BIBLIOTEKA LOGOS

Ureuju: M. aidarovi, dr M. FUipovi, dr I. Foht,

dr V. Jokanovi, dr A. Krei, LUCIEN GOLDMANN
dr V. Sutli i dr Lj. Tadi

Odgovomi urednik:

Dr VANJA SUTLI

DIJALEKTIKA
ISTRAIVANJA
S pogovorom
Dr PRED RAG A VRANICKOG

IZDAVACJCO PKEDUZECE
VESELIN MASLESA
SARAJEVO
1962.

DIJALEKTIKI MATERIJALIZAM I ISTORIJA
FILOZOFIJE
Dijalektiki materijalizam je cjelovita koncepcija ovjeka
i svijeta; kao takav, on se sukobljava s velikim brojem razli-
itih ili ak suprotnih koncepcija. Istorija politike ekono-
mije, sociologije, filozofije u posljednjih osamdeset godina
vrvi argumentima za dijalektiki materijalizam ih protiv
njega, a veliki broj tih rasprava ne stavlja u pitanje tu filo-
zofiju, u cjelosti, ve se -odnosi na implicitan ili eksplicitan
nain na neke od njenih aspekata. .. j * d
To su, uostalom, najplodnije rasprave, jer se vnjednost
neke doktrine prosuuje po'njenom operativnom karakteru,
po mogunosti koju ona prua da se bolje razumiju bitni
aspekti ljudskog ivota i svijeta.
A jedna od najvie pobijanih taaka dijalektikog mate-
rijalizma bio je, bez sumnje, njegov nain shvatanja isto-
rije misli i umjetnosti. O tom problemu elimo ovdje izlo-
iti nekoliko kratkih zapaanja.
Najbolji nain da se odbrani neka metoda je, bez sumnje,
njena primjena, i ako elimo dokazati superiornost dijalekti-
kog materijalizma, najjednostavniji nain bi bio da stvarno
dokaemo da nam on omoguuje da bolje razumijemo De-
scartesovu ili Kantovu, Leibnizovu ili Spinozinu misao nego
to nam je to omoguavala idealistika metoda.
Naalost, da bi se primijenila neka metoda, potrebno je
najprije prilino precizno znati u emu se ona sastoji, a upra-
vo to je, ini nam se, daleko od toga da bude rasvijetljeno.
Bez sumnje, Marksova, Engelsova, Lenjinova, Lukaeva djela
magistralno su razvila i primijenila dajalektiku metodu na
itav niz konkretnih problema. Ali kasnije su rasprave, iz-
PROBLEM I M ETODA
25
gleda nam, stavile problem na jedan plan koji ga potpuno
deformira.
Jer te su se rasprave gotovo uvijek vrtile oko jednog
jedinog pitanja: pitanja o odluujuoj ulozi ekonomskog i-
vota u nastajanju velikih filozofskih sistema i velikih umjet-
nikih djela, i moglo bi se pomisliti a je dovoljno tu ulogu
priznati da se postane pristalica dijalektikog mateiijalizma
(to je pogreno), a tu ulogu negirati da se postane idealista
(to je, uostalom, tano).
Zavisnost velikih filozofskih sistema i velikih umjet-
nickih djela od ekonomske baze bez sumnje je stvamost, ali,
s jedne strane, ta zavisnost je daleko od toga da bude jed-
nostrana (Marks i Engels su isto tako esto naglaavali obra-
tan utjecaj ideolokih i duhovnih faktora na ekonomiju), a,
a druge, ona je krajnje sloena, indirektna i maskirana i,
prije svega, ona ne oduzima nita od vlastite stvamosti filo-
zofskog ili umjetnikog djela koje se studira. Stoga, daleko
a predstavlja bitan posao marksistikog istoriara,
rasvjetljenje te zavisnosti je, naprotiv, rezultat njegovog
napora, rezultat koji mu omoguuje da ponovno ukljui isto-
riju misli privremeno apstrahiranu iz drutvenog ivota
u konkretnu stvamost nekog drutva i razdoblja. To, meu-
tim, pretpostavlja dug prethodni rad.
A usmjerena na tu jedinu tabu, rasprava za istorijski
materijalizam ili protiv njega imala je kobne posljedice za
razumijevanje problema, jer ne samo da je postalo vrlo lako
za njegove protivnike da brane idealiam dokazujui da eko-
nomsko objanjenje, ak i kad ima osnova, ne iscrpljuje ono
bitno u tom fenomenu ve je to pomjeranje rasprave potaklo
vehki broj marksista da pridaju pretjeranu, a katkada i is-
kljuivu panju ekonomskom determinizmu, zanemarujui
potpuno saraj i svojstvenu prirodu djela koja su htieli
studirati. J
Stoga svaki ozbiljan marksist moe lako priznati da iz-
vjesm ldealisticki raovi, u onoj mjeri u kojoj uspijevaju da
rokonstruisu u cjelini ili djelomino misao nekog filozofa,
mogu, , a k o n i s u p o t p u n i , da budu vredniji nego
nlz na br2inu stvorenih i povrnih ekonomskih obja-
 D IJ A L E K T IC K A IS T R A Z IV A N J A
26
njenja, d j e l o m i n o a k t a n i h , koja se pozivaju
na istorijski materijalizam.
Kad istorijski materijalizam ne bi imao zaista nita drugo
da suprotstavi idealizmu osim svojih ekonomskih objanje-
nja, on bi malo znaio, i ozbiljan bi istoriar mogao tvrditi
da se zaovoljava prouavanjem misli preputajui sociolo-
giji prouaVanje njene ekonomske i drutvene determini-
ranosti.
Izglea nam, meutim, da problem metode u istoriji fi-
lozofije mora biti postavljen najprije na sasvim drugom
planu, tj. na planu i m a n e n t n o g prouavanja sistema,
i da se treba zapitati postoji li ili ne na tom terenu superior-
nost dijalektike metode.
Godine 1923. najznaajniji marksistiki filozof er Lu-
ka pisao je na poetku jednog eseja1: Ono ime se marksi-
zam odluao razlikuje od graanske nauke u objanjenju
istorije nije prevlast ekonomskih motiva, ve gledite o tota-
litetu. Kategorija totaliteta, univerzalna i odluujua prevlast
cjeline nad dijelovima, predstavlja samu sutinu metode koju
je Marks preuzeo od Hegela i izmijenio na takav nain da je
od nje stvorio originalnu osnovu jedne posve nove nauke. . .
P r e v la s t k a t e g o r i j e t o t a l i t e t a je p o d l o g a
r e v,o I u c i o n a r n o g p r i n c i p a u z n a n o s t i .
Izgleda nam da se u samom tom principu sastoji supe-
riornost dijalektikog materijalizma na podruju istorije fi-
lozofije, kao, uostalom, i na svim ' drugim podrujima misli.
I sa tog stanovita elimo ovdje ukratko pristupiti razmatranju
nekih bitnih problema istorije filozofije: njena predmeta, nje-
nih kriterija, njene metode.
I nauKe.
Na prvi pogled predmet istorije filozofije moe izgledati
jasan: to je misao velikih filozofa. Ali im se radi o tom da
se sastavi lista mislilaca koje imamo pravo da smatramo ve-
1 Georg Lukacz, Geschichte und Klassenbe-
w u s s t s e i n , Berlin, Malik-Verlag, 1923, str. 39.
PROBLEM I M ETOD A
27
likim, dovoljno je najkrae razmiljanje pa da se pojave
zapreke.
Bez sumnje, Platon, Aristotel, Descartes, Spinoza, Kant
i nekoliko drugih spadaju u tu listu. Ali to je samo empi-
riko nabrajanje, a kao i sve ostale nauke, istorija filozofije
e definisati svoj predmet tek onda kada bude stvorila opti
kriterij koji e joj omoguiti da tvrdi sa vie ili manje si-
gurnosti da je neka misao filozofska ili nije i zato.
Dovoljno je da navedemo nekoliko dnigih imena pa da
uoimo tekoe s kojima se sukobljujemo. Prije svega samo
Marksovo ime. U veini istorija filozofije on se ak i ne spo-
minje ili mu se daje manje mjesta nego Victoru Cousinu ili
Royer-CoIlardu. A ako ostavimo po strani sluaj Marksa,
ije je prouavanje moda zamagljeno svjesnim ili nesvje-
snim politikim predrasudama, da li je problem sasvim ja-
san kad se radi o sv. Tomi, Pascalu, Jacobu Bohmeu ili o
Kierkegaardu? A danas, da li su implicitna1 epistemologija
djela Jeana Piageta i studije era Lukaa manje filozofske
d jela Heideggera, Jaspersa ili Crocea?
U sutini, na tom podruju u veini najpoznatijih studi-
ja preovlaava doSta problematian subjektivizam. Svuda
susreemo nekoliko velikih imena koja su ula u istoriju, a
to se tie drugih, simpatija autora ili slava pisaca odluuje
o mjestu i znaenju koje im je dano. Katkada su pisci uve-
deni u istorije mnogo vremena nakon njihove smrti, kao
Jakob Bohme i Kierkegaard, ili pak polako nestaju iz priru-
nika, ili zauzimaju u njima sve manje mjesta, kao Victor
Cousm, Royer-ColIard, E. von Hartmann itd . . .
U svakom izoliranom sluaju nalazi se ovo ili ono oprav-
danje, ali se rijetko uspostavlja opti kriterij, a to je po na-
sem misljenju jedna od glavnih slabosti sadanjeg stanja te
Meuhm, ako se istorija filozofije mogla razvijati, ako
je hsta autora koji se prouavaju u raznim prirunicima
uglavnom ista, to je stoga, uskoro emo to vidjeti, to po-
aU v: Vajnje 1947- tada je Jean Piaget objavio
P . V F 1951 genetieku epi s t e mo l o g i j ui , 3. vol.,
 IS T R A 2 IV A N J A
28
d ij a l e k t ic k a
stoji jedan d r u t v e n i mehanizam koji obezhjeuje
uglavnom pravedan izbor, mehanizam koji najee nesvje-
sno odreuje izbor istoriara. Jer ono to je ovdje u pitanju,
to je sama koncepcija prirode filozofskog djela.
