2.

Kristalne forme

Skup kristalnih ploha koje imaju jednak polozaj u odnosu na elemente simetrije
cini kristalnu formu. Mogu biti zatvorene (sve plohe zatvaraju cijeli kristalni
prostor)

i otvorene(plohe iako su iste ne zatvaraju kristalni prostor)

3.Obiljezavanje kristalografskih oblika

Za obiljezavanje elemenata na kristalu upotrebaljavaju se simboli. Potoji vise

sistema za obiljezavanje kristalografskih oblika medju kojima su: Weisov sistem,

Milerov sistem, Levijev sistem. Najvise se upotrebaljavaju Wejsovi simboli i

Milerovi indeksi.

Levijev nacin obiljezavanja uzet na primjeru paralelopipeda: ima tri para razlicitih
ploha, po jedan par istih rogljeva i ivica.

Milerov sistem predstavlja odnos parametara date plohe.

4. Kristali i amorfne materije, slicnosti i razlike

Slicnosti: obje materije nastaju procesom kristalisanja dok su im razlike: amorfne

materije menaju definisan oblik dok su kristalne materije tacno definisane po

obliku.
1.Presjek zemlje, graa zemlje, graa litosfere ?

2.ta su minerali, fizicke i hemijske osobine i sistematika minerala ?

3.Klasifikacija stijena.

4.Geodinamika (endodinamika i egzodinamika) ?

5.Tekstonski radijalni pokreti ?

6.Tektonski tangencijalni pokret ?

7.Sloj i elementi sloja ?

8.Geoloki agens sloja ?

9.Koji su faktori i tipovi metamorfizma ?

10.ta su potresi i elementi potresa ?

11.ta su izdani i izvori ?

12. Rasjedi ? Sve !

5.Klase simetrije

Sve kristale obzirom na elemente simetrije mozemo svrstati u 32 razlicite

skupine koje nazivamo kristalnim klasama ili klasama simetrije. Sve vrste kristala
sa istim

brojem i vrstom kombinacija elemenata simetrije obuhvacene su u jednu klasu

simetrije ili kristalnu klasu. Ne postoji kristalna vrsta koja se ne moze svrstati u
jednu

od 32 klase.

6. Heksakisoktaedrijska klasa simetrije kubicnog sistema

Elementi simetrije: 3Pg + 6Ps; 3L4+4L3+6L2;C

Forme koje se javljaju:heksaedar,oktaedar,rompski

dodekaedar,tetrakisheksaedar,trisoktaedar, deltoidski
ikozitetraedar,heksakisoktaedar.

Minerali: Cu(bakar), Au(zlato), Ag(platina), NaCl(halit)

7.Istorijski razvoj minerologije

Rijec minerologija potice od latinskog naziva mina okno; minare vaditi rudu;
mineralis sve sto pripada rudniku. Kao nauka pocinje se razvijati pocetkom

novog vijeka u doba renesanse. 18 stoljece je doba burnog razvoja mineroloske

nauke. Najveci uspjeh je ipak dozivjela u 19 stoljecu uvodjenjem metoda

ispitivanja strukture minerala rengenskim zrakama.

8. Mjerenje uglova na kristalu instrumenti

Goniometri su instrumenti za mjerenje uglova izmedju ploha na kristalu. U

zavisnosti od principa, koji se nalazi u osnovi nacina mjerenja i od odbina njegove

konstrukcije, goniometri se mogu podijeliti na nekoliko tipova: kontaktni, refleksni

i teodolitni goniometar.

10. Zakon zona(Stenov zakon)

Zakonom zona smatramo skup ploha povezanih paralelnim bridovima. Svaka

ploha pripada dvjema zonama, jer je pravilo da se na sjecistu dvije zone
pojavljuje

ploha ako nije prisutna moguca je. Dvije plohe su dovoljne da cine jednu zonu.
11. Kristalografske ose, parametri i indeksi kristalnih ploha

Za odredjivanje polozaja ploha na jednom kristalnom obliku sluze nam

kristalografske osi, koje predstavljaju zamisljene pravce koji prolaze kroz idealni
centar

kristala i imaju odredjene pravce u prostoru, medjusobno zatvarajuci tacno

odredjene uglove.

13. Diheksagonalna bipiramidalna klasa (holoedrija)

Elementi simetrije: Pg+6Ps; L6+(3+3)L2; C

Forme koje se javljaju: diheksagonska bipiramida, heksagonska bipiramida I i II

poloaja, diheksagonska prizma, heksagonska prizma I i II poloaja,bazni osnovni

pinakoid.

Minerali: grafit(C), kovelin(CuS), nikelin(NiAs)

14.Elementi simetrije

Kod vanjske simetrije postoji vise operacija koje dovode do simetrije poliedarskih
tijela i zovemo ih elementima simetrije.
Ravnina simetrije predstavlja takvu ravan koja dijeli kristal na dva jednaka dijela,
koji se odnose jedan prema drugom kao predmet prema liku u ogledalu. Broj

ravni simetrije na kristalu strogo je odredjen. Na jednom kristalu maksimalno je

moguce devet ravni simetrije. Uglovi koje zatvaraju medjusobno ravnine simetrije

iznose 90, 60, 45, 30 stepeni. Oznacavamo sa Pg(g-glavna) i sa Ps(s-sporedna).

Osi simetrije je svaki pravac u poliedru oko koga se obrtanjem poliedra za

izvjestan ugao vrsi potpuna supstitucija svih identicnih elemenata. Oznacavamo
ih

girama. Zavisno kog su stepena u indeksu pored naziva L stoji i broj 2, 3, 4, 6.

Centar simetrije oznacava zamisljenu tacku u unutrasnjosti kristala, koja ima

osobinu da je svaki kroz nju provuceni pravac sa obja strane i fizicki i morfoloski

jednak. Centar simetrije oznaavamo sa C.

15. Znacaj i podjela predmeta

Minerologija pripada geoloskim naukama sa zadatkom svestranog proucavanja

minerala. Dijeli se na opcu minerologiju i sistematiku minerala. Opca minerologija

proucava osobine minerala dok sistematika minerala proucava fiziografiju

minerala, opisuje prirodu minerala i pronalazi pricipe po kojima ih klasificira. Iz

minerologije se izdvaja kristalografija kao zasebna nauka. Kristalografija (grc.rijec

kristallos-gorski kristal/kvarc) je nauka koja proucava kristale i kristalno stanje
uopce. Nauka o kristalima ili kristalografija bavi se opcenito kristalnim stanjem
materije, bez obzira da li se radi o prirodnim ili vjestackim materijama, hemijskim

elementima ili spojevima. Minerologija je nauka o mineralima. Bavi se

proucavanjem oblika u kojima se pojavljuju minerali, njihove unutrasnje gradje,
fizickim i

hemijskim svojstvima.

16. Ditetragonalna bipiramidalna klasa simetrije

Elementi simetrije su: Pg+4Ps; L4+4L2; C

Forme koje se javljaju su: tetragonska bipiramida I i II poloaja, ditetragonska

bipiramida, tetragonska prizma I i II poloaja, ditetragonska prizma,bazni osnovni

pinakoid.

Minerali: rutil(TiO2), cirkon Zr(SiO4)

17. Tetragonalna skalenoedrijska klasa

Elementi simetrije su: 2Pg; L2(4)+2L2

Forme: tetragonski bisfenoid, skalenoedar.

Minerali: halkopirit (CuFeS2)

18.Kristalne projekcije

Kod projekcija se teziste stavlja na kutne odnose medju plohama. Sferna

projekcija je projekcija kristala, na povrsinu kugle odnosno sfere. Kristal, odnosno

plohe s njega projiciramo tako da ga stavimo u srediste kugle, a zatim iz sredista

kristala odnosno kugle povlacimo normale na krisalne plohe. Te se normale

produzuju dok ne probodu povrsinu kugle. Ta probodista nazivaju se polovi i svaki

pol je projekcija jedne kristalne plohe.

Stereografska projekcija je projekcija na ekvatorijalnu ravninu kugle koja je

ogranicena linijom ekvatora, odnosno osnovnom kruznicom stereografske
projekcije.

Stereografska projekcija se izvodi iz sfere tako da se polovi sferne projekcije

spajaju sa suprotnim polom kugle. Spojnice probadaju ekvatorijalnu ravninu kugle
i

svako to probodiste je projekcija jedne kristalne plohe. Da bi razlikovali plohe s

gornje od ploha s donje polovice kristala moramo u projekciji za njih koristiti

razlicite simbole.

19. Osnovni pojmovi,definicije i faktori koji dovode do stvaranja minerala

Minerali ili kristali nastaju procesom kristalizacije. Nastaju iz vodenog rastvora ili
iz rastopa. Osnovni faktori pri nastanku nekog minerala ili kristala su:

temperatura, pritisak i hemijski sastav otopine ili rastopa. Vazno je znati da

mineral ne raste u svim pravicima istom brzinom, vec brzina rasta zavisi od
smjera.

20. Granicni elementi kristala

Granicni elementi kristala su:

Plohe ravne povrsine koje ogranicavaju kristal. Po obliku mogu biti trougaone,
kvadratne, pravougaone, rombicne... Svaka identicna ploha oznacava se istim

znakom.

Ivice pravolinijski granicni elementi na kristalu koji nastaju dodirom dviju

nagnutih ploha.

Rogljevi obrazuju se na kristalu gdje se suocavaju tri ili vise ploha.

21. Greske u gradji kristala

Kristali u prirodi skoro nikad nisu savrseni. Oni koji se stvaraju u prirodi podlijezu
stalnim promjenama, te se u vezi s tim i stvaraju odredjeni defekti kristalne
strukture. Defekti strukture dijele se u tri grupe: defekti resetke, defekti atoma i
posebni defekti. Defekti strukture resetke rastureni su sirom resetke uglavnom
bez

posebne zakonitosti, defekti atoma odnose se na pojedine atome i njihovu

neposrednu okolinu dok posebni defekti dolaze uslijed prisustva neke strane
cestice.

22. Rombicna bipiramidalna klasa (holoedrija)

Elementi simetrije: 3P;(3L na 2); C

Forme koje se javljaju: rompska bipiramida, rompska prizma I, II i III

polozaja,prednji pinakoid, bocni pinakoid, bazni osnovni pinakoid.

Minerali: barit(BaSO4), antimonit(Sb2S3), olivin (Mg, Fe)2 SiO4

23. Heksatetraedrijska klasa simetrije

Elementi simetrije su: 6Ps, (4L na 3) + (3L na 2)

Kristalne forme: tetraedar, tristetraedar, deltoidski dodekaedar,

heksakistetraedar

Minerali koji kristalisu: sfalerit ZnS

24. Disdodekaedrijska klasa simetrije

Elementi simetrije: 3Pg; (3L na 2) + (4L na 3); C

Forme koje se javljaju: disdodekaedar, pentagonski dodekaedar.

Minerali: pirit(FeS2), sperilit(PtAs2)

25. Monoklinska prizmasta klasa (holoedrija)

Elementi simetrije: P; (L na 2); C

Forme: monoklinska prizma IV opsteg polozaja, monoklinska prizma I i II

polozaja,pinakoid II polozaja, prednji pinakoid, bocni pinakoid, bazni osnovni
pinakoid

Minerali: realgan(As4S4), gips(CaSO4 x 2H2O)

26. Prostorne grupe

Bravais je pokazao da postoji ukupno 14 razlicitih celija koje predstavljaju jedinih

14 mogucih nacina periodicnog ponavljanja tacaka u prostoru. Kombiniranjem

14 Bravaisovih resetki sa simetrijom 32 kristalne klase i uvodjenjem elemenata

simetrije s translacijom dolazi do 230 mogucih kombinacija prostornih grupa.
Predstavljaju 230 mogucih nacina na koji se neki motiv moze periodicno ponoviti
u prostoru. Oznake za prostorne resetke: internacionalne mogu se pisati u punom

ili skracenom obliku: simbol se sastoji od dva dijela(prvi dio koji je tip Bravaisove
resetke i drugi koji su elementi simetrije), na temelju simbola odredjuje se

kristalna klasa. Schoenfliesovi ne pruzaju toliko informacija pa se sve rjedje

koriste.

27. Paralelno srastanje iste mineralne vrste

Kod paralelnog srastanja kristalne individue iste mineralne vrste srastaju

simetricno u odnosu na jednu mogucu plohu koja je paralelna sa simetrijskom
ravni

pojedinih individua. Ova pojava nastaje narocito kada je miran tok kristalizacije
necim poremecen, pri nejednakom prilivu materije. Ovaj vid srastanja kod nekih

minerala je vrlo karakteristican.

28. Heteropolarna (Ionska) veza

Ostvaruje se medju atomima koji se izrazito razlikuju po elektronegativnostima.

