.

. .
"
.
. .
) (transcendental form
) (redefining . ) (disunited mind
) (basic
)(
. ) (vocation

:
(ornament)

The artist is not a special kind of man, but every man is

a
special kind of artist.
Ananda Kentish Coomaraswamy
)(Transformation of Nature in Art, 1934.

) (

. 22 1877
(Wycliffe) 8 . 1889
.
. .
1909 Medieval Sinhalese Art
.
. ) ( ) (platonism ) (vednte
.
par excellence
) (svestran ) (univesal ) (sveti spisi
 10 .
(santhana dharma)
. (lex esterna).

"" " " ""
. " " .
.

.
.
) (metaphysician .

perennialism .
(sophia perennis et universalis).
.

.

) (Mircea Eliade . .
(Julius Evola). )(esotery-esoterist
) ( " :
)( ) (authentically
".

. )
(Kali (
. )( )Yuga
)(
. )(
)(
religio
. perennis
 .

) (odraavajui
.

.
)( .


.

(Arhur C. Danto)
) (Philosophising Art
.
) (pluralism
.

) (1877-1947
(Orient)
.

) (Athena and Hephaisthos

(Athena and Hephaisthos)
(ability)
) (ukljucene
)( ) (mimesis
.
. )(
.
(ego) .
 ) (ego
.
.
hochma (sophia, episteme),
"" ) ( "" "" my
"" ) (techne
. )""(method " "

)(ability
.
) (
(svetite) . )( ) (
)( .
) (oteo
.
" "
(dynamis-akti) .
(eros) )" (daimonion"
.
" "
.
) (The Christian and Oriental Philosophy of Art

. )(

""
. .
 .

.
. " .

. (loafer) -
)(
(njegovim roenjem).
. .
.

"" .
.


"" " " ) (ope uvjerenje
.
)( .
) .(
" "
"" "
(decoration) . "
)(
. )(
.

)( .
(icona)
:


.

.
. ) (context


.

) (objectively .

) ( .

) (primitive .

.
" "
.
.
)(
. "
"
" " .
.
.
.
.
(facts) :

) .(12


.

" . "
.
. (sensibility)
(systematic). (metaphysician)
"( adequate "
 . )symbolism
) (primitive .
. )
( .
.
.
" ) ( "
) (
.
.

" " " .

.
:
(13) .
""
. -

.
"
" . .
) (psychophysical ego
. ) (psychophysical ego

"" .
" " )(
.

. .
)(contemplation
) (
)" (vision
) (Dante " " .
)(
 (14).
ingenium ) (Augustin .
synteresis " "

. daimonionu
" "
.
:
.

) (original
.
" " .
(15) .


. " supra-individual". " "subconscious
.
.
.
.

.
.

:
.
.

