. da su svi iskustveni predmeti samo 'zato ih s te strane prouavaju prirodne znanosti. Psihologija gleda is-
P?J.ave sVIJestl ..nas~. !Im~. se Ipak. Iskustvene ~nanosti ne smiju preto- kustvene predmete u subjektu, a prirodna znanost ih gleda objektivno
pItI .L: pSlhol.oglJU, Jer I sVI!esne pOjave moemo promafratis dvostrukog t. j. u snoaju neovisnosti o naoj dui. To e rei, psihiki su predmeti
gleelIsta. Anstot:~ovoraz!Ikovanjc eluevnih i o dui r'leovisnih (real- neposredna iskust~na realnost, dok su prirndnim znanostima pristupne
nIh) p.redmet~ l1lJe. moglo os~ati Kantu r'njerilol11 za difereIisiranje psi- Samo pojave, koje posreduju izmedju nae spoznaje i fizike realnosti.
hologIJe oel pnroell1lh znanostI upravo zato, jer Kant dri, da su nam ne- 32. Zadaa i metoda psihologije. Predmet psihologije upuuje nas
spoznatljive stvari kako za sebe (neovisno o svijesti) postoje. Nije dakle na njezinu zadau. Ona e iznajprije opisivati svijesne injenice, a zatim
razlI ka u samom predmetu, nego je razlika u gled'anju na jedan te is ti ustanoviti njihove srodnosti i razlike, t.j. ona e ih klasificirati. Novi
predmet postala Kantu kriterij za psiholoku i prirodnu znanost. Ovo zadatak namee se psihologiji time, da istumai postanak i razvi tak
Ka~tovo shvaanje wjvaja medju savremenim psiholozima i Wundt. svijesnogztiivanja uope. Ako smo u vrenju ovog zadatka usiljeni mi-
I nJe~:lu se predmeti prirodnih znanosti ne razlikuju od predmeta psi- saonim zakonima da prekoraimo iskustvo, onda time dobiva svoje
hol~gIJe. Dakak.o da .ovo sh~aanje nije odrivo uz dokazanu postavki!, opravdanje i metafizika psihologija.
da IIna.de stva~'I, kOJ.: neovlsnp. o nama doista postoje. U svom istraivanju sluila se psihologija (od Lockea ovamo)
~IStll ~slhologlJU zastupaju H e r bar t i B ene k e; pa ddk sal11oopaanjem. Od novijeg vremena (Fechner, Wundt) oslanja. se
s: .~rvl osla.nja. na metafiziku i matematiku, potonji se dri sal110 em- samoopaanje na eksperimenat. U ovom pravcu postala je pSIho-
plflJe .. Izra~ltl je zastupnik ovog smjera (iste psihologije) i Th. Lipps. logija pendant za prirodne znanosti. Pa kao to na ove potonje nado-
v .Pltanje o ..istoj (pomou nesvijesnih duevnih elemenata) i fizio- vezuje filozofijska nauka o materijalnom svijetu (kozmologija), tako
IO~koJ ps~holog~!l naputa t. zvo deskriptivna ili analitika (fenomen0- i eksperimentalnu psihologiju upotpunjuje filozofijska (racionalna, mec
loska) pSIhologIJa, kako ju je (nakon Lockea i Humea) osobito razvio tafizika) psihologija.
F r B. r e n t a. n o. Ona nastoji da analizom i opisivanjem sastavljenih
v'
Literatura:
dU,sevnlh tvoflna pronadje prvotne duevne elemente. A I' n o I dD., Psihologija (Zagreb).
U savremenoj psihologiji nastao je opet novi jedan nazor o pred- Fra b e sJ., Lehrbuch der exper. Psychologie. Frbg i B 1917.
metu psihologije. Zastupaju ga Mac h, Ave n ari u s, L i P P s i G e y ser, Lehrbuch der a!Ig. Psychol. Mlinster (Schanigh) 1920.
G u t b eri e t, Der Kampf um die Seele. Mainz (Kirchheim) 1903;
elr.yT.aJ n.azor napu~a Lockeovo razlikovanje izmedju izvanjskog i unu-
G u t b e I' let, Psychophysik. Mainz 1905.
tras?Jeg Iskust~a: M.I.ne m.oemo napreac povui granice meelju pred- Hagemann, Psychologie, 1911.
met~ma unutr.asnJ:g I ~zvanJskog opaanja, jer se n. pr. razilaze mnijenja La m p e F r., Dueslovje 1. 1889, Il. 1890.
o blvs~~ov~nJu .0cutl1lh kakvoa. Dakle ne smijemo iskustvenu cjelinu MeI' c i e 1', Psychologie, Louvain 1908.
podredjlvatt pOjmu psihinosti i fizinosti. Me r c i er, Les origines de la psych. contemporaine, Louvain 1908.
Predm.et psiho.logije jest u itavom iskustvu ono, to je o iskus- P e seh T., Philos. Lacensis. lnstitutiones psychologicae secundum
tven.om subJektu ?vlsno ; a ono to je o njemu neovisno (= objektivno), Thomae Aq. Frbg i Br. 1897 i 98.
tvo.:: pr~dt~~t pynrodn: zna~.osti. U odredjenju subjektivnosti razilazi S w ita I s k i, Das Leben der Seele 1907.
se ClS~~ I fIzlOloska pSIhologiJa. Lipps dri, da je subjekat realna i ne- Ude, EinfLihrung in die Psychologie. Graz u. Wien 1916.
Was s man n, Menschen- u. Tierseele. Kain (Bachem) 1907.
m~~eflJaln~ su~s.~ancija. (jas~vo), a fizioloki psiholozi zamjenjuju ne-
Was s man n, Instinkt und lntelligenz im Tierreich Frbg 1905.
sVIJesne dlSPozlclJe s tjelesnim funkcijama. Tako je osobito u opsegu
J. del a V a i s s i e I' ej Elements de Psych. experimentale (Paris,
 8. Etika sa socijologijom i pravnom filozofijom.
8. Teodiceja.
Uz matematiku i fiziku postoji ve kod Aristotela posebna filo- 33. Historijski razvitak etike. Osim teoretskih znanosti, koje obu-
zofijska disciplina, teologija. Skolastici su ju nazivali obino theologia hvataju matematiku, fiziku (prirodne .~auke, pr.iyod.na fil?zo!ija .i psi-
naturalis ili rationalis, za razliku od kranske teologije, koja raspravlja hologija)i teologiju (nauka o spoznaJI, ontologlJa I .t~odlceJa),. lma?C
o Bogu na temelju kranske objavljene nauke. Od Leibniza dobiva kod Ari s t ote I a i praktika filozofija, koja s~ ba~l, cudoredl1lm dJe:
naziv teodiceja, akoncem 18. vijeka uveden je i naziv religijska filo- lovanjem. Aristotel je nazvao ovak?vo. d~elov~~Je ~tIcko,. pa za;o s; .~
zofija. njegovi spisi o tom predm~tu zovu etIka filozofiJa. Njegov lZfa~ ,,11{;tXOS
preveo je Cicero sa "moralis", pa tako ve kod Seneke nal~zlmo nazIv
Prve poetke filozofijskog razmatranja o Bogu nalazimo ve kod
"moralna filozofija". Pojam praktike ~i1ozofije o?u,hvatao Je ne. samo
Ana ks a g ore (rodj. oko 500 pr. Hrista), koji ui da je Um (vovs)
ispitivanje udorednosti u strogom smislu, nego JOs dravoslo:::IJe (~o-
uredio svemir. P lat o n je shvatio boanstvo kao najviu ideju dobrote.
litiku) i ekonomiku. Napokon kod Chr.Wolffa spada na praktIcnu filo-
Ari s t ote lov empiriki duh polazi od injenice gibanja u svijetu,
te zaklj uuje na bivstvovanje negibivog bia, koje je uzronik svega gi- zofiju i pravna filozofija.
banja u svijetu (nQwwv ;uvoD1J axi1J"Iwv), S k o I a s t i kaje filo- Ve u pre d s o k rat s kom razdoblju im~de tragov~ etik~m
zofija slijedei Aristotela proirila dokaze za boju eksistenciju, uzevi nauanju. Tako pitagorovci trae skladnost u ljuds~om d~elo~a.nJ,~'
za osnovno gledite osobito kontingentnost empirikih predmeta i te- Heraklit svraa panju na openito dobro, a Demoknt stavlja cIlJ ZI-
leoloki njihov uredjaj. Vrijednost ovog dokazivanja stao je otro po- vota u srenost (EuOat!wvia). U opreci sa sofistima, koji su poricali ope
bijati ve Hum e, koji izvor religije stavlja u sferu uvstvovanja i obvezatnu vrijednost udorednosti, prvi je S o k rat pokua? z~an~
uobrazilje. Kan t je zabacio svaku teoretsku spoznaju o Bogu, jer je stveno fundirati pojam udoredja. Ako je ovjek duan da svoJ.e .dJ~lo-
spoznajnu mogunost ograniio na pojavni svijet. Poslije njega nastoji vanje pravilno udeava, onda ovu pravilnost moemo. 1.lp~znatI Jedmo
njemaka religijska filozofija (Schleiermacher, Feuerbach i dr.) prema naravi ovjejoj. Samo onaj moe kreposno ivjetI, tko znade
odrei religiji svaku objektivno-spoznaj nu . vrijednost. to je krepost i ta to znai .kreposta~ ov~ek; ~a ~ato se r~oe og:e~
Zadaa je metafizike teodiceje u prvom redu, da se osloni na spoz- iti o krepostan ivot samo IZ neupucenostl. Pa Jer Je spoznaja ..0dlucl1l
najno-teoretske rezultate o metafizikoj vrijednosti razumske spoznaje. inbenik za krepostan ivot, zato i postoji o njemu nauka s opClm pra-
Budui da se eksistencija bOja teoretski dokazuje pomou naela uz- vilima.
ronosti, potrebno je iznajprije da se utvrdi metafizika vrijednost Sokratovu nauku nastavlja P I at o n (osobito u dialogu nol.lTEiet)
upravo ovog naela. Sada je tek osiguran aposteriorni put dokazivanja. s metafizikim svojim shvatanjem o idejama. N~jvia idej~.. zna~i naj-
Savremena teodiceja mora dakako da kritiki ispita i sve one naune savreniju realnost ili dobrotu, koja je ope.t ,isto~Jetna s bozpm brtkon:.
teorije, koje ju protivno susreu na njezinom putu (n. pr. teorije o tra- Sretan ivot sastoji samo u kreposnom vJezbanju (mudrosti, hrabrosti,
janju i naravi materijalnog svijeta, o l1Iehanikom i teleolokom nazi-
ranju, o poetku kozl1likog ivota itd.) Dokazavi bOju eksistenciju
t:
trijeznosti i pravednosti). - Su~~avn~ je p~oveo :tikU i~t?m. r i ~ t 0-
tel. On ispituje najvie dobro Ih srecu 1. J. onaj konacnr cilj.' kOjemu
promatra jo teodiceja i Boju narav, te snoaj sa svijetom uope, il su upravljene .sve nae tenje. Psiholokim putem ~olazl Anstotel .do
ovjekom napose (religija). - Poblie isp. B aue r, Teodiceja (Dodatak). nazora, da se srea poluuje samo razumnimgle~anjem o.n.0g .s:ednjeg
Za sko!. literaturu ote o I o ii kom problemu isp.: puta, koji' izbjegava u ivotu svim ~~ajnostim.~. OSll~ esotencke Il~st.rogo
B aue r, Teodiceja, Zagreb 1918. znanstvene imade jo i popularna rh eksotencka e!r~a. - ~ t o I C I t~~
Ga r r i g o u La g r a n g e, Dieu. Son Existence et sa Nature. Paris 1915. kodjer ue, daudoredan ivot mora o~gov~ra.tI nasoJ. naraVI, a to ~~ac~
G e y ser, Das philos. Gottesproblem. Bonn 1899. razumu' dobrota sastoji u razumnoJ pnmJerenostl. Prema stOlckoJ
H o n the i m, Theodicea. Frbg 1893. nestrast~enosti (apatiji) ue i E P i k ure j c i, da je. duevno ravno-
p let seh e t te, Der alte Gottesbeweis u. das moderne Denken. Paderb. 1914.
vjesje (ataraksija) i tjelesno zdravlje izvor prave srece. Pohotama se
Rei 11h o I d, Die Welt als Fiihrerin zu~ Gottheit Mergentheim 1912.
R o I f e s, Die Gottesbeweise bei Thomas v. Aq. und Aristot. KiHn 1898.
ovjek otima samo trajnim razmiljanjem.
St a a b, Die Gottesbeweise in der katho!. deutschen Literatur von 1850-1900. Kr a n s tvoje u etiko shvaanje ivota unijelo s.asvi~
Paderb. 1910. nove ideje. Svi ljudi kao. stvorovi bOji odredjeni sU.da krep?snrm I-
Zi m m e r man n O., Ohne Grenzen ul1d Enden. Frbg in Br. 1908. votom postignu vjenu sreu. Ako se slobodnom svoJom voljom opru
Zi m me r man n O., Da~ Gottesbediirfnis. Frbg in Br. 1910.

b?je~: zak.onu, izazivlju time vjenu osudu. Budui da je sam B k
~Is.toncka lInos.t po~io ovjeanstvo, kako e postii vjenu SvojUO~re:L~
oJu k(H
po naravmm
. .' silama ne "bi nikad polui lo " te bud UCI '" d aJe. B og- '
!
V
covJe , ns9 uJed~o da~ ~~r~un~ravno osposobljenje ("milost") za
tu ~vrhu, ~oJe sm? mace SVI hsem ("Istonim grijehom"), zato se u tom
smislu Hnstova (1 po tom crkvena) nauka, o udorednom ivotu zove
s vrh u n ara ~ n ~ moralka. Ona se razlikuje od etike (naravne mo-
r~lke) po t?m,. sto,r .os.novana Pa Hristovom auktoritetu i sadraje po
njemu "o?J,avIJene IstIne, dok se etika oslanja samo nafazum
~~utar krscans~e moraIke razilaze se nazari u glavnom problemu o ~no-
saJu narav~?g .1 . sv:~unaravnog reda, koliko se naime jedna i dru a
stra~a prec.IJe~JuJe III pod4'ijenjuje. Tako je primjerice sy. Augus~n
protI pel~glvam~mu ustao na obranu svrhunaravnog elementa u etici
~ s:e?ovJecnoJ s k 0.1 a s t i c i prvi je sustavnu etiku napisao (eIimi~
~ma!~cl svrhu?aravm momenat) Abelard (t 1142). Sintezu Aristotelove
II' krscanske
t" ( , etIke proveo je dakako sv " Toma Akvl'nskl' - N' o nI I. n a-
l s, \ P'.A~re?lus t 1321),. Occam t 1347.) sasvim subjektivirailI normu
~1:.0~nostI I tIme .za~vtupaJ~ m.oralni p.~zitiviiam. Proti nOllli~lalistima
!J:" om vremena IStICU objektIvnu vriJednost morala Tomini nastav-
~JacI C~~reolus (t 1444), ,Cajetan (t 1534), Fonseca (t 1760) i dr. - U 14.
I 15.. vl}eku .vraca .s~ h u 1!1a. n iza m na klasine poganske oblike i ot-
klanp IZ. etlk~ religIOzne IdeJe.Osvjeuju se stoike i epikurejske nauke
ProtIr raclOna!Izovanju
k' '. etike s ' jedne .. strane
,.' a s druge 'protl'''ksva oJ. <OVISe. '
nos. I o ,~r V,I, stav!Ja fe: f qr mac I J a Izvor moralnosti u svrhunaravnu'
"mIlost.' ~ OdL~zl.~a cO~Jeku slobodu 'voljnog djelovanja. Etiko" se
r,a~IPrat~IJanJe najvIse krece oko pitanja o snoaju volje i svrhunaravne
ml os I. ' 34. Znaenje etike. U svojoj Expositio in decen1 libros Ethicorum
. Na osvitu .novovjene filo'i.of.ije ulazi i u etiku novi d1.~h, koji ide
za ,tIml da se. etIka posveemanclplra od teologije odnosno religije uope"
VCC'~rancuskI" .sk:ptik .~harron (t 1603) zastupa ovo stanovite. Uetic;
zapaza
I. " seDopceo fIlozoflJ,ska antitetinost:
. e nI p i 'r iza m I' r <,ac' I o na-'"
Iza m. ~k potonji .uzima , ~a su moralne ideje i nae]? u duhu ljud-'
s~vo~ (a pnon) usadJena, pa lh tako dovodi ,u svezu s raznim metafi-
Zlckll1: pretp?s.tva~kama: empirizam. nap.rotiv dri, da, 1110ra'lno shvaanje
nas.taJe .:!ll~lfIcklm utjecajem.' EtIka Je ovisna o biologiji ",psiholoaiji .
soclO.logIJI, Je.r su zakoni o i~otnom r,azvoju, narav psihe ljudske i dru~
tvem fakton glavna osnovica moralnog naziranja. Ovu empiristiku
metodU. sustavno provodi B aco n Ve r u I a m s k i (t 1626), a slijedi
ga radlkalno .H o b b es (t 1679). Naturalistiko-pozitivistiku etiku J
zastupa takodjer
L Lo ck.. e .(t 1704) i Hum ' e ,(t 1776) " O'vaj eng I'eSNI
pr~~~c ( ockeov). us~opo Je u Francuskoj skeptik B a y le(t 1706),
kOJl Je .posv.e. s~bJektIvlrao moralnost eliminirajui svaku religiju Ovaj
moralm I pozIhvlZam
. .' sustavno je pr,oveo, Co m te. (t, 1857)
," Z a njega
:'.' Je
mora sasvim neovlsan.o religiji, a jedina je 1110ralna, n'6rm~{,vNre' pb~Ii.
autrui. - Apr i o r iza m moralni zastupaju u 17. i 18. vijekU engleski
intuicionisti (koji dre da su etike uS,tanove neposredno sigurne) i kot-
ska kola (Reid t 1796). U Njemakoj je inaugurirao autopomizam ili
sUl:!jektiviranje 'morala (proti jednostranom isticanju svrhunaravnog
elementa S P i n oza (t 1677). On se oslanja (u svom djelu: Ethica
ordine geometrico demonstrata 1677) na metafizike i psiholoke svoje
postavke o Bogu i naravi ovjejoj. Uzpanteistiko shvatanje zastupa
determinizam, a princip udoredja mu je vlastito usavrivanje. U ovoj
tenji za samousavrenjem - tako ui i Leibniz (t 1716) -ovjek
:..- je autonoman. jednako i Wo I ff (t 1754) rastavlja moral, od religije.
Napokon je klasino proveo autonomizam" Kan t(t 1804), koji hoe
da oslobodi etiku od teoretske metafizike. Osim hipotetikih maksima
imade i openito vrijednih praktikih pravila. S ovim je pravilima skop-,
an kategqriki imperativ, koji se ne obazire na nikoje empirike svrhe.
Njegova formulag1asi: radi tako, da l11aksi,ma tvoje volje uznlogne svagda,
postati principom ope zakonitosti. Izvor moralnosti jest praktiki um;
koji svojim "inteligibilnim karakterom" determinira empiriku volju
(Grundlegung zur Metaphysik der Sitten 1785 i Kritik der pr. Vernunft
1788). Etiki apriorizam usvaja i Schopenhauer, a. Herbartu su prak-
tike ideje osnov udorednog pro,udjivanja.
U savremenoj etici prevladava empiristiki, zapravo r evo I u-
c i o n i s ti k i smjer, koji moralne injenice izvodi iz opeg razvoja
ovjeanstva. Ve engleski etiari 18. vijek(li osnivaju etiku na psi-
hologiji i sociologiji (Shaftesbury, HutGbeson, i kako je ve spome-
nuto Hume). Ope bioloki i socioloki karakter dobiva Spencerova etika,
a tako i Wundtova.
AristoteJis in Nicomacum tib. 1.1ect. 1. kae sv. Toma, da "moralna
filozofija 'promatra ljudska djelovanja, koliko su medjusobno i prema
svrsi uc\eena". Anastavlja,' da su "ljudska djelovanja, ona, koja
proizvodi volja ovjekova prema razumnom redu". Etika se dakle
oslanja na injeniCi.i moralnog diferenciranja i potra-
uje joj adekvatni osnov. Nadalje ispituje, ima li apsolutna n o r m a
za nl0ralno djelovanje i gdje je izvor moralne o b ve z a t n o st i. -
U rjeavanju ovih pitanja usvaja etika ve utvrdjene rezultate meta"
fizike (n. pr. glede eksistencije boje, slobodne volje, svrhe OVjekove
itd.), te e sasvim drukiju etiku izgraditi teist odnosno ateist, deter-
minist ili ~ndeterminist itd. Na taj nain postaje etika aplicirana speku-
lativna filozofija na ljudsko djelovanje. Dakako da se ova spekulativno-
1.' deduktivnamctoda nadovezuje nainduktivno ili ,empiriko sabiranje
i komparativno analiziranje udorednihnaziranja kod pojedinaca i' dru-
tvene cjelirfe unutar povjesnog razvitka. Iskustvo nas moe samo po"
uiti o tom, kako su ljudi tijekom vremena shvaali ciljeve ivota i pra-
 v~~nost. djelovanja, pa nam je u tom i~kustvu traiti kriterij za prosu-
dj Ivanje moralmh vrednota. Otuda slijedi, da se uz metafiziku etiku
osla?ja empirika etika (koja je u vezi s biologijom, sociologijom i hi-
storljom), upravo kao to uz kozmologiju prirodne znanosti, a uz fiJo-
zofijsku psihologiju eksperimentalna psihologijska znanost.
35. Socijologija. ovjek }e po prirodi svojoj drutveno bie, u ko-
liko je djelovanje u ivotu pojedinca uvjetovano drutvenim odnosima.
~~:na pitanja. o ~rutvu ljudskom obradjivala je II staro vrijeme po-
lItIcka nauka, jer je za onda pojam drutva znaio dravu.
Za P lat o n a Je drava jedinstveni orlSanizam, kOji je ustrojen
analogno prema individualnom ovjeku. Fantastike nazore Platonove
!spravi~ je ~ r i.~ ~ ote I (u 8 knjiga svoje Politike). On pokazuje, kako
je zadac~ ob;te.ljI I drave: da usavri ovjeka i stvori valjane gradjane.
Drava je cJelma sastavljena od raznih dijelova, koji se razliito raz-
vijaju, pa zato treba i dravna forma da se prilagodjuje svim okolnos-
tima . .valjanost dr.avnog ustava ovisi o pravilnoj podjeli javne oblasti,
a ta je opet pravilnost uVjetovana time, da nosioci vlasti dre u vidu
ope .zajedniko dobro, a ne partikularne ciljeve. ~ U kranskoj eri
(OSObItOpo sv. Augustinu) dobila je dravnika nauka teistiki karakter
u koliko se prirodni poredak osniva na volji bojoj, a pojedinac u dru~
tvenom poretku dobiva lina svoja prava. ~ S k o I a s t i kase filo-
zof!ja (Albertyeliki, Toma Akvinski .... ) vraa u politikim svojim na-
~o:lma na Anst.ote.la smatrajui dravu bojim uredjenjem, ako pospje-
sUje krepost pOjedInca, ope dobro i zajedniki mir. Otuda se razvila
ideja svjetskog dravljanstva (Dante Alighieri t 1321). Proti monar-
hikom sistemu ustao je Nikolo Machiaveli (t 1527).
y U novije v:ijeme. dobiva dravnika filozofija dva oprena tipa:
d:zavnog apsol~ItIzma I narodne suverenosti. U prvom smjeru ui oso-
blt~ T h om asH o b b e s (pa Grotius, Pufendorf), da je narod be-
zuvjetno podloan vladaocu, dok naprotiv J o h n Lo c k e i R o u s-
sea u stavljaju izvor sve vlasti u narOdnu volju.
Sasvim nOVi. pre.okret dobilo je prouavanje drutvenosti po
C.o l~ t e.-u, po ~ojem je nauka o drutvu i dobila naziv "socijologija".
Njezma j~ z~daca ne samo. da promatra dravni oblik drutva ljudskog,
neg? day I~pItUje poV.J.esni I k~lturni drutveni razvitak. Sociologija ima
da lstraZUje sve socIjalne pOJave, kao to se i prirodne nauke bave
prirodnim p.oJavama:. Uz ovu prirodonaunu soc:jologiJu zastupa
S p e n cer bIOloku III organsku socijologiju, koja uzima drutvo u vidu
organskog razvitka. Zastupnici psihologije mase i naroda (Lazarus,
SteInthai, Wundt ... ) tumae socijalne pOjave prema individualnim i
drutveno-psihikim faktorima. Napokon ekonomski smjer zastupaju
Marx, Engels itd., koji dre sav drutveni razvoj uvjetovan ekonomskim
stanjem.
Socijologija ima da ispituje zakone, na kojima se drutvo uope
osniva i razvija prema onom cilju, kojem se upravljaju svi dijelovi dru-
tva ljudskog. Tenja za sreom i njezino ostvarenje dolazi u drutvu
do konkretnog izraaja, pa za to socijologija prouava naela za skladno
rjeenje zajednikih interesa. Dakako da se socijologija pri tom mora
orijentirati prema openom naziranju o svijetu i ivotu. Pitanje o pol~-
aju ovjeka u svijetu, o ivotnom odredjenjui njegovom l1aravnom
ustroju odluna su za osnovnu socijo!oku orijentaciju. Opreka meha-
nistikog shvaanja o ovjekovom postanku i razvitku prema teistiki-
teleolokom nazoru, zatim suprotnost materijalizma i spiritualizma u
pitanju due ljudske, a napokon razlike u filozofijskom tumaenju o
izvoru i svrsi moralnosti, te naravnih prava i dunosti ~ svi ovi ope
filozofijski momenti opravdavaju diferensiranje socijoloke nauke, koja
u zadnjim konsekvencama na jednoj strani postaje kranska.
Uz metafizike i etike pretpostavke postaje socijologija zasebna
nauka u toliko, to ona ne promatra ovjeka u vidu konanog cilja, koji
ravna moralnu vrijednost djelovanja, ve uzima obzira Sa1110'na opu
blagotu, koja pojedine ine kvalificira drutveno dobrima ili zlima. Sa-
vezno s ovim gleditem socijologija ispituje socijalnu narav ovjekovu,
razne naine socijalnog ivota, oblike socijalnih skupina itd. A jer je ma-
terijalno blagostanje prvi uvjet ivotnog odranja, zatosocijologija
u posebnom svojem dijelu postaje socijalna ekonomija. Kao pomone
znanosti slue socijologiji historija, pa etnografija, statistika (gospo-
darska, moralna ), specijalna psihologija (o kulturnom razvoju po-
jedinih naroda ), socijalna biologija i geografija (o fizikim uvje-
tima ivota )
36. Pravna filozofija. Etika pokazuje, kako udoredni poredak
obuhvata pojedinca ovjeka u slobodnom njegov~m djelovanju obzi-
rom na njega samog, kao i s obzirom na njegov odnoaj prema drutvu
i prema Bogu. Socijalne odnoaje napose obuhvata jo pra v n i p 0-
red a k. Pitanjima o naravi i porijetku opeg prava, te o njegovom
snoaju prema moralu, bavi se pravna filozofija.
Ve su s o f i s t i tvrdili, da pravo izvire iz drutvenog saobra-
aja i ljudskih ustanova. Proti njima ui S o k rat, da imade i nepi-
sanih zakona, koje su ljudima postavili bogovi. Sustavno je o pravu
stao raspravljati tek Ari s t ote I (u 5. knjizi Nik. Etike). On raz-
likuje naravno (openito) i pozitivno pravo. Teistiki karakter dobiva
naravni zakon tek u kranskoj filozofiji (sv. Augustin). S k () I a s tik a
ui, da je naravni udoredni i pravni zakon samo primjena vjenog za-
kona o razumnom ovjeku. Ali dok je jo skolastika pravnu nauku spa-
jala s etikom, prvi odjeljuje obe disciplineH u goG r o t i u s (t 1645).
Za njega je pravni p,lredak jo uvijek ovisan o moralnom zakonu, dok
napokon moralni p o z it i v i ste (Hobbes, Rousseau) posve rastav-
ljaju naravno pravo od udoredja. Jednaki nazor zastupa iKa n t razli-
5
 kuj ui legalnost i moralnost djelovanja. Pojam prava involvira izvanj- uen i n ikA., Knjiga o ivljenju (Ljubljana 1916).
sku prisilnost. U e n i n ikA., Socijologija (Ljubljana 1910)
U e n i n ikA., Principi socijologije (Zagreb 1920 "Narodna Prosvjeta").
U novijoj pravnoj filozofiji postoje razni smjerovi. T. zvo h i s t 0-
W i t t man n, Die Grundfragen der Ethik, 1909. Kose!.
r i j s ka kola (Stahl,Savigny) dri, da je pravo jo ispred dravnog
uredjenja nastalo kao posljedica narodnog obiaja. E m p i r iza 111 ili
pravni pozitivizam (A. tvlerkel, K. Bergbohm) zabacuje naravno pravo
(u starom smislu) i ui, da se pravna filozofija ne razlikuje od pozitivne
pravne znanosti. - Mnogi se pravni filozofi u svojim nazorima osla-
njaju na starije filozofe. Tako St a m m I e I' (Kantovac) zabacuje empi-
ristiko shvaanje zato, jer ne uzima obzira na pravednost kao kriterij Kao to noetika o logikoj istini, a etika o moralnoj dobroti, ui
u prosudjivanju pravne vrijednosti. Osim ovog formalnog (apriornog) nas estetika o umjetnikoj ljepoti. Ve,: P lat o n (u Hipiji starijem,
kriterija, koji je nepromjenljiv, imade jo pravo i svoj promjenljivi sa- pa u Fedru, Simposionu, Republici, Filebu) govori o ljepotnom i umjet-
draj. Slino ui i Hegelovac j. Koh leI', kao i ostali reI ati 'listi ()elli- nikom shvatanju. Ari s t ote I (u Retorici i Poetici) dri, da se ljepota
nek, Kantarowicz, Radbruch i dr.). Oni ue, da je pravni poredak izraz nalazi u poredjajnosti dijelova neke zorne cjeline Nauku o umjetnosti,
dravnog uredjenja, pa zato i ne sadraje obvezatne vrednote, ve n,\- koja sastoji u vjernom prikazivanju, obuhvata p o i e t s k a filozofija.
prosto voljne odnoaje. Na kransko shvaanje nadovezuju Ulrici, Trel1- _. Iza Aristotela obradjqju se samo specijalne neke umjetnike nauke,
de!enburg i dr. tako se Aristoksen bavi muzikom, Kvintilijan retorikom, Vitru\! gradi-
teljstvom.lstom P i () t i n, zastupnik neoplatonizma, iznosi openite
Zadaa je pravne filozofije, da ispituje materijalne i formalne
poglede () ljepoti.
uvjete za pravnu znanost. To e rei, ona u prvom redu usvaia etike
i psiholoke pojmove o djelovanju, zakonu, slobodi, svrsi itd. Za tim sam;\ I .oredovjena je skolastika obratila panju prouavanju ljepote
analizuje pojmove prava, kazne, odgovornosti itd. Ispred sustavnog (isp. n. pr. S. th. 1. q. 4. a. 4. ad 1. i q. 39. a. 8.), ali to je bilo samo u
obradjivanja Li tom smjeru treba dakako kritiki ustanoviti lnetoclu is- okviru metafizike. Ona je analizirala pojam ljepote uope, a nije istra-
traivanja. Empiristika metoda polazi s injenice postojeih pravnih ivaia specifino estetsku ljepotu, koja sastoji u L!mjetnikorn stvaranju.
odnoaja; racionalistika (aprioristika) uzima pravo saJllo li formal- Prvi poetak estetike kao teorije umjetnosti pada u doba renesanse i
nom smislu, kojemu priclo!azi sadraj pozitivnim zakonskim odredje- 11Ul1Iauizll1:! (Alherti -r 147:2, Leonardo ela Vinci -j- 1519).
njem. Izmedju ova dva ekstrema kree se ona ll1et~da, koja udoredl1l1 U 17. i 18. vijeku poinju se jae razvijati razne umjetnike teorije
i drutvenu prirodu ovjeka uzima za osnovicu pravne svijesti. S ovog osobito u Francuskoj (Boileau, Dubos i Batteaux). S psiholokog gle-
se gledita pravna filozofija ne moe odijeliti od opeg nazora o ovjeku dita analiZllju ljepotu u Engleskoj Shaftesbury, Hutcheson i Home
i svijetu. (Elements of Criticism 176:)). Polazei s psihologije uvstava ui H o tJ] e
u klasinom svojem cijelu, da ljepotu uvjetuju sUbjektivni i objektivni
ll1O!llenat. Ljepota se razlikuje u apsolutnu, koja je predmetima j111a-
C a t h r e in, Moralphilosophie 5, Frbg 1911. (Herder.) 11entna, i relativnu, koja izrie svrhovitost.
C a t h rei n, Recht, Naturrecht LI. positives Recht 2, Frbg. 1909.
Naziv "estetike" potjee od A. G. B a u mga r t e 11a (17 I 4-
C a t h rei n, Die Sittenlehre des Darwinismlls. Eine Kritik eler Ethik Spenccrs
1762) On ju uzima kao filozofijsku disciplinu o sjetiinoj spoznaji; a bu-
Frbg. 1885.
B i ede ria ck, Die sozialc Frage 9, Innsbr. 1921.
dui da ljepota znai usavrenu osjetnu spoznaju, zato je estetika teorija
O LIt b er let, Ethik und Religion. Mlinster i W. 1892 (Aschenelorf). ljepote i umjetnikog stvaranja. - Da ljepota izvire u uvstvenoj sferi,
O l\ t b eri e t, Nat)Jrrecl1t 3 MLinster i W. 1901. (Thcissing). poeo je isticati Sulzer, Mendelssohn i Tetens. U djelu "Kritik der Ur-
Mall s b a c h, Die .Ethik des hI. Augustinlls. Frbg. 1909. teilskraft" (1790) nastoji Kan t pokazati, kako' je ljepotno prosu-
M a.lI s.b ac hi Naturrecht und Volkerrecht, 1918. djivanje apriori uyjetovano. Takavapriorni princip jest svrhovitost,
Mall s b a c. h, Religion, Christentum LI. Kirche I. Kemp. LI. MLinchcn 1912. koja je opet formalna i materijalna. Prva sastoji u skladu predmetnog
Ma ye r T Il.. Institlltioncs jllrisnatllralis, Frbg. 1906. oblika s naom zornosti (Anschauungsvermogen), a potonja u skladu
Sc h n e i de r, Allgemeinheit LI. Einheitde3 ;>ittl. BGwlIsstseins, 1\0[11 1895. predmeta s njegovim pojmom. Materijalna svrhovitost spada na teleo-
U ct" e, Ethik. Frbg. 1912.
loku rasudnu mo (Urteilskraft), a formalna zdopadnost na estetsku.
5*'
 Lijepo je ono, to po svom obliku u skladu sa zornou pobudjuje opu
bezinteresnu zdopadnost (Wohlgefallen). Uzvieno postaje neto, kad u i ljepotu uvjetuje objektivna neka "vidljivost" (visibilitas, Schaubarkeit).
neprispodobivoj veliini ili sili nadilazi svako osjetno mjerilo. Umjet- U relativnosti lijepog predmeta s duevnim gledanjem sastoji opi formalni
nost dijeli Kant prema izraajnim sredstvima govora, kretnje i zvuka. momenat ljepote. Smisao ovog gledanja nije dakako ogranien na osjetnu
Poslije Kanta, razvija se estetika u dvojakom pravcu: kao sa- spoznaju, nego oznauje neposredno duevno ujedinjenje sa samim
d r a jna (idealistika) i o b I i k o v n a (formalistika) estetika. Za- konkretnim predmetom t. j. intuitivno posjedovanje realnog predmeta.
stupnici prvog smjera (Schelling, Hegel i Schopenhauer) dre, da es- Sad tek nastaie pitanje o predmetu umjetnosti, naime o liepoti
tetska vrijednost ovisi iskljuivo o idejnoj strani neke pojave. U ovom koliko vrijedi za ovjeka. 'U kakovaj relaciji stoji objektivna lfel)ota
Hegelovskom smjeru nastoje estetiari (osobito F. Th. Vischer) da meta- s psihikom organizacijom kod ovjeka? Neposredno gledanje duevno
fizikim putem t. j. iz openitih pojmova deduciraju estetske vrijednosti. nazonog predmeta mogue je samo na taj nain, da se savrenost pred-
Naprotiv Herbartova kola (R. Zimmermann) zastupa formalistiku meta oituje ili pojavljuje u konkretnim elementima. To znai, da o-
estetiku, kojoj je materija indiferentna, a forma joj je jedini ljepotni vjek opaa ljepotu nekog predmeta, kad ideju o njemu zorno (osjetno)
faktor. nalazi Il individualnom obliku izraenu. Predmet umjetnosti obuhvata
Estetici je zadaa da ispita ljepotne vrednote umjetnikog stvara- dakle 4dvostruki konstitutivni elemenat: o s.1 et n i (materijalni) i
nja. A budui da svako vrednosno uvstvo nosi zadovoljstvo ili milje, ide j n i. Ako je u osjetnosti konkretizovana ideja, tako da nam se ovaj
zato osnovni problem estetike obuhvata snoaj estetskih objekata s milo- (u ,materijalu" izvedeni) .idejai" neposredno pojavljuje, dobiva pred-
uem. Estetika ima da istrauje narav estetsk()g ui vanja i umjetnike met za nas (u ul1ljetnikom pogledu) Ijepotnu vrednost. Otuda postaje
produkcije. Uza to spada u njezinu zadau odredjenje metodikog gle- razumljivo, da je ne samo materijalno (osjetno) - pojavna strana lje-
dita kod prouavanja ljepote. U ovom potonjem pitanju razilaze se pote mnogostruko uvjetovana o izvanjskim utjecajima i organskoj dis-
teoretska rjeavanja u tri pravca. M eta f i z i kase estetika oslanja poziciji, nego je i idejni momenat umjetnosti relativan prema dllevnim
na izviesni sustav filozofijskog nazora o svijetu; tako je primjerice u silama pojedinca te svim onim socijalnim i kulturnim gleditima, s ko-
novijoj estetici Schopenhauer predstavnik ovog smjeril, koji preko E. jima ga uporedjujemo. U koliko je u ovu relativnost uneseno apsolutne
v. Hartmanna i osobito preko Volkelta zakree putem empirikog pro- vrijednosti, dobiva idejno - lijepo upravo znaenje estetskog ideala.
matranja. Kr i t i k a estetika (od Kanta do Cohena, Natorpa ... ) I u ovom momentu ,idealne ljepote" imade rodni pOjam lilepe Ul]~jet-
- u skladu s opim "kritikim" gleditem-- polazi s injenice gotovih nosti svoj adekvatni formalni obiekat. To ini estetiku za"ebnom nau-
estetskih sudova, da im potrai uvjete za openitu njihovu vrijednost. UOI11 disciplinom. .
Zakoni po kojima dobivaju estetski sudovi svoju opravdanost, nalaze Time to Sl110 u definiciju ljepote stavili oznaku "vidljivosti" (u
se dakako u svijesti ljudskoj (kao i za spozqajno-teoretske te moralne koliko nam se realni objekat konkretno ili neposredno pojavljuje), nije
sudove). Od ovog se kritikog postupka razlikuje p s i h o lo k a me- lscrpena psiholoka narav ljepote. Duevno gledanje ljepotnog predmeta
toda po tom, to gleda na postanak i narav estetskog uvstvovanja. Ako spoJeno je s naroitim miljel11 (col11placentia, Wohlgefallen) t. j. s ta-
ljepota znai primjerenost objekta s prirodom onog subjekta koji je spo- kovim ugodjajem, koji proizlazi iz samog idealnog posjeda ili shvaanja
soban za estetske vrednote (Ki-ilpe, Lipps ... ), onda je u objektu do- (apprehensio Erfassung). U tom smislu tek il'1a se uzeti potpuna defi-
due osnovana initba estetskog ocjenjivanja, ali uvjeti za takovu pri- nicija ljepote (po Sv. Tomi, S. th. I. q. 5. a. 4 ad I. i I. II. q. 27. a. I.
mjerenost sadrani su u zakonima svijesnog subjekta. Estetika je po ad 3): "pulchra sunt quae visu placent" ili "pulchrum est, cujus ipsa
tom primijenjena psihologija. Napokon je u estetiku uveo eksperimen- apprehensio placet" .
talnu metodu G. Th. Fechner (isp. KCilpeov referat u izvjetaju psiho- Za sustavno prouavanje od s k o I. literature isp.
lokog kongresa u WCirzburgu). J. Jungmann S. .1., Aesthetik 3 1.-11. (Herder 1886).
U novijoj s k o I a s t i koj filozofiji sustavno se obradjuje este- A. St i:i eki, Grundriss der Aesthetik (Mainz 1871).
tiku kao nauku o ljepoti u umjetnostima. Ovom se definicijom hoe is- G. G i e t 111 a n n, Kunstlehre 1899-1903.
J. Mar ita i n, Art et Philosophie (Paris 1920.)
taknuti, da rodni pojam "umjetnost" imade ljepotu kao formalni svoj
Za daljnje informacije o pravcima i problemima estetike isp.
objekat. Osnovni problem estetike smJera dakle na odredjenje pojma
F. Mar k o v i , Razvoj i sustav openite estetike (Zagreb 1903.)
ljepote. Koja je karakteristina (specifina) oznaka ljepote? Meu 111 ann, EinfUhrung in die Aesthetik der Gegenwart ("Wissenschaft und
Kao to se pojarn logike istine osniva na spoznatljivosti (cognosci- Bildung" 30) i od istog autora: Das System der Aesthetik.
bilitas) predmeta, a pojam' dobrote na poeljnosti (appetibilitas),tako N o h I, Einfiihrung in die Geschichte der Aesthetik (Aus Natur und Geisteswelt Bd. 602).
Ham a n n, Aesthetik 2 (iste kolekcije Bd.345.)
 se neki raeijonalisti opet vraeaju na sofistiku predmnijevu, da je reli-
gija nastala iz politikih tendencija ili drutvenim sporazumom.
Religijozni ivot jedna je od osnovnih pOjava u razvitku ovje- Tradieionalisti napokon dre, da je neposredna boja praobjava
anstva - i tvori predmet religijske filozofije. Njezin predmet nije dakle poetak religije. Proti svim ovim nazorima nepreporna je injenica,
eksistencija i narav boja: ovim se pitanjima bavi teodiceja. Niti reli- ela se religija oituje kao priznanje objektivnog snoaja izmedju ovjeka
gijska filozofila raspravlja o dunostima ovjeka prema Bogu, jer o tom i boanstv(:\. Dakako da religija u historijskom razvitku obuhvata raz-
govori etika. Opravdanost samo jedne religije kao historijske injenice liit spoznaj ni iucloreclni sadraj, pa je zadaa relig. filozofije, da istu-
dokazuje apologetika ; a razne religijske sustave po njihovom postanku mai uzroke ovim razlikama kao i njihovu unutranju vrijednost.
i razvitku uporedjuje religijska historija (Religionsgeschichte) ili kOIll- () tim pitanjima raspravljaju sva ve,'a apologetska djela (od Gut-
parativna religijska znanost, koja je dio ope etnologije. berleta, Schanza, Esser-Mausbacha ... ), a napose isp. W u n der 1 e,
Religijska se filozofija sustavno stala razvijati tek u novile doba. Grundzi."lge der f-<eligionsphilosophie 1918
Engleski dei s t i (Herbert Cherburyski, Toland, Collins, Tindal ... )
nastoje izgraditi jednu racijonalnu ili filozofijsku religiju, koja e na-
domjcstiti svaku historijsku religiju. Tim nastojanjem rukovodjcni
stali su prouavati postanak religije uope i smatrahu da je priroelna
religija monoteistika. Hum e naprotiv ui, da je politeizam prvotni Jedna }e od najmladjill filozofijskih disciplina, koja stoji li svezi
oblik u razvitku religije, koja da izvire u Llvstvenoj sferi straha i ufaniil s historikim razvitkoJ1] Filozofijski karakter dobiva pro-
ispred prirodnih sila. Proti engleskim racionalistimakao i proti Voltair~l, uavanje historije, ako tijek dogadjaja promatramo ili
ROl1sseau-u i drugima izdao je S i g m u n cl S t o I' C h ena u prvu ~; kauzalnih gledita. S pek II 1 ati v n o promatranj.e oslanja sc na
"filozofiju religije" (1772-1786). - Njemaka idealistika filozofija idejne neke pretpostavke, koje sc odrazuju Il realnoj evoluciji ovje-
posve subjektivira religiju. Za Kan t a nije religija drugo nego spoz- anstva. A e lli ji i I' i (' k o historijskog zbivanja obazire sc
naja moralnih obveza kao da su boje zapovjedi. Tako i Fichte pretvara na realne neke faktore n. pr. kulturne, klimatske, plemenske, eko-
religiju u moral. Od Schellinga i Hegela do Feuerbacha gubi religija sve n01l1ske i clrLIg'~ priliK;~.
vie svoi a dobiva iskljuivo antropo!oki karakter. U prvom smislu !1loe: sc smatrati kao filozofijsko-1Jistoriko djelo
Drugom polovicom 17. vijeka istrauju engleski e 111p i I' i s t i oe! ALI g U s t i Il a .,De civitatc Dei", koje nastoji pokazati, kako se II
(Tylor, Spencer i dr.) postanak religije, te zastupaju aninJizam L j. mi- ovjei\nstvu oituje providnost boja. U slinoll1 pravcu pie Bossuct
ljenje, ela je religija nastala povodom vjerovanja u posmrtni ivot due. i [-<oeboIl. Po K a 11t u (" jeiel' ZLI eincr Ceschichte in
Pojava smrti i kult duhova stvara religiju. Psiholoki smjer li filozo- licher A bsich t" 1784) inu bis [orik i razvi tak tcnclencij Li, ela ura VllO-
fijskom prouavanju religije zastupa W u n d t. Njegova religijska psi- tei inclividualizal11 s drutvenim oclnosin!Cl. Tako iLe s s i n g LI his-
hologija (kao dio "psihologije naroda") ide za tim da genetiki pokae, torikol11 procesil clllevno e, H e I' der liu-
kako je religija tvori na drutva ljudskog. Naprotiv pragmatika psiho- rnaniteta, a H e eI slobode. -- Empiriki osnovu i-
logija religije ui, da u individualnim doivljajirna izvire religijska svijest. votnih uvjeta) tumai bistoriju ve arapski filozof Ibn Khaldul11 1406).
Zadaa je religijske filozofije, ela u prvom redu odredi samu narav pa onda Jean Bodin (l- 1596), Hobbes, Locke... i osobito Giovanni
ili bit religije. Uza svu raznovrsnost religijskih oblika, u glavnom znai Bat t i s t aVi c o cl- 1744). Ovaj potonji (u djelu Principij di una
religija p o tova nje b o an s t v a (cultus Dei). Budui da pred- scienza nuova intorno alla natma delle nazioni, 1725) trai razvojne
met religije nadilazi osjetnost, zato moe da bude subjekat religije samo za~one i pokretne sile za opu civilizaciju, te se moe smatrati (dakako
L1Z Herdera: ., lcleen zur Philosophie der Geschichte eler Menschheit"
ovjek kao razumno bie. Naroito je u relig. filozofiji vano pitanje
o postanku religije t. j. o prirodnim uvjetima za religiju kao openitu 1784-1787) osnivaell1 nove filozofijske cliscip line. Na ovoj strani na-
pojavu u ovjeanstvu. Naturalisti ue, da je ovjek jo u ivotinjskom stavlja Montesquieu IVoitaire (t lTl8., od kojeg i potie naziv "filo-
stadiju svog razvitka bio areligiozan, a tijekom vremena nastao je poli- zofija historije"). Iskljuivo materijalne ili ekonomske uvjete razvitka
teizam. Ljudi su due pokojnika smjetali svojom uobraziljom u ne- istie K. Mar x (t 1883).
ive predmete (feti) ili u iva bia (totem) - i tako je u fetiizll1u i to- Filozofija historije imade i tu zadau, da ispita log i k e metode,
temizmu prvi zarodak religije, koja se usavrila u monoteizam. Noviji kojima se dolazi do poznavanja historikih izvora. S tim u svezi su spoz-
naj no-teoretska pitanja o vrijednosti steenih rezultata i osnovnih ideja,
kojima se historija slui (n. pr. ideja evolucije i napretka). S ove strane
obradjuju filozofijsku historiju Sigwart, Wundt, Windelband, Rickert,
Bernheim, G. SimmeI i dr.
Naroito shvaanje o filozofijskoj historiji imade A. Co m t e
i pozitivistika kola. Povodei se za Condorcetom (-r 1794) i Saint-
Rjeavanje osnovnih filozofijsl<ih problema.
Simonom (t 1825) smatra Comte drutveni organizam jedinim nosiocem
historije. Zato filozofija historije nije drugo nego sociologija, koja pro-
uava snoaje sastavnih dijelova prema organskoj cjelini istupnjevanje
duevnog razvitka u historiji. Ovaj razvitak obuhvata tri faze: teoloku,
metafiziku i pozitivnu. Ovo shvaanje socialne historije sustavno je
proveo Spencer. Izmedju navedenih razliitih nazora kree se i danas
jo nestalno odredjena zadaa historijske filozofije (isp. F r. Sa w i c k i,
Geschichtsphilosophie, sv. I I. "der Phil. Handbibliothek", Kosel 1920.) 37. Psiholoko i noetiko prouavanje spoznaje. a) Opa noe ti ka
jest logika nauka o spoznaji. Svaka spoznaja znai neko posredovanje
Uz navedenu literaturu za pojedine fil. discipline mogu se jo kao sistemat- izmedju spoznajnog subjekta i objektivnog bitka. Dakako da se filo-
ska djela upotrijebiti: zofijski nazori onaravnoj udezbi spoznajnog subjekta, te o njegovom
B a Ime s, Fundamente der Philosophie. Prev. Lorinser. Mainz 1855. snoaju s objektivnim svijetom u velike razilaze. Pa kad bismo ovako
O o n a t, Summa phil. christ. Innsbruck. ope filozofijsko naziranje uzeli za osnovku sintetike definicije o spo-
G red t, Elementa philosophiae arist.~thomis. I~ I 1. (Frbg. 1909). znaji, oito je da bi vrijednost takove definicije bila ovisna o dotinom
H u g o n, Cursus phil. thomisticae, 6 vol. (Lethielleux 19(3). filozofijskom stanovitu - a po tom bi postala nemogua svaka jed-
Kic u t gen, Die Philos. der Vorzeit. MLinster 1860-63. nodunost u shvaanju o pojmu i zadai spoznaje. Upravo ova okol-
Le h J)] e n, Lehrbuch d. Philos. auf arist.--schol. Grundlage. Frbg.
no'st, da se je filozofijsko odredjivanje spoznaje orijentiralo prema op-
L i b era tor e, Instit. philos. Prati 1881.
em sustavn'om gleditu o bivstvu spoZllajnog subjekta i njegovog sno-
P a I mi e l' i, Instit. philos.
Rei n s tad leI', Elementa phil. schol. 1. 9 i lO Frbg. 1920. aja prema svijetu, dovela je u historiji filozofije do potpune desorijen-
Sc h i f f i n i, Principia philosophica 2 (Aug. Taur. 1892). tacije u definiciji spoznaje. I) Hoemo li dakle da dodjemo do sigurnog
St adl e r j., Filozofija: Logika (1904), Kritika ili noetika (1905), Opa l11etafi- i jasnog pogleda u pitanju o ljudskoj spoznaji, pokuati emo najprije
zika ili antologija (1906.), Psihologija (1901). da istraimo pojedine sastavne elemente samog spoznanja.
S t ii eki, Lehrbllch d. Philos. Ali ve nam se nadaje nova potekoa. O spoznaji se raspravlja
Tongiorgi, Instit. philos. u logici (dialektici), psihologiji i noetici (materijalnoj logici). A oito je,
T r a i t I 111en t a i l' e de Philos. 4 Louvain 19J:J. da svaka ova filozofijska disciplina nee pertraktirati spoznaju na jed~
U l' rab u r u, Instit. pl1ilos. naki nain; pak se otuda ini, da spoznaja ve sama po sebi ne doputa
Vo g t, Philosophische Stundenbilder, (Logik 11. Psychol.)
jedinstveno odredjenog shvaanja. Treba pripaziti. Ako jedna te ista
W i I I e m s, Instit. philos. 1--11 I. Treveris.
stvar nije ipak u svakom pogledu sasvim ista, to je samo znak, da ta-
kovu stvar. moemo promatrati u raznim snoajima. Tako biva i sa spo-
Za literaturu, LI kojoj nije zastupana skol. filowfija, moe se uzeti Dvorniko- znajom. Diferensiranje pojedinih nauka o spoznaji osniva se na razli-
viceva "Savremena filozofija" 11. Zagreb 1920.; za tim npr. Kiilpeov Uvod i dr. itom formalnom stanovitu, s kojega promatramo samo izvjesnu stranu
AktueIne rasprave i odnosna literatura za sve filoz. discipline nalazi se u "Die KuItur spoznaje. Na taj nain se p s i h o log i ja zanima za postanak, raz-
der Gegenwart" (Teil I Abt. V I. izd. P. Hinneberg, Berl.-Leipz. 1908). i "Die Philo- vitak i narav spoznajnih funkcija, koliko znae usvijesno zbivanje ;
sophie im Beginn des 20. Jahrhllnderts" (I I. B. izd. Windelband, Heidelberg 1905). ona ispituje specifiku razliku ovih funkcija prema ostalim svijesnim