Atomi ostvaruju energetsku stabilnost otpustanjem odnosno prihvatanjem
elektrona
nastaju ioni kationi i anioni. Veza se zasniva na privlacnoj sili razlicito nabijenih
iona. Coulombova sila proporcionalna umnosku naboja i obrnuto proporcionalna

kvadratu udaljenosti medju ionima. U strukturama je u ravnotezi s odbojnom

Bornovom silom. Beza je neusmjerena pa ione mozemo smatrati kuglicama.

29. Bliznjenje (srastanje) minerala

Minerali se u prirodi javljaju kao samostalne mineralne jedinke i kao sraslacke

jedinke. Blizne mineralne jedinke medjusobno srascu po nekom od brojnih zakona

bliznjenja, pri cemu se dva ili vise bliznih jedinki blizni ili srasta. To srastanje
odvija se po strogo odredjenom zakonu, zakonu srastanja. Tj. Sraslac je agregat
od

dva ili vie individuuma simetrijski povezanih medjusobno sa elementima

simetrije.

30. Trigonalna trapezoedrijska klasa(trapezoedrijska tetratoedrijska)

Elementi simetrije su: (L na 3) + (3L na 2)

Kristalne forme: trigonski trapezoedar (negativni desni d, negativni lijevi l,

pozitivni desni +d, pozitivni lijevi +l)

Minerali: kvarc SiO2 cinabarit HgS

31. Triklinska pinakoidalna klasa

Elementi simetrije: C

Forme: prednji pinakoid, bocni pinakoid, bazni osnovni pinakoid, pinakoid I, II, III i
IV polozaja

Minerali: albit (NaAlSi3O8), disten (Al2SiO4)

32.Metalna veza

Javlja se izmedju atoma koji se neznatno razlikuju po elektronegativnosti, ali im je

elektronegativnost mala. Elektroni su vezani za vise jezgara, dok su im veze

neusmjerene i veoma slabe.

33. Gradja atoma i vrste veza u kristalima

Atom je izgradjen od jezgre i el. Omotaca. U jezgri se nalaze protoni(+) i

neutroni(neutralni), dok se u omotacu nalaze elktroni(-) koji kruze oko jezgre. U

razlicitim kristalima razlikujemo cetri osnovna tipa veza koje drza na okupu
cestice, i to: heteropolarne (ionske) veze, homeoplarne (kovalentne) veze,
metalne veze
i Wan der Waalsove veze.

34. Srastanje kristala, ravni i osi srastanja, vrste

Minerali se u prirodi javljaju kao samostalne mineralne jedinke i kao sraslake

jedinke. Blizne mineralne jedinke meusobno srau po nekom od brojnih zakona

blinjenja, pri emu se dva ili vie bliznih jedinki blizni ili srasta. To srastanje
odvija se po strogo odreenom zakonu, zakonu srastanja. Tj. Sraslac je agregat
od

dva ili vie individuuma simetrijski povezanih meusobno sa elementima

simetrije. Obzirom na karakter sraslake osi, svi sraslaci su svrstani u tri grupe:
okomina

(normalni) sraslaci su oni sraslaci kod kojih je os okomica na neku kristalnu plohu;
bridni sraslaci su oni kod kojih je sraslaka os neki kristalni brid; kompleksni

sraslaci su oni sraslaci kod kojih je sraslaka os okomica na neku kristalnu ivicu u
odreenoj kristalnoj plohi. Ravan srastanja je ona ravan prema kojoj se uvijek

odredjuje uzajamni polozaj sraslih jedinki. Uvijek je paralelna jednoj

kristalografskoj plohi.

36. Kristalohemija, definicija i osnovni pojmovi

Kristalohemija je nauka koja se bavi odnosima izmedju strukture kristala i njihovih
fizickih i hemijskih svojstava. To je nauka o medjusobnom rasporedu

materijalnih cestica u kristalima, koji ovisi o njihovom svastavu, velicini i silama

koje drze na okupu te cestice u homogenoj vezi. Bavi se realnim kristalnim

resetkama, gdje su tacke zaposjednute atomima, ionima ili molekulama koji

zahvaljujuci silama koje medju njima djeluju grade kristalnu resetku i odredjuju
njena

svojstva.

37. Homeopolarna (kovalentna) veza

Stabilan elektronska konfiguracija atoma odnosno veza medju njima ostvaruje se

dijeljenjem elektrona tj preklapanjem elektronskih orbitala. Ostavruje se medju

atomima slicne, u pravilu velike elektronegativnosti. Veza je usmjerena zbog

usmjerenosti orbitala.

39. Specijalni tipovi prostornih resetki po Bravaisu

Iz pogleda tipova kristalnih resetki po bravaisu postoje cetri vrste kristalnih

resetki: centrirane, primitivne, pljosno primitivne i bazno centrirane. Stepen
simetrije

nabrojanih resetki odgovara stepenu simetrije sedan holoedrijskih kristalnih

klasa.
40. Prostorna resetka, tacka, niz, resetka, specijalni tipovi mrezastih ravni

Pravilan raspored najmanjih cestica materije karakterise se time sto se one u

istim pravicima uvijek nalaze na podjednakim odstojanjima. Ti nizovi su takodje

pravilno postavljeni jedan pored drugog na jednakim odstojanjima. Jedan takav

poredak zove se prostorna resetka. Materijalne cestice zaposijedaju cvorove

resetke. Sematski svaki se cvor oznacava tackom, tako da se gradja citavog

kristala predstavlja u vidu prostora ispunjenog pravilno rasporedjenim teckama.
Po

Braveu prava posjednuta jednim proizvoljnim brojem tacaka na jednakim

odstojanjima zove se tackasti niz. Bezbroj kongruentnih nizova koji leze u jednoj
ravni

jedan pored drugog, paralelno i na jednakim odstojanjima obrazuju mrezastu

ravan. Specijalni tipovi mreza su: klino-mreza; orto-mreza; rombo-mreza; heksa-

mreza; tetra-mreza.

41. Monoklinska prizmasta klasa

Elementi simetrije: P; (L na 2); C

Kristalne forme: prizma IV polozaja, prizma III polozaja, prizma I polozaja, prednji
pinakoid, bazni pinakoid, bocni pinakoid, pinakoig II polozaja.
Minerali: gips Ca(SO4) x H2O

42. Srastanje minerala kod razlicitih kristalografskih sistema

Dimenzije elementarnih celija minerala koji srastaju mora biti priblizno jednaka u
najmanje jednom pravcu, dok je nacin hemijskog vezivanja u tom istom pravcu

slican. Simetrija nije ista. Minerali koji srastaju imaju najmanje jednu ivicu ili
plohu koja im je paralelna. I uvijek na isti nacin srastaju.

43. Hauy eva predstava o strukturi kristala

Hauy je smatrao da su razni oblici koji zadobija neka kristalna materija proizvod
jedne zajednicke osnovne strukture.

44. Simetrija unutrasnje strukture minerala

Simetrija unutrasnje strukture kristala se ispoljava u pojavi vise jednakih pravaca

koji se ponavljaju pravilno na odredjenim uglovinim rastojanjima, a u kojima su

sve osobine jednake. Jedna promjena polozaja oznacava se kao operacija

poklapanja. Postoje tri operacije poklapanja i to: obrtanje, ogledanje i translacija.
46. Voda u mineralima

U mineralima se nalazi kao konstitucijska, vezana ili kristalna i kao slobodna

voda. Konstitucijska se nalazi u mineralima u ionskom obliku, vezana se nalazi u

kristalnoj resetki u obliku molekula. Slobodna voda se dijeli na zeolitsku, kaloidnu

i higroskopnu vodu. Zeolitna je vezana za minerale grupe zeolita, kaloidna za

minerale nastale iz kaloidnih rastvora, higroskopna voda je vlaga minerala.

47. Kristalni mjesanci

Kristalni mjesanci se mogu definisati kao kristalna tijela promjenjivog hemijskog

sastava. Promjenjivost sastava rastopa dovodi do zonarne gradje minerala, pri

cemu pojedine zone imaju razlicit hemijski sastav.

48. Kovalentni minerali

Medju kovalentnim mineralima spadaju: sulfidi, selenidi, teluridi i sulfosoli kao i

neki samorodni elemnti kao sto su dijamant, grafit, sumpor i arsen.
49. Luminescencija

Bilo kakvo zracenje minerala, koje nije rezultat usijavanja minerala naziva se
luminiscencija. Nastaje na razlicite nacine i zapaza se obicno kod minerala sa
ionskim

primjesama, tzv aktivatorima. Obicno je slaba i zapaza se samo u mraku.

50. Hemijski sastav minerala

Hemijski sastav minerala se odredjuje pomocu analitickih metoda. Svaka metoda

ima ima svoje zahtjeve u pogledu pripreme uzorka i dosta veliku tacnost. Uzorci

koji su podvrgnuti kvalitativnoj ili kvantitativnoj analizi treba da se sastoje od

samo jednog minerala. Mali broj minerala ima relativno postojan sastva. Vecina
njih

pokazuje znacajnije varijacije sastava u pojedinim dijelovima svojih struktura.

51. Fizicke osobine

Minerali kao fizicka tijela odlikuju se osobinama, koje se mogu mjeriti razlicitim
instrumentima. Te fizicke osobine su: boja, gustina, sjaj, tvrdina...

Sve fizicke osobine se dijele u dvije grupe i to skalarne(nezavisne od pravca) i

vektorijalne(promjenjive u zavisnosti od pravca).
52. Van der Valsova veza

To je cetvrti tip hemijske veze. To je tip karakteristican za kristale inertnih plinova

i zbog njihovih popunjenih spoljasnjih elektronskih ljuski oni ne mogu postici tri

prethodna tipa veze. Te veze su veoma slabe i karakteristicne su za mali broj

minerala.

53. Mosova skala tvrdine

Talk (R:1 A: 0,04) gips (R:2 A:1,25); kalcit (R:3 A:4,50); fluorit(R:4 A:5,00);

apatit(R:5 A:6,50); ortoklas(R:6 A:37); kvarc(R:7 A:120); topaz(R:8 A:175);

korund(R:9 A:1000); dijamant(R:10 A:140000).

54. Cjepivost, odvajanje i prelom minerala

Pri razbijanju minerala udarcem cekica javljaju se glatke povrsine cjepivosti ili
nepravilne povrsine preloma. Cjepicost se javlja samo kod kristala, dok se prelom

javlja kod amorfnih materija. Odvajanje je sposobnost minerala da se razbija duz

oslabljenih ravni. Oslabljene ravni mogu biti rezultat pritiska ili udaranja.
55. Velicina atoma i iona, pravi i efektivni polumjeri

Velicina atoma zavisi od rasporeda elektronske gustine u vanjskim orbitalama.

Pozitivno ili negativno nabijeni ioni djelujuci na susjedne ione privlaceci ih ili

odbijajuci ne dozvoljava da bilo sta drugo u to podrucje dodje. To podrucje

predstavlja velicinu iona. Koliko je to podrucje najbolje nam moze dati ionski

polumjer. Pod pojmom polumjera podrazumijeva se razmak od jezgra do krajnje

elektronske ljuske. Sfera djelovanja iona je veca od kugle koja pokazuje njegovu

pravu velicinu. Te vece kugle zovemo efektivni polumjeri iona. Stoga

zakljucujemo da su efektivni polumjeri iona veci od njihovih pravih polumjera.

56. Gustina (specificna masa) minerala

Gustina nekog tijela je odnos njegove mase i njegove zapremine izrazena u

kilogramima po metru kubnom.

Postoji vise metoda odredjivanja gustine kao sto su:

-metoda piknometra(odredjuje se pomocu staklene posudice koja se zove

piknometar);

-metoda hidrostaticke vage(odredjuje se pomocu mjerenja tezine minerala u

zraku i u vodi);
-metofa teskih tecnosti(odredjuje se tako da se izabere tecnost na kojoj mineral
pliva, pa se postepeno razblezuje dok mineral ne pocne da lebdi na svakom

proizvoljnom mjestu)

58. Elektricne osobine minerala

Elektroprovodljivost minerala zavisi od tipa veze. Elektricne osobine dijele se u

dvije skupine i to: piezoelektricne osobine (polarne osi postoje samo u kristalima
u

kojima nema centra simetrije); piroelektricne osobine (temperaturne promjene

kristala mogu da izazovu nastajanje pozitivnih i negativnih naelektrisanja na

suprotnim krajevima polarne osi)

59. Koordinacione resetke

Pod terminom koordinacioni broj podrazumijevamo broj iona koji okruzuju drugi
ion suprotnog naboja. Kada je brojcani odnos kationa prema anionu dat, tada

raspored iona zavisi od geometrijskih faktora, koji ce odrediti samu strukturu

kristala.ako je ta struktura pravilna to ce tijelo imati i pravilnu kristalnu resetku ili

pravilnu koordinacionu resetku.

