Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
godini
Magazin ikago je proglasio film Riba i Maka redatelja ehrama
Mokrija i producenta Sepehra Sejfija najboljim filmom u 2015.
Godini. Ovaj magazin svake godine objavljuje dvije liste najboljih
filmova u protekloj godini a ove godine na prvoj listi na prvom mjestu
se naao iranski film Riba i maka.
Naracija
Nader i Simin se rastaju (perz. ; Dodi-e Nder az
Simin), iranski dramski film iz 2011. godine u reiji i
produkciji Asgara Farhadija s Lejlom Hatami, Pejmanom
Maodijem, ahabom Hoseinijem, Sareh Bajat i redateljevom
keri Sarinom Farhadi u glavnim ulogama. Radnja filma usredotoena
je na brani par iranske srednje klase odnosno
sloene obiteljske i drutvene odnose koji poinju njihovom svaom
oko mogunosti selibe van zemlje, pokretanjem parnice za rastava
braka i privremenim razdvajanjem Simin od Nadera, a kulminiraju
nesretnim dogaajima u koje su upleteni Naderov bolesni otac, ker i
mlada njegovateljica sa svojom obitelji.
Apolitiki scenarij, dinaminost radnje i izbjegavanje klasine crno-
bijele podjele likova na protagoniste i antagonistedrami je dala notu
univerzalnosti koja je osvojila domae i zapadnjake filmske kritiare.
Prema filmskim portalimaRotten Tomatoes i Metacritic, film je prema
pozitivnom prijemu kritiara pozicioniran na prvom mjestu
u 2011. godini. Osvaja je vie desetaka meunarodnih nagrada meu
kojima su i Zlatni medjved za najbolji film odnosno Srebrni
medvjed za najboljeg glumca i glumicu na Berlinskom filmskom
festivalu[2], Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku[3],
te Zlatna arena za najbolji film u meunarodnoj natjecateljskoj
konkurenciji na Festivalu igranog filma uPuli[4]. Film je takoer
osvojio i prestinu nagradu Oscar (Academy Award) u konkurenciji
za najbolji film na stranom jeziku[5], a bio je nominiran i za najbolji
originalni scenarij[6].
Film se gleda na rubu stolca jer Farhadi plete emotivnu mreu oko
likova jednakim, kipteim, zbiljski opipljivim dramskim intenzitetom,
pa su nam savreno razumljive pojedinane motivacije, ono to
pokree njihove akcije. U mikrokozmu tenzija izmeu dviju obitelji
razdvojenih vjeroispovjeu (bogobojazni-umjereni Muslimani) i
staleom (via srednja-radnika klasa), Farhadi skida burku iranskog
drutva i razotkriva iru sliku teheranske svakodnevice teokratskog i
patrijarhalnog poretka podijeljene na spolnoj, religijskoj i napose
socijalnoj osnovi.
Atafeh i Shirin
Poput Farhadija, tako i Keshavarz iscrtava klasne linije. Prelijepa
Atafeh je ki lijenice i biznismena. A Shirin se nakon nestanka svojih
roditelja intelektualaca preselila kod bake i ujaka. Tijelo ovdje postaje
instrument (seksualnog) bunta i subverzivni element koji ispunjava
slike detaljima, u potrazi za ilegalnim lokacijama dekadentnih uitaka
na kojima autoriin lezbijski par moe slobodno odbaciti marame
(ovaj kontrast podvlai i fina sekvenca u kojoj konobarica skrivena
iza crnog dilbaba servira aj trojici mladaca odjevenih u kupae
gaice mukarci mogu dakle paradirati polugoli bez straha da e biti
privedeni pred sud). Zato je Keshavarzin film prepun kontrasta. S
jedne strane imamo tradicionalni dilbab. S druge strane imamo ludu
teheransku mlade koja sinkronizira Milka i Seks i grad. Zato
Atafeh i Shirin preostaju tek fantazije o bijegu u Dubaj kao prostoru
ultimativne lifestyle utopije.