A k o je m isao indivldualno stvaranje bez b i t n i h veza
s ostalim drutvenim ivotom i stvamou, ne vidi se sasvim
jasno u ime kakvog kriterija bismo imali pravo da iznosimo
vrijednosni sud i da tvrdimo da je Kantova misao vie filo-
zofska od Jacobijeve ili da je Descartesova misao vie filo-
zofska od misli njegovih profesora u koledu La Fleche.
U najboljem sluaju moemo se u ovoj hipotezi pozvati
na dva kriterija: originalnost i utjecaj1. Ali utjecaj je d r u-
t v e n a injenica, koju, uostalom, treba posebno objasmti,
a originalnost bi nas odvela do ekstravagancija na kojima je
suvino da ovdje insistiramo.
Dijalektiko je gledite, naprotiv, jasno. Kriterij koji
nam omoguuje da razlikujemo neku zaista filozofsku misao
od neke druge koja to nije proistie iz same prirode te mili.
Filozofija je nokuSai' y o j m o v n o g ...
Ij_u dfa g e ~ .
0afTiTolK im H m razdoblju i u odreenom dratvu. Treba
j S d ^ t i d a l e b ro f tih problema ogranien i da razdoblje
i zemlja tj. drutvene okolnosti r - odreuju samo:.
a) one meu njima koji u odreenom trenutku istorije
prelaze u prvi plan i zauzimaju vano mjesto u preokupa-
cijama mislilaca;
b) one koji su, naprptiv, potisnuti u drugi plan ili koji
ak nestaju iz svijesti;
c) k o n k r e t n u formu koju poprimaju ti osnovni i
opti problemi u izvjesnom trenutku i na izvjesnom mjestu.
Na skup tih pitanja postoje tri vrste odgovora vanib
za Ijudsku kulturu:
a) p o j m o v n i i a p s t r a k t n i odgovori filozofija;
1 Cini nam se da je jasno da se ne moemo pozivati na 1o-
g i k u r i g o r o z n o s t kao na kriterij u prilog po svojoj su-
tini individualne misli, jer: a) logika je drutvena injenica, b)
ona ima samo drutvenu vrijednost.
PROBLEM I M ETODA
29
b) o s j e t n i i k o n k r e t n i odgovori umjetnost1;
c) p r a k t i n i odgovori akcija.
A sada dolazimo do onoga to nam se ini bitnim za pi-
tanje koje tretiramo. Odgovori koje neki mislilac daje na
razne probleme s bojima se sukobljuje nisu nezavisni jedni
d drugih i, tavie, oni nisu nezavisni ni od naina na koji
on zamilja najperifernija i sporedna pitanja na koja mora
neminovno naii na svom putu. P o s t o j i v e z a i z m e u
a i n p o s m a t r _ a i i j a n a j r a z l i i't i j i h s t v a rT.
*z m c u o d g o v o r a 1 T o } e m i lil a c *" daj e n a
m els.obno a jp y [! V n ^ ^ ^
k 0 j a s t Y a r a d SJkupa t j h oJLg.ay.s,ra i tT 6
n a c l n JLJ8Lj.g * a n i j o t i v, e k -
lektiki spoj r a z b a c a n i h k o m a d a . U prvom
slucaju ta je misao filozofska, u drugoni ona to nije.
Nakon toga moda emo bolje razumjeti materijalistiko
stanovite. Nove vizije svijeta ne pojavljuju se iznenada ne-
kom intuicijom genija. Potrebne su spore i postepene pro-
mjene unutar starog mentaliteta da bi se omoguilo stvara-
nje nove vizije i prevazilaenje stare. Takve promjene ne
m opi nikaa biti djelo jednog jedinog ovjeka, jer afektivne,
logike i materijalne tekoe koje bi on morao prevladati da-
leko prevazilaze snage izoliranog pojedinca. Stoga je potre-
ban velik broj napora usmjerenih u istom pravcu i koji se
esto proteu na nekoliko generacija. Jednom rijeju, p o-
trebna je d r u t v e n a s t r u j a, a filozof je samo prvi
Covjek koji lzraava uglavnom na d o s l j e d a n nain tu
novu viziju svijeta u odnosu na osnovne probleme koji se
postavljaju Ijudima toga drutva, p r v i k o j i p r e t v a r a
j1 ^,a Ls.tovetnost problema, a katkad i ogovora, filozofsknm
terminologijom reeno fa istovetnost vizije svijeta obianiava
u ' s v a k r L ^toi ka i veiikih mislilaca koju nalazimo
.r.8 w razdoiblju. (Dovoljno je da pomislimo na parove: De-
l Pa-scal-Racine, Kanf-Schiller, Schelling nje-
maki romanfiari, Hegel-Goethe.) e n;|e
vee Je Pnc>viti ifito tako da pored srodnosti koja
tako nnn f e f razdoblju misli i uimjetnika djela postoji isto
j X h o s f l f n f 3: a p s t r a k t n i karakl
wr jeanih, o s j e t m i k o n k r e t n i karakfer drugih.

D IJ A L E K T IC K A IS T R A Z IV A N J A
30
n o v u V i z i j u s v i j e t a u t o t a l i t e t na p l a n u
pojmovne misli.
A sada emo isto tako moi razumjeti n e o s p o r n u
ali r e l a t i v n u vanost dva spomenuta faktora, original-
nosti i utjecaja.
Originalnost je, bez sumnje, n u a n uslov, ali ona
nije d o v o l j n a . Descartes i Kant su filozofi. Najvjemiji
i najmanje originalni Descartesovi i Kantovi uenici posje-
duju, bez sumnje, filozofsku misao a da stoga ipak msu i
sami filozofi; obratno, originalni mislilac je filozof samo
ukoliko ispunjava spomenuti uslov.
to se tie utjecaja, to je d r u t v e n i fenomen koji
se upravo objanjava definicijom koju smo dah o filozot-
skoj misli. Jer ako u asu objavljivanja djela hiljadu razmb
okolnosti drutvenih, uostalom, isto tako mogu da od-
lue o njegovom uspjehu i o njegovoj slavi, ipak, na kraju,
samo djela u kojima su izvjesni osnovni stavovi izraeni
u g l a v n o m n a d o s l j e d a n n a i n , djela koja otkri-
vaju itaocu ono'to je odavno mislio a da to ni sam nije
znao, djela koja ga dovode do svijesti o implikacijama nje-
gove vlastite vizije svijeta mogu sauvati tokom vremena
utjecaj i djelovanje.
Zbog toga razloga, kao to smo ve maloprije rekli, uz-
dajui se u slavu i u preivjelost kroz vjekove, racionali-
stiki, empiristiki ili eklektiki istoriari filozofije mogli su
openito ipak da izvre valjan izbor da prihvate u svojim
djelima ako ne sve (uporedite sluaj Marksa kod koga jo
djeluju politike predrasude), a ono bar veinu velikih mi-
slilaca prolosti.
1 Moglo bi nam se neopravdano prigovoriti da naputamo
marksizam stavljaiui filozofiju na plan pojmovne _misli. Nije
li Marks naipisao: Filozofi su dosad svijet samo razlicito tuma-
ili, ali radi se o tome da ae on izmijeni.
To bi znailo zaista loe razumjeti Marksovu misao. Zahti-
jevati jedinstvo akcije i misli ne znai nijpoto negirati misao
kao talkvu, niiti da smo apremni da olabaviimo njenu rigproznost.
Upravo u ime same te rigoroznosti Marks zahtijeva jedinstvo
misli i akcije.
PROBLEM I M ETODA
31
II
Nakon problema njenog predmeta, drugo pitanje koje se
postavlja istoriji filozofije jest pitanje njenih vrijednosnih
sudova. Jer, napokon, radi se o tome da se definira zadaa
istoriara.
Ovdje ga ekaju dvije opasnosti, dvije opasnosti na koje
je Jean Piaget upozorio da se pojavljuju svaki put kada se
misao uhvati ukotac s novim nizom tekoa: fenomenizam
i egocentrizam. Prvi se sastoji u tome to elimo uzeti fe-
nomen kao da o b j e k t i v n o ima aspekt pod kojim se uka-
zuje naoj indiviualnoj perspektivi, a drugi u tom to mu
elimo nametnuti nae vlastite elje i nae vlastite vrijedno-
sne sudove.
U ovom konkretnom sluaju fenomen su djela koja isto-
riar prouava. On se moe adovoljiti vjemim rezimiranjem
njihovih ideja, onakvih kakve mu se ukazuju itanjem, kao
niz nezavisnih entiteta koji su jedva meusobno povezani.
, na veiiii broj djela koja tretiraju Kantovu
kntiku teoriju spoznaje, nauku o moralu i estetiku kao,
bez sumnje, tri zanimljive doktrine, ali koje kao da su jedva
meusobno vezane.
Ostavimo po strani injenicu da bi istoriar u ovom slu-
aju, ak i kada bi njegova metoda nala opravdanje, bio
samo posrednik izmeu originalnog mislioca i itaoca suvie
lijenog da bi se obratio direktno izvorima, i postavimo jedini
vazan problem, problem objektivne vrijednosti njegovog
rada. Ne vjerujemo da je ona vrlo velika, jer njegova stu-
d ja ostaje potpuno izvan djela koje eli prouavati. Djela
ggggfejniglioca ,gP samo izraz_ jedmslvene i totalne vizHe
Je 01 s j f ^enut ka~ka^T n^
j j shvatimo stmktHru cieline i da .vako
cj.e!^jffililaTjkpig paa. ima nrecizm,
iunkcij[u i znacenje koje treba ustanoviti.