" ) (
) (form .
. " : ) (form
" . :
. )(
Najvie dostignue individualne
svijesti sadrano je u tome da ona izgubi ili pronae samu sebe u onome
to je
oboje, njezin poetak i njezin kraj. Konstitucija ovjeka jest hijerarhija
tijela,
due i duha. Coomaraswamy problematizira to da li krani trebaju
smatrati
neki rad svojim vlastitim kad je ak i Krist rekao: Ne radim nita
sam od
sebe, ili hindusi kada je Krishna rekao da Onaj koji shvaa, ne moe
tvoriti
koncept Ja sam stvaralac, ili budisti za koje vrijedi shvaanje da je
izjava
Ja sam autor miljenje ovjeka koji jo nije punoljetan.
U tradicionalnoj umjetnosti kip individue nastaje kao reprezentacija
odreenog
tipa. ovjek je predstavljen svojom funkcijom, a ne svojim izgledom;
kip
kralja, vojnika, trgovca ili kovaa, radije nego takav i takav. Najvii
ciljevi
za ovo nemaju nita zajedniko s tehnikim nesposobnostima ili
nedostatkom
moi zamjeivanja kod umjetnika, ali ih je teko objasniti nama ije su
preokupacije tako razliite i ija je vjera u vjene vrijednosti osobnosti
tako
naivna. Tradicionalni pogled nalazi svoj izraz u doktrini prenoenja
nasljea
osobnosti i funkcije, kako bi ovjek mogao umrijeti u miru, uz spoznaju
da
e njegov rad nastaviti nasljednik, te je kao takav i takav ovjek
ponovno
roen u svojim nastavljaima. U onom to mi zovemo osobnost tradicija,
pak,
vidi samo vremensku funkciju koju uzimate u zakup. Karakteristika
likova
nasljednika u mnogim oblastima Istoka jest da se ne mogu prepoznati,
osim
po svojim legendama, kao portreti individua; ne postoji nita drugo po
emu
bi se razlikovali od boanstva kojem se duh vratio kada je ovjeka
napustio
duh: gotovo su na isti nain aneoska ozbiljnost i odsustvo ljudskog
nesavrenstva
i znakova starosti karakteristika kranskih kipova do 13. stoljea,
kada se prouavanje posmrtnih maski vratilo u modu i time moderni
portret
nastaje u grobnicama. Kranska umjetnost poinje s predstavljanjima
Boga u
apstraktnim simbolima, koji bi mogli biti geometrijski, vegetacijski i
nemaju
sentimentalnu vrijednost. Nakon toga se javlja antropomorfni simbol,
koji je
jo uvijek forma, a ne figuracija. Tek kasnije, forma je dobila
sentimentalnu
vrijednost, likovi rtvovanja sainjeni su da prikau ljudsku patnju i
ovdje poinje
oblik humanosti kao analogijska reprezentacija ideje Boga. Umjetniki
smjer reflektira smjer miljenja, istie Coomaraswamy. Mi promatramo
mitske
elemente prie, koji su njezina esencija, kao akcidente, i brkamo
anegdotu
za smisao. Sekularizacija umjetnosti i racionalizacija religije neodvojivo
su
povezane. Za svakog ovjeka koji jo uvijek vjeruje u vjeno roenje
svakog
avatara, sadraj umjetnikih radova ne moe biti indiferentno pitanje.
Kada govorimo o dekadenciji umjetnosti, ustvari, govorimo o
dekadenciji
ovjeka s intelektualnih na sentimentalne interese. Vjetina umjetnika
pritom ostaje ista, budui da on moe nainiti ono to namjerava.
Mijenja
se mentalni lik prema kojem umjetnik djeluje. Meutim, da umjetnost
ima
odreene ciljeve nije vie istina ukoliko znamo to volimo umjesto da
volimo
ono to znamo. Ukoliko znamo iz autoritativnih literarnih izvora da lotos
na kojem Buddha sjedi ili stoji nije botanika vrsta, nego univerzalni
temelj
egzistencije koji cvjeta u vodama beskrajnih mogunosti, onda bi bilo
nedolino
predstaviti ga u krutom tijelu kako nesigurno odrava ravnoteu na
povrini
stvarnog i krhkog cvijeta. Isti bi se obzir trebao primijeniti na itanje
mitologije i bajki, te na sve osude primitivnih i narodnih umjetnosti.
Antropolog
koji ima interes za kulturu bolji je povjesniar takvih umjetnosti nego
kritiar iji je jedini interes estetska povrina samih rukotvorina. U
tradiciFILOZOFSKA
ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
221 Anande Kentisha Coomaraswamyja
onalnoj umjetnosti, umjetnost se vezuje za spoznaju. Ljepota je
atraktivna
mo savrenog izraavanja, koju jedino moemo procijeniti i u njoj
istinski
uivati kao u inteligibilnom dobru, koje je dobro razuma ukoliko
znamo
to ona treba stvarno predstavljati.16 Namjera da se prouava kranska
ili
budistika umjetnost bez poznavanja korespondentnih filozofija jednaka
je
namjeri da se prouava matematiki papirus bez poznavanja matematike,
istie Coomaraswamy. Navedeni esej zavrava raspravom o problemima
dobrovoljnog
siromatva i ruenja ustanovljenih vrijednosti. U kulturama to ih
je oblikovala tradicionalna filozofija nalazimo dva suprotstavljena
stajalita:
umjetniki rad kao koristan i njegovo znaenje, odnosno na jednoj strani
dobro, a na drugoj zlo.
Ideal dobrovoljnog siromatva, koji odbija koristi, moe se spremno
razumjeti.
Beskrajno proizvoenje koristi, sredstava za ivot, moe zavriti u
poistovjeivanju
kulture s udobnou, te zamjeni sredstava za ciljeve. Umnoiti
potrebe znai umnoiti ovjekovo sluenje njegovu vlastitu proizvodu.
Za
Coomaraswamyja, u skladu s miljenjem tradicionalne filozofije, ovjek
je
najvie samodovoljan, autohton i slobodan kada najmanje ovisi o
posjedu.
Vrijednosti jednostavnog ivota ono su to je u skladu s perenijalnom
filozofijom.
Materijalna dobra nuna su do mjere u kojoj ih moemo koristiti;
legitimno
je uivati u onom to koristimo, ali jednako tako je prekomjerno
uivanje
u onom to nam ne moe koristiti ili koristiti ono u emu se ne moe
uivati.
Sva materijalna dobra koja nisu istovremeno lijepa i korisna uvreda su
ljudskog
dostojanstva. Upuivanje na ikonoklastiju jest upuivanje na upotrebu
likova kao pomo pri kontemplaciji. Postoji velika veina za koju je pri
kontemplaciji
neophodna takva vrsta pomoi, dok je kod odabrane manjine vizija
Boga izravna. Za potonje, misliti o Bogu u terminima verbalnog ili
vizualnog
koncepta bilo bi isto to i zaboraviti ga. Ne moemo imati jedno pravilo
za obje grupe. Nazvati drugog ovjeka praznovjernim ili
idolopoklonikom,
openito govorei, samo je pitanje ispoljavanja nae vlastite
superiornosti.
Idolopoklonstvo je pogrena upotreba simbola, definicija koja ne treba
daljnje
klasifikacije. Tradicionalna filozofija nema nita protiv upotrebe simbola
i
obreda, iako mnogi ortodoksni pravci imaju protiv njihove zloupotrebe.
Onaj
tko eli prei rijeku, treba brod, ali neka vie ne koristi Zakon za
potrebe
dolaska kada je ve stigao, istie Coomaraswamy, citirajui Augustina.
Religiozna umjetnost, tradicionalna filozofija umjetnosti, jednostavno je
vizualna
teologija: kranska i orijentalna teologija sredstva su za ciljeve, ali
se ne smiju mijeati s ciljevima. Obje ukljuuju aktivni ivot i
kontemplativni
ivot, afirmirajui ustvari Boga putem molitve, te s druge strane,
poriui
svaku od ovih ograniavajuih opisnih afirmacija, jer, iako je vjerovanje
dispozicija neposredne vizije, Bog nije ono u to ljudi vjeruju.
Navodei
Upanishadi, Coomaraswamy istie da osoba treba kontemplaciju i
molitvu,
a potom poricanje, budui da se putem poricanja osoba uzdie na vie
razine
bia. Meutim, kada proe sve forme, tada dostie jedinstvo Osobe.17
Coomaraswamy
u navedenom eseju zakljuuje da stajalite Iako je umjetnik,
umjetnik je ipak ovjek nije privatno stajalite filozofa, mjesta ili
vremena,
te moemo samo rei da je u odreenim vremenima, kao to je nae,
takvo
stajalite zaboravljeno. Umjetnost je za ovjeka, a ne ovjek za
umjetnost; sve
ono to je sainjeno samo da prui zadovoljstvo jest luksuz. U
tradicionalnom
razumijevanju umjetnosti funkcija i znaenje nerazdvojno su povezani.
Tradicionalni
umjetnik ne ispoljava sebe nego samo svoje stajalite. Umjetnost
16
Isto, str. 142.
17
Isto, str. 145.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
222 Anande Kentisha Coomaraswamyja
je sutinski simbolikog karaktera i samo akcidentalno ilustrativna ili
historina.
Nain na koji indijski umjetnik oblikuje svoje umjetniko djelu u skladu
sa stajalitima tradicionalne filozofije umjetnosti Ananda
Coomaraswamy
opisuje u svom djelu Dance of Shiva (ivin ples), opisujui jedno od
oblija
Boga hinduistikog panteona.
1.3. Dance of Shiva (ivin [Natarajin] ples)
Dr. Ananda Kentish Coomaraswamy, svojevremeno kustos indijske
umjetnosti
u Bostonskom muzeju likovnih umjetnosti, doista je nenadmaen u svom
poznavanju umjetnosti Orijenta i openito bez premca u svom
razumijevanju
indijske kulture, jezika, religije i filozofije. Tijekom njezina dugog
razvitka,
u indijskoj se umjetnosti neprestano ogleda napor da se Boansko
zaodjene
u umjetniki oblik. Naela tog nastojanja ostala su nepromijenjena kroz
stoljea,
ali je nain izraavanja poprimao razliite oblike. Nalazei nadahnue
u oblicima vjerske misli i ivota, oblicima koji su se meusobno
razlikovali
a ponekad preklapali, unutar ove kulture nastao je niz umjetnikih i
arhitektonskih
djela.18 Coomaraswamy je nastojao objasniti sutinsku razliku izmeu