I) Isp. B. E l' d man n, Umrisse zur Psychologie des Denkens 2 (TLibingen

1908), 6; U. O i e m, Das Wesen der Anschauung (Bern 1899) ; zatim E i s I e l' o v
"Wiirterbuch der phil. Begriffe" (2. izd. BrIn. 1904).
tvorinama, te ovako nastoji otkriti one psihike zakone, po kojima se unutar pojedinanih znanosti. A ovo znaenje pOjmova z.a znal~st~e~u
razvija spoznaja upravo tako, kao to i svako drugo psihiko dogadja'l1je. porabu nije nipoto istovetno s njihovom Fsihik~m naravI u pOJ.edl.mm
Log i k o se pako promatranje spoznaje oslanja na injenicu, da o- misaonirn ,inima. Pa zato opaajna analiza, kOJo:11 :~ kod pOJedrn.og
vjek svoje miljenje moe upravljati prema stanovitim pravilima, i da misaonog subjekta saznaje, kako on dolazi do. opce~1.1tJh (ZI1a~stvenlh)
ga tako mora upravljati, ako hoe da dodje do svog cilja. I tu nam se eto pojnwva~ ili kako su u njegovoj sVijest.i nazo~l1l -. ntjekadra Ista :Ista-
sad otvara tree gledite, koje zastupa no et ika: pitanje o svrsi miljenja. noviti u pitanjima o mogunosti znanja uopc: t. J., o pr~dmet~, Slgur-
Da se ovjek svojim miljenjem slui kao sredstvom za postignue raz- 'wsti i istinitosti spoznaje, o granicama spoznaJe, o nJezmoJ sveZI s empl-
nih svojevoljno odredjenih ciljeva, o tom hema 'sumnje, ao tom se ovdje ;'ikom gradjom itd. Ovim pitanjima bavi s~ u~ra~o o p a n o et I k,a,
i ne govori. Mi pitamo: zato ovjek uope imade sposobnost milje- jer o rjeenju ovih pitanja ovisne su sve pOJedmacne znanost!. T- Op~e~
nja? Koja je dakle na r a v n a sv r ha 111i I jen .I a uope? NCle nite neke pojmove za sve znanosti (n. p:. o bit~u,. o na~~~I, p!'()lnJel1l .. ,.~
miljenje, oito je, ide' za tim, da njime upoznamo neke predmete. To obraeljuje ontologija, a posebna noetlka IspItuje vr1Jcdno?t1, :~.akovI~.
e rei. miljenjem ulaze razni predmeti u misaonu svijest nau, i upravo pojmova, kojima se slui specijalna neka znilno:;t (n: pl.... o,l11at,eT1jl, enel-
po OVOlll odnosu s predmetima postaje miljenje perfektna svijesna giji, individuaciji ili prostorno-vremenskom odrdjenjLt ltd.).
tvoriua. Covjek pomou miljenja shvaa neki predmet i time spo-
38. Predodbena spoZl1laja. Sve nae spoznaj ne sad~'aje(\~bivamo
znaje snoaj svojeg shvaanja prema dotlnoJ11 predrnetu. Ovaj sno-
shvaanjem (aprehenzijom) predmeta t. j. neesa, ~to je razlicn.o od
aj znai dakle jedan plLls obzirom na samu ::inidbu miljenja, i ovaj
plus jest upravo predmet noetike
svijesnog subjekta. Ovako shvaene predrne~e mozel;1o, l:azvatJ c-
p
m i s I i (u objektivnom smisl,u). Prema osebltostJ p0.Jec~1l1lh pre.~lniet,cl
b) Ve Locke, a osobito Hume unosi uI10etiku psiholoko-ana~ nastati ce elakle i diferensiranJe pon1lSll. U znanstv:.noJ sve spoznaJ~ oP;-
litiku metodu, Ovaj p s i h o zastupaju clanas osobito rira najvie s pomislima openite naravi. To ce reCl, .n~:u spoz~aju ~a-
Heyn1cHls, Lippsi elr. Dok t. zvo t r a n sc e n el e n t a I n o ili logiko stavljaju i takove pomisli, koje o svom predmetu ~e 17.rtCU l1lk.~Jlh PI o~
shvaanj e zastupa nakon Kanta osim lT1arhurke kole (Cohen, N citorp), storno-vremenskih odreeljenja. Imade dakle POl11lSlt, kod ,kOJIh se Il(
Hiehl, Schuppe, Wunelt i elr. --- Da se noetika ne smije konfundirati ;Ibaziremo na prostorno-vremenske ili pojeelinane oznake, I tak ove po-
s psihologijom, proizlazi iz razlinosti gledita s kojeg polazi jedna i druga misli zovemo P o.i m ovi. Za ove pomisli ka,emo,. ela su apstr,~ktne
disciplina u istraivanju svog predmeta. Noetika ispituje,osnovne poj- (koliko oelmiljamo prostorno-vl~en.lel1~ku eletern;lnaCI!l1 na, ~lre,dmetll1la),
111ove (kategorije) i naela (aksiome) koliko su materijalni osnov za sve . koliko su takove p011lislt prtmJenlJlve mnogIm pl edmetlma, z?vel.no
pojedinane znanosti; dok psihologija prolllatra psihik,l delta uscbnog ;~1 openite. Ovdje sad neemo dalje :aspravljati o logi~kom, pI~anJl1:
iskustva ili svijesti nae. U opsegu duevnih tvorina nalazimo dak,tko ela li imade i pod kojim uvietima nasta?1 apstraktne. ~0l111s1~ III P~JI:10~1
kategorije i aksiome, pa zato su i oni predmet psiholokog istraivanj,!, o ')oiedinanim predmetima (n. pr. pOJCim o skolasircl, o ft al;ceskoj rc-
ali samo u koliko su i n cl i vid u a I n o u v .I eto va n i. Psihologija Vcl\u~iji, o hUl11al1izmu, o klasinoj l1mjet~osti !t~l.). Sva~al~o Je SIgurno,
ispituje njihovu svezu s ostalim duevnim stanjima, njihov postanak, da se i ovakove pojl11ovne tvorine s. J:lstortckIlll sadrza)em, odl:0:~1,o
razvitak i ovisnost o drugim psihikim elementima. Logiko pako istra- sa sadrajem idealnih vrednota, oslanjaju na ,~~s~ra~tIvm nekI PI oc~s,
ivanje uzima II oLzir s a LIr aj n e (o b .I e k t i v ne, ide a I ne) kojim odabiremo samo izvjesno gledite Odl111S1JCIjUCIdrugo kOJe Oelle-
sn o a .I e pojmova i sudova, njihovu vrijednost u okviru pojedinanil1
djenje na predmetu,
znanosti, njihov znanstveni karakter uope, te snoaj sa zbiljskim bit-
Osim ovih apstraktnih, pomisli imade. jo i takovih, koje Sl! PI:O-
kom itd. Kod tih pitanja ne clolazi u obzir usvJesno stanje i pojedinani
storno ili bar vremenskideterminirane, kOJe reprezenti.raju sal11(~ pOje-
postanak ili razvitak misaonih oblika. Razlika je dakle izmedju psiho-
loke i noetike metode: dok se ona prva oslanja na p o .I edi n a n il elinane predmete. () va I{OVU p o ml, 'sao o I)Ojedlnacnorn
'd '11 e t u zove 111o pre d o el b a (Anschauul1g) .. Dok nam
o p a an j il svih usvijesnih pojava (prema tome i misaonih tvorina) p lei .... 't '. o t lIa p reel-
kako ih pojedini svijesni subjekat doivljuje, noetika (po Kimtu nae dakle (napose empiriki) pOJmovI ,:eprezenftraju n:s o opcelll o,
zvana transcendentalna) metoda a p str ahi raj u i o (I i s k LI s- metimi\, predodbu imademCJ UVIjek samo o pOJedlna~nom predmevtu.
tva (i u toliko a priori ili logiki promatra konstitutivne (sadrajne) _ Ali osim ovog reprezentativnog karaktera, raz~lkuje. se. predodzba
uvjete za znanstvenu spoznaju. To e rei, logika eksistencija znan- od pojma i u svom razvojnom procesu. SVI su pOjmovI plodukat .ml-
stvenih pOJlnova i sudova (n. pr. prostor i vrijeme, subjekat i objekat, saone djelatnosti, koja oelmilja (apstrahrra) neke momente .na sv~!em
supstancija i kauzalnost) sastoji u njihovoj vrijednosti ili uporabivosti predmetu, ,(il:eflektira samo na neke odabrane; dakJe nam l1lkad l11Jesu
 pojmovi neposredno dani. Nasuprot nas predodbe ispred svakog mi-
saonog procesa upoznaju s onim, to nam se neposredno u zbiljnosti
gotovo nalazi.
. Nasta!:. s~d.,psiholoko pitanje: kako mi dolazimo do toga, da u
nekIm pOl1llSl!ajnJm sadrajima n ala z i m o n e p o s red n u z h i I j-
n o st.? SV~Ju vlastitu zbiljnost upoznaje miljenje u samosvijesnoj
r~flekslJI; al~ ona zbilj~os~, koja je o samom miljenju razliita, nepo-
sledno nam Je poznata Jed.mo putem o s jet n o g o p a an ja (Wahr-
nehmuI:g) .. Prema. t.~me .je pre?odbena tvorba uvjetovana osjetnim
opaanjem Ih ZamjeClvanJem, kOJe proizlazi iz perifernihouta. Dakako
da se u psihologiji osim neposredno opaajnih pomisli imadu razliko-
va!l. takove ~?misli, koje nastaju reprodukcijom sjeanja i produktiv-
noscu uobr~zl.IJ~. ~a noetiku je ovo funkcionalno razlikovanje (izmedj u
oSjetno-?pazajn?h. 1 reproducirai1ih pomisli) bez ikojeg znaenja, jer se
unutarnJe. pomIslI (predodbe) po svom sadraju ipak ne razlikuju od
ne~osrednI11 opaaja ili zamjeaja. Unutarnje predodbe ne izriu ni-
~ojeg no~og, ~pstraktnog sadraja, ve samo zadraju u svijesti ono,
S~? nam Je vec u opaanju neposredno dano. U psiholokoj terminolo-
gIjl uZIma se dakle rije "predodba" zapravo samo u smislu neposred-
nog opa~~nja ; dok se u irem smislu (prema noetikOIl1 stanovitu) moe
u'p0t~ebltl "predodba" i za oznaku unutarnje reproducirane pomisli
(Jer Je sadrajem svojim nerazlina od neposredno opaajne pomisli).
Prem,~ tome se. pril!ljerice kae, da su pojedinane pomisli ("phantas-
mata ) predodzbenJ elemenat u pojmovnoj tvorbi.
Bi~na vlastitost predodbe, rekosmo, sastoji u neposrednoj pre-
zen~nostI predmeta. Ovu prezentnost potrebno je dakako da jasno i raz-
~ovJ~tno shv.atllllO. Predodba nije samo time uvjetovana, da u pru-
zenoJ . ()cutn~J gradji ne~osreclno dobiva svoj predmet, ve se iziskuje
I subJektlVl1l momenat jasnog i razgovjetnog shvaanja. Konano se
dakle. moe definovati predodba kao j a s n o ira z g o vj et n o s hv a-
c a nJe dan oga nam p oje d i n a n o g pre d m eta.
v Predn:eti su nam iznajprije dani, rekosmo, putem osjetnog opa-
zanJa;. pa Je zato ovo opaanje kao izvorni oblik predoavanja ujedno
osnOVl1l elemenat spoznaje. Sadraj ovakove iz van j s k e predodbe
sainjavaju o .u t.i, koji znae s~ijesnu reakciju na izvanjsko aficiranje.
J?rugl sastavl1l. dIO pred.odbe Jest s h va a nje outnog sadraja.
~~o spa?a ~a ocut (EI-r:pfI.ndung)? Uzmemo li out u smislu objektivnog
III kvalItatIvnog odredJer1Ja (a ne kao psihiku funkciju), onda ovamo
spadaju boje, glasovi, mirisi, okusi, tano-tlane, kretne i tjelesne ka-
kvoe, a osim toga protenost i oblik te vremensko trajanje. Za prostorno-
vremen~ke snoaje kaemo da su predodbeni oblik (jer obuhvataju
razne. oc~tne :adr~~e), dok su ostali outi samo gradja za predoivanje.
Zadaca Je pSIhologije, da napose pokae, koju prednost imade vidno
osjetilo obzirom na' jasno raspoznavanje kvalitativnih odredjenja, zatim
obzirom na postanak prostornog opaanja i osobito gledom na objek-
tivni karakter outnih sadraja. Ovdje treba samo jo istaknuti (proti
Kantu), da su prema novijim psiholokim istraivanjima p r o s tor n 0-
v rem e n s k i s n o aji o s n ova ni u o u t n oj g radji,
t. j. da nijesu neovisni o predmetima, koji nas osjetiIno aficiraju. Kad
bi naime prostorno-vremenski oblici bili fundirani u samom subjektu
predoavanja, mogla bi se uz ovu pretpostavku dodue uspostaviti nuna
sveza izmedju tih oblika i osjetno-opaajne gradje, ali svaka pojedinana
gradja ne bi iziskivala nunu svezu s nekim odredjenim oblikom, pa bi
nam se po tom svaka opaena gradja mogla bez ikoje stvarne promjene
pojaviti u kojemgod drugom obliku. A nasuprot nas injenice upuuju,
da smo kod opaanja po samim predmetima, koji nas aficiraju, u pravo
determinirani na stanovitu svezu prostorno-vremenskog oblika s odre-
djenom outnom gradjom. Osim toga nas fizika i fiziologija ue, da se
zvukovi, toplina i boje osnivaju na uzdun.om i eterskom gibanju, a
okusi i mirisi opet na stanovitom kemikom zbivanju. Opaajni su dakle
sadraji ovisni o raznom gibanju, to e rei o prostorno-vremenskim
promjenama. Nemogue je dakle da bi outni sadraji nastali aficiranjen
izvanjskih predmeta, a prostorno-vremenski oblici da se nalaze u opa-
ajnom subjektn neovisno o predmetima.
U novijoj je filozofiji L o c k e subjektivirao outne kakvoe,
dok je prostorno-vremenskom obliku ("primarnim kakvoama' ') ipak
priznao objektivnu vrijednost. Kan t je usvojio Lockeov nazor (kojega
utvrdjuje MCIlerova teorija o specifikim energijama osjetila), da outna
gradja nastaje dodue izvanjskim aficiranjem, koje uVjetuje raznolikost
outnih sadraja, ali formalno diferensiranje ovih sadraja ipak je os-
novano u subjektivnom faktoru. Za prostorno-vremenski oblik poao je
Kant jo dalje, pa ga je (na temelju apriornosti) sasvim prenio u pre-
dodbeni subjekat. To e rei, po Kantovoj je nauci p r o st o r n 0-
v rem e n s k o o b 1 i k ova nje p o sve n e o v i s n o o o u t-
n o j ("e m p i r i koj") g rad j i. Ali ve iz gore navedenog je vi-
djeti, da i prostorno-vremenski oblik mora barem toliko da bude uvje-
tovan objektivnim odredjenjima kao i outne kakvoe. Time je uzdrmana
Kantova nauka o prostorno-vremenskoj subjektivnosti, na kojoj je iz-
gradjena itava teoretska njegova filozofija.2)
Do sada je bilo govora samo o jednom izvanjsko-predodbenol11
elementu, a to su outi t. j. naini, kako je naa svijest izvanjskim po-
draajem aficirana. Ali to jo ne sainjava potpunu predodbu. Ono
to nam se u osjetiInom sadraju pojavljuje, treba da bude od nas o p a-
e n o,i ovom novom psihikom funkcijom kao jedinstven predmet
2) Isp. He r bar t, Einl. in die Phil. 127; !jsyC!1ol. als Wissellschaft, Sam mtI.
W. V. 504 sq; O. K ii I P e, I. Kant 3. Lpzg 1912, p. 47-48; A. Me s ser, Einf-
fiihrung in die Erkenntnistheorie, 91-92.
 pomiljeno. To e rei, receptivni utni sadraji ne ostavljaju svijest dani. Ovakovi novi misaoni sadraji mogu da budu i ovisni o predodbe-
nau u pasivnom stanju, ve ju izazovu na aktivilost, kojom oute po- nim sadrajima, ali svakako oni nastaju posebnom, o sjetiInom shva-
miljamo kao odredjenja na neemu to je razlino od same opaajne anju specifiki razlinol1l aktivnom funkcijom. U ~mu sastoji ovo
funkcije, t. j. na izvanjskompredmetu. Ovasintetika funkcija imade s t val' a nje n o vih s P o zna j n i h sad r aJa? Ml predo-
se smatrati kao osnovni aktivni elemenat spoznajne nae svijesti. Da- ene predmete ispitujemo t. j. nastojimo da ih odredim.o ona,ko kako ~u
kako da se do jedinstvene pomisli o predmetu ne moe doi bez panje, oni sami u sebi, a ne samo kako ih mi opa,amo; nadalje traZ1l110 medJu
jer mehaniko opaanje (percipiranje) outnih sadraja moe da bude predmetima razne sveze (uzrone i svrne), kojih o:jetiln.o ne opaamo,
nejasno i neodredjeno, dok svaka predodba pozna svoj predmet jasno Sve to znai, da nae miljenje ide za tim, kako bI medJu predmetIma
(Lj. trazlikuje ga od ostalih predmeta) i razgovjetno (t. j. poznaje u pred- otkrilo postojei poredak, za kojega ne moer~o rei, ,da j~. ne,posredno
metu samom cjelinu prem a dijelovima). sadran u osjetnom opaanju. Da polui svoJu zadacu, OCltO Je prema
Jo nam je samo razjasniti narav "u n u tar nje" predodbe. tome da se miljenje mora sluiti posebnim (o predodb~ma ra.zlinim)
To moe znaiti dvoje. Kad se u nama rodi uvstvo samilosti ili prezira, sredstvima; takova sredstva ili misao ne tvorine jesu pOJmovI I sudOVi
kad odluimo neto izvesti, kad se neemu domiljamo itd., sve su to (odnosno zakljuci). ,
sopstveni doivljaji, kojih smo si svijesni, za koje neposredno znademo. Potpuna se spoznaja oituje zapravo u SL: d .U'. Jer z.a sudove k~~
Dakako da ove usebne doivljaje ne moemo opaati kao izvanjske pt;ed- emo da su istiniti odnosnoneistiniti,3) a u oVOJ dlsJunkclJI upravo leZi
mete, ali je toliko nesumnjivo, da znademo za njih i da to znanje moemo karakter spoznaje. Kod svakog izricanja suda jes,t .n e t ~ o. ,(s~bjekat),
reproducirati. Budui da su takovi dogodjaji individualno odredjeni, koji ga izrie i n e t o (predmet)4) o emu se dOtlCl11 sud Izrl,ce .. Prema J
)

te ih neposredno upoznajemo, zato kaemo, da su sadraj unutarnjih tome je svaki sud po biti svojoj u dvostrukom, posve razl1.cnom odl1(~~
predodbi. - Ali mi moemo izrazom "unutarnja" predodba oznaiti aju. Prije svega, rekosmo da je sud u svezI s n1lSao:~1l11 sUbJekto,rn, kOJI
i drugo neto. Kad je izvanjska predodba (koja je fizioloki uvjetovana taj suci do iv 1 j u je, koji si je s v ije st a n (~otI.cnog sUdva. ~ ovo~a
perifernim podraivanjem) prestala, mi moemo njezin sadraj repro- te gledita svaki sud jedan dio svijesnog dogadja~1Ja. lllv doz~v~J.avanJ,a;
ducirati kao "unutarnju" pomisao ("phantasma"). To ne znai dakle Sto otucla slijedi? Prvo, da svakI sud ulaZI u po]ed1l1acnu sVIjest bd~
da se ova pomisao (predodba) odnosi na unutarnji neki predmet, ona u st a n o v i t o vrijeme, te se moe opet i vraati u sVijest.Kadgod:111 ~a1
izrie isti onaj izvanjski predmet, o kojemu smo ve imali izvanjsku isti sud mislimo, uvijek imademo drugi, novi jedan SVI]eSl11 dozlvlJa]
predodbu, ali je samo izostao osjetiini podraaj. Prema tome moe se __ a sud po svome smislu ostaje jedan te isti.vN~d~tlje, kod opetovanog
rei, da izvanjski predmeti indirektno uvjetuju postanak i ovakovih miljenja jednog te istog suda moe se sam dOZlVJJa] k val Ita t I V n o
unutarnjih predodbi. Sadraj je njihov slabiji i nije vezan na prostorni mi jen jat i: najprije SiliO .ga, recimo, nejasno sh~at,lll,. a ,d~U~1 Pl~t
oblik, pa zato moemo ove rep rod u c ira n e predodbe razliito jasnije. Da se doivljaj suda moe kvalitativno mIJenJatI, lOS .J~, VISC
vezati i kombinirati. Ovu mo reproduktivnog i produktivnog pomi- oito uledom na injenicu da razni ljudi prema ll1dlVldualno-ps1l11cklm
b
ljanja zove starija skolastika psihologija "fantazija". svojim diferencama ll10gu 'shvatiti i izricati isti sud. Iz .toga proizla~i,
39. Misaona spoznaja. a) Kod svake je predodbe karakteristino da treba p()mno razlikovati doivljaj suda i njegov s nJ I S a o, DOk.Je
li prvom redu to, da se ona odnosi samo na iskustvom dane ili prim- onaj prvi vremenski i individualnodetermll1lran,. SI111sao s,ud~ 1.) nl~e
ljene sadraje. Predodba je, rekosmo, shvaanje pojedinanih ili indi- vezan na vrijeme, niti je 2.) neto individualno, Jer s~al<l covJ~k, moz,e
Vidualnih, prostorno ili barem vremenski odredjenih osjetnih i usebnih doiviti isti smisao nekog suda. Pa upravo zato to se Jedan te IStI SmIe
empirikih sadraja. Unutarnje predodbe, rekosmo nadalje, mogu ---~-
osjetno -opaajne sadraje kombinatorno oblikovati; ali i ovakove pro- 3) Ari s t. Periil, c. 1.; S. T il o m. S. th. I L IL q. 1. a. 2; Kan t, K.
mijenjenepredodbe ipak po svom sadraju ne izriu neto sasvim novo, . u. 88, .
4) Misaonij~ predmet sve ono, o emu smo kadri misliti, bila to. neka stv~;r
to bi posve razlino bilo od neposredno opaanog sadraja. Kod sva-
ili SV(Jjstvo i 'odnoaj itd. Osim toga n:1isaoni predmet kao takav ~pstra~lr~ od naCl~
kog dakle predodbenog oblikovanja shvaamo uvijek zapravo jedan
na bivstvovanja ; on moe da irna realni bitak u IzvanJskom sVIjetu III ~~anentl1l
te isti primljeni sadraj; pa kakogod je ovo shvaanje aktivna pshika bitak u dui ili moe ,da bude samO idealan (npr, brojevi i geometnke vellcme).
funkcija, ona ipak n est v ara n o v o g sad r aja. Ali naa se 5) . Izreka {kao gramatiki Qblik, kojim izriemo sudove) nije .istovetna Sa
spoznajna djelatnost ovdje ne zaustavlja. Nema nikoje sumnjc;da nae sam'im sudom: jer smisao suda ne sastoji.u samim rijeima, koje ga i~nu. U dokaz
miljenje sastoji upravo u stvaranju nekih sadraja, za koje seIle, moe to'~~ slui ';~j~ni~a, da kod neke izreke bez panje nijesmo shvatili smisao suda;
rei, da ih u iskustvu neposredno opaamo ili da sunarh neposredno a osim toga moe se smisao suda razliito izricat!.
sao moe nalaziti u razliitim svijestima mnogih ljudi, treba rei 3.) da
smisao kao takav nema svijesnog bivstvovanja. Budui naime da smi-
sao sam po sebi nije mnogostruk, nego samo jedan stanoviti smisao, a
doivljuju ga mnogostruke svijesti, zato smisao suda samo u toliko biv-
stvuje, koliko netko misli ili izrie sud. Ako ne gledamo na ovo kon-
kretno miljenje suda, ostaje nam apstraktni smisao, koji prema tome
ve ne bivstvuje.
Sad se pita: to znai taj apstraktni smisao suda? Rekli smo ve,
da kod svakog suda mislimo neto (n. pr. razlinost) o neem t. j. o pred-
metu (n. pr. o dvima bojama). S m i s a o ili sud znai dakle neku nau
m i s a o u s n o aju s p I' e d m eto m. U kojem snoaju? Bu-
dui da u svakom sudu tvrdimo ili nijeemo neku misao o predmetu,
zato kaemo da ova misao dotini predmet odredjuje. Time srna evo
preciznije fiksirali smisao suda: on p I' e cl i c i I' a o pre d m e t u st a-
n o v i t o o d I' e d jen je (gledam na eksistenciju, kojugod vlastitost
ili relaciju predmeta). Tri su dakle sastavna elementa u sudu: predmet
o kojem sudimo. zatim misao nekog odredjenja i primiljanje (Hinden-
ken) ovog odredjenja predmetu. Sud je dakle, u kratko, p I' i m i -
ljanje nekog odredjenja prednletu ili misaono
i n t end i I' a nje pre d m eta o b z i I' o mna nje g ova o d-
red jen j a.6)
b) Razvitak nae spoznaje otpoima time, da LI svezi s predod-
benim predmetima neto o njima mislimo. To e rei, l11isaonim intendi-
ranjem predmeta nastaju prvi nai sudovi o njima. Ali kako je vidjeti,
111 i moemo kod svakog suda (=, intencionalne misli) razlikovati dvo-
struki momenat: samu misao i njezinu intenciju. Ako sad logiki apstra-
hiramo od same intencije, onda nam dakako vie ne ostaje sud (jer "in-
tencija" je bitni njegov momenat), ve samo misao, koja je nosilac in-
tencije, i ovu misao samu za sebe uzetu zovemo p oja m. Kod svakog
pojma treba razlikovati 'materijalni i formalni momenat. Materijalnu
stranu sainjava sam misaoni sadraj ili znaenje. Formalni karakter
svakog pojma sastoji u tom, da neko znaenje (Bedeutungseinheit) p o-
s t avim oka o o bje k t i v n i ter m i n u s za misaonu relaciju,
koju smo nazvali sud. - Osnovna je misaona initba ona I' e fl e k s i ja,
kojom misaono jastvo prema neposredno svijesnom doivljaju istupa
kao aktivni posmatra. Ovim inom refleksije prelazi spoznaj ni subje-
kat od perceptivnog (pasivnog) stanja u aktivno stanje, koje neposredno,
objekte determinira. Dalnji stepen misaone djelatnosti sastoji u n a-
6) (sp. H u s s eri, Log. Unters. I I. 322sq; G e y ser, Grundlagen d.
Logik u. Erklehre, 34; Kr e i b i g, Die intellektuellen Funktionen (Wien 1909.)
133; Me ss e r, Empfindung u. Denken, 165; ido Einfiihrung in die Erktheor. 14sq.
Philos. Jahrb. 1919. B. 32.H.4.
p I' e m i n o m promatranju ili stavljanju u snoaj onih objekata, na
koje reflektiramo. Ovom misaonom funkcijom nastaje u svijesti naoj
napremini (relativni) sadraj o onim predmetima, na koje neposredno
reflektiramo. Ovaj misaoni sadraj s intencijom predmeta znai misaonu
tvorinu, koju zovemo sud. Apstrahiramo li sada od same intencije, ostaje
nam misaoni sadraj za sebe. Ova dakle misao ili pojam nastaje psihi-
kim funkcijama neposrednog reflektiranja i napreminog promatranja.
- Ali upravo ove su pojmovne funkcije ini se nepotrebne kod nepo-
srednog opaajnog suda, gdje o perceptivnom objektu izriem kao P poje-
dinani predodbeni (perceptivni) sadraj (n. pr. ovaj papir jest bijel).
Prema tome bi kao P suda mogle fungirati i predodbe, a ne samo poj-
movi ako su naime pojmovi specifiki razlini od pomiljajnih ili pre-
dodbenih sadraja). Medjutim kod ovog prigovora treba uoiti inje-
nicu, da i takav P zapravo ukljuuje napremini (relativni) misaoni
sadraj, jer on znai, da se ovaj opaen i papir podudara s ostalim pred-
metima obzirom na jednaku i m ovu bijelu boju. Dakle i kod nepo-
sredno opaajnog suda fungira pojam kao nosilac intencije.
Psiholokom analizom doli smo do definicije pojma kao neinten-
cijonalne misli. U svojstvu predikata postaje pojam nosilac intencije.
Ali dok psihologija ispituje postanak i narav pojmova kao svijesnih
tvorina, logiki njihov karakter oslanja se na sam misaoni sadraj. Po
svojem sadraju idu naime pojmovi za tim, da kao predikati u sudu
odredjuju razne predmete i time konstituiraju samu spoznaju. S logi-
kog se dakle stanovita u prvom redu namee pitanje o znaenju poj-
movnog sadraja.
One oznake koje su u pojmu sadrane, odredjuju neki predmet
u razlici prema svim drugim predmetima. To e rei, svaki pojam daje
nam odgovor na upit: to je neki predmet? Prema tome nam svaki po-
jam po svojim oznakama predstavlja samu b i t (quidditas, essentia)
predmeta. Dakako da se u logikoj porabi izraz "bit" ne smije uzeti
s !TIetafizikim ogranienjem na specifike realne biti. Za logiku znai
bit (kao predmet pojma) uope svaki bitak (realni, svijesni, idealni .. ),
koliko se on razlikuje od drugog kojeg objektivnog bitka. Kriterij za pro-
sudjivanje razlike izmedju pojedinih biti (misaonih predmeta), tvori
zadau one !ogike operacije, koju zovemo definicija.
1Le~gmeLspoznaje. "
40._.r_~_~~_~etI sadrat~"I!_~_!4,._Analizujui smisao (sadraj) suda doli
smo do logike--aeJjniCiJe- o sttdu kaomisaonoj )ntenciji preci meta. U;l-.
merno Uu obzir,ciasvakisud eksistira ~ao sadraj. umisaonoj svijesti
naoj, ini se da je svaka intencijonalna misao individuil1no i vremenski
odredjena. U drugu je ruku opet injenica, da smisao suda ostaje ne-
6
promijenjen t. j. da nije ovisan o pojedinom subjektu i o vremenu, ,u slijedi, da je predmet s objektivnim svojim odredjenjem n eo v is a n
kojem ga dotini subjekat doivljuje. Otuda slijedi, da moemo kod o sadraju suda: jer kad bi predmet bio istovetan sa samim sadrajem
intencionaInog misaonog sadraja apstrahirati od ova potonja dva mo- suda, onda uope ne bi razlike bilo izmedju istinitog ili neistinitog suda.
menta, do kojih stoji psihika eksistencija svih svijesnih sadraja, a to Budui je neskladno pomisliti, da bi sadraj suda mogao sam sebi ne
je sveza s individualnim jastvom i vremenskim odredjenjern. Ako pro- odgovarati ili sam sa sobom ne biti u skladu, zato se moe neki sadraj
matranmo samo smisao suda za sebe (bez obzira na uvjete svijesnog suda podudarati ili ne podudarati samo obzirom na onu normu, koja
rijegovog bivstvovanja), onda moemo jo jedino rei, da mu pripa~a je izvan tog sadraja, odnosno koja je o samom sudu neovisna. Svaki
vrijednost t. j. da moe biti istinit ili neistinito Smisao sam za sebe niJe dakle 10gikipredll1et znai normativnu neovisnost o sudu. Sve ono
dakle nikakova psihika tvori na. Prema tome nema smisao suda kao to je obzirom na kojegod svoje odredjenje me t n u t o pre d nau in-
takav uope nikoje sveze s misaonim subjektom niti s vremenskim. od- tenciju, zove se predmet suda.
redjenjem. Jedina sveza, koja spada na samu logiku narav suda, jest Bitnu karakteristiku predmeta nali smo u njegovoj neovisnosti
njegova sveza s predmetom . .svaki sud ide za tim, da upozna predmet . o sadraju suda. Ova se .neovisnost, rekosmo, osniva na injenici, da
pomou onog odredjenja, kojim dotini predmet i~tendira. Pita se dakle: sadraj suda moe odgovarati i ne odgovarati svojem predmetu. Po-
Je li predmet neto razlino od samog suda ili je s nj im istovetan ? kuaj mo sad ovaj snoaj objektivne neovisnosti o sudu genetiki ana-
Da se intencionalni misaoni sadraj ne smije konfundirati s pred- lizirati t. j. na temelju same naravi miljenja. Kadgod mislimo, uvijek
metom, slijedi otuda to sadraj suda nastaje u svijesti mojoj tek mojim neto doivljujemo, neesa smo si svijesni, neto shvaamo, neto u
djelovanjem, a ovo moje djelovanje ne moe da bude svojina drugih svijesti nalazimo ili opaamo. Ovo "neto" moe da bude sve ono, to-
ljudi. Predmet pako moe da bude i neovisan o mom dJelovanju, a moe god je kadro} ui u svijest (predodbe, pomisli, pojmovi, uvstva .... ).
ujedno da bude poznat mnogim ljudima. Nadalje moe moje miljenje Sama narav misao}1e djelatnosti upuuje nas dakle, da je nae miljenje
o predmetu da bude istinito ili neistinito, doim predmet sarn po sehi uvijek na lV to vezano t. j. da je uvijek upravljeno na neki sadraj
neniaovog logikog karaktera. Misaoni predmet nije dakle istovetan koji je po (svojoj naravi) i s pre d samog miljenja. Kad je misaoni sp- II