60. Izomorfizam

Materije koje imaju slican hemijski sastav supstance, slicne hemijske konstitucije
kanalisu ne samo u istom sistemu vec imaju i slican osni odnos i slicne uglove
vezu

istovrsnim plohama nazivamo izomorfizam (isos-isti;morphe-oblik). Pod

izomorfnim elementima podrazumijevaju se oni elementi koji mogu jedan drugog

zamjenjivati a da pri tome ne mijenjaju kristalni oblik. Iz ovoga proizilazi da bitan

cinilac kod izomorfizma nije hemijski sastav vec kristalna resetka.izrazit primjer
za

izomorfiju predstavljaju dvije izomorfne grupe karbonata i to aragonitna i

kalcitna grupa. Gdje je hemijska formula aragonita i kalcita potpuno ista CaCO3
dok su

im i radiusi kationa isti.

61.Termometrijske metode (DTA, TGA, TG)

Termometrijske metode obuhvataju diferencijaalno termijsku analizu(DTA),

termogravimetrijsku analizu(TGA) i termometrijsku titraciju.pri ovim
odredjivanjima

podaci se dobijaju u obliku obiljezenih krivih koje se mogu smatrati toplotnim

spektrima ispitivane materije. Diferencijalno termijska analiza(DTA) zasniva se
na
uporedjivanju termickih svojstava ispitivanog uzorka i termicki inertnog
materijala. Termogravimetrija (TGA) omogucava da se opise sa izvjesnom
tacnoscu

stehiometrija obuhvacena u hemijskim promjenama. Pomocu (TG) pratimo

promjenu mase uzorka.

63. Polimorfizam

Polimorfizam u kristalografiji podrazumijeva kristale koji dijele istu hemijsku

formulu ali imaju razlicitu kristalnu strukturu. Iako im je hemijski sastav isti, svaka
od

tih polimorfnih supstanci kristalizira u drugoj kristalnoj klasi i pokazuje razlicita

fizicka, a donekle i hemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u

razlicitim genetskim uvjetima, razlicit sastav i koncentracija otopina iz koje

nastaju razliciti pritisak i temperatura. Najpoznatiji primjeri su dijamant i grafit,
obje

hemijske formule C stim da dijamant kristalizira u kubicnom a grafit u

heksagonskom sistemu.

64. Klasifikaije minerala prema tipu veze

Ako kristale sa Van der Waalsovim medju molekularnim silama pridruzimo
kovalentnim mineralima tada zavisno od tipa vezivanja razlikujemo: ionske
minerale,

metalicne minerale i kovalentni minerali.

65. Fizioloske osobine minerala

Fizioloske osobine minerala su takve osobine koje zapazamo neposredno culima,

a tu prije svega spadaju ukus, miris i opip.

66. Metalicni minerali

Najvazniji metalicni minerali su bakar, srebro i platina. Imaju istu strukturu i

izomorfni su. Svi kristalisu u heksakistetraedrijskoj klasi simetrije kubicnog
sistema. U

kristalima mnogih minerala ima veliki broj prelaznih tipova vezivanja.

67. Cvrstoca minerala, elasticnost minerala

Otpor minerala koji se javlja pri cijepanju, lomljenju, savijanju i prelomu

karakterisu njegovu cvrstocu. Za oznacavanje ove osobine koriste se sledeci
termini:
-krtost (mineral se lako razbija na sitne komade)

-kovnost (mineral se lako stanjuje u sitne plocice)

-plasticnost (mineral se reze u fine plocice)

-rastegljivost (mineral se izvlaci u tanke zice)

-gipkost (mineral se savija ali se ne vraca u prvobitno stanje poslije uklanjanja

uzroka naprezanja)

-elasticnost (mineral se vraca u prvobitno stanje poslije prestanka naprezanja)

68. Struktura silikata

Obzirom na nacin vezivanja tetraedra SiO4 silikata izvrsena je klasifikacija na sest

zasebnih grupa i to:

-nezosilikati(nezos-ostrvo; kod kojih je tetraedar samostalan ili je povezan drugim

kationima)

-sorosilikati(soror-sestra; egzistiraju dva tetraedra povezani jednim zajednickim

jonom kisika)

-ciklosilikati(cyklos-prsten; vezani su u obliku prstena)

-inosilikati(inos-traka; struktura u vidu lanca, postoje jedno-lancani i dvo-lancani)

-filosilikati(phyllon-sloj; povezani sa tri jona kiseonika stvarajuci tzv plosni vez)

-tektosilikati(tekton-mreza; vezani tako da niti jedna kisikova valencija nije

slobodna)

69. Opticke osobine minerala

Opticka svojstva minerala ogledaju se u prolaznoj svjetlosti koja se promatra na

polarizacijskom mikroskopu. Zbog razlike u brzini sirenja svjetlosti u dva sredstva,

zraka svjetlosti se pri prelazu iz jednog sredstva u drugo lomi u skladu sa

zakonom loma.

Ukoliko svjetlost ide iz opticki gusceg u rjedje sredstvo, lomi se od okomice, i

ukoliko je kut upada veci od tzv. granicnog kuta totalne refleksije, za koji se zraka

lomi pod kutom od 90 stepeni, biti ce totalno reflektirana tj. nece izaci iz opticki
gusceg sredstva.

Na osnovu optickih svojstava materija se dijeli na:

-optiki izotropni ili jednolomni(plinovi, tekuine, amorfne krute tvari te materijali

koji kristaliziraju u kubinom sustavu)

-optiki anizotropni ili dvolomni(materijali koji kristaliziraju u svim ostalim

sustavima)
70. Sjajnost minerala

Sjajnost minerala zavisi od kolicine reflektovane svjetlosti sa glatkih i ravnih

ploha kristala i od indeksa loma. Postoji vise vrsta sjajnosti izmedju ostalih:
dijamntska,

staklasta, metalna, nematelna...

71. Odbijanje(refleksija) svjetlosti

Na ravnoj, glatkoj granici dvije materije, svjetlost se reflektuje tako, da je ugao

refleksije jednak uglu upada i da se odbijena zraka nalazi u ravnini upada na

suprotnoj strani normale.

73. Gradja i sastav zemljine kore

Zemljina kora je izgradjena od okeanske (4-6km) i kontinentalne (45-60km) kore.

Mohov diskontinuitet dijeli Zemljinu koru od gornjeg dijela zemljinog omotaca.

Kontinentalna kora se sastoji od granitnog sloja koji je prekriven sedimentnim

slojem i od bazaltnog sloja. Bazaltni i granitni sloj odvojeni su Konradovim

diskontinuitetom. Posle bazaltnog sloja dolazi sima sloj koji od gornjeg dijela
Zemljinog omotaca odvaja Mohov diskontinuitet
74. Boja minerala, boja ogreba minerala

Boja minerala potice od materije od koje je izgradjen mineral. Moze biti

idiohromatska(licna boja) i alohromatska(od primjesa). Ogreb minerala nam
pomaze da

ustanovimo koje je boje mineral.

75. Toplotne osobine minerala

Kada u nekoj tacki u kristalu djeluje toplota, ona se od te tacke siri u svim
pravcima i prouzrokuje sirenje ili skupljanje kristalne resetke. Po provodljivosti
toplote

metalicni minerali imaju neuporedivo vecu relativnu provodljivost od

nemetalicnih minerala. Svaka kristalna materija stalnog hemijskog sastava ima
tacno odredjenu

tacku toljenja.

76. Tvrdoca minerala

Pod tvrdocom minerala podrazumijevamo otpor koji mineral pruza prema

spoljnim silama. Postoji apsulutna i relativna tvrdoca. Istrazivanja su pokazala da
postoje

odnosi izmedju strukture minerala i njihove tvrdoce:

-tvrdoca je veca sto su manji atomi i ioni;

-tvrdoca je veca sto je veca njihova valencija ili naboj;

-tvrdoca je veca sto je veca gustina pakovanja.

77. Metode ispitivanja kristalne materije

Svaka fizicka osobina elemnta ili jedinjenja moze da posluzi kao osnova za
razvijanje instrumentalne metode. Instrumentalne metode u minerologiji se
koriste: da se

postigne usteda u vremenu, da bi izbjegli hemijska odvajanja, da bi postigli vecu

tacnost pri radu i da bi analizirali veoma male kolicine uzorka.

79. Geohemijska klasifikacija elemenata

Pojedini hemijski elementi su specificni za pojedine vrste minerala, prema tome

mozemo reci da postoji prirodno udruzivanje minerala:

-litofilni elementi(grade minerale s kisikom i nalaze se u litosferi)

-halkofilni elementi(grade minerale sa sumporom kao sto su sulfidi i sulfosoli)

-siderofilni elementi(dolaze uglavnom u elementarnom stanju)

-atmofilni elementi(plonoviti elementi u atmosferi)

80. Osobine optickih dvoosnih minerala

Rompski, monoklinski i triklinski minerali su opticki dvoosni. U njima postoje dva

pravca u kojima svjetlost ide istom brzinom, dvije opticke osi. U ta dva pravca

ne dolazi do dvojnog prelamanja svjetlosti. U stvim ostalim pravcima svjetlost se

lomi u dva zraka koji putuju razlicitim brzinama i polarizovani su u ravnima koje
su

upravne jedna na drugu.

81. Magmatska sredina

Magma je prema definiciji prirodni silikatni rastop u Zemljinoj kori. Kada izadje na
povrsinu Zemljine kore nazivamo je lava. Zavisno od toga gdje su se formirale

magmatske stijene dijelimo ih na:

-intruzivne(plutonske,dubinske) stijene

-efuzivne(vulkanske,povrsinske) stijene
-zicne(zilne) stijene

Vezano za magmatski postanak izdvajaju se cetri tipa mineralnih asocijacija:

-magmatske stijene;

-pegmatitske zice;

-hidrotermalne zice;

-vruci izvori i proizvodi fumarola.

82. Osobine opticki anizotropnih minerala

Opticki anizotropni minerali su svi minerali osim amorfnih i teseralnih minerala.

Brzina sirenja svjetlosto kod njih zavisi od pravca. Oni ne samo da polarizuju

odbijene i prelomljene zrake, vec oni dijele prelomljenu svjetlost na dva dijela koji
se sire razlicitim brzinama i razlicitim pravcima, a polarizovani su u ravnima koje

medju sobom grade pravi ugao.

83. Geohemija, definicija i podjela

Pod nazivom geohemija podrazumjeva se izucavanje sastava Zemlje i drugih
planeta, hemijskih procesa i reakcija koje su odgovorne za sastav stijena i tla, kao
i

kruzenje (migracija) materije i energije koje transportuju Zemljine hemijske

komponente u vremenu i prostoru, i njihovu interakciju sa hidrosferom i
atmosferom.

Dijeli se na:

-atmosferu(gasoviti omotac Zemlje)

-biosferu(sfera u kojoj postoji zivot)

-hidrosferu(vodeni omotac Zemlje)

-litosferu(silikatna Zemljina kora)

-halosfera(oksidno-sulfidna ljuska)

-siderosfera(nikalno-zeljezna jezgra Zemlje)

84. Gradja i sastav Zemlje

Zemlja je izgradjena od minerala. Strukturna gradja Zemlje:

-Zemljina kora (okeanska i kontinentalna);

-Mohov diskontinuitet;

-gornji omotac;

-prelazna zona/srednji omotac;

-donji omotac;

-Gutenbergov diskontinuitet;

-vanjsko jezgro;

-unutrasnje jezgro.

85. Sedimentna sredina

Procesi sedimentacije iskljucivo se odvijaju na povrsini Zemljine kore. Pod

uticajem vanjskih sila (vjetar,temperatura,kise...) minerali jedne stijene ce biti
podlozeni

raspadanju. Taj materijal more ostati na tom istom mjestu a moze se i procesom
transportovanja prenijeti na drugu lokaciju. Na toj drugoj lokaciji dolazi do

akumulacije te iste materije i dolazi do stvaranja nove sedimentne stijene. Proces

raspadanja, transporta i akumulacije naziva se litogeneza dok je proces nastanka

taloga tj zbijanje, kompakcija i cementiranje proces dijageneze.

86. Polarizacioni mikroskop, dijelovi i namjena

Polarizacioni mikroskop sluzi za ispitivanje minerala u propustenoj svjetlosti.

Sastoji se od mehanickog i optickog dijela kao i prateceg pribora.

87. Nikolova prizma

Nicolova prizma je opticka prizma. Koristi se u optickim uredjajima , kao sto

supolarizator . Uz pomoc prizme dobijamo Nikolov snop polarizovane svjetlosti.

Sastoji se od dva dijela, oba dijela su napravljena od kristala kalcita. Zraka koja
ulazi u jedan kraj prizme zbog dvolomnosti greda raspada se na dva snopa. Jedna

greda ce ju odbiti dok ce kroz drugu proci i nastaviti svoju putanju.