zapadnjake i istonjake umjetnosti, istiui da se istonjaka
umjetnost
ne moe razumjeti ukoliko se promatra zapadnjakim umom i
pogledom. U
drevnoj Indiji mnogi umjetnici nikada nisu potpisali svoja umjetnika
djela.
U ovoj zemlji, umjetnik nije nainio umjetniki rad iskljuivo iz vlastite
imaginacije.
U oblikovanju skulptura Buddhe, Nare ili Mahisuramardin,
sam kipar stvara nosei u svojim venama predodbu cijelog svog drutva
i
rase. Na Zapadu je umjetnik individua i njegovi osjeaji i mata
formiraju
temelj njegovih slika, dok u Indiji slika, pjesma i skulptura imaju u
svojim korijenima
imaginaciju i vjeru cijele zajednice. Kako bi se razumjela djela indijske
umjetnosti, neophodno je razumjeti osjeaje i vjerovanja cijelog
indijskog
drutva. Ova umjetnika djela nisu realistina, ona su simbolikog
karaktera.
Lik odreenog boanstva ne predstavlja nain na koji umjetnik i njegovi
suvremenici
vide to smo boanstvo. Na primjer, injenica da je Buddha predstavljen
kako sjedi na lotosu, ne znai da su umjetnik i njegovi suvremenici
vjerovali da Buddha sjedi na lotosu. Lotos, dvije ruke, etiri ruke, osam
ruku
i drugi takvi detalji imaju dublje znaenje. Sam umjetnik ne odreuje
navedene
detalje. Imaginacija i osjeaji itavog drutva uneseni su u skulpturu.
Postoji mo u univerzumu koja je stvorila lik, titei ga, i ona e ga i
unititi;
i upravo ta e mo unititi elje i iluzije ljudskog bia i pruiti mu spas,
a to
je ono to je skulptor upravo kanio prikazati. I tom cilju slue svi
detalji.19
U hinduistikom panteonu vladaju tri boga, koja su teorijski istog
znaaja:
Brahman, Viu i iva. Jedan je stvaratelj svijeta, drugi je uvar
stvorenog,
a trei je razara svijeta. Oni tvore Trimrti, tj. trolini oblik jednog te
istog
Boanstva.20 U svom djelu ivin ples (Eseji o indijskoj umjetnosti i
kulturi)
Coomaraswamy pie o liku Nare (ive) slijedee:
Ovaj koncept sam predstavlja sintezu znanosti, religije i umjetnosti. U
noi Brahme, Priroda je
inertna, i ne moe plesati dok iva to ne dopusti. On nastaje iz svoje
zanesenosti i pleui alje
kroz inertnu materiju navirue talase zvuka koji budi, i pogledaj!
Materija isto plee pojavljujui
se kao aureola oko Njega.
Ovo je poezija, ali nita manje i znanost. Bez obzira na porijeklo ivina
plesa,
vremenom to postaje najjasniji lik Boje aktivnosti to ga svaka
umjetnost i
svaka religija mogu prigrliti. Svaki je dio takvog lika, kao to je ovaj,
izravno
izraen, ali ne u praznovjerjima ili dogmama, nego u evidentnim
injenicama.
Nijedan umjetnik dananjice, bez obzira na njegovu veliinu, ne bi
mogao
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
223 Anande Kentisha Coomaraswamyja
tonije ili mudrije stvoriti lik takve Energije koju je znanost postulirala
iza
svih fenomena.
Nije udo da je lik Nataraja zadobio oboavanje toliko mnogo prolih
generacija; upoznatih
sa svakim skepticizmom, strunjaka u naglaavanju vjerovanja spram
primitivnih praznovjerja,
istraivaa svega beskonano velikog i beskonano malog, i mi smo svi
sljedbenici Nataraje,
jo uvijek. Hindusi su prihvatili, odlunije nego drugi, temeljno znaenje
i svrhu ivota, i dragovoljnije
od drugih su organizirali drutvo s pogledom na postizanje plodova
ivota; i ova je
organizacija odreena, ne za presti odreene klase, nego za upotrebu
moderne formule, da se
od svakog uzme shodno njegovim sposobnostima, te da se svakom da
shodno njegovim potrebama.
21
Ukoliko se postavi pitanje koja unutarnja bogatstva Indija donosi, kako
bi pomogla
u realizaciji svjetske civilizacije, onda se odgovor s indijskog stajalita
mora pronai u njezinim religijama i njezinoj filozofiji, te njezinoj
konstantnoj
primjeni apstraktne teorije u praktinom ivotu. Bit indijskog iskustva
ukorijenjena je u konstantnoj intuiciji jedinstva i harmonije
svekolikog
ivota. Sve ima svoje mjesto, svako bie svoju funkciju i sve igra svoju
ulogu
u Boanskom koncertu koji vodi Ntara (iva), Gospodar Plesaa.
Kao
Vrhovno Bie, iva je za svoje vjernike apsolutan, jednorodan,
nesastavljan,
neoznaen. Kad se otjelovljuje, on donosi ovom svijetu svjedoanstvo o
svom
vlastitu postojanju i spaava ljude; on ima straan lik samo kad se bori
protiv
neprijatelja svojih vjernika. iva izvodi razornu igru kojom unitava
svijet i
grijeh ovjeka upletenog u svijet, ali ta igra istovremeno predstavlja
ponovno
stvaranje svijeta.22 Stoga Ananda K. Coomaraswamy primjeuje da je:
nemogue promatrati umjetnost kao pojavu izoliranu od duhovnog i
fizikog ivota ljudi
koji su joj udahnuli ivot. Indijsku umjetnost ne mogu razumjeti oni koji
nemaju interesa za
indijsku kulturu, i to je jo uvijek rijetkost. Ortodoksni krani,
materijalisti, imperijalisti su svi,
u onoj mjeri u kojoj su ono to impliciraju ova imena, sustavno nemoni
saivjeti se s idealima
indijske civilizacije. Indijska umjetnost u svojoj je bti religioznog
karaktera; i oni koji su potpuno
ravnoduni i beznadeno nemaju simpatije za indijske religije; jednako
kao i oni koji bi
u ime puritanizma sekularizirali ili dokinuli umjetnost u potpunosti,
nemaju u sebi sposobnost
njezinag razumijevanja.23
iva je takoer poznat kao Nataraj, Gospodar Plesaa.
Najvelianstvenija reprezentacija
Nataraja moe se pronai u Chola bronzi iz June Indije, iz perioda
od VIII. do XII. stoljea; i upravo je lik Nataraja postavljen kao sredinje
boanstvo u velikom hramu u Chidambaramu u Tamil Nadu. ivin lik
kao Nataraj
neizbrisivo je urezan u indijsku matu. Koliko je mnogo razliitih
ivinih
plesova poznato njegovim vjernicima?, istie Ananda Coomaraswamy,
Ne mogu rei. Bez sumnje, ideja koja stoji u korijenu iza svih ovih
plesova
je vie manje jedna te ista, manifestacija iskonske ritmike energije.
Potom
Coomaraswamy nastavlja i kae: Ma kakvo da je porijeklo ivina
plesa, s
18
Opa povijest umjetnosti; Indija i Daleki
istok, Mozaik knjiga, Zagreb 2003., str. 166.
19
www.adwaitha-hermitage.net/rishikul/coomaraswamy.
html
20
Opta Enciklopedija Larousse, tom I, Beograd
1971., str. 491.
21
Ananda K. Coomaraswamy, The Dance of
Shiva: Fourteen Indian Essays, rev. izd., Noonday
Press, New York 1957., str. 5766.
22
Opta Enciklopedija Larousse, tom I, Beograd
1971., str. 492.
23
Ananda K. Coomraswamy, Essays on National
Idealism (Eseji o nacionalnom idealizmu),
Munshiram Manoharlal Publishers, New Delhi
1981., str. 8283.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
224 Anande Kentisha Coomaraswamyja
vremenom on postaje najjasniji lik Boje
aktivnosti kojim se svaka umjetnost i
svaka religija moe ponositi.
Fluidnija ili energinija reprezentacija
pokretne figure kao to je lik ive koji
plee, gotovo da se ne moe pronai.
Iako postoje neznatne varijacije, karakteristini
detalji Nataraja jesu slijedei:
prikazan je s etiri ruke, po dvije
sa svake strane. Gornja lijeva ruka dri
plamen, koji simbolizira destrukciju i
preobraaj, donja lijeva ruka upuuje
na demona Muyalakuj, koji je prikazan
kako dri kobru. Demon neznanja zgaen
je ivinim desnim stopalom; drugo
je stopalo podignuto kao simbol spasa.
24 Gornja desna ruka dri bubanj koji
simbolizira kreaciju i ritmini protok
vremena,25 donja je u abhaymudra poloaju,
Budi bez straha. ivina je kosa
spletena i ukraena draguljima, ali neke od njegovih lokni okreu se dok
plee;
u uvojcima njegove kose upleteni su kobra, lubanja i figura Gange.
itava
figura stoji na lotosovu pijedestalu i ukraena je krugovima vatre, to
dotiu
ruke koje dre bubanj i plamen. Dinamizam figure koja plee, s
njegovim leteim
pojasom i ploveim loknama, u suprotnosti je sa smirenim izrazom
njegova
lica i rukom koja je podignuta za blagoslov. iva nosi muku naunicu
u jednom uhu, a ensku u drugom, to simbolizira njegovu dvostruku
prirodu
(ardhanarevara). Kozmiki ples odvija se u Chidambaramu, koji
predstavlja
centar hinduistikog univerzuma, koji je ujedno symbol ljudskog srca.26
ivin ples predstavlja njegovih pet djelatnosti: Shrishti (stvaranje,
evoluciju);
Sthiti (odravanje, podrka); Samhara (destrukcija, evolucija); Tirobhava
(iluzija); i Anugraha (oslobaanje, emancipacija, milost). Simbolino
znaenje
svakog aspekta ivine reprezentacije opskrbljeno je mnogim tekstovima,
kao to je Chidambara Mummani Kovai:
O moj Gospodaru, Tvoja ruka koja dri sveti bubanj sainila je i
rasporedila nebesa i zemlju
i druge svjetove i bezbroj dua. Tvoja podignuta ruka titi svjesni i
podsvjesni poredak tvoje
kreacije. Svi su ovi svjetovi transformirani Tvojom rukom koja dri
vatru. Tvoje sveto stopalo,
sputeno na zemlju, prua utoite umornoj dui koja se bori u patnjama
kauzalnosti. Tvoje
podignuto stopalo prua vjeno blaenstvo onima koji Ti priu. Ovih
pet djelatnosti su Tvojih
Ruku Djelo.27
?1.4. Zato izlagati umjetnike radove
)?(Why Exhibit Works of Art