s intencionalnim sadrajem. Otuda slijedi, da je sasvim opravdano, kad bjekat u svojoj svijesti neto opazio ili naao, onda prva izjava rilisaonog
SmO ustvrdili, da smisao suda stoji u intencionalnoj svezi s predll1et0111. subjekta glasi, da ovo "neto" - jest: jer da u svijesti niesa nema, ne
Ali ovu svezu moemo jo i dalje analizirati. bi misaoni subjekat mogao neto opaziti ili shvC\titi. Sve ono dakle to
Svaki smisao suda znai intencionalnu misao, kojom se odredjuje miljenju daje I.sadraj, te je eo ipso ispred samog miljenja, zovelllO
predmet. Ako predmet nije istovetan sa sudom, onda i ono o?red)enJe, b i ta k (das ~pin).Ovaj najopenitiji smisao bitka apstrahira od ljud-
koje pl'edmetu kao takovom pripada, nije istovetno s predlkat1~l1l:n ske svijesti t;j. bitak kao takav ne iziskuje, da ga upravo ovjek shvati
(misaonim) odredjcnjem. Time pako to Ini prediciram.o. neko odred!en!e ilina~ljeu svojoj svijesti. Nadalje pojam bitka, ne iziskuje niti aktualno
o predmetu, nije jo da~ako. reeno. da se to predlwano odredJel:jC shvaanje; jer to bi znailo, daje, bitak ovisan o shvaanju misaonog
doista 'na predmetu i nalazi, odnosno .da mu zbiljski pripada. DrugIllI rIje- subjekta, a upravo je obratno .. !3itak je (u sP9znajno-teoretskorn smi-
ima, intencionaIno se odredj en je moe sob jektivni m od red jen j em slu) sve ono, to mo~,,e d:a b.ude.oc.l .ne,kog misaonng
(Sachverhalt, . Tatbestand) slagati (podudarati) i ne slagati. Upr~lyq s u bj e.k t a pr o nad je n o (vorfindbar},.:;t
ta je injenica svakako dokaz, da predikativno odredjenjenije istovetno
s 0bjektivnim odredjenjen} Pa ako se. nekoodredjenje, koje sudoln
izriem o o predmetu, doista na prednletu'j nalazi, onda je ta~.av sud
istinit, a u protivnom je sluaju neistinito Predmet suda zna~l dakle
ono objektivno odredje.nje, koje normira vrijednost intenclonalnog
misaonog sadraj a. ~./ "
41. Predmet i bhak. Prelna doslije reenOIYl proizlazi, d~ se. .u lo~ 42. Psihologistika' i formalistika logika. Razlog za razlikovanje
gikom smislu I1(j,ziva "predmet" sve ono,} emygo,9 s~. dad.el~rect .nekl IDgike i psihologije nalazi se u tom,to svaka od njih imade zasebni svoj
sud. Sve ario o emu sudim.o, imade funkCIJU krIterIja Ih norme obZIrom
formalni objekat, po kojem prouava nae miljenje. Kad uitelj govori'
na sam sud; to erei,miseu svakom sudu pitamo, da li se predika-
li koli n. pr. o historikom kojem dogadjaju ili o matematikoj o.pe~a-
tivno odredjenje nalazi u predm.etu ili ne. ',. .
Kad pomoupredikata intendiramo predmet, to. znaCI, da nasto- ciji, miljenje o tom predmetu eksistirati e u individualnoj svijesti
jimosaznati, da li tajP doista pripada predmetu ili ne pripada. Otuda opet svakog pojedinog uenika, vezano e biti kao usvjesni dojvljaj na sta,qo-
6*

viti vremenski razmak, a i kvali ta tivno e biti razlino prerha sposob-
nosti pojedinih uenika i prema momentanom duevnom stanju poje-
dinca. Ovo s p o zna j n O do iv I j a van j e u konkretnom su-
bjektu promatra psiholog. - Ali ono to svi uenici treba da spoznaju,
t. j. smisao onih sudova, koje uitelj izrie, nije ovisan o duevnoj raz~
linosti i promjenljivosti pojedinih uenika, jer kao takav niti eksistira
u pojedinanoj sVijesti niti je vezan na vremenski neki odsjek. Ovaj ne-
individualni s m i s a o s p o zna j e, koji joj daje njezinu openitu
i nunu vrijednost, promatra logiar.
Zaustavimo se kod ovog logikog momenta nae spoznaje, da joj
s obzirom na njezin smisao ili sadraj pripada vrijednost sasvim neovisno
o tom, da li ju pojedini mislilac uvidjao i priznavao. To e rei, tkogod
i kadgod o neemu (o nekom predmetu) izrekne neki sud, onda je taj
sud istinit .ili neistinit, pa ako je i s t i n i t, to znai da vrijedi po svom
sadraju ili po svom smislu openito i nuno za sve ljude, ne gledei na
pojedine upravo ljude, koji ga spoznavaju t. j. u ijoj se svijesti nalazi'.
Sudjenje kao svijesni doivljaj nije nuno niti je openito, a istinitost
suda imade k ara k ter n u n o s t i i o P e n i t o s t i. Upravo
ovaj karakter znai distinktivnu notu logike strane nae spoznaje
prema psiholokoj. Ali moglo bi se rei ovako. Niti psihologija ne ostaje
kod pojedinanog usvjesnog doivljaja, i ona trai ono to je zajedniko
i openito u psihikoj naoj organizaciji. Psihologija nastoji upoznati
psihike zakone uope, pa i za nae miljenje. A openita i nuna vrijed- Ot~d~ prol~lazl Je~an veom.a dalekoseni posljedak. Ako sc vrijednost
nost ili istinitost sudova takodjer se konano osniva na t. zvo logikim
.,7:akonima. ini se dakle, da ovi logiki zakoni, koji podaju naim spo-
znajama !ogiki karakter, nijesu drugo nego psihiki zakoni misaonog
subjekta. U tom sluaju bi ipak logika bila samo dio ope psihologije.
Ovaj nazor o istovetnosti logikih i psiholokih zakona miljenja
zovemocp:;~jJ},Atogj.);'lm ... Njegovu neispravnost dokazuje injenica,
da psiholoki zakoni imadu samo e m p i r i k u i po tom hipotetsku
sigurnost, jer psihologija do svojih zakona dolazi induktivnim putem
usebnog opaanja. Naprotiv sigurnost ili istinitost logikih zakona n e-
() v i s n a je o iskustvenom opaanju, jer ju ono ne moe ni utvrditi
ni oboriti. Mi dodue kaemo i za psihike zakone, da su openiti,
ali to znai toliko, da prema jednakoj p s i h i koj k o n str u k -
c i j i kod svih ljudi, odnosno prema jednakim realnim uvjetima, nuno
nastaju jednake psihike funkcije. Logika pako nunost ne osniva se
na psihikoj naoj organizaciji, nego na s p o zna j n o-s a dr a j n i m
os n o aji m a, koji zadraju svoju vrijednost, ako ih i nitko ne spo-
znaje. Zato za razliku od psihikih zakona miljenja zovemo logike za-
kone zapravo misao na naela. Time. je dakle opravdano raZlikovanje
logike od psihologij e.
{Ali pita se dalje; na emu je dakle osnovana openitost i nunost
logiRih naela, ako joj nije izvot u jednakosti misaone . nae ,psihe?
85
~od svake misaone spoznaje uvijek je netko tko misli (misaoni subjekat
I ~e.to o e.m~ ~e misli (misaoni predmet). Pa ako misaoni SUbjekat nije
~nj.ertlo~a IStIl1l~?St ~poznaje, m?gue da se istinitost spoznajnih sadr-
zaja .os~lva na n]1h~~I.m predmetIma .. Ako pretpostavimo da~upredmeti
neoVisnI 0. naem mIsIjenjU, te ako ml naim miljenjem izreknemo neto
? ~r~dmetIma,. ka~o su doista sami u sebi, onda e biti takova spoznaja
IstInita zato, j~r je osnovana na samim predmetima. Ali ovu pretpo-
st~vku zabacuJ~ forma 1 i.s t i k i logiari. Oni nee da priznadu
oVisnost sp~zn~Je ~ precl'netI:na, pa kau da spoznaja imade (logiki)
~arakte.r o~~el1ltosbl. nuznostI po neemu, to nije empiriki-pojedinano
I, prol~jenIJ:vo: SvakI. pak ~mp.i.riki spoznaj ni sadraj (ili "gradja")
samo je. P?jedl11a~~..l pro:nje~IJlv: .dakle oni spoznajni o b I i c i, koji
su neov.ISI1l o emplrIJI (aprtorl1l), dajU naoj spoznaji logiki karakter.
~h formalistiki nam logiari moraju odgovoriti: zato su nai
SUdOVI, odnosno apriorni oblici, upravo po svom k o n kr e t n o m s a-
d r aju istiniti? Budui da se sadraj naih sudova nalazi u indivi-
d.ualnoj sVij~sti, ~ato. je .ist.initost. mogua samo onda, ako pretposta-
vuno, .da ~.u .1 ap.rtorl1luvjetI za spoznaj nu istinitost psihike naravi t. j.
da oni saCl.njavaJ.~ uprav~ na~ spoznaj nu narav. Dakako da u tom sluaju
opet postaju. 10g.lc.ka n~cela. Ist.o~etna s psihikim zakonima miljenja:,
. ,. 43. SUbjek~.vlza~--~-.obje~tlV1Z~. ?baprije navedena nazora pre~'
kIdajU svc~u o.vl.sno~tI IzmedjU n1lSaol1lh naela i misaonih predmeta.
loglkI!.l ~ac.el~ OSl1lva na mIsaonom su b jektu, odnosno alS.Qjesya, naa
spoznaja lsbl~lt~ S~ln?, z~to, jer je prema rnisaonoj. naravi naoj nUna,'
ond.a ta~?va IS~ll1~;rr1jedl samo z,a Ilas .I~ LI d c:lSl:<:Igod srno sigurni,
~~ Je kOJI sud IStl~It, o~dil()\'~ sigurnost I Istinitost vrijedi samo s ab-
z 1 r ~In.na saI~1 mlsao.11ls u bJe ~.il~,':l ..(jillLvrijedi ingovisn.ooovje-
ko~o~ n1lSaon01 narilVI - prepustem smo n e i z v j e s n o s t i ili dvo-
un~~~!:,Zat? se ta~vav.II~Z?:.O logikoj ;rrij~<:Inosti spoznaj e. zove antro-
p~log.lzam Ih noetIckuelatIvlzam (relatIvni skepticizaml), ili s u bje k-
ti V Iza m. ... ...
!sprav:lOst ili odrivost sUbjektivizma ovisi o pitanj u: da li su n v.
'd ( b . t . aSI
~.u ~VI . o. zlrom na IS Il1ltOSt svojeg sadraja) ovisni o predmetima?
~ub.Jekb~lzam, reko~mo,. odg?vara negativno, pa zato istinitost sp 0-
zna~e. OSl1lvan~ sveZI s mlsaomm sUbjektom. Nasuprot ako se dade usta-
novItI,. d~ su lp~k nai )st!lliti)?ll<:l()vi()Yi~!lLQ predmetima, odnosno
da se loglka nacela osmvaJu na misaonim predmetima, onda je oito
'.' I) ~ p s 0.1 u t.n i ske.p:icizam apodiktiki zabac(Jje i samu mogunost logike
Isttne. ~ eto d 1 k I skepttclzam ne porie istinu, ali dri da obzirom na sva k
spozn~Ju moramo b~ti izn.ajprije u stanju dvojbe (realne ili fiktivne). Kritiki d o ~
111 ati ~ ~ n:- dOkazuJ: da Imade takovih istina, o kojima ne moemo zbiljski dvojiti;
a ne~r.lttkl dog.l~attzam bez istraivanja pretpostavlja apsolutnu vrijednost nae
spoznaje (u emptnkom i metafizikom opsegu).
da logikavrijednost nae spoznaje imade ne samo re lativ'n u (6bzirom
niCovJekovu misaonu narav), ve a p solut nu,'rie samosubjekti'vnu,
ve o bje k ti, YJlu:vrijednost. T~,~a'{nazor"zovelTl(}q,,:ljT=~:,KIj,yifa
S objektivistikoggledita'i;astojiistinitosti naih sudova u skladu
ili podudaranjunjitlOvog sadriaja s predmetima. Budui pako dati sudu
intendiramo neki' predmet pomou predikativnog odl'edjenja, stoga e
biti istinit onaj sud, kod kojega se predikativno odredjenje podudara sa
stvarnim odredjenjem na predmetu. Misaoni se subjekat' dakle mora
pitati: dali se njegov sud podudara s predmetom obzirom na njegovo
bdredjenje ili se ne podudara t. j.da li je istinit ili neistinit ? Ovo bi pi-
tanje dakako otpalo, kad bi misaoni subjekat n e p o s red n o u pred-
metu nalazio stvarno njegovo odredjenje, jer u tom sluaju uope ne bi
mogao izreeni sud biti neistinit. Uzmemo li naime da misaoni SUbjekat
nije u posjedu predikativnih odredjenja neovisno o predmetu, ve da u
samom predmetu neposredno otkriva njegovo odredjenje, onda je ovo
stvarno odredjenje upravo tako neposredni sadraj suda kao i sam pred-
met. To e rei, u takovom sluaju n e pre die i dvo str u k o
od red jen j e, predikativno i stvarno (na predmetLi), pa zato se tu
i ne moe govoriti o "podudaranju" dvostrukog odredjenja (predika
tivnog i objektivnog). Ako u predmetu neposredno nalazimo neko odre-
djenje, pa ga o predmetu prediciramo, onda e istinitost ovog suda sa-
stojati u tom, to se u predmetu doista nalazi ono odredjenje,kojeg
njemu misaoni subjekat predicira. N e p o s r ed ,n a i s t i n a znai
dakle pr ecljcJral1jeodredjenj]i~'J{:'9Te 'e u pre d m e t u-
n a I,,~Lzi.
Ova se definicija istine imade smatrati kao izvorna, jer pojam
"podudaranja" ulazi u definiciju istine tek uz pretpostavku, da je mi-
saoni subjekat u posjedu predikativnog odredjenja, kojeg ne nalazi ne-
posredno u samom predmetu, ve ga mora tek stavljati u snoaj ispo-
redjivanja s predmetom obzirom na stvarno njegovo odredjenje. Prema
tome je i razlina funkcija suda kod neposredne i posredne istine. U po-
tonjem sluaju mora misaoni subjekat svojim predikativnim odredje-
njem "intendirati" predmet t. j. mora tek indirektno (pomou predika-
tivnog odredjenja) shvaati stvarno odredjenje na predmetu.' Ako pak
subjekat izravno shvaa ili opaa objektivno odredjenje, onda uope
n e map red ika t i v n o god red jen j a, koj e b i mog I
r az I i i t o b i t i od objektivnog odredjenja, pa zato n e man
i n t end ira n ja, ve je u takovom sudu samO izravno opaanje stvar-
nog odredjenja. Na bitnost suda ne spada dakle zapravo sam nain pre-
diciranja (neizravnog ili izravnog); sud znai openito: .predici
ran je nekog ()clE~QJ~f1iq.":Q,,l)redme.tu, ",
,'Ako'se sad ispostavi, da imade takovih istina, kod kojih predika-
tivno odredjenje neposredno nalazimo u predmetu, oito je, da je u tom
luaju istinitost sudova ovisna o predmetu. Ako se pak na ovim ,nepo-
sredno istinitim sudovima osnivaju 'svi drugi posredno istiniti sudovi-
valjarei, da je sva i s t i n i t os t s P o zna jeo v i s n a o m i s a o,
m. rt i!TI o bje k tim a, i po toj njezinoj objektivnoj vrijednosti da joj
pripada i apsolutna vrijednost za koji god misaoni subjekat.
" Izloenu anaiizu ilustrirati emo na k,?nkr,etI1ornprimjeru. Dvije
boje, crvena i zelena, daju nam dvostrukiperceptivni. sadraj. Napre-
minim promatranjem (Relationswahrnehmung)obihperceptivnih sa-
draja nastaje u svijesti 'naoj' nep red o d b e n i i I i m i sa o n i
sad r a j (species intelligibilis) o razlinosti percipiranih boja. Ako
sad ovaj' nepredodbeni (misaoni) sadraj (pojam) stavimo u snoaj
spre,doen}t!l bojama t. j. ako "razlinost". uzmemo kao pre.dikat, koji~
ibtendiranlo obe boje kao pre d m e t, dobIsmo sud: crvena I zelena bOJa
j~su razline. Sud je dakle intencionaini misaoni sadraj o nekom pred-
metu.2) Istinitost ovog suda sastoji u tom, da se snoaj izmedju S i P
(t. j. misaoni sadraj "razlinosti") podudara sa snoajem, koji postoji
medju crvenom i zelenom bojom.
Sad nastaje pitanje: je li "razlinost" kao misaoni sadraj ovisi
o bojama t. j. je li mi izriemo razlinost o crvenoj i zelenoj boji ~J'-
jer se ta razlinost medju obim bojama nalazi i neovisno o naem sudu,
ili pak mi po psihikoj misaonoj nudi (po subjektivnim sintetikim
o oblicima) stavljamo pojam razlinosti medju percipirane boje? Prvo
stanovite zastupa o ,b jek t i v izam, a ovo potonje noetiki su-
h jek t i v iza m.
-'". , ()"bjektivistiko stanovite lnoe afirmirati svoj raison d~ etre, 'ako
dokae, da pojam "razlinosti" dobivamo neposrednim uvidom u per-
cipirane boje t. j. da "razlinost" upravo tak~ nep,osredno o~a~amo
kao i predoene hoje. A to se dokazuje upravo time, sto uz perClptranu
crvenu i zelenu boju nije "razlinost" trei perceptivni (predodbeni)
elemenat, ve se nalazi u samim percipiranim bojama. I upravo zato,
jerbo "razlinost" nije takav objekat, koji hi odijeljen bio od crvene i
zelene boje, zato nikoje misaono bie ne bi moglo "razlinost" kao pre-
dikat zanijekati o crvenoj i zelenoj boji. To pako znai, da je na sud
ovisan o snoaju, koji postoji medju samim bojama - i u toliko pripada
naem sudu objektivna i apsolutna vrijednost.
i 2) Specifiku razliku izmedju spoznajnih sadraja (perceptivnih i nepredodbe-
nih) uzeo je ve Aristetel kao podlogu za psiholoko istraivanje misa nih pr cesa.
Ovaj heuristiki princip usvaja i eksperimentalna kola u Wiir burgu (O. Kiilpe, Ko
Marbe, H. J. ,Watt, N. Ach, A. Me3ser, O. Schllltze, K. Bohler, Storring ; isp. "Archiv
fiir d. ges. Psych.") O konstrLlkciji miljenja isp. Geyser "Lehrbllch d. allg. Psych-
(Miins,ter 1908.) n. 460. - 471 i za tim "Einfiihrung in die Psychologie der Denk-
vorgange (Paderborn 1909.) i "Grundlagen d. Logik u. Erklehre (Miinster 1909.) p.
19-50.

44. Empirizam, racionalizam, kriticizam. a) Mnotvo je raznih spo-
znaja, dol<ojil1-d61aiii11() na temelju izvanjskog (osjetnog, posrednog)
i usebnog (neposrednog) opaanja. Ovakovo znanje sainjava nae
(izvanjskog i usebno) i s k u s tv o.
Promatramo li razvitak svijesti ljudske, vidimo da se spoznaja
kod djeteta otpoima osjetnim opaanjem (zamjeivanjem). Dakle je
ovjek ispred tog opaanja" tabula rasa" obzirom na mogunost spoz-
naje, a nema nikakovih urodjenih spoznajnih elemenata. Nadalje se naa
spoznaja i proiruje samo u svezi s empirijom. ovjek je dodue kadar
o empiriki-opaenoj gradji misliti (stavljati ju u snoaje), ali miljenje
samo za sebe, bez empirikih sadraja nema spoznaj ne vrijednosti. Kad
bismo imali samo pojmove, sva bi misao na operacija sastojala u nekom
izjanjavanju i ralanbi (analizi) tih pojmova, to ne bi proirivala
naeg znanja. Mi bismo imali samo "analitike" sudove.3) Dok naprotiV
iskustvenim opaanjem stiemo nove spoznaj ne gradje, proirujemo
staro znanje i tako dolazimo do "sintetikih" sudova. Znanstvena se
dakle spoznaja proiruje na osnovu iskustva. Povrh toga je injenica,
da nai pojmovi, ako se i razlikuju od opaajnih sadraja, ipak nastaju
od njih, pa je tako sve nae miljenje iskustvenog porijekla. O vaj nazor
zastupa e m p i r i za
ri1,
Susreemo ga ve kod Pr o t a g ore i u Sokratskoj koli kod
Kir e n jan a (Aristid oko 400 pr. Hrista), a kasnij e kod S t o i ka
i E P i k ure ja c a, U novovjenoj engleskoj filozofiji (17. i 18. v.)
glavno je obiljeje empiristiko shvatanje, Donekle B aco n i H o b-
b e s, a osobito Lo c k e svode svu nau spoznaju na izvanjsko i usebno
iskustvo. Lockeipak jo priznaje apstraktne pojmove, tako primjerice
i pojam materijalne supstancije. Ali B e r k e 1e y ve zabacuje mate-
rijalnu supstanciju, te priznaje samo outne sadraje. Tako zvane ap-
straktne pomisli nijesu drugo nego skupina pojedinanih iskustvenih
data. Dosljedno dalje poao je Hum e, koji zabacuje i duevnu sup-
stanciju t. j. istovjetuje jastvo s perceptivnim elementima. Naelo uzroc
nosti nastaje uobiajenom asocijacijom dogodjaja. Napokon je j. S.
M i II protegnuo empiristiko stanovite i na matematiku. Sasvim jedno-
strano zastupa empirizam C o n. d i II a c (Traite des sensations 1754),
koji zabacuje i usebno opaanje, pa zadraje samo izvanjsko (osjetno)
opaanje kao jedini izvor spoznaje (senzualizam).
3) Po KantoYoj (racionalistikoj) terminologiji zovu se oni sudovi analitiki,
kod kojih je P, sadran u S-u, Oni su openiti i nuni, ali ne proiruju spoznaje. Sko-
lastika filo:wfija zove analitikima one sudove, kod kojih se razlog za spojidbu S, i
P-a nalazi u njihovoj analizi - ako i nije P formalno sadran u S-u,
b). Dovedemo li sadraj naeg iskustva u svezu s pitanjem o znan-
stvenoj vrijednosti spoznaje (koliko imade karakter openitosti i nu-
nosti), oito je da iskustveno znanje jo ne znai samo Za sebe potpunu
znastvenu spoznaju. Ono to u iskustvu nalazimo, nije tako nuno,
da ne bi moglo i drukije biti; aol1o to opaamo kao openito, ipak
jo doputa mogunost iznimke. Znanstvene spoznaje nijesu dakle
sam o iskustvene (empirike). Nadalje imade znanstvenih disciplina
(ista matematika), koje izlau doista nune i openite spoznaje, a sas-
vim su neovisne o iskl\stvu. Otuda je vidjeti, da osim iskustvenog, ima-
de jo jedan, r aci o n al n i faktor, kojemu pripada u naoj spoznaji
prvenstvo. Jer i empirike znanosti, koliko god se osnivaju na iskustve-
nom opaanju, proiruju svoje opaajne rezultate i dolaze do mnogih
spoznaja upravo pomou razumnog faktora, na osnovu misaon ih na-
ela. Racionalni ili o iskustvu neovisni (apriorni) momenat sainjava
dakle znanstveni karakter spoznaje. Ovaj nazor zastupa_s?sjpl1a-
I iza m (apriorizam). . '.
Ve u pretsokratskoj grkoj filozofiji najvie se istie racionali-
zam El ej c i (Parmenid oko 470 pr. Hrista.), pa i mladji naravoslovci
ili a.~?Il}L~,Ji (Demokrit) ue, da se pravi bitak moe upoznati samo
misljenjehm.Proti sofistikom empirizmu poeo je ve Sok rat isti-
cati Tazumski faktor spoznaje, ali u svezi s iskustvom, dok jeP 1 a-
t o n kasnije odnemario iskustvo, Ar ote I je u itavoj svojoj fi-
lozofiji skladno proveo racionalizam s el)1pirizmom. Opet u 17, vijeku
razvio se na kontinentu racionalizam proti engleskom empirizmu, D e s-
cartes, Spinoza, Leibnizi Wolff uzimiju razum za je-
dini izvor prave spoznaje .f~acionalistiku nauku o apriornim (neisku-
stvenim) uVjetima za mogunost.openite i nune (znanstvene) spo-
znaje usvojio je iKa n t .Ali ovi SU apriorni uvjeti za Kanta samo
formalni spoznaj ni elemenat, dok spoznaj ne sadraje dobivamo iz isku-
s tva, a posteriori. Time je Kant zauzeo kompromisno stajalite izmeu
empirizma i racionalizma. K~itiku obih nazora proveo je Kant str a n-
sc end e n t a I n o g gledita t. j. istraujui (bez obzira na pojedi-
nano iskustvo) one sppznajntel~mwte,. koje moramo pomiljati kao
konstitutivni uvjet za mogunost spoznaje. ()vaj se Kantov nazor zove
k rit i c iza m. '. .... . ...
c) t()se empirizma tie, svakako je u pravu, kad s p s i h o ge-
net s kog gledita daje prvenstvo iskustvu. Vremenski dakako ovisi
sva naa spoznaja o iskustvenom opaanju. Kad bi racionalizam ta-
koer psiholoki shvaao pitanje o postanku spoznaje, svakako bi pao
u zabludu, jer se racionalni spoznaj ni elementi ne nalaze gotovi ili zbilj-
ski (aktualni) u duhu ljudskom ispred (vremenski) svakog iskustva,
Dodue i Kantov "a priori" nije sasvim izbjegao ovoj pogi belji psiho-
lokog shvaanja. Ali racionalistiko stanovite ima se uzeti u log i -
k o ul smislu. To e rei, ako uzmemo spoznaju kao ve steenu, i po
 tom 'gotovu ili dovrenu injenicu, te analitiki ispitujerrio sastavne
elemente, koji spoznaju omoguuju, ,oito je da se. njezina openita. i
nuna vrijednost ne moe osloniti na empiriJd faktor. Dok je (proti
racionalizmu) lahko dokazati, da se spoznaja po svom sadraju oslanja
na iskustvo, iskljuivi je ernpirizam neodriv upravo zato, jer ne moe
istumaiti gotovu spoznaju, koja po svojoj openitosti i nunosti tek
dobiva znanstveni karakter.
Zadaa je dakle no etike, da u prvom reduproti ekstremnom empi-
rizmu, koji priznaje samo nae opaanje kao jedini izvor spoznaje, nastoji
dokazati opstojnost p oj m ova i objektivnu njihovu vrijednost Mi-
saone funkcije, koje uvjetuju postanak pojmova, te one misaone funk-
cije, koje od pojmova sastavljaju sudove, ~ sve te misaone operacije
zasebni su spoznaj ni faktor, koji nije istovetan s naim opaanjem.
Pojmove koji su po svom sadraju neopaajni, zovemo neempiriki
ili metafiziki pojmovi. Takovim se pojmovima slue i empirike zna-
nosti, koje se bave samo empirikim predmetima. Ni empirike se zna-
nosti ne mogu sasvim ograniiti na iskustveno opaanje i odrei se
neopaajnog (razumnog) spoznajnog faktora (a to su pojmovi i sudovi
u svim logikim oblicima miljenja). S obzirom na taj neopaajni ili
neiskustveni spoznaj ni momenat moe se i za empiriku znanost (kao
za svaku znanstvenu spoznaju uope) kazati, da je metafizika. Ipak
se ovaj izraz redovito uzima da oznai one spoznaj ne predmete, koji se
ne nalaze u opsegu iskustvenog opaanja. U prvom smislu rekli bismo,
da imademo ne samo opaajno-iskustveno, nego i razumsko (u toliko
metafiziko) znanje o svim empirikim predmetima, a u potonjem smi-
slu znai metafiziko znanje toliko, da se odnosi na predmete izvan is-
kustva, koji transcendiraju iskustveno podruje. Ali o tom novom pi-
tanju slijedi dalje.
45. ~o~itiviz~mimetafizicizam. a) U svezi s empidzmom i racio-
naliZOlom 'namCtnLil() se pitanje' o granicama nae spoznaje. Raciona-
lizam, koji podcjenjuje empiriki spoznaj ni izvor, pretpostavlja da mo-
emo spoznati sve o emu mislimo. Upravo metafiiiki su predmeti
adekvatni objekat iste razumske spoznaje. Ovaj racionalistiki d o g-
ol ati z a m cvao je osobito u 17. i 18. vijeku (napose kod' Spinoze).
Ali ni empirizam (jo za Lockea) nije jasno gledao mnice empirikog
i empiriju-transcendentnog (metafizikog) svijeta. jI~k. Je H u]l1C: iz._.
svojeg empirizma povukao kao nunu konsekvenciju p oz Tv
ff i z am
t. j. nazor,dajilozofijska spoznaja nen10esegnutUzvan iskustvenih
.",gL~!)J.<;~:rOvaantimetafizika tendencija otpoela je zapravo u Engles-
koj ve tamo od Fr. Bacona, a pomnije su istraivali spoznajnu nau
sposobnost ve h,ocke i Berkeley. Franceski riauenja'ci. d' AIembert
j!Turgot (u 18. v.), pa (u 19. v.)uitelj Comteov Saint-Simon 'takodjer
su prvi vijesnici onog pozitiviztna, kojeg je sustavnh prove0C:,otnte
(1798-1857). Naa spoznaja prolaziiznajprije teoloku (anirhistiku,
antropomorfistiku) fazu, u kojoj ovjek iza svih pojava nasluuje sebi
slina boanska bia; zatim metafiziku, gdje bogove zamjenjuju i-
votni uzroci i duevne sile; napokon u pozitivnoj fazi naputa spoznaja
svaku tenju za konanim uzrocima svijeta, te istrauje samo njegove
zakone. Filozofiji je zadaa, da podupire pojedinane znanosti i da ih su-
stavno organizira. Prema tome nema filozofija zasebne kakove metode
r1iti zasebnog svog podruja, ona pozitivnim znanosti ma ispituje nji-
hove metode i stvara cjelinu. Uz Comtea pristao je u Franceskoj Li t-
t r e, a u Engleskoj prijatelj Comteov J. St. )\'1)JJ, i donekle.Speryser.
U savremenoj filozofiji postao je pozitivizarrf"'karakteristinim' otlifje
c ..
j em, u koliko znai negaciju metafizike (agnosticizam). U tom se po-
dudara Laasov pozitivizam, Avenariusov empiriokriticizam, Ouhrin-
gova filozofija zazbiljnosti, Riehlov kriticizam, Schupeova imanentna
filozofija itd. Ali treba ipak ovdje istaknuti, da to nije onaj Comteov
pozitivizam u strogom smislu, jer sve ove struje priznaju filozofiji po-
sebno podruje i odijeljenu zadau od pojedinanih znanosti. Dakako
da zabacuju znanstvenu (teoretsku) vrijednost metafizike spoznaje
za realni svijet, ali ipak doputaju i ue, da u pozitivnim znanostima
nije iscrpena sva tenja duha ljudskog, pa da je toj tenji za nekim vi-
im ciljevima ivota namireno u filozofiji. Ako nita drugo, ve spoznajno~
teoretska pitanja stvaraju filozofiju, koja upravo postavlja granicu
naeg spoznanja. U vidu ove zadae zovu ovakovu filozofiju kr i ti -
ei z a m. Tako se moe zvati kriticistom ve Locke i Hume, ali zapravo
tek Kant.
b) O mogunosti metafizike spoznaje ve je bilo govora, Kad
j~ opa noetika dokazala opstojnost neopaajnih misaonih sadraja
ili pojmova i objektivnu njihovu vrijednost, treba da potrai one poj-
move (n. pr. pojam uzroka), od kOjih su sastavljena najopenitija spo-
znajna naela. Ako se ispostavi, da predmet tih naela nije empiriki
odredjen, onda je i spoznaji, koja se na tim naelima osniva, otvoren put
u metafiz.iki svijet. - Pozitivizam u strogom smislu, koji ne priznaje
filozofiju kao zasebnu znanost, oboren je injenicom, da ovjek imade
i neempirikih pojmova, koji mu u svezi s neempirikim pitanjima
omoguuju spoznaju izvan granica pojedinanih empirikih nauka.
IV. O predmetima spoznaje.
46. !dealizam. ir~alizam. a) Ako uporedimo spoznaj ne predmete,
vidjeti je j1ekaraiHR:a s'1Ht:li'fom na njihov nain bivstvovanja. Neke
misaone tvorine konstruiramo samotvorno n. pr. brojne snoaje, geo-
 metrijske i logike oblike. Ovakovim se predmetima bave formalne zna-,
nosti. Ali imade u izvanjskom i usebnom svijetu takovih predmeta, koji
su nam dani kao gotove injenice. Zakone i narav tih predmeta (u mate-
rijalnom i, duevnom svijetu) nastoje upoznati realne znanosti. Nama se
ini, da ovi prednieti postoje i izvan svijesti nae, da nijesu samo u njoj
sadrani. Pita se dakle: ima li doista takovih predmeta, koji trans cen-
diraju misaonu svijest, koji ne samo to se u svijesti naoj pojavljuju,
nego imadu jo re a I n i (ekstramentalni) svoj supstrat - i moemo
li mi te predmete spoznati? R e a I iza m odgovara afirmativno, dok
a p s o I u t n i ide a I iza m ili konsciencializam (" Wirklichkei ts-
standpunkt") porie drugi koji bitak osim usvijesne zbiljnosti. Realne
znanosti ispituju zapravo samo outne i uvstvene sveze u svijesti
ljudskoj. U.n1 jer e n i i I ire 1ati v n i ide a I iza 111 i I i f e-
n o In ena I iza m priznaje dodue neki realni supstrat za empirike
predmete, ali dri da mi taj supstrat .spoznajemo samo koliko seu nama
pojavljuje,a ne moemo ga spoznati po njegovoj naravi kako je u sebi
(da s Ding ansich).
Apsolutni idealizam sustavno je razviQ...Ber.ke Je y, .kojLdri"
da tjelesa nijesudruga nego kompleksoutnih sadraja u pojedinanoj
osobnoj svijesti (suqjek tiy ni i dea I i z am). Bitak stvari isto-
veta n je s perceptivnim sadrajima (esse-percipi). Budui pako da ovo
percipiranje nije ipak samovoljno, zato mu je uzronik Bog. Ipak Ber-
keley priznaje realne duevne supstance. [Qvaj psiholoki realizam za-
bacio je Hum e, te je po njemu i dua postala puka percepcijna udruba.
Negirajui osobito realnu vr.ij~d~st p.oj.m.a supstancije i uz~oka, ..otklonio
je time Hume svaku metafJZlkuJ Jedini Je predmet spoznaje sVIjest sva-o
kog pojedinca. Ovom se stanovitu sasvim primakao i s o I i P s iza 111.
(solus ipsm v. Schu bert-SoJderna.
Dorlubjektivni idealizam uzima osobnu svijest pojedinih ljudi
jedino zbiljskim bitkom, razlikuje se od njega o Qjek t Lvn,i idea-
!izam time, to pretpostavlja apsolutno neko jastvo ili openitu svijest
(I:ichte,Schelling,Ijegel). - Ovom je idealizmu sradlla ima n e n t n a
f il o z o f i j a (Schuppe, Kaufmann, i dr.), koja ui da je openita jedna
svijest, koja pronie sav bitak, konkretizovana u pojedinanim svijestima
svih ljudi. - Avenariusov e m p i r i o k rit i c iza m ui, da nema
objekta bez svijesnog subjekta. Slino ui Mac h i Cor n e I i u s, LI
koliko ne priznavaju neovisnost izvanjskog svijeta o subjektivnim sve-
zama naeg opaanja.
b) Zadaa je ope noetike (isp. S. Zimmermann, Opa noetika,
IV. Dio), da rjeavajui problem realnosti u prvom redu ispita one argu-
mente, koje apsolutni idealizam nastoji iznositi sebi u prilog. Budui
da apsolutni idealizam porie samu mogunost spoznaje realnog svijeta,
treba najprije rijeiti pitanje o toj mog u n o s t i realne eksistencije.
Nakon toga treba potraiti dokazala, kOJa utvrdjuju z b i I j s k u e k si-
ste n c i j u realnog svijeta. Ako se. to dokae (a ne samo pre~pos.t~~i:
kako to ini naivni realizam), onda se takav nazor moe nazvati kntIckt
reaJizam. Ali njemu jo i dalje predstoji zadaa - proti fenomenalizmu
- ispitati: da li mi moemo spoznati na r a v realnih predmeta, i ,na-
pokon k ako ju spoznajemo. Ovo su 4 sastavna momenta u problemu
realnosti, koji je, kako Kli\pe kae, na pragu filozofije budunosti.
Sko!astika noet*a zastupa objektivnu i realnu vrijednost nae
spoznaje. Ako noetici uspije dokazati, da smo na temelju nekih naela
(napose naela uzronosti) usiljeni prekoraiti granicu empirikog svijeta,
(l)nda moemo sigurno rei, da je i naa metempirika (metafizika) spo-
znaja objektivne' i realne vrijednosti.
Pretpostavljajui ovaj rezultat skolastike noetike nastojat emo,
da u najopenitijim crtama prikaemo sadraj skolastike metafizike,
koliko dolazi u fundamentalnu opreku s ostalim filozofijskim nazorima
o svijetu. U rjeavanju ove zadae dolaze LI obzir samo oni problemi,
koji obuhvataju predmet filozofije kao takav t. j. u njegovoj cjelini,
<i to su prif]<;ipi bitka i zbivanja,
Mi smo razlikovali dvrje111etafizike discipline, kozmologiju i psi-
hologiju, u postavci da se razlikuje' materijalni bitakod psihikoga,
tijelo od due. U ovom razlikova nju svakako izvire osnovni filozofijski
pogled na sav empiriki svijet. Ali proti ovom d u.,aLLs.J.Lko,Ju .shva-
tanju treba ispitati raison d' ctre i onih nazora, ~~()jicl{~e, c1<ijekyalita-
tivno jednQVitl?itak, a t~ nazore.zQVemoru.;;:!\nL~tj k i. U historiji
filozofije, pa i danas, razilazi se radikalno m a~.~EiL~U~Jjki 010-
nizam od s p i rit u al is t i kog, prema tome da li priznaje isklju-
<':ivo materijalni ili spiritualni bitak. Konlpromisnu tendenciju zastupa
par ale li. s.J i.. kimonizam. Nakon imanentne kritike ovih nazora,
treba' da i pozitivno prikaemoskolastiko nauanje.
Raspravivi problem o naravi bitka ili o samoj b i ti realnog svijeta,
namee nam se dalnji problem o njegovom b i v s t v ova nju. Da' li
sav realni svijet eksistira nuno, o sebi, ili je ovisan o jednom takovom
biu, koje po biti svojoj nuno eksistira i koje bie zovemo Bog? Alter-
nativni odgovor zastupan je u ...!i te i zl11 u (s raznim oblicima) i
t e i z m u.
Prelazei na prOblem zbivanja zanimanas saznati, da li u kauzal-
nom zbivanju postojUs v r n a tendencija; a osim toga jo: da Iiljud-
~k{) djelovanje .imade karakter s I o b o d n o g zbivanja. Po ovoj shemi'
slijede paragrafi.
 bitak. Naprotl~ spiritualistiki monizam priznaje samo psihiku zbilj-
i f',lf'
nost. Oba ova nazora pretpostavljaju. da u pojavama upoznajemo realni
bitakkao takav (bar djelomino), pa zato moemo oba nazora zajedniki
47 .. ~!1~~enje)kf~sifil\:~cija.monizma. .. Chr. W olff nazvao je "mo-
?istima" one filozofe, koji ue da je sav bitakpojavn()ga svijeta samo nazvati fenomenaini . monizam. Tako zvani transcendentni monizam
naprotiv ui, da pojavene znaepravi bifak, jer taj hanc.et1~irapbjaYrii
Jedno~.rstan, i .to ili materijalan ili spiritualan. U koliko sei razlikuju
mat.er.IJalne pOjave od spiritualnih. (fizike od psihikih), one su u.biti svijet, te je naoj spoznaji nepristupan (agnostiki monizam).
Oba monistika riazora (fenomenaini i transcendentni) uzimiju
svoJoJ ipak jedno te isto. Ovaj potonji posredovni, kao i prva dva eks-
kluzivna nazora priznaju dakle samo jednu (f.l6vor;) narav svega bitka. za ishodite svog pronjatranja iskustveni bitak u koliko je predmet nae
spoznaje. Ali imade i. takovih . monistikih sistema, koji trae konstI-
U ovom se znaenju. upotrebljuje izraz "monizam" i danas. OS,im
tutivni princip objektivnog svijeta u samom spoznajnom (svijesnom)
toga zadobio je s vremenom jo drugi jedan smisao. Monisti zovu se
subjektu. Za njih je sav objektivni svijet jedno sa spoznajnim subjektom.
i oni filozofi, koji ue da je Bog i svijet samo jedan bitak. Svijet nije kao
Zato je takav monizam subjektivni ili sopoznajno-teoretski, za razliku
~inak u realno) svezi s Bogom kao svojim uzrokom, nego je Bog svijetu
od objektivnog ili metafizikog monizma (fenomenaInog i transcendent-
Im~nen:a.n, ~n Je u svemu (~~.v:~~?r;2:. OvakCiY se monizam zove ~a n~ nog), koji uzima objektivni bitak za sebe, a ne zajedno sa spoznajnim
t,":e_Ls..iJf-k.L?n konstruira eKsistenciju i narav boju isto umslv:e~
nlr:: (racIJona!~Im.)putem, a svijet stavlja u Boga ili obratno,te na raZlje sllb jektom.
Klasifikacija filozofijskih nazora o k o n s tit u t i v n om prin-
nacme tuma~1 ~Jlhov. uzajamni snoaj.Odavle sad moe 1l10nizam poi cipu empirikog bitka i zbivanja. moe se shematski prikazati ovako:
za. k?rak dalje I zanIjekati svaku razliku izmedju svijeta i Boga. Pozi- ctvobitan princ'ip: d \l a'l i za m - jednobitan princip: m o n iza m
vaJL~clse na novije prirodonaune rezultate dolazi monizam do zakljuka,
da}e B?g sa svijetom istovetan. Dok je dakle panteistiki 1110nizalll
. A
raclOn~lnm:. (deduktivl!il11) l1rJ1ovanjern nastojao zadrati razliku izmedjll objektivan subjektivan
Boga 1 sVIJeta - t. ZVo p r ir o d o zna nst v'cn i monizam c1ola'zi (111etafiziki) (noetiki)
eniP.iriki.l:1 (i.nd~l<tivnil11) putem do negacije Boga ili doatcizma
da. J~ S.VIJct)ed1t11 bltak. Proti ovom monizmu, zapravo atcizmu, stoj.1
i ui,
/\
pOJavan nepoJavan
~elstI~kl duahzam svojom naukom. da je sVijet stvarno razlian od Boga
1 o njemu oVIsan; ., (fcnomenalan) .(transcendentan)
" Prema reenom mogli bis'ino svc monistike sisteme klasificiriHi
po 't?n!e, kako shvaaju pitanje o principu svih iskl1stveno-pojavn'ih
. n1aterijalan
/~ spiritualan
s!van ..ldogadJaja. Ako je.u pitanju sal1lok on s tit tj ti v n i pl'ili'-
Clp ~vIJeta, pa ako se ovo pitanje u monistikMnsmis1Li rjeava tvrclnjorli. Ve je od najstariJihivrel1lena
48. M_ll.!.~t!llj,H~ti~"'(l.nll.!1~ll,. uhisto-
~a Je samo jeclnobitan ili specifikijeclnovitphncipu svijetu ........:.
susre- riji filozofije bio zastupa n materijalistiki nazor, koji sve PO]<lvt, l1apose
c~m? nazore kao pl'imjericeOstwaldovenergetizam, Fouilleov evoht- psillike,'~vodina matcrijtl. Osim. materije pe postoji kakav posebni
C10111Zam, Avenariusov eri1piriokriticizam, Mach'ov oi.ltni 11loniZcll1'l, psihiki princip li svijetu. 9v~j nlaterijalistiklmonizal!:,'?biqo jo po-
R~nouvierov kritiki spiritualizamiijtd. Na pitanje d kauza Inom rie, i eksistencijLl boju, jersye zbivanje u svijetu tumai sluajnim
pnnclpu sVijeta.ui.monizatn,da je Bog i svijet jedan bitak, zapravo t~lehanizrilom .. 111aterijalnih elenlenata. 'tJ nu tar opeg lIlaterij alistikog
ela; Boga. nema, Jer Je narav sviJeta, apsolutnaL J. t1e iziskuje relaciju l1qZOra:hastaJu opet diferenceupogied shvaanja o naravi materije ie!
.0VIsnostI .0 svom uzroku. U: tom smisluclolazi u obzirn. pr. Schopcn- njeZinolll snoaju prema psihikim pojavama.. ' ..
h.auerov. I Hartmannov pesimizam, Haeckelov realni monizam" Wund- : .. Upitanju (luaravi'materije ui mehanlsti.ki(ki-
t~v. ~anteizam itd. Odeizmui' ateizmu (pandualizmu i panl110nizmLii netsko-atomistiki ili ad'irtamiki) materijalizam, "'aa:"lTIaferl1u"'sainja-'
blb/~cegovo:a~asn.ije. Slad; je na redu ,pitanje kozmikog moniZn1a,j . vilju ist09ltniatomi"koji se razlikuju yeliinop1,ob}ikom i svojimPo~
?~ahZ111a t. J. pItanJe,' da li je sav bitak ovog svijeta samo jednenatav) l(}~ajenl,;te ~a, taj naintvo~e,rll~\in,ost u e~pjr:i.kolll.svijet~,.Bydui
Ih dvostruke, specifiki razline naravi. .,. , da se uz pretpostavku o pasIvnostI atoma ne moe protumacltldJelat-
U ..naem . iskustv:n0111 .. svijetu mi doista diferensiramo pojave npst, materiJe" zato .di n am i k Latomizam sta",lja u atome neku silu.
I-! maten]a.lne (tJelesne), lduevne. Materijalistiki moniza.m kae, daS!1 Ali po vremenu je naputen i ovaj, nazor o protenim atomima s itTIa-
ove potonje samo vlastitost ili funkcija materije, koja je ,Jedini pravi nentnom siloni, pa su kao, sastavni . ' princip materije ostale neprotene~
.' .' . ..
"' . "

