UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIKIH NAUKA

Istraivaki projekat
KRIZA ODGOJA U SAVREMENOM DRUTVU

Kandidat: Ajdin Mentor: prof.dr. Haris Ceri

SARAJEVO, septembar 2016.

 SADRAJ
1. ODGOJ........................................................................................................................................3

2. KRIZA ODGOJA........................................................................................................................5

2.1. Savremene ovisnosti i odgojna kriza....................................................................................7

2.2. Uloga porodica u odgoju......................................................................................................8

2.3. kola kao faktor odgoja......................................................................................................13

2.4. Uloga medija u krizi odgoja kroz nastanak maloljetnike delikvencije.............................14

2.5. Uloga interneta u odgoju....................................................................................................16

2.5. Kriza vrijednosti.................................................................................................................17

2.5.1. Kriza vrijednosti komparativne analize....................................................................19

3. METODOLOKI OKVIR ISTRAIVANJA............................................................................21

3.1. Predmet i problem istraivanja...........................................................................................22

3.2. Ciljevi istraivanja..............................................................................................................23

3.2.1. Nauni cilj istraivanja................................................................................................23

3.2.2. Drutveni cilj istraivanja............................................................................................23

3.3. ODREIVANJE HIPOTEZE.................................................................................................24

3.3.1. Generalna hipoteza......................................................................................................24

3.3.2. Posebne hipoteze.........................................................................................................24

3.4. Metode istraivanja.............................................................................................................25

3.4.1. Uzorak ispitanika.........................................................................................................26

3.4.2. Provoenje istraivnja.................................................................................................26

3.5. Nauna i drutvena opravdanost istraivanja.....................................................................27

3.5.1. Nauna opravdanost.....................................................................................................27

3.5.2. Drutvena opravdanost................................................................................................27

4. LITERATURA...........................................................................................................................28

2
1. ODGOJ

Odgoj je meuljudski odnos u kojem se stvaraju uvjeti za razvoj ljudske jedinke. To je odnos
izmeu roditelja i djece, djece i druge djece, odgajatelja i odgajanika, uitelja i uenika. Taj
odnos nije nikad jednostran, on uvijek mijenja i odgajanika, ali i odgajatelja. Taj je odnos u
funkciji poticanja rasta i razvoja linosti, a ako nije onda se ne moe zvati odgojem. Definicija
koju smo naveli polazi od humanistike teorije. Druga teorijska shvaanja ovjeka i drutva vode
drugaijem shvaanju odgoja. U nastavku su navedena samo neka:

Prilino je raireno represivno poimanje odgoja. Odgoj se tu shvata kao pokoravanje inae zle
ljudske prirode i ima oblik nasilja. Izreke - iba se savija dok je mlada - Batina je iz raja izrasla -
Bez muke nema nauke itd. ilustracija su koncepcije odgoja shvaenog kao savijanje, batinanje i
muenje. esta fizika zlostavljanja djece, pa i tee tjelesne povrede, nisu samo incidentne
situacije nego i posljedica takvog represivnog shvaanja odgoja.

Odgoj se esto shvata kao oblikovanje ponaanja. Ponaanje koje je drutveno prihvatljivo
pozitivno se potkrjepljuje (odobrava, pohvaljuje), a koje nije prihvatljivo, negativno se
potkrjepljuje (osuuje, kanjava). Dijete tako postupno biva naviknuto na ponaanje koje nee
izazvati osudu i negodovanje drugih. Ovo je svakako jedan vid odgoja, ali se odgoj time ne
iscrpljuje. Pojava tzv. drutveno neprihvatljivog ponaanja (agresija, kraa, kriminal) dogaa se i
pored negativnog potkrjepljenja i ne moe se rijeiti nagradama i kaznama.