. P.r.ed ,toga ov3 Psve deskriptivnoj istoriji, prirodno,
nedostaje jedan o s n o v a n i sistem vrijednosnih sudova,
V ime cega, na primjer, spomenuti istoriari mogu tvrditi,
, o, ,? 40 obicno ine ne pokuavajui da shvate jedinstvo
I cjelmu Kantove misli, da su transcendentalna estetika j
 D IJ A L K K T IC K A IS T B A IV A N J A
32
analitika vanije nego dijalektika1? A, pogotovo, u ime ega
oni mogu tvrditi da je Kant znaajniji filozofski mislilac
0d Fichtea? Descartes znaajniji mislilac od Malebranchea.
Postoji opasnost da se tako istorija filozofije pretvori u
niz rezimea nanizanih jedan pored drugog poput bisera ogr-
lice i meusobno povezanih koncem koji je stran svakom od
njih (hronoloki red, volja istoriara itd...)
Suprotna bi opasnost bila da elimo suditi o vrijednosti
filozofskih djela j e d i n o u odnosu na istinu, tj. u od-
nosu na istoriareva uvjerenja. Ta metoda, koja je iz raz-
loga koje neemo ovdje analizirati, savreno opravdana,
i a k o n e p o t p u n a kada se radi o istoriji prirodnih nau-
ka, predstavlja u istoriji filozofije isto tako kao i u isto-
riji umjetnosti radikalnu greku.
Filozofija i umjetnost, rekao je Luka u jednoj knjizi
objavljenoj 1910*, predstavljaju forme, tj. izraze izvjesnih
vizija svijeta, izvjesnih naina osjeanja ovjeka i svijeta, i
njihova vrijednost ne lei samo u elementu istine koju one
donose ve isto tako u dosljednosti s kojom izraavaju tu
viziju.
Kritika koja bi prosuivala Descartesovo, Kantovo ili
Spinozino djelo jedino u odnosu na istinu, tj. u odnosu na
idealistika ili materijalistika ubjeenja istoriara, ne samo
da bi bila naivna i simplicistika ve bi pored toga svojim
nainom gledanja defofmirala samu misao autora kojeg pro-
uava (Problem je, uostalom, vrlo sloen, jer kako se filo-
zofija nalazi u poloaju izmeu umjetnosti, koja, kao i ona,
izraava izvjesnu viziju svijeta i nauke, koja ima, kao i ona,
teoretski i pojmovni karakter, kriterij istine poprima ipak
1 U jednoj studiji o Kantu nastojali smo da pokaemo da
je osnovna tema njegova djela ovjekova tenja prema totalitetu
koji ne moe nikad dosei i od ko'jeig ne moe ni odustati, ni re-
zignirati se, ni pobjei u osjeaj i u san.
Vidi: Luicien Goldmann, L a c o m m u n a u t e h u m a i n e
e t lU n i v e r s c h e z K a n t P.U.F. (Ljudska zajednica i
svijet kod Kanta).
2 Georg von Lukas, D ie S e e l e u n d d i e F o r m e n .
Berlin, 1910.
PBOBLEM I M ETODA
33
u njoj veu vanest nego u istoriji umjetnosti, a manje is-
kljuivu vanost nego u istoriji nauke.) *
U svakom sluaju, po naem je miljenju bitno za isto-
riju filozofije da uini kritiku i m a n e n t n o m sistemu
koji prouava.
to mora da radi da bi to postigla? Prije svega da us-
postavi cjelinu, totalitet sistema. To znai nai onovnu temu
ili teme poevi od kojih djelo filozofa postaje gotovo kohe-
rentno i jedinstveno. Ako istoriar u tom ne uspije, taj ne-
uspjeh moe imati samo dva razloga: ili je djelo koje eli
prouavati u sutini eklektiko i u tom sluaju nema mje-
sta u istoriji filozofske misli, ili pak on sam nije jo uspio
da shvati misao filozofa i poao je pogrenim putem. U sva-
kom sluaju, velik broj nedostataka, kontradikcija i is-
torijskih preivjelosti koje istoriari nalaze kod velikih mi-
slilaca prolosti najee su rezultat nedostatka njihove
vlastite metode1. Kad ovjek nosi naoale koje deformiraju,
vidi deformirani svijet, ali tada treba krivicu pripisati nao-
alama, a ne svijetu*.
Ali ak i kad su osnovne teme misli nekog filozofa je -
danput otkrivene i sistem objanjen na onovu tih tema,
zadaa istoriara nije jo ni izaleka zavrena, moglo bi se
rei da tek poinje.
Jer ono to on mora sada ostvariti, to je i m a n e n t n a
k r i t i k a misli filozofa, imanentna kritika u odnosu na
pretpostavke te misli i na zadatke koje je ona sebi posta-
vila.
Ispitajmo odmah u emu se moraju sastojati ta dva as-
pekta imanentne kritike.
I. Prvi aspekt, to je kritika sistema u odnosu na svoje
vlastite pretpostavke. Bekli smo da su veliki filozofski si-
temi g o t o v o koherentni, a rije gotovo nije bila napisana
sluajno. Zaista, dosljedni filozofi su krajnje rijetki, i to "
Ipak ne sve. Bostoje, kao to emo to malo dalje poka-
zati, s t v a r n e protivurjenosti i istorijske preivjelosti iia
analiza upravo predstavlja jednu od glavnih zadaa istoriara..
j ; , a P. Psebno fraipantan u svem to se odnosi na trans-
cendentalnu dyalektiku kod Kanta: stvar po sebi, intelekt-arhe-
tlp, najvise dobro.
 D IJ A L E K T IC K A IS T R A Z IV A N J A
34
razloga koje je lako razumjeti. Filozof je genijalm mislilac
koji uspijeva prvi puta da kristalizira na pojmovnom planu
rasute elemente jedne nove vizije svijeta i da od nje stvori
koherentnu cjelinu, jedan totalitet. Ali u tom zadatku mter-
veniraju dva elementa suprotnog porijekla da bi ga spnje-
ili da ide do krajnje granice koherencije, tj.:
1. Ostaci u njemu samome velikog broja elemenata^ stare
vizije. Na glavnim takama prodor je izvren, ali ruevine
starog naina miljenja postoje najee u veem ili manjem
broju sporenih problema. Dovoljno je da navedemo neko-
liko primjera: Humea, koji je svojim napadom na kauzalitet
ostvario jednu od glavnih etapa u razvitku empirizma sacu-
vavi, meutim, jo vjerovanje u apsolutnu vrijednost mate-
matskog rezoniranja, vjerovanje koje predstavlja ociglednu
nedosljednost u jednoj empiristikoj viziji svijeta, na koju
Kant, uostalom, nije propustio da ukae; ali ta je nedosljed-
nost, izgleda, bila unutarnja protivurjenost veine empmc-
kih sistema, poto je susreemo i u najekstremnijim obli-
cima modemog empirizma, u radovima beke kole. Kao
takva, ta nedosljednost mora imati dublje korijene koje bi
istorija filozofije trebala da rasvijeth.
Jedan drugi primjer je primjer Descartesa, Fichtea i Gas-
senija; sva trojica su sauvala na sasvim iskren nain vjeru
u jednog transcendentnog boga, iako je individualizam
racionalistiki, voluntaristiki ili senzualistiki 'koji oni
predstavljaju moda jedina odista ateistika filozofija koja
je postojala u istoriji. U uvenoj polemici o ateizmu Fichte
je, nesumnjivo, imao pravo pozivajui se na iskrenost svoje
vjere, ali su njegovi protivnici bili jo vie u pravu kada su
navoili imanentne posljedice njegovog sistema, koje su
znatno vanije nego line nedosljednosti mislioca../
Isto tako kod Kanta, jednog od najsistematinijih misli-
laca, ipak se nalazi nedosljednost koja proizlazi iz kohkret-
nih okolnosti u kojima je ivio. Kao to smo to nastojali da
pokaemo u radu koji mu je posveen, ta nedosljednost si-
gumo nije tamo gdje se obino trai, u transcendentalnoj di-
jalektici ili u teorijama stvari o sebi i najvieg dobra, koji
su, naprotiv, bitni i sastavni elementi njegove vizije, ve
prije u sistematskoj formi njegovih djela. Kantov stil je
PROBLEM I M ETODA
35
precizan i jasan, a u nekim njegovim nefilozofskim djelima
ak ugodan. Ipak, svi osjeaju da su njegova filozofska djela
loe napisana, da u njima ima velikih stilskih nedostataka.
A taj nam utisak, izgleda, dolazi jednostavnd iz injenice
to u Kantovom djelu postoji suprotnost izmeu forme i
sadraja, izmeu osnovnih ideja i njihovog izraza. Kant je
u Evropi s Pascalom, i u i z v j e s n o j m j e r i s Nietz-
scheom, filozof tragine vizije svijeta, vizije ija je jedna od
osnovnih tema nemogunost za ovjeka da dostigne totalitet.
A nita nije protivurjenije nego da se ta filozofija izlae u
obliku savreno ostvarene cjeline sistematskog izlaganja.
Pascal, koji je bio veliki umjetnik, osjetio je tu opasnost i,
usprkos svojoj svjesnoj namjeri da napie jednu apologiju,
on nije dovrio svoje M i s 1 i. Nietzsche je namjerno iza-
brao svoj fragmentaran stil. Kant, najrigorozniji mislilac,
ali i najmanje umjetnik od pve trojice, sagradio je bez ikak-
vog kompromisa zgradu svoje misli, ali je potpuno sauvao
tradicionalnu formu sistematskog i univerzitetskog izlaga-
nja. Treba zai u knjige posmrtnih djela da bi se ustanoviio
^ jim fconcePtima * papirima feoji nisu bih namijenjeni
objavljivanju tj. u njegovim spontanim manifestacijama,
Kantova misao uzima istu formu aforistikih fragmenata
kojoj se toliko divimo kod Pascala i Nietzschea.