88. Rentgenske metode ispitivanja minerala

Rendgensko istrazivanje minerala svodi se na dvije metode i to:

-metoda monokristala(za rad se koriste rendgenski zraci, a kao izvor rendgenskog

zracenja sluzi nam rendgenska cijev)

-metoda praska(primjenjuje se ako su kristali manji od 1 x (10 na 12))

89. Gradja i sastav plasta

Zemljin omotac se nalazi izmedju Mohovog i Gutenbergovog diskontinuiteta a

sastoji se od: gornjeg dijela, srednjeg ili prelaznog dijela i donji dio omotaca.

Gornji plast se prostire od Mohovog diskontinuiteta do dubine oko 400 m, sastoji

se od stijena peridotita ili eklogita. Srednji plast je prelazni plast proteze se od

400m do nekih 800m. Donji omotac se proteze od 800m pa sve do 2900m i u

njemu nema nekih jasnih naznaka nekih hemijskih procesa.

90. Mineralni sastav Zemljine kore

Koje minerale i koliki broj minerala grade pojedini hemijski elementi zavisi od
njihove rasirenosti u Zemljinoj kori, geohemijskog karaktera i geoloskih uslova u

kojima nastaju pojedini minerali. Zemljina kora je izgradjena od preko 100

elemenata. U njenoj kori razlikuju se tri geoloske sredine, koje se razlikuju po

hemijsko-fizickim osobinama:

-magmatska sredina(visoke temperature)

-sedimentna sredina(umjerene temperature)

-metamorfna sredina.(sirok interval pritiska i temperature)

91. Totalna refleksija

Kada svjetlost prolazi iz opticki gusceg u opticki rjedje sredstvo ugao loma veci je
od ugla upada. Postoji ugao, koji zovemo granicni ugao, za koji je ugao loma

90stepeni, sto znaci da lomljena zraka ide tacno granicom sredstva. Za uglove
vece od granicnog ugla svjetlost se reflektira u isto sredstvo i tu pojavu zovemo

totalna refleksija.

92. Magnetne osobine minerala

Minerali koji se javljaju u prirodi a imaju sposobnost pripijanja uz obican rucni

magnet nazivaju se feromagnetni minerali. Oni minerali koji se pripijaju za jake

elektromagnete su paramagneticni dok oni koji se odbijaju su dijamagneticni.

93. Tipovi metamorfizma

Postoje dva osnovna tipa metamorfizma i to:

-regionalni dinamotermalni metamorfizam(usljed tektonskih pokreta dolazi do
povisenja temperature i pritiska zbog cega se vrsi preobrazaj stijena i to na
velikim

podrucjima);

-ultrametamorfni(kada temperatura predje 800 stepeni celzijevih i 10 kPa dolazi

do potunog pretopljavanja pojedinih vrsta stijena koje se nazivaju migmatima).

94. Metamorfna sredina

Metamorfizam mozemo definisati kao skup procesa koji se odigravaju u dubljim i

vrlo dubokim dijelovima Zemljine kore, u uslovima povisene temperature i

pritiska. Metamorfizam je preobrazaj ranije stvorenih stijena.

96. Providnost minerala

Providnost minerala je sposobnost minerala da reflektovanu svjetlost propusti

kroz mineral.

97. Klasifikacija sedimentnih stijena

Sedimenti se mogu klasificirati u sest grupa i to:

-rezistati(izgradjeni od primarnih minerala otporni na trosenje i taloze se
nepromijenjeni);

-hidrolizati(nastaju hemijskim trosenjem primarnih silikatnih minerala)

-oksidati(pojavljuju se u sedimentima u obliku zeljeznih i manganskih oksida i

hidroksida);

-reducati(obuhvataju lezista sulfida, sumpora i siderita);

-precipitati(nastaju hemijskim talozenjem ili posredstvom zivih organizama);

-evaporati(sluze kao indikatori aridnih klimatskih uslova).

98. Srednji sastav Zemljine kore

Srednji sastav Zemljine kore je zapravo sastav magmatskih stijena, jer je kolicina
sedimentnih i metamorfnih stjena u odnosu na magmatske zanemarljiva i njihovo

uvodjenje proracun ne bi bitno mjenjalo srednji sastav. Postoji vise razlicitih

prikaza odredjivanja hemijskog sastava Zemljine kore.

99. Podjela magmatskih stijena

Magmatske stijene se dijela ne:

-ultrabazicne(koje sadrze ispod 45% SiO2)

-bazicne(koje sadrze u intervalu od 45%-52% SiO2)

-nautralne(koje sadrze u intervalu od 52%65% SiO2)

-kisele(koje sadrze iznad 65% SiO2)

100.Klasifikacija magmatskih stijena

Magmatske stijene se prema nastanku dijele na:

-intruzivne(nastale utiskivanjem u zemljinu koru, nastaju hladjenjem magme u

zemljinoj kori)

-efuzivne(nastale na povrsini zemljne kore,kada magma izbije na povrsinu naziva

se lava i posle hladjenja obrazuje vulkanske kupe)

1. Podjela petrologije. Petrologija je ua oblast geologije koja se bavi

prouavanjem stijena (petros stijena, kamen, logos nauka). Dijeli se na:
1.Petrogeneza
dio petrologije koji se bavi prouavanjem postanka stijena (gr. genesis
postanak) i 2. Petrografija deskriptivni dio petrologije ili nauke o stijenama, koja

izuava strukturne, mineraloko-hemijske karakteristike i klasifikaciju stijena (gr.

graphos pisati).

2. Podjela magmatskih stijena. 1. Intruzivne ili dubinske, nazivaju se jo abisalne

ili plutonske, (lat. Pluton bog podzemlja, intrudere prodirati), i nastaju

ovravanjem magme u unutranjosti Zemljine kore. 2. Efuzivne ili povrinske,

nazivaju se jo ekstruzivne ili vulkanske, a nastaju ovravanjem lave na
povrini

Zemljine kore, kako u kontinentalnim sredinama subaerske, tako i na dnu mora

ili okeana submarinske. 3. ilne ili ine stijene, veoma su rijetke i predstavljaju

magmatska tijela; male debljine i velikog prostiranja. Nastaju utiskivanjem

magme u prsline i pukotine ve ranije konsolidovanih stijena u Zemljinoj kori.

3. Magma i lava. Magma (gr. magma tijesasta masa), vodi porijeklo iz Zemljine
unutranjosti, sastavljena od tekoisparljivih i lahkoisparljivih komponenti,

nastoji da kroz pukotine i dovodne kanale izbije na povrinu Zemlje. Ukoliko

magma izbije na povrinu Zemljine kore, tada se naziva lava.

4. Nain pojavljivanja magmatskih stijena. Magmatske stijene nastaju

ovravanjem (konsolidacijom hlaenjem) usijane, fluidne otopine magme, u
Zemljinoj

kori, ili lave, na povrini Zemljine kore. Po nainu pojavljivanja, magmatske

stijene se dijele na tri grupe: 1.Intruzivne ili dubinske, 2.Efuzivne ili povrinske,
3.ilne
ili ine stijene.

5. Nain pojavljivanja efuzivnih stijena. Efuzivne ili povrinske, nazivaju se jo

ekstruzivne ili vulkanske, a nastaju ovravanjem lave na povrini Zemljine kore,

kako u kontinentalnim sredinama subaerske, tako i na dnu mora ili okeana

submarinske.

6. Nain pojavljivanja intruzivnih stijena. Intruzivne ili dubinske, nazivaju se jo

abisalne ili plutonske, (lat. Pluton bog podzemlja, intrudere prodirati), i nastaju

ovravanjem magme u unutranjosti Zemljine kore

7. Luenje magmatskih stijena. Prilikom ovravanja magme, u stijeni se

pojavljuju razliita naprezanja. Ona uzrokuje diskontinuiranost stjenovitih masa
koje se

odvajaju, dijele, ovrslu stijenu proimaju razliiti sistemi pukotina i prslina.

Nastale pukotine i prsline nisu rasporeene u stijeni. U zavisnosti od njihovog
ploaja u

prostoru, magmatske stijene e se odvajati i odlamati. Tu pojavu da se

magmatske stijene odvajaju nazivamo luenjem.

8. Prirodni sastav magmatskih stijena (mineralni i hemijski sastav mag. stijena).

Mineralni sastav.

Magmatske stijene su izgraene uglavnom od silikatnih minerala od kojih je

najei SiO2. Petrogeni minerali koji izgrauju i definiu mag stijene, dijele se na
bitne,

sporedne i akcesorne. Bitni (glavni) minerali su oni minerali koji se u stijeni nalaze
u veoj koliini, obino veoj od 10%, sporedni se u stijenama javljaju
podreeno, obino u koliini manjoj od 10%, dok su akcesorni oni minerali sa
sadrajem manjim od 1%, i nemaju znaajnu ulogu za definisanje vrsta i
varijeteta

mag stijena. Petrogeni minerali koji nastaju direktnom kristalizacijom iz magme,

nazivaju se primarni ili mag minerali, a ako je mag stijena pretrpjela neke
promjene,

onda glavni, sporedni i akcesorni minerali mogu biti zamjenjeni sa tzv

sekundarnim mineralima, koji nastaju nakon konsolidacije stijena, pa se nazivaju i

kasnomagmatskim ili postmagmatskim mineralima. Mag stijene su najee

polimineralne, a rijetko monomineralne. Petrogeni sastojci mag stijena se po boji
mogu

podijeliti u dvije grupe i to 1.obojeni, feromagnezijski ili femski (melanokratni)

minerali, u koje spadaju mineralne grupe za iji hem sastav su karakteristini Fe i

MG, zbog ega se nazivaju femskim mineralima. U ovu grupu ulaze: olivin,
pirokseni, amfiboli, liskuni (tinjci), 2.neobojeni, alumosilikatni, ili salski
(leukokratni)

minerali, koji ine preko 75% svih mag stijena, u ijem hem sastavu dominiraju Si
i Al, zbog ega se nazivaju salskim mineralima. Pored kvarca, u ovu grupu ulaze

feldspati (glinenci), plagioklasi, felspatoidi i dr.

Hemijski sastav. U hemijskom pogledu, mag stijene su uglavnom silikatnog
sastava, u kojima razliiti silikati uestvuju kao bitni i sporedni sastojci. U mag
stijenama

dominantan je sadraj SiO2, koji varira od 35 80, pa ak i 90 %. Radi velikog

variranja sadraja SiO2 u mag stijenama, iste su podjeljene na kisele, neutralne,

bazine i ultrabazine. Glavne kompnente mag stijena, iji sadraj je vei od 1%,
su pored SiO2 i Al2O3 sa sadrajem od 5 20%, Fe2O3 i FeO iji sadraj

varira od 1 -12%, MgO od 1 50%, CaO od 1 15%, Na2O sa varijacijom od 1

10%, K2O sadraja od 1 12% i H2O. Sporedne kompnente mag stijena

su TiO2, Cr2O3, NiO, MnO, SrO, BaO i P2O5, koje se javljaju u koliinama ispod
1%. Mikroelementi su razliiti elementi koji se u mag stijenama nalaze u

tragovima, i iji se sadraj obino izraavaju ppm (eng. part per million), to
znai gram u tonu. U petrologiji se za glavne tipove mag stijena izraunavaju

prosjeni ili srednji hem sastavi. Koliine pojedinih elemenata u mag stijenama su
zakonomjerno rasporeene i s toga se mogu statistiki izuavati. Tako npr kisele

mag stijene su bogate silicijumom i sadre veu koliinu alkalijskih elemenata,

nego bazine stijene. Kod sadraja CaO i MgO je obrnuta situacija, bazine stijene

sadre vee koliine CaO i MgO od kiselih mag stijena. Ovakva razmatranja su
znaajna kako za klasifikaciju tako i za genezu mag stijena.

9. Strukturna klasifikacija silikata. Na osnovu naina vezivanja tetraedara (SiO4)

imamo: 1.Nezosilikati (gr. nesos ostrvo), 2.Sorosilikati (gr. soror sestra,
grupa), 3.Ciklosilikati (gr. cyklos prsten, krug), 4.Inosilikati (gr. inos traka,
vlakno, mii), 5.Filosilikati (gr. fillos sloj, list), 6.Tektosilikati (gr. tekton

mrea). Tetraedar je osnovna jedinica svih silikatnih struktura i sastoji se od jona

silicijuma (Sl) u centru i jona kiseonika (O2) na uglovima pravilnog tetraedra.

10. Minerali i podjela minerala u magmatskim stijenama. Minerali su vrsti

sastojci Zemljine kore, to su elementi ili spojevi dva ili vie elementa, izraavaju
se

hemijskom formulom. Minerali su homogeni, to znai da su i najsitniji dijelovi

istog minerala istog hemijskog sastava (gr. homos jednak, genesis postanak).