sile (j~ti" d i nam iza m),Odavle sad nije daleko do spiritualizma,
koji u ovirnsilama gleda psihiku narav. Usavremenoj znanosti smatra
se pojam sileskupnom oznakom za energije, koje narn se pojavljuju
kao materija. Tako dinamizam preIaiiufen6menalistikie ner g e -
ti z a m. Napokon se noviji materijalizam razlikuje od starovjenog
po tom, to naputa dogmatsko ili naivno shvaanje, da u mate;iji
spoznajemo stvar kakova je u sebi. Pod utjecajem idealistike filozo-
fije pretvara se metafiziki materijalizam u regulativni princip, da sve
nae istraivanje prirode moramo tako udeavati, kao da je' rnaterija
jedino njezino poelo (A. Lange). , ",,' ,
a) U grkoj je filozofiji znamenita pojava mehanistikog materija-
lizma, kako ga zastupahu Abderiani Leu k i P iDe mok rit (u 5.
v. pr. Hr.). On je znaio pos redovni smjer izmedju elejske filozofije o
nepromjenljivom bitku i filozofije Heraklitove o neprekidnom zbivanju.
S Demokritom se u glavnom podudara i E P i k tI r (341-270). Nakon
Platona sustavno se je opr'o mehanistikom nazoru AristoteI. - Na os-
vi tu novijeg vijeka stalo se uporedo s razvitkom prirodnih nauka opet
iriti mehanistiko shvaanje prirode (N. Cusanus,qiordanM Bruno,
G. Galilei ... -).
Qcs car te s ui, da protenost tvori bit materije, a sve pojave
i vlastitoii'tjelesa samo su ~,/antitativnogiQ~.nje. Automatski meha-
nizam obuhvata i ivotno gibanje. Dakako da je Bog uzrok materije,
ui jo Descartes, ali kasnija teorija o nerazorivosti materije odnosno
njezinoj vjenosti dovela je mehanistiki princip do potpunog mon is-
tikog nazora o svijetu. Zadnji uzroci sve promjenljivosti u svijetu nijesu
drugo nego uzajamna gibanja tjelesa. Potpuni mehanizam prirode uvode
osobito u 19. vijeku sve prirodne znanosti. Sad se javlja materijalizam
(Hobbes, d' Alembert, Lamettrie, Holbach, Vogt, Blichner ., .. ), koji
prirodonauni mehanizam prenosi i ma psihiko pQdruje.
Bez obzira na injenicu, da seduevne pojave ni~<lkQm~ moguis-
t!:,_I!,aiti,mehanii<im gibanjem atoma (kao to emo ()dnl~h o tom go-
vorifi),iltomizam je i u tumaenju materijalnog svijet~ zapleten u ne-
rjeive po tek oe. 0~~.pri2:gjlje,S;artlga!gm~"i.,~Jil}2.Y~,,$ib~nje.) e~~,H}t()fl}J
protellijlisastoje~()d~-riprotenihsastavnih ,dijelova ?A,l<o sij ptqleiii,
iato "nijesuB~s'konano' jeiTvi,' (zatO su vezani !l~;'{)~p~Oj~l1i,p,rostor ?
Ako su neproteni i nedjelivi, onda moraju biti jetlfN~l~V'ne'1i1e. ta je
.s pojavama atrakcije i repulzije, s nepronicavou i svim' etupirikim
vlastitostima materije'? Ako je sve osnovano na gibanju, k~ko to da se
gibanje (t. j. promjena mjesta u ,prostoru i vremenu) dogadja. upravo
na ovaj stanoviti nain, ane drugi koji? Pa je li je gibanje ubiti samih.
atoma osnovano ili je sItIajno? Na sva ,ova, pitanJ~n~',i.tto~e.bitF'pTa;.;,
:Y(jgodgovora, ako 'ne 'uzmemoda'po~toj ~"'I1~~e',,:;il~j,Ir'JY~t~JPEJ!!Sipi. ,,'
ProjriJene duevl1Ogivota i sa,rorganskf'ivof6ceVidno1\"i1as upuuju'
na djelatnost' raznih sila. Uope svako Tgibanje znai prol1)jenu'i\izbi-
vanje, q svakozbivanjeiZiskl~je svoj uzrok, koji je ~posoban ili k?Ji ima.de
adekvatni razlog, da proizvede neto novo. POjam uzroka Il1volvlf~
dakle realnu vrijednost sile. Samo gibanje ne moe da bude. ~dekv.atm
uzrok gibanja, jer je ono kao prom)enljiv~ stanje .i..,,~amqHlC;klm djelo:
vanjemproizvedeno. S!?()sobnost" dJelovanw nal~zl se ~lvIJ:k u nekoJ
stvari t. i. ona je imanentni princip, kOJI uzrocno uVjetuje ~os~ana~
'.nees? B'ez sile ne dade se, protumaiti ni kvalitativno odredlenJe gl-
b~~ja, n( trajavost, ni nepr~~ic~~ost, a .,,:~Ij?a ni.?r?ten?st tjele~a:v o.a
su sile u svijetu razliite, slIJedi IZ SpWflCkl razlIcItIh pOjava (p.SlhIC~lh
i materijalnih, organskih i an~rganskih~. Ne s~l?ije.~: d~ka~o pOjam sl1e
zamijeniti s pojmom zakona, Jer dok SIla znacI blIzl ~rInclp ~u~rok) ~o-
jedinih pojava, zakon izrie jednolini nain djel?vanJa po~ IstIm uVJe-
tima, t. j. zakon znai oitovanje sile. Uzmemo II pa~o d~. Je z.akon o~a
realna determinanta, na kojoj je osnovan konstantm nacm dJelova~Ja,
onda je zakon (kao to i sama narav) ispred sile. Tako ~m.o doli dof1lo-
zofijskog pojma o sili, kojeg zabacujl~ .~e sam.? atomIstI, nego (nak.on
Humea) i svi protivnici realne I metaflzlcke vrIJednosti kauzalnog prIn-
cipa. Ali ovdje nadovezuje nauka o spoznaji. " . .
b) Budui da se prirodne. pojave nev da.du ~rotumac~tl bez sl1e,.va
opet ini se, da same sile dostaJu za tumacenJe. prI.rode, ?osl~ ,se do 1~IS-
ljenja, kojeg zastupa isti d i nam iza m: Lelbm::, Bosk?vlc, Am~er~,
Cauchy i dr. (atomistiki dinamizam), pa Kant 1 Scl:ellIng(kontll1u~-
tetni dinamizam). Ovaj se isti dinamizam dalje razvIo u fenol11lC;nal!c
zam i spiritualizam. Uz pretpostavku, da mi sile ne upoznajemo nepo-
sredno neao samo po njihovim uincima i to kao outne sadraje, po-
staie I;Jate~ija istovetna s outnim kvalitetama. S fizikog gledita nijesu
OI;ti druao nego oitovanje sile ili radnja (energetizam), a sa spoznaJ no-
teoretsko~ gledita postaje sav materijalni svijet osjetno-o.paajan (fenr~-
11lenaliza11li subjektivizam). Ako opet pretpostavimo, da sll.e realn.o ek.sl-
stiraju, tumai dinamizam njihovu narav obino u ana~oglJI ..S dusevl1l.m
silama. Tako se n. pr. Leibnizovo mehanika shvaanJe sVIJeta razvl10
u dinamistiko, a ovo opet u psihiki dinamizam njegovih monada.
Dinamiki monizamtvrdi, dase syepojave osnivaju na silama,
Ako su te sile realni uZroisaiTi6rriafe'rijalriifi.pojava (protenostl, gi-
banja, nepronicavosti ... ), onda bi trebalo s njima izjednaiti i psihik.e
pojave, a to je potpuni materijalizam. Naprotiv u~me li se,. da s~ p.n:
rodne sile po naravi svojoj psihike, zapada dmallllZam u spmtualIstIckl
nazor, koji smatra materijalni svijet samo prividjajem. Dodue moemo
i tako pretpostaviti, da su neke sile zajedniki izvor i materijalnih i..du-
evnih pojava. Ali je neprotumaivo: kako da u a:lOrgal?sko.moysvlJetu
nikad ne opaamo takovih sila, koje su kadre prOIzvestI pSlhlcke po-
jave, t. j.zato te sile proizvode samo m.aterij~lne poja.v~.? Kako to
da se iz anoraanske tvari ne moe nikako Izvesti organski ZIVOt - ako
b
su jedne te iste sile osnov svih dogadjaja u sVijetu? Pa zar su napokon
7
 .ieWeltratsel" {izalo u godini BLichnerove smrti 1899)
zakoni anorganskog zbivanja izjednaeni logikim, etikim i estetskim H a e c k e I (a " D. \ . k'
biva razumljivo, da je materijalizam napose u pr.lrO?Onau mm. lUg~-
zakon.i~a ? .Bitna ra~lika ?uevl1.Qg i..fnaterijalnog zbivanja nepreporno vima po~tao toliko popu]aran. Na redu j~ d~kl~ .da Ispitamo, d.~ II ~e dl,-
utvrdJuJe. realnu ekslstenciJu specifiki razliitih sila. evne pojave svijesti ljudske doista razilkuJu 111 ne od matenjalt11h po-
".' Ali upravo Ovu bitnU razliku izmedjudue"vnih i materijalnih
pojava porie h.iJ9.z9)Z:ilmjILpa ..np s i hiz am, koji dri d~ je i iava u naem iskustvcc. . .' "
, a) Fizika. kemija i ostale prirodne znanos~l lst~aZLt!u one sastav~:
t.,zv: aporganski svijet oi\lll~n. Materiju oivljuju psihike sile. Ovom
dijelov~ naeg iskustva, koje upoznaj,erno l:o.mo~u o~Jetmh organa. OSIIL
ucenJu Ima tragova ve u staroj grkoj filozofiji, a razni evolucionistiki
ovih fizikih predmeta (boje, glaSOVI, oblICI, ~lban!a ... ) obuhvata IS~
i p~nteisti~i smjerovi zastupaju ga i u novijoj filozofiji, dok se nije ko- kU5tVO i razne druge sadraje, kao n. pr. nase mIslI, cuv~tv.a, o.dluke
nacno razvilo u potpuni spiritualizam. U koliko hilozoizam usvaja mo-
itd .. koje ispituje psihologija. Openita i poznata kar.akt.enst1ka Islws-
nistiko staj.~lit~, ne. l~?~ is~umait~ svu prirodu zato, jer uz pretpo- tveno-fizikih predmeta jest u tom.' to ih. mogu s VI .1 JU d, I, ?paat.l:
stavku n~svIJes~~h pSlh.lckIh SIla ostaje neprotumaena svijest ljudska; te se po tom ovi pred111eti i razlikUjU od omh IskustvenIh sadld~a, kOJe
a u~m~ li se ~~lJe~ne sile kao princip svega zbivanja u svijetu, onda je moe sa 111 o ,p oje di n ac da sam kod sebe n.eposredno opaza, dok
1 nase Jastvo Ili pflpadak tih sila ili je s njima istovjetno, a oboje je ap-
ih ostali -ljli1TdoznavajJ Tek osjetnim posredOVa~l]em. Upravo ova dvo-
surdno, kako e se i kasnije vidjeti.
struka opaajnost (Wahrnehmbarkeit) iskust.vet1lh predmeta -~. S~lTI1~-
49. Materijall1[iI svijesna. zbiljnost. (Pobijanje materijalizma). U
individualna i zajednika ili openita ~ daje :larn razlog za d.lfelenc.-
~itanju o snoaju materijalne i psihike zbiljnosti ue nakon La Met-
ranje el11pirikih sadraja U fizike odnos~o dusevne. Kad n: P,l. pSlho~
ne (L~. l~ol:~me ~:~chine 1748) i Holbacha (System de la nature 1770)
logija promatra i same fizike objekt:: (bOJe, gla~ov:), ?na uZima u Ob~I;
u novlJ~J filoZO:.IJI. SVI. mat~rijalisti, da nema specifike razlike izmedju
tek njihov individualni 1110111ellat t. J. na.~ opazanJe tI!: p:edmeta.~ ~lt~l
organskIh fu.nkclj~ i omh kOJe sainjavaju svijest ljudsku. Njima je dua
se sada: zato su neki iskustveni sadraJI sa1110 ll1dlVl~u(~lno-opa~aJ11!,;
S~1TI0 kolektIvno lme za razne funkcije, koje pripadaju mozuu kao cen-
a dnl0'i opet zajedniki ili pristupni iskustvu odnosno opazanJu SVIh l]udI :
tralno.i!1 ivanom s.usta,vu. (im se tjelesni organ raspad ne, ~restaju sve
bOvostruka opaajnost iskustvenih sa~raja. ~nai .svak.ako, .da su
funkCIJe, a po ~?m I di.lsa. N~e miljenje i htijenje samo je rezultat tje-
lesne ?~g~t1lzac~Je, pa Je O~jek kao i svaka druga ivotinja, tek jedan ovi sadraji u razlinom snoaju ~a sam!n: mOl11,1II.stanJem Iskustve;l,o:~
opaanja. U emu je razlil10st tih .sn~s~Ja ? Nas.e IskLIStvO k.ao Slll~.Iek_
n.lehal1lckl. stroJ, (Vo g t, Bilderaus dem Tierleben). Kao to svijest
ljudska nIJe drugo nego vlastitost materije, tako je i cio ovjek proizv'od tivno stanje opaanja jest dakako ll1c11Vldu~lno. Jer se nalaZI l.I pOJ.edI
JIl suma raznih materijalnih momenata (M o I es c hot t, Kreislaul' n01l1 opaajnom suhjektu. Predmeti .ovog. lskus~veno,g .opaal:Ja djelo-
mino su rekosmo individualni, a dJe]olTIlce zaJeclt1lckl. U pl vom slu-
d~s Leben.s) .. Ista materijalna sila, koja djeluje u vegetativnim orgal1ima,
Ujedno l11lSli u mozgu, pa su tako sve duevne funkcije produkat moz- '~aju prel~lzi indivi~lualn.ost s~Ib.iektiv.ne. i?icll;e .opaanj.a i na sal11~ ,
govne. nae konstrukcije (B Lieh ner, Kraft und Stoff). Sve ove i sline objekte, a u potonjem le slu~~JU nase .0pazanJe .ll1c1IV~~l.l.(l!no, .dok opa_ .
eni predmeti niiesu. To znaCI, da su lskustvem sadrZaji. u pl V0111 slu
varia~!je izri~u temeljnu zasadu materijalizma, da samo jedna zbiljnost
c'aju mane ni n i individualnom opaanju. a u potonJem .sll_tl':~~n~
postOJI, a to je pfl:oda ili ono carstvo tvari i sile, koje istrauju prirodne
se u.n tni ili transcendentni t. j. njima oclgovatra realna. zbIljnost lzvall
znal:ostI. Ps~h?lo~1Ja. py~ema tome i nije drugo nego fiziologija. Svi svi-
';I1i(il~~opaanja (jer inae ne bi mogli da budu, istove:I11 pI:edmet ;nno-
J,e.sl1l dog~dJajI lsklJuCiVO su fizioloki uvjetovani u ovjejem tijelu.
uostruko~; opaanja svih ljudi). Prema tome 111ozel11o reCI, ~d s.e ?:lsevn,e
SIstem SVIh OVIh uVjeta sainjava nae jastvo (M a x Ver w o r n, Die
Frage nach den Grenzen der Erkentnis). ~ojave diferenciraju od fizikih ,u tolik~, tose kao sad l' z Cl! ,1 S k ~l,S"
tva nalaze u samom CInu lskustvenog opc1.~an]a"
p'sinl ovog ~.~str e rnn o g materijaliznla, kQjLsvijesnu. zbilj-
C Za ovjeka koji imade neposredno opaanj.e ivotnih s~;)]Ih" dog~-. \
,n.osLI~J~dl:a\i!e,~ materqolllO)li ju smatra njezinim odredleiljel11 (ekva-
tlvm I atnbutIvnl materiJalizam), jae se u novijoj filozofiji istie i za- djaja, kael110 da se nalazi u s vi j.e s no .111stanJu .. Izraz "svIJest. znacI
u prvom redu onu inidbu, na kojOj se ost11va. svako. Iskustvo, a ~O Je nekO.
stupa u mj ere n i (kauzativni i energetiki) materijalizam. Po ovom
n e p o s I' e d n o z 11a nje i I i o p a an .1e (Ole BewusstJlelt). l? toni
se nazoru ~vi).esne injenice razlikuju dodue od organskih (mozgovnih)
smislu kaemo, da smo si svijesni naih misli, elja, odluka ... , Jer su
proce~a, all ~IJesu drugo nego njihov uinak. Tako n. pr. kemiar i pred-
nam svi ovi dogadjaji tako nazoni, da ih neposr:dno znadem,~' ,OS.ll11
sty~vl1lk rnonl~ma W. O st w aid (VorIesungen LIber Naturphilosophie)
touase 1110e izraz sviiest upotrehiti jo i u tom smislu, da oznaCI ~ledl.l1-
LICI,da stanovite mozgovne energije proizvode svijesne tvorine i obratno,
st~enu cielinu svilI s~draja, koji su nazoni individualnom opazanJll.
jer svijest znai potencijalnLI energiju. Ako jo spomenem o djelo E. . p
Zato kaemo, da je neto u svijesti sadrano ili da je sastavni dio svijesti
nae. Prema gore navedenom pojmu duevne zbiljnosti mogli bismo
i za svijest (u objektivnom smislu) rei, da znai c Je J o t u o n i h s a-
d r aja, koj i sa i n ja vaJ u i n div i d u a I n o i s k u s t v o. gibanje u organskom svijetu itd.) postoji bez obzira, da li mi sve to opa
I sada tek nakon ovih pojmovnih objanjenja moemo pristupiti pitanju ~alT:o ili ~e: Pa ne sarr:o da postoji materija i bez naeg sviJesnog opa-
o karakteristinoj razlici materijalne i svijesne zbiljnosti. zanJa, vec I onda kad JU opaamo, nipoto nije nae opaanje istovetno
b) Piui ove retke spominjem se jednog ovjeka, koji je umr'o, s :eall:ol11 materijom. !,!aem su opaanju estokrat nazone pojave,
i ja ga gledam kako je osim organskog djelovanja defipitivno obustav- kOJe nikako ne odgovaraju realnim predmetima u prirodi. Dok ovi pred-
ljeno i svijesnonjegovo djelovanje. Pak se pitam: je li sve ovo svijesno meti imadu svoje iZVjesno gibanje, veliinu ... , nae opaanje moe
dogadjanje, to ga je taj ovjek proivio, sasvim identino s mozgovnim da posve divergira prema ovom realnom stanju. Kad bi opaene pojave
gibanjem. t. j. zar sve to _svijesno djelovanje nije drugo nego g i b a nje znaile realnu materiju, onda bi protuslovan i nemogu bio fakat, da se
mo z g o v n e m ase? Sta je sve taj ovjek svijesno proivio? On opaene pojave i realnost razilaze. Realni predmeti mogu djelovati i
se nadao i razoarao, teio i zazirao, radovao i tugovao, smiljao i odlu- na druge utjecati, dok sama pomisao osjetnog predmeta toga ne moe
ivao itd. Sve su to dakle posve razlina djelovanja. Ako su istovetna -:- a.. l11ora!a bi upravo tako, kao i recimo mozak, kojeg moel11o vidjeti
I kOJI se u prostoru nalazi. Potpuna je dakle neistina, da je pOl11isao
s gibanjem mase, onda je oito da sva ta r a z I i ita svijesna djelo-
vanja rezultiraju iz I' a z I i i t i 11 I' a e I n i hod n o ai a iz m e- crvene boje istovetna s fiziolokim njezinim uvjetima, jer ti su uvjeti mno
d j u d ije lova ma.s e. To e rei: realni nosioci tih odnoaja i tvorni gostruko razlini : svijesno neopaeni, doim je sama pomisao zasebno
inbenici njihovog gibanja nijesu drugo nego dijelovi mase. Atqui, kod svijesno stanje. Ako bi se jo i dalo rei, da je' takova pomisao nuni
svijesnog djelovanja tome nije i ne moe biti tako; i to zato, jer produkat fiziolokih uvjeta, ali nipoto nije s njima identina. Svijesna
a) dok razliito gibanje mozgovne mase iziskuje vie raznih dije- se dakle zbiljnost razlikuje od materijalne po tom, to ova potonja svijest
lova mase kao nosioce i tvorne inbenike gibanja - svijesno djeloval;je na~l transcendira, t. j. to je realna. Pa i onaj materijalist, koji bi drao,
nosi i proizvodi jed i n s t ven i s u bje kat,. jastvo, koje sva svoja da)e matel:ija jedan dio svijesne zbiljnosti, morao bi jo uvijek da do-
djelovanja trajno opaa; k~1Ze, kako je sva naa svijesna zbiljnost istovetna s opaenom materijom
Il! da sc iz nje izvodi, to je za psiholoki upuenog ovjeka stvar nemo-
fJ) masi pripada bitno svojstvo protege, a nosioc svijesnog zbivanja
j est n e p I' ote an ; gunosti.
y) radi protenosti mase nastaje njezino gibanje samo doticajem . . c) Nakon to sad znademo, da svijesno djelovanje niJc isto to
I gI!1anJe 1l1Ozgovne materije, moglo bi se jo ipak initi, da je svijesno
masinih dijelova, pa se po tom i gibanje razvija u nekom prostoru, te je
transientno, a svijesno djelovanjec.,n}J~.yr ost r n o, ve ostaje zbivanje p rod u kat masinog gibanja t. j. da je masino gibanje jedini
tvorni inbenik svijesnih dogadjaja, koji su od samog masinog gibanj a
u opaajnom subjektu t. j. ono J..eJI.ll ..<1.Ilei1fn o;
o) l<. .Y..l.Lit?tivlljs'I,ijesni sadraji' (n. pr. bOJe, glasovi ... ) specifiki raz~ini. Je li tome uistinu tako? Prin1Jenimo nae razloge
razlikuju se od materijalnih svojstava, koja tim sadrajima odgovaraj u, Iznesene pretI ekstremnom materijalizmu ovamo na ovu hipotew ka uza-
pa je i to dokaz, da nemaju s njima zajedniki supstrat. To vrijedi i tivnog materijalizma. Ako su svijesni dogadjaji specifino razlini od
za one pomislt, koje izriu protene pojave, i za koje bi se prema tome Illasinog gibanja, onda nijesu i ne mogu da budu njihov produkat, jer
iniio, da inheriraju materiji; jer ove pomisli ne mogu izvesti nikojeg a) i ovaj p rod u kat m ora d a ima s v o g n o s i oca
fizikog djelovanja kao materijalni predmeti. ka.o j gibanje mase, a taj realni nosicc, jastvo, nije sastavljena maoa;
oSIm toga bi u tom sluaju bilo jastvo sasvim trpno, doim znademo,
Materijalizam bi dodue mogao odvratiti, da se protega i prostor-
da je ono tvorni inbenik; .
nost uope ne trai kao bitno odredjenje materije. Ali bez obzira na pi-
fJ) gibanje protene mase ne moe proizvesti sebi protuslovni,
tanje o bitnim svojstvima materije, ne mogu (iz spoznaj no-teoretskih
n e p r ote n i produkat u subjektu koji je neprotean, pa usljed toga
razloga) svijesni sadraji da pripadaju materiji. jer nijedan takav sadraj
ne moe masino gibanje imati doticaja s tim objektom;
n e mar e a I n e z b i I j n o s t i. Materijalizam je naime odriv samo
y) prostorno gibanje mase ne mce proizvesti sasvim n ep r o -
na stanovitu realistikom, jer s idealistikog gledita, koje svu zbilj-
s tor n o dJelovanje;
nost prenosi u nau svijest, postaje eo ipso sva materija sastavnim di-
o) JO emo kasnije vidjeti da je upravo svijesno djelovanje kadro
jelom nae svijesti. Apsurdnost ove konzekvencije proizlazi pak otuda,
uplivati na gibanje mase, i po tom ne moe da bude produkat njezinog
to materija sa SVOJim gibanjem (n. pr. putanje nebeskih tjelesa, sve
gibanja.
Neodrivostekstremnog materijalizma ponukala je moderne ma-
terijaliste, da veinom zastupaju kauzativni materijalizam, po kojem su