No, za razliku od Farhadija iji je film puno autentiniji, Keshavarz
je snimila svoj igranofilmski debi na bejrutskim lokacijama koje
glume Teheran. A ni akcent kojim govore autoriine glumice nije
pravi farsi. To nije neobino, jer ona nije poput Farhadija godinama
udisala mirise teheranskih ulica i stanova, ve joj je tijekom amerikih
studija oito bilo zanimljivije prelistavati arene enske asopise (na
iranskom sveuilitu, konkretnije u Shirazu, provela je tek godinu
dana). Jer, ako je njen brat Husein Keshavarz bio u stanju snimiti film
Pasji znoj skrivenom kamerom na izvornim teheranskim
lokacijama, a u njemu takoer imamo gej likove, dodue kao
epizodiste, onda je to mogla uiniti i Maryam. Bilo bi to puno
potenije.
"Razvod (Jodaeiye Nader az Simin)" je dosad postigao zavidne rezultate - prvi je iranski
film koji je osvojio prestinu nagradu Zlatni medved na filmskom festivalu u Berlinu februara
2011. Nakon toga je osvojio nagradu za najbolje strano ostvarenje Udruenja njujorkih
filmskih kritiara, te nagradu amerikog Nacionalnog odbora kritiara, a nominovan je i za
ovogodinjeg Zlatnog globusa.
U izjavi za Rojters, Ferhadi je rekao da mu priznanja koje je njegov film dobio na Zapadu
puno znae i da se nada da e ona inspirisati reditelje u drugim delovima sveta.
"Filmovi se mogu snimiti i u tekim okolnostima. Ako reditelji iz moje zemlje mogu da stignu
do Oskara, to moe da bude znaajan podsticaj i za druge reditelje", kazao je on.
Ukoliko se 26. januara "Razvod" nae meu pet odabranih, bie to prvo iransko ostvarenje
koje je nominovano za Oskara od filma "Deca neba" Madida Madidija 1998.
Glavna glumica Lejla Hatami kae da film dotie duu ljudi irom sveta.
"Iranska kinematografija je ula u istoriju", prenosi zvanina novinska agencija IRNA, dok
studentska agencija ISNA konstatuje da je "iranska zastava zabodena je na vrh Amerike".
Mediji u Iranu prenose da je Oskar u Los Anelesu pobeda iranske kulture, a neki pomalo
zlobno ukazuju i da je "Razvod" porazio i izraelskog kandidata "Footnote" (Fusnota).
ef odeljenja za filmsku industriju u ministarstvu kulture Ali Reza Saadpur rekao je agenciji
ISNA da "ovaj uspeh pripada iranskom filmu". On je naglasio da je ministarstvo podralo
slanje filma na dodelu Oskara, ali je zaboravio da pomene da su vlasti na kratko zabranile
snimanje filma 2010. zbog Farhacijevih simpatija prema "disidentskim" filmadijama.
U govoru po dobijanju zlatne statue, Farhadi je naglasio da je elja njegove zemlje da bude
kompletna nacija koja doprinosi svetu drugim stvarima, a ne geopolitikim tenzijama oko
nuklearnog programa i upravo taj govor oduevio je veinu Iranaca.
"U vreme kada politiari govore o ratu, zastraivanju i agresiji, Iran sada govori o svojoj
velianstvenoj kulturi, bogatoj i mdrevnoj kulturi koja je sakrivena pod debelim slojem
praine politike", rekao je Farhadi na dodeli Oskara.
"Hvala ti Agare Farhadiju. Toliko dugo nismo bili ponosni na sebe", jedna je od poruka koja
se pojavila na drutvenim mreama posle dodele Oskara.
"Svi smo znali da e film pobediti, ali me je govor usreio. Vreme je da svet vidi Iran u
drugom svetlu", naveo je drugi oboavalac.
Iranska glumica Lejla Hatami, koja tumai glavnu ulogu, rekla je ranije u intervjuu Tanjugu da
film govori o humanosti i oseanjima koja su zajednika svim drutvima i porodicama, zbog
ega dotie duu ljudi irom sveta:
Ona je ukazala i na znaaj naina na koji je film snimljen. Primetan je pristup koji
prevladava u amerikim komercijalnim filmovima, ali istovremeno sa ''ukusom'' autorskog
filma. Pravi uspeh lei u toj kombinaciji, kao i u injenici da je sniman u Teherenu i da je
trenutno veoma trendi bavljenje ljudskim vrednostima", rekla je Hatami.