Magmatske stijene su izgraene uglavnom od silikatnih minerala od kojih je

najei SiO2. Petrogeni minerali koji izgrauju i definiu mag stijene, dijele se na
bitne,

sporedne i akcesorne. Bitni (glavni) minerali su oni minerali koji se u stijeni nalaze
u veoj koliini, obino veoj od 10%, sporedni se u stijenama javljaju

podreeno, obino u koliini manjoj od 10%, dok su akcesorni oni minerali sa

sadrajem manjim od 1%, i nemaju znaajnu ulogu za definisanje vrsta i
varijeteta

mag stijena. Petrogeni minerali koji nastaju direktnom kristalizacijom iz magme,

nazivaju se primarni ili mag minerali, a ako je mag stijena pretrpjela neke
promjene,

onda glavni, sporedni i akcesorni minerali mogu biti zamjenjeni sa tzv

sekundarnim mineralima, koji nastaju nakon konsolidacije stijena, pa se nazivaju i
kasnomagmatskim ili postmagmatskim mineralima. Mag stijene su najee
polimineralne, a rijetko monomineralne. Petrogeni sastojci mag stijena se po boji
mogu

podijeliti u dvije grupe i to 1.obojeni, feromagnezijski ili femski (melanokratni)

minerali, u koje spadaju mineralne grupe za iji hem sastav su karakteristini Fe i

MG, zbog ega se nazivaju femskim mineralima. U ovu grupu ulaze: olivin,
pirokseni, amfiboli, liskuni (tinjci), 2.neobojeni, alumosilikatni, ili salski
(leukokratni)

minerali, koji ine preko 75% svih mag stijena, u ijem hem sastavu dominiraju Si
i Al, zbog ega se nazivaju salskim mineralima. Pored kvarca, u ovu grupu ulaze

feldspati (glinenci), plagioklasi, felspatoidi i dr.

11. Simptomatini minerali i glavne zakonitosti u asocijacijama magmatskih

stijena.

12. Srednji mineralni sastav magmatskih stijena.

13. Hemijski sastav magmatskih stijena. U hemijskom pogledu, mag stijene su
uglavnom silikatnog sastava, u kojima razliiti silikati uestvuju kao bitni i
sporedni

sastojci. U mag stijenama dominantan je sadraj SiO2, koji varira od 35 80, pa

ak i 90 %. Radi velikog variranja sadraja SiO2 u mag stijenama, iste su

podjeljene na kisele, neutralne, bazine i ultrabazine. Glavne kompnente mag

stijena, iji sadraj je vei od 1%, su pored SiO2 i Al2O3 sa sadrajem od 5

20%, Fe2O3 i FeO iji sadraj varira od 1 -12%, MgO od 1 50%, CaO od 1 15%,
Na2O sa varijacijom od 1 10%, K2O sadraja od 1 12% i H2O.

Sporedne kompnente mag stijena su TiO2, Cr2O3, NiO, MnO, SrO, BaO i P2O5,
koje se javljaju u koliinama ispod 1%. Mikroelementi su razliiti elementi koji
se u mag stijenama nalaze u tragovima, i iji se sadraj obino izraavaju ppm
(eng. part per million), to znai gram u tonu. U petrologiji se za glavne tipove

mag stijena izraunavaju prosjeni ili srednji hem sastavi. Koliine pojedinih
elemenata u mag stijenama su zakonomjerno rasporeene i s toga se mogu
statistiki

izuavati. Tako npr kisele mag stijene su bogate silicijumom i sadre veu koliinu
alkalijskih elemenata, nego bazine stijene. Kod sadraja CaO i MgO je obrnuta

situacija, bazine stijene sadre vee koliine CaO i MgO od kiselih mag stijena.
Ovakva razmatranja su znaajna kako za klasifikaciju tako i za genezu mag

stijena.

14. Rijetki elementi magamtskih stijena. TiO2, NiO, MnO, SrO, BaO, P2O5 koje se
javljaju u koliinama ispod 1%,

15. Strukture magmatskih stijena. Pod strukturom se podrazumjeva arhitektura

stijene. Ona ukazuje na dimenzije komponenti, oblik komponenti i njihov

meusobni odnos, zatim i na kristalitet. Na osnovu stepena kristaliniteta mag

stijena, razlikuju se tri glavne grupe struktura: 1.Holokristalaste, (gr. holos
potpunm

krystalios led), 2.Hipokristalaste, (gr. hypo isod, nepotpun), 3. Vitrofirske,

(gr. vitrum staklo). Prema veliini zrna u mag stijenama, strukture mogu biti:

1.Vrlo krupnozrnaste (veliina zrna vea od 10 mm), 2.Krupnozrnaste (veliina

zrna od 5-10 mm), 3.Srednjeszrnaste (zrna od 2-5 mm), i 4. Sitnozrnaste (veliina

zrna ispod 2 mm). Prema obliku pojavljivanja komponenti kod mag stijena,
razlikuju se dvije osnovne grupe struktura: 1.Zrnaste, karakteristine za
intruzivne ili
dubinske mag stijene, 2.Porfirske, karakteristine za efuzivne ili povrinske mag
stijene. Meu zrnastim strukturama razlikuje se idiomorfno zrnasta struktura (gr.

idios vlastit, morpheo oblik), hipidiomorfno zrnasta (gr. hypo ispod, bez),
alotimorfno ili ksenomorfno zrnasta (gr. allotrios stran, tui, xenos stran,

tui). Meu porfirskim strukturama razlikuju se: holokristalasto porfirska

struktura bez vulkanskog stakla, hipokristalasto porfirska struktura sa
djeliminim

vulkanskim staklom u osnovi i vitofirska struktura sa staklastom osnovom.

16. Zrnaste strukture. Meu zrnastim strukturama razlikuje se idiomorfno zrnasta

struktura (gr. idios vlastit, morpheo oblik), hipidiomorfno zrnasta (gr. hypo

ispod, bez), alotimorfno ili ksenomorfno zrnasta (gr. allotrios stran, tui,
xenos stran, tui).

17. Porfirske i vitofirske strukture. Meu porfirskim strukturama razlikuju se:

holokristalasto porfirska struktura bez vulkanskog stakla, hipokristalasto
porfirska

struktura sa djeliminim vulkanskim staklom u osnovi i vitofirska struktura sa

staklastom osnovom.

18. Teksture magmatskih stijena. Tekstura magmatskih stijena je ovisna od

njihove geneze i uvijeta nastanka. Pod pojmom tekstura podrazumjeva se
prostorni

poloaj pojedinih komponenti u stijeni i stepen kompaktnosti stijene. Razlikujemo

dvije osnovne vrste tekstura kod mag stijena, i to: 1.Masivnu, kada kod stijena
ne postoji nikakva orjentacija zrna, i ona su u svim pravcima u prostoru jednako
rasporeena (tzv. teksturna anizotropija), i ona je najrasprostranjenija.

2.Paralelnu , koja se karakterie u izdvajanju slojeva (traka) razliitog mineralnog

sastava. Postoje i druge vrste tekstura, kao to su kriljava, fluidalna, lirasta,

sferina, mjehurasta i druge, ije izgled uglavnom determinie geoloki i fiziko

hem uslovi pod kojima se odvija kristalizacija magme kod stvaranja intruzivnih

stijena, i brzine hlaenja lave u toku nastanka efuzivnih stijena.

19. Stvaranje magmatskih stijena. Magmatske stijene nastaju kada se magma

hladi i skrutnjava, sa ili bez kristalizacije, ispod povrine kao intruzivne stijene ili
na

povrini kao efuzivne stijene. Magma moe proizvedena parcijalnim taljenjem ve

postojeih stijena ili u platu ili u kori. Obino je taljenje uzrokovano jednim ili

vie sljedeih procesa - povienjem temperature, snienjem tlaka ili promjenom

sastava. Opisano je preko 700 vrsta magmatskih stijena, veinom nastalih ispod
povrine Zemljine kore. Magmastke stijene ine priblino 95% gornjeg dijela
Zemljine kore, ali njihovo obilje skriveno je na Zemljinoj povrini relativno tankim,
ali

rairenim slojem sedimentnih i metamorfnih stijena.

20. Hemijski sastav magme. To je usijana fluidna masa sastavljena najee od

silikata a zatim i od oksida metala u kojoj se javljaju rijee vri, vie teni, pa i

gasoviti elementi zajedno sa vodenom parom. Temperatura magme je razliita,

to zavisi iz dubine iz koje dolazi. Najee se kree od 900 1.500C. U rastopu

magme nalaze se jedinjenja silicijske kiseline i razni oksidi. Prema podacima

Klarka i Vaingtona SiO2 se javlja u magmi sa oko 60%, zatim Al2O3 oko 15%,

Fe2O3 oko 3%, feO oko 3,5%, MgO oko 3%, caO oko 5% itd. SiO2 se javlja
najee kao slobodni kvarc, a ostali elementi kao silikati. Po hem sastavu

magma je sloena i u njezin sastav ulaze svi elementi periodnog sistema

Mendeljeva. No u njenom sastavu daleko se proteu dva elementa silicijum i kisik
koji kao

anhidrit silicijskih kiselina veu za sebe katione: Fe,Mg,Ca,Na itd. Zbog toga
kaemo da je magma po sastavu silikatna.

21. Magmatski procesi (magmatska deiferencijacija, asimilacija .. ). 1.Proces

magmatske diferncijacije Prilikom kretanja magme ka povrini Zemlje, u svim

nivoima, od najniih do najviih dijelova u kojima se magma konsoliduje, dolazi

do izdvajanja i grupisanja izvjesnih elemenata prema njihovim srodnim
osobinama.
Izdbajanje takvih elemenata, bez naknade procesa i mjeanja, esto puta dovodi
do stvaranja metalinih i nemetalinih nagomilavanja. Formiranje pojedinih
rudnih

leita i pojava ruda i minerala uopte, pri magmatskoj diferencijaciji, bez obzira
kako i kada dolazi do takvog procesa, stoji u neposrednoj vezi sa samim hem

sastavom magme u kojoj se odvija proces difernecijacije. 2. Proces kontaktnog

metamorfizma je takoe vrlo sloen i est nain stvaranja mineralnih i rudnih

pojava. To je proces koji nastaje razliitim putevima, uglavnom na kontaktu

magme i okolnih stijena, dakle, u kontaktinim poljima magmatskog djejstva. Ovaj

proces je uslovljen viskom temperaturom, kao i parama i gasovima koji prate

magmu. U izvjesnim sluajevima stijene pod djejstvom isto fizikih faktora,

uglavnom pod djejstvom toplote mijenjaju svoja fizika svojstva, ali ne i hem
sastav, pri emu dolazi samo do prekristaklizacije minerala. Meutim, daleko je

sloeniji hem proces kontaktne metamorfoze. U takvim sluajevima iz gasova i

pare, kao glavnih mineralizatora, koji su se zajedno sa magmom zadrali u
litosferi,

formiraju se novi minerali na kontaktu sa okolnim stijenama. 3. Proces

pneumatolize ovaj nain nastanka minerala je ustvari obuhvaen kontaktnom

metamorfozom, s tim to su nosioci orudjenja samo gasovi i pare. Sa parom se

udrueni od gasova najee sumpor vodonik, borna kiselina i drugi gasovi.

Dodir ovih gasova sa mineralima okolonih stijena, izaziva sloenu hem reakciju, a
kao krajnji produkt takvog procesa jesu novonastali minerali. 4. Proces
metazomatoze predstavlja pojavu pri kojoj se vri zamjena ili potiskivanje
postojeih minerala novonastalim mineralnim tijelima. Ovaj proces je vezan za
kontaktnu

metamorfozu. Meutim, u ovom sluaju uloga mineralizatora preuzima uglavnom

hidrotermalni proces kod koga je temperatura u opadanju. 5. Proces

hidatogeneze ili hidrotermalni proces javlja se kao zavrni dio sloenog

magmatskog ciklusa orudnjenja kada se magma konsoliduje, a pri tome se svi
spomenuti

procesi uglavnom zavreni, dolazi do opadanja temp i izvjesnog smirivanja u

predjelima konsolidovane magme. Tada dolazi do hidrotermalnog djejstva na
stijene

koje uestvuju u gri Zemljine kore u tom dijelu. U vezi sa hidatogenezom stoji i
proces raspadanja stijena proplitizacija.
22. Klasifikacija magmatskih stijena. Mag stijene se mogu klasificirati na osnovu
nekoliko kriterijuma, kao to su min i hem sastav stijene, nain pojavljivanja

stijene, vrsta feldspata i dr. Kao prvi kriterij za klasifikaciju mag stijena uzima se
min i hem sastav stijene. Po ovom kriterijumu , a prema sadraju SiO2 u stijeni,
po

mnogim petrolozima, u novije vrijeme mag stijene se dijele u etri osnovne

gruoe: kisele (SiO2 > 65%), neutralne ili intermedijarne (SiO2 55 - 65%), bazine
ili

mafitske (SiO2 45 - 55%), i ultrabazine ili ultramafitske (SiO2 < 45%). Na

osnovu mineraloko hem kriterija, sve mag stijene se mogu podijeliti u sedam
grupa

i to: 1.grupa granita i granodiorita, 2.grupa sijenita, 3.grupa alkalnih sijenita,

4.grupa diorita, 5.grupa gabra, 6.grupa alkalnih gabra i 7.grupa ultramafita. Drugi

kriterijum za klasifikaciju mag stijena je geoloki koji se promatra kroz nain

pojavljivanja: 1.intruzivne ili dubinske, 2.efuzivne ili povrinske, 3.ilne ili ine.