svijesni sadraji dodue razlini od fiziolokih procesa, ali su iskljuivo
njihov uinak. Za ovu svoju tezu morao bi materijalizam i s k u s t v e-
n i m putem dokazati, da je sva psihika zbiljnost jed i n o uvjetovana
u zbivanju mozgovnog sustava, a da je iskljuen svaki drugi uvjet. Ali
pri torne se uputa s vida mogunost, da su opaeni uvjeti u svezi s ne-
kim drugim po nama neopaenim uvjetima, koji zajedno s onim prvim
sainjavaju potpuni inbenik onog uinka, koji otuda proizlazi. Treba
dakle da najprije ispitamo samu narav psihike zbiljnosti, i onda tek zak-
ljuimo da li dostaju fizioloki uvjeti. Ali psiholbgija nas ui (kako emo
kasnije vidjeti), da imade svijesnih dogadjaja (misaonih i voljnih), koji
ne samo' da ne izviru iz materijalnog zbivanja, nego upravo regulatorno
utjeu na tozbivanje, pak bi se prema tome morao materijalistiki nazor
restringirati samo na nie svijesne tvori ne (oute i pomisli). Materija-
liste (Ostwald) zamiljaju si ovu kauzalnu uzajmicu tako, da mozgovne
energije utjeu na svijesnu potencijalnu energiju i obratno. Poradi ne-
materijalnosti svijesnih tvorina morali bismo u sluaju ove kauzalnosti
pretpostaviti izu;;:etak od pravila, da sve energije proizvode stanovito
gibanje u dielovima mase. Jer oito je da svijesni dogadJaji ne sastoje
u dodirnom gibanju mase, dok su nasuprot mozgovni energetski doga-
djaji u svezi s masom, koja ih obuhvata i koja nuno djeluje pod utje-
cajem aktualne energije. Sad bi ovdje trebao materijalizam da dokae
jednu prirodoznanstvenu nemogunost, naime da mozgovna energija
ne proizvodi gibanje u materiji, na koju ta energija nuno djeluje, ve
da proizvodi svijesne dogadjaje, koji se ne mogu gibati privlaenjem
ili odbijanjem. Isto je tako nemogue da svijesna energija proizvede moz-
aovne procese, jer ona ne moe da s mozgovnom masom dodje u doticaj
~rotenosti i gibanja. Kako je dakle mogue na ovom materijalistikom
stanovitu o izmjeni sasvim suprotnih energija da se odri prirodonauni
princip cjelovite nepromjenljivosti aktualnih i potencijalnih energija?
Ne smije se kod toga zaboraviti, da je svijesna zbiljnost sasvim druga
nego realna zbiljnost organskog zbivanja, pa bi nam morao kauzativni
materijalist protumaiti, kako i zato fiziko-kemiki procesi u mozgu
ne proizvode sebi jednake procese, ve takove, koji su sasvim druge na-
ravi. I napokon jo neto.
Svijesni dogadjaji oevidno ne nastaju iz nita, pa Je 1 s prirod 0-
naunog gledita svako dogadjanje samo promjena u nekom postoje,em
nosiocu te promjene. Kauzativni materijalizan) ne moe rei da svijesna
stanja pripadaju mozgu, jer priznaje bitnu razliku izmedju svijesnoga
i materijalnog bitka. Jednako je protuslovno pomiljati, da se mozgovni
dogadjaji sami za sebe prometnu u svijesne dogadjaje, jer to onda vie
nije promjena, koja zahtijeva svoj supstrat. A jer u iskustvu ne nalazimo
nikojeg supstrata za svijesne dogadjaje, valja zakljuiti, da svijesna zbilj-
nost pripada neopaenom jednom nosiocu, kojeg zovemo jastvo ili dua.
Ali o tom e biti govora dalje.
103
. d) Pretpostavvke ~naterijaliz.ma jesu logiki i spoznaj no-teoretski
nels?ravne ...O~uda sto J.e mo~ak. J.e.d an uv)et za svijesno zbivanje, iz-
vodI ~atenJalIzam, da !~.on JedInI I potpunI uvjet, a takova se ]ogika
po~re~ka u ~rgumentacIJ.1 .zove fallacia accidentis. Da se upoznaju svi
UVJ:tl. za s~IJesne dogadJaJe, treba najprije ispitati samu narav tih do-
g~dJ~Ja, a tJ.n~es: o~.ito ne bave prirodne nauke. Zato bi prirodonaue-
nJacI trebalI lznaJpnJe da sustavno proue psihologiju, a onda tek imadu
pr~~o z~anstveno g.ovoriti osamom problemu materijalne i svijesne
zbIlJ~ostl. ~ Nadalje se materijalizam oslanja na p o z i t i v i s t i k e
prelr:,lse,. k?Je glase: to na~ nije u iskustvu dato, ne postoji; apostoji
ono..sto Je Iskustveno. O dUs~ pa~ n~mamo iskustvene spoznaje, ve samo
o tIjelu .---: ?akle. U ovom. Je sIlog1Zmu prvi dio gornjaka neistinit, jer
1111 zaklJucuJemo na opstojnost mnogih stvari, kojih ne nalazimo u is-
~ustvu: Inae. bismo morali rei, da u drugih ljudi ne postoji svijesni
l.V~t, Je~ o ~Jen:u l1:mamo n:p~srednog .iskustva. Drugi dio gornjaka
n,IJ: precIzno Izrecen, Jer. n~ ekslstlra sve ono to se dade iskustveno opa-
~tI ~kao ~. pr ~'puke. U1:11slIce).Ako materijalizam dri, da sve ono eksis-
tI.r~ sto ml n.asnl1 oSJ~tIlima nep.?sredno opaamo, onda je na stanovitu
n~Ivnog realIz:na, .koJI ~ f.Il.ozoflJskoj znanosti vie nema svojih zastup-
~lk~. Pre?m.etl kOJe oSJetIl~n:~ .opa~mo, n.ijesu o naoj opaajnoj svi-
~e~~1.neovl~n.l, kako se nekntJckl. m.lslI, ve Je sve ono to opaamo, naa
s':IJe.sna :b~IJn?st. ~akako da ekslstJra ono to je u iskustvenom opaanju,
alI tn.ne JOs.~IJ.e receno kako eksistira. Prema tome su i materijalistike
premIse logJckI neodrive.
" 50., Nauka. Protivno stajalite materijalizmu zauzima spiritua-
hz~m. Po ~v~m Je n~zo.r~.v s~~ r:alna zbiljnost empirikog svijeta
d,~sevne n.ara~l, Maten}alIsl.lckl I. splritualistiki monizam jednako negi-
rdJu kvalI~~tl~nu razlIku Izmedju materijalnog i psihikog bitka, ali
dok ~1~ter.IJa~lzam .svu ps.ihino.s~ sV~di na materiju kao njezino svoj-
st~o III nJezl~o dJelova~Je, spIrItualIza.~ naprotiv smatra materijalne
pOJa~: .samo IZr~zo~n d~se.vne supstancIJe. U odredjivanju ove duev-
?ost~ 111 u tU~1acenJu nJezll1e naravi razilaze se spiritualistiki nazori:
J~dl1l..zastupaJu ~atom ivst i. k. i ~p~ritualizam, koji dri da sav svijet
sast?JI od mnostva dusevl1lh Jedll1lCa (Leibnizovi atomi, Herbartovi
realI~, dok p ~ n.t e i ~ t i k i s~iritualisti gledaju u empirikoj zbilj-
n.~st.1 a~s?lut~1 bltak Jedne, bOJe supstancije. Prema tomu se atomis-
tJek! s.~lr!tu~l~zam :a~l!k~je od panteistikog i po tom, to nije nespojiv
s t.els!lc~lm III .dualIstJcklm nazorom o svezi empirikog svijeta s Bogom.
Ah .n~koJe ra.zlIke nema u zajednikoj im tvrdnji, da je sva realnost po
svoJoJ naravI samo psihika.
 Ve je PIa t o n proti Demokritovom materijalizmu isticao, da je jedinstvu bitka zastupa i W u n cl t. - Na iclealistikoj pretpostavci
tvarna zbiljnost samo prividna, a pravi bitak imadu vjene i nepromjen- o jednakosti bitka s pomiljanjem izveo je B e l' k e I e y svoj imaterija-
liive "ideje", koje svravaju u najvioj ideji dobrote. U Platonovoj nauci lizam ifj psihizam po kojem su pomiljajne supstancije jedina realnost.
~ duevnom bitku ideja nije jo izrazito proveden metafiziki spirituali- Ovim izrazito spiritualfstikim sistemima pribliuju se u historiji
zarn; njegov klasini predstavnik je tek Lei b n i z(isp. Monadologie filozofije i razni drugi nazori, tako ve P lot i n o v spiritualistiki ema-
i Principes de la nature et de la grace). Proti DescarteslI ui Leibniz, natizam, kojemu se opet prikljuuju Gnostici, Dionizije Areopagita,
da bit tjelesnih supstancija ne sainjava protenost, nego sila. Svaka Sl~P- Skot Eriugena i dr. U svezi s novoplatonizmom nastojao je G i o r cl ano
stancija znai jednu silu, koja je nedjeliva ili jednostavna. Sav SVIJet B l' U n.o spojiti prirodne nau1<e i teosofijl!. On se moe smatrati prete-
sastoji dakle od jednostavnih supstancija ili monada. Ove supstancije om Leibnizove monadologije, kao to Chr. Wolff njezinim sistemati-
imadu nematerijainu narav s il11anentnim djelovanjem (miljenjem i arem i popuJarizatorom. Njemaki spiritualisti (Beneke, J. H. Fichte,
htijenjem), tako da su anorganska tjelesa na najniem stepenll monadske Ulrici, E. v. Hartmann, Busse, Paulsen, Eisle.r ... ) mogu se veim dije-
dje'latnosti, adainje usavrivanje dopire do boje monacle. Samotvor- lom smatrati zastupnicima transcendentnog monizma, koji razlikuje
nost monacla razlogom je da one ne mogu u sebe primatiizvanjsko utJe- psihofiziku pojavnost, ali ju svodi na zajedniku stvar o sebi. U Fran-
canje, pa zato se pOjavni sklad uzamjeninof; djelovanja osniva na precl- ceskoj zastupaju spirifualizam u raznirn smjerovima (supstancijaJni,
!Jodnom uredjenju (prestabiliranoj harmoniji). -'. SpiritlJalistika je i aktualitetni, evolucionistiki ... ) Bordas-Demoulin, F. Ravaisson-
He r bar t ov a l11etafizika. Njezina je zadaa. ela protumai openite Mollieu, zatim A. Fouil1ee, Renouvier i Lachelier. U Engleskoj su poznati
pojmove kako e bez protuslovlja odgovarati empirikoj zbiljnosti. spiritualisti Th. Green, E. Caird, J. Ward, Bradley i dr
Pojam bitka izrie apsolutnu poziciju, koja iskljuuje svaku relaciju 51. Kritika. U koliko spiritualistiki lTlonizam dri da je samo
i negaciju. Kvalitativna raznolillo,;t u empirikom~wijetu znai rela- jed n a duhovna i apsolutna realnost LI itavoj. empirikoj zbijinosti,
tivna odredjenja na stvarima, pa zato je protuslovno pomiljati, da je- zastupa co ipso panteizarn ; o t,om ovdje ne govorimo. Sad nas ne inte-
dan stvarni bitak imade razne kvalitete, To e rei, empirika raznoli- resira razlika izmedju atomistikog (odnosQ(j teistikog) i panteistikog
nost osniva se na apsolutno jednostavnim biima ili "realima" . Njihov spiritualizrna, ve samo zajednika teza, koja negira materijalnu real-
medjusobni snoaj sastoji u samoodranjll. Uud ui pako da svijesni i- nos 1.
vot kod ovjeka nije drugo nego pOl11iljanje, zat(J se anaJogno i kod tje- Spiritualizanl ,se upire na postavl<U, da psihiku zbiljnost nepo-
lesnih reala moe samo(Jdranje uzeti kao pOJ1liljanje. Svi su reaii vjeni. sredno i evidentno upoznajemo., jer je ovdje spoznaj ni subjekat i spoz-
a njihova je svrsishoclnost uinak hoje inteligencije. Herbatrov ato- nailjivi objekat istovetan. Ali ovaj spiritualistiki argumenat nije bez
mistiki spiritualizam ukljuuje dakle teistiko shvaanje, kao to Pla- prigovora. injenica je da usebnim opaanjem neposredno znademo
tonov i Leibnizov spiritualizam. Sva se tri sistema dodiruju svojim na- za eksistenciju svijesnihdoivljaja, pa je samo pitanje: da li je jastvena
zorom o stepeninom usavrivanju jednostavnih bi'a do najvieg, ho- (duevna) realnost istovetna s ovim doivljajima ili nije? Da ima od-
jeg bia. Sva ova jednostavna bia imadu pomiljajllu sposobnost i sa- govor hiti negativan, vidjeti e se u pozitivnom izlaganju o naravi ljud-
injavaju sav empiriki svijet (osim to su Platonove "ideje" empiriju ske due (proti Wundtovoj teoriji aktualiteta). Ako je dakle dua ,sup-
transcendentne). Jednako zabacuju Herbart i Leibniz uzajmino die- stancijaini princip usvjesnog zbivanja, onda njezina realnost nije nepo-
lovanje spiritualnih hia, a Herbart povrh toga zabacuje i njihovu sal11o- sredno oraena, nego je umovanjem izvedena. To najbolje dokazuju
tvornost. Leibniz polazi s metafizike postavke o naravi tjelesnih sup- toliko opreni filozofijski nazori o duI. Povrh toga nije psihologija
stancija, 21 Herbart otkriva svoje reale logikom analizom pojma o bitku. ni 'u istraivanju svijesnih doivljaja ograniena na neposredno opa-
Ovdje nadovezuje i spiritualistika metafizika Lot z e ova. Po nje- anje, jer je ono individualno i momentano; a muno napredovanje
govoj definiciji znai bitak trpno-tvorne relacije,koje opet moemo u eksperimentalnoj psihologiji opet. dokazuje nedostatnost neposrednog
pomiljati samo ako pretpostavimo sveobuhvatno jedinstvo. Po tom opaanja. Iz reenog takodjer proizlazi, da se psihika realnost ne moe
su sve stvari modifikacije apsolutnog bia. Kao zasebne jedinice dadl~ identificirati s voljom (Schopenhauer, Wundt), jer su psihika zbivanja
se pomiljati sve stvari samo u analogiji s naom svijesti; -UsvajajuJ specifiki razlina, a po tom i dua kao supstancijalni njihov princip
Kantovu razliku izmedju pojavnosti i stvari o sebi (Das Ding an sich) ne moe imati narav samo voljnog zbivanja. Napokon ako i jest Jastvo
ui ?cho. p en 11aue r, da spoznaj ni subjekat neposredno upoznaje kao subjekat i objekat spoznavanJaistovetan, ne slijedi otuda (uz pret-
svoju volju kao stvara sebi. Prema tome su sve pojave, u kojima se adra- postayku realne supstancijalnosti jastva), da je spoznaji blii nego i ma-
zuju prirodne sile, istovetne s voljom. - Slino gledite o voljinom terijalna realnost.
 . . Drugi spiritualistiki argumenat (Leibnizov) poziva se na to, da
Je tjelesna protenost beskonano djeliva, pa zato zadnji, jednostavni
e!~menti realnog bitka mogu da budu samo neproteni, rei e nemate-
njaini ili duhovni. Ali iz prostorne djelivosti nipoto ne slijedi, da sadraj
prostora t. j. materijalni atomi ne bi mogli da budu ipak jednostavni.
. Napokon .dr~i spiritualizam, da je materija samo kompleks sila,
a :nI znademo IZ Iskustva samo za psihiku aktivnu potenciju ili volju.
Ah ?o.~to je .. materija.ln~ zbivanje istovetno s mehanikim gibanjem,
a pSIhICko l11Je, zato 1 sIle kao uzroci zbivanja nijesu istovjetne.
52. RacionaIistikiJ11onizam. Prema do sada izloenim monisti-
kirn nazo.ri,rna ih1ao bi da bude pravi bitak iskljuivo materijalan od-
nosno spmtualan. On nije ni jedno ni drugo - kae transcendentni
m~~i~am ; jer tvarne i duhovne pojave (fenomena) ne znae pravi bitak,
kOJI Je s onu stranu pojavnog svijeta. Materijalnost i spiritualnost samo
su. modifikacije ili atributi jedne nepojavne (noumenaine) supstancije,
kOJa transcendira materijalno-psihiku pojavu. U pitanju o naravi pra-
vog, transcendentnog bitka razilaze se monisti: jedni ue da moemo
n.~u~lenon upoznati,. i to racionalnim umovanjem, ili induktivno-ernpi-
nC~lm putem; drugi dre, da je noumenaini bitak nespoznatljiv. Prvi
smjer moemo nazvati p o z i t i v 11i, a drugi ag n o s t i k i. Trans-
c.endentno-pozit~vni monizarn. razlikuje se od materijalizma i spiritua-
!Izma po tom, sto ova potonja' dva nazora uzimaju pojavni hitak kao
realan i po naravi svojoj pristupaan naoj spoznaji, dok transcendentno-
p~zi.tivni .monizal:l n~stoji upoznati narav nepojavnog bitka. Agnos-
~lckI mOl?IZam ~nznaJe takav bitak, a porie mogunost nae spoznaje
IZvan pOJavnostI. Osim svih ovih objektivnih ili metafizikih smjerova,
zastupa subjektivni ili spoznaj no-teoretski lT10nizam stanovite, ela trans-
cendentni bitak uope ne postoji.
Transcendentno-pozitivni monizam, koji nastoji upoznati trans-
cendentni bitak istim umovanjem, pojavljuje se ve kod El ej a c a.
Identificirajui pojam bitka i miljenja, ue Elejci (Ksenofan, Parmenicl,
Zeno) da je bitak jednolik, vjean i nepromjenljiv. Nebitak znai nita,
pa zato nema prelaza oci nebitka na bitak t. j. nema zbivanja i po tom
je sve pojavno zbivanje i mnotvo samo prividjaj. - Slino ui i S k 0-
t.u sE: i u gen a, da je najvii (bOji) bitak u svim pojedinim biima
dlferenclran, kao to je i pojam bia transcendentalan.
U novovjenoj filozofiji utrla je put transcendentnol11 monizl11u
De.~c~rtesova definicija supstancije. Ako supstancija znai takav bitak,
kOJI je posve neovisan, onda je samo Bog supstancijaIno bie. Prem a
tome, izvodi konsekventno S p i n oza, pojavni svijet (natura naturata)
nije drugo nego oitovanje boje supstan~ije (~atur~ n~turans).: Osin:
drugih savrenosti pripadaju Bogu kao nJegovI atnbutl proteznost I
miljenje. ... I
Kantovo razlikovanje fenomenainog I noumenainog .sVIjeta s u-
ilo je podlogom njemakom monizmu, koji u apso!utnom jastv~ gled.a
imanentni izvor sveaa bitka. Tako se kod j. G. F I Ch tea vraca el~j-
ski princip identifikacije subjekta s objekt?m. Sli~ne apriorno-raCIo-
nalne konstrukcije nalazimo kod S c heli I n gal H e g ela.
Jednotu realnog bitka izvodi racion~liz~m u prvom red~ na te~
l11elju prirodne tenje Ijudsk?g dUh~ za j~dll1stvenom ..spoznaj?I:n. ~h
kao god to je injenica, da ITIlSaOnasll1t~za. Ima te.ndenclju okupIti ~oje-
dinana spoznajna podruja u sustavnu. cjelll1u, kOja. o?uhvata sav ?It~k,
ipak ne slijedi otuda realna jednota bItka. ~akav je ~~~od. dopustIvy-
dino uz pretpostavkU, da je sav bitak istOVjetan ~ mlsljenj':l11. loyd?IS~a
je to osnovna pretpostavka racionalistikog mom.zma: Nase. mlslje~!e
svu pojedinanu i raznolinu zbiljnost obuhvata Jedmm .pojmon: .bIca
kao takovog, pa zato je - uz navedenu predpostavku - I sva ZbIljnost
u svom principu jedinstvena. Ali neispravnost Sat:le pretpostaVke P~?-
izlazi otuda, to je apstraktni pojam bia sadraj n? . naJje.~nostavmJI,
tako da determinacijom upoznajemo pojedinana zbIljska blca: dok.)e-
dan realni bitak mora sadravati sve savrenosti, koje se djelomI~no
u empiriji nalaze i kojima se taj bitak u empirikom ~vijetu manife-
stira. Pojmom bia (bitka) svrava misaoni (apstraktm) proces, tako
da se taj pojam osniva na pojedinanoj zbiljnosti, dok se obr~tno u real~
nom redu osniva pojedinanost na bitku kao takovom. OSim t~ga ml
upoznajemo uinke ispred uzroka, a. i svrhu pri.te. sn:dstava, d?k je p.ro-
tivno u realnoj zbilji. Uope itaVI proces lTIlsljenja pokaZUje ra7;1Jk.u
prema realnom svijetu, jer naa. spo~naj~ o~poima opaanj:m pOje?I-
nanosti, te se nastavlja u traenju objektIvmh momena~~, kOJI n.e uklJU-
uju pojedinanih odredjenja, dok realni bitak ~ikad niJe bez ~Ih od.re-
djenja. I diferenciranje istine od neistine dokaZUje, da se spoz?aJa ?sn~va
na bitku i po tom da nije sav bitak iscrpen u sam.?m.sp?z~avanju. ~IPOSto
dakle nije realni bitak rezultat logik~h de~ukcIJa IZ}edmstve~ostl duha
naega. to vie, niti se sva spoznaja nasa n.e I:lOze d:du.ktIvno kon-
struirati iz jednog principa, jer ako je .ta~av pn.nClP..sasvlm jednost~van,
ne da se otuda nita izvesti, a sastavljem pnnClp mJe prvotan. Post? se
za dedukciju iziskuju barem dva prethodna s.~oznajna. lana (pret:1Ise),
zato ne moemo deduktivnu misaonu operacIJu svestI sam.o ~a. jedan
princip. Pa kao to nije mogue t~kovo ?:duktivno s~ozn~nJe IZ jedn?g
principa, tako je ono i u protimbl sa zb.IlJs~om. l:aravI nase? sp.oznanja,
koje otpoima s empirijom, a nije u SVIh IJU?I je~nako pnrodJeno. Ne
moe se dakle miljenje identificirati s realmm bItkom.
Racionalizam dokazuje jedinstvo bitka i na osnovu pojma sup-
stancije. Ako supstancija znai bitak koji je sasvim neovisan, onda da-
 fijski je ovaj evolucionizam proveo i dosljedno primjenio na ovjeka
H. S p e n ce!'.
kako sav empiriki bitak nije supstancijalan, nego pripada kao modi- Teza evolucionistikog monizma glasi: Sav svijet nastaje r a z-
fikacija ili atribut nekom neempirikom biu. Ali pojam supstancije vaj .e m Jednog a p s o lu t n o g bia, t. j. takovog bia, koje je posve
t. j. takovog bia, koje je subjekat pripadnih odredjenja, a samo je tako neOVIsno I po tom samo o sebi ili nuno bivstvuje. Ako je svijet iste na-
savreno da ne inherira drugom subjektu - taj pojam ne sadraje ni- ravi s apsolutnim biem, trebalo bi rei, da je materija apsolutna i po
koje kauzalne relacije. Da ovisnost uinka o uzroku nije ukljuena u re- tom .ne~roizvedena ili vjena; a osim toga da se je organska materija
laciji akcidenta i supstancije slijedi otuda, to imade takovih supstan- raZVIla IZ .~norganske. O problemu postanka materije i ivota biti e go-
cija, koje su svoje akcidente primile izvanjskim uzronim djelovanjem; vora kasl1l]e. Isto tako bI otuda slijedilo, da se je i psihiki ivot razvio
a i ona supstancija, koja je imanentni uzrok svojih akcidenata, nije po- iz ma~.erije, kao to ~.i materiJalizam; ili bi trebalo pretpostaviti, da je
sve neovisni ili potpuno adekvatni niihov uzrok. Dakle se monizam os- materIJalna supstancI]a snabd]evena psihikim silama po hiloz6isti~
niva i na krivom poimanju supstancije. kO~l shvatanju. Da se ovim materijalistikim nemogunostima izbjegne,
UZIma evolucionistiki monizam, da ovaj pojavni svijet nije iste naravi
53. EqJjJiris!i~~i i evolucionistiki monizam. a) F<acionalizam ie
~ ~psolutnim biem, kojemu je narav samo u toliko nama poznata, to
svojim aprioristiki111 konstruiranjeni svijeta doskora izazvao reakcij~l.
!oJ moramo primijeniti princip razvoja (evolucije). Pita se dakle: je li
Fechner, pa E. V. Hartmann i osobito Wundt predstavnici su novog
Je mogue zamisliti apsolutno biCe s vjenim razvojem, tako da razvoj
duha, koji induktivnim putem, na osnovu prirodnih nauka, nastoji iz-
spada na samu bit apsolutnog bia?
graditi metafiziku. U ovom pravcu nastavljaju Heymans (u Njemakoj),
Ravaisson, Taine, Renouvier, Fouillee (u Francuskoj), Spencer, Hodg- . Razvo j znai prelaz iz jednog stanja savrenosti u drugo, tako da
son i dl. (u Engleskoj). Sve prirodne sile, materijalne i duevne, osnivaju Je kod svakog razvoja neki supstrat, koji se razvija, cilj razvoja i pre-
se na nekim zakonima, a ovi sc opet svode na jedan najvii zakon, k~ji lazni stepen od polaznog stanja prema cilju. Iskustvo nas ui, 'da ljud-
obuhvata sav bitak. Sve filozofijske probleme moemo dakle rjeavati ski rod i ivot na zemlji i na kozmiki sustav imade poetak svo(J raz-
sarno putem iskustveno' opaanja, jer se i duh ljudski sa svim svojim voja.' a ni)e 0~1~ijeka, pa se ~o. tom ve i~ iskustva dade izvoditi, da ~vijet
vrednotama osniva na prirodnim zakonima (naturalizam) __ Ovaj natu-
o
uOPGe nIJe v]ecan. All ovaJ Izvod dobIva potpunu logiku vrijednost,
ralistiki nazor ne uzima obzira na injenicu, da prirodne nauke ve precl- ako uzmemo u obzir, da bi uz pretpostavku vjenog razvoja morao ova i
postavljaju neke misaone zakone i metode, koje prema tome tvore pred- s~Ijet .ve dosei vrhunac savrenstva. A kad ovo usavrivanje ne b'i
met posebne, o prirodnim naukama odijeljene (filozofijske) znanosti; n.lkad. Imalo konca t. j. kad nikad ne bi razvoj doao do svog cilja, zna-
pa se zato dL)h ljudski ne moe smatrati rezultatom iskljuivo fizikog ilo bI da apsolutno bie nije neograniene savrenosti t. j. da nije apso-
ili biolokog zbivanja. Osim toga je "induktivna metafizika" contra- lutno. Jer mi ne moemo rei, da cilj razvoja kod apsolutnog bia 'nije
tictio in adjecto, ako ne uzmemo indukciju u savezu s misaonim nae- drugo nego sam razvoj bez odredjenog stepena savrenosti, poto bi u toin
lima(n. pr. naelom uzronosti), koja imadu ne-empiriku (meiaJ'iziku) sluaju bilo apsolutno bie bezsvijesno, a u tom sluaju opet ne bi bio
vrijednost. adekvatni razlog svijesnog zbivanja u svijetu. Ne moe se ni to rei, da
b) Prirodonauni monizam oituje se u historiji filozofije redovno je takav,. cilj. u po~t.izanju dje]ominih savrenosti, jer svaka ogranie-
kao evo I u c i o n iza m, koji ui, da se sav svijet razvija iz jednog nost znacI oVIsnost III neapsolutnost. Treba naime trajno zadrati na umu
prabitka, koji je vjean i sam o sebi nudan i apsolutan. Osim indijske mon.isti~i. princip, da je svijet sa svojim usavravanjem istovetan s apso-
filozofije prvi je H era k I i t istakao misao vjenog zbivanja u svemu, lut~lln blcem. Prema tome je dakle pojam vjenog usavrivanja ne-
a tu misao usvojie i S t o i c i. Emanatistiki monizam uio je P lot i n SPOJIV s ~psolutnim biem, pa zato ne moe takovo usavrivanje spa-
i novoplatonska kola. A slino u srednjem vijeku ue N. C u s a n u s datr na bIt ~lpsolutnog bia. - Nadalje pitamo: gdje je razlog za svaki
i G i ard a n o B r u n o. U prolom stoljeu nakon Lamarcka, Geof- nOVI stt.Ipan] savrenosti? Izvan bia koje se usavruje oito nije, jer
Iroy Saint-Hilairea, Erazma, Darwina, A. R. Wallace-a dozrela je ideja bIsmo tlll:~ napustili mo.n!stiko stanovite. Dakle bi trebalo rei, da ap-
evolucionizma, te ju je na empirikoj osnovi opseno proveo C l1 arI e s SOlU~~10blce samo o sebI Imade adekvatnu silu za prelaz od nesavrenog
Dar win. Zapravo nije Darwin iao za tim, da princip evolucije uzme stadIJa do neke savrenosti. To e rei, apsolutno bie kao uzrok stano-
kao apsolutnu osnovku svijeta, nego je sadanju organsku raznovrsnost vite neke savrenosti mora ve u sebi sadravati dotinu savrenost
nastojao svesti na poetne tipove. Time nije zahvatio L! pitanje prvom u j:dnakom ili viem stepenu - a onda uope nema pravog usavrivanja
p'ostanku ivota, a zabacio je samorodstvo usvajajui teistiki nazor t. J. prelaza od nesavrenosti na savrenost. Gledamo li dakle na uzrok
o stvorenju svijeta i njegovih zakona. Evolucijom prvih organskih oblika
nastale su dananje vrste i to utjecanjem izvanjsih faktora. Filozo-
110 III

usavrivanja, opet je ono nespojivo s apsolutnim biem. Otuda slijedi. Osniva psiho-fizikog monizma jest F e c h ner, ali zapravo
da uzrok razvoja moe da bude samo izvan onog bia, koje se razvija, su mu klice u starijoj filozofiji. Des car t e s je prvi sasvim odijelio
odnosno da se princip evoluCije ne moe primijeniti apsolutnom. biu. tjelesnu supstanciju od duevne, pa je usljed ovog dualistikog shva-
c) Da evoluCionizam na oigled ovih potekoa izdri svoju pozi- anja postao nemogu zamjenini utjecaj due i tijela. Paralelni tijek
ciju, ui da se. bit svijeta ne osniva na jednom supstancijaInom biu, eluevno'S i tjelesnog zbivanja svode oka z i o n a I i s t i (Geulinx)
koje je apsolutno, nego da sav svijet i nije drugo nego samobeskonani na uzrono djelovanje boje. Ma I e bra n c h e pribliuje se S p i n 0-
niz zbivanja. Tako s u p s t a nc i ja I n i evolucionizam dobiva oblik zi n o m tumaenju o supstancijalnoj istovetnosti due i tijela. Time
aktualitetnog evolucionizma. Ve je Locke zabaCio spoznatlji- je bio otstranjen Descartesov dualizam, a duevne i tjelesne pojave
vost tjelesa i duevne supstanCije. B e r k e I e y ide dalje, te uope postale su atributi apsolutnog bia (panteistiki monizam). Spinozina
ne priznaje eksistencije tjelesnih supstancija ve samo duevnih; dok metafizika apsolutnog identiteta nije dala paralelizmu toliko uporita
napokon@.u me odstranjuje i duevnu supstanciju. Budui da nam je kao Lei b n i zov o pobijanje uzajminog djelovanja (Wechselwir-
samo ono poznato to neposredno u iskustvu nalazimo, zato niti pojam kung) na osnovu prirodne kauzalnosti i zakona o odranju energije.
supstancije imade realnu vrijednost, a niti pojam uzroka, koji bi nam Time je teorija paralelizma dobila modernije, prirodonauno oblije.
dopustio da od poznatih uinaka zakljuujemo na nepoznate uzroke] U Leibnizovom se sistemu jo ukrtava dualistiki i monistiki pravac;
Ove su pretpostavke omoguile razvitak najnovije filozofije (E. Mach, elualistiki, koliko psihike i tjelesne pojave izviru iz dvostrukih mo-
Avenarius, Heymans, Paulsen, Wundt, Jerusalem, Hbffling, Ebbing- nada, a monistiki , koliko je svaka pojedina monada potpuno jedno-
haus ... ), kojoj je sva zbiljnost svijeta ograniena na iskustveno zbi- stavna. Samo su psihike pojave realne. Tako je i Descartes uio, da je
vanje. Tako zvani izvanjski svijet nije drugo nego materijalno gibanje, samo misaono jastvo realno, a budui da i tijelo ne moe realno upli-
a psihiko zbivanje znai samo kombinovanje utilnih data. tvljesto )lati na duu, te uope nema nikoje veze izmedju naeg pomiljanja i
tjelesnog i duevnog supstancijainog bitka treba uzeti dva niza nepre- tjelesnog gibanja, zato mi upoznajemo samo nae vlastite ideje. Tu sad
kidnog aktualizovanja, tako da jedinstvena cjelina svega dobiva zna- izvire i moderni idealizall1. IVlimoilazei razne modifikacije psihofizikog
enje apsolutnog (bojeg) zbivanja. Moda je i materijalno zbivanje .paralelizma, isti(:emo ml1ogobrojnost njegovih zastupnika usavremenoj
zapravo jednako psihikom, a samo se nama pojavljuje u prostornim j'ilozofiji, od kojih su primjerice Wundt, Ebbinghaus, Heymans, PauI-
snoajima, kako idealizam ui, ali ono svakako bez supstancijaInog sen, Jodl, R. Eisler i dr.
bitka ulazi li cjelinu sveukupnog zbivanja u svijetu. Iskustvo nas upuuje, da su duevne i tjelesne pojave u harmo-
Pitanje odrivosti aktualitetnog monizma uope OVISI II prvom ninoj povezanosti. Da li u kauzalnoj ? Descartesov i Spinozin pojam
redu o ispravnosti noetikih supozicija. Ako pojam supstancije i prin- uzroka ukljuuje jed n o 1 i n o s t (Gleichartigkeit) s uinkom, Da
cip kauzalnosti imade objektivnu i neempiriku vrijednost, onda nam je zato paralelisti poriu mogunost kauzalne veze izmedju heterogcnih,
mogue upoznati eksistenciju i narav duevnog i tjelesnog hitka. Napose duevnih i tjelesnih pojava. Ali ne samo da je takav pojam uzroka ne-
to se tie duevnog (jastvenog) bitka, dokazati emo podalje, da je on ispravan, nego bi trebalo po ovom pojmu zanijekati svaku kauzalnu vezu
doista u snoaju supstancije i uzroka prema usvjesnom zbivanju. :i unutar psihikiih dogadjaja kao i unutar tjelesnih; jer u jednoj i dru-
54. Psihofiziki monizam. Dojakonji monistiki sistemi imad u : goj sferi nijesu svi uzroci i uinci jednolini, nego su vrlo raznolini. __~
zajednikU karakteristiku, da psihiku i materijalnu sferu identificiraju .('Jaelalje argumentiraju paralelisti na temelju za k o n a o od r an j u
ili jednu na drugu reduciraju. Ali l1auno istraivanje i iskustveno opa- ene r g 1 j e, da je uzamjenino djelovanje due i tijela zato nemogue,
anje dokazuje heterogenost obih podruja, tako da se barem li empi- ,jer bi tjelesna energija morala porasti ili opasti i po tom ne bi ostala u
rikom svijetu mora priznati oprena narav psihikog i materijalnog materijalnom sustavu konstantna. Ali prije svega je pitanje, da li se ovaj
zbivanja. Uza to nije iskljuena mogunost, da se obe strane sas taj u fiziki zakon energije smije protegnuti i na psihiko podruje; jer prin-
u noumenaInom bitku. Po specifikom razlikovanju psiho-fizike zbilj- cip kvantitativne jednakosti izmedju uzroka i uinka moe se primije-
nosti dobiva ovaj filozofijski nazor ime p s i h o f i z i kog monizma. niti na duevno zbivanje samo ako usvojimo pretpostavku i s k I ju -
Podjedno se on naziva i teorija ide n tit eta, II koliko se olJe empirike sfere j ve p r i rod nek a uza I n o s rt i (Geschlossene Naturkausalitat).
usredotouju u jednom apsolutnom bitku. Teorija dvo str a n o s t i (Zwei- Dakako da je na pretpostavci o apsolutnoj vrijednosti mehanike zako-
seitentheorie) ili teorija par ale I i z m a hoe da svojim nazivom istakne nitosti u tjelesnom svijetu nemogue konstruirati kauzalni vez medju
Fechnerovu poredbU o psihikom i fizikom bitku kao dvjema stranama je- duevnim i tjelesnim pojavama. Ali ve biologija ivotne pojave u tje-
dnog okruga, odnosno uporednost obih podruja u dva paralelna pravca. lesima svodi na posebne ivotne principe, a pogotovo su voljna eljelo,
112

vanja mehanistiki neprotumaiva. Filozo.fija nam .dodue. tumai. sve

mogue organske sposobnosti i procese,. alI realno djelovanj: orgamz~l~ otpada, apsolutni bitak i preostaje samo psihofiziko zbivanje .(aktuali-
V Vo jek podrediti izvjesnim ciljevIma, pa tako mehamzam dobl~d zovanje), koje nije u uzronoj uzajamnosti, niti'je supstancijalnoosnovanc{'
~~zel \~ karakter. Otuda slijedi, da prirodna (fizika) kauz~lnost nIJe Mi smo upozorili u kojem' se pravcu rJeavaju prigovori proti psiho-
dl1~10ao:ebi dostatna, ve da moramo vitalistiki i teleolokl karakter fi.zikoj kauzalnosti, pa nam' sada ostaje jo otvoreno pitanje supstan-'
tjelesnih pojava svesti na psihiku kauzal~ost.. ., V, .. cijalnosti duevne i tjelesne. Ako e ispostavi, da dua nije samo sveukup-
Iz svega dojakonjeg razl~ganja ~:Olzlazl, . d~ su. jalovl pokusa]1 nost svijesnog zbivanja, kao to ui akt u aI i te t n ateorija .. , nego
monistikih filozofema, koji pOJavm sVIJet s~a~IJ~ju u .Jedno apsolutno da OSilil usvijesnih pojava realnoeksistira samostalni ili supstancijalni
bie. Nerjeive potekoe u shvaanju snosaJa. I~medju fen?,menalno~ njihov subjekat, a to je jastvo ili dua - kako ui teorija 's u p s t a D-
i noumena!noa svijeta dolaze u prilog ag n o s t I C kog r~JOmzma, kOJI c i ja I n os t i, onda smo doli time do nov.og nazora o sn6aJlI duha
porie ikoju ~poznatljiVost neempirikog (noU1::e~alnog! bItka. P~lazecI i materije, a to je naZor dualistiki. Prije nego predjerilO na pozitivno
sa pozitivistikih pretpostavaka nastoji agn?st~ckl mon~zam d~ pl ove~l.e rjeavanje psihofizikog dualizma, treba da izvidimo samuniogunost
jedinstvo unutar empirikog svijeta, a to. je .lzv~n oVIh ~r~mca - mJe c1uine supstancijalnosti, t. j. da ogledamo prigovore proti samom pojmu
predmet nae spoznaje. Tako vi.dimo, da Je pItanje metaflZlke opet po- psihike supstancije.
stalo ovisno onoetikim premisama. Ovu nauku supstancijaInog dualizma zastupao je ve Ana k sa-
go r a priznavajui duhovni princip (voiiS), koji urecl}uje kaotinu ma- .
teriju. P lat o n je posve rastavio materijalni i idejni svijet. a Ari s t 0-
19. Qualizam. tel ovu realnu rastavljenost ublauje razlikovanjem dvostrukog: mate-
rijainog i formalnog poela. Svako individualno bie sastavljeno je od
55. Odnoaj. prema monizmu. .Do~ mo~izan: u .svim. s~ojim. obli~ poela, koje ga specifiki odredjuje i od poela, koje je u' moi da primi
. t di da duh i materija, subjektivno 1 objektivno Imade Jedno dotino odredjenje. Ovo potonje, odredivo poelo zove se tvar, te se od-
cuna vr , . d d V l' . t kovu mo-
liku narav, dualizam porie. Ml smo o use. 1~?OZna 1 ~V a, nosi kao mo (ovVafl.lS) prema odredbenom poelu ili obliku,. koji znai
nistiku teoriju (psihofiziku), koja priznaje speclflcku razlI.cno~t unutar zbiijnost ~li ,d.:..LUall.ost (eve(!ysta). 1 dua je uzbiljavanje (entelehija)
Subj'ektivnog i obJ'ektivnog empirikog
.. '
svijeta,
d'
ali ne pnzn, aje sa~llo-
(. t 'noa) hItka
tijela. - Citava sko!as-ikJ filowfija srednjeg vijeka uila je realnu eksi-
stalnost (samostojnost ili supstanc1]alnos.t) ~lsevnog J~s v~ ~ b. stenciju psihike supstancije, koja nije istovetna s usvjesnim sadrajima.
u buzalnoi vezi s tjelesnim (materijalnIm) bitkom. PoncanJe kduzalne Des car t e s je, rekosmo, prvi konstruirao jaku npreku due i tijela.
uzaJar;lI1osti imade svoj poetak u historiji filoz?fije o~mah na~ol1 De:- ILe i b n i zov a duevna monada jest ens per se existens. Pa i B e r-
C"'lrte'sa doim se J'O '
u SlllJ'eru Descartesove
V .
pSIhologIje zastup,llo
to .. I t Upravo
dua- k e I e y, koji. zabacuje realnost tjelesne supstancije, ipak zadraje du-
listiko shvaanje gledom na dusevnu I tjelesnu sups an.clja nos. . 'x , evnu supstanciju. U novijoj su filozofiji zastupnici supstancijne teorije
se Des car t ~ s irna smatrati tipi!lim predst~vmkOI:1 ~:l;a:lst~c~:~ H e r bar t i Lot z e.
metafizike u novovjenoj filozofiji. POjmovno razlrkovanje tiJela, J LErvi protivnici pojma o duevnoj supstanciji osobito su Hum e
je proteno (res extensa), i duha ili sv.ijesti nae (re~ cog~h:n:) dOV~\~ iKa n t. Pravi je zaetnik teorije aktualiteta Hume svojim psiho!o-
'e do dvostruke supstancije, koje su medjusobno neod~Isne, d Ip,~k u u, kim konsciencializmom, koji duu smatra jedinstvom svijesnih doga-
J. 11 dj'elatnom snoaJu. Descartes nije protum,alO, kako. Je takav djaja. Kant smatra ove dogadjaje pojavama (psiholoki fenomenaIizam)
1am o ..' V Vd f" I Tu su
. ,. 110gU uz potpunu supstancIjaInu razlIcnost use 1 Ije a., nepoznate nal:l. stvari o sel~iJProti ovoj Kantovoj psihologiji nastoji
s~OStaJ .1 , ka z i o n ali s t i (Geulinx t 1669 i Malebranche t 171.5), Seneke utvrdIti neposrednu spoznatljivost duine realnosti. Osobito
nas aVI 11 o , . 1 . d V . t"J'ela 'I kolIko
I .. d Ve da je nemoaue uzajmino dje ovanje use I I V." v.. su kritici podvrgli teoriju supstancijalnosti W u n d t i P a u I s e n, pa
1~~~~1s~z ipak prividja b da realno postoji, nije drugo n.eg~ UClllak bozJ1. je na redll da sad te prigovore upoznamo.
Na akon je Hum e svojoj kritikom pojma supsta~lCIJe 1. u.:roka p~sve 56. 1! mogunosti duevne supstancije. I~ealnu eksistenciju due
p "0 stari metafiziki dualizam, te je tako I dualIstIcko ra~1Jko- zabacuje l'aulsen u prvom redu zato, jer ju ne opaamo. - Da ostanemo
onemoauCl , '. f ,vk zma
vanje ~mpirikih dogadjaja zakrenul0 pravcem pSlh~ IZlC. o.~ m~m t' kod njegovog monistikog stanovita, moemo uzvratiti, da i atome ne
To e rei u koliko se i oriznaie bitna razlika izmedju pSIhlcke 1 ma e~ opaamo, a ipak im ne poriemo eksistenciju. Fizika i kemija pozna do-
ri' alne zbi'ljnosti, ova se' razlik~ ipak svodi ~a je~inst~eni nO~v~enal~; due atomske spojeve kao materijalne objekte, ali upravo ovi objekti
J
apsa um,I t . bl't'lk , ctako te se smatra

