Bojna koplja i topuzi ili buzohani Prvoga muzeja hrvatskih

spomenika" u Kninu.
(Sa slikama.)

opija i buzohani, to no se sad uvaju u prvom muzeju hrvatskih

spomenika" u Kninu, a nadjeni su kroz ovo zadnjih osam godini,
niesu na alost svi izkopani na poznatim nalazitima, niti je ijedan
nadjen u grobovima, iz kojih bi se, po ostalim predmetima, moglo veom
tonosti odrediti njihovo doba, nego jih veina potie sa nepoznatih nala-
zita kninske i skradinske krajine. Koplja su svakolika gvozdena, a takova
su i dva buzdohana; ostali su buzdohami bronzani.
 4

Koplja.
1
Br. I. Ukupna duljina 46-9 cm. Tulac do vrata dug 11 cm., ue
mu je u premjeru iroko 3 cm. Najvea irina otrice 6*5 cm. Sve je po-
kvareno debelom hrdjom, te mu je i vrh prelomljen. Radi hrdje ne moe
se razabrati kakva bijae povrina otrice. U tulcu su iztrunuti ostanci dr-
venog kopljita. Oblikom se pribliuje kopljima iz rimskoga doba.
Br. 2. Ukupna duljina 39*5 cm. Najvea irina otrice 8 cm. Nadjeno
je u blatu, u rieci Krki, nie Knina. Hrdja ga je posve pokvarila, tako da
mu je povrina pokrivena ne samo hrdjoni nego i zemljom pomieanom
s hrdjom. Dobro mu je oskoeno rebro po sriedi svake strane otrice. U
tulcu je, osjem debele hrdje, jo i iztrunuti kraj kopljita. I ovo je koplje
po svoj prilici iz prvih kranskih doba.
Sliedeih est kopalja i jedna sulica (Br. 9.) su sluajno nadjeni. Svojim
oblikom nalie kopljima i sulicama ili dilitima iz XI. i XII. vieka, izko-
panim sa gomila junoga Priladoja i petrogradske gubernije u Rusiji.2
Br. 3. Ukupna duljina 32*5 cm. Tulac dug 10*8 cm. Dubok 9 cm.
Vrh okrnut. Tulac je pri uu razkreen i okrnut, a imao je upljeg otvora
3 cm. u premjeru. S gornje i dolnje strane tulca, 7 mm. daleko od ua, po
rupa za klince za utvrdjivanje na kopljitu. Premjer u vratu koplja 2 cm.,
irina pri dnu otrice 5-7 cm. S jedne i druge strane je zatupljeno sjeivo
otrice. Hrdja mu je tek malo zahvatila povrinu.
Br. 4. Ukupna duljina 50*6 cm. iljak mu je zeru odkinut Tulac dug
10*9 cm., dubok 9*7 cm. Premjer upljeg ua tulca 3 cm., debljina strana
152 mm. Presjek otrice ima oblik produljene kose etvorine. irina pri
dnu otrice 5 1 cm., debljina po sriedi 1*5 cm. Sjeiva upravna. Hrdja ga
je malo pokvarila. S pobonih strana tulca su rupe od 4 mm. u premjeru
za klince za pritvrdjivanje na kopljitu, i to ne daleko od ua. To je naj-
vee sredovjeno koplje naega muzeja, te je iste veliine kao i velika spo-
menuta koplja nadjena u Rusiji.
Br. 5. Ukupna duljina 31*8 cm. Gunjasti tulac dug 11*5 cm., dubok
8-7 cm. Ue u otvoru iroko 16 cm., debelo 1*5 mm. Ne ima udebljana
rebra, pa ni tupa brida na sredini otrice, nego je ona samo zaobljeno
deblja po sriedi, te ima presjek u obliku lee. Najvea irina bodke 4 f 5 cm.
Vrh je poneto udebljan i pretvoren u dugoljast etverostran iljnik. Tulac
je u sredini svoje duljine hrdjom tako estoko pokvaren, da ga se je komad
okrnulo. Otrica nije mnogo pokvarena. Od dobra je svietla elika. Pri uu
je jedna sama rupica za klini. Pri dnu zavruje otrica zavijenim crtama.