Suoen sa svim tim nedosljednostima, istoriar mora
Imanentnom kritikom da ponovo uspostavi stvarni znaaj
raznih dijelova filozofskog djela. On mora da pokae da ono
o je zaista kartezijansko kod Descartesa, to nije njegova
augustinovska teologija, ve doktrina oevidnosti, jasnih i
razgovijetnih ideja, dualiteta due i tijela, a isto tako nje-
gova mehanicistika fizika i njegova analitika geometrija;
da je ono to je zaista fichteovsko u Fichteovom djelu dok-
trlna Tathandlunga, a ne njegova religiozna filozofija; a
Ja ono Sto je zaista kanfovsko Kantu njegova epistemologija
(podrazumijevajui tu stvar po sebi i intelekt-arhetip), nje-
gova nauka o moralu (podrazumijevajui tu i doktrinu najvi-
lag dobra), njegova estetika, njegova religiozna filozofija,
ne sistematska forma u kojoj je on redigovao svoja djela.
i * 2 . ti,b nedosljednosti fc3e smo kvalifikovali kao
Mtorljake ostatke, kao svjesne ili nesvjesne koncesije filo-
 D I J A L E K .T I C K A I S T R A 2 I V A N J A
36
zofa vladajuim drutvenim snagama iii idejama dt u
kojem on ivi, postoje druge iji *e v o r P ^ otau
ier one proizlaze upravo iz snage misU, da tako kazemo, iz
veliine mislioca. Veina vizija svijeta dovedemh do faaj-
nosti vode u apsurdnosti ili u oevidne protivurjecnosti sa
stvamou, a filozof koji trai prije svega istmu zaustavlja
se i uzmie pred tim oSevidnim paradoksima i vise voli ne-
dosljednost^a ^ izobilju. jedinstvo due i tijela kod De-
scartesa, vanost koju on pridaje iskustvu usprkos svom ra-
cionalizmu i teoriji uroenih ideja, apriorist.cki formahzam
logike i matematike kod empinsta (od Humea do becke
Dozvoliemo sehi da malo insistiramo na jednom jedinom
primjeru koji je moda manje vaan, ali je vanredno karak-
teriSMeu zakljuke koje je racionalizmu (a uostalom i em-
pirizmu) najtee odbraniti spada, bez sumnje, potpuna zavi-
snost u kojoj se, po njegovim shvatanjima, nalazi pojedmac
u odnosu na druge ljude. Sukobljujui se s tom teskocom,
Descartes pie jednog dana princezi Elizabeti istma s
mnogo rezervi jedan od najantikartezijanskijih stavova
koji je ikad potekao iz njegova pera: .. .postoji jos jedna
istina koju je, ini mi se, vrlo korisno poznavath istma, rnko
je svaki od nas osoba odvojena od drugih, i iji su mteresi
prema tome na neki nain razUiti od interesa ostalih ljudi,
moramo ipak misliti da ovjek ne bi mogao opstojati sam 1
da je, u stvari, jedan od dijelova svemira i, posebno, jedan
od dijelova ove Zemlje, jedan od dijelova ove drave, ovog
drutva, ove porodice, b kojom je vezan svojim obitavalitem,
svojom zakletvom, svojim roenjem. A uvijek treba pretpo-
stavljati interese cjeline, iji smo dio, posebnim interesima
svoje linosti. . . (pismo od 15, septembra 1645); slijede nove
rezerve, ipak uvijek s mjerom i disfcrecijom.
Elizabeta, koja je, meutim, vanredno pronicava i in-
teligentna i koja je ve otkrila nemogunost jedinstva due
i tijela u kartezijanskom sistemu, osjea ovdje isto tako ne-
mogunost da ukljui tu tvrdnju u kartezijanizam. A ta pi-
tanja prisiljavaju Descartesa da se vrati na svoju prvotnu
PROBLEM I M ETODA
37
tvrdnju: Priznajem da je teko tano izmjeriti do koje mjere
razum nareuje da se zauzimamo za opte dobro; ali stoga
to nije stvar u kojoj je nuno da budemo vrlo tani: dovoljno
je da zadovoljimo svoju savjest, a u tom moemo mnogo toga
prepustiti svojoj naklonosti. Jer Bog je tako ustanovio red
stvari i povezao ljude tako tijesnim drutvom da, ak i kad
bi svako sve svodio na samog sebe i ne bi imao nikakvog
milosra za ruge, on obino ne bi propustio da se zauzme
za njih u svemu to bi bilo u njegovoj moi pod uslovom da
postupa s mudrou, naroito kad bi ivio u vrijeme kada
moral nije iskvaren. (Pismo od 6. oktobra 1645.)
Tako je u ovom sluaju problem jasan. Jer zahvaljujui
primjedbama princeze Elizabete, Descartes se sam vratio
unutamjim zakljucima svog sistema. Ali Elizabetina inter-
vencija je u stvari sluajna, i bez nje bi povrna analiza mo-
gla, oslanjajui se na jedan autentian tekst, da negira ato-
mistiki karakter kartezijanskog racionalizma i da u niemu
nae eiemente dijalektike.
Uloga je istoriara, naprotiv, da razlikuje u cjelini djela
ono to je u skladu ili, naprotiv, ono to je suprotno osnov-
nim ldejama sistema, da otkrije eventualne protivurjenosti
j neosljednosti i isto tako da pokua da pronae kod epi-
f na je vie stalo do sistema nego do istine, za-
Kljucke pred kojima je uzmaknuo uitelj. Tako bi bili uinje-
m Prvi koraci na putu jedne i m a n e n t n e kritike ne samo
oyg 11. onog konkretnog mislioca ve isto tako i njegovog
filozofskog stanovita ovedenog do krajnjih konsekvencija,
sto je vrlo vazno.
II. Dosad smo uglavnom govorili o nedosljednostima mi-
shlaca, sada treba da govorimo jo o unutarnjim slabostima
izvjesnih gledita. Jer ono to istoriar mora da razumije,
to nije samo zato je ovaj ili onaj filozof dao ovakav ili ona-
Kav odgovor na izvjesne probleme ve i a t o p i t a n j e
n i j e m a n j e v a n o zato je on potpuno ignorirao
druge osnovne probleme koji se odnose na ovjeka i na sve-
Najcesce, naime, kada se radi o velikim filozofitta, upra-
vo ngoroznost njihove misli ini ih sUjepima za izvjesna
pitanja; pokazujuci to, istoriar donosi jo jedan i m a n e n-
* a n dokaz o nedovoljnosti izvjesnih gledita.
 D IJ A L E K T IC K A IS T R A Z IV A N J A
38
Tu su takoe primjeri mnogobrojni. Dosljedni racionali-
stiki ili voluntaristiki racionalizam, negirajui vrijednost
osjetnih datosti, ne moe imati nikakva razumijevanja za
probleme umjetnosti i ljepote. Zbog toga nema kartezijanske
ili fichteovske estetike. Isto tako, svodei prolost fta zabludu
koju treba prevazii, racionalizam ne sadri nikakvu filo-
zofiju istorije. Rekli smo ve da je samo nedosljednou
Desartes uspio da uspostavi jednu religioznu filozofiju.
Obratno, romantika filozofija, teei ka afektivnom identi-
tetu subjekta i objekta kao idealu, dolazi na kraju krajeva
do potpunog nerazumijevanja odnosa izmeu ljudi i svijeta
na planu relativnog razdvajanja subjekta od objekta, akcije
i misli kao univerzalnih vrijednosti. Intuicionizam e bolje
razumjeti i uvijek e precjenjivati individualne, porodine
ili nacionalne vrijednosti u odnosu na ljudske i univer-
zalne.
Mogli bismo jo dugo nastaviti to nabrajanje. Ono to
nas je pri tome zanimalo bilo je, meutim, da pokaemo da
ovdje isto tako postoji vano podruje imanentne kritike
koje istoriar nema pravo da zanemari ni u kom sluaju.
A sada, nakon to smo nabrojali etiri bitne take (po-
stoji mnogo drugih) koje treba da ostvari svaka itorijska
studija, tj.
1) uspostavljanje koherentnog totaliteta misli koja se
prouava,
2) analiza individualnih nedosljednosti autora zbog osta-
taka starih oblika miljenja u izvjesnim sporednim takama
ili zbog koncesija postojeim vlastima (Crkvi, dravi),
3) analiza individualnih nedosljednosti mislioca zbog e-
Ije da ukloni paradokse i suvie oevidne sukobe sa stvar-
nou,
4) analiza imanentnih granica vizije svijeta koju pred-
stavlja mislilac kojeg prouavamo,
pristupiemo problemu metode, pomou koje emo, dm-
emo se nadati, ostvariti taj zadatak.
PROBLEM I M ETODA
39
III
Mora ponajprije biti jasno da nipoto nemamo namjeru
da ovdje izloimo dijalektiku metodu u njenoj cjelini, pa
ak ni u njenim bitnim elementima. Mi namjeravamo samo
da pristupimo razmatranju jednog preciznog problema, pro-
blema tipologije.
To uostalom nije specifian problem za istoriju filozo-
fije. On se postavlja na gotovo isti nain u drugim prirod-
nim ili humanistikim naukama. Jer posvuda se istraiva
nalazi pred suvie sloenom stvamou a da bi joj mogao
direktno prii, onakvoj kakva je dana na fenomenalnom
planu, nastojei da u njoj razabere djelovanje raznih fak-
tora, stmktUru cjeline, razloge i posljedice fenomena.