dvostramm njegovIm nalICJem, nemaju u sebi onih kvaliteta, kako ih mi opaamo. Dakle nije neopa-
ajnost kriterij za poricanje realne eksistencije.
 Nadalje (veli Paulsen) mi si ne moen1fr predstavtti ili pomisliti
snoaj izmedju duevrre supstancije i njezinih fenomena. ~ Ali isto tako
sine moemo predstaviti niti snoaj psihikih i fizikih fenomena,
pa ga ipak priznaje Paulsen01V psihofiziki paralelizam. Sva naa spo-
znaja nije ograniena na pomiljanje (kako konsciencializam dri), nego
jo postoji i misaona spoznaja.
Paulsen dri, da psihiki dogadjaji netrebaju svog nosioca zato.
jer nikad osamljeni ne dolaze, nego uvijek u sklopu duevnog ivota.
~ Ali prije s.veganije time jo rijeeno pitanje o jedinstvenoj cijeloti
duevnog ivota. Jer koliko i slijede: duevni dogadjajiu neprekidnom
nizu ne zadovoljava se konstatacijom ove injenice nijedna filozofija, nego
i monizam nastoji da otkrije metafiziki izvor duevnog jedinstva. U
ostalom neprekidnost (kontinuitet) duevnih sadraja nije tako aps<Y
lutna, kad znamo da svako pojedino opaanje, svaki domiljaj i napo-
kon izmjena sna i jave unosi isprekidanost u. t.i)~k doivljaja...
Wundt dri, da uzronost ne moemo SPOJIti sa supstancljalOlltJ
karakterom due, jer supstancijalnost znai nepromjeni~u ~rajno~.~.
_ Ali ovo znaenje dobiva supstancija samo u Herbartovoj pSihologiji,
a inae ona znai samostojnost ili zasebnost u bivstvovanju, to ne is-
kljuuje razvitak i usavrivanje.
Kad psiholoki konsciencializam porie svaku psihiku realnost
osim svijesno opaenih doivljaja, onda se on stavlja u opreku s i?je-
nicama, na kojima se osniva psiholoka znanost. Ako ne pretpostavlmo
sigurnu injenicu svijesnog ivota kod d rug ih! j u d ~,.ve~ s.e ogra-
niimo samo na vlastito jastvo, neemo nikad znatI, da 11 lOdIvldualno
opaene pojave imaclu openitu vrijednost. A eksistenciju. tudjel!: .s~i-
Jesnog ivota saznajemo samo zakljuivanjem (na temelju opazaJnIh
~nakova), a nipoto neposrednim (usebnim) opaanjem, dakle je takova
eksistencija transcendentno realna. --- Jednako je nepreporna injenica
minulog duevnog ivota. Neposredno pak opaamo samo onu psihiku
zbiljnost, koju vremenski zahvatamo pojedinim opaajnim inom,. a sve
to se u svijesti dogodilo ispred pojedinanog opaanja, znai za ovo opa-
anje transcendentno realnu zbiljnost. Na konsciencialistikolll sta-
110vitu ne moe dakle teorija aktualnosti izgraditi znanstvenu pSI-
hologiju, jer takova nije mogua bez psiholokog realizma. Nakon to
je time opravdana mogunost psiholoke metafizike, tr~b.a dakako po-
zitivno rijeiti pitanje o supstancijaInom karakteru psI!lll<e realnostI.
9 20. KOZITlOloki problemi.
57. Principi monistikog i dualistikog nazora o svijetu. Filozo-
fijska slika o svijetu razvija se ili u okviru l110nistikog ilidualistikog
shvatanja. S etualizmom je u krajnoj opreci l11aterijalist.iki i. ev(~lu~io-
nistiki l110nizam. Njegova prva zasada glasi: tvar sa sIlom Jest Jedma
supstancija SVih stvari, odnosno jedini supstrat i princip sve zbiljnosti.
Otuda slijedi (kao.drugi aksiom), da je materija sama o sebi 1. j. da nuno
eksistira ili da u sebi imade adekvatni realni razlog eksistencije - ona
je- a p s o r u t n a ili posve neovisna. Ovo drugo monistiko naelo in-
volvira dakako i vjenost materije. Iz ove ~e materije m e han i k i
r a z v i o i na dananji kosmos sa svojim iskljuivo mehanikim dje~
lovanjem. Uz ovaj trei princip nadovezuje se i etvrti, koji mehaniki
proces fiziko-kemikih sila primjenjuje .i na p o s t ana k ivota. tako
da je Drganski svijet evolucijom nastao iz anorganskog svijeta. Jednako
su se evolucijom iz prvotnih ivih bia razgranile sve dananje v r s n e-
r a z I ike Il ivotinjskom carstvu (peti princip). Stepenino se u ovom
razvitku uzdigao prema ostalim ivotinjama o v jek, tako da je on
i li duevinim svojim sposobnostima samo rezultat materijalnog meha-
nizma (esti princip). Dakako da se tu ne moe govoriti o slobodnoj volji
. niti o duinoj besmrtnosti. Napokon iz svega proizlazi i negacija osobnog
Boga ili ate iza m (sedmi prin~ip).
U svim navedenim principima stoji s rnonizmom u opreci dua-
listiki nazor o svijetu. Naa je zadaa da ove principe poblie upoznamo
i kritiki njihovu vrijednost ocijenimo. Pa kad smo ve u pobijanju
materijalizma dokazali specifiku razliku izmedju psihikih i materi-
jalnih pojava, sad je na redu da najprije upoznamo neke nazore o biti
materije.
58. Sastavna poela tjelesa. Kemikom rastvorboll1 (resol ucijol11)
dolazi se do prirodno nedjelivih estica ili atoma; te su po tom sva tje-
lesa sastavljena od atol11a. Ova atomistika teorija jo je u okviru pri-
rodne nauke (kemije). Ali sad nastaje filozofijsko pitanje o n ara v i
atoma: je li protenost i sile (kao realne vlastitosti, koje inheriraju atom-
skim supstancijama) pretpostavljaju jednostruk ili viestruki supstal1-
cijalni princip? I dalje: koja je narav (bit) supstancijaInom principu
tjelesa? U ovim je pitanjima dolo u historiji filozofije do raznih na-
zora.
D i n cl m i z cl m ui, da atomi (odnosno tjelesa) sastoje od jedno-
~tavnih (nerazdjelivih) bia, koja nijesu drugo nego sile, a formalno
su neprotena. Neki tragovi ove nauke ve se opaaju u pitagorejskoj
i elejskoj koli; a u novovjenoj filozofiji zastupa dinamizam G. Bruno,
pa onda Leibniz, Wolff, Kant, Bokovi, Herbart, Lotze, Fechner i neh
skolastici (BaIl11es, Palmieri). Ali potekoe to ih ovaj nazor imade
u tumaenju protenosti, podaju u tom pogledu veu vjerojatnost ato-
mistikom nazoru, koji usvaja u biti protene atome. Mehaniki atonizami
zastupala je jonska kola i donekle elejska, za tim mladji naravoslovci
(Empedoklo, Anaksagora, Leukip i Demokrit). U novijoj filozo.fiji
poznati su zastupnici atoll1izma Galilei, Descartes, Bacon, HQhbes"
Locke, Gassendi ...
 isti me han i k i ato mi za m porie sile, dokumjereni pri-
znaje neke specifiki jednake sile .. A~i. jed.no idr~gos?vatanje. n~je. opet
bez znatnih potekoa; jer bez IkoJlh srla. ne :azuJr~~Je~10 D.ledJ~ls0!:J~no
djelovanje atoma, ne znamo~~~t~ im~~ll. at~mI razhcnu. te::lI1u I zast~ u kojem se osnivaju sile, jest sam po sebi zbiljski in i usavrenje, jer
su fiziki nedjelivi. A bez spwflckl razlIcnlh srla n~ znamo z.asto ~e atollli supstancijaIno upotpunjuje materiju. - Drugi se dokaz dovodi otuda,
jednog elementa nek011lbinuju s ~~ji11lgod a~O!lllma ~.rugill .elemenata. to kolikoa ukljuuje dj e I i v o st, a kohezivna sila se opire djelivosti.
Prema tome izlazi opravdanost ke11llckog atormzm3, kOJI stavlja u atome Ova dva argumenta pretpostavljaju, da je kolikoa realno razlina od
specifiki razliite sile. . . . .. . tvome sile, a obe ove vlastitosti tjelesa da su opet realno razline od
. Kemiki atomizam ostavlja jo uvijek otvoreno pitanJe: l11Jesu II supstancijaInog bitka. Time je u najkraem navedena skolastika nauka
proteni atomi (sa specifiki razlinim silama) bi~no sasta~ljeni ? Do~ ~ o naravi tjelesa. Za kritiku isp. Geyser, AlIg. Philosophiedes Seins u.
na ovo pitanje odgovara kemiki atomizam negativno, A l' I S t ote I I der Natur, Kap. XX.
S k o I as tik a ue protivno. Do svoje nauke o dvostrukom supstan- 59. Apsolutnost materije i gibanja? Bez obzira na odredJeno fjlo-
cijaInom principu tjelesa doao je Aristotel bavei se problemom. p.r 0- zofijsko shvatanje o naravi materije, namee se pitanje o njezinoj apso-
mj ene (u 1. Phys.). Analizujui ovu ,inje~.icu v.idimo, da ~odpromJene lutnosti t. j. pitanje: da li materija imade sama u sebiadekvatni razlog
nastaje novo jedno bie, a!i se ne m~ze reCi .da J~ nastalo IZ apsqlut~(:~ eksistencije i naina (stanja) u kojemeksistira, tako da je ona nuna
nebitka (to bi bilo stvaranje). Dakle Je promjena Jedan prelaz - IZ blca ili sama o sebi (ens a se). Ako je ona potpuno neovisna u svojoj eksisten-
(terminus a quo) koje je samo u mogunosti (dvvdp,Et 6v) da po.~tane ciji, onda je i prvi uzrok svega u svijetu, te podjedno prvi prIncip svega
(terminus ad quem) zbiljsko ili aktualno (tvEqyEia, O~!- ?vo potenclj.al~(~ gibanja. Ova apsolutnost materije, kako ju materijaliste ue, involvira
bie jest subjekat (noxEip,Evov, {J}.,1),matenja), kOJI je ~kad~r P~IIl11t1 dakako i vjenost njezinu. (Moe da bude i takovo filozofijsko miljenje,
specifino odredjenje (ttoqrp11, Eloos, E:1rcdtxEta, for.m.a). Sto. j.e taj. su- koje materiji pripisuje vjenost, premda dri da je kontingentna ili ne-
bjekat , nazvan "m ate l' i a pIj III a" '( Po sv.ojoJ ~~ravI jest neod- nuna t. j. u eksistenciJi o Bogu ovisna).
r~diena ( ao(!w'Cov) t. j. nije kompletna supstanCIja l11t~ .1~11apo sel:1 a.k- Materi ja se ne moe sama po sebi, bez izvanjskog uzroka. ni za-
cid~nte, ali je realni subjekat, koji je pasivan za spCC1fIcka odredjenja. eti ni prestati gibati t. j. ona je po svojoj biti indiferentna za stanje
U konkretnom tijelu jest uvijek odredjena (i kao tak?va zove se "ma- gibanja ili mirovanja. A budui da ona eksistira samo u jednom od oba
teria secunda"). - Forma jest odredbeno poelo. Ona ~est svrha ('rtAOS) stanja, zato je ona po sebi indiferentna i za eksistenciju. Jer kad hi l1la-
i usavrenje (svuAtxna) mijenjanja. Ona. je svtiqy.eta III ,~stvarenje (ac~ terija po svojoj naravi nuno eksistirala,. znai da bi sarno u jednom od
tuatio) i dooS (species), jer zajedno s tvan (m.atenJom) sacl1ljava s t V~ 1 obih stanja morala eksistirati. Ili bi materija od vijeka morala biti u mi-
odrcdjenog specifikog oblika. Za sebe ..sama jest .n~potpuna supstanclj.a, rovanju ili od vijeka ugibanju. A jedno je i drugo apsurdno. Kad hi na-
ali materija po njoj dobiva eksistcnc1ju, I po nJoJ on.0a dobIva stVdl ime svi atomi po biti ~vojoj zahtijevali gibanje u jednakom pravcu i hr-
svoju aktivnost. Iz oba ova principa rczultml svako tijelo. Ovu Ansto- zini, ne bi lilOglo biti prirodnog procesa; a raZI10linim gibanjem morao
tel ovu nauku zovu h i I e m o l' f iza m. bi dananji (vremenski ogranieni) stepen razvitka ve odvijeka (u ne-
Prema Empedoklu uzima Aristotel cti~i. el.ementa: ~emlja, voda, ogranienom vremenu) nastupiti (kako smo spomenuli kod evolucionis-
zrak i vatra. Jedan se elemenat neposredno mijenja u drugi (n. pr: voda tikog monizma), a i sav razvoj svemirski morao bi biti po svom sadr-
u zrak). Ovo mijenjanje ima Aristotel pred ,oima, k~d . dokazu? ma- aju u prvotnoj materiji nuno odredjen. To e rei, na svakom stadiju
teriju i formu. Dakako da se taj dokaz n: moze odr~.atI, Jer to ~lISU ele- svojeg razvoja morao bi kosmos kao rezultanta sveukupnog gibanja
menti. Isto tako ie neodriv argumenat IZ supstancIjalne promjene ele- u s v i m s v o jim sa s t a v n i m d ije lov ima b i t i a p s o-
menata u kemikoj kombinaciji. - Nauka se. A:istotelova o dvos~rukol1l I u t n o n u dan. A iskustvo nam kae protivno, jer stvari mogu
(materijalnom i formalnom principu). do~azuje IZ. vIa. s tit o s tle I ~- po svojoj naravi i nebivstvovati. Upravo zato i prirodni zakoni (koji
m ena t a. Kemiki atomi imadu kolIkocu (kvantItet) I tvome srle. ~oh: izriu u naravi osnovane relacije) nijesu apsolutno (metafiziki, bezu-
koa, koja je posve p a s i v n a, ima?e o~go~araju~i svo~ ~upst~nCljall1: vjetno) nuni, ve samo fiziki ili uvjetno o eksistenciji fizikih naravi.
princip, a tv o l' n e s i I e opet SVO!. ~n~clp pa:lvnostl )~~t. j:d~n t~ Nadalje kad bi atomi po biti svojoj eksistirali, onda bi svi mogui atomi
isti.u svim atomima svih elemenata, Jer Je I kvantItet. speclfI.ckl I~~l. Taj zbiljski eksistirali, a broj njihov oito nije aktualno neizmjeran, jer bi
je princip potencijalan (= mater~a ili .~eodre~jeni.:ubJe~at), Jer l1lJ~ pot- mogao da bude i vei. Isto tako po biti svojoj ne eksi~tiraju upravo na
puna supstancija, niti je kvant1tet 111 drugi kOJI akcldens. A pnnClp, odredjenom nekom mjestu; dakle atomi nijesu nuni.
Da materija nije sama o sebi eksistentna i u toliko vjena, doka-
zuje se i na temelju entropije (isp. Brixy, Princip entropije i opstanak
Boji; .,Savremena pitanja" Mostar 1919.). Ako se proces u svijetu
primie takovom stanju, gdje e sva materija imati jednaku tempera-
turu, odnosno gdje e se sva energija obratiti u toplinu i prestati svi do-
gadjaji, onda ovaj maksimum entropije, a minimum energije dokazuje
da je neko bilo obratno, dakle da je gibanje LI svijetu imalo vremenski
svoj poetak. Kad bi se naime od vijeka materija gibala, morao bi ve
nastupiti maksimum entropije. Ako se pako pretpostavi neogranienost
kvantuma kozmike energije, tako da bi po tom maksimum entropije
nastupio 11 neizmjernom vremenu t. j. nikada, onda opet treba usvo-
jiti materijalistiku tezu, da je kosmos sam o sebi, od vijeka u nunom
gibanju. - Sve ovo dokazuje, da materija nije apsolutna ili po biti SVQ-
joj nuna, ve da imade nad sobom jedno bie, koje je prvotni uzrok
njezin i svega gibanja u svijetu. Na ovoj kontingentnosti (nenunosti)
materije osniva se dokazivanje eksistencije boje.
60. Postanak i narav kozmikog zbivanja. Da univerzum sa svo-
jim gibanjem nije apsolutan, pokazalo se otuda to pojedinani rezul-
tati ovog gibanja t. j. stvari u svijetu nijesu po svojoj naravi apsolutne.
nego kontingentne. Ako bi se mislilo, da su sve stvari kontingentne
samo koliko ih uzmemo s obzirom na pojedinanu njihovu narav, a nune
da su u relaciji sa svim onim uzrocima, o kojima su ovisne - onda sva-
kako. opet imademo niz ovisnih uzroka, od kojih je svijet sastavljen.
Dakako da takav niz medjusobno uvjetovanih uzroka ne moe da bude
lteskonaan t. j. ne moe da bude bez relacije s takovim uzrokom, koji
nije ovisan ni o kojem drugom uzroku, a o njemu su svi u svijetu ovisni.
Prema tome je sav svijet zapravo uinak jednog apsolutnog uzroka
(kojeg smo nazvali Bog).
Budui da se univerzum razvija u nizu uzronog djelovanja, namee
se u prvom redu pitanje: kako je iz prvotnog svemirskog stanja nastao
na sunani sustav? U ovom problenmu k o z mog o n ije usvaja
prirodna nauka u glavnom rjeenje po Kant-Laplaceovoj teoriji. Ali
za filozofiju je odluno znati: je li ispravno materijalistiko tumaenje
() n ara v i kozmikog zbivanja uope. koliko je njime obuhvaen koz-
miki razvitak? Ve najstariji atomisti (Leukip, Demokrit) kao i no-
vovjeki materijalisti (Hobbes) ue, da zbivanje u svijetu nije drugo nego
gibanje atoma po mehanikim zakonima. Ovaj m e han iza m zastupa
IL pr. Spinoza , te svi oni umnici, koji dre da se svijet automatski raz-
vija iskljuivo u okviru kauzalnih relacija. Naprotiv su veliki umovi
(Platon, Aristotel, Leibniz, Lotze) miljenja, da je prirodni mehanizanl
podredjen svrhovitosti, pa se po tom njihovo shvaanje o naravi koz-
mikog zbivanja zove tel e o lo k o. Ako se ispostavi, da doista u real-
nom svijetu imade takovog zbivanja, koje je udeeno prema spoznaj no
postavljenim ciljevima, onda je ispravan dualistiki sVjetovni nazor,
koji ui da je sva zbiljnost kvalitativno diferensirana. Dakako da opet
postoje razna tumaen.1ao snoaju mehanizma i teleologije u kozmikoll1
zbivanju. Prije Descartesa svodilo se teleoloki karakter ivotnih po-
java na posebni, duevni princip. Nakon to je Descartes pojam due
ograniio na ljudsku svijest, na;;tojao je vi t a I iza m ivotne pojave
istumaiti pomou ivotnih sila. Ali ova nauka o ivotnim moima (ana-
logno sa psiholokim moima) ustupila je mjesto mehanikom tumaenju
organske svrhovitosti, tako da je od Lotzea postao u fiziologiji meha-
nizam kao regulativni princip za i~traivanje ivotnih dogadjaja. Kas-
nije je Dar w i n svoju teoriju descendencije postavio na mehanika
tumaenje o razvitku organizma u borbi za opstanak. Dakako da je Dar-
winova teorija o prirodnom izbiru kadra eventualno protumaiti samo
d-alnje svrhovito usavrivanje pojedinih organa, dalnje diferel1siranje
ve ive organske supstancije, kod koje su sastavni dijelovi medju-
sobno ve udeeni prema cilju individualnog i specifikog odranja. Bu-
dui dakle da Darwinova teorija ostavlja neprotumaen sam poetak
ili postanak finaInog djelovanja u organskom svijetu, zato se nakon Dar-
wina javio t. zvo n e o v ita I iza m, koji ivotne dogadjaje svodi nill
posebni princip. Neovitalist Driesch vraa se u odredjenju ovog principa
Ila Aristotelov pojam entelehije, koja ima "prospektivl1u mo".
Naelo finalnosti glasi: jednaki ciljevi mogu se postii raznolinim
uzronim djelovanjem (sredstvima). ini se da je ovo naelo u protu-
-sIovIju s pretpostavkom, da jednakim uincima odgovaraju jednaki
uzroci: i tako je finaInost u protuslovlju s kauzalnim relacijama. AI~
'treba znati, da izreena pretpostavka nije ispravna, jer naelo kauzal
nih relacija glasi: jednakim uzrocima odgovaraju jednaki uinci, a ne
obratno. Kadgod su nazoni isti uvjeti za uzronodjelovanje, nastaju
jednaki uinci; ali jednaki mogu da budu uinci i onda ako se promijeni
kombinacija uvjeta: pa zato iz jednakih uinaka ne smijemo uvijek
sa sigurnou zakljuivati na iste uzroke. Prirodni zakoni, u koliko ob-ll-
hvataju kauzalne relacije, izriu samo konstantnost uinaka tamo gdje
postoje isti uzroci. Dakle kauzalnost i finainost nijesu nipoto u protu-
slovIju.
U anorganskom svijetu postoje dakako jednoline kauzalne veze,
pa zato moemo iz uinaka zakljuivati na uzroke. Ali ivotne pojave
(individualnog i specifikog odranja) stoje kao uinak u vezi s naj,
raznolinijim uvjetima, pa zato ovdje nije stalno odredjena kauzalna veza-
Mi moramo ivot upoznavati, pa otuda tek konstruirati razne sastavne
1l10mentc uzronog djelovanja,iz kojeg taj ivot rezultira, Upravo ova
razlinost finalne zakonitosti prema kauzalnoj doputa, da kauzalne mo-
mente (uvjete) obzirom na ivot (kao konstantni efe kat) smatramo
vie ili manje korisne odnOSIlOtetne, dobre ili zle. To e rei, finalna veza
iznosi i vrednotnu razliku. - Nadalje kod uzrone veze uvijek je uinak
ovisan o uzroku, a ne obratno, dok kod finalnosti postoji tendencija
uzronih inilaca, da djelovanje uprave prema cilju. Kad izmjena tvari
uvjetuje konstantnu organsku formu ili kad osjetni organi u komplici-
ranoj sastavljenosti funkcioniraju tako, da moe rezultirati osjetna sp 0-
 znaja -~. onda pri tom ulazi efe kat kao sastavni dio kauzalnih uvjeta cij:JI1al.no. u. IJ1~djusobnoj ovisnosti. U svakOllI seorganskol11 biu poka-
t. j. svrha prethodi samom uinku . .Jer kako se inae dade istumaiti zuje UjedInjenjesastavnih dijelova premaodredjenDjakciji, tako da i-
sloena djelatnost ~ uvijek jednim efektom? Kako dolazi organizam vot znai razvitak heterogenih medjusobno ovisnih funkcionalnih dije-
do toga, da mnogostruno djelovanje jedinstveno' upravlja? Konstan- lo~a. (organa) prema jednoj specifikoj formi. ivotno djelovanje usa-
tnost uinka kod ivih bia pretpostavlja svrhovitu tendenciju uzro~ vrsuje dakle sam aktivni subjekat t. j. oVo je djelovanje imanentno,
nih uvjeta; jer puki mehanizam ne moe odgovoriti: zato iz razliitih a ..ne transient.no ..(koje se odnosi izvan agensa). Kod anorganskih tijela
uzroka ne rezultiraju i razni uinci. nego uvijek jednaki? Dodue i kod nlJesu silstaVl1l c!ljel9Vi ovisni o cjelini, niti su harmoniki povezani, tako
umjetno izgradjenih strojeva odluuje cjelokupni efekatza upoznavanje da se. uZ~~l1jeni~lim podupi:-anjem ili sudjelovanjem pojedinih dijelova
i vrijednost pojedinih sastavnih dijelova, pa su i ovdje upravljeni dije- odraje CIjelo blce. Ako nadalje uzmemq u obzir, ela organizmi nastaju
lovi prema jednoj svrsi; ali ova je svrha transcendentna stroju, a ne ill1a~ samo od j~dn.olinih organizama, dase prehranjuju i rasplodjuju, ukupno
nentna t. j. ona je stroju izvana (od ovjeka) postavljena. Organizam ela se razl.lkuju od anorganskih tijela pD tom, to izvanjski poticaji nijesu
naprotiv regulira sam od sebe svoju djelatnost prema jednoj svrsi; on ad.ekvatnl movens njihovog djelovanja t. j. po tom,to ovo djelovanje
se prilagocljuje spoljnim okolnostima, reparira oteene dijelove, ras- nIje (kako r~koh).transientno, ve se organska bia i sama giblju (=. ima-
plodjuje se itd. U svim se ovim momentima oituje "prospektivna" ten- nentno! ~ IZ OVIh rnomenata slijedi, ela ivotne funkcije ne rezultiraju.
liencija, pa zato moramo za organsku svrhovitost pretpostaviti neke fak- me.hanlkl iz kombinacije materijalnih elemenata. Iz svrne jednote
tore, koji se odvajaju od kauzalnog mehanizma. Hoemo li podati im ~' j. otuda. .tvo su ivotI:efunkcijefinalno determinirane ela aktualizuju
duevni karakter, ovisi o tom da li pojam duevnosti (psihinosti) pro~ Jednu speClflcku formu, izvodi se dakle jednota ivotnog principa.
tegnemo i izvan svijesnog naeg zbivanja. A to (proti Descartesu) mo- K o z m o z o i ka hipoteza dri, da su ivotne klice s ostalih
emo uiniti zato, jer svijest naa sadraje samo psihike pojave, a sama I:ebeskihtijela dospjele na zemlju, te se ()vdje razvile u povoljnim pri-
psihika realnost nije naem opaanju neposredno dana, pa po tom psi~ hkama. Tako je mislio Eberhard Richter (1865) i Helmholtz (1871). Ali
hika realnost nije samo ona koja se u svijesti naoj pojavljuje. U tom tll11C nije rijeeno pitanje o postanku ivih bia uope. Zato Fechner
smislu llloemo rei, da finaInost iziskuje svoj psihiki princip. Tako nas I Preyer ue, da se u itavom planetarnollJ sustavu nalazi stanovito
te i teleologija dovela do cl u a I i z m a: kako je sav realni bitak kvali- gibanjc, koje pretvara sav kosl11os u jedan' veliki organizam (k o z m 0-
tativno dvovrstan,tako je dvostruka i zakonitost zbivanja, kauzalna 1 o r g a n i ka hipoteza). San10 se sad opet pit~: otkud tvarnim esti~
finalna. U koliko se dokae, da finainost postoji i u anorganskonl svi- cal~ta ovo org.an~ko gibanje? Jer ako je i stalno, da se kOl11plicirani ovaj
jetu, onda takova finaInost moe da bude samo transcendentna t. J.' sVIJet razvIo IZ jednostavnih odnosa, ipak je u tim odnosima sadran
svemiru postavljena od onog apsolutnog bia (Boga), koje je taj sve~ p.r~~istem "ili. P I' e cl i s P o z ic i ja dananjeg svijeta; Ova predispo-
mirski stroj svrsishodno udesilo. ZI~lja z.a ~1.VOt u svijetu mora imati svoj vremenski poetak, a nije od
61. Postanak i razvitak ivota. a) U koliko je Kant-Laplaceovolll VIjeka I nIje u materijalnim elementima njezin adekvatni uzrok, jer bi
teorijom odgovoreno na pitanja o postanku kozmikog zbivanja, nije OVI clemel:~1 mogli po svojoj naravi ui i u sasvim druge kombinacije
time dakako jo odgovoreno na pitanje o postanku ivih bia na zemlji. nego u kOJIma se zbiljski svijet razvija. Dakle poetak ivota upuuje
Odakle prvi ivot? U rjeavanju ovog problema ima vie hipoteza: na nema~crij~lni princip. Ovaj dualizam opet upotrebljuje teodiceja
prva je hipoteza sam o I' o d s t v a (generatio aequivoca seu spontanea). za dokaZIvanje eksistencije boje.
Po njoj su prvi ivi organizmi nastali iz anorganskih tvarnih elemenata b) ivot se danas oituje uspecifiki diferensiranim oblicima, pa-
u odgovarajuim fiziko-kemikim okolnostima. iva bia naime - po je pitanje: otkud ta raznovrsnost ivih bia? Ili su sve postojee vrste
ovom miljenju - razlikuju se od neivih tijela samo stepenino, a ne od svog postanka nepromijenjene (teorija k o n S t a n c ije) ili su se raz-
specifiki, pa zato je i ivot osnovan na mehanikim zakonima. Ovu hi~ vile teajem dugih vremena iz nekih praoblika (teorija des c e n cl e n-
potezu zastupaju Virchow(Die Freiheit der Wissenschaft im modernen c ije). Poticanje svih organskih oblika jednill iz drugih prcoblienjem
Staat), Nageli (Abstammungslehre), Hackel (NatUr!. Schipfungsge- (transformacijom) uio je prvi L ama I' c k (philosophie zoologique
schichte I l. i Anthropogenie, 18 Vort.) i dr. Kritika ovog nazora 18(9), a kasnije Darwin (rodj. 1809; u djelu i postanku vrsta (l859).
ima u prvom redu zadau da ispita ivotne fenomene, odnosno karakte~ Darwinizam jest doktrina, koja rjeava pitanje o nainu (uzrocima) trans-
ristiku razliku ivota prema neivim stvarima. Ve kod elementarnog corm.acije. Na ovo pitanje odgovara Darwin teorijom "prirodne selek-
organizma (stanice) opaa se centralizacija tvarnih elemenata kao osno- cije" u borbi za opstanak. Ve Darwin (Ueberdie Entstehung der Arten),
vica za sistematski razvitak pojedinih organa ili dijelova, koji sufLlt1k~ s poslije F. MUller (FUr Darwin 1864) ue, da se u svakom razvojnom
tadiju individualnog ivog bia opetuje povjesni razvoj itave vrste Hum e. Ako tek one imenine rijei imadu smisao, kojel>u u naem is"
t. j .. li individualnoj evoluciji oituje se rodoslovno stablo (Stammform). kustvu objektivirane, a sve ostalo je fikcija, oito da se po ovom sta-
Ovaj nazor usvaja Hackel i zove ga "osnovnibiogenetski zakon", koji novitu ne moe priznati neko realno jastvo, koje bi nam ostalo osim
g~asi: "Ontogenija ili razvoj organskih individua ... neposredno je za- i povrh svih naih svijesnih sadraja. Tako se u pitanju jastva dolo do
vlsan od filogenije ili razvoja organskog stabla (phylon),kojemu do- mehanistike asocijativne p~ihologije,kako ju u modernoj psihologiji
~!ni o.~ganizam pripada. Ontogenija jest kratka i brza - rekapitulacija zastupa n. pr. E b b i n g h a u s (Abriss der Psychologie), za tim P a u I-
ftlo~enlJe, prouzroena od fiziolokih funkcija batinjenja i prilagodji- s e n (Einleitung in d. Phil.). Z i e h e n (Leitfaden der physiol. Psych.),
vanja" (GenereIle Morphologie der Organismen I I. Die Weltratsei). E. Mac h (Die Analyse der Empf.), M. Ver w o r n (Grenzen der Er
- S filozofskog gledita ne zadovoljava ova hipoteza u toliko, to raz- kenntnis), F. Jod I (Lehrb. d. Psych.) itd.
vitak itavog organskog svijeta iz jednostavnih ivotnih oblika tumai b) Poznata je injenica, da se razni svijesni elementi vraaju li

iskljuivo pomou izvanjskih utjecaja. Razvitak organskog svijeta sva- svijest i da se medjusobno udruuju. Pita se samo: je li realna udruba
kako pretpostavlja u svojim praoblicima sadrajnu dispoziciju odnosno (asocijacija) sVijesnih elemenata sainjava upravo ono jedinstvo, koje
stanovite determinante u prvim ivim biima za njihovu dalnju diferen- nam se oituje u svezi svijesnih elemenata s jastvom ? To bi znailo,
cijaciju. Specifiki oblici vezani su uz organsku finaInost, a ova ne moe da kad ja n. pr. gledam jednu boju i istodobno ujem neki glas, nita
rezultirati iz mehanikog gibanja materijalnih elemenata. Pogotovo je drugo ne postoji nego ova dva perceptivna elementa i njihov medju-
?emogua Darwinova teorija u primjeni na specifino ovjeju narav, sohni ~noaj, koji upravo sainjava Jastvo. Time to nije jedan elemenat
Jer bi to znailo brisati specifinu razliku izmedju ovjeka i nerazumnih ofamljen, vet' dolazi u snoaj s drugim svijesnim elementima, eo ipso
iv(~tinja. Na pragu svijesti ovjekove prestaje kozl1lologija i otpoinu nastupa jastveno jedinstvo. Ali zar doista postoje samo medjusobni
svoJa istraivanja ~ psihologija. odnoaji svijesnih elemenata? Svakako to sto.ii, da mi pojedine elemente
opaamo, da neposredno za njih znademo. Nipoto se pak ne moe rei,
da se elementi medjusobno jedan drugog opaaju, pa zato i ova r e la-
21. Psiholoki problem. cija opaanja niJe istovetna s medjusobni.m
I. -. Princip (realni razlo~) svijesno5;I jedinstva. s n o aji map oje d i n i h e I eme n ata. Izmedju percipirane
hoje i percipiranog glasa nastane snoaj razlinosti, tako da sva tri ova
62. Asocijativna psihologija. a) Kolikogod bile razline svijesne sadraja postanu predmet jednog te istog opaanja, koje se ne nalazi
tvorine, sve su one ipak povezane u neko jed i n s t v o time to pri- li samim percipiranim elementima. A budui da se svijesno jedinstvo
padaju nekom j a s t v u. Tako nam se namee problem svijesnog jedin- sastoji upravo u jedinstvu opaanja, zato je oito da se princip
'Stva ili problem jastva, pak emo iznajprije ogledati neke vanije na- s v ije s n () g jed i n s t v a imade traiti ure I aci j i o p a an j il.
zore u rjeavanju tog problema. (Bewusstheit), a ne u medjusobnim snoajima svijesnih elemenata.
Nema nikoje sumnje, da mi razlikujemo razliite svijesne elemente Asocijativna je dakle psihologija svakako u zabludi u toliko, to ne vodi
oci jastva; jer sve nae misli, odluke, uvstva ... izriemo kao razne rauna o temeljnoj injenici svijesti nae, a ta je: neposredno znanje
preclikate o jednom te istom .iastvu, pa prema tome nije smi~ao jastva ili opaanje, koje ostaje istovetno u relaciji s mnogim opaenim objek-
istovetan s raznim ovim predikatima. Budui pako da su mnogostruka tima. Pravi smisao jastva trebati e dakle da potraimo u svezi s tim
svijesna stanja i dogadjaji promjenljivi, a jastvo je trajno nepromjen- neposrednim opaanjem Kaemo "u svezi" zato, jer jastvo nipoto
Ijivo ili jednovito, izgleda odmah sigurno, da je jastvo realno razliito nije identino sa samim opaanjem . Mi uvijek izriemo aktualno opa-
od svijesnog zbivanja i u tom smislu da ovjek imade realnu duu. Ali anje tako, da ka7.emo: ja opaam- ovo ili ono. Opaanje dakle pripada
ima psihologa. kOJi ne priznaju realne due, a ipak ne poriu injenicu jastvu, ono nije drugo nego relacija znanja, kojim individualni subjekat
Jastvene (sopstvene) eksistencije, pa zato kuaju protumaiti iastvo na znade za nazonost nekih objekata. Da ovo o p a an jen ije i s t 0-
taj nain, da ga stave u okvir svjesne zbiljnosti. Kako? A ~ o c i j a- v e t n o sja s t v o m slijedi i otuda, to je jastvo trajno neprekinuto,
t i v n a psihologija dri, da jastvo nije drugo nego sveza svih u indi- dok nae opaanje nema toga kontinuiteta. Iskustvo nas upuuje, da je
vidualnOj svijesti sadranih elemenata. Pojam jastva ne oznauje drugo aktualno opaarlje asovito i da se moe na due vrijeme prekinuti (n.
nego skupinu ili cjelinu svega onoga, to se nalazi u naem neposrednom pr. u snu), pa zato samo opaanje nije dostatni i jedini faktor svijesnog
iskustvu. Ovaj nazor o ]astvu samo je dosljedna primjena senzualistikog kontinuiteta. Oito je dakle, da trajno samo sobom istovetno jastvo ne
empirizma, kako ga je u novijoj filozofiji zastupaoL o c k e i osobito
, sastoji u neposrednom naem opaanju. Nastaje pitanje: gdje emo nad
 naih sudova o nekom predmetu. Logiki(" trat1scendentalni") uvjet,
bez kojega nema zhanstv'ei1espoznaje,je~tupravo to, da sve spoznajne
jastveno jedinstvo i trajnu njegovu isto tu ? Da li se nosilac ovog jedin- sadraje (koji se odnose na dotini predmet znanstvene spoznaje) prema
stva i trajne isto te nalazi unutar svijesti ili izvan nje? ui1Utarnjim njihovim svezama dovedemo u. sustavnu ili. jedinstvenu
63. Tral1scendentalna psihologija. a) jastvu pripada jednota,jer cjelinu. Alisad nastaje pitanj~proti Kqntu: je li ovo logiko jedinstvo
o jednom. te istorn jastvu izriemo razne nae pomisli. Problem jastva istovetno s' onim jastvom, kojemu kao jednom i trajnom subjekttI pre-
ovisi dakle u svom rjeavanju o tom, kako e se protumaiti jednota diciramo sve misaone sadraje? Da tome nije tako,' imade jakih okaza.
(Einheit) medjusvim naim pornislima. je li se nosioc (subjekat) ove Ako j a neke spoznaje (n. pr. filozofske ili matematike) dovedem u je-
jednote na'!azi izvan sfere. svijesnih (pomiljajnih) sadraja? Ka nt dinstvo pomou raznih logikih, operacija (zakljuivanjem, dokazi-
odgovara negativno i ui, da svijesnojedinstvo ne znai nita drugo, v'anjem ... ), onda se nipoto ne moe rei, da se smisao ovog "ja" na-
nego svezu naih pomisli u logikom jedinstvu sudjenja. Sve pomisli lazi u samomlogikom jedinstvu tih spoznaja. jer J. nema sumnje, da
spajamo s jastvom, ali ne kao realnirn (transcendentnim) biem, ve logiko jedinstvo moe postojati i postoji medju spoznajama, ako to je-
samo !ogikim ("transcendentalnim") subjektom. dinstvo i nije sadraj upravo moj e spoznaje t. j. ako ja tog jedinstva
Iz Kantove je. nauke poznato, da razlikuje trostruko jastvo. E m- uope i ne spoznajem. A 2. jamogumoje spoznaje (sudove) svesti u 10-
pi I' i k o jastvo nije drugo nego sveukupnost pojava unutar usebnog giki sasvim neispravne sveze, tako da one ne odgovaraju objektivnom
naeg iskustva. TI' a n s c end e n t a I n o Jastvo znai onu apercepcij u, spoznajnom jedinstvu, aipak i li tom sluaju imade moj "ja" sasvim
koja je najvii ]ogiki uvjet za jedinstvo svih naih poniisJi II sudjenju. isti smisao kao i kod objekfivno jedinstvene spoznaje. Otuda pako pro-
TI' a ns c end e n t n o jastvo uzima Kant za realnu duu, koja ne po- izlazi, da jastvo posve drugo neto znai nego to izrie isti pojam 10-
stoji, jer se u iskustvu ne nalazi, pa zato o njoj ne moemo nita prei- gikog jedinstva. Dakle jastvo nije i ne moe da bude istovetno s trans-
Cirati. Logiki subjekat, s kojim spajamo sve nae svijesne sadraje, cendentalnom apercepcijom t. j. s onim logikim jedinstvom, na kojem
jest transcendentalno jastvo, pa zato je ono jedini osnov svijesnog je- se osnivaju sve kategorijaIne sveze. Mi o jastvu jo niti ne govorimo,
dinstva. kad mislimo na objektivno logiko jedinstvo kao takovo ; nego tek onda
Ovo se Kantovo shvaanje jastva oslanja na spoznaj no teoretske kad ovo objektivno jedinstvo postane sadrajem individualnog spoz-
njegove postavke. Objekat znanstvene spoznaje nalazi se, po Kantu. najnog subjekta, dolazi ono (jedinstvo) u svezu s jastvom. Da pomi-
samo unutar naeg iskustva. Koliko je taj objekat na outnugraju ve- ljajne sveze ili sinteze (sudovi) postanu moj et. j. da upravo ja spoznam
zan, nenia one openitosti i nunosti, koja karakterizuje svaku znan~. njihovo jedinstvo, svakako je nuno da sve te pomisli obuhvatim jednim
stvenu .spoznaju. Otuda onda izvodi Kant, da spoznajnisubjekat sam te istim opaajnim inom. jedinstvo svijesti nije dakle ]ogiki, ve p s i-
iz sebe unosi uoutnu gradju takove sveze, po kojima objekat dobiva h o lo k i uvjetovano i to u inu neposrednog znanja ili opaanja (Se-
openitu i nunu vrijednost. Ovu spojitbenu funkciju pomiljajnih (out- wU,sstheit). To e rei, sve spoznaje postaju moj e spoznaje, odnosno
rtih) sadraja zove Kant razumsko miljenje ili sudjenje. Razllmska ak- dolaze u svezu s jednim jastvom upravo po tome, to ih ovo jastvo opaa,
tivnost sastoji u tom, da primljene (empirike) elemente podredjuje pa zato se jedinstvo jastva imade traiti na temelju psihike injenice
opim pojmovima (kategorijama) i tako stvara s i 11te t i koj edi n- neposrednog (svijesnog) znanja ili opaanja. Kant je ovu injenicu igno-
s t v o, odnosno openite i nune sveze empirikih predmeta. Ovu ra- rirao ba tako kao i asocijativna psihologija. Oevidno je da osim svih
zumsku aktivnost zove Kant t I' a n s c end e n ta In a a p e c e p- I'
spoznajnih sadraja, koji se u individualnoj svijesti nalaze, mora da po-
c i j a ili transcendentalno jastvo. Kako nema nikoje znanstvene spoz- stoji i spoznajni subjekat, koji sve te sadraje opaa i aktivno proizvodi,
naje bez spojitbe empirikih objekata prema kategorijainim svezama te koji subjekat daje smisao naem izrazu "jastvo". Trajno jedinstvo,
(koje podaju objektima openitost i nunost), treba rei, da je ova naj- kojeg ovon'1 jastvu pripisujemo, sasvim je razIino od logikog jedin-
via sintetika funkcija !ogiki uvjet svijesnog jedinstva i po tom je stva spoznajnih sadraja.
upravo ova funkcija jedino jastvo, o kojem prediciramo sve na,e pomisli. . Da trajna jednota, koju po usebnom iskustvu pripisujemo jastvu,
h) Predaleko bi nas zavelo da ovdje kritiki prikaemo itavu nije istovetna s logikim jedinstvom (koje u tome sastoji, da su svi nai
Kantovu nauku o spoznaji, koja se osniva na pojmu "sintetikog jedin- sudovi, izvodi, zakljuci sustavno povezani u jednu cjelinu), izveli smo
stva apercepcije". Za nau je zadau dovoljno, da K..antovo shvaanje otuda, to se za mogunost logikog jedinstva u p oje d i n oj" v i-
o transcendentalnoj apercepciji dovedemo u svezu s jastvom, koliko mu j est i iziskuje jed i n s t ven ai n i t b a o p a an j a, koja obu-
kao jednom i trajno istovetnom subjektu prediciramo sve nae pomisli. hvata sve spoznaj ne sadraje logikog jedinstva. Ovo emo jo potkrije-
Kant dri - i to sasvim ispravno - da se za mogunost znan-
stvene spoznaje mora pretpostaviti pojam jedinstvene sveze izmedju
 t'lije princip, koji opaa svijesna djelov~?ja i koji !I~ pro!zvodi, istovetan
piti dokazom. U svakom izreenom sudu sastoji njegovo jedinstvo u tom, g tim djelovanjima ili s aktuelnom sVIJesnom zOIIJnostl. .
da spoznajnisubjekat (spoznavaJac) . opaa S i P i njihovmedjusobni Po Wundtovom bi shvaanju sastojala naa dusa u neprekll1utofl1
snoaj. Kad bi ovo opaanje ilr znanje o sudu bilo viestruko, onda bi tijeku (kontinuitetu) svijesnih doganjaja. To pak .znai, da ?u~a ne o~-
uope i sam sud b!o nemogu; jer kad bi znanje o S bilo sastavljeno taje trajno jedan te isti bitak, nego samo bespre.~ldno na~blJe 1 presta.J~
ili odijeljeno od znanja o P, ne bi moglo dOli do njihove spojitbe. Zato kao svijesno zbivanje. Ali po ovom nazoru I1IJe moguce ~rotun~a}t7
mora tla je itavi sud kao i njegovi sastavni dijelovi sadraj jednog te injenicu sj e a n j a, kojapretpo.stavlja, cl:. j~ nek~da.np dOivljaj
istog opaajnog ina. Prema tome je dakako i opaajni subjekat jedin- , ostao u onom istom subjektu, u kOjem se taj ISti dpolvlJaJ opetovano
stven, a ne viestruk, jer je nemogue jedrlu initbu neposrednog opa- sada nalazi. Osim toga je nemogue protumaiti i drugu injenicu, ~a
anja razdijeliti u vie subjekata. Kao kod pojedinog suda, to jo vie svijesni nai sadraji iezavaju pojedinim djelovanjem, ve d.a otaJu
vrijedi i kod zakljuivanja, gdje jedan te isti spoznaj ni subjekat mora kao osnovka za dalnji r a zvo j d u e v n o g I .~ o t a. Ml. se dt.l-
da svojim znanjem obuhvati pOjedine premise i tako stvori gotovi zak- evno asavrujemo na taj nain, da poznatu nam SVIJesnu ~radju .. dal!e
ljuak. Ovo s a s ta vJ jan j e m i s a o n i h sad r aja LI neko je- izgradjujemo,a to je ne~nogue bez trajno~ ~osio~a poznatth sVljesnlh
dinstvo iziskuje dakle jedinstveno inal1je ili opaanj(' tih sadraja, a ovo sadraja i novih djelovanja. Ovakav pak trajni ~OS~OC~e ll1O: da bude
ppaanje opet pretpostavlja jedan opaajni subjekat samo djelovanje, jer je ono prolazno. Dakle llIkOje djelovanje ne 1110-
Drugi dokaz, da se jedinstvo svijesti osniva na jedinstvu opaa) emo uzeti kao aclekvatni princip svijesnog jedinstva.
nog subjekta, prua nam sj e a nje. Kad subjekat, koji sada znade
za neki predmet, ne bi isto veta n bio s onim subjektol11, koji je neko znao
za taj predmet, ne bi ovjek kao spoznaj ni subjekat nikad mogao doi
do svijesti da se sjea nekadanjeg s v oje g znanja o tOI11 predmetu.
Kad bi se dalo zamisliti, kao to Kant dri, da jedan spowajni SUbjekat a) Traei princip svijesnog jedinstva doli smo do val1?g rez.ul-
prenosi na drugi subjekat svoj doivljeni misaoni sadraj, onda je otuda tata da se'hj princip ne moe nalaziti tinutar svijesnih sadr~aja. Istl~la
jo uvijek nemogue zamisliti, kako bi si ovaj drugi subjekat mogao je d~ pojedine svijesne initbe (n. pr: poredbena sintez~) pr~lzvode .d~e-
biti svijestan toga, da je upravo on, a ne tkogod drugi ve doivio je- !oll1ino jedinstvo, ali niti ovakove ll1ltbe ~e obuh~~t~Ju s~l.h sa.drzap:
danput ovaj isti misaoni sadraj. Ako se dakle injenica sjeanja ne is- niti ih trajno ujedinjuju, a to je glavno: 1 same Cll1ltbe lZlskuju sV:~J
krivljuje, moramo rei da je samo jedan te isti subjekat kadar konstato- realni princip. Gdje je dakle izvor jedinstva, koji obuhvata sve ~~nkcIJe
vati, da je sadanji njegov doivljaj istovetan s Gnim, kojega je taj i s t i i sve objekte naeg neposrednog opaanja ? Ostanil~l.o kod relac:je op~-
s u bje k at V~ prije doivio. anja. Oevidno je, da opaati ili doivljavati sve SVIJesne sadraje mOZe
64. AJtu~metn~p~iho;~gija. Jo emo se osvrnuti na onu teoriju samoneki opaajni subjekat; jer ako za sve te sadraje netko l~ep.osredn(}
o svijesnoih jedinstvu, koju zastupa predstavnik savremene filozofije znade, onda je taj "netko" upravo s u bje kat z 11 a 1.1j a I l.~ o p a-
V. W u n d t (isp.System der Philos.3 Lpzg. 1907.). On ui, da trajna an ja. Ovaj subjekat, koji sa svim svijesnill1. elel11el~tlTna stOJI ~l. sno-
jednota nae svijesti imade svoj princip u htijenju, i po tom ela je s OVilll aju opaanja, 11 ije 11ln og:) str u k: ne~o Jedno~l!:. D~ opaa}nom
htijenjem identian sam subjekat svijesnog ivota. Wundt dakle za- subjektu doista pripada jednovltost, p'rOl~l~zl otuda, SiQllll nedvoJbe~lo
bacuje supstancijalnost svijesnog subjekta. moemo razne sadraje, koji se u sVijesti Istodobno nalaze: ~ored~enlln
promatranjem ujediniti. Kad ne l~i bio sal:lO jeda.~ opaaJnl sU.~Jeka~,
Pita se: moe li princip svijesne zbiljnosti da buele istovetan sa ne bi uope nikad ni dolo do raznIh opa~enlh rela~IJa .. (~ . .pl'. razhc~ostl)
svijesnim djelovanjem? Na ovo se pitanje ima negativno odgovoriti u mnotvu svijesnih sadraja. Moglo bi se doeluse clmtI, ~!.asubjek~t
iz slijedeih razloga. Prvo svega treba razlikovati izmedju mnogostrukil\ opaanja tako dugo traje kao isamo ?pa~n~e,. pa k~o to je ovo P?tOl;Je
djelovanja i onog opaanja, koje sva ta djelovanja obuhvata. Prema tOLlIQ na mahove isprekidano, tako da se I opazajnl subjekat slJedovno IznlJe-
za ovu relaciju opaanja treba pretpostaviti opaajni subjekat, koji oito njuje i time postaje viestruk. Ali i za t raj n ti .i s t o ve t n o s t oP:-
nije istovetan s opaenim objektima. Nadalje imade takovih svijesnih ajnog subjekta imade valjanih .eloka~a. Dosta Je ako spo,men~m~ Cl-.
sadraja, koji ne nastaju spontanim djelovanjem, nego izvanjskim utje- njenicu sjeanja, kod kojeg sasvim Sigurno znadem:)" da J~ pl e~.e~tn ..
cajem. Svakako pak mora da bude neki supstrat, koji taj utjecaj priina sv.ijesni sadraj jednak onOI11 sadraju, kojeg smo vec Jednoc dozlvJeh
i s njim u svezi proizvodi dotini svijesni sadraj. Napokon je uope Kad bi nekadanji subjekat svoje znanje morao da pnn (SI I c Sc (;; I
svako djelovanje nemogue bez nekog bia koje djeluje. Nipoto dakle
 s opazaJnlm subjektom, koji je razJian od mozga, jednovit itrajn{)
sUbjekat znanja, ne bi taj subjekat mogao znatiil.i opaati, daje uprav0~ istovetan, te je ujedno supstrat i uzrok svijesnog sadraja. Ova j~dnota
on i nitko drugi ve jednocim30 jednaki doivljaj. Osim toga , da ovaj opaajnog subjekta sa supstratom i uzrokom svijesnih dogadjaja jest
subjekat neposrednog opaanja nije istovetan sa samiJit opaanjem, reajni princip njihovog jedinstva, i ti:!lr,eaIIlLprincipsvijesnog jedinstva
vidi se po tom to ovo stanje pojedinogsvijesnogopaanjamonientano iovemodiliLGLi'a"je'opaajni subjekat, trajni nosilac j neposredni
traje, akadikad je zadugo prekil1utO. Prema tome slijedi, da tijek razno- uzronik sviJesnog doiv!javanja.
likih svijesnih dogadjaja postaje cjelovito le.9iIl?!Y~~. time, t~ sL.!.svi
ovippgadjaji predmet jeQIl?g itrajno sobom istovetnogopaajnogsu-
bjekta. .', . . .
b) Dosele je ustanovljeno,das\,ijesnisaclr~jistoje u relacijiopa-
anjasa subjektom, koji oIllOguuje individualno jedinstvo svijesti. Ali a) Dua nije predmet neposrednog naeg iskustva. Kao to smo
svijesni su sadraji jo i u drugim realnim relacijama. Ne treba zabo- .. Hjezinu eksistenciJu izveli na osnovu trostruke realne relacije svijesnih
raviti, da ovi sadraji na s t a ju i po tom iziskujq svoju Zl9.h,.koji sadraja, tako i njezinu narav moemo upoznati samo na temelju svijes'-'
ih proizvodi i svoj s up st rat, u kojem su proizvedeni. Svijesni sadr- noO'zbivanja. A da je mogue sa sigurnou upoznati narav due iz_ .nje-
b
. traji ne nastaju iz nita, oni nijesu stvoreni, pa ba zato moraju nasta-. zinog djelovanja slijedi upravo otUda, to je ovo djelovanje dui lrna-
jati u neem, u nekomsupstratu. Tu nam se sad namee vie pitanja. nentno, pa kao realna zbiljnost odredJuje samu narav due.
Prije svega: u kojem snoaju stoji ovaj supstrat prema opaajnom su- im smo sad spomenuli, da svi dogadjaji, koji su u svijesti naoj
bjektu ? Je Ji s njime istovetan ili od njega razlian ? Nadalje, kako stoji sadrani, pripadaju dui, da joj inheriraju, ve smo time odredili nain
uzrok, koji proizvodi svijesne sadraje, prema njihovom supstratu ? duine eksistenciJe. Ona je, rekosmo, zaJedniki supstrat za svijesne
Je li s njime istovetan (i u tom bi sluaJu bio uzrok svijesnih sadraja sadraje, a ujedno Je i njihov tvorni uzrok, jer dua znai realni princip
il1lanentan) ili je od supstrata razlian (= transientan uzrok)? Ako naeg miljenja, htijenja itd. Budui pak da je dua realni nosilac pri-
bi se ispostavilo, da je opaajni sUbjekat realni Ilosilac ne samo za rela- padnih (akcidentalnih) odredjenja, koja u dui, ek~istiraju, zato sama
ciJu neposrednog opaanJa, nego i za potonJe dvije relaciJe (inherencije dua ne eksistira u drugom (in aJio), nego u sebi (in se). Prema njezinom
i kauzalnosti), onda je time nadjen potpuni jedinstveni princip svijesti nainu subzistentnog bivstvovanja kaemo da je dU<'l.S u p st a nc i j a.
lJudske. Da je tome uistinu tako, evo dokaza. b) a) Kauzalna sveza koja postoji izmedju svijesnog djelovanja
Obzirom na okolnost, da se na poetku svijesnog razvoja nalaze i due kao tvornog uzroka, omoguuje nam da odgovorimo na meta-
outni sadraji, koji su uvjetovanifizijolokim podraivanjem, dalo fizika pitanja o naravi due. Ako i ne moemo upoznati duu iskustve-
bi se predmnijevati, da je mozgovno zbivanje supstrat svijesnih tvo- )jim naim opaanjem, ipak nam ona niJe sasvim nepoznata, jer je filo-
rina. Ali priJe svega, mi uope ne moemo zbiva nje u mozgu nepo- zofiJski opravdano, da iz naravi uinaka zakljuuJemo na narav njihovog
sredno opaati, pa zato ovo zbivanje i ne spada na nau svijest. Po- uzroka.
vrh toga, ocutni sadraji ne odgovaraju estokrat samom podraivanju, Da u tijeku svijesnih doivljaja imade i takovih, koji su psiho-
pa je i to dokaz, da njihOV supstrat nije istovetan s mozgom. A je li isto- fizioloke naravi, o tom nema nikoje sumllje. Kad smo proti materija-
vetan sa subjektom, koJi si je svijestan tih ocutnih sadraja, odnosno lizmu dokazali, da svijesno zbivanje nije produkat materijalnog uzroka,
koji ih op,1a ? Budui ela ih taj subjekat n e p o s red n o opaa, a ne- onda time nijesmo osporavali injenicu, da su outni sadraji, koji u
tko nekilll posredovanjem, zato svijesni sadraji i. nh eri l' aju o p a- svijesti naoj nastaju, fizioloki uvjetovani. Osjetno podraivanje nije
a j n o m s v oje 111 s u bje k t u, pa je po tom ovaj subjekat ujedno dodue istovetno s outnim sadrajima, ali svakako su ovi sadraji kau-
njihov supstrat. zalno uvjetovani fiziolokim zbivanjem. Ali sad se pita: jesu li sva svi-
Napokon, ako usupstratu svijesnog sadraja izviru i neke sviJesne jesna dj~lovanja fizioloke naravi ili imade i takovih djelovanja, koja
promjene, oito je da sc onda ovaj supstrat imade smatrati kao,im a- proizvodi dua sama za sebe, n e o v i sno ....o. iz rav n o m utj e-
n e n t n i 11 Z l' o k svijesnog sadraja. Mi pako znademo, da, misaonim e aju Inat eLiJe?
inima moemo svijesne nae sadraje isporedjivati i u raznin:lsnoajima Uznle';10Ii u obzir misaonu stranu ljudske svijesti, oito je da spo-
promatrati, tako da otuda nastaju novi svijesni sadraji. Ne samo dakle znajne funkcije nijesu ograniene na osjetno-predodbeno opaanje.
da znademo za svijesne sadraje, nego mi od njih proizvodimo i nove, Porniljajnu gradju obradjuju misaone funkcije tako da proizvode P?j-
a to znai, da je njihov opaajni SUbjekat ujedno (imanentni) uzrok. l110ve i sudove. Do pojmovne tvorine dolazi se svakako napremimm
Iz svega toga proizlazi, da se svijesni sadraj nalazi u realnom snoaju 9
 i potpuno izostati unato opaenih outnih sadraja. Otuda slijedi, da
(!:.~l.?.H~r,ni.mtRromatranjem, razlikovanjemi apstrahiranjem predod-
benih oznaka. Svaki sud se takodjer osniva na funkciji napreminog relativno opaanje nije neposredni proizvod osjetnog podraivanja, ve
promatranja, Jer stavlja svijesni neki sadrtaj 'u intencionainu svezl~ je rezultat poredbene ili napremine psihike initbe. lanovi (termini)
s pr~dmetom i u toj svezi trai istinu. Pogotovo pak izvodjenje i doumlji- relacije t. j. outni sadraji jesu psihofizioloki produkat, dok opaanje
vanje pretpostavlja napremine funkcije. Pita se dakle: ie li ova o s - tih sadraja iskljuivo je duevno zbivanje. Qvakovo o fiziolokom in-
novna misaona funkcija relativnog 'opaanja b~niktl'neovisno zbivanje zovemo du h b v n o, pa zato je i naa' aua
obzirom na ova svoja djelovanjadu'hovne'i1aravi. Duhovnost due sastoji
specifiki ~azlina ~,~,jP~J~!pog pomiljanja ili predoavanja? ,
dakle ne samo u djelatnoj njezinoj' neovisnosti o materiji, nego u s p o-
. Ak~ Je ~ae osJetho" opaanje upravljena na dva objekta (n. pr.
s o b n o s t i, d as a. 111 o proizvodi svijesne
Jednu bOJU 1 Jedan glas), moemo na temelju tog opaanja saznati re-
cimo za relaciju razlinosti izmedju oba osjetna objekta. Ova je opaena sad r aje', se sp e c r a z I i kuj u o d m e h a-
relacija n o v ir trei svijesni sadraj, koji nije istovetan s outnim 'sadr- n ik i~p e rc e p i v neg I' a cl j
ajima glasa i boje. A je li opaena relacija osjetne (outne) ili neosjetrle (1) Covjeju duu nazvasmo duhom zato, jer imade mo da pro-
naravi t. j. je li ona psihofizioloki produkat osjetnog podraivan}a ili izvodi spoznaj ne tvorine neovisno okauzalnoj mehanici psihofiziolokog
nije? Oito je, da sama relacija razlinosti niti znai boju niti znai zbivanja. Nae pobijanje materijalizma dokazalo je, da svijesne funk-
glas, jer mi razlinost niti vidimo niti je ujemo: A to opet zato ne, jer cije nijesu identine s materijalnim dogadjanjem. Ali i kod samoosjetne
glasa ne vidimo, a boje ne ujemo, da bismo mogli oba perceptivna objekta ivotinje imade takovih funkcija, koje su razline od materijalnog zbi-
spojiti ili ujediniti, to se iziskuje za relativnu spoznaju razlinosti. Dakle vanja, cl ipak su o njemu kauzalno ovisne. Tek po svojoj tvornoj neovis-
je ta razlinost neosjetni opaajni sadraj. nosti o materiji ili (pozitivno) po potpuno samosvojnoj produktivnosti
Sada tek nastaje pitanje: je li napremino opaanje (Relations- postaje ovjeja dua -- duh. Ali imade jo jedna vlastitost due, koja
wahrnehmung) upravo tako ka uzal no uvjetovano osjetnim pod rai ju ini duhovnu, i to je prcma tome drugi dokaz za njezinu duhovnu na-
vanjem kao i outni sadraji ili se za postanak relativnog opaanja izis- rav. Dua naime stavlja svoje misaone tvori ne ili sadraje u svezu s pred-
kuje posebna psihika djelatnost? Drugim rijeima: del 'li ona ista du- metima, ona u svojim "sudovima intencionalno odredjuje predmete.
evna djelatnost, iz koje rezultiraju outni sadraji, dostaje za postanak U tom snoaju misaonih sadraja s predmetima trai ovjek istinu t. j.
relativnog, opaanja? Ako je svijesna tvorina relativnog opaanja je- nastoji spoznati, da li su njegovi misaoni sadraji u skladu s predmetima
dan plus, I to specifino razliiti plus prcma oulnim sadrajima, onda ili nijcsu, Oito je da nae miljenje imade teleoloki karakter, odnosno
smijemo sa sigurnou odgovoriti, da se za taj plus iziskuje duevno zbi- tcndcnciju spoznajnog cilja. Prema svijesno postavljenom cilju, prema
vanje, koje nije istovetno sa funkcijom outnih sadraja. A mi smo ve misaonim naelima i logikim pravilima nastoji misaoni subjekat da
r~kli, da je opaena relacija specifino razliiti svijesni sadraj od out- r e g u 1 i c a s o c i jat i v n i p o m i 1 j aj n ime han iza m. A
mh elemenata. Istina je dodue, da perceptivni elementi eo ipso to se kako pomiljajno zbivanje nije isto psihike, ve psiho-fizioloke na-
u svijesti naoj zajedno nalaze, ukljuuju mnotvo medjusobnih rela- ravi, treba rei da je misaono jastvo sposobno kauzalno utjecati i na fi-
cija; ali je iskustvena injenica, da zamjeivanjem perceptivnih ele- zioloke procese, koji uvjetuju pomiljajno dogadjanje. Dua dakle
menata mi n e o p a a m () niti uvijek niti svih onih relacija, koje medju u svom po!uivanju spoznajnog cilja (istine) s v ije s n o o dr e d ju j c
perceptivnim elementima postoje. Dakle se mora u dui kod relativnog tijek
. .
svojih doivljaja. Time se opet razlikuje . ovjeja dua od ivotnocy b
'opaanja neto vie dogadjati, nego kod jednostavnog ouivanja per- prIncIpa u samoosjetnoj ivotinji, koja nesvijesno, po prirodnom za-
konu svrsishodno udeava svoje ivotnc funkcije. Ljudska je dua zato
ceptivnih objekata. Ovo dogadjanje (poredbeno promatranje) sastoji
upravo o tom, da jedan svijesni sadraj dovodimo u svezu s drugim, duh, jer ona sama bez materije proizvodi misaone tvorine, i onda ovu
odnosno da ih medjusobno promatramo.' L
svoju svijesnu aktivnost upravlja u pravcu spoznajnog cilja ili istine.
y) Narav l1lisaonih ina dokazala nam je, da njihov uzronik ne
Da su relacije neosjetni opaajni sadraji i da nastaju osebitim
poredbenim inom, utvrdila je i moderna eksperimentalna psihologija ~amo to je razlian od materije t. j. ne samo to je nematerijalan, nego
(CirOnbaul1l u "Arch. fClr die ges. Psych. 1908). Rezultat ovog istrai- Je I duhovan. Tako rei na pragu misao ne nae svijesti otkrili smo i-
vanja dokazuje, da je opaanje relacije izmedju outnih sadraja takovo nitbu napreminog opaanja i pokazali njezinu neovisnost o materiji.
duevno zbivanje, koje se razlikuje od samog opaanja outnih sadraja, Isto takav dokaz za neovisnost o materiji pruila nam ie i duina kau-
Ovaj se pako rezultat osniva na iskustvenoj injenici, da opaanje re- zalnost obzirom na 'cilj miljenja. Napokon je ovjeja' dua sposobna
lacije nije nuno i jednako vezano na opaanje outnih sadraja, te moe za jo jednu duhovnu aktivnost, a to je il t ije nje. Ova ai<tivnost
9*'
 sastoji u tom, da je ovjek kadar utjecati na tijek svijesnog i tjelesnog
zbivanja prema odredjenom cilju. .
Neposredni je cilj htijenja, da ostvarimo ono to je predmet nae. koje sadraje razlog za nau odluku; jer motivacija upravo znai obraz-
tenje, anehtijenje ide za tim, da se ne ostvari predmet naeg zazora. !obu, kojom spoznaja predstavlja naoj volji neki cilj. U emu sastoji
Svakako je dakle htijenje (odnosno nehtijcnje) uk a uza I n o j sve z i ta obrazlo ba ? \ ../
s ciljem kao svojim uinkom. Izvedba nekog cilja moe dodue ela ovisi ('AkO si je ovT~k ve postavio stalni cilj, onda e Se odluiti za neko
o mnogim uvjetima, ali htijenje mora ipak da je djelomini kauzalni djelovaYijes obrazlobom, da ga to djelovanje vodi k cilju. Ali prije toga
faktor; jer se uope ne moe govoriti o pravom htijenju bez tvornog zbi- treba da smo na istu: po emu uope postaje neto ciljem za nau volju?
vanja. Dakako da je ovo zbivanje svijesno 1. j. ono sastoji u svijesnoll1 Budui da je htijenje spoznajom usavrena tenja, zato e opi cilj hti-
postavljanju 1,2kog cilja ili u svijesnom zauzimanju, da se neko djelo- jenja biti isto veta n s opim predmetom ovjejeg teenja. Prema tome
vanje izvri odnosno ne izvri. Spoznaja budueg nekog djelovanja ne da uzmogne na sud o nekom djelovanju motivirati volju, mora da joj
znai jo nae htijenje, jer mi moemo napokon da smo prema tom dje- ovo djelovanje prikae u svezi s opim predmetom naeg teenja, a to
lovanju sasvim indiferentni ; a moemo ga htjeti ili ne htjeti. Nije nae je sve ono to ovjeka u njegovom bitku uzdraje i usavruje. Ovaj ap-
htijen"je istovetno niti sa spoznajom onih kauzalnih faktora, koji su u straktni pojam svega to nam bitak uzdraje i usavruje, obiavamo
svezi s nekim dogadjajem, jer i tu moe nae htijenje da bude opreno zvati srea, pa je po tom tenja za sreom osnovni princip motivacije.
raznim kauzalnim uplivima u izvedbi postavljenog cilja. Htijenje na- Budui pak da ovjek imade prirodnu tendenciju za sreConl, zato sve
stupi tek onda, kad smo se odluili da pristanemo uz djelovanje doti- ono to spoznajemo da je u sigurnoj svezi s realizacijom sree, motivira
nih kauzalnih faktora ili da im se opremo. Ovim pristajanjem i opiranjem nau volju tako, da toga ne moemo ne htjeti. Ali u svim onim sluaje-
izvodimo realni utieeaj na tjelesne jli dusevne dogac1jaje, koje smatramo vima,gdje na sud o nekom djelovanju nalazi samo dvojbenu ili relativno
sredstvom odnosno zaprekom u realizaciji postavljenog cilja. U tome vrijednu svezu sa sreom, nije naa volja necesitirana, ve se uz posto-
upravo i sastoji kauzalna narav Htijenja. Najbolje se oituje specifik21 jeu motivaciju moe sama po sebi odluiti ili ne odluiti za dotino dje-
djelatnost volje i njezina neovisnost o psihofizi610kom kauzalnom m(:- lovanje. Ova s I o b o dna ka uza I n o s t nae volje dokazom
h~nizmu po ovim njezinim inima, koji su u izravnoj opreci s utilnim da dua naa nije ovisna o mehanizmu psihofiziolokog a.
naim tenjama.
Eksperimentalna istraivanja (isp. Narcis Ach., Ueber die Wi-
lenst2ttigkeit und das Denken, Gbttingen 1905. i Ueber den Willensak t
und das Temperament, Lpzg. 1910.) ispostavilo se, da su naa htijenja
neposredni ili opaajni i neosjetni svijesni sadraj upravo tako kao i I. Kad je proti materijalistil11a i idealistima dokazano, da su dua
napremine misaone funkcije. Njihova neosjetnost proizlazi otuda, i tijelo dva realno postojea i po naravi svojoj sasvim razJina bitka,
to su htijenja kauzalno jastveno djelovanje, dok osjetno teenje nen:a namee nam se teko pitanje: o ujedinjenju due i tijela u individualnom
to"'b karaktera kauzalnosti'
. ,
a osim togra rekosmo, moe htijenje
<-
da dodJe ovjeku. Treba istumaiti iskustvenu injenicu, da je. duevno zbivanje
u opreku s utilnim teenjem. U emu dakle sastoji voljina kauzalnost tijesno povezano s tjelesnim pojavama i obratno. Ovu uzajamnu svezu
ili specifika narav naeg htijenja? Vidjeli snIO, da htijenje ide uvijek ovisnosti iZlnedju due i tijela tumai 1. zvo t e o l' i j a uza m jen i -
za nekim objektom kao spoznanim svojim ciljem. Sama spoznaja objekta n o g d j e lova n j a (Wechselwirkungstheorie, theoria influxus phy-
ne ini ga jo ciljem, jer takova spoznaja ostavlja otvorenu mogunost sici) na taj nain, da uzima tijelo i duu kao dvije samostalne i odije-
htijenja, nehtijenja i potpune indiferentnosti prema dotinom objektu. ljene supstanciJe, koje neposredno jedna na drugu utjeu i upravo time
Dakle se za pozitivno odnosno negativno odredjenje .htijenja iziskuje stvaraju individualno jedinstvo ovjeka. Ovako je uio ve Platon,
stanoviti poticaj ili m o t i v. Budui da htijenje nije istovetno s osjet- pa u novijoj filozofiji Descartes, anakon Lotzea osobito L. Busse.
nim teenjem, zato i motivi htijenja ne mogu da budu istovetni s onim Ali zato, pitamo, utjee dua izravno samo na moje tijelo, a ne
uzrocima, koji proizvode li nama osjetno teenje. Dosljedno, dolaze jednako tako i na kojegod tijelo drugog ovjeka? Moje tijelo nije dui
kod htijenja u obzir samo takvi motivi, koji sastoje li spoznaji predmeta. ni blie ni dalje nego i svako drugo tijelo - po hipotezi, da se tijelo in-
Voljino dogadjanje nastaje dakle tako, da na sud o buduem djelovanju dividua1l1c ujedinjuje s duom tek po uzajamnom utjecanju. Prema na-
potie duu na aktivno stanovite prema tom djelovanju. Mi se mo- vedenoj teoriji ne moemo dakle protumaiti individualnog jedinstva
emo odluiti za neki cilj i odnosna sredstva samo na temelju sudjenja, LI ovjeku, nego nam valja uzeti, da je medjusobni snoaj due i tijela
osnovan u naroitoj svezi due i tijela po vlastitoj njihovoj naravi, tako
da iz te sveze tek rezultira njihova tvorna uzajanmost.
 135