1
Brojevi, pod kojima se opisuju pojedini predmeti, jesu oni isti, koji se nalaze kod dotinih slika.
2
H. E. BpaH#eu6yprb KypraHM roacnaro nptrjia,^oiubau H MaTepnajiu no apxeo.. PocciM" H.
18. Ta6. XI. CJI. 6, 7, H B KypraHti C.-IleTep6ypcKoM ry6epHia" H MaT. no apxeoji. Pocc." H. 20. Ta6. X V I I I .
 5

Br. 7. Ukupna duljina 33 cm. Tulac dug 10*2 cm., dubok 8*3 cm.
Otvor ua ima 1*5 cm. u premjeru. S gornje strane tulca 11 mm. daleko
od ruba je rupica za klinac za utvrdjenje na kopljitu. Udarcem je otrica
neto zavijena. Ima s jedne i s druge strane po poluvaljkasto iztaknuto rebro
3 mm. iroko. Najvea irina otrice 3 6 cm. Hrdjom je dosta pokvareno.
Br. 8. Ukupna duljina 28'6 cm. Tulac sada prituen bit e bio istih
protega kao i opisana koplja br. 5 i 7, samo to je u vratu paetvorna pre-
sjeka duga 15 mm., sir. 7 mm. Tulca ostaje 7-5 crn. duljine. Najvea i-
rina otrice iznosi 4 cm. Tup brid s obiju strana otrice. Vrh je zavrivao u
vrst etverostran iljak. Hrdja ga je poneto pokvarila, ali jo vie poraba.
Br. 9. Dilit. Ukupna duljina 16-1 cm. Tulac dug 7 6 cm., unjast.
Ue u otvoru ima premjer od 2*6 cm., strane mu debele 1 mm., dubok
6*5 cm., unjasto-upalj. Otrica od dna do kraja svuda izrazito koso-e-
tvorna presjeka; najvea joj irina 1*7 cm. Sjedne strane na tulcu rupica
za klinac za utvrdjivanje na kopljitu. Veoma je pokvaren hrdjom, a tulac
dapae probiven i sgnjeen.
Br. 10. Ukupna duljina 20 cm. Mjesto tulca ima drau za nasadjivanje
na kopljite. Otrica je s jedne strane ravna, s druge na tup brid poput
spljotena krova, tako da u presjeku prikazuje tupokutan istokraan trokut.
Draa ili nasad je dug 6*2 cm. Najvea irina otrice 2*7 cm. Povrina mu
je hrdjom dosta pokvarena. Lanje je da ovo oruje bude striela sa
draom za nasadjivanje, kakvih je vie nadjeno u gomilama petrogradske
gubernije u Rusiji,1 nego li koplje.
Br. 12. Ukupna duljina 18*8 cm. Izmedju otrice i tulca stoji spljo-
teno puce ir. 2*2 cm. Tulac dug 6*1 cm., dubok 5 cm., premjer ua mu
1*4 cm. Rub tuleva ua udarcima unutra zavraen i razdrt hrdjom i
udarcima. Otrica je bolje sauvana: najvea joj irina 2-7 cm.
Dr. Raki2 broji izmedju oruja starih Hrvata i koplje (lancea), koje
je spomenuto u staro-hrvatskim izpravama prije XII. stoljea. Broji ga i
prof. Smiiklas3 skupa sa sulicom.
Stari sjeverni Slaveni pri obalama baltikoga mora bijahu takodjer
naoruani kopljem.4 Isti naziv koplje zajedniki svim Slavenima dokazuje,
da su Slaveni jo u svojoj pradomovini poznavali i rabili to oruje. Koplje
se esto nahodi urezano u ruci konjanika na staro-hrvatskim stecima. Ono
je od davnih doba bilo kod Hrvata idealnim mjerilom, po kojemu se je
kazivalo a jo se kae, da je sunce od iztoka poskoilo za jedno ili za dva
koplja. Ime koplje za drak barjaka dolazi otuda, to su koplja od XI. do
XIII. vieka bila izpod otrice obskrbljena zastavicom, kao to se vidi ure-
Sp. dj. Tab. XVIII. br. 1, 4, 5 i 23.
8
Nutrnje stanje Hrvatske" str. 49.
3
Povjest Hrvatske I. str. 122.
* F. A. K. v. Specht. Geschichte der Waffen Bd. I. str. 308.
 6

zano i na jednom steku na staro-hrvatskom groblju oko crkve S. Luke

na Uzdolju do Kosova polja kod Knina.
Moe se dakle najveom vjerojatnosti uztvrditi, da su koplja opisana i
naslikana pod brojevima 3, 4, 5, 7 i 12 starohrvatska.