(28) . ) (universal
( " "curator " : "
)
.

.
.

.
) ( .



.

) (aesthetic
 " "
. )(expressing them selves
. )(

: ) (30

. " "
" " .
" " (poetry) . "
" "


.
" "
) (gymnastics )(culture
"" . )
( .
)(2
. .

.
)( . )( (reminder)

: "
- -
- ) ( -
.
Asimilacijom poznavatelja onome to se
treba spoznati, arhetipskoj prirodi, i teei da bude u takvom svianju,
moemo sudjelovati u najboljem od ivota koji je pruen ovjeku od
bogova, ili indijskim terminima reeno, utjecati na nau vlastitu
reintegraciju kroz imitaciju boanskih formi. Kao to je napisano u
Upanishadima: ovjek postaje od one vrste na koju je njegov um
usmjeren. Coomaraswamy zakljuuje da je to umjetnosti znaajnije
od njezina kako. Ukoliko pjesnik ne moe imitirati vjene stvarnosti,
nego samo promjenjivi ljudski karakter, nema za njega mjesta u idealnoj
dravi, smatra Platon.
24
Nataraja, Microsoft Encarta Encyclopedia
2000. 19931999 Microsoft Corporation.
All rights reserved.
25
The Dance of Shiva, u: Ananda K. Coomaraswamy,
The Dance of Shiva: Fourteen
Indian Essays, str. 6678.
26
Nataraja, Microsoft Encarta Encyclopedia.
27
The Dance of Shiva, str. 6678.
28
The Essential Ananda Coomaraswamy: Why
Exhibit Works of Art, World Wisdom, 2004.,
str. 122.
29
Isto, str. 111.
30
Isto, str. 112.
31
Isto, str. 113.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
226 Anande Kentisha Coomaraswamyja
Stvarna umjetnost jest umjetnost simboline i znaajne reprezentacije,
reprezentacija
stvari koje se mogu vidjeti samo intelektom. Ovako shvaena umjetnost
antiteza je vizualnog obrazovanja, koje tei da nam kae kako stvari
izgledaju. Platon nije vidio razliku izmeu matematiara oduevljenog
prelijepom
jednadbom, i umjetnika koji je oduevljen svojom formalnom vizijom.
Coomaraswamy istie kako Platon poziva da se stoji kao ovjek spram
instiktivnih reakcija prema ugodnom i neugodnom. U umjetnikim se
radovima
trebamo diviti logici ili pravilnom nainu njiihove kompozicije, a ne
estetskim
povrinama. U skladu s time Platon istie da ljepote prave linije, kruga
i povrine, te vrstih figura iz njih formiranih nisu relativne nego uvijek
apsolutno
prelijepe. S ove toke gledita, slike u pijesku amerikih Indijanaca
superiorne su u odnosu na bilo koju sliku nastalu u Evropi ili Americi
tijekom
posljednjih nekoliko stoljea. Coomaraswamy istie kako postoji iroko
rairena
zabluda da je moderna apstraktna umjetnost na odreen nain slina i u
vezi s formom primitivne umjetnosti. Slinost je za Coomaraswamiya
tek povrna.
Umjetnost neolitika apstraktna je, odnosno radije algebarska, zato to
samo algebarska forma moe biti zajednika forma veoma razliitih
stvari.
Moderni apstrakcionisti zaboravljaju da formalist neolitika nije bio
dekorater
interijera, nego ovjek metafiziar koji je vidio ivot kao cjelinu.
Umjetnik
neolita nije teio, kao mi, ivjeti samo za kruh, nego je (to potvruju
antropolozi)
ispunjavao potrebe due i tijela istovremeno. Kada Platon istie
da umjetnost treba brinuti za duu i tijelo graana, te da umjetnik mora
biti
slobodan ovjek, on ne misli na emancipiranog ovjeka slobodnog od
obveza
bilo kakve vrste, ve na ovjeka emancipiranog od despotizma
prodavaa.
Ukoliko umjetnik treba predstaviti vjene realnosti, mora ih poznavati
takvim
kakve one jesu. Akt imaginacije u kojem je ideja koja se treba predstaviti
prvi
put obuena u formu, mora prethoditi procesu u kojem je forma
otjelovljena
u stvarni materijal. Prvi je akt slobodan, a drugi servilan. Samo
ukoliko se
prvi izbjegne, drugi dobija neasnu poziciju.
Manufakturni sistem (radije kvantitet produkcije kojim dominira
novana
vrijednost), pretpostavlja postojanje dvije vrste stvaratelja: privilegiranih
umjetnika koji su moda inspirirani, i neprivilegiranih radnika,
nematovitih,
jer se od njih trai da rade ono to je neko drugi zamislio.32
Coomaraswamy
smatra da ukoliko kultura ne pokae samu sebe u svemu to inimo,
onda mi nismo kulturni. Mi smo izgubili vokacijski nain ivota, i ne
postoji
vei dokaz od onog da smo unitili kulture drugih naroda koje su dole u
dodir
s civilizacijom. Ne moemo razumjeti umjetnost ako ne mislimo na
nain na
koji su mislili njezini umjetnici. Uitelj nas mora uputiti u elemente
stranog
jezika; iako znamo njegove pojmove, mi ih upotrebljavamo u drukijem
znaenju.
Znaenja termina umjetnost, priroda, inspiracija, forma, ornament i
estetika trebala bi biti objanjena u rijeima od dva sloga. Unutar
tradicionalne
filozofije nijedan od ovih termina nije se upotrebljavao onako kao se
upotrebljavaju danas. Izvorno znaenje grke rijei estetika znai
senzacija ili
reakcija na izvanjske podraaje, budui da je senzibilitet prisutan u
ovjeku,
biljci, ivotinji. Ove senzacije vodee su sile instinkta. Platon nas
poziva,
istie Coomaraswamy, da ustanemo protiv prijatnih i neprijatnih
iskustava
kojima smo izloeni, zato to mi ne sudjelujemo u njima, nego se oni
nama
deavaju. Samo procjenjivanje i potivanje umjetnosti jest aktivnost.
Umjetnost
je intelektualna, a ne fizika vjetina. Ljepota je povezana sa znanjem i
dobrotom, iji je ona atraktivni aspekt. Ljepota rada nas privlai, kao
sredstvo
za cilj, ali ne cilj umjetnosti po sebi. Svrha umjetnosti uvijek je efektivna
komunikacija.
Forma u tradicionalnoj filozofiji umjetnosti nije opipljivi oblik,
nego je sinonim ideje ili ak due. Ukoliko postoji stvarno jedinstvo
forme i
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
227 Anande Kentisha Coomaraswamyja
materije u umjetnikom radu, oblik tijela izraziti e njegovu formu, koja
je
uzorak u umu umjetnika prema kojem se oblikuje materijalni oblik.
Stupanj
njegova uspjeha u ovoj imitativnoj operaciji jest mjera savrenstva
djela.33
Coomaraswamy smatra da umjetnost nije nita opipljivo. Ne moemo
sliku
nazvati umjetnou. Kao to rije rukotvorina ili rije umjetniki
impliciraju,
sainjena je stvar umjetniki rad. Umjetniki je rad oblikovan
umjetnou
ali nije umjetnost sama. Umjetnost ostaje u umjetniku i predstavlja
znanje
putem kojeg su stvari nastale. Umjetniki radovi uope su ornament ili
su
na neki nain ornamentalni. Uitelj e nekad razmatrati povijest
ornamenta.
Rei e da na svim jezicima ornament predstavlja opremu, jednako kao
to i
kuni namjetaj izvorno predstavlja stolove i stolice za upotrebu, a ne
unutarnju
dekoraciju za presti ili pokazivanje naeg znanja. Ne smijemo misliti