~oj~ se stanovnicima ovih planeta mora protivno prividjati. Tako i svaki

O psihofiziolokoj kauzalnosti ima u novije doba i t. zvo ene r- covjek za seb.e opaa duevne doivljaje, a kod drugih ljudi ih vidi kao
g e t s k o tumaenje, kojeg zastupaju i neki prirodoslovci (Lasswitz, m~zgovne vpOjave (Ebbmgh~us). Jedan i drugi niz (duevnih i tjelesnih)
Grat, Ebbinghaus, Killpe i osobito kemiar W. Ostwald). Kaoto svi pOjava tece uporedo zato, Jer su zapravo identina stvarnost.
dogadjaji u svijetu nijesu drugo nego transformacije energije ili radne 'y Ovom t. zvo hipotezom identiteta nije paralelizmu
sposobnosti (n. pr. promjena gibanja u toplinu), tako se na ovaj princip ntsta 'p?moeno zat.o, jer razlinost duevnih i tjelesnih pojava naprosto
imadu svesti i duevni dogadjaji. Energija nije tek vlastitost materijalne neovl.sI o tom, da Il onu stvarnost koja se pojavljuje, opaa jedna svijest
supsta'1cije, nego ona upravo konstituira svaki supstancijalni bitak, ~ll k?Jagod d.n~ga: Ja sam mogu svijesno opaati razliku izmedju du-
pa zato su i psihiki dogadjaji samo stanoviti energijski oblici uekvi s~vmh .dogadjaja I n:og vlastitog tijela. Osim toga je svijest .svakog o-
valentnom snoaju s mozgovnim energijama. vj,eka Jvednake .naravI, Py zato se. razlinost duevnih i tjelesnih pojava
Po ovoj Se teoriji dakako gubi bitna razlika izmedju svijesne zbilj- ne moze svestI na razllku 1lldlVIdualll1h svijesti. Ako emo opet rei,
nosti i materijalnih (prirodnih) energija. Sasvim se drukije razlikuju ?a nam s~ stvarnost poj~vljl.lje u tjelesnom obliku u toliko, to ju svi-
svijesni sadraji od energijskih oblika u prirodi (n. pr. gibanja, svjetla, Jesn? opazamo pu.tem oSjetmh organa, onda ipak ne znamo: zato su i
topline), nego to se ovi medjusobno razlikuju. Razni energijski oblici sal111 OVI orgam tjelesne pojave te kao takove razline od duevnih. U
ipak svi realno eksistiraju. doim su u svijesti naoj opaajno nazoni ~vostruko} ~ojL~vnosti ne .. m~~ dakle paralelizam nai za sebe clovolj-
(n. pr. gibanje u ko Ilko ga pomiljamo), a to je sasvim heterogeni nain t.og o~)razl.o~enja. To. vriJedI. Iv za P a u I s.e n.o v nazor, po kojem su
eksistencije prema snoaju realnih energija (n. pr. obratu gibanja u svi- Jelesm oblICl sa~llo pOjave pSIInckog bItka; jer I u tom sluaju ne znamo
jetlo). Nadalje, mi ne moemo mjeriti usvijesne dogodjaje, pa zato i ne razloga za t.~ .tJe!esnost u opreci prema psihikoj stvarnosti. W u n d -
moemo govoriti o mehanikoj ekvivalenciji njihovoj s fiziolokim ene1'- t? v om n::sljenju, d~l tjelesna pojavnost nastaje logikom apstrak-
gijama. Napokon i zato ne moemo svijesne pojave smatrati oblicima c~jom od s~l]esnog subjekta, protivno je iskustvo, po kojem razlikujemo
zajednike energije, jer se takove pojave nikako ne dadu reducirati t)eles.ne p~jave od duevnih i bez takove apstrakcije. Mi naime tu raz-
na gibanje mase u prostoru o kriterij za radnu sposobnost (Arbeits- liku l~vod1tno o~uda, to psihike doivljaje opaa samo jedan subjekat,
fahigkeit). Energetizam je da e neprimjeniv na tlzajamnost tjelesn,og dok tjelesne pOjave opaaju i drugi subjekti.
i duevnog zbivanja. Ne samo t? p~\ra.lelizam ne moe oboriti mogunost uzamjeni-
2. Descartesovu teoriju uzamjeninog djelovanja napustili su ve l1~g k~uzalnog u;jecaJa Izmedju due i tijela (pozivom na princip ener-
okazionalisti, pa onda Spinoza i Leibniz. Nekima se inilo, da je ta teo- g.l~e),.1 n~ .samo sto se ne moe osloniti na monistiko tumaenje o iden-
rija i nespojiva sa zakonom o konstantnosti energije (isp. br. 54.), pa zato tlcno) zbJljn?~tI. s f~.n(!m~nalnim d~Ializmom due i tijela, nego je u pro-
je (nakon Spinoze) osobito G. Th. Fechner pokuao istumaiti snoaj tImbl .s faktlcnll:1 cI~Jel11c.ama. MI znamo, da tjelesa mogu neposredno
duevnog i tjelesnog zbivanja na osnovu P s i h o f i zi kog par a- Izmedju sebe. utjecatI, a mdlvidualne due neposredno ne mogu jedna
I e I i z m a. Nema kauzalne ovisnosti izmedju duevnih i tjelesnih do- na dr~gu upll~at~,. pa zato u. tO~ll pogledu nikako ne postoji paraleInost
gadjaja, nego jedan i drugi niz dogadjaja zasebno teku u paralelnom l~medJu dl~se I tIjela. Nadalje Je injenica, da govorenjei pisanje kao
smjeru _ kao matematike funkcije, gdje promjene na 'jednoj strani tJe~esne pOjave ne teku paralelno s miljenjem, nego su o njem ka uzal no
prati i druga strana. UVj~tovane .. Kad ne bi .tako bilo, moramo rei da bi sve tjelesno zbi-
Ako po ovoj teoriji uzmemo u obzir, da ne samo neki, nego svi vanje po~toJa!o !. bez Ijedne due, kao i obratno. Apsurdnost parale-
psihiki dogodjaji paralelno teku s mozgovnim dogadjajima, a da medju lIzma pr01zla~1 oClt.O otl~da, ..to je bez kauzalne veze medju duom i tije-
obim redovima nema nikojeg kauzalnog veza, onda je ponajprije za- lom nemoguc uzaJamll1 njIhov razvitak.
gonetno: zato tako biva. Leibniz je na ovo pitanje odgovorio svojom . 3. ~Ol.ik~. se ?akle ispostavilo, da nauka o uzamjeninom djelo-
naukom o "prestabiliranoj harmoniji". Monade ili energije (koje svoja vanju du se I tl]ela Imade prednost pred teorijom paralelizma, ipak, re-
stanja razvijaju po unutarnjim zakonima) sastavio je Bog zajedno tako, kosmo, ~a ~1am ova vtv?rna uzajamnost nije kadra protumaiti indivi-
da su razvojni nizovi u medjusobnom skladu. Ovo teistiko shvaanje du~~nog Jedmst.va u covJeku. Potrebno je dakle da uzroni snoaj due
izgubilo se u Spinozinom spiritualistikom monizmu, kojeg je razvio I tI.Jela .podr:.dlmo takv~m nekom. snoaju izmedju due i tijela, koji
Fechner. Duevna i tjelesna data samo su pojave jednog te istog, nepo- p:?lzlaZl IZ njI~ov.: naraVI, tako da Je na tom snoaju osnovana i uzrona
znatog nam zbiljskog bitka. Razlinost duevnih i tjelesnih oblika njl~10Va .:lzamjemcnost: Po Ari s t ote .1. o vo j filozofiji povezana je
dade se predoiti zavinutom crtom, koja se iznutra gledana ini kon- dusa s tIjelom kao svrsna forma (entelehIja) s materijom. Oba principa
kavna, a izvana konveksna, ili n. pr. gibanjem izmedju sunca i zemlje,
 nenuni, prostorno-vremenski odredjeni iskustveni svijet u onaj vii,
ne Zllae dvije odijeljene stvarnosti, nego sastavljaju jedan potpuni metafiziki svijet, koji prelazi dohvat osjetnog naeg opaanja. Ne moe
bitak (unum per se), tako da dua i tijelo nijesu dvije zasebne (potpune) se dakle reci, da je spoznajna narav ljudske due vezana uz materijalm'
supstancije, nego dva supstancijaina principa ujedinjena u jednu indi- predmete; naprotiv, ona po svom spoznajnom djelovanju, koliko
vidualnu supstanciju. Do ovog je nazora dovela Aristotela njegova na- je o materiji neovisf1i, iziskuje nastavak tog djelovanja neovisno
uka o promjenljivim supstancijama uope. Budui da je svaka promjen- o tjelesnoj eksistenciji, jer je i objekat duhovne spoznaje neovisan o tje-
ljiva supstancija sastavljena od jednog odredbenog principa (materije) lesnosti. Tek nakon rastave s tijelom mogla bi naa dua neposrednim
i samog odredjenja (forme), po kojem je u promjeni nastalo upravo ovo zrenjem spoznavati sve one ivotne tajne, koje ovdje djelomice, munim
(specifiki odredjeno) bie, zato je i svako ivo bie sastavljeno od ta dva umovanjem proniemo, a vema tek nasluujemo. - Kako istina, kao
principa. Dakako da odredbeno poelo u ivom biu ne moe biti tijelo, predmet i cilj naeg razuma, nije vezana uz tjelesno sudjelovanje, tako
nego dua, pa zato je - ui Aristotel i skolastika - dua odredbeni ili i dobrota, kao predmet udoredne volje, ne prestaje tjelesnom naom
formal ni princip u ovjeku. Time ona ne gUbi svoj supstancijalni karak- smru. Dua je dakle sposobna za moralno usavrivanje sasvimIleovisno
ter, jer ostaje trajni nosilac svijesnih dogadjaja, ne inherira (kao akci- o tijelu; a budui da ju savjest kategoriki obavezuje na usavrivanje,
dens) kojem drugom biu, a individualno je kod svakog ovjeka razlina. zato ovaj poziv na moralnu dobrotu mora da nadje svoju sankciju ili
u tjelesnom ili u posmrtnom ivotu. Iz iskustva pak Zllademo, da 1110-
ralno nastojanje pretvara na zemaljski ivot u borbu, koja nas esto-
krat liava mnogih poeljnih dobara, dok toliki od onih koji se ogluuju
Psiholoka naa istraivanja iznijela su dokaznoIn siguniou moralnoj odgovornosti, sprovode ivot u zadovoljstvu. Oito bi dakle
na vidjelo ne samo nematerijainu, nego i duhovnu narav ljudske due. Jl]oralna obvezatnost postala iluzorna ako ne pretpostavimo, da e do-
Ovo nam je sad filozofijski utvrdjeno uporite za one metafizike zak- brota donesti potpuno zadovoljstvo naoj dui tek poslije smrti. - Na-
ljuke, koji su u svezi s pitanjem o sudbini ljudske due nakon toga to pokon, uzmemo li u obzir prirodnu nau tenju za sreom, svakako imade
ovaj tjelesni na ivot zavri smrt. Je li u skladu s duhovnom naravi puno razloga, koji potpuno postignue nae sree upuuju onkraj gra-
ljudske due, da i ona nakon organskog naeg raspada prestane eksi- nice tjelesnog ivota. O pravoj se srei ne moe ni govoriti, gdje je sve
stirati? Oevidno je da u samoj duhovnosti ne lei nikakav u n u ta r- u ovom zemaljskom ivotu kratkotrajno, nesigurno i promjenljivo, tako
n j i razlog za svretak duinog bivstvovanja, jer niti je ona sastavljena isprazno i prevarljivo. Zato nije bezrazlono, nego u prirodnoj tenji
od raspadljivih dijelova, niti se nalazi u raspadljivom subjektu. Kao osnovano nae ufanje, da e dua tek u smrtnom asu stupiti na prag
iz van j s k i uzrok moglo bi se navesti ovisnost due o tijelu, koje or- onog ivota, koji joj je prema duhovnoj njezinoj naravi odredjen. Ka-
ganski sa smru prestaje ivjeti. Ali otuda proizlazi samo toliko, da dua kav e to biti ivot za svakog pojedinca - toga mi dakako ne znamo.
nakon tjelesnog raspada vie nije kadra izvoditi one funkcije, za koje A ima li ipak netko, koji to dobro znade? Kad je Sokrat osudjen na
se iziskuje organsko sudjelovanje. Mi SIllO pako vidjeli, da je specifiki smrt zavrio obranbeni svoj govor pred sucima, ree: "Ali ve je doba
duino djelovanje -- a to je miljenje i htijenje --- duhovne naravi t. j. poi -- meni na smrt, a vama u ivot. A tko od nas polazi na bolju sreu,
da je neovisno o materiji. Kad bi dakle sa tjelesnoIll naom smru imala ne zna ni tko no Bog".
svriti i duina eksistencija, nikako se ne moe rei, da bi taj svretak
uzrono izazvala unutarnja narav nae due ili njezina rastavljenost
s tijelom. Preostaje nam dakle jedina mogunost, da bi u asu smrti
unitio nau duu sam Bog. Ali mogunost ove predmnijeve obara opet
boja mudrost i dobrota. Jer ako ve pretpostavimo da je Bog ljudsku 65. Monizam i duali7:am. injenica je, da duh ljudski dolazi do ideje
duu stvorio s takovom naravi, koja je kadra besmrtno ivjeti, onda je {) Bogu kao najviem ili neogranieno savrenom biu, o kojem je itav
oevidno nespojivo s bojom mudrosti i njegovom dobrotom, da takovu svijet ovisan. Ve kontingentnost vlastitog bitka namee ovjeku pi-
narav ipak i sam jo usmrti. A da je ovjeja dua ne san:o kadra bes- tanje o konanom principu svega kozmikog bitka: je li prostorno-vre-
mrtnim ivotom ivjeti, nego da ona upravo iziskuje takav ivot, do- menski svijet ogranienih bia i zbivanja jedino to realno postoji ili
kazuje nam misaona i moralna naa svijest, a naroito tenja za sreom. je taj svijet ovisan o jednom apsolutnom biu, Bogu? Teoloki d u a-
Naa sposobnost apstraktivnog miljenja i takovog spoznanja, ji za 111 (teizam) smatra ovaj. svijet LI realnoj ovisnosti s transcendent-
koje ima openitu i nunu vrijednost, die n2.S nad ovaj pojedinani i Il/m, osobnim .biem, koje je uzronik svijeta i koje ITlU je postavilo svrhu.
 (Deizarn je nazor, po kojemu Bog stvorivisvijet ne vodi dalje o njem njegov uenik PI ato n. On se s pravom naziva teolog?;n, je~ j~ svu
nikoje brige.) M o n iza m negira o svijetu neovisnu eksistenciju boju, svoju filozofiju koncentrirao u ideji Boga kao osob~og blca, kOJe ,Je. n,e
i to ili tako da osim kozmikog bitka uope ne priznaje ikojeg drugog samo tvornii svrni, nego i egzemplarni uzrok sVIJe~a .. - Os!anlaJucl
bia (ateistiki monizam), ili priznaje eksistenciju boju, ali kao ovisnu se na metafiziku vrijednost kauzalnog naela dokaZUje .1 Ari s t .0 t e. I
o svijetu (panteistiki monizam). _ ekslstenC1ju boju iz "gibanja:' u svijetu. BUdu~i ~a Je sve zbivanje
Ateizam javlja se u historiji filozofije pod raznim oblicinia. _Ve uvjetovano, a svi uzroci u svijetu medjusobno OVISl1l, zato mora da po-
jonski naravoslovci, zatim atomisti i stoici zastupali su mat e ri ja- stoji jedan posve neovisni uzrok svijeta (~oji je :,0 nQr!YI:UJS~wovv dxivrrwv).
I i $ t i k i ateizam, koji se opetuje u filozofiji sve 00 savremenognlatc- Po svojoj naravi je Bog apsolutno savrseno blce. Ovu Anst~telovu nauku
Iiializma. Polazei sasenzualistikog stanovita negirali su eksistenciju (zajedno s Plato novom) usvojila i l1savril-a je kranska filozofija. Kod
h~ju i s o-f i s t i, a jednako se mogu smatrati ateistima i svi s k e p - Tome Akvinskog nalazimo "pet puteva" udokazivanju eksistencije
ti c i. Pa kao to je vec Sokrat u horbi sa sofistima opazio, da se opreka boje (iz gibanja, iz ovisnosti tvornih uzroka, iz kontingentnosti, iz re-
.izmedju ateizl11a i teizma osniva na spoznajllo-teoretskim pretpostav- lativnih savrenosti i svrhovitosti). Novija skolastika popunila je prva
kama, tako je i u modernoj filozofiji ova opreka vezana uz noetike etiri (kozmoloka) dokaza dodavi napose dokaz bioloki (o postankU
probleme. Svi po z i t i v i s t i, koji spoznaju ograniuju na empiriki ivota). Petom (telcolokolll ili fiziko-teolokom) dokazu dodaje se jo
svijet, moraju dosljedno zabaciti samu mogunost rnetafizike spoznaj e dokaz iz zakonitosti i svrnosti voljnog djelovanja. Ovaj dokaz iz mo-
o Bogu. A budui da se ta spoznaja u glavnom osniva na kauzalnol11 ralnog reda razlikuje se u deontoloki (koji trai uzrok moralnom za-
principu, zato se moe H u IH esmatrati zaetnikom modernog teoret- konu) i eudemonoloki (koji u Bogu nal::lzi apsolutno dobro ljudskog
skog ateizma, n koliko zabacuje realnu i metafiziku vrijednost kauzal- teenja). Napokon sc eksistencija boja dovodi iz opeg uvjerenja roda
nog principa. ljudskog (etnoloki ili moralni ili historijski dokaz).
Panteizam je opet dvovrstan: o n t o lo k i (teoloki) i k o z m o-
lo k i. Onaj prvi - zastupan ve kod Indijaca, pa u elejskoj koli i 66. Kant i modernizam. Teoretsko dokazivanje eksistencije boje
li Spinozinom panteizmu - dri da svijet nema realnog bitka, nego da osniva se na pretpostavkama o realnoj i metafizikoj vrijednosti nae
zbiljski bivstvuje samo apsolutno bie (Bog), a ogranieni se svijet u njemu spoznaje. Zato oni filozofijski nazori, koji ta~ovu .vrijednos~ zabacuj~l,
nalazi. Kozmoloki panteizam (pankozmizam) naprotiv dri, da je samo co ipso zabacuju teoretsku spoznatljivost bOJeg blvstvo,:anJa .. Tako J.e
svijet realan i u njemu se Bog nalazi. Bog oivljuje svijet i njegov se i- Kant prvi pokuao pobijati sve teistike dokaze na.vt~m~IJu s~oJe "Kn-
vot ispoljuje u svim kozmikim pojavama (hilozoistiki panteizam Pi- tike isto'! uma". Budui da nae (kategorijsko) 111lslJenJe vrIJedI samo
tagore, stoika i G. Bruna), dok Schelling i Hegel ue, da se apsol utno unutar en~pirikog svijeta, zato ne moemo (pomou. kauzalnog p:incipa)
prabie razvija ili usavruje u svijetu (evolucionistiki panteizam). Umje- nita saznati o Bogu. Kantov teoretski fenomenahzam doveo Je kon-
reniji oblik panteizma ne porie svaku razlinost izmedju Boga i svijeta, zekventno do a ff n o s t i c i z m a. Ipak je Kant zadrao u svom filo-
ali dri da su sva ograniena bia potekla iz apsolutnog jednog izvora zofijskom sistel11L~ v jer u u Boga t. j. priznao je Boga kao ideal iz prak-
(emanacioni panteizam novoplatonika, gnostika ... ).' tikih obzira moralnog zakona.
Teistiki nazori razilaze se prije svega po tom, to neki dre, da o- Kantov agnosticizam (odnosno feno.menalizam) .l~svaja. i :!10der-
vjek n e m oe teoretskim razumom spoznati eksistenciju boju (tra- nizam, kako ga je povodom Balfourovog djela "o ~emelJlma vjere J.nau-
dicionalisti, pa Reyd i Jacobi), dok naprotiv drugi ue, da n ije n i gurovao u Franceskoj Ol1-Laprune, p~ Fo~segnve, M. Blonc!el.1 d.r.
p o t r e b n o dokazivati eksistenciju boju, jer nam je neposredno po- Zahacivi mogunost teoretskog dokaZIvanja o. Bogvu. ~ne~atlvnl dIO
znata (ontojogisti). Od onih teistikih nazora, koji priznaju potrebu modernizma) i po tom zabacivi religiju kao re~lnr vsnosaJ cO~Jeka. ~rema
teoretskog dokazivanja, jedni se slue apriornim putem, zapravo a r a- Bogu, ue l11odernisti, da je religiji izvor li ~oIJn~-cu~stvenoJ ~.fer.1 I B~g
l i z o m pojma o Bogu (ontoloki dokaz Anzelmov, Descartesov i Leib- kao predmet religije da je ogranien u sferi sU~Jvektlv.nog dO~lvIJavanJa
nizov), a drugi idu a p o ste r i o r n i m putem dokazivanja iz empiri- ("vitalna imanencija"). Bog je postulat, . katvegon~k?g lmper~tJva (Kant)
kog svijeta. Tako je ve Anaksagora iz svrhovitosti u svijetu izvodio, ili uvstva ovisnosti (Schleiermacher) IIr nase teznJe za srecom (Feuer-
da postoji nad svijetom neki vovS. Proti sofist irna nastojao je S o k rat bacQ), uope Bog je samo praktiki i posve subjektivni i~eal. O.prav-
dokazati metafiziku vrijednost nae spoznaje, te je ovim znanstvenim danost ovih l110dernistikih nazora _ovisna je konano _kao I sav frloZ?-
putem prvi pokuao konstruirati dokaz za eksistenciju boju iz teleo- fijski problem eksistencije boje o kritikoj vrijednosti ljudske spoznaje
]oke udezbe u svijetu. Ovo dokazivanje svojeg uitelja proirio je veliki
uope, a kauzalnog principa napose.
 njegovog bivstvovanja i ivota. Takova svrha stoji u dvostrukoj rela-
ciji: s voljom bojom i ovjejom. Jedina svrha, koja moe volju boju
lDpe probleme fi1ozofijskog nazor o svijetu (s'a skolastikog gledita) prikazuju'
J11ovirati, jest Bog sam po svojoj naravi. Ova ista svrha, gledeina o-
Bra u n K., Ueber Kosmogonie ~om Standpunkt christl. Wissenschaft, 3 Miin- vjeju volju, ne moe da bude niti izvan ovjeje naravi; jer ako je Bog
ster 1906. uzronik ovjeje naravi, onda joj moe samo i onu svrhu odrediti, koja
O e n ner tE., Hackels Weltanschauung naturwiss. = kritisch beleuchtet. je njoj primjerena. Prema tome je Bog postavio ovjeku u njegovom dje-
Stuttg. 1906. lovanju takovu svrhu, koja je u Bogu samom i odgovara ovjejoj naravi.
O e n ner tE., Die Weltanschauung des mod. Naturforschers.Stuttg. 1907.
Kako pak poluenje naravne svrhe znai za ovjeka njegovo dobro, zato
D rie s c h, Der Vitalismus als Geschichte und als Lehre. Lpzg. 1905.
e se i svi oni ini, koji su u skladu sa od Boga postavljenom svrhom,
F arg e s AI., La libert et le devoir 2, Paris 1908.
odnosno S usavrenjem naravi ljudske, nazvati d o b r i, a njima protivni
F e I I, Die Unsterblichkeit d. menschl. Seele, Frbg. 1892.
su zli. .
E. L. F i s c h e r, Der Triumph der christ. Philosophie. Mait1Z 1900.
F I e i s c h man n, Die Deszendenztheorie. Lpzg. 190J. Ali tendencije su u naravi ljudskoj raznoline, a ovjek imad e
F 1 e i s c h man n, Die Darwinsche Theorie, Lpzg. 1903. sposobl10st (volju) da ih realizuje, pa zato je morao Bog - postavivi
G u t b eri e t, Der Kosmos, sein Ursprung u. seine Entwicklung. Padrb. 1908. ovjeku objektivnu svrhu - iskljuiti sve one svrhe, koje bi mogao
G u t b eri e t, Der Mensch. Paderb. 1903. ovjek (subjektivno) usvojiti doavi time u opreku s objektivnom svojom
G u t b erI et, Der mechanische Monisl11us. Paderb. 1893. svrhom. To pako znai, da je Bog morao objektivnu svrhu ovjeka sta-
H ase r t, Der Mensch 2, Graz 1907. viti u vezu s njegovom voljom time, da ga na dobro djelovanje (u smislu
K 1 i 11lk e F r., Der Monisl11us. Frbg. 1911.
oclredjene svrhe) obavee ili obligira. To e rei, dobra djelovanja do-
K I i 11lk e F r., Die Hauptprobleme der Weltanschauung. Miinch. u. Kemp"
bivaju kategorino imperativni karakter : ovjek mora initi ono to
je dobro, a ne smije initi zlo. Ovaj openiti za k o n mora se dakako
oitovati u svijesti ljudskoj primijenjen (apliciran) kod svakog poje-
Kr an, O postanku ovjeka 1.-11. Zagreb 1877. dinanog ina, kojim ovjek poluuje neku svrhu, u snoaju s objektiv-
M a u s b ac 11, Weltgrund und Menscl1heitsziel 4. Miinchen-Gladbach 1905. nom svrhom. Ovaj pojedinani diktat u empirikoj svijesti ljudskoj
Mi c 11e Ji t s c h, Haeckelismus u. Darwinis!1lus. Graz 1900. zovemo sav i est - i ona diferensira djelovanja u moralno dobra
O t t enA., Das Reich des Geistes und des Stoffes ("Apol. Studien" Wien odnosno zla. U koliko se ovjek svojevoljno odluuje za razne ine
1899). slijedei svoju savjest, postaje s u bJe k ti v n o d o bar. Tako je
Seh e I IH., Gott und Geist, Padrb. 1895. s teistikog gledita postavljena teoretska osnovica za izgradnju mo-
S t (i 11r, Der Begriff des Lebens. Heidelberg 1910.
!'idne linosti.
Ude, Monistische od er teJeologische Weltanscl1auung"? Graz 1907.
Ude, Der Darwinis!1lus und sein Einfluss auf das l11od. Geistesleben. Graz
Prekinuvi svaku vezu s metafizikom, morati e etika u prvom
redu analitiki razmotriti empiriku moralnost ili moralnu svijest. Ova
J. O ela Va i s s i i~r e, Cursus philos. naturalis (Pill'is, se svijest dakako oituje u sferi voljnog djelovanja t. j. samo takovih
Was s !1l a n n, Die moderne Biologie, Frbg. 6 1906. ina, koje ovjek s I o b o d n o izvodi; jer iz oblasti moralnog naeg
Was srna n n. Entwicklungstheorie und Monisl1lus. Innsbruck 1910 presudjivanja iskjueni su svi oni ini, kod kojih ovjek nije imao pot-
W i 1 I e !1l s, Grundfragen der Philosophie und P:.idagogik 1- [I I. Trier. pune uporabe razumnog spoznanja ili neusiljenog izvrivanja. Ali sam
probh;m slobodne volje toliko je kompliciran i kod filozofa tako razli-
ito shvaen, da ne bi uputno bilo osloniti etika raspravljanja na uvjetno
rjeenje navedenog problema. Neovisno o njemu postoji injenica m 0-
r a I n og di fer e n s ira n j a ljudskih (voljnih) ina u dobre i zle,
pak se time namee prvo pitanje: otkuda moralnost ili gdje je njezin
ade k v a t n ira z log? Nije ovdje pitanje o historikom postanku
moralnih naziranja, nego se pita: gdje je teoretski iz v o r moralnosti
67. Deduktivna (sintetika) i induktivna (analitika) etika. Na pre- ili na emu je ona osnovana? Ako postoji neko objektivno ravnalo
lazu od metafizike na etiku postaje filozofija ivotno pitanje. Ako Je (norma), onda su moralni svi oni ini, koje ovjek svojevoljno izvodi
utvrdjena injenica, da postoji Bog, po naravi svojoj apsolutno, osobno u koliko razumno reflektira na dotinu normu. Prema tome e svi oni
bie, koje je uzronik svijeta pa i ovjeka ~ oito je, da takav Bog mora
u razumnom svojem uredjenju svijeta postaviti i ovjeku izvjesnu svrhu
 voljni ini ostati indiferentni u moralnom smislu, gdje nema refleksije bart, Lotze i dr. zastupaju apriornost moralnog sudjenja. Proti ovoj
na objektivnu normu; a moralno dobri odnosno zli postaju voljni ini nauci o urodjenosti praktikih naela ustao je osobito Lo c k e pozi-
u koliko su u skladu s objektivnom normo)11, A1imi ne moemo pret- vajuise na 'injenicu, ela je uctoredJe kod raznih naroda i u razno doba
postaviti objektivnu normu i apsolutnu njezinu vrijednost, dok jo promjenljivo; za tim da je uz pretpostavku moralne prirodjenosti nera-
ne znamo, da Ii su moralni pojmovi openite i nune vrijednosti. Ovdje zumljivo krenje moralnog zakona, a opet vrenje moralnih propisa
se naime zapaa analogija s filozofiJskim prouavanjem spoznaj ne vri- oslanja se na I~azliite razloge; napokon svakako treba ispravnost mo-
jednosti. Kao to ne moemo raspravljati o subjektivnoj i objektivnoj ralnih naela dokazivati, a ne jednostavno pretpostaviti njihovu pri-
vrijednosti istine dok ne ispitamo, da li uope postoji istinita spoznaja rodjenost. U tom su pravcu radikalnije nastavili materijaliste (Helvetius,
t. j. dok ne rijeimo pitanje s k e p ti c i z m a, tako i ovdje treba iznaj- Holbach). Napokon je Dar w i n i postanak savjesti nastojao protu-
prije odgovoriti na pitanje: je li moralnost znai stalnu i nepromjcn- maiti pomou empirikih faktora, kaoto je to uinio u pitanju org~n-
ljivu neku vrijednost ili je ona uvjetovana tako, da na moralnom pod- skog razvoja uope. Utjecaj drutva obiaji, vlastito iskustvo ... uVJe-
ruju nema nikoje sigurne spoznaje? Ovo potonje stanovite zastupa tuJe postanak etike nae svijesti. Evolucionizam je u etici proveo oso-
moralni s k e p ti c i z"a m (pozitivizam). Ako se proti ovom skepticizmu bito Spencer. Svako djelovanje ima tendenciju, da bude svrsi primje-
ispostavi injenica moralne openitosti i nunosti, onda tek nastajc reno; a svrha voljnog djelovanja sastoji u odranju individualnog i-
dal nje pitanje: na emu je osnovan openito - nuni karaktcr moral- vota i vrste, koja iziskuje podudaranje svih pojedinanih ciljeva. Ko-
nosti? Po kojoj normi se ljudski ini diferensiraju u moralno dobre i zle? nani cilj ivotnog djelovanja jest poluivanje radosti. Napokon, i Wund-
Traenje moralne norme pretpostavlja dakle neodrivost moralnog skep- tova etika ide za tim ela (pomou zakona o "heterogoniji ciljeva")
ti cizma. protumai promjenljivost moralnih sudova.
68. Etiki relativizam (skepticizal7l, pozitivizam). Imade etiara, Kritika etikog evolucionizma mora u prvom tredu priznati znatnu
koj i razliku izmedju dobra i zla smatraju ustanovom slobodne b o j e vanost psihogenetskog tumaellja za postanak i razvitak moralnostI.
volj e. Ljudski ini nijesu zato obvezatni jer su dobri, nego obratno: oni Ali ovakovo tumaenje ve pretpostavlja stanovitu moralnu vrijednost;
su dobri samo u koliko ih je Bog zapovjedio, a Bog nas je mogao ob li- j er iz genetikog tumae n jane moemo izvesti sam u o p I' a v el an o s t
girati i na one ine, koje smatramo kao moralno zle. Tako je uio nomi- moralnog presudjivanja. Mi empiriki saznajemo kako se udoredje
nalist Vilim Occamski, pa Descartes i Pufendorf. Svi oni dre, da su ljud- razvija, a ne doznajemo ta je udoredje i koje je mjerilo za udoredne
ske naravi osnovane u slobodnoj volji bojoj, a po tom i l1aravni IllO- ideje. Ako etiki razvoj prolazi kroz razne staelije, onela mi otuda jo
ralni red. Pa kaoto je ova ontoloka pretpostavka neispravna, tako je i ne moemo izvesti, da li se etinost razvija u pravcu usavrivanja, do-
nerazumljivo, na koji nain bismo bez posebne objave mogli saznati god ne znamo, u okviru kojih ideala se ucloreclnost nj o I' a razvijati
za odluku boje volje. A napokon, ne moe se reci ela bi Bog htio i takove Historiko promatranje moralne zbiljnosti ne otkriva nam adekvatl11
ine, kojima se naruuje ljUdska narav. razlog ll10ralne vrijednosti. Genetiki je dakle princip etikog empirizmCl
Ve neki grki filozofi svode moralno razlikovanje na I j u dsk e neclostatan, jer ne uzima obzira na nonnativni karakter moralnosti.
uredbe ili ustanove. Tako primjerice Arhelaj, Aristip, Protagora, K<tr- 69, Etiki formalizam. Kad je ustanovljeno da moralnu dobrotu
nead, PirilO, Seksto Empirik i dr. U novije doba zastupa promjenljivost i zlou konstituira relacija ljudskih ina prema nekoj normi, pita se:
(relativnost) moralnih naela Montaigne, pa Hobbes i !\ousseau (sma- koja je to norma') ta on,a sad r aje kao openitu karakteristiku
trajui dravne zakone osnovom moralnosti) i napokon svi pozitivisti za moralnost pojedinih voljnih ina? I) lli ll10da treba apstrahirati od
iza Comtea sve do moralnog nihilizma Stirnerovog i Nietzscheovog. svakog normativnog sadraja (materije) '? Kaoto je spoznaj no-teoretski
Ovaj moralni skepticizam dobiva u najnovijoj filozofiji oblik formalizam pojam logike istine stavio u miljenje koliko je samo sobom
cm p i r iz m a ili evolucionizma, s kojim je u opreci etiki apriorizam u skladu (bez protus!ovlja), a odnemario svezu s misaonim predmetIma
(nativizam, intuicionizam). I tako susretamo u etici onu opreku, koju (= materijom miljenja), tako etiki j' o r ma I iza m uzima moralnu
smo ve upoznali u spoznaj noj teoriji izmedju empirizrna i raciona-
lizma. Oescartes, Spinoza, Leibniz i Kantzastupnici su ovog poto njeg 1) Norma znai ne samo kr i ter i j po kojem raspoznajcmo ta jc dobro i zlo,
nazora i u etici. udoredni zakon jest injenica, koju 11l0emO shvatiti nego i onaj p j- i n c i p ( formalni, u: utarnji razlog), koji nam kae: zato i u koliko
ic ncto dobro ili zlo. Po tom se dakle ini, da e objektivna l110ralna norma obuhva-
s amo neovisno o iskustvu. Engleski etiari (Cudworth, ButIer) i kotska
titi takav p r c d m c t ljudskc volje, koji imade opcnitu i nunu vrijednost, pa upravo
kola isporedjuje udoredna pravila s matematikim i prirodnim zako-
zato i podaje moralnu vrijednost onim inima, kojima se taj prcdmct (n. pr. korist,
nima. Dakako da i Kantovi nasljednici (Fichte, Schleiennacher), pa Her-
naslada, opi napredak ... ) po!uujc odnosno ne poluuje.
 normu bez ikojeg odredjenogsadraja ili objekta za voljneine. Pred- renosti s izvjesnom svrhom, koja se tim inima poluuje ili ne poluuje.
stavnik ove etike teorije jest Kan 1. Ovaj 1. zvo u t i I ita I' i s t i k i (izvanjski) princip moralnosti raz-
Karakteristika Udoredja jest obvezatnost volje. Imperativni likuje se opet prema tome, da li kao svrhu postavimo sreu pojedinca
karakter morala razlikuje se od hipotetikih imperativa. koji postave (individualni eudemonizam, hedonizam) odnosno drutva (socijalni eude-
ljaju volji neki zahtjev samo uvjetno 1. j. uz pretpostavku neke svrhe. monizam, altruizam) ili napredak ovjeanstva (kulturni evolucioni-
Moralni je imperativ apsolutne vrijednosti ili kat e g o l' i a n. to zam). Osim ovih izvanjskih principa zastupani su u historiji filozofijc
je zajedniko svim kategorikim normama? Nita drugo nego sama i razni u n u tar n j i principi, koji se nalaze u samom ovjeku. Mo-
for m a o p e n i t o s tit. j. mi moemo neko djelovanje u moral- ralnost se ravna prcma razumu ili uvstvu (ukusu) ili nagonu volje (razni
nom smislu prosuditi po tom, da li je to djelovanje kadI'o postati opec smjerovi intuicionizma ili nativizma). Osim ovih subjektivno-unutarnjih
niti zakon. Otuda moralni princip: maksime (pojedina pravila) naeg principa imade jo i nekih objektivnih principa moralnosti, tako: ivot
djelovanja neka budu uvijek takove, da uzmognu postati openi zakon. prema razumnoj naravi (stoiki princip) i vlastito usavrenje (perfek-
Budui da ova formula nije uvjetovana nikojim naim tenjama, odnosno cionizam). Napokon Aristotel i skolastici ue, da je objektivna norma
budui da nije osnovana ni u kojem materijalnom dobru, zato su mo- moralnosti razuma narav ovjeja kao 'takova (= specifiki) u svim svojim
ralni ini jedino oni, koji izviru iz du n o s t i. Sve se pako dunosti realnim odnosima.
odnose na dostojanstvo razumnog bia, koje nije nikome podlona, isti hedonizam nalazimo ve kod Aristipa, a u novije ga doba
koje je apsolutne vrijednosti 1. j. samo sebi konana svrha. Razumna zastupa Helvetius (t 1771) i de la Mettrie. Epikurov nazor da je duevno
volja podaje dakle sama sebi moralni zakon, u njoj je adekvatni razlog i tjelesno zadovoljstvo (ivotna radost i umirenost) najvee dobro,
kategorikog imperativa, to e rei: ona je aut o n o mna. Time to obnovio Je J. Bentham. ~ Socijalni utilitarizam ue Cumberland, Shaftes-
je u ovjeku koncentrirana apsolutna svrha i po tom apsolutno zako- bury, pa. Comte i njegovi nasljednici: Laas, Gizycki, Paulsen ... Svojom
nodavstvo, nametnuto je ovjeku i uvstvo P o ita n ja prema mo- teorijom evolucije nastoji Spencer izmiriti individualni eudemonizam
ralnom zakonu kao jedini motiv moralnog djelovanja. sa socijalnim. ~ Kulturni napredak kao apsolutnu svrhu moralnosti
KantovolTl se formalizmu opravdano prigovara, da je moralno postavljaju Schleiermacher, E. v. Hartmann, Wundt i dr. ~ Posebno
prosu dj ivanje znatno oteano time, to se ovjek kod svakog pojedinog moralno osjetilo ili neka prirodjena uvstva i nagone kao izvor llIoral-
moralnog ina mora pitati, da li bi mogao postati openitim zakonom. nosti postavlja Shaftesbllry, F. H. jacobi, H. Hoffding ... Subjektivno
Kod svakog naime ina treba u obzir uzeti sve konkretne okolnosti, a mjerilo je i Kantov razumni imperativ. Unutar svih ovih principa imade
otuda je teko konstruirati openiti zakon. ~ Nadalje, ako gledamo jo mnotvo razliitih tumaenja.
na samu openitost kao kriterij moralnosti, a pri tom ne gledamo na Da li se ljudski ini moralno diferensiraju prema s I as t i, odnosno
uinke ili posljedice naih ina, onda bi se u takovom moralnom prin- zato icr su u vezi spoluenjem osjetne slasti - po hedonistikom prin-
cipu rnogla osnivati i sva moralna zla. Dakako da bi to naruilo o- cipu ;? uclorednu vrijednost ljudskih ina moe odrediti samo takovo
vjeji ivot i napredak, ali im to dolazi u obzir, onda se moralni princip neto, to po svojoj vrijednosti obuhvata sva dobra i to moe svaka
eo ipso ve obazire na vrijednost ili dobrotu postavljene svrhe. _. Uz- individualna volja uvijek poluiti. Ove uvjete oito ne sadraje hedo-
memo li "poitanje prema zakonu" kao jedini motiv u moralnom dje- nistiki princip. Imade moralnih ina, koji ne donose nikoje slasti, pa
lovanju, oito da e se takav motiv izjaloviti ,kod veine ljudi. Osim toga zato slast IIC obuhvata moralIlu vrijednost. Ve to je dostatno za neis-
nam niti ne dostaje u koliziji dunosti. Zbiljski se ivot odvija u sukobu pravnost teorije, koja smatra slast konanom svrhom ili najviim do-
najrazliitijih nagnua i sklonosti, u njemu se realizuju tenje za razli- brom htijenja. ~ Isto tako ne moemo rei da je s r e a drugil;J ljUdi
itim dobrima ih ciljevima, pa se zato ivotna zbilja ne moe ravnati ono apsolutno dobro, kojemu je upravljeno nae moralno djelovanje.
prema forl11alnil11 principima. Kaoto se realni svijet ne moe dedu- Svakako imade moralnih nastojanja, s kojima nije U nunoj vezi iije
cirati iz misaone formalnosti, tako i realni ivot iziskuje neku realnu usreenje. Opet i potpuno zadovoljstvo svih ljudi ovisi o raznim izvanj-
s vrh u ili realni vrijednost kao princip moralnog reda. Pita se: koji skim uvjetima, a moralna vrijednost mora da bude bezuvjetno svakom
jeto princip? dostiiva. ~ UDravo zato ini se, da preiva srea sastoji u u n u tar nje m
70. Materijalni principi moralnosti. Svaki voljni in stoji u vezi miru, kojeg ~vjeku ne moe nitko oduzeti. Medjutim i ovo uvstvo
sa subjektom koji ga proizvodi, i s onim uinkom koji se njime proizvodi. umirenja nije dovoljan kriterij moralnosti, jer je previe neodredjeno
Uzmemo li uinak za mjerilo moralnosti, dobiva time moralnost zna- i za mnoge ljude nepouzdano (u koliko imade i mirnih zloinaca). Osim
enje korisnosti 1. j. vrijednost moralnih ina ovisi o njihovoj primje- toga unutarnje stanje ne moe da bude ciljem moralnog realiziranja
10
 realizirati ciljeve (svrhe) svojih tenja t. j. on nastoji dosegnu~~ n,~ko
kod drugih ljudi. Uope se nikako ne smiju uvstva. unositi.u .sadraj
dobro. Prema tome mora ovjek u vezi s moralnom dobrotom SVOJIh cllla
moralnog principa, jer imade volj nih ina, koji su sasvl m neovlsn,,,o. sva-
nalaziti takovo dobro, koje je svrha moralno dobrih ina i eo ipso svrha
kom uvstvu. Mi'se moemo odluiti na neto, ako samo pOIHlslJamo
razumne njegove naravi, pa zato ujedno aclekvatni precIrnet naravnih
na posljedice ina, koji e moda uistinu biti skopan s kojim. uvst~o,m,
njegovih tenja. Ova svrha nije uvjetno neko dobro, jer bi i itavi mo-
ali tog uvstva jo neposredno ne doivJjujemo. Isto tako II1I.mo.kO',esta
ralni red bio u tom sluaju samo hipotetske naravi. Naprotiv je inje-
iz obiaja, gdje dakako nije iSkljueno porniljanje, il nema mkoJeg cu~~
nica, da nam etika svijest predstavlja moralnu dobrotu kategoriki
stva. Napokon togod radimo naelno ili iz dunosti, to ne moemo recI
ili apsolutno, a to je mogue samo na osnovu a p s o I u t n o g d o bra
da biva s uvstvima.
kao svrhe naih ina.
Oni moralni principi, koji nijesu iskljuivo ogranieni na emo-
Kad bi ovjek adekvatno spoznao apsolutno dobro kao ivotl1l:
cionalnu stranu ljudske naravi, uzimaju vie obzira na raZl1mnost, pa
svrhu, mogao bi se dakako odluivati samo za mol' alno dobre ine. All
kau da je s k I ad n o s t s r a z u mom ili kulturni r a zvo j i n a-
iskustvo ui protivno, jer ovjek moe da se odlui i za takove ciljeve,
pre cl a k (perfekcionizam) apsolutni princip moralnosti. Ali razum
koji sc postiu moralno zlim djelovanjem, Ako moralnost ima ela zadri
sam za sebe nije apsolutno dobro'. nego mora tek upoznati apsolutnu
apsolutni svoi karakter t. i. ako diferensiranje voljnih ina u dohre i
vrijednost nekog dobr,\. Razvoj i napredak kao takav opet ne moe
zle postoji (1 svijesti ovfekovoj i onda kad on realizira svojevoljno
da bude apsolutno dobro, jer svaki stadij razvitka ZI1ai SilnHl djelomino i
postavljenu svrhu, onda se taj apsolutni karakter moralnosti moul oi-
ostvarenje nekog dobra, kojeg treba veC: pretpostaviti i odrediti prije
tovati kao imperativ, koji volju obavezuje (obligira) nil moralni red,
nego sam razvoj dobije vrijednost napretka. Zapravo pertekClOl1lZam
To pako znai, da moralni red ili objektivno kvalificiranje ljudskih
i evolucionizal11 niti ne priznaje najvieg dobra, jer razvojnim proceso!ll
ina u dobre i zle niJ'e druooh lleoo na r a v n i z il k o IL Drugim rije-
kao takovim nije odredjena apsolutna svrha moralnog djelovanja. ~