Zbog toga on uvijek mora raditi na jednoj pojednostav-
Ijenoj i ematskoj stvamosti. U eksperimentalnim nau-
kama: fizici, hemiji, biologiji, naunik umjetno stvara u la-
boratoriju tu pojednostavljenu stvamost, koju zatim ekspe-
rimentalno prouava. U astronomiji, jedinstvenim izuzetkom
svoje vrste, osjetna se atost gotovo potpuno poklapa sa e-
matskom stvamou.
U neeksperimentalnim naukama ematizacija se vri hi-
potetski, ali nije stoga manje neophodna. Dovoljno je da po-
mislimo na formalnu logiku u odnosu na stvarnu misao, na
socioloke tipove feudalnog drutva ili kapitalistikog dru-
tva u sociologiji, na Marksovo isto kapitalistiko dra-
tvo ili na homo oeconomicusa u ekonomiji u odnosu na
Iconkretnu drutvenu stvamost, na povrine i na zakone eu-
klidske gepmetrije u odnosu na empirike povrine.
Izvjesno je da nikada nije u stvarnosti postojao ivi o-
vjek ija bi misao bila strogo identina sa zakonima formalne
logike, isto feudalno drutvo, isto kapitalistika ekono-
mija ili savren kvadrat, Ipak, sve su te ematizacije apso-
Iutno neophodne za efektivan rad nauke i da joj omogue da
se priblii konkretnoj stvamosti i da je shvati u svom nje-
nom bogatstvu.
Slina je situacija u istoriji filozofije. Ipak postoji jedna
razlika, jer ovdje ematski tipovi nisu samo neophodni radni
instrumenti koji treba da nam pomognu a shvatimo misao
40 D I J A L E K T lC K A I S T R A Z I V A N J A
koju elimo prouavati ve i mjere, jedinice vrijednosti na
osnovu kojih moramo prosuivati filozofsku dosljednost te
misli. U svakom sluaju, postoji izvjestan o g r a n i e n i
broj tipinih vizija svijeta, racionalizam, empirizam, pantei-
zam, intuicionistiki misticizam, voluntaristiki individuali-
zam, tragina vizija, dijalektiko, idealistiko ili materijali-
stiko stanovite itd., koje je potrebno prije svega raistiti
i obraditi sa svim zakljucima koje sadri svaka od tih vizija.
Jer, kao to smo ve rekli, ti tipovi predstavljaju neophodne'
instrumente za razumijevanje i za prosuivanje s i m a-
n e n t n o g gledita kako cjeline*tako i etalja djela sva-
kog mislioca uzetog posebno.
Veina tih tipova je oavna poznata istoriarima filo-
zofije, koji se njima slue na eksplicitan ili implicitan nain.
Dozvoliemo sebi samo da spomenemo da je u X X vijeku
er Luka bitno obogatio filozofsku i knjievnu tipolo-
gijul:
I) iznosei na vidjelo tipove koji su prije bili malo
rasvijetljeni kao to je tragina viija svijeta, vizija eseja,
vizija romana stvarajui tako, meu ostalim, dragocjene
instrumente za razumijevanje mislilaca kao to su Montaigne,
Kant i Pascal;
II) razvijajui dotad malo zapaene elemente u ve po-
znatim vizijama svijeta, na primjer pokazujui srodstvo u
izvjesnim bitnim takama izmeu racionalizma i empirizma,
koji u izgledali potpuno suprotni;
III) pokazujui a problem zajednice, problem odnosa
ovjeka s drugim Ijudima predstavlja osnovnu taku iz koje
proizlaze drugi elementi u veini tipskih vizija svijeta.
Pored drugih kvaliteta njegovih djela, to nam ve iz-
gleda dovoljno da uini od Lukaa jednu od najvanijih li-
noti sadanje evropske misli.
Potrebno nam je jo dodati da bi trebalo da njegova ti-
pologija pisana s idealistikog stanovita, koje je on sam ve
1 Up. Georg vom Lukacz, D ie S e e l e d i e F o r m e n .
Berlin, 1910. D i e T h e o r i e d e s R o m a n s . Berlin, Paul
Cassirer-Verlag, 1920, i G e s c h i c h t e u n d K l a s s e n b e -
w u s s t s e i n. Berlin, Malik-Verlatg, 1923.
PROBLEM I M ETODA 41
odavno prevaziao, bude dopunjena i izmijenjena u mnogim
takama.
IV
Tako, tek kad je bitni dio posla koji smo opisali ve iii-
njen, istoriar moe i mora da sebi postavi n e m a n j e
v a a n p r o b l e m o odnosima misli koju prouava i dru-
tvenog i ekonomskog ivota Ijudi meu kojima je ta misao
nastala i razvijala se.
To znai da nakon to je ustanovio, na primjer, tipove
racionalizma, tragine vizije, intuicionistikog romantizma,
nakon to je prouavao na i m a n e n t a n nain Descar-
tesovu, Pascalovu, Kantovu i Schellingovu misao, on se mora
upitati koji su to drutveni uslovi u XVII vijeku omoguili
u Francuskoj rascvat jedne racionalistike struje (Descartes-
Corneille) i jedne tragine vizije svijeta (Pascal-Racine) ili
pak u Njemakoj razvitak jedne tragine vizije izmeu 1780.
i 1805. (Kant, Schiller, Holderlin) i romantizma u prvoj po-
lovini X IX vijeka.
Potrebno je naglastiti da to pitanje nije neka vrsta vanj-
skog dodatka njegovom radu koji bi istoriar filozofije mo-
gao prepustiti nekom drugom istraivau, na primjer socio-
logu. Ono je, naprotiv, neophodan elemenat istorijskog istra-
ivanja u onome to ono ima najspecifinije. I to ne samo
stoga to je misao samo parcijalni aspekt drutvenog ivota,
aspekt koji se ne moe proizvoljno izolovati od ostalog, ve
i stoga to je, ako ne moe biti govora o tom da se neka mi-
sao objasni svojim drutvenim i ekonomskim temeljima prije
nego to je spoznamo u njenom totalitetu i u njenoj svojstye-
noj strukturi, isto tako sigurno da nam istraivanje njenih
drutvenih i ekonomskih osnova o m o g u u j e s a s v o j e
strane da b o l j e v i d i m o i s h v a t i m o sam
s a d r a j m i s l i k o j u p r o u a v a m o , i da nam to
pitanje pomae da naemo izvjestan broj znaenja i detalja
koji su nam prethodno promaknuli.
Zadovoljiemo se da ovdje navedemo jedan jedini pri-
mjer iz naeg linog iskustva. Pripremajui jedan rad o Kan-
tu, mi smo u kantovskoj misli vidjeli jedan od najvanijih
 D IJ A L E K T IC K A I S T R A Z lV A N J A
42
izraza, na filozofskom planu, tragine vizije svijeta i odmab
smo uoili paralelu s Pascalom u Francuskoj i nakon ima-
nentnog prouavanja kritike filozofije traili smo, naravno,
njene drutvene i ekonomske osnove.
To znai da smo se upitali koji su drutveni slojevi mo-
gli ii naruku razvitku tragine viije svijeta u XVII vijeku
u Francuskoj i krajein XVIII vijeka u Njemakoj. Jedna,
ak i povrna, analiza istorije dovoljna je da nam prui od-
govor: suako plemstvo u Francuskoj i buroazija u Nje-
makoj. Njemaka buroazija je teila svini svojim snagama
ka jednom demokratskom i liberalnom drutvu, jednom svi-
jetu u kojem bi vladali razum i sloboda; ali zbog ekonom-
ske zaostalosti zemlje ona je bila previe slaba da ostvari
to rutvo. Zbog toga je njenOm vizijom svijeta morao do-
minirati nesrazmjer izmeu ideala i ostvarenja, izmeu teo-
rije i prakse*. Isto je tako udako plemstvo u Francuskoj
u XVII vijeku svojiin graanskim porijeklom, svijeu da is-
punjava jednu stvarnu drutvenu funkciju, moralo posma-
trati s izvjesnim prezirom pomijeanim sa zaviu rkspu-
tenost starog vojnog plemstva, koje je postalo dvorsko
plemstvo, i openito itav dokon i prazan ivot koji je voen
u Versaillesu. Ono je moralo teiti ka promjeni, ka obnovi;
ali ono je saniim svojim drutvenim osnovama bilo previe
vezano za monarhiju i za stari reim da bi moglo zauzeti
jasan drutveni stav u prilog jednoj radikalnoj promjehi.
Iz te suprotnosti roena je ista tragina vizija svijeta.
Kada je jedanput bila naena drutvena osnova, ona narn
je omoguila ne samo da objasnimo slinosti izmeu Kanto-
ve i Pascalove misli ve i da uoimo jednu od njihovih glav-
nih razlika. Za njemaku buroaziju tragini je raski leao
izmeu svijesti i ostvarenja, izmeu ideala i akcije; za fran-
cusko sudako plemstvo oh je leao unutar same svijesti,
izmeu razuma, dunosti i osjetne stvamosti monarhije, mo-
narhije sa svim njenim prednostima. To se odraava kako
u Kantovom i Goetheovom djelu, s jedne strane, tako u
Pascalovom i Racineovom, s druge. U prvom dominira ras-
1 Za detaljnu analizu V. Lucien Goldmann, L j u d s k a z a-
j e d n i c a i s v i j e t k o d K a n t a, P. U. F., Pariz, 1948.
PROBLEM I M ETODA 43
kid izmeu misli i akcije, u drugom sukob izmeu razuma
i osjeajnosti, dunosti i strasti.