Drama o branom paru koji prolazi kroz krizu osvojila je i Zlatnog medveda na Berlinskom
festivalu, Zlatnog globusa, nagrade Udruenja njujorkih filmskih kritiara, amerikog
Nacionalnog odbora kritiara, priznanja u Melburnu, Sidneju, Indiji, Puli...Khabare Jahan
Nominacije za Oscara 2016. Najnominovaniji Povratak u 12
kategroija
Najvie nominacija za ovogodinjeg Oskara osvojio je The Revenant Alehandra Gonzalesa
Injaritu i Mad Max: Fury Road Dorda Milera koji su ujedno nominovani i za najbolje reditelje.
Najvie nominacija Amerika akademija filmskih nauka i umjetnosti u 14.30 sati poela je s
objavom nominacija za 88. dodjelu Oskara. Nominacije e objaviti proslavljeni redatelji ilermo
del Toro i Ang Li te glumac Don Krasinski i predsjednica Akademije eril Bon Ajsak.
88. dodjela Oskara odrate se u nedjelju, 28. februara 2016. godine u Dolbi Teatru u Holivudu, a
dodjelu e voditi glumac Kris Rok.
ak 12 nominacija osvojio je film Povrtanik (The Revenant), dok je 10 nominacija dobio Mad
Max: Fury Road.
U konkurenciji za najbolji film ove godine su The Big Short, Bridge of Spies, Brooklyn, Mad
Max: Fury Road, The Martian, The Revenant, Room i Spotlight.
Roen 1946. u Londonu u radnikoj porodici, Rikman je bio stipendista Londonske kraljevske akademije
dramskih umjetnosti (RADA).
Karijeru je zapoeo u pozoritu igrajui u nizu predstava od kojih mu je jedna, 1987. godine, donijela
nominaciju za nagradu Toni. Njegovi prvi znaajniji nastupi na velikom platnu su u filmovima "Razum i
osjeajnost" i "Istinski, ludo, duboko".
Postao je jedan od najpopularnijih britanskih glumaca igrajui negativce - Hansa Grubera u prvom dijelu
serijala "Umri muki" i erifa od Nottinghama u filmu "Robin Hood: Princ lopova" za koji je 1991. osvojio
nagradu Bafta.
U filmovima "Dogma" i "Zapravo ljubav" dokazao se i kao talenat za komediju. Rikman je poznat i po
posuivanju glasova likovima (Marvin u filmu Vodi kroz galaksiju za autostopere i Do u animiranom
filmu Upomo, Ja sam ribica!).
Svjetsku slavu Alanu Rikmanu donio je serijal filmova o mladom arobnjaku Hariju Poteru, u kom igra
jednog od najomraenijih profesora u knjizi - Severusa Snejpa.
Meu njegovim novijim filmovima su "Parfem" i "Snjeni kola". Rikman je igrao i neke slavne osobe kao
to su Marko Antonije, Grigorij Raspuin i Ronald Regan, a uestvovao je i u nekoliko mjuzikla.
Jennifer Lawrence i Amy Schumer obje su bile nominirane za najbolju ensku ulogu, no Zlatni globus
otiao je u ruke JLaw.
igmond, roen u Segedinu u Maarskoj, dobio je Oskara za kinematografiju za film Stivena Spilberga
"Bliski susret tree vrste". Za Oskara u istoj kategoriji nominovan je i za flimove "Lovac na jelene",
"Rijeka" i "Crna Dalija".
igmond je doprineo definisanju Amerikog novog talasa na filmu 1970-ih godina, izmeu ostalog
davanjem prednosti prirodnom svjetlu, navodi AP.
Saraivao je s Robertom Altmanom u filmovima "Kockar i bludnica" i "Privatni detektiv", kao i u brojnim
ostvarenjima Brajana de Palme, ukljuujui "Pucanj nije brisan".