ornament kao dodatak predmetu bez kojeg bi predmet bio ruan.
Ornament
samo uveava ljepotu neega. Ornament jest karakterizacija, a ornamenti
su
atributi. esto se uje da je primitivni ornament imao maginu
vrijednost.
Coomaraswamy istie da to nije u potpunosti netono. Sunani uzorci
koriteni
su kao dugmad zato to je sunce primordijalni privriva za koje su
sve
stvari vezane nitima Duha. Kada se izgube simboline vrijednosti,
ornamenta
dekoracija postaje sofistika, koja ne odgovara sadraju djela. Sokrat je
distinkciju
ljepote od upotrebe smatrao loginom, ali ne i realnom i objektivnom.
Stvar moe biti lijepa unutar konteksta za koji je namijenjena.34
Inspiracija,
kao slijedei termin, u okvirima tradicionalne filozofije nikad ne moe
znaiti
drugo osim djelovanja duhovne sile unutar nas samih. U Websterovu
rjeniku,
inspiracija je nadnaravni Boanski utjecaj. Priroda, naprimjer, unutar
tvrdnje Umjetnost imitira prirodu u njenom nainu djelovanja, ne
upuuje
na vidljivi dio nae okoline. Tradicionalna priroda, istie Comarswamy,
jest Majka Priroda, princip po ijem su uzoru stvari prirodne, po kojem
je
ovjek human. Umjetnost je, u skladu s time, imitacija prirode stvari, a
ne
njihovih pojava.35
Objanjenjem ovih termina na nain na koji ih razumijeva tradicionalna
filozofija,
priprema se javnost za razumijevanje primjerenosti drevnih umjetnikih
radova. O univerzalizmu indijske philosophiae perennis (Santhana
Dharmah, Lex Aeterna, Hagia Sophia, Dhamma, Tao, ili pak arapski
Dn al-
Haqq primordijalna i Univerzalna Tradicija)36 svjedoi i ulomak iz
Chandogya-
upaniad, VII, 25, 2:
Na zemlji se rodilo vrlo malo takvih ljudi koji su bili prosvjetljeni sami
po sebi, ija svjetlost nije
bila posuena, koji su se potpuno oitovali u vlastitom sjaju istine
Potpuni izraz ovjeka uoljiv
je samo u onome tko u sebi samom predstavlja sve ljude svih vremena i
zemalja i ija svjetlost
nije bila prelomljena zidovima obiajnih razmea koja dijele razdoblja,
rase i narode.37
Misliti umjetnost kao bitno estetsku vrijednost jest moderni razvoj i
provincijalni
pogled na umjetnost, nastao iz konfuzije izmeu (objektivne) ljepote
poretka i (subjektivno) ugodnog, praen preokupacijom sa
zadovoljstvom.38
32
Isto, str. 116.
33
Isto, str. 119.
34
Isto, str. 120.
35
Isto, str. 120.
36
Vidjeti: Whitall N. Perry, A Treasury of Traditional
Wisdom, Quinta Essentia, Cambridge
1971., str. 19.
37
edomil Veljai, Ethos spoznaje u evropskoj i
indijskoj filozofiji, Bigz, Beograd 1982., str. 90.
38
Ananda K. Coomaraswamy, The Art of Living,
str. 191.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
228 Anande Kentisha Coomaraswamyja
Ukoliko vjerujemo da je potivanje umjetnosti estetsko iskustvo, pruit
emo
publici ono to eli. Meutim, istie Coomaraswamy, zadatak muzeja ili
uitelja
jest da laska ili zabavlja javnost. Ukoliko izloba umjetnikih radova,
kao i itanje knjiga, ima za cilj kulturalnu vrijednost, ukoliko tei
pomoi razvoju
najboljeg dijela nas samih, to e initi putem razumijevanja, a ne putem
lijepih osjeaja, da bi se izazvao utisak. Coomaraswamy smatra da se
nita
ne moe postii ukoliko ivoti ljudi nisu pod utjecajem, ili ukoliko
njihove
vrijednosti nee biti promijenjene onim to imamo pokazati. U skladu s
ovim
stajalitem ne postoji razlika izmeu lijepe i primjenjene umjetnosti,
antropologije
i umjetnosti. Coomaraswamy smatra da je antropologijski pristup
umjetnosti mnogo blii od onog estetskog. Pri postavljanju izlobe
staviemo
zajedno egipatsku reprezentaciju sunevih vrata koja uva samo sunce i
figuru
Pantokratora bizantijske kupole, te objasniti da ova vrata kroz koja se
izlazi
iz univerzuma jesu ista kao otvor na krovu kroz koji ameriki Indijanac
ulazi
ili izlazi iz svog hogana, ista kao otvor u sredini kineskog pi, kao i otvor
krova
iznad rtvenika Jupitera Terminusa, objanjavajui da su sve ove
konstrukcije
podsjetnici Boanskih Vrata, Jednog koji bi mogao rei: Ja sam
vrata.39
Coomaraswamy smatra da bi nae razumijevanje drevnih umjetnikih
radova
i uvjeta pod kojim su nastali moglo potcijeniti nau lojalnost suvremenoj
umjetnosti i suvremenim metodama proizvodnje. Smatra da bi upravo
takva
injenica bila dokaz uspjeha obrazovanja. Otuda on istie da je estetika
samo
provincijalna devijacija univerzalne filozofije umjetnosti.40
1.5. Samvega Aesthetic Shock
(Samvega estetski ok)
Pali41 rije samvega oznaava ok ili udo koje se moe osjetiti kada
percepcija
umjetnikog djela postane ozbiljno iskustvo, razjanjava
Coomaraswamy
u eseju koji nosi isti naziv.42 Sama rije samvega oznaava iznenadni
udarac
ili drhtaj pri strahu od neeg, kao to ljudi drhte kad uju lavlju riku, ili
monah
koji zaboravi Buddhu. Mnogi ljudi drhte ili su u strahu pri pogledu na
prizore
smrti. Emocionalni poticaj koji izazivaju bolne teme moe biti potaknut
kada
volja ili um otupi,
onda ga on pobuuje razmatranjem osam emocionalnih tema
(roenja, starosti, bolesti,
smrti i patnje koja nastaje iz etiri druga naina); izazivajui stanje
tjeskobe, on onda pobuuje
radost prisjeanjem na Buddhu, Vjeni Zakon i Zajednicu Monaha.
Samvega je stanje oka, agitacije,
straha, divljenja, uenja ili oduevljenja koji je izazvalo neko fiziki ili
mentalno intenzivno
iskustvo. Meutim, do istinskog potresanja u nama samima dolazi i u
vezi s umjetnikim
djelima, te uvijek kada percepcija vodi ozbiljnom iskustvu, mi smo
istinski potreseni.43
Comaraswamy istie da uen ovjek ne moe biti istinski potresen
potresnim
situacijama. Ikone koje slue kao podsjetnici na velike spomenike
Buddhina
ivota i koje sudjeluju u njegovoj esenciji trebaju se smatrati postajama
pri pogledu na koje ok ili oduevljenje mogu i trebaju iskusiti monah
ili
svjetovnjak. Na tragu ovakva razumijevanja Vivekananda smatra da je
itava
vednta filozofija sadrana u sljedeoj prii:
Dvije ptice zlatnog perja sjele su na isto drvo. Jedna je sjela gore
(mirna, velianstvena, udubljena
u svoju vlastitu slavu). Druga je sjela ispod nje, na donje grane (nemirna,
jela je plodove
sad slatke, sad gorke). Odjednom pojede iznimno gorak plod, potom
pogleda pticu iznad. Ali
uskoro zaboravi na drugu pticu i nastavi jednako kao i prije jesti plodove
s drveta. Ponovno
pojede gorki plod i skoi nekoliko grana vie, pribliavajui se ptici na
vrhu. Dogodi se to puno
puta sve dok konano donja ptica ne doe na mjesto gornje i izgubi se.