Tako drutveno i ekonomsko objanjenje omoguava da
se najbolje shvati ama misao. Tu postoji neka vrsta povrat-
nog djelovanja koje veina istraivaa savreno poznaje:
treba ve uglavnom poznavati posljedice da bi se efikasno
traili uzroci, ali poznavanje uzroka omoguava sa svoje stra-
ne da se bolje upoznaju posljedice. Uostalom, izrazi poslje-
dice i uzroci 'prilino su deplasirani. Jer postoji isto tako
utjecaj svijesti na drutvenu i ekonomsku bazu, kao i utje-
caj te baze na svijest, ali taj meusobni utjecaj nije jedan
neodreen kompleks koji smijemo da definiramo jednom ri-
jeju. To je skup savreno strukturiranih odnosa, ije zakone
i specifinu strukturu treba svaki put nauno ustanoviti i
rasvijetliti. U 'tom pogledu, dijalektiki je materijalizam je-
dna radna hipoteza koja se u djelima Marksa, Engelsa, Lu-
kaa, i ak u djelima nekoliko drugih autora manjeg for-
mata, pokazala vanredno plodna i korisna. O nekoj se hipo-
tezi sudi prema njenim rezultatima. Na protivnicima je da
ih kritikuju, a na pristalicama da nastave rad da bi ih raz-
vili i uvrstili.
U svakom sluaju, inilo nam se vanim da problem po-
stavimo na njegov pravi teren i da napustimo teren besko-
nane i jalove diskusije o ekonomskom determinizmu misli
(beskonane i jalove sve dok je voena na apstraktnom pla-
nu). Da bismo to postigli, najbolji postupak nam je izgledao
da oznaimo, kao to smo to upravo uinili u ovoj studiji,
opte crte onog to bi trebalo da bude primjena metode di-
jalektikog materijalizma u istoriji filozofije.
1947.
POJAM z n a Ca j n e s t r u k t u r e u is t o r ij i k u l t u r e

U prouavanju ljudskih djela openito, a posebno u pro-

uavanju filoaofskih, knjievnih iU umjetnikih djela (ubu-
due emo ih oznaiti globalnim izrazom kultura) ini nam
se da bitna razlika u odnosu na fiziko-hemijske nauke i mo-
da u odnosu na izvjesna parcijalna podruja humanistikih
nauka (lingvistika it.) lei u postojanju unutarnjeg finaU-
zma tih djela ili ako ih gledamo ped kutom istraivanja, u
tome to je za njihovo prouavanje potrebno da speeificira-
mo opti pojam strukture dodajui joj kvalitativnu oznaku
znaajna.
Vrijedna jela u podrujima koja smo upravo nabro-
jili karakterie naime postojanje u n u t a r n j e k o h e r e n -
c i j e, skupa nunih odnosa izmeu raznih elemenata k3* Ui
sainjavaju, a kod najvanijih meu tim djelima, izmeu
sadraja i forme, tako da je ne samo nemogue ispravno pro-
uavati izvjesne elemente djela van cjeline iji su dio i koja
jedino odredtuju njihovu objektivnu prirou i znaenje ve
isto tako mognnost da se pokae n u n o s t svakog ele-
menta u odnosu na globalnu znaajnu strukturu predstavlja
za istraivaa najsigumijeg vodia*.

1 Rei emo da postoji s t r u k t u r a (pod svojim najope-

nttijim asipektom) kad su elementi siedinjeni u jednom totalitetu
koji pokazuje izvjesna svojstva kao totaiitet i kad svojstva eie-
menata zavise potpuno ili djelomino o tih obiljeja totaliteta.
( S t u d i j e g e n c t i k e e p i s t e m o l o g i j e . T. IL Jean Pia-
get, L o g i k a i r a v n o t e a , str. 34.)
Piaget misli da stoukture mogu biti initerpretirane fcao pro-
dukt Ui rezultat autonomnog procesa uravnoteenja.
110 D IJ A L E K T IC K A IS T K A 2 IV A N J A
Bekli smo na drugom mjestu:
a) da ta unutarnja strukturacija velikih filozofskih, knji-
evnih i umjetnikih djela proizlazi iz injenice to ona izra-
avaju na nivou vrlo visoke koherencije globalne stavove
ovjeka pred osnovnim problemima koje postavljaju meu-
Ijuski odnosi i odnosi izmeu ovjeka i prirode. Ti globalni
stavovi (pii smo ih nazvali vizije svijeta) postoje u ograni-
enom broju, iako je nemogue izvriti njihov inventar ili
njihovu tipologiju prije nego to budemo imali dovoljan broj
monografskih studija;
b) da aktualizacija ove ili one vizije svijeta u pojedinim
odreenim epohama proizlazi iz konkretne situacije u kojoj
se nalaze razne ljudske grupe tokom istorije i, napokon,
c) da strukturalna koherencija nije neka statistika re-
alnost, ve dinamika virtualnost unutar grupa, znaajna
struktura prema kojoj tee misao, afektivnost i ponaanje
pojedinaca, struktura koju veina od njih realizira tek izu-
zetno u izvjesnim privilegiranim situacijama, ali koju mogu
osei pojedine linosti u ogranienim podrujima kada se
one podudaraju s tendencijama grupe i dovode ih do kraj-
nje koherencije. (To je sluaj izvjesnih politikih ili vjer-
skih voa, velikih pisaca, velikih umjetnika ili velikih filo-
zofskih mislilaca.)
Meusobna zavisnost sastavnih dijelova nekog djela iz-
raava samo tako na svom vlastitom podruju unutar jedne
i iste vizije svijeta, meuzavisnost odgovora na razne bitne
probleme koje postavljaju meuljudski odnosi i odnosi iz-
meu ovjeka i prirode1.
U sutini mi se potpuno laemo s njim. Samo nam izgleda
da 'to znai ograniavanje smisla rijei struktura na njen sta-
tiki aspekt, dok sami auitonomni procesi uravmoteenja nisu
nita drugo nego d i n a m i k e s t r u k t u r e iju specifinu
prirodu treba da otkrije istraiva u svakom pojedinanom istra-
ivanju.
1 Jasno je da ove opte primjedbe dobivaju vrijednost tek
po brojnim konkretnim analizama iju emu one samo ocrtavaju.
PROBLEM I M ETODA 111
Poto smo to iznijeli, eljeli bismo u ovoj studiji da raz-
motrimo jedan od glavnih metodolokih problema koji se
postavlja istraivanju inspirisanom ovim konstatacijama.
U istoriji kulture problem strukture postavlja se u stvari
na nekoliko nivoa, od kojih emo ovdje razmotriti samo dva
najvanija.
Oevidno je da ozbiljna studija velikih djela mora na-
stojati najprije da rasvijetli njihovu unutarnju koherenciju,
tj. njihovu vlastitu strukturu.
U tom, uostalom, nema nita nova, jer implicitno ili eks-
plicitno, taj je princip sluio kao vodi mnogobrojnim isto-
riarima. U XVII vijeku Pascal je ve znao da se:
Dobar portret moe nainiti samo' dovodei u sklad sve nae
protivurjenosti i nije dovoljno da slijedimo niz crta koje se slau
a da ne dovedemo u sklad one koje su u suprotriosti. Da bismo
shvatili misao nekog autora, potrebno je uskladiti sve suprotne
stavove.
Tako, da bi se razumjelo Sv. pismo, trefoa imati jedan smisao
u kojem se svi suprotni stavovi slau. Nije dovoljno da imamo
jedan koji odgovara nekolikim stavovima koji se slau, ve trefoa
imati smisao koji dovodi u sklad ak i suprotne stavove.
Svaki autor ima jedan smisao u kom se svi suprotni slau
ili nema nikakvog smisla. {Fr. 684.)
Svaki autor ima jedan smisao u kom se svi suprotni stavovi
slau ili nema nikakyog smisla. {Fr. 684.) . . .
Neemo suvie insistirati na jednoj radnoj metodi koja
je ve odavno poznata i primjenjivana; ipak, dopustiemo sebi
da napomenemo da pojam znaajne i koherentne strukture
ima u istoriji filozofije, knjievnosti i umjetnosti istovre-
meno teoretsku i normativnu funkciju po tome to je, s
jedne strane, glavni instrumenat shvatanja prirode i zhaenja
djela, a, s druge, to je on upravo kriterij koji nam omogu-
uje da sudimo o njihovoj filozofskoj, knjievnoj ili estet-
skoj vrijednosti.
U stvari, u onoj mjeri u kojoj izraava koherentnu viziju
svijeta na pojmovnom planu, na planu verbalne ili osjetne
Najfoolje bi foilo da ovdje amo jedan ili nekoliko primjera. S
obzirom na granice ove studije, na alost to nam je nemogue
i prisiljeni smo da uputimo itaoca na nae radove o Kantu,
Pascalu, Racineu i Goetheu.
|J2 D IJ A L E K T IC K A IS T R A 2 IV A N J A
slike, djelo je filozofsM, knjievao ili estetski vrijedno1, a
u onoj mjeri u kojoj uspijemo da otkrijemo viziju koju ono
izraava moemo gs skvatiti i mterp-retirati na objektivan
naein. (Stoga je, uostalom, nauna interpretacija nekog djela
neodvojiva od rasvjetljavanja njegove filozofske ili estetske
vrijednosti ili nevrijednosti.)
Ostaje ipak da istovremeno teoretski i normativni karak-
ter pojma znaajne strukture u istoriji kulture postavlja
problem ije e nas rasvjetljenje dovesti na drugi nivo, mnogo
manje poznat i manje uobiajen, do koriStenja tog pojma u
podruju koje studiramo:
Naime, ako t e o r e t s k a uloga pojma strukture u ljud-
skim znanostima, zadravajui specifinost svojstvenu sva-
kom podruju istraivanja, ne predstavlja ipak neto k v a-
l i t a t i v n o razliito u odnosu na prirodne nauke, njegova
normativna funkcija moe se, naprotiv, objasniti samo posto-
janjem jedne finalnosti koja je z a j e d n i k a objektu i
snbjektu prouavanja koji su, i jedan i drugi, sektori Ijudske
i rutvene stvarnosti.