Topuzi, bati ili buzdohani.

a) ud tui.
Bronzani buzdohani naega muzeja su uobe slini splotenoj, upljoj,
provrenoj kruglji, kojoj su na povrini u tri reda nanizane tupe, masivne
iljaste bodljike.
Br. 14. Visok 6 cm. Rupa za dralo s jedne strane ima u premjeru
2*5 cm., s druge 2-3 cm. Ima vrat uz jednu i drugu rupu: jedan je visok
5 mm., drugi 4 mm. Debljina vratne cievi iznosi na jednom vratu 4 mm.,
na drugom 6 mm. Najvei premjer buzdohana je 8 cm. Ima po 8 bodljika
u svakom redu. Srednjega su reda bodljike, visoke po 8 mm,, imaju oblik
etverostranih iljnika sa koso etvornom osnovicom, kojoj su stranice
duge po 16 cm. Osnovice bodljika razstavljene su medju sobom sa tri ure-
zana, prugasta, uzporedna ljebia. Manje su bodljike u druga dva reda.
Njihove su osnovice trokuti jednaki polovici osnovica velikih bodljika; dulji
njihov poboni brid, koji izlazi iz sredine visine buzdohana, istosmjeran je sa
osovinom istoga, a druga dva kraa brida stoje okomito na povrinu kruglje.
Premjer buzdohana izmjeren na duljim bridovima malih bodljika iznosi 6*8
cm. Buzduhan tei 0*48 kg.
Br. 16. Sauvana su ga dva ulomka: na jednomu (br. 16.) je jedna tre-
ina uz jednu rupu, a na drugom, manjem, ostale su tek dvie male bodljike
pri istoj rupi i istom vratu kao na veem ulomku. Istoga je tipa i izradbe
kao i br. 14, uz tu samu razliku, to ima u svakom redu 7 mjesto 8 bod-
ljika, i to su male izvanjske pobone strane malih bodljika istosmjerne
s osovinom topuza, a ne okomite na njegovu krugljastu povrinu. Premjer
rupe za dralo 2-3 cm. Debljina valjasta vrata 2 mm., visina 9 mm. Tei
12 dkg. Pocrnio je od dima. Nadjen je u Bjelini.
Br. 17. Ulomak jednakog tipa, izradbe, poredanja i broja bodljika kao i
3
br. 14. Ima ga sauvana /8. Tek je zeru manji od br. 14, ali mu je taj
ulomak puno bolje sauvan, jer je primio svietlu zelenu patinu, dok je br.
14 vrlo nagrizen hrdjom. Sauvana su mu po tri iljka svakoga reda. Jedan
je vrat posve okrnut, a drugoga je preostala etvrtina, te je oblika kuso-
unjasta. Po tomu ulomku se najbolje razpoznaje nutrnja uplja okruglost
svih opisanih buzdohana. Stiene su mu debele od 2 do 3 mm. Tei 13
dkg. Nadjen je u Bratikovcima skradinske obine.
Br. 18. Sauvana ga je etvrtina. Imao je na povrini tri reda bodljika,
u svakom redu njih po 4. Bodljike srednjega reda jesu upravni etvero-
 7