23. Familija granita i granodiorita. Stijene ove grupe su kisele zbog visokog
sadraja SiO2 i veoma su rasprostanjene u Zemljinoj kori. Sastavljene su od
kvarca,

vie od 10% alkalnog feldspata i plagioklasa. Procentualni sadraj pojedinih

mineralnih sastojaka i njihoc odnos u stijeni definiu odreeni tip stijene.
Intruzivni

prestavnici ovih stijena su graniti (lat. granum zrni, zrnaste stijene), i

granodioriti, zatim monoconiti, adameliti, arnokiti, felziti, pehtajni, opsidijani,
perliti, plovuci
i daciti dok su im ilni predstavnici prije svega granitporfiri i granodioporfiri, zatim
apliti i pegmatiti.

24. Familija sijenita. Stijene ove grupe pripadaju neutralnim (intermedijarnim)

stijenama, a sastoje se od alkalijskog feldspata, manje plagioklasa i podreenom

koliinom femskih minerala. Intruzivni predstavnici su sijeniti, a efuzivni trahiti i

porfiri, dok su ilne stijene ove grupe uglavnom sijenitporfiri, apliti, pegamtiti i
albiti.

25. Familija alkalnih sijenita. Izgraene su od alkalijskog feldspata i feldspatoida,

imaju alakalni karakter. Intruzivni predstavnik ovih stijena je nefelinski sijenit,

efuzivni ekvivalent je fonolit (stijena koja zvoni), a ilni predstavnici su

pegmatitoidi (apliti i pegmatiti).

26. Familija diorita. Pripadaju neutralnim stijenama, i predstavljaju prelazne

stijene izmeu stijena grupe granita i granodiorita sa jedne strane i stijena grupe
gabra

sa druge strane. Intruzivni ili dubinski predstavnici ove grupe stijena su dioriti i
tonaliti, efuzivini ekvivalenti su andeziti i porfiriti, ako su hidrotermalno
metamorfisani

nazivaju se propiliti, dok su ilni predsatvnici ove grupe dioritporfiriti, malahit

(tipian sitnozrni ini diorit izgraen od oligoklasa, andezina, labradora,
hornblende i

biotita), kersantit, spesartit, te dioritski apliti i pegmatiti.

27. Familija gabrova. Stijene ove grupe pripadaju bazinim stijenama, a

sastavljene su od olivina, piroksena i kalcijskog plagioklasa. Intruzivni
predstavnici ove
grupe stijena su anortoziti, normalni gabrovi i noriti, koji su veoma lahko mijenjaju
i transformiu u procesima sosiritizacije, skaplitizacije, prenitizacije i uralitizacije.

Efuzivni ekvivalenti su im dijabazi, melafirim bazalti razliitih varijeteta, dok su im

ilni predstavnici gabroporfirit i gabropegamtit.

28. Familija alkalnih gabrova. Sastavljene su od alkalnih feromagnezijumskih

minerala i pripadaju bazinim stijenama gabro magme. Intruzivni predstavnici
ovih

stijena su ekseksit, onkinit, teraliti i melanokratne feldspatsko feldspatoidne

stijene. Efuzivnim stijenama ove grupe pripadaju alakalni bazalti (trahibazalti),
trefriti i

olivinski tefriti (bazaniti), sanidinski, leucitni i nefelinski bazalti, melilitni bazalt,

limburgiti i alugititi, dok su im ilni predstavnici eseksitski dijabazi (trahidoleriti),

mudierit i teenit.

29. Familija ultramafita. Stijene ove grupe pripadaju ultrabazinim stijenama,ne

sadre feldspate niti feldspatoide, a sastavljene su od feromagnezijumskih
minerala,

te pripadaju melanokratnim stijenama, Meu intruzivnim predstavnicima

ultramafitskih stijenam razlikuju se olivinske stijene (oliviniti u duniti), olivinsko

piroksenske stijene (peridotiti), i piroksenske stijene (pirokseniti). Efuzivni

ekvivalenti ove grupe stijena su za sada malo poznati, dok su ilni predstavnici
pikritim

kimberliti i mejmeit.
30. Nesilikatne magmatske stijene. U litosferi postoje magamatske stijene iji
bitni sastojci nisu silikatnog sastava. Razlikuju se ti tipa nesilikatnih mag stijena, i
to:

1.magnetitske eljezne rude, nastale kristalizacijom iz rudne magme, a genetski

vezane za sijenitsku gabroidnu magmu, 2.magmatske sulfidne rude, nastale

kristalizacijom iz sulfidne magme: halkopirit, pirit, pirhotin, a genetski su vezane

za norite, 3.karbonatiti, predsatvljaju najrasprostranjenije nesilikatne mag stijene,

kod kojih je dominantan mineral kalcit, nastao krisatlizacijom iz magme.

31. Sedimentne stijene. Sedimentne ili talone stijene imaju najvee

rasprostranjenje na povrini Zemljine kore, nastaju taloenjem razornog
materijala od

magmatskih, metamorfnih i ranije konsolidovanih sedimentnih stijena u

sedimentacionim sredinama ili direktnom koncentracijom materijala vodenih
otopina u
sedimentacionim basenima. Nauka koja se bavi prouavanjem uslova postnka
sedimenata i sedimentnih stijena u sedmentacionim basenima je
sedimentalogija, (lat.

sedimentum talog).

32. Postanak sedimentnih stijena. Postanak, preteno klastinih, sedimentnih

stijena, ili litogeneza, se svodi na optu emu: 1.Raspadanje (razaranje)
magmatskih,

metamorfnih i sedimentnih stijena, 2.Transport (prenoenje) raspadnutnog

materijala, 3.Sedimentacija (taloenje) raspadnutnog materijala u
sedmentacionim

basenim, koji mogu biti u razliitim fiziko geografskim uslovima, koji odreuju
tipove litogeneze: humidni, ledniki, aridni i vulkanogeno sedimentni tip.

4.Preobraaj sedimenata u sedimentne stijene, dijageneza litifikacija,

ovravanje, cementacija.

33. Procesi raspadanja stijena. Veina sedimenata se sastoji od materijala

nastalog prirodnim egzodinamikim procesima, uglavnom mehanikim i hem

raspadanjem ranije konsolidovanih stijena. Mehaniko raspadanje (dezintegracija)

stijena se odvija, usljed mrnjenja, promjene temp, abrazije, dok je hemijsko

raspadanje, vezano djejstvo vode, kisonika i CO2, na nestabilne sastojke stijena

kroz procese hidratacije, oksidacije i karbonitizacije.

34. Prenos sedimentnog materijala. Razoreni i raspadnuti materijal se u prirpdi

transportuje i prenosi pomou egzodinamikih agenasa (vodom, ledom, vjetrom i
gravitacijom). Voda je osnovni agens za transport i prenos raspadnutnog
materijala, koji se odvija putem stalnih ili povremenih rijenih tokova, bujica ili
drugim

atmosferlijama. Ledom se transport i prenos raspadnutog materijala vri

uglavnom putem gleera, kroz osnovne procese glacijacije. Eolski transport se
odvija

putem vjetra, pri emu se vri sortiranje materijala po veliini zrna. Pri eolskom
transportu krupniji fragmenti se prenose vuenjem dok finozrne estice
saltacijom.

Materijal se inae transportuje: vuenjem, saltacijom ili u obliku suspenzija i

rastvora. Transport razorenih estica se odvija po zakonu kretanja fluida i brzini

taloenja estica. Kretanje fluida moe biti dvojako: laminarno i turbulentno, u

zavisnosti od kinematikih i dinamikih osobina fluida. Laminarno, slojevito
kretanje,

je lagano kretanje u kome svaki dio tenosti zadrava svoj identitet, pri emu se
blago savijaju oko prepreka na putanji i dalje produavaju da se laminarno kreu.

Turbulentno, vrtolono kretanje, je kretanje toka estica fluida kod koga du linija
toka, dolazi do promjene brzine, stvarajui vrtloge. Kretanje fluida, bilo

laminarno ili turbulentno, zavisi od osbine fluida, kao to su: gustina, dinamika
viskoznost, ubrzanje i oblik granice sediment voda.

35. Taloenje sedimentnog materijala. Sedimentacija se odvija u sedimentacionim

sredinama, koje u odnosu na povrinu mora mogu biti: -kontinentalne (kopnene i

vodene) i pripadaju prostorima iznad najvieg nivoa plime, - morske, kojima

pripadaju prostori ispod najnieg nivoa oseke i prelazne (mjeovite) sa prostorima
izmeu najvieg nivoa plime i najnieg nivoa oseke, npr. delte, estuaru, limani, i
dr. Sedimentacija rastvorenih materijala u morskoj vodi vri se hemijskim i

biohemijskim putem i posredstvom tvrdih, koloidnih estica (micela), koje voda

sadri. Taloenje klastinih estica zavisi od hidrodinamikih uslova sredine

taloenja, dok taloenje neklastinih sedimenata zavisi od niza fiziko-hemijskih

procesa, saliniteta, temperature, vrijednosti pH (koncentracija vodoninih jona) i

Eh (oksidaciono-redukcionog potencijala vode).

36. Dijageneza i katageneza. Pod dijagenezom se podrazumjevaju sve fizike i

hem. promjene sedimenata, koje se vre na niskim pritiscima i nisikim temp.,
nakon

njihove sedimentacije. Dijageneza obuhvata vie procesa, kao: 1.zbijanje

(kompakciju) sedimenata je fiziki proces i predstavlja smanjenje pornog prostora

izmeu estica koje se nalaze u sedimentu. 2.cementacija predstavlja proces

taloenja nove materije u porama i meuprostorima, njihovo popunjavanje i

meusobno vezivanje pojedinih zrna sedimenata. 3.rastavaranje je posljedica

zbijanja i predstavlja koroziju pojedinih materijala ili njihovo potpuno rastvaranje.
4.autigeneza je proces formiranja novih (autigenih) minerala i narastanje ve
postojeih. 5.rekristalizacija predstavlja pojavu raenja jednih zrna na raun
drugih

iste mineralne vrste. 6.metasomatoza predstavlja proces zamjenjivanja jedne

mineralne vrste drugom, usljed dovoenja jednih a odvoenja drugih hem.

komponenti. Katageneza stijena je proces koji obuhvata pojave prilagoavanja

min. Sed. stijena nekim novim uslovima, koji su drugaiji od onih pod kojim je

sediment nastao. Takve promjene u sed. stijenama se odvijaju pod poveanim

pritiscima i poveanom temp., ali sedimentna stijena i dalje zadrava karakter

sedimentne stijene.

37. Klastine i neklastine sedimentne stijene i njihove strukturno teksturne

karakteristike. Pod sklopom sed. stijena se podrazumjeva struktura i testura,

odnosno uzajamni odnos sastojaka, nain vezivanja zrna i ispunjenost prostora.

Pod strukturom sed. stijena podrazumjevaju se veliina, oblik i meusobni odnosi

zrna koji izgrauju sed. stijenu. Strukture sed. stijena mogu biti: 1.Klastine,
2.Kristalaste, 3. Amorfne, 4.Organogene. 1.Klastine strukturesu karakteristine
za

klastine sed. stijene izgraene od klastinih estica ili fragmenata, osnovne

mase i prirodnog veziva (cementa). Klastini fragmenti su pojedine mineralne
individue

ili odlomci primarnih stijena. Osnovna masa (matriks) su sitnije estice

rasporeene izmeu krupnijih klastita. Cement je prirodno vezivo koje povezuje
klastine
estice, a najee je silikatnog, karbonatnog, gvoevitog ili glinovitog sastava.
Tipovi klastinih stuktura se razlikuju prema: obliku zrna (nezaobljena,

poluzaobljena, zaobljena i dobro zaobljena), prema veliini zrna stukture mogu

biti: krupnozrno klastine (psefitske), srednjozrno klastine (psamitske), sitnozrno

klastine (alevritske) i finozrno klastine (pelitske), prema nainu vezivanja i

odnosu koliine cementa i fragmenata: klastine strukture sa baznim cementom
a

fragmenti se nalaze u cementnoj masi i meusobno se ne dodiruju, i klastine

strukture sa cementom pornog tipa kod kojih se fragmenti dodiruju a cement

ispunjava pore. 2.Kristalaste sturkture sed. stijena su karakteristine za

neklastine (hemogene) sedimentne stijene, koje su nastale direktnom
koncentracijom

minerala iz razliitih otopina. Kristalaste stukture sed. stijena se razlikuju prema

veliini zrna i to: makrokristalaste strukture kod kojih su zrna vidljiva golim
okom,

mikrokristalaste strukture pojedina zrna se razlikuju pod mikroskopom i

kriptokristalaste strukture kod kojih se zrna ne vide ak i pod mikroskopom. Pod

teksturom se podrazumjevaju one crte unutranje grae stijene, koje su

uslovljene meusobnim odnosom pojedinih komponenti u prostoru i njihovom

orjentacijom.