Otkrije da tamo nikad
nisu bile dvije ptice, ve da je itavo vrijeme ona bila gornja ptica
(smirena, velianstvena,
udubljena u vlastitu slavu).44
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
229 Anande Kentisha Coomaraswamyja
Oduevljenje (samvega), koje je izazvano odgovarajuim uvjetima,
ukoliko
se uope moe misliti kao emocija, nije nikako estetski odgovor nego
prije
bezinteresna estetska kontemplacija. Samvega upuuje na iskustvo
koje
moe biti izazvano prisustvom umjetnikog djela, kada smo s njim
iznenada
pogoeni (Coomaraswamy ini analogiju s udarcem bia po leima
konja).
Meutim, udarac ima znaenje za nas i razumijevanje tog znaenja
unutar kojeg
nita od fizikih osjeaja ne preivljava jo je uvijek dio oka. Ove
dvije
faze oka osjeaju se istovremeno kao dijelovi iznenadnog iskustva. U
prvoj
fazi nastaje smetnja, a u drugoj iskustvo mira koje se ne moe opisati
kao
emocija u smislu u kojem su strah, ljubav ili mrnja emocije.45 U
najdubljem
iskustvu koje moe izazvati umjetniko djelo (ili drugi podsjetnik na
Vjenu
Istinu), nae je najdublje bie u korijenu potreseno. Samvega je ok koji
samo
intelektualna umjetnost moe izazvati, to je udarac tijela koji moe
donijeti
svaka savrena i time uvjerljiva izjava istine. Ali ovaj ok moe nastati
samo
ukoliko smo nauili prepoznati istinu kada je vidimo. Coomaraswamy
citira
Plotina i kae da je sjeanje za one koji su zaboravili. Da bi se osjetila
puna
jaina ovog udara groma neophodna je makar slutnja o onom to
ukljuuje
platonsku i indijsku teoriju prisjeanja (anamnezis).46 Jedna od pjesama
Buddinih sljedbenika, koji se izvorno nazivaju prosjaci (lanovi
prosjakog
reda), a koja govori o dostignuu, glasi:
Ispravni napor
Shrvan umorom izaoh iz elije da proetam po hodniku,
I tu se sruih na zemlju.
Protrljah udove i ponovno se uputih po hodniku.
Tad sam hodao hodnikom saet u nutrini duha.
I misao mi bi podstreknuta iz dubine,
Jasno mi se predoi opasnost;
Odvratnost je prevrila mjeru. Tako mi se oslobodi duh.47
1.6. A Figure of Speech or figure of Thought
(Figura govora ili figura miljenja?)
Mi smo neobini ljudi, smatra Coomaraswamy u uvodnom dijelu eseja
A
Figure of Speech or figure of Thought (Figura govora ili figura
miljenja?).
Dok su svi drugi narodi nazivali teoriju umjetnosti ili izraavanja
retorika,
39
Isto, str. 121.
40
Isto, str. 122.
41
Jezik kanonskih tekstova theravada budhizma
(vidjeti: Trevor O. Ling, Rjenik budizma, vodi
kroz misao i tradiciju, Geopoetika, Beograd
1998., str. 184.
42
Ananda K. Coomaraswamy, The Art of Living,
str. 193.
43
Ananda Coomaraswamy, The Essential Ananda
K. Coomaraswamy, str. 195.
44
Vivekananda, Meditacija, Cid-Nova, Zagreb
1997., str. 96.
45
Ananda K. Coomaraswamy, The Art of Living,
str. 197.
46
Isto, str. 198.
47
edomil Veljai, Pjesme prosjaka i prosjakinja.
Izbor iz rane budistike poezije, Veselin
Maslea, Sarajevo 1990., str. 205.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
230 Anande Kentisha Coomaraswamyja
te mislili o umjetnosti da je vrsta znanja, mi smo izmislili estetiku i
promiljamo
umjetnost kao vrstu osjeaja. Izvorno grka rije estetika oznaava
percepciju ula, posebno putem osjeaja, istie Coomaraswamy.48
Estetsko
iskustvo iracionalna je sposobnost koju dijelimo s biljkama i
ivotinjama.
Estetska dua jest onaj dio nae psihe koji osjea stvari i na njih
reagira,
drugim rijeima, to je sentimentalni dio nas. Retorika koja izvorno na
grkom
oznaava vjetinu javnog govorenja, implicira teoriju umjetnosti kao
efektivno
izraavanje teza. Postoji velika razlika izmeu onog to je reeno za
efekt
i onog to je reeno da bi bilo efektivno. Postoji takozvana retorika
stvaranja
efekata, kao to postoji takozvana poezija koja se sastoji samo iz
emotivnih
rijei i vrsta slikarstva koja je prilino spektakularna.
Termin retorika, u skladu s Platonom i Aristotelom, promiljamo kao
umjetnost davanja uinka istini.49 Coomaraswamy istie da, ukoliko se
ele
razumjeti umjetniki radovi, onda moramo napustiti termin estetika u
sadanjoj
interpretaciji i vratiti se retorici, kako su je mislili Platon i Aristotel.
Umjetnost implicira transformaciju materijala, utiskivanje nove forme
na
materijal koji je bio bez forme. Upravo iz tog razloga, istie
Coomaraswamy,
stvaranje svijeta iz potpuno bezobline materije nazvano je djelo
kienja
(ukraavanja). Platon smatra da su umjetnika djela svih umjetnosti
vrste
poezije, te da su njihovi stvaratelji svi umjetnici. U irokom smislu, te
rijei
demiurg i tehniar izvorne su grke rijei za umjetnika, i pod taj
termin
Platon ukljuuje ne samo pjesnike, slikare, glazbenike nego i strijelce,
tesare,
skulptore, farmere, ljekare, lovce i iznad svih njih one ija je umjetnost
upravljanje, koji ine distinkciju izmeu kreacije i pukog rada,
umjetnosti i
neumjetnike proizvodnje.50 Svi navedeni umjetnici, ukoliko su istinski
stvaratelji,
a ne samo radnici, ukoliko su muzikalni, mudri i dobri, te posjeduju
svoju umjetnost, smatraju se pouzdanim. Umjetnost prihvaena u
idealnoj
dravi treba sadravati kombinaciju praktine i filozofske umjetnosti,
koja
slui i dui i tijelu. Odvojeno sluenje ovim ciljevima neobian je
simptom
nae moderne bezdunosti. Razlikovanje lijepe i primjenjene
umjetnosti
(to je za Coomaraswamiya smijeno, jer se lijepa umjetnost primjenjuje
za
pruanje zadovoljstva), jest nalik miljenju razlike ne samo kruhom
nego
kolaem za elitu koja ide na izlobe i samo kruhom za veinu i
obino
za sve.
Platonova glazba i gimnastika, koje za Coomaraswamiya korespondiraju
naoj
distinkciji lijepe i primjenjene umjetnosti (jer je jedno za duu, a drugo
za tijelo), nisu nikad razdvojene u njegovoj teoriji obrazovanja; slijediti
samo
prvu vodi do mekutva, a samo drugu do brutalnosti. Njeni umjetnik
nije u
veoj mjeri ovjek od jakog atlete.51 Duevno ili sentimentalno sopstvo
uiva
u estetskim povrinama prirodnih ili umjetnih stvari, dok intelektualno
ili duhovno
sopstvo uiva u njihovu poretku. Duh je izbirljiviji nego senzitivni
entitet.
Duh ne kua fizike kvalitete stvari nego ono to se zove njihovim
zainima,
na primjer, glazbu koja se ne uje, inteligibilnu formu.52 Platonovo
olakanje srca isto je to i intelektualno blaenstvo, koje indijska
retorika
vidi u kuanju zaina (arome) umjetnikog djela, kao trenutnog
iskustva
koje se vezuje za Boga. Ovo je estetsko ili psiholoko iskustvo to ga