U prirodnim naukama naunik trai, bez sumnje, maksi-
mura razumljivbsti; nee mu ipak pasti na pamet da od toga
napravi normu primjenljiv na predmet svog prouavanja.
On opravdano pretpostavlja, na poetku, da postoji je-
dan minimum razumljivosti bez kojeg bi nauka, a s njom i
ivot, bio nemogu. Jo vie, on pretpostavlja u svojem is-
traivanju injenicu da razumljivost svijeta prirode ateko
prevazilazi taj minimum i da se pribliava potpunoj razum-
Ijivost*. Ipak, njegova se zadaa sastoji prije svega u prila-
goivanju njegovib teorija stvarnosti, i ne vidimo da nekl
astronom tvrdi na normativnom planu da bi planete ntosale
1 Sto, naravno, ne znai da to predstavlja j e d i n i kriteri)
po kojem ga moramo suditi. U filozofiji, naime, jo postoji kri-
terij i s t i n e , a u umjetnosti odgovarajui kriterij r e . a l i z ma .
Ostaje ipak tano da dok neka nauna teorija gubi svu vrijednost
im je jedanput dokazano a je pogrena, pojmovni sistem moe
biti pogrean, a da pri tom ne izgubi od svoje filozofske vrijed-
nosti,. isto tako kao to neko pjesniko iU umjetniko djelo moe
biti strano svakom realizmu (iako se to dogaa samo u moer-
nom drutvu kod izvjesnih romantiarskih djelaj, a da pri tom
ne izgubi nita od svoje estetske vrijedaosti-
PROBLEM I M ETODA 113
imati krunu putanju ili da bi sve morale imati jednak broj
satelita.
Obratno, kada se radi o humanistikim naukama i naro-
ito o istoriji kulture, glavni pojam razumljivosti, pojam
z n a a j u e s t r u k t u r e , predstavlja istovremeno i normu
i stvarnost, upravo jer istovremeno definira stvarni pokre-
ta i cilj kojem tei taj totalitet ljudsko drutvo, totalitet
iji je dio istovremeno i djelo koje se ispituje i istraiva
koji ga prouava.
Ne bi se moglo pretpostaviti da priroda postepeno evo-
Iuira prema zakonskim, geometrijskim ili uzronim struktu-
rama, dok hipoteza o istoriji kojom dominiraju tendencije
prema sve irim i irim znaajnim i koherentnim struktu-
rama, sve do jednog konanog providnog drutva, sastav-
Ijenog jedino od slinih struktura, predstavlja jednu od glav-
nih pozitivnih hipoteza u prouavanju ljudskih realnosti.
To objanjava zato se istoriar djela koja sainjavaju
kulturu ili, tanije, kulture, ne bi mogao zadovoljiti upotre-
bom pojma znaajne strukture na nivou imanentne interpre-
tacije tih djela.
I to najprije stoga to bi takva imanentna interpretacija
u svakom sluaju mogla dati rezultate jedino za velika filo- ,
zofska, knjievna ili umjetnika remek-djela, tj. za tvorevine
koje su ostvarile na svom vlastitom podruju gotovo
strogo koherentnu strukturu, koju bi istori-
ar mogao izuzetno u k r a j n j e m s l u a j u otkriti ogra-
niavajui se na studiranje djela, zatim, stoga to je ak i u
tim povlatenim sluajevima, djelo dio itave jedne cjeline
irih znaajnih struktura ije rasvjetljavanje u svakom slu-
aju ogromno olakava rad istraivaa.
V t e o r i j i s e n e moe negirati svaka mogunost da
npr., otkrijemo unutranju strukturu Pascalovih M i s l i ili
Racineovog p o z o r i t a pomou iskljuivog prouavanja
tekstova, proucavanja koje bi dovelo do odgovarajueg ra-
zumijevanja njlhovog znaenja. Ipak, u s t v a r n o s t i ta-
kav bi uspjeh mogao biti samo rezultat ili neke izuzetne in-
teligencije ili sree, na to se u svakom sluaju ne b| mogla
ograniiti nauna metodologija.
 D IJ A L E K T IC K A IS T R A Z IV A N J A
114
Moda bi bilo najbolje da to ilustriramo pomou jednog
konkretnog primjera. Pozivajui se na svoje vlastito lsku-
stvo, izgleda nam oevidno da ne bismo nikad dosli do re-
zultata do kojih smo doli u svom prouavanju Pascalovih
i Racineovih tekstova da se nismo pomogli istraivanjeni si-
rih znaajnih struktura, tj. raznih jansenistikih struja, jan-
senizma u cjelini, drutvenih klasa u vrijeme Luja X ffl i
Luja XIV i njihovih suprotnosti na ekonomskom, drustve-
nom i politikom planu. . nadljudskai inteligencija i intuicija da se raisti itav taj
Pascalove M i s l i , komadi kao B r i t a n i k , B e r e -
n i k a, F e d r a i A t a l i j a hez sumnje su djela s uglav-
nom rigoroznom strukturom i koherentna. Bilo bi, metttim,
teko da to isto kaemo o drugim Bacineovim komadima i o
s v i m fragmentima M i s 1 i uzetim zasebno. S druge stra-
ne, P i s m a p r o v i n c i j a l u izraavaju viziju svijeta
razliitu od vizije svijeta M i s l i .
Na poetku istraivanja, istoriar koji se nalazi pred tim
skupom tekstova sukobljava se odmah sa dvije glavne te-
koe*
a) kako razlikovati ono to je u svakom od tih djela
bitno, tj. ono to je dio koherentne strukture, od onoga
to je sporeno, tj. to se nalazi u djelu iz jednog od bez-
brojnih razloga, a ne iz unutranje nunosti1;
b) ak i da pretpostavimo iako to ne prihvaamo
da se imanentnom studijom teksta moe doi intuitivnim me-
todama do odvajanja bitnih elemenata od sporednih, preo-
staje nam jo ne manje teak problem odjeljivanja unutar
tih bitnih elemenata, onih koji pripadaju istoj znaajnoj
strukturi ili bliskim znaajnim strukturama, od onih isto tako
bitnih elemenata, ali koji pripadaju strukturama vie ili ma-
nje razliitim od onih prvih. Tako su B e r e n i k a i B r i -
t a n i k dva komplementarna izraza jedne jedine i iste vi-
zije svijeta, ili, tanije, jednog jedinog i istog tipa tragine
1 Samo je po sebi razumljivo da, kad je jedanput ta struk-
tura rasvijetijena, vrlo je lako izvrSiti to od'jeljivanje. Ali radi se
upravo o poetku istraivanja i o mogunostima da se otkrije
struktura u trenutku kada jo nita ne doputa da se kae a je
za razuinijevanje djela taj pasus manje ili vie vaan od nekog
drugog. '
PEOBLEM I M ETODA
115
vizije, ali F e d r a ve izraava drugi tip tragine vizije
koji je blizak M i s l i m a . to se tie A t a l i j e i P i s a -
m a p r o v i n c i j a l u , vako od tih djela izraava dramat-
sku viziju, ali ipak blisku traginoj viziji po svom mjestu
unutar globalne znaajne strukture koju bismo mogli nazvati
jansenistikom ideologijom.
Vidimo odmah da bi u praktinom pogledu bila potrebna
skup strukturalnih odnosa (iji je izraz bitan za razumijeva-
nje djela koja su u pitanju) jednostavnim prouavanjem
tekstova ma koliko bilo ono proubljeno i dugotrajno.
Naprotiv, problem postaje ako ne sasvim jednostavan,
a ono isto takve teine kakvu susreu svakodnevno istrai-
vai na bilo kojem podruju naunog istraivanja im se
vie ne zaovoljavamo da prouavamo tekstove, ve kad pri-
mjenjujemo iste principe istraivanja globalnih znaajnih
struktura na ire totalitete, iji su oni samo djelomian ele-
menat. U spomenutom sluaju doli smo brzo do prvog od-
luujueg rezultata, onog dana kada smo, nastojei da uklju-
imo Racineova i Pascalova djela u cjelinu jansenistike
misli i pokreta, u em nije bilo nieg novog (veina istori-
ara je ve pokuala da to uini prije nas), kada smo se upi-
tali kakva je bila znaajna struktura sutina ,onog to
se obino nazivalo jansenizmom, a da se nije sasvim dobro
znalo u emu se on sastoji.
Ne radi se sad o tome da ovdje iznesemo detaljno tok
naeg istraivanja. Zadovoljimo se time da dokaemo da smo
mogli otkriti vrlo^ brzo centralnu temu jansenizma, odbi-
janje svijeta i drutva, temu ija je dinamika stvarnost do-
vela do unutarnje strukturacije tog pokreta na etiri struje:
umjerenu, centrumaku i na dvije ekstremistike struje raz-
nog oblika. U tim su strujama istoriari dugo vremena vidjeli
samo jednu jedinu, centrumaku struju, tek od nedavna (za-
bvaljujui radovima J. Orcibala) i jo jednu umjerenu
struju.
A ,me. jelima koja nas zanimaju, jedino * P i s m a
p r o v i n c i j a l n , E s t e r a i u izvjesnoj mjeri A t a 1i j a
vezivala gu se za centrumaku struju, a nijedno se nije vezi-
valo za umjerenu struju, to objanjava tekoe na koje je
 D I J A L E K T lC K A I S T R A Z I V A N J A
116
nailazila veina istoriara filozofije, religije i knjievnosti
pri ocjenjivanju jansenizma M i s 1 i i Racineovog pozoriSta.