38. Mineralni i hemijski sastav sedimentnih stijena. Minerali u sed. stijenama

pripadaju dvjema razliitim grupama, i to: a)detritinim alotigenim (gr.alotrios-
stran)
sastojcima, koji predstavljaju fragmente dezintegracije ranije konsolidovanih
stijena. Kao alotigeni sastojci sedimenata pojavljuju se kako odlomci stijena tako i

sami minerali osloboeni iz matine stijene u procesu raspadanja, b)hemijskim

autigenim (gr.auto-svoj,sopstven) sastojcima, koji nasraju taloenjem iz rastvora

istovremeno sa stvaranjem sedimentne stijene. Genetski i prostrano su vezani za

sedimentacione basene u kojim nastaje sed. stijena. Najrasprostranjeniji minerali

sed. stijena su kvarc, minerali glina, karbonatni minerali (kalcit i dolomit), oksidi i
hidroksidi gvoa, piritm gipsm halit i dr. Pored ovih kao sastojci sed. stijena se

javljaju odlomci ranije konsolidovanih stijena, (klastiti), vulkansko staklo,

(piroklastiti), organska materija i skeletni ostaci organizama. Hemijski sastav sed.
stijena

je veoma promjenjiv i raznovrstan. Osnovna karakteristika hemizma sed. stijena

je preovladanje elemenata sa niim rednim brojevima u periodnom sistemu

elemenata, kao to su: Si, Al, Fe, Mg, Ca, K, Na i dr. uz pojavu da: preovladava
kalijum nad natrijumom, preovladava magnezijum nad natrijumom, preovladava

feri gvoe nad fero gvoem, vii sadraj aluminija, i visok sadraj silicijuma.

39. Klasifikacija sedimentnih stijena. Sed. stijene se mogu klasificirati na osnovu

naina postanka geneze, stepena konsolidacije ili dijageneze i granulometrijskih

karakteristika. Na osnovu naina postanka (geneze) sedimente i sed. stijene

klasificiramo u: klastine (nastale mehanikom dezintegracijom ranijih stijena),
hemogene (nastale hemijskim putem) i organogene (nastale koncentracijom
organskog materijala, flore i faune). Na osnovu stepena konsolidacje (dijageneze),

izdavajaju se: nevezane, poluvezane i vezane sed. stijene i sedimenti. Na osnovu

granulometrijskih karakterisika, klastine (terigene) sedimente i sed. stijene

klasificiramo u nekoliko grupa, i to: krupnozrno klastine (psefitoliti vezane i

psefiti ili ruditi nevezane), srednjezrno klastine (psamitoliti vezane i psamiti
ili

areniti nevezane), sitnozrno klastine (alevroliti vezane i alevriti nevezane),

finozrnoklastine (pelitoliti vezane i peliti ili lutiti nevezane).

40. Klastine sedimentne stijene, podjela. Klastine stijene nastaju mehanikom

akumulacijom fragmenata minerala i stijena. Dijele se na osnovnu

granulometrijskog sastava, mineralnog sastava, oblika zaobljenosti i strukture

zrelosti. Meu klastinim stijenama prema veliini odlomaka i estica izvdvajamo:

krupnozrno klastine (psefitoliti vezane i psefiti ili ruditi nevezane),

srednjezrno klastine (psamitoliti vezane i psamiti ili areniti nevezane),
sitnozrno klastine

(alevroliti vezane i alevriti nevezane), finozrnoklastine (pelitoliti vezane i

peliti ili lutiti nevezane).

41. Piroklastine stijene. To su poseban tip stijena koje sadre od 30-100%

piroklastinog materijala; odlomaka, fragmenata i estica izbaenih iz
unutranjosti

litosfere, radom vulkana, odnosno manje od 50% drugih primjesa. Ove stijene
treba razlikovati od tipinih klastinih sed. stijena, izgraenih od pretaloenih
odlomaka raspadnutih ranije nastalih magmatskih, metamorfnih ili sedimentnih
stijena. Piroklastine stijene su tufovi, tufiti i tufozne stijene, nastale
ovravanjem

vulkanskog pepela, podlone su procesu raspadanja, a kao krajnji produkt

izmjene ovih stijena su gline, odnosno bentoniti.

42. Krupnozrne klastine stijene. Krupnozrno klastine (psefitoliti vezane i

psefiti ili ruditi nevezane) su klastine sed. stijene sa veliinom odlomaka veim
od 2

mm. Mogu biti nevezane ili vezane. Nevezani su ljunak iji su fragmenti zaobljeni
i drobina sa nezaobljenim fragmentima, dok su vezani konglomerat koji nastaje

vezivanjem (cementacijom) ljunka i brea koja nastaje vezivanjem drobine. U

sastav vezanih stijena ulaze fragmentni razliitih stijena (ljunak i drobina),
matriks

koji ispunjava meuprostor izmeu fragmenata, sitnijeg je zrna i istovjetnog

svojstva kao i fragmenti, i cementna materija predstavljena karbonatom,
silicijskom,

gvoevitom ili dr. materijom.

43. Srednjezrne klastine stijene. Srednjezrno klastine (psamitoliti vezane i

psamiti ili areniti nevezane) su klastine sedimentne stijene sa veliinom
odlomaka i

estica od 2 do 0,05 mm. Mogu biti nevezane i vezane. Nevezan je pijesak, a

vezan je pjear koji nastaje vezivanjem pijeska. U sastav ovih stijena ulaze zrna

razliitih minerala, matriksa izgraenog od finozrnih estica praha ili gline, i

cementne materije ako se radi o vezanim stijenama. Pjeari sa veim sadrajem
feldspata, nazivaju se arkoze, a oni koji se karateriu sa poveanim sadrajem
matriksa nazivaju se vake, i ukoliko su nesortirane vake sa poveanim sadrajem

feldspata onda se nazivaju gruvake.

44. Sitnozrne klastine stijene. Sitnozrno klastine (alevroliti vezane i alevriti

nevezane) su klastine stijene sa veluinom estica manjim od 0,05 do 0,005
mm.

Mogu biti nevezane (alevriti) sastavljene od estica praha i vezane (alevroliti)

koje nastaju vezivanjem estica praha. U grupu ovih stijena svrstava se i les kao

porozna nedovoljno ovrsla stijena sastavljena od estica praha.

45. Glinovite stijene. Finozrnoklastine (pelitoliti vezane i peliti ili lutiti
nevezane) su klastine stijene sa veliinom estica ispod 0,005 mm. Mogu biti
nevezane

(peliti) ili mulj, poluvezane glina, i vezane (pelitoliti) ili glinac. Glina je stijena
sastavljena od minerala glina i to kaolinita, ilita i montmorilonita. Glinac je ovrsla

glina, dok laminirane i listaste glince nazivamo glineni kriljac. Na onovu naina
postanka glineni sedimenti se mogu podijeliti na dvije grupe: 1.rezidualne gline,
koje

nastaju raspadanjem stijena na mjestu (in situ), 2.transportovane gline, koje

nastaju donoenjem raspadnutog materijala, estica praha i od materijala koji
nastaje

hemijskim i biohemijskim taloenjem. Prema sredinama u kojima su doneene i

taloene, glinene stijene mogu biti: kontinentalne, lagunske i marinske. U novije

vrijeme u pelitolite se uvrtavaju i laporci.

46. Karbonatne sedimentne stijene. Tipini predstavnici hemogenih stijena su:

krenjaci i dolomiti. U ovu grupu stijena se svrstavaju i evaporati, ronaci i dr.

Krenjaci i dolomiti spadaju u karbonatne sed. stijene. Krenjaci su karbonatne

sed. stijene koje sadre oreko 50% CaCO3, odnosno ija je karbonatna frakcija
pretno sastavljena od minerala kalcita. To su monomineralne stijene, lahko se
rastvaraju u HCl kiselini. Boja im ovisi od prisustva razliitih primjesa, i na osnovu

njih krenjaci mogu biti: glinoviti, laporoviti, gvoeviti i dolomitini. Krenjaci

mogu nastati kao hem. sedimenti, kao organogeni sedimenti i kao produkti

mehanikog raspadanja karbonatnih stijena. Krenjaci su stvarani kako u

morskim sedimentacionim sredinama, tako i taloenjem kalcijum karbonata u
slatkoj

vodi. Bigar ili siga su upljikavi krenjaci koji grade naslage oko izvora, u rijekama
i potocima, ako su kompaktni ili trakaste strukture nazivaju se travertinima.

Mermerni oniks je hidrotermalna naslaga trakaste teksture, Staiktiti i stalagmiti

nastaju oslobaanjem CO2 iz karbonatnoh rastvora, dok su kalae naslage
kalcijum

karbonata nastale isparavanjem u pustinjskim oblastima. U prirodi se javljaju kao

masivni ili kao slojevi razliite debljine. Imaju veliku primjenu u graevinarstvu i

drugim granama industrije. Dolomiti su karbonatne sed. stijene koje sadre preko
50% MgCO3, odnosno ija je karbonatna frakcija preteno sastavljena od

minerala dolomita. Imaju veliko rasprostranjnje, a najee se javljaju zajedno sa

krenjacima. Uglavnom nastaju zamjenjivanjem kalcijum karbonatnih
sedimenata.

Od krenjaka se razlikuju po mlijenoj bijeloj boji i po nainu raspadanja. Pri

raspadnju pretvaraju se u pjeskovitu frakciju-grus ili prinu. Imaju veliku primjenu
za

dobijanje krea, vjetakih ubriva i hemijskoj industriji.

47. Laporci. Laporci su mjeovite stijene izgraene od karbonatne i glinovite
frakcije. Sadraj CaCO3 u laporcima varira od 25-75%. U zavisnosti od

procentualnog sadraja i odnosa karbonatne i glinovite komponente, laporci ine

prelaz sa jedne strane ka istim krenjacima i sa druge strane ka glinama. Laporci

se stvaraju u marinskim i jezerskim basenima uz istovremeno taloenje

karbonatnog i glinovitog materijala. To su slojevite sitnozrnaste sivo plaviaste,
ukaste ili

zelenkaste sed. stijene, a koriste se u recepturi za proizvodnju cementa. U grupu

klastinih stijena se mogu ukljuiti i piroklastine stijene, koje se takoe, dalje

izdvajaju na osnovu struktura i sastava.

48. Lateriti i boksiti. Pripadaju sedimentnim stijenama. Laterit je stijena

sastavljena od vie razliitih minerala, ali veinom od aluminijevih hidroksida
(bemit,

hidrargilit,...) i eljeznog hidroksida. Pojam "laterit" zapravo je skraen od

"lateritni boksit". Meu brojnim drugim mineralima koje ta stijena sadri, moe
(ali i ne

mora) biti gline. Boksit je mineralni materijal sastavljen od aluminijskih hidroksida

Al2O3.H2O, koji su poznati kao minerali dijaspor, bemit i sporogelit, i od

aluminijskog hidroksida Al2O3.3H2O, koji je poznat kao mineral hidrargilit. Ta

etiri minerala sabrala su se kao zemljasta nakupina u gustu masu, koja je negdje

prilino vrsta, gotovo kao kamen, i sastavljaju boksit. Boksit okupljen u vrstu,
kompaktnu masu zna biti posve gusta sastava, ali je vrlo esto pun sitnih oolita.U

nekima zna biti toliko eljeza, da ine prijelaz u eljeznu rudu limonit. Isto tako se
nalazi u nekima toliko silicijskog dioksida, da ine prijelaz u glinene stijene.
49. Hemijske i bio hemijske stijene. Hemijske sedimentne stijene se formiraju
precipitacijom, tj. izluivanjem iz zasiene vodene otopine, a djelimo ih na

neevaporitne (karbonatne, silicijske i fosfatne) te evaporitne (gips, anhidrit i

halit). Meutim, kako esto ne moemo obinim petrografskim mikroskopom

razlikovati biohemijske i hemijske sedimentne stijene, iz praktinih razloga

svrstavamo ih u istu kategoriju. Biohemijske sedimentne stijene se sastoje od
materijala

proizvedenih ivim organizmima, pa ukljuuju karbonatne minerale stvorene

djelovanjem organizama poput koralja, mekuaca i formanifera, koji prekrivaju

okeansko dno s naslagama kalcita koji kasnije moe formirati vapnenac. Ugljen je
takoer biohemijska sedimentna stijena.