ima, ovjejoj naravi postavljena je apsoluttla svrha, na koju ovjek

Zadaa je 'etike da mije u detaljnu kritiku raZl1ih filozofijskih mi-
mora uzeti obzira i onclil, kad ga svojevoljni ini od te svrhe odvode.
ljenja o moralnom principu, a naoj je orijentaciji udovoljeno june da
Svijest a p s o I' u t n e o b I i 'g aci j e u slobodnom cljelovauju .7Jnili
upoZl1amo ope vidike i puteve rjeavanja. U pitanju: ta je moralila
upravo naravni moralni zakon. Kako dolazi do moralne obllgaclJe iii
vrijednost i zato su neki ini moralno dobri a drtlgi zli '(- prinJaknutI
tko je lIloralni zakonodavac '?
emo se pozitivnom rjeenju, ako se pitanlO: ta je uope do 11 r o za
'Ve smo spomenuli. da Kan t zastupa princip aut o n o m i ,i. e,
ovjeka? Kao i kod 'ostalih bia, svakako je sve ono. dobro '"ovjeku,
kojom VOlja (praktiki razum) sama sebi postavlja moralni zakon, .lee
to odgovara ili to je primjereno njegovoJ narav:: A
je ovjek ~;al1l sebi konana svrha. Ali ne u'lazei u kritiku analiZU Kan-
budui da je moralnost specificum ovjeka prema ncrazumnlm ZiV()-
tovog etikog sustava zapaalllo neodrivost autonomnog IllOrala otuda,
tinjama, zato e moralna dobrota l-naiti prinljerenost s ovjejol]] l1a-
to je nemogue da VOlja sebi postavlja moralni zakon i da mu se.ova Ista
ravi u k o I i koj era z u mna. Objektivna je dakle norma Inoral-
volja praktiki protivi. Ako je moralni zakon apsolutne VrIJednosti,
nosti sama ljudska narav kao takova i u svim svojim odnosima (gledoln
onda se izvor moralnog zla nikako ne moe staviti u zakonodavni (nomo-
na osjetnost, drutvenost ... ). Ova norma imade doista karakter ope-
tetiki) subjekat. Kantov apriorizam ne moe protumaiti izvor moralne
nitosti i nepromjenljivosti, jer osnovne tendencije ljudske naravi .(n. ,PL
dllnosti. Empiristiki pak nazor i (BenthalJl, Spencer, Laas, Wundt,
za uzdranjem individualnim i socijalnim ... ) pruaju neproll1J~nlJlvl
Paulsen .. ,) o postanku savjesti ne vode rauna o injenici, da bit sa-
sadraj objektivne norme. Subjektivna i konkretna norma postaJe da-
vjesti sastoji u a p s o lu t n o j obvezatnosti, koja je os nov moralnog reda.
kako praktini razum (savjest) tirne, da openitu normu aplicira poje-
Iz svega se toga izvodi, ela je lJloralna obligacija izraz a p s o ~ u t n e
dinim inima. Time to razum pojedina djelovanja ili druge koje pred-
vol je koja je ovjeku odredila apsolutno dob~'o kao SVdlU, nJ.egovog
mete moralno kvalificira objektivna moralnost), Illoe se ovjek
ivota, tako da je s pol uenjem tog dobra skopcana I sreca covJeka. U
svojevoljno odluiti za ove predmete i tako postaje volja s u bje k-
tom lei s a n k c i j a moralne obligacije. Prema tome je apsolutna volja
ti v n o moral na.
onog bia, koje je istovetno s apsolutnom dobrotom kao svrhom ovjejom
24. Zakon i svrha moralnosti. t. j. volja boja je onto]oki izvor moralnog reda. Ovnn se dakle putem
dokazuje, da je ovjek po moralnoj svojoj naravi ovisan o Bogu, a ova
Nakon to smo upoznali ue ni u sastoji subjektivna moralnost ovisnost znai (objektivnu) I' e I i g i j lI. U tom je smislu teistiki ili
t. j. dobrota i zloa ljudske volje, sac;a tek nastaje pitanje: za t o se religijozni moral "heteronoman", zapravo teo!wman.
volja odluuje na moralnu dobrotu? Covjek u svojim odlukama nastoji
 nosti determinirano ? Na ovo pitanje jesno odgovara relativni (psiho-
loki) determinizam. Iz injenice, da je volja u svojim odlukama pod
71. Apsolutni determinizam i apsolutni il1determi~izam. Subjekat uplivom psihikih faktora koji su izvan same volje, izvodi psiholoki
moralnosti jest ovjek kao razumno i slohodno bie. Covjek moe da (jeterminizam, da je voljno djelovanje nuni njihov rezultat. Relativni
bude mOl'alan jer je slobodan: mi ne izriemo moralnih atributa o dje- determinizam dri naime, da svaka kauzalnost znai nunost zbivanja,
lovanju onih bia, koja se u svom djelovanju ne mogu ravnati prema pa zato da i voljno zbivanje imade karakter psihike nunosti. Budui
postavljenim idealima. U slobodi dolazi dakle do potpunog izraaja spe- da je petitio principU istovetovati kauzalnost i nunost (jer se u pro-
cifino ovjeja narav. to znai sloboda i koji su o njoj glavni filozo- blemu slobodne volje imade upravo pretpostaviti mogunost nenune
fijski nazori? ili slobodne kauzalnosti), zato neki deterministi priznaju dodue nenunu
Sloboda se tie voljnog djelovanja te iskljuuje n u n o s t. Od kauzalnost - ali ne u sferi empirikog zbivanja. Slobodna kauzalnost
slobodne volje moemo iskljuiti nunost u dvojakom smislu: izvanjsku pripada noumenalnom subjektu. Tako primjerice Kan t ui, da se slo-
i unutarnju (psihiku) nunost.M ate r i j ali s t i ue, da je ovjek bodna kauzalnost nalazi izvan fenoll1enalnog svijeta, a uinci su nje-
i u svom htijenju samu prudukat materijalnog zbivanja. Slobode nema, zini empiriki ili nuno uvjetovani. Do ove noumenaine slohode vodi nas
nego je ovjek u svem svojem djelovanju mehaniki usiljen ili cl e t e r- kategoriki imperativ, koji iziskuje skladnost htijenja s moralnim za-
m i n i I' a n. Kaoto materijalistiki, tako uope fatalistiki nazor smatra konom, a to nije mogue bez pretpostavke, da volja nije usiljena elllpi-
ovjeka u njegovom jastvu samo kompleksom Zbivanja po prirodnoj rikim motivima. Volja koju odredjuje moralni zakon, mora da bude
kauzalnosti. Ako ne postoji aktivnu-svijesni subjekat, ve akoje sve nae neovisna o pojavnom svijetu t. j. moralna volja znai apsolutnu spon-
psihiko zbivanje u nunoj ovisJlosti o izvanjskim uzronicima, dakako tanost. Ova "transcendentalna" sloboda jest ista umska ideja ili nuna
da se otuda mora izvesti apsolutni determinizam. Ali ela ovjek nije pretpostavka iz praktikih obzira.
jedan mehanizam u rukama prirode, dokazuje injenica samosvijesti, Kantovo shvaanje o moralnoj slobodi imade nerjeivih pote-
IWj<i nam jami, da ovjek kao tvorni subjekat u realiziranju svojih koa, a najvea od njih jest pitanje o snoaju inteligibilnog karaktera
tenja moe sam sebi odredjivati ciljeve i prema njima udeavati svoja (noumenaine volje) s empirikom voljom ili empirikim karakterom.
djelovanja. Mehanika pasivnost jastva onemoguil1 bi svaku samo- Kako mi moemo empirikolll karakteru imputirati pojedine moralne
svijest. Iz toga slijedi, ela ovjek svojom voljom nije apsolutno ovisan ine? Ako je empiriki karakter nudan ili osnovan u inteligibilnom
o izvanjskim faktori!na t. j. ela nije ispravan nazor apsolutnog deterJni- karakteru, nastaje pitanje o inteligibilnom karakteru: je li on nudan
nizIna. ili je promjenljiv? Promjenljivost bi uzdrmala apsolutni karakter mo-
Volja je slobodna u smislu potpune neovisnosti o kauzalnim uvje- ralnog zakona, koji izvire u inteligibilnoj (noumenainoj) volji, jer pro-
tima ~ kae a p s o lu t n i i n d et e r m i n iza I11. Kao kauzalni mjenljivost znai uvjetovanost. Nepromjenljivi pako karakter svakako
uvjeti dolaze ovdje u obzir motivi voljnog djelovanja. Da je volja do- je u sukobu s moralnim zakonom - kad empiriki karakter pos ta ne
ista kauzalni faktor, slij.ecli otuda to htljenjem reagiramo na razna psi- moralno zao. Upravo zato jer je inteligibilni karakter neovisan o empi-
hika zbivanja, koja imaclu kauzalni karakter. Ali budui da svakim IIti- rikim motivima t. j. jer je on sam odredbeno poelo moralnosti (a to
jenjem (odlukom) nastojimo realizirati neki cilj, koji nas 1Il0vira na do- llpravo i znai ideja slobode), zato je posve neshvatljivo gdje je izvor
tino htijenje, zato je ovjek svakako svojom voljom ovisan o motivima. moralnog zla. Kant je prekinuo svezu moralnosti s realnim, empirikim
Apsolutni indetenninizam to porie, te dri da je iskljuivo u volji do- ciljevima volje, pa zato je i slobodu prenesao izvan empirikog subjekta
statan razlog svake odluke. Ovo ekstremno shvaanje voljine slobode - i time postao empiriki determinist. Ali u tom i jest njegova osnovna
mora pretpostaviti beskonani niz voljnih st1nja, od kojih su jedno dru- zabluda, to je u pojmu moralne volje iskljuio svaku ovisnost o moti-
gome realni razlog. Dakako ela je i moralnost volje nemogua ako pre- vima. Zato je jo uvijek nerijeeno pitanje: kako je spoj iva ovisnost volje
kinemo svaku vezu s motivima, kaoto je nemogua i s gledita apsolutnog o motivima s njezinom slobodom?
d eter!ll iniz!na. 73. Relativni indeterminizam. ovjek je svojom voljom svakako
72. Relativni determinizam. Kad se proti apsolutnom determi- determiniran u koliko tei za dobrotom. Kad bi ovjek adekvatno spo-
nizmu dokae, da imade i takova psihika kauzalnost, koja je sasvim znao apsolutnu dobrotu, onda bi ova spoznaja necesitirala volju na dje-
neovisna o materijalnim i svim izvanindividualnim faktorima, t. j. da lovanje prema apsolutnom cilju svoje tenje. Ali sva dobra, koja mo-
postoji htijenje, koje nije mehaniki (izvanjski) uvjetovano ~ nastaje viraju nau volju, spoznajemo samo relativno t. j. mi njihovu uzajamnu
pitanje: nije li sve htijenje psihiki uvjetovano ili psihikol11 kauzal- vrijednost prosudjujemo i prema tome se odluujemo. A je li odluka
 nuni uinak tih motiva? To bi oito bila, kad ovjek ne bi mogao poje-
dine motive stavljati u snoaj s apsolutnom svrhom t. j. kad ne bi mogao
utjecati na motive, koji ne sadravaju apsolutnu vrednotu. Ali iskustvom
smo upueni, da u tom upravo sastoji samoodredjenje ili sloboda duh~
naega, to mi kauzalnost motiva moemo regulirati, jer smo sposobni
da svojim razumom pojedine predmete prosudjujemo u medjusobnol:1
snoaju po njihovoj svrnoj vrijednosti. Pojedini 'predmeti ne determl-
niraiu volju zato, jer im moemo dobrotu prosudJlvatl u svezI s nekim
cilje'vima. Preu1a tome se slobodna volja zapravo osniva urazunmoJ Kad je el efe n den t eksponirao tezu, ustaje arg u e Il t
naoj sposobnosti napreminog promatranja pojedinih dobara s apso~ i kaze : proti ovoj izloenoj tezi x (n. pr. da je dua ljudska be~lTlrtl1a)
hitnim dobrom. ovjek spoznaje da se u pojedinim predmetima ue nalazI - iznosim da nije x, ergo je teza neistinita. Defendent to opetuJe Ivna~
sva dobrota (za kojom nuno tei), pa zato moe da se odredi na djelo- dovee: izvedi to dokazati. ~- Sad sjednu i arguent izrekne u sl1og\stlckoJ
vanje prema kojerngod od spoznanih motiva. ovjek je prema tome u formi svoi protudokaz.
svom htijenju slobodan, dogod si je svijestan da moe ka.o tvo:1ll sUhJe~ . De/eT/dent ga u cijelosti opetuje, pel ako vidi, ela ve sama
kat prosudjivati motive na osnovu relativne dobrote onih CIlJeva, kOJI for 111 il aI' g 1.1 J11e 11ta C ije l1ije valjana, negira k o n s e k v e 11-
su predmet njegovog htijenja. Dakako, vidimo, ela ova sloboda pretpo- c i j u.
stavlja realnu eksistenciju svijesl10g sUhjekta, koji nije istovetan sa Sall1lill Ako koja premisa nije istinita, treba da je neg ira (ako
svijesnil1l zbivanjem. Relativni indeterminizam (koji priznaje (wisnos~ ve Major treba negirati, onda dalje i ne govori, nego arguent d.okazuje) ;
vi.llje o motivima, il porie nunu ovisnost) mogu je dakle sa~llo II sv~zl ,lko je istinita, k o nee dir a ju ; koja ne spada na stvar, moze. JU kon-
s onim psiholokim nazorom, koji priznaje realnu 1 supstancljalnu c1USlI. cedirati, ili bolje: t r a n s mit to; koja je dvojbena ili dvoznacl1C1 pre-
A samo besmrtnost ljudske due moe nain pruiti jamstvo, da nae Illisa, treba ju cl i s ( i n g vir ati.
moralno nastojanje za postignucem apsolutnog dobra nije puka iluzija. Dvoibenost moe se nalaziti ili u ;\;1 ili Li S oduos!lo P. Ako
nego realni zadatak zemaljskog ivota. je poto!lji sluaj, 'treba distingvirati premisu u kojoj je dvojbem ek,strelll
i samu konkluziju .. _- Ako pak je dvojben M, treba obe prell1\Se (11StlI1-
gvirati, a onda se kod Minora kae: kOli t rad i st \ J1 g vir a III
111i J1 o r. N. pr. arguel1 t: .. .
Izraz koii neto takovo oznauje, to se dade pre tJ I C I r il 1 I
g
o 111n o i In a, jest univerzalan; (atqui) kolektivni izraz ()zna~
uje neto to sc dade prcdicirati o I1ll1ogirnil : ergo je kolcldlVJ11
izr,IZ univerzalau.
Defel1dent:
..... predicirati il l1lnogima cl i s 1 r i b u ti v n o uz~ti!l1
Concedo Majorem; za je cl n o uzeto _. nego iVla!. .
Contradistinguo Min predicirati o mnogima dIstributIvno
uzeto- nego Min. ; zajedno uzeto - Conc. Jvlin. (Dakle kod uve
dvostruke distinkcije majora i minora obratno se kOllcecllra 1 ne-
gira li majoru i minoru.) Napokon se kae: prema ovoj distink-
ciji l1egiram kOl1sekvens i konsekvenciju. .
togod je defendent negirao, treba arguellt da d.oka.z,c,. a na
distinkcije mora nadovezati, i to na razliit nain. N. pr. naJprije Je ar-
guent rekao ovako:
Forma tijela ne moe separatno za sebe eksistirati; atqui, dua
liudska je forma tijela, ergo.
. Na to e defendent:
Distinguo IV1aj ..... materijalna forma (t. j. o materiji ovisna)
 _ Conc. Maj.; nematerijaina ili duhovna - ~ego Maj.
Contradis. Min nematerijaIna forma - Conc. Mm. ; mate-
rijalna -- Nego Min. ."
Prema ovim distinkcijama negirarn konsekvens 1 konsekvenC1Ju.

Na to e sad arguent ovako: . v

Agnosticizam, v. antimetafizicizam; dualist 111; 112; 113.

atqui, ljudska dua nije nematerijaina forma -- ergo ostaje tes- 23; 91. Darwin 108; 119; 121; 143.
koa (= nikakvo rjeenje). . . . Analitika, v. Aristotelova logika; ana- Determinizam J 48.
Ovdje arguent napada po defendentu koncecllranu stavku Mlnol a. litiki sudovi kod Kanta i u skolas- Dijalektika, v. formalna logika.
tici 88. Dinamizam 95, 97, 115.
lli e arguent ovako nastaviti:
Antimetafizicizam (pozitivizam) 46 ;90. "Ding an sich" (noumenon) 92; 112.
atqui, niti nematerijaina forma ne moe separatno za sebe eksis- Antropologizam, nazor o vrijednosti is- Dogmatizam racionalistiki 90.
tirati, ergo. tinite spoznaje 30; 85. Dualizam 112.
Sad negiranu stavku Majora Llsvaja i dokaZllje. A posteriori = outno-iskustven (kod Dua 57; o mogunosti duevne sup-
lli napokon moe rei: Kanta), protivno od apriori ; apo- stancije 113; razni nazori 122; narav
steriortlo dokazivanje 60. 129; sveza s tijelom 133; besmrtnost
atqui, bila dua materijalna ili nematerijaina, ne mo'e separatno
A priori, prediskustveni uvjet spoznaje 136.
eksistirati, ergo; 39; moralni apriorizam (5:); aprio- Empirizam, nazor o postanku spoznaje
odnosno ovako: rizam 89. 30, 88; etiki 62; 142; 147.
atqui, ako materijalna dua ne moe, onda niti nematerijaina, Apsolutan, za istinitu spoznaju (= objek- Empirio-kriticizam 44; 92.
tivan) 30, 86; apo dobro 147. Estetika 67; razni smjerovi 68.
ergo. - .
0
Ari s t ote I o filozofiji 11; razdioba Etika 61; 140.
. Vieputa treba s u b d i s t i n g v i l' ati 1. j. ne sal110 Jednu,
filozofije 14; kategoLje 52; o psiho- Evolucionizam etiki 63; n'onistiki 108;
li1ego vie distinkcija navesti; n. pr. .. logiji 57: o religiji 60; o etici 61; supstancijalni i aktualitetni 110.
to sastoji od vie dijelova, jest djelivo; dua ljudska sastoji od sociulogiji 64; o pravu 65; o ljepoti Fenomenalizam (Kantov idealizam) 51 ;
vie dijelova, ergo. (i7; o postanku spoznaje 89; o dui 92.
113; o sastavnim poelima tjelesa 116; F i c h t e 41; 107.
Defendent odgovara: . o Bogu 139. Filozofija, njezin predmet 7; slloaj
Dist. Maj ..... od realno razlinih dijelova - Conc. tvI aJ .. ;. ,ra- ,-\lomisti o spoznaji 89; materijalistiki prema ostalim naukama 8; razdioba
zulllom razlinih - Subclist. Maj ..... jest djclivo u mdaf!Zlekc alomizam 95; mehaniki i kemiki 9 ilO; "kranska" fi!. 17; skolas-
dijelove _o Conc. ; u fizike -- Neg. at. 116.
li. u g u s t i n 36; 49.
tika 19.
Contradis. Min ..... od realno razliitih- Nego Min. ; razunHll11 Forma kao poelo b:tka Il; 116; kod
r\ ven ari u s 43; 58; 9 I . Geyscra 16; misaone forme (kao po-
razliitih 0 __ Cone. Min.
-

B aco Fr. V., o filozofiji 14; o logici ela ili zakoni spoznaje =- naela)
Dist. Consequens: dua je c1jeliva li metafizike esti -- Cone. 27; kao zaetnik novovjekog empi- 24, 29.
Cons.; u fizike - Nego Consequens. . . rizma :n; G2. G e y ser, njegovo shvaanje o zadatku
Ako arguent li svojoj argumentaeiji neto 1~lw? suponlra: 8 ene k e, psiho!ogist 41; 58; 113. filozofije (eidologije) 16; 45; o spo-
B e r k e 1 e y 88; 105; I 13. naji 80.
treba odcrovoriti: neg o s u p p o s i t u 111. N pr. kad bi htlO n.a~ladatl
bi tak i bit 50; idealni (spoznajni), Hartmann, v. E., 43;
boju sv~mogunost ovako: Kad bi Bog bio svemogu; mogao bi IzvestI svijesno-opaajni (psihiko-realni) i Hackel122.
okrugli etverokut; atqui, nije izveo nikad. Suponira se da Bog l110ra I svijest transcendentni (realni) 51; H e r bar t 41; 58; 104; 11:3-
ono moi, to je u sebi nemogue. supstancijalni i ak.cidentalni 52; bit hilemorfizam 116.
Ako defendent negira disjunkciju, moe arguent mo- kao predmet pojma 81; spoznaj no- Hum e 39; 60; 88; 92; 112; I n
teoretski smisao bitka 83. H u s ser I, !ogiki (intencionaini) ka-
liti, da mu pokae posredni lan, i onda ga odbije:. . Bog, nauka o Bogu (teodiceja) 60; re- rakter spoznaje (proti psihologizmu)
Ako je defendent negirao konsckvenCIJu, rnol~ ga argucnt ligijska filozofija 70; razni nazori 137. 44.
da pokae pogreku, a onda ju ili popravi ili ~okae protl~n~). v B o Iza n o, razlika izmeu psihologije Idealizam, nazor o eksistenciji spoZtlaj-
Budui da su defendent i arguent Jednako prozetl tewJol1l r i logike 42. nih predmeta 30; konsciencialni (ima-
Bre n t a n o Fr., 44; 58. nentni) i transcendentalni i. 51 ; sub-
za istim ciljem, a to je spoznaja Istine, zato treba da samo OVOI1ltenjom
Co m t e, zaetnik pozitivizma 46; 50; jektivni i objektivni i. 92.
budu rukovoeni i u nainu znanstvene disputacije. moralni pozitivizam 62; sociologija 64; Imanencija 44; imanentna filozofija 92.
o filozofijskoj historiji 72; o grani- Indukcija, kod Sokrata 33.
cama spoznaje 91 Intencija, kod Husserla 44; intencio-
Des car t e s (Kartezij) 37; zastupnik naina misao (=sud) 82, 86, 87.
umjerenog realizma 55; o psihologiji Iskustvo, v. empirizam.
57; kao racionalist 89; o materiji 96; Istinit, formalna i materijalna 26; sub-