Odgoj se shvata i kao uenje vrijednosti - to je dobro, a to loe, to se smije, a to ne. Kad
mlada ljudska jedinka usvoji odreeni sustav drutvenih vrijednosti, onda se proces odgoja
smatra zavrenim. Ovome je donekle slino shvaanje odgoja kao moralnog odgoja, odnosno
uenja odreenih moralnih normi i navikavanja da se postupa u skladu s tim normama. Sigurno
je da u procesu odgoja ljudska jedinka usvaja i odreeni sustav drutvenih vrijednosti i moralnih
normi, ali to je ipak samo jedan vid odgoja. Agresivno dijete nije posljedica nepoznavanja
moralnih normi, nego nezadovoljenosti nekih od osnovnih ljudskih potreba i ispoljavanje
destruktivnosti. Onemoguavanje izraavanja agresivnosti na jedan nain rezultirat e drugim
vidom agresivnosti i tu moralna pouka uope ne pomae.

3
Odgoj se shvata i kao nastojanje na ostvarenju odgojnog ideala. Svako drutvo zagovara neki tip
ovjeka koji se smatra idealnim. To posebno dolazi do izraaja u nedirnutim ljudskim
zajednicama, koje mogu biti vrlo agresivne i ratniki raspoloene, a druge opet miroljubive i
otvorene za suradnju. Uvijek je to rezultat odgoja koji se prakticira u toj sredini i zagovaranja
odreenog tipa ovjeka. Ipak, tenja da se svaki pojedinac izgradi, formira i oblikuje prema
nekom zamiljenom idealu u praksi zavrava kao guenje individualnih posebnosti i vodi do
neautentinih serijskih linosti.

Postoje shvatanja po kojima je odgoj u stvari individualan in. Djeca koja odrastaju u istoj
porodici i pod istim odgojnim utjecajima bit e razliite, a ponekad i vrlo oprene osobe. To
znai da pojedinac izabire meu odgojnim utjecajima i da zapravo sam utjee na svoj osobni
razvoj. Zato se govori o fenomenu samoodgoja. I ovo je svakako znaajan vid odgoja, ali se ni
time odgoj ne iscrpljuje. Odgoj ima svoju individualnu, ali i socijalnu dimenziju.

Ciljevi i zadaci odgoja

Postoji individualni i drutveni aspekt odgojnog cilja. Individualni cilj odgoja je stvaranje
atmosfere podrke i poticanja optimalnog razvoja ljudskih mogunosti svakog pojedinog
ovjeka. Pri tom se ne tei nekom unaprijed zamiljenom idealu, nego se svako dijete, mladi ili
djevojka uvaava kao osebujna jedinka i aktivno bie koje vlastitim angairanjem u suradnji s
drugim ljudima razvija svoje mogunosti. Drutveni cilj odgoja shvaamo kao usvajanje
odreenih vrijednosti i normi drutvenog ponaanja i odnosa kojima se osigurava odranje
postojeeg drutva ili dalji razvoj, ukoliko je drutvo okrenuto promjenama. Individualni cilj
odgoja ostvaruje se kroz zadatke zadovoljavanja osnovnih potreba. To su bioloke (hrana, voda,
kretanje, zdravlje, sigurnost, zatita...), socijalne (ljubav, pripadanje, osjeaj vlastite
vrijednosti...) i samoaktualizirajue potrebe (razvoj pozitivne slike o sebi, osmiljavanje vlastitog
ivota, ostvarenje vlastitih mogunosti...). Drutveni cilj odgoja realizira se ostvarivanjem
zadataka egzistencijalnog odgoja (usvajanje normi i vrijednosti vezanih za rad, zatitu ivota i
zdravlja, zatitu okolia...) socijalnog odgoja (vrijednosti i norme kojima se reguliraju odnosi
meu ljudima) i humanistikog odgoja (ljudska prava i dignitet ljudske linosti).