50. Metamorfne stijene, definicija. Stijene u kojima je usljed promjena fiziko

hemijskih usloca, dolo do preobraaja prvobitnog sastava i sklopa (strukture i
teskture), nazivaju se metamorfnim stijenama. One koje su nastale
metamorfozom magmatskih stijena nazivaju se orto stijenama, a stijene koje su
nastale su nastale

metamorfozom sad. Stijena nazivaju se para stijenama. Osnovni faktori

metamorfizma: toplota, pritisak i hemijski aktivni fluidi i gasovi.

51. Vrste metamorfizma. Na osnovu preovladavajueg uticaja odreenog faktora

metamorfizma, razlikuje se nekoliko tipova metamorfizma: 1.Metamorfizam

uslovljen prvenstveno toplotnom energijom, termalni metamorfizam, koji moe

biti: kontaktni (endokontaktni i egzokontaktni) vezan za magamatske intruzije,

pirometamorfizam vezan za kontakt lave sa stijenama, autometamorfizam

vezan za reakciju magme sa iskristalisanim mineralim i dr. 2.Metamorfizam
uslovljen

prvenstveno uticajem jednostranog pritiska ili stresa kataklastini

metamorfizam. 3.Metamorfizam uslovljen zajednikim djelovanjem pritiska i
temperature, kao

to je metamorfizam optereenja (zajedniko djelovanje hidrostatikog pritiska i

temperature), regionalni metamorfizam (zajedniko djelovanje jednostranog i

hidrostatikog pritiska sa poveanom temp. na velikim prostranstvima),

ultrametamorfizam regionalni metamorfizam duboko ubranih oblasti. Ukoliko
neke

stijene budu metamorfisane u nekoliko etapa, onda se radi o vrsti metamorfizma

koji se naziva polimetamorfizam.

52. Mineralni sastav metamorfnih stijena. Kristalizacija minerala metamorfnih

stijena vri se u vrstoj sredini ili stijeni, za razliku od kristalizacije minerala
magmatskih stijena koji kristaliu iz rastopa ili magme. Minerali metamorfnih
stijena su u stvari ravnotene asocijacije. Kako magmatske i sedimentne tako i

metamorfne stijene imaju svoje karakteristine minerale tzv. tipomorfne

minerale. Najei tipomorfni minerali met. Stijena su: dericit, paragonit, epidot,
vezuvijan,

skapolit, uralit, volastonit, glaukofan, staurolit, disten, silamanit, andaluzit,

grosular, kordijerit, serpentin i talk. Meu mineralima met. Stijena izdvajaju se
stres i

antistres minerali. U met. stijenama izloenim deformacijama javljaju se se stres

minerali (staurolit), dok minerali stvarani u procesu termalnog metamorfizma

(andaluzit, kordijerit) pripadaju antistres mineralima iji postanak nije

prouzrokovan deformacijama. Najveu zastupljenost u met. stijenaama imaju
silikatni minerali

i oksidi, a meu elementima ugljik i to kao mineral grafit (C).

53. Strukture i teskure metamorfnih stijena. Kod met. stijena za razliku od

magmatskih nema reda kristalizacije. Strukture met. stijena se dijele u tri grupe:

1.Kristaloblastine strukture met. stijena nastaju kao posljedica prekristalizacije i

razvojem kristalnih oblika, (blastos-rast,raenje), i mogu biti: homeoblastine ili

ravnomjerno zrnaste, i heteroblastine ili neravnomjerno zrnaste strukture.

2.Kataklastine strukture nastaju u procesu kataklastinog metamorfizma, pri
emu

dolazi do drobljenja i mrvljenja stijenskih masa, ove strukture mogu biti:

homeoklastine ili ravnomjerno zrnaste, i heteroklastine ili nervanomjerno
zrnaste
strukture. 3. Reliktne strukture met. stijena su one koje u sebi sadre ostatke
(relikte) starih struktura. Tekstura met. stijena predstavlja prostorni raspored

sastojaka stijena. Mogu se podijeliti na dvije grupe: 1.Reliktne ili palimpsest

teksture, su one koje sadre ouvane primarne teksture, i 2.Metamorfne ili
singenetske

teksture, stvarane istovremeno sa metamorfnim procesima, i dijele se na

masvine i kriljave. Masivne nastaju bez uea usmjerenog pritiska dok ostali
faktori

metamorfizma djeluju. kriljave teskture kod met. stijena su najzastupljenije.

54. Kontaktni metamorfizam i konatktnometamorfne stijene. Metamorfizam

uslovljen prvenstveno toplotnom energijom, termalni metamorfizam, koji moe
biti:

kontaktni (endokontaktni i egzokontaktni) vezan za magamatske intruzije,

pirometamorfizam vezan za kontakt lave sa stijenama, autometamorfizam
vezan za

reakciju magme sa iskristalisanim mineralim i dr. Kontaktno metamorfne

stijene su produkti kontaktnog pirometamorfizma, odnosno termalnog
metamorfizma,
gdje je glavni faktor temperatura. U ove stijene spadaju: 1.Korniti, koji se
meusobno razlikuju u zavisnosti od prvobitne materije koja se metamorfie.
Mogu biti:

pelitski korniti, kvarcno feldspatski, bazini, silikatni i ostali korniti. 2.Mermeri su

metamorfne stijene, nastale metamorfozom kalcijskih i magnezijskih karbonata.

Mogu biti kontaktni mermeri u sluaju kontaktnog met. i kriljavi mermeri ili
mermerni kriljci u sluaju regionalnog met. 3.Skarnovi su kontaktno metamorfne

stijene nastale u kontaktu magme ili lave sa krenjacima ili dolomitima. 4.Kvarciti
su kontaktno metamorfne stijene nastale kontaktnim i regionalnim
metamorfizmom

psamitskih stijena pjeara. 5.Buhiti su staklaste stijene nastale u procesu

pirometamorfizma, naglim hlaenjem vulkanske lave.

55. Autometamorfizam i autometamorfni produkti i stijene. Metamorfizam

uslovljen prvenstveno toplotnom energijom, termalni metamorfizam, koji moe
biti:

kontaktni (endokontaktni i egzokontaktni) vezan za magamatske intruzije,

pirometamorfizam vezan za kontakt lave sa stijenama, autometamorfizam
vezan za

reakciju magme sa iskristalisanim mineralim i dr. Autometamorfizam, kao proces

metamorfoze se javlja pri kraju kristalizacije magme, a dovodi do promjena u ve

konsolidovanim stijenama pod uticajem sopstvenog ostatka lahkoisparljivih

sastojaka u rastopu (H2O,CO2 i dr). Ovaj tip metamorfizma se moe razvijati kroz

vie stadijuma, a time i vie vidova autometamorfizma, i to: tenog automet.,

pneumatolitski automet., hidrotermalni automet.. Npr. magma koja je dala kao
produkt kristalizacije samu stijenu, dala je u zavrnim fazama vlastiti
lahkoisparljivi rezidium koji je tu stijenu metamorfisao. Zbog toga se taj tip
metamorfoze naziva

automet. Na takav nain se objanjava procesi serpentinizacije magma u

zavrnim fazama je dala lahkoisparljivi rezidium koji je promjenio olivine i
piroksene u

serpentin. I proces propilitizacije predsatvlja neku vrstu automet.. To je proces koji

se odigrava u andezitsko decitskim stijenama, a oituje se nastanak

sekundarnih minerala: glinovitih minerala, kalcita, sericita itd. na raun primarnih

magmatskih minerala (feldspata, amfibola...).

56. Kataklastini metamorfizam i kataklastine stijene. Metamorfizam uslovljen

prvenstveno uticajem jednostranog pritiska ili stresa je kataklastini
metamorfizam.

Kataklastine stijene su produkti kataklastinog metamorfizma, kod koga je

osnovni faktor jednostrani pritisak ili stres, sa manifestacijom drobljenja stijena
na

manjim dubinama. U ove stijene spadaju: metamorfne ili dislokacione bree, to su

kompaktni odlomci stijena uglaste forme cementovane sitnim fragmentima
stijena

i minerala, kataklaziti koji se razlikuju od brea manjim dimenzijama odlomaka

stijena i izraenom kriljavou, i filoniti koji predstavljaju sitnozrnaste
kataklastine

stijene sa izraenom kriljavou.

57. Regionalni metamorfizam i njegovi produkti. Regionalni met. (zajedniko

djelovanje jednostranog i hidrastatikog pritiska sa poveanom temp. na velikim
prostranstvima). Pod pojmom regionalni metamorfizam podrazumjevaju se
irokoobuhvatni procesi metamorfoze koji se uglavnom odigravaju u veim
dubinama

Zemljine kore, kod kojih su glavni faktori pritisak i temperatura, - dinamo

termalni metamorfizam. Ovaj tip metamorfizma dovodi do krupnih, radiklanih

promjena materije. U procesima ovog metamorfizma odvija se najee potpuna

prekristalizacija postojeih i pojava potpuno novih minerala, kao i novih

strukturno teksturnih osobina stijena. U okviru regionalnog metamorfizma mogu

da se izdvoje razni vidovi izmjena, a najzanajniji su: dinamotermalni met.,

dislokacioni met., geotermalni met., hidrastatiki met., plutnoski ili dubinski

metamorfizam.

58. Klasifikacija stijena regionalnog metamorfizma. Stijene regionalnog met.

nastaju na irim prostorim, a pod uticajem zajednikog djelovanja svih faktora

metamorfizma; jednostranog i hidrostatikog pritiska, temperature i hemijskih

aktivnih fluida i gasova. Dijele se na: metamorfne stijene niskog stepena
metamorfizma, i met. stijene visokog stepena met. kriljci niskog stepena
metamorfizma. Ove stijene su karakteristine za gornje dijelove litosfere, a
nastaju pod

uticajem niih temperatura i niih pritisaka. U grupu ovih stijena spadaju: -

sercitsko-hloritski kriljci, liskunski kriljci, - filiti stijene nastale preobraajem
glinovitih

stijena, - mermeri stijene nastale preobraajem krenjaka i dolomita, - zeleni

kriljci nastali metamorfozom bazinih i intermedijarnih magmatskih stijena i
tufova, -

magnezitski kriljci stijene nastale metamorfozom ultrabazinih magamatskih

stijena, - glaukofanski kriljci, i epidot-amfibolitski kriljci. kriljci visokog
stepena

metamorfizma. Ove stijene se razlikuju od kriljaca niskog stepena

metamorfizma, kako po nainu pojavljivanja tako i po mineralnim paragenezama,
imaju jasno

izraenu folijaciju jer nastaju u uslovima visokih temperatura i pritisaka, pokazuju

veliki stepen prekristalizacije i ne sadre reliktne minerale, strukture i teksture

prvobitnih stijena. Zbog visokog kristaliniteta i folijacije nazivaju se kristalasti

kriljci. Kristalaste kriljce dijelimo na osnovu njihovog prijemetamorfnog stanja, i
to

na: - pelitske kristalaste kriljce, koje vode porijeklo od pelitskih stijena, -

kalkiste ili kriljave mermere, - magnetitske kristalaste kriljce, nastali od
gvoevitih

sedimentnih stijena, - gnajseve, krupno zrno kvarcno-feldspatske stijene, -

amfibolite, sastavljene od hornblende i plagioklasa sa masivnom teksturom, -
granulite,
nastale od stijena razliitog mineralnog sastava, i eklogite, nastale od gabrova
ili bazalta.

59. Metamorfne facije. Facije vrlo niskog i niskog stepena metamorfizma:

zeolitska facija, prenit-pumpelitska, prenit-aktinolitska; pumpelit - aktinolitska,
facija

plavih kriljaca.

60. Ultrametamorfizam i njegovi produkti. Regionalni metamorfizam se odvija u

duboko ubranim oblastima uz djelimino topljenje nekih stijena i uz pojavu
tipinih

metamorfnih stijena: gnajseva, kristalastih kriljaca, amfibolita i migmatita. Naziv

migmatitje uveo I.I. Sederholm (1907), i njime oznaio mijeane stijene. U

migmatitima se razlikuje granitoidni i metamorfni materijal, koga nazivamo

supstratom. Posebni geoloki uslovi i kojih proizilazi metamorfizam, praeni
djeliminim

topljenjem i obrazovanjem mjeovitih stijena migmatita, doveli su do posebnog

tipa regionalnog metamorfizma duboko ubranih oblasti do ultrametamorfizma.

-zicne(nastaju utiskivanjem magme u supljine i pukotine u zemljinoj kori).