A tu nam se ini da je istorija naeg rada metodoloki
zanimljiva, jer nas je postojanje, u Racineovom pozoritu i
Pascalovim M i s l i m a , stavova prema drutvenom i dr-
avnom ivotu i prema problemima, logika kontradikcije i
moral sukoba dunosti, stavova posve razliitih od onih koje
smo susreli u poznatim i ispitanim sektorima jansenizma, do-
velo do formulisanja hipoteze o postojanju bar jo jedne
druge struje unutar tog pokreta, struje nepoznate istorid-
rima. A otkrie Barcosovih tekstova, koje je zatim rasvije-
tlilo ne samo itav niz najspornijih problema istorije janse-
nizma i Pascalovog ivota, omoguilo nam je isto tako da
sagledamo, gotovo odmah, unutarnju strukturu knjievnih
i filozofskih djela koja smo htjeli prouavati.
Navedimo samo jednu konkretnu ilustraciju: istoriari
su ve tri vijeka raspravljati o problemu Pascalovog stava
prema Crkvi za vrijeme posljednjih mjeseci njegova ivota
i o mogunosti da se izmire dva svjedoanstva koja su izgle-
dala protivurjena; svjedoanstvo S p i s a, kojim se odbija
svako potpisivanje Formulara, i ispovijest Beurrieru, kojem
je Pascal potvrdio da se ve dvije godine pokorava svim
odlukama Crkve (koja je upravo zahtijevala potpisivanje
Formulara).
Otkrie injenice da su Barcos i njegovi pristae branili
jednu strogo k o h e r e n t n u p o z i c i j u , koja je i s t o -
y r e m e n o saravala podlonost odluci da se potpie F o r-
m u l a r i odbijanje njegovog potpisivanja, omoguilo je ne
samo da se rasvijetli problem posljednjih Pascalovih go-
dina ve isto tako i da se rasvijetli unutarnja struktura Ra-
cineovog pozorita i M i s l i .
Dovoljno je da pomislimo na slinu situaciju Andro-
make, koja mora ostati vjerna Hektoru i spasti Astianov
ivot, ili na Tita, koji mora ostati car a da se ne rastane od
Berenike, dok svaki od tih zahtjeva izgleda da upravo pro-
tivurjei drugOm.
Vidimo u kojoj mjeri istraivanje znaajnih struktura
na planu istorije ideolokih, drutvenih, politikih i ekonom-
skih pokreta moe imati i ima najee kapitalnu vanost
PROBLEM I M ETODA
117
kada se radi o otkrivanju koherencije i unutarnje struk-
ture knjievnih, umjetnikih ili filozofskih djela koja su po-
vezana s tim pokretima.
U sutini, ovdje se radi o konkretnoj primjeni dva opta
principa koji, izgleda nam, treba da rukovode svakim oz-
biljnim prouavanjem na podruju istorijskih i drutvenih
znanosti, tj.:
a) svaki se ljudski in ukljuuje u izvjestan broj glo-
balnih znaajnih struktura ije rasvjetljenje jedino omogu-
uje da spoznamo njegovu objektivnu prirodu i znaenje;
b) da bismo u stvarnosti izdvojili jedan skup injenica
koje sainjavaju takvu znaajnu strukturu i da bismo u si-
rovoj empirikoj datosti odvojili bitno od sporednog, neop-
hodno je da ukljuimo te jo malo poznate injenie u jednu
drugu, iru strukturu, koja ih obuhvata (na primjer Pasca-
lova i Racineova djela u cjelinu jansenistikog pokreta).
Ipak pri tome nikad ne treba da zaboravimo da su privre-
mena saznanja koja imamo o injenicama od kojih smo po-
li upravo u onoj mjeri u kojoj predstavljaju elemenat
jedne ire strukture jedan od oslonaca za otkrivanje te
strukture. (Pascalova i Racineova djela kao polazna taka
za hipotezu o postojanju ekstremistikog jansenizma i nje-
govo otkrie kao bitno srestvo za razumijevanje tih djela.)
Preostaje nam na kraju ove stuije da se dotaknemo
problema na koji su nai itaoci ve sigurno mislili. Ako se
radi o ukljuivanju djela u jedan iri znaajni totalitet, o
ukljuivanju koje jedino omoguuje otkrivanje njihove struk-
ture i njihova znaenja, zato pribjegavati tako udaljenom
totalitetu intelektualnih, drutvenih i ekonomskih pokreta,
a ne kao to je to uradila, eksplicitno ili implicitno, veina
istoriara koji se nisu ograniili na tekstove, pribjegavajui
znatno bliem totalitetu i prividno vie vezanom s djelom,
tj. biografiji i psihologiji njegovog autora?
Odgovor prividno paraoksalan, ali u stvari strogo osno-
van, jenostavan je: ne iz principijelnih razloga, ve zbog
praktine mogunosti, efikasnosti u istraivalakom radu.
Izvjesno je da su Racineovo pozorite i Pascalove M i-
s li vezani s jansenistikim pokretom linostima njihovih
autora i da iealna studija ne bi ni u kojem sluaju mogla
 D IJ A L B K T IC K A IS T K A Z IV A N J A
118
preskoiti meustepenicu takve vanosti. Na alost, u pra-
ksi mi ne raspolaemo nikakvim solidnim i pozitivnim sred-
stvom za rekonstrukciju psihologije nekog pojedinca. Ve-
ina, a praktino svi, pokuaja te vrste su manje ili vie in-
teligentne i ingeniozne konstrukcije koje, meutim, imaju
malo veze s pozitivnom naukom. U sadanjem stanju huma-
nistikih nauka interpretacija djela mnogo vie odreuje sli-
ku koju sebi stvaramo o autoru nego obratno.
Zhog toga nam izgleda da moemo formulisati sljedei
bilans u sadanjem stanju naune misli u humanistikim
naukama:
1) Koncept znaajne strukture predstavlja glavni instru-
menat za istraivanje i za razumijevanje veine Ijudskih
injenica sadanjosti i prolosti. Svjesno upotrebljavamo iz-
raz veine s obzirom da se izvjesni sektori drutvene
stvarnosti moraju, izgleda, ograniiti na pojam strukture, a
ne na pojam znaajne strukture,
2) U svakoj konkretnoj analizi rasvjetljenje specifine
znaajne strukture koja odreuje injenice koje elimo stu-
dirati sukobljuje se najprije s va problema istovremeno
prvim i najteim za rjeavanje: izdvajanje predmeta ili, ako
hoete, sektora stvarnosti koji odgovara toj znaajnoj struk-
turi i razlikovanje, unutar tog sektora, hitnog od sporednog.
3) Najvaniji naunj postupak za rjeavanje tih proble-
ma lei u ukljuivanju traenih znaajnih struktura, prije
nego to su one potpuno rasvijetljene, u ire strukture, iji
su one parcijalni elemenat. Taj postupak pretpostavlja stalno
kretanje od dijela ka cjelini, i obratno.
4) Ako koncept znaajne strukture ima prvorazrednu
vanost openito u istorijskim i drutvenim naukama, ta je
vanost naroito uveana na podruju kulturnih ina kao
to su to filozofska, knjievna i umjetnika djela koja
upravo karakterie podudaranje ili, tanije, gotovo potpuno
ne samo virtuelno ve i stvarno podudaranje s tim znaaj-
nim, strogo koherentnim strukturama, tj. s vizijama svijeta.
5) Zbog toga, kako knjievna kritika tako i istorija filo-
zofije, umjetnosti i knjievnosti moi e da preu nivo
manje ili vie inteligentnog i originalnog razmiljanja, da bi
dobile stvarno pozitivan statut, jedino ukoliko budu uzele
PROBLEM I M ETOD A 119
strukturalistiku orijentaciju i nastojale da dovedu u vezu
djela koja prouavaju s osnovnim strukturama istorijske i
drutvene stvarnosti.
6) S obzirom na zasad posebno nedovoljan karakter na-
ih psiholokih saznanja, jedno se takvo prouavanje mora
danas staviti na prvom mjestu na dva plana, na plan ima-
nentne analize djela i njegovog ukljuivanja u istorijske i
socioloke strukture iji je ono dio. to se tie posredne
strukture koju predstavlja biografija i psihologija filozofa,
umjetnika ili pisca, ako je ni u kom sluaju ne moemo una-
prijed eliminisati, ona zasad moe predstavljati samo spore-
dan instrumenat istraivanja kojim se treba koristiti s mno-
go opreznosti i maksimumom kritikog duha.
7) Kako je broj istorijskih situacija i knjievnih, filozof-
skih i umjetnikih djela koja im odgovaraju neuporedivo
vei od broja vizija svijeta (to objanjava, meu ostalim,
preporode), takva e se istraivanja morati, prirodno, orijen-
tisati prema izraivanju jedne tipologije vizija svijeta koja
bi predstavljala ve na planu istraivanja neprocjenjivi radni
instrumenat.
Ne moe, meutim, biti govora o tome da se ve sada
uspostavi jedna takva tipologija na psiholokim osnovama
(kao to je to pokuao, npr., Karl Jaspers). Takvi pokuaji
pripadaju podruju briljantnog razmiljanja, koje je ui-
nilo toliko zla nauci i bilo bi ve vrijeme da se ono preva-
zie.
Kao svaka ozbiljna nauna metoda, strukturalizam nije
univerzalni klju, ve metod rada koji zahtijeva duga i strp-
ljiva empirika istraivanja i koji mora biti sam usavravan
i dotjerivan tokom istraivanja.
Postoji, bez sumnje, dijalektika veza izmeu empirikih
istraivanja i optih ideja, ne treba, meutim, suvie lako
zaboravljati na prioritet prvih i na njihovu neophodnu funk-
ciju u svakom naunom radu dostojnom tog imena.
1958.