4
2. KRIZA ODGOJA

U demokratskom ili autoritativnom odgoju, u porodice i izvan nje pretpostavlja djeca i mladi su
u poziciji subjekta. Odgovornost je ravnomjerno rasporeena i to od nastavnika, roditelja, djeteta
i drugih subjekata u odgojno obrazovnom procesu. U tom odgoju se gradi samoostvarenje i
osobni identitet mladih, jer izostanak samopotovanja perdstavlja glavni uzrok svih nedaa u
odgoju. Vitz smatra da nema samoostvarenja u odgoju bez osjeaja dunosti, odgovornosti,
strpljenja, privrenosti i samoportvovnosti (Vitz, 2003). Ovdje je osobito znaajna dobra
koordinacija porodinog odgoja i kole. Prema prof. dr. Josipu Jankoviu u novoj vjetini
komunikacije (demokratskog odgoja) porodice i kole, dobar nastavnik trebao bi barem jednom
u nastavnoj godini obii dijete u njegovom domu i tako uvrstiti mreu odgojnog djelovanja
(Jankovi, 2006). Jelai A. i Jerkovi T. u svom priruniku za roditelje smatraju kako je za bolju
komunikaciju roditelja sa kolom, dobro imati u svakoj koli pano za roditelje, gdje bi svatko
mogao uobliiti svoj nain rjeavanja problema i nedoumica (Jelai i Jerkovi, 2000).

Razgovor o brojnim pitanjima koja tite mlade dovodi roditelje do spoznaje da roditelj mora
nauiti sluati.. Demokratski odgoj dozvoljava izbor izmeu razliitih alternativa, potovanje
autoriteta znanja, afirmiranje pozitivnih odgojnih primjera, kritinosti i kreativnosti. U
demokratskom odgoju vanjska kontrola zamjenjuje se unutranjom kontrolom. U demokratskom
odgoju nije vano koliko se djeci daje ili ak koliko se provodi vremena zajedno sa djecom, nego
kako emo ga zajedno provesti. Izostanak demokratskih vrijednosti dovodi do niskog stupnja
samopotovanja sa strahom od ivota, povlaenja u sebe, malodunosti, nasilja, psihosomatske
tegoba, zlouporaba sredstava ovisnosti. Demokratski odgoj ukljuuje svijest o potrebi shvaanja
kulture razliitosti, konkretne primjene u svakodnevnom odgovju vrednorta altuizma i
empatinosti. Demokratski odgoj ojaava intrizinu motiviranost ili rad s ljudima, a ne sa
stvarima. Demokratski odgoj znai percepciju odgovornosti za vlastite postupke, jer samo tako
se stvara meusobno povjerenje.

5
Autoritarni ili autokratski odgoj podrazumijeva vrstu ruku gdje je uenik ili dijete (popularno
kazano) objekt u nastavi ili u svakom obliku komunikacije, koji ne osigurava samostalnost, a
vodi krizi identiteta te niskom stupnju samopotovanja. Ovaj odgoj nije isto to i patrijahalni.
Autoritarni roditelj misli kako jedino on zna odgovore na sva pitanja i kako djeca samo moraju
slijediti njegova uputstva. Farman naglaava kako autoritarni roditelj nikada nee nauiti da je
cilj odgoja prepustiti dio odgovornosti, kako bi ivot svima bio laki (Farman, 1996, 56).
Trei, permisivni stil odgoja obino se u literaturi jo naziva, liberalni, anarhistiki i/ili laisee-
faire. Dijete je u sjeditu pozornosti i ono diktira elje i interese svojim roditeljima ili okolini.
Ovaj tip odgoja zavrava egocentrinom osobom. Isti autor zakljuuje da nije porodica ta koja
je pala na ispitu; na ispitu je pao modernizam sa svojim naglaskom na pojedinom i
nepromjenjivom pojedincu uhvaenom u mreu narcistikih ciljeva. (Vitz, 2003, 99).
Permisivni odgoj, po Vitzu, vodi ka moralnom relativizmu, jer prosudba o tome to je dobro ili
loe zavisi samo o pojedincu, neovisno o njegovoj dobi te se ponekad ini da se ovaj model
pretvara u jo drastinije stajalite prema kojemu vrijednosti zapravo ni ne postoje - postoje samo
stvari koje nam se sviaju i koje nam se ne sviaju. (Isto str. 106) Isti odgoj stvara otklon spram
drugim autoritetima. (Isto str. 121) Ovaj tip odgoja stavlja naglasak na proces odluivanja, a ne
obazire se na sadraj odabira (Isto str. 122). Dijete odgojeno u ovom stilu odgoja kae: Briga te
to drugi kau! Ugodi sebi. John Farman u knjizi Oprez, opasno po roditelje!, potie djecu na
lai: Reci roditeljima da je neurednost znak genijalnosti i kreativnosti (Farman, 1996, 23).
Dijete odgojeno u takvom ozraju ne vodi rauna to o njemu drugi misle, ono od odraslih trai
tek njihovo odobravanje (Farman, 1996, 99).