strani iljnici, malo pri vrhu zatupljeni, visoki po 2 cm., kojima je osnovica
etvorina sa stranicom dugom 2*2 cm. Dvokutnica te etvorine duga je 2-8
cm. i zahvaa skoro svu visinu jabuke. Bodljike dolnjega i gornjega reda
su trostrani iljnici, takove vrsti, da su jim vanjske strane odsjeene oko-
mito prama osovini buzdohana, a priinjaju se kao polovice velikih bod-
ljika, premda su poneto nie od njih. Sauvan je ulomak jednoga vrata visok
6 mm., valjkasta oblika. uplja nutrinja je bila takodjer krugljasta. Visok je
4*4 cm. Tei 10 dkg.
b) Gvozdeni.
Br. 15. Spljoteno krugljast, te, poredanjem bodljika, veliinom i nu-
trnjom krugljastom upljinom, slian prije opisanim od tui. I on je, poput
njih, trebalo da ima drveno dralo. Ima po pet bodljika u svakom redu.
Srednje imaju oblik etverostranih, porabom zatupljenih i zakrivljenih, kuso-
iljnika. Manje bodljike, gornjega i dolnjega reda, su iste visine kao i velike,
pa su zato otrije, prema vrhu su pak unjasto zaobljene. Visok je 4*6 cm.
Najvei premjer 6*9 cm. upalj je i tanak. Ne ima niti je imao vrata pri
rupi za dralo, koja je u premjeru iroka 2 6 cm. Tei 27 dkg. Sainjava
kao prvi prelazni stupanj sa tucanih na gvozdene buzdohane.
Br. 13. Ovaj je i vremenom i oblikom i savrenom tehnikom izradbom
daleko odmaknuo od prijanjega, i zato treba pomisliti da je medju njima
itav niz drugih prelaznih oblika.
Poput opisanih naih bronzanih ima slinih buzdohana (Streitkolben) tek
sedam komada u sviem mnogobrojnim njemakim muzejima,1 pa i od tih rek'
bi da su dva komada nadjena u Italiji, a ostali u Njemakoj. 0 njima Lin-
denschmit kae, da se broje medju riedke komade oruja i, premda nita
poblie ne kae o njihovoj dobi, rek' bi da jih pripisuje starim Germanima.
Po imenu topuz, koje bi imalo poticati od istoga koriena staroslavenskoga
kao eki i ruski topor (sjekira), hrvatsko Uporite i eki topurko (dralo,
toporite), razumije se, da je topuz takodjer oruje i starih Slavena, koje
su Hrvati donieli u novu svoju junu postojbinu. Znano je, da su ga po-
znavali i baltiki Slaveni.2 Prelazom k gvozdenoj kulturi preobrazio se topuz
i kod Hrvata u gvozdeni, koji je malo a malo mienjao svoj oblik, dok nije
postigao onaj stepen usavrivanja, kako ga vidimo na naem topuzu br. 13.
Na njemu je topuz i dralo od jednog samog komada kovana gvodja.
Dralo je valjasto, a topuz ima oblik debele kruke ili kapule. Da se umanji
teina, a da bude oruje ipak dosta veliko i uporavljivo, drak je proupljen,
a topuzova kruka je piljkom jedanaest puta radijalno naokolo klinasto na-
rezana do valjaste srike, tako da se prikazuje kao sastavljena od iste sr-
1
Dr. L. Lindenschmit. Die Alterthumer uuserer heidnischen Vorzeit. I. Bd. Heft. VIII. Taf. 2.
No. 1-7.
2
F. A. K v. Specht. Nav. dj. I. str. 308.
cike, spojene sa jedanaest vrstih klinastih pera, pri vanjskoj strani debelih
po 6 mm., pri korienu po 3 mm. Pri gornjem i dolnjem kraju kruke je
po vienac ukusnih zubaca izdjelanih na krajevima pojedinih pera. Ukupna
duljina ovog buzdohana iznosi 40 cm., drak je dug 27*6 cm.; upljina u
njemu dopire do 35*7 cm., a to znai, da je i srika kruke probivena do
2*5 cm. daljine od dna. Premjer drka pri kraju 3*6 cm., pri kruki 3 cm.
Debljina stiena drka 1*5 mm. Premjer kruke 12 cm. Drak je uzdu raz-
ciepan, a pri uu mu je rupa, kroz koju je prolazio klinac za utvrdjivanje
na drugi drveni drak, ili za vjeanje, kako nam kae narodna pjesma:
On buzdovan o unkau nosi".
Tei 1*6 kg. Nadjen je medju starim domaim gvodjuinama u pri-
vatnoj kui u Kninu. Poto e medju ovakovim gvozdenim buzdohanima
bit bili kod Srba i Hrvata najobiniji oni sa est pera, zato nam se je u
narodnoj pjesmi sauvao njihov naziv estoperac. Po slinosti bi se na
buzdohan imao zvati jedanaestopercem. U Rieniku" jugosl. akad. nahodim
(ad v.), da rie buzdohan dolazi od turskoga bozdogan od XVII. vijeka".
Na istom je mjestu iznesena narodna izreka: Ja mi njemu ostavljam esto-
pera buzdohana", pa iz narodne pjesme stih:
Potegoe perne buzdohane".
Da je na buzdohan kruki slian potvrdjuje i narodui naziv buzdo-
hanlija" 1 za neku krupnu kruku, koja se zove i batvaa" po riei bat
za topuz.
Kukuljevi u razpravi Nai vladaoci i njihove krune* 2 pie: upan
maehar s velikim kraljevskim maem krstaem", po emu se razumije, da
je on tako tumaio rie maceccharius", kao da bi znaila maehar, po
njegovu shvaanju upan, koji je nosio vladaoev ma.
Nu u Muimirovoj izpravi izdanoj na Biau dne 28. rujna 892. god.
podpisani su prije Prisna maccechario iupano (testis)", a nie Zelidrago,
maccechario comitissae (testis).3 Sad ,,Maxuca", ,,mazuca" znai toljaga, bat 4
i buzdovan i topuz, te je rie maccecharius u sredovjenoj latintini zamie-
nila claviger (batonoa) onda kad se je clava = toljaga pretvorila u mazza
= topuz, doim nahodimo na istoj spom. izpravi jo armiger naziv za ti-
tonou, mjesto poznijega itnik, itonoa, scutarius, scutobaiulus u izpra-
vama 11. v:.cka iste hrvatske narodne dinastije. Dr. Raki u knjizi Nu-
tarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea" (str. 170.), gdje nabraja razne
vrsti oruja starih Hrvata pie, da se u hrvatskih spomenicih do XII. vieka
1
Nav. rienik a. v.
2
Rad" jugoal. akad. knj. LVIII. str. 49.
3
Raki: Doc. VII. str. 16.
4
D. H. Otte: Archaol. W6rterbuch H. Ausg. str. 128.
 9