Platon i
Aristotel nazivaju katharsis, i prevladavanje osjetilnih zadovoljstava ili
bola.
Katharsis je rtveno ienje i purifikacija koja se sastoji u odvojanju
due od
tijela, drugim rijeima, vrsta umiranja kojem je posveen ivot filozofa.
Platonov
termin katharsis implicira ekstazu ili stajanje po strani energetskog,
duhovnog ili ravnodunog sopstva od pasivnog, estetskog i prirodnog
sopstva
u znaenju biti van samog sebe, odnosno biti u pravom Sopstvu.53
Njegova
katharsis, smatra Coomaraswamy, ili oslobaanje besmrtne due od
utjecaja
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
231 Anande Kentisha Coomaraswamyja
smrtnog, kao koncept emancipacije blisko je povezan s indijskim
tekstovima,
u kojima se osloboenje ostvaruje u procesu oslobaanja od tijela.
Coomaraswamy smatra da Platon, izlaui filozofiju umjetnosti, zapravo
izlae
principe perenijalne filozofije. Sve umjetnosti, za Platona su imitativne.
Umjetniki se rad moe prosuivati po stupnju korektnosti
reprezentacije.
Ljepota djela proporcionalna je njegovoj tonosti, odnosno istinitosti.54
Osnovna kritika to ju Platon upuuje prirodnim pjesnicima i slikarima
jest ta
da ne znaju nita o stvarnosti, osim to poznaju samo pojavnu stranu
stvari.
Oni ne imitiraju boanski orginal, ve samo kopije kopija. Samo djelo
oblikovano
po uzoru na vjeni oblik moe se nazvati lijepim. Za nastanak
umjetnikog
djela neophodna su dva akta, kontemplacija i produkcija. Stvaralac bilo
kakve vrste, ukoliko se eli nazvati takvim, treba sluiti svom
imanentnom
geniju. Ne moe se nazvati genijem nego ingenijem. On ne djeluje za
sebe
nego za Imanentni Eros, Sanctus Spiritus, izvor svih darova. Sve to je
istina,
bez obzira tko je izgovara, ima svoje porijeklo u Duhu, istie
Coomaraswamy.
55 Istinska filozofija umjetnosti uvijek je i svugdje ista. Opozicija sveto
i profano, vjeno i svjetovno, javlja se svugdje gdje se potrebe tijela i
due
ne mogu istovremeno ispuniti. U skladu s indijskom filozofijom,
analogno
Platonovu shvaanju, mi smo organizam, a On je energija.
Coomaraswamy
citira odlomak iz svog djela Sun-Kiss:
Nije nae da sviramo nae vlastite tonove, nego da pjevamo pjesme
Njega, koji je jedno, Bog
Sunca (Apolon) i naa Vlastita Osoba (odvojena od nae osobnosti).
Unutar indijske umjetnosti
razlikuju se istaknuta (padrthbhinaya) i oslobaajua (vimukti)
umjetnost, umjetnost
onih koji u svojim predstavama slave Boga, Zlatnu Osobu, u Njegovoj
imanentnoj i transcedentnoj
prirodi i neistaknute (beznaajne) umjetnosti koja je obojena
svjetovnom strau
(loknurajaka) i ovisna o raspoloenjima (bhvaraya). Prva je
umjetnost glavna cesta koja
vodi izravno kraju puta, druga je paganska i ekscentrina umjetnost
koja luta u svim smjerovima,
imitirajui sve i svata.56
Na kraju eseja, Coomaraswamy istie svoju nadu da e uskoro doi
vremena
kada e se osuditi svaka umjetnost koja nije pod kontrolom intelekta.
1.7. Symptom, diagnosis and regimen
(Simptom, dijagnoza i terapija)
Najistaknutije karakteristike naeg svijeta u stanju kaosa jesu nered,
nesigurnost,
sentimentalnost i oaj. Naa ugodna vjera u progres uzdrmana je i nismo
vie tako sigurni da ovjek moe ivjeti samo od kruha.57 Ovo je svijet
osiromaene stvarnosti, istie Coomaraswamy, u kojoj se ivot
promatra
48
The Essential Ananda Coomaraswamy, World
Wisdom, 2004., str. 21.
49
Isto, str. 22.
50
Isto, str. 23.
51
Isto, str. 24.
52
Isto, str. 25.
53
Isto.
54
Isto, str. 2627.
55
Aluzija na Ivanovo Evanelje, III, 8, gdje se
kae sljedee: Duh due gdje god hoe. uje
mu um, ali ne zna ni odakle dolazi ni
kamo ide. Tako je sa svakim ko je roen od
Duha.
56
Isto, str. 40.
57
Ananda K. Coomaraswamy, The Art of Living,
str. 1.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
232 Anande Kentisha Coomaraswamyja
kao da ima kraj u sebi samom i nema smisla. Jedna od simptomskih
abnormalnosti
ovakvog ivota jest i shvaanje da je umjetnost estetika, pasija koja
se trpi, a ne akt kojim se djeluje. Znaenje umjetnosti pripisuje se
umjetniku
i prevladava miljenje da je umjetnik poseban ovjek radije nego da je
svaki
ovjek posebna vrsta umjetnika, kako je mislio Platon. Razlikuje se
lijepa i
primijenjena umjetnost i vjeruje se da priroda prema kojoj se mjeri
umjetnosti
nije Stvaralaka Priroda, nego naa okolina, tj. mi sami. Suvremeni
umjetnici,
smatra Coomaraswamy, nemaju nikakvih obveza prema vjenim
istinama.
Apstraktna umjetnost nije ikonografija transcendentalnih formi, nego
realna
slika razjedinjenog mentaliteta. Standard ivota nedostojan je po svojim
kvalitetama, iako se kvantitativno ini velianstvenim. Svi simptomi,
smatra
Coomaraswamy, upuuju na duboko ukorijenjenu bolest. Prva je
dijagnoza
ignoriranje principa na koje svo djelovanje moe biti reducirano i mora
se
reducirati da bi se razumjelo.58 Kultura dananjice jest nominalistika,
istie
Coomaraswamy. Ono to se ne moe dotaknuti rukama ili primijetiti nije
stvarno. Umjetnik se obrazuje da zamjeuje, a ne da misli. U obuavanju
ovog temeljnog neznanja javlja se egocentrinost, pohlepa,
neodgovornost,
kao i shvaanje da je rad zlo, a kultura se kao rezultat nemara naziva
odmorom
. Ameriki Indijanci ne bi razumjeli zato nas interesiraju njihove
pjesme ukoliko ne moemo razumjeti njihov duhovni sadraj, a Platon bi
iskljuio iz svoje Idealne drave umjetnost koja iskljuivo slui
potrebama
tijela. Nae pitanje o tome emu slui umjetniko djelo, a koje
postavljamo
odvojeno od pitanja o tome ta ono znai, jest isto to odvojiti oblik od
forme,
simbol od referencije, te poljoprivredu od kulture. Piui o reimu,
Coomaraswamy
istie da od edukatora i kustosa treba zahtijevati odgovornost za
uenje istine o prirodi umjetnosti i drutvenoj ulozi umjetnika. Takoer,
treba
zahtijevati da se odbaci stajalite da umjetnost predstavlja estetsko
iskustvo.
Estetske su reakcije, smatra Coomaraswamy, bioloke iritabilnosti to
ih
dijelimo s amebom. Umjetnost predstavlja znanje putem kojeg znamo
kako
uraditi na posao, ali nam ne kae to trebamo uiniti. U obavezi smo
radikalno
promijeniti metodu u naoj interpretaciji jezika umjetnosti. Umjetnost
se ne moe vratiti na svoje pravo mjesto dok se princip poretka koji
upravlja
proizvodnjom sredstava ne promijeni i ne donese reorganizaciju drutva
koje
e biti utemeljeno na vokaciji analogno Platonovu miljenju.59
2. Recepcija Anande K. Coomaraswamiya