napominju: scutum (scutarius, scutobaiulus, hrv. itnik, itonoa), ensis,

armiger, lancea, mazecha", te na str. 320. istoga djela kae: .oruje, koje
se spominje u listinah, imenito tit, buzdovan, predmnieva i obrtnike te
vrsti". A poto se osamljena rie mazecha" nigdje ne nahodi u starim
hrvatskim listinama, stalno je, da ju je dr. Raki izveo iz imenice macce
charius" sa navedenog mjesta i da ju je pravo tumaio, doim vidimo da
se je Kukuljevi nehotice prevario. Maccecharius je dakle hrvatski batonoa,
koji se je moda i topuzarom zvao. Njega prof. Smiiklas zove buzdovanar"
1
t. j . upan s kraljevim buzdovanom*. I on se dakle slae s drom. Rakiem
u tumaenju riei maccecharius". Na tom mjestu dodaje prof. Smi. o
buzdovanu: Ovo je bilo oruje obino viteko i nije bilo jedan od kraljevskih
uresa. ast pokazuje, da su kraljevi bili ljudi ratoborni, kako je i vrieme nji-
hovo sa sobom donosilo".
Ovdje je mjesto da se ustavimo i da izpitujemo znaenje visoke asti
na kraljevskomu dvoru hrvatskomu, koja se je u XI. vieku nazivala imenom
tepija. Taj naziv dolazi u izpravama iz doba hrvatskih kraljeva narodne
dinastije od god. 1059. do 1089., od Petra Kreimira do Stjepana H.
Kukuljevi u navedenoj razpravi 2 pie: upan tepac i tepica, kojega
atributi nisu poznati*. Dr. Raki3 kae, da je iupanus palatinus" u listi-
nama IX. vieka kanje comes curialis" (hrv. tepi). 0 tome palatinu ovako
tumai prof. Smiiklas:4 Njega usudjujemo se smatrati glavom svega dvora-
nitva Kada god. 892. prviput dolazi ime i ast njegova, vidjamo ga izmed
svih na prvom mjestu. On iznad svih nosi astni naslov: upan dvora
kraljeva" (Comes curiae regiae). Njega smatramo za zamjenika kraljeva u
najvanijih poslovih uprave kraljevstva, kako to pokazuje i sam naslov, da
je najme upan kraljeve kurije", a kurija znamenuje i sabor prvaka kraljevstva
i sabrani kraljev dvor i kraljevo sudite". 0 tepiji pak pie prof. Smiiklas:5
Napokon: tko je bio taj tepija", astnik veoma ugledan na dvoru i ka-
kovu slubu mogao je on obavljati, toga neznamo. Poslije nalazimo ovoga
naziva dvoranika i na dvoru bosanskom, medju prvimi vojvodami i knezovi
u pratnji kraljevoj".
Dr. Raki, na gori navedenom mjestu, odgovara Kukuljeviu i Smii-
klasu na pitanje tko je bio taj tepija? On kae naime, da je bio iupanus
palatinus" u listinama IX. vieka kanje comes curialis" (hrv. tepi)".
Nastojat u da dalje razvijam ovo tumaenje naih slavnih povjestni-
ara. Kaem li od prve, da je tepija" u listinama XI. vieka ono, to je
bio maccecharius" u izpravi IX., odmah e ovo pitanje primiti novu svjetlost,
1
Povj. Hrv. I. str. 273.
2
Rad" knj. LVIII. str. 49.
3
Nutr. st. Hrv. str. 34.
* Nav. dj. 272.
5
Nav. dj. 274.
 10