u XXI stoljeu
Alvin Moore, Jr. (1923.2005.), suizdava djela The Selected Letters of
Ananda
K. Coomaraswamy (Izabrana pisma Anande K. Coomaraswamyja),
istie:
Kao Sveti Augustin, Ananda K. Coomaraswamy pisao je s ciljem
usavravanja
vlastita razumijevanja. Teio je da spozna principe koji stoje u
korijenima
stvari, ali iznad svega samog sebe. Sayyed Hossein Nasr, predstavnik
tradicionalne
filozofije i tradicionalnog pristupa filozofiji umjetnosti:
Gotovo pedeset godina prolo je od smrti Anande K.Coomaraswamiya;
pa ipak, njegovi su
spisi primjereni i danas kao to su to bili i onda kada ih je napisao.
Njegov glas odzvanja u
uima tragaa za istinom dananjice i ljubitelja tradicionalne umjetnosti
kao to je odzvanjo i
generacijama ranije.60
Heinrich Zimmer, autor djela Philosophies of India, o Anandi
Coomaraswamiyu
je rekao: Taj plemeniti znanstvenik na ijim ramenima jo uvijek
stojimo!
Harry Oldmeadow, autor djela Tradicionalizam: Religija u svjetlu
perenijalne
filozofije pak kae: Ananda K. Coomaraswamy najpoznatiji je
znanstvenik
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
233 Anande Kentisha Coomaraswamyja
svete umjetnosti i umjetnikih djela Istoka i Zapada u dvadesetom
stoljeu.
M.Ali Lakhani, autor urnala Sacred web: Jedan od velikih predstavnika
tradicionalnog
miljenja u dvadesetom stoljeu, Ananda Coomaraswamy, objedinio
je u svom impresivnom obrazovanju, matematske i estetske vjetine
suptilne
vrijednosti. Iluminirajue reference i fusnote u njegovom elokventnom
pisanju su bogatstvo za znanstvenike i tragaoce
Umjesto zakljuka
Pred sam kraj svog ivota, tonije, na proslavi svog 70. roendana,
Ananda
Coomaraswamy je o svom ivotnom djelu rekao slijedee:
elio bih naglasiti da nikad nisam ustanovio svoju vlastitu filozofiju i
nikad nisam elio zasnovati
novu kolu miljenja. Moda je najvea stvar koju sam nauio, upravo
da ne mislim za sebe.
Ono emu sam teio bilo je razumijevanje onog to je bilo reeno, bez
da pridajem vanost tvrdnjama
inferiornih filozofa. Smatrajui, u skladu sa Heraklitom, da je Rije
svima zajednika,
te da je Mudrost znati Volju iz koje su sve stvari potekle, uvjeren sam da
su sve ljudske kulture
u svojim pojavnim razlikama nita drugo nego dijalekti jednog te istog
jezika duha, te da postoji
zajedniki univerzum diskursa koji prevvladava razlike meu
jezicima.
Coomaraswamy je istaknuo u svom djelu Hindu View of Art (Indijski
pogled
na umjetnost) da spajanje religijske ekstaze i umjetnikog iskustva nije
iskljuivo hinduistiko stajalite, njega su iznosili mnogi drugi, kao to
su
neoplatonisti, Hsieh Ho, Goethe, Blake, Schopenhauer, ili Schiller i
Croce.
Coomaraswamy je sebe nazvao orijentalistom koji je u gotovo, u istoj
mjeri,
i platonist i srednjovjekovni filozof. Nastojao je da razumije
stvaralako
jedinstvo simbolikih ekspresija Brahmu indijskih filozofa, Mistino
Jedno
Jana von Ruysbroecka, a na ovaj je nain teio sintetizirati temeljne
uvide
istonjakih i zapadnjakih mistikih tradicija. Prema Coomaraswamyju,
izabrani ljudi budunosti ne mogu biti nijedne nacije, niti rase, ve
trebaju
predstavljati aristokraciju zemlje koja povezuje aktivnost evropske
mladosti
s ozbiljnou azijskog doba. Takoer je rekao da se onaj koji je udisao
isti
planinski zrak Upaniadi, Gautame, akara i Rumijeva Kabira, Lao-tsea
i
Isusa moe biti saveznik onih koji su bili uenici Platona i Kanta,
Withmana,
Nietzschea i Blakea.61
Literatura
Ananda K. Coomaraswamy, The Essential Ananda K.Coomaraswamy,
World Wisdom
2004.
Ananda K.Coomaraswamy, The Art of Living, Essays on Catholic and
Traditional Art,
Fons Vitae, 2005.
Ananda K. Coomaraswamy, The Dance of Shiva: Fourteen Indian
Essays, rev. izd., New
York: Noonday Press, 1957.
58
Isto, str. 2.
59
Isto, str. 4.
60
Vidjeti sada ve prevedeno njegovo djelo na
na jezik: Seyyed Hossein Nasr, Islamska
umjetnost i duhovnost , Lingua Patria, Sarajevo
2005.
61
www.tamilnation.org/hundredtamils/coomaraswamy.
htm
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
105 God. 27 (2007) Sv. 1 (213234)
L. Mui, Filozofija umjetnosti u miljenju
234 Anande Kentisha Coomaraswamyja
Ananda K. Coomaraswamy, Essays on National Idealism, Munshiram
Manoharlal Publishers,
1981.
Sophia: A Journal of Traditional Studies, Volume 11, Number 1
(Summer 2005.).
Trevor O. Ling, Rjenik budizma-vodi kroz misao i tradiciju, Beograd:
Geopoetika,
1998.
Opa povijest umjetnosti, Mozaik knjiga, Zagreb 2003.
Opta enciklopedija Larousse, tom I, Beograd 1971.
The on-line Journal of Perennial Studies (Vincit Omnia Veritas);
Timothy Scott, (A Brief
Introduction to the Traditional Doctrine of Art).
Frithjof Schuon, Ka drevnim svjetovima, Sarajevo: Des, 2005.
Seyyed Hossein Nasr, Islamska umjetnost i duhovnost, Sarajevo: Lingua
Patria, 2005.
ivot umjetnosti. asopis za suvremena likovna zbivanja, br. 6768,
(XXVI/2002).
Encarta Encyclopedia On-line, 2000.
Vivekananda, Meditacija, Zagreb: CID-Nova, 1997.
edomil Veljai, Ethos spoznaje u europskoj i indijskoj filozofiji,
Beograd: Bigz, 1982.
edomil Veljai, Pjesme prosjaka i prosjakinja, izbor iz rane budistike
poezije, Sarajevo:
Veselin Maslea, 1990.
Internet izvori: http://en.wikipedia.org/wiki/Traditionalist_School
www.adwaitha-hermitage.net/rishikul/coomaraswamy.html
www.tamilnation.org
www.religioperennis.org
www.kataragama.org
Mui Lejla
Philosophy of Art in the Thinking of
Ananda Kentish Coomaraswamy
Summary
Philosophy of Art in the thinking of Anande Kentish Coomaraswamy is
connected with traditional
philosophy. Aesthetics in modern sense has nothing to do with
traditional philosophy of
art which basic principle is The artist is not special kind of man but
Every man is special
kind of artist. Coomaraswamy wants to redefine contemporary
approach to art. Contemporary
artist does not create in accordance with Eternal Truth. Abstract art is
not iconography of
transcendental forms but real picture of disoriented mentality. In order
to redefine approach to
art basic language of art must be changed; educators and curators must
have responsibility to
teach about true nature of art; art can not be equal with esthetic
experience; society must be
reorganized into one that is based on vocation in analogy with Platos
thought.
Key words
traditionalism, philosophia perennis, art, philosophy of art, aesthetics,
ornament, inspiration