koja e ga razjasniti, ali e mnogi i posumnjati u moju tvrdnju, pa me evo

na potanje obrazloenje. U Muimirovoj izpravi je palatin prva dvorska ast,
te ju obnosi upan Budimir, doim ast. topuzara (maccecharius) obnaa
druga osoba t. j . upan Prizna. Tu je i Zelidrag upan kneginjin. Prof. Smi-
iklas, dakle, koji kae da je buzdovanar (maccecharius) ,,t. j . upan s kra-
ljevim buzdovanom", a nezna koju je ast obnaao tepija, nije tono kazao
s kraljevim", jer je Mutimir dux t. j . vojvoda ili knez, a ne kralj, pa se
takova ast, po njegovu shvaanju, nebi smjela protezati i na kraljeve hr-
vatske, jer u poznatim njihovim izpravama nigdje ne dolazi naziv macce-
charius ;" doim je tono njegovo kazivanje kad se uzme, kako ja razumijem,
da je tepija kraljevskih izprava ono isto, to i topuzar ili buzdovanar (mac-
cecharius) Muimirove. Kao to je u Muimirovoj izpravi spomenut topuzar
vojvodin i topuzar kneginjin, tako se nahodi u izpravi kralja Stjepana II.
1
god. 1088.89.) izdatoj kod ibenika, podpisan kao svjedok pred sviem
upanima Ljubomir tepija, a nakon upana Tolemir tepkic,a" ili tepica,
pa nita lanje nego da su Ljuhomir kraljev, a Tolemir kraljiin topuzar,
kao to su oni na Muimirovoj izpravi. Rie tepija pak lako da bude bio
prvobitan oblik dananje mogue kovanice topuzar, ili kakve njoj sline. Mislim
takodjer, da je topuz bio posve lako jedan od kraljevskih uresa, ba zato,
to je obstojala ast topuzara i to su ondanji vladaoci nosili u boj topuz.
Ratoborni friulski, vojvoda Ratkis (g. 738.) u bitci sa Slovencima u Kranjskoj
iznenada obkoljen od neprijatelja, ne imaju kada dohvatit se koplja u ko-
pljonoe, udari topuzom prvoga koji mu dodje na susret i sastavi ga crnom
zemljom (eum qui primus ei occurrit clava, quam manu gestabat percutiens
ejus vitam extinxit.2
Naa narodna pjesma daje Kraljeviu Marku vazda u ruke buzdovan,
kao njegovo poglavito oruje, te pjeva n. p. u pjesmi o Marku i vili:
Kad se vila vidje u nevolji,
Prnu jadna nebu pod oblake,
Potee se buzdovanom Marko,
Belu vilu med plei udari,
Obori je na zemljicu arnu,
Pak je stade biti buzdohanom
Prevre je s desne na lievu
3
Pak je bije estoperom zlatnim"
Jo mi je opaziti, da se dostojanstvo palatina spominje jedino u
Muimirovoj izpravi, dok je u kraljevskim izpravama to dostojanstvo pre-
tvoreno u ono upana dvora kraljeva", kao to je to bio Boleslav, koji se
1
Baki: Doc. VII. atr. 149.
2
Paulus Diaconus VI. 51.
3
Po prof. Smi. Povj. Hrv. I. str. 124.
 11
1
za kralja Petra Kreimira u isto doba zove i tepija, pa se moe zakljuiti,
da je u to vrieme dostojanstvo kraljevskog topuzara bilo spojeno s onim u-
pana dvora kraljevskoga u jednu te istu osobu, koja je obnaala iza kralja
i prvu sudaku ast. Tako vidimo Dominika tepiju, gdje u vrieme kralja Zvo-
nimira, u gradu Ninu2 i pred samim kraljem kao svjedokom, izdaje osudu
protiv bribirskog upana Streinje.
U K o r u l i , o SS. irilu i Metodu 1898.
F. Radi.
> Raki: Doc. VII. str. 62.
2
Raki: Doc. VII. str. 164.