U etvrtom, indiferentanom stilu nema nikakve komunikacije, odgoja i emocionalne

angairanosti. Permisivni i indiferentni roditeljski stil izazivaju dosadu i potrebu da se konzumira
to vie sadraja iz medija koji postaju glavni agens socijalizacije mlade generacije. Indiferentno
odgojatelj gleda sebe umjesto (vlastito) dijete. Nerijetko ga kupuje novim televizorom,
raunalom, mobitelom.... Indiferentan roditelj kao i dijete sve relativiziraju, od diplome do
drugih autoriteta.

6
Meu nedopustive postupke prema djetetu spadaju: guenje samopouzdanja, plaenje, tjelesno
kanjavanje, poniavanje, vrijeanje, maltretiranje, ignoriranje, odnosno omalovaavanje. Rei
djetetu da nita ne vrijedi, da od njega nee nita biti, kao i suprotno da sve to ima treba
zasluiti roditeljim - (sve)ukupno doprinosi unitavnja samopouzdanja.

Indiferentni roditelj kao i permisivni stil otvaraju vrata djeci da eksperimentiraju- jer im je sve
doputeno i nema zabrana. Sve ovisnosti su u znaajnoj korelaciji s neeljenim postupcima u
odgoju djece i mladih.

2.1. Savremene ovisnosti i odgojna kriza

Simptomi svih ovisnosti su sve sliniji. Svaka ovisnost je kratkotrajna ugoda i dugorono
muenje. Sve vee su tekoe i kod samog definiranja ovisnosti, jer je distinkcije posljedica na
svijest i ponaanje prvih i onih drugih opijata sve tee nijansirati. Svjetska zdravstvena
organizacija ovisnosti o drogama definira kao ponaanje pojedinca koji kod uporabe
psihoaktivnih supstanci daje prednost ponaanju izazvanog djelovanju tih tvari pred bilo kakvim
drugim oblicima ivota. Droge su takve supstance koje kod konzumiranja utjeu na promjene
motorikih, kognitivnih i voljnih aspekata linosti. Ovisnost o alkoholu i drogama imaju
sreeniju dokumentaciju i pokazju jasnu sliku fizike i psihike ovisnosti. Medicinari su
desetljeima ispitivali posljedice uzimanja istih na zdravlje ljudi. Danas se je interes javnosti i
strunjaka okrenut ka opijatima bez droga. Sve vee su tekoe i kod samog definiranja pojma
ovisnosti, jer je distinkcije posljedica na svijest i ponaanje prvih i onih drugih opijata sve tee
nijansirati. Ovisnost bez droga se esto neopravdano magrinaliziraju ili minimaliziraju.
Nepouzdanost podataka o rairenosti zlouporabe droga kao i ovisnosti bez droga je glavni
metodoloki problem u analizama i/ili komparacijama. U Nacionalnom programu suzbijanja
zlouporabe opojnih droga problem droge je sagledavan iskljuivo iz kuta veih urbanih sredina.
Navodi se podatak da je oko pet posto urbane adolescentne populacije konzument neke druge
droge. Meutim, anketna ispitivanja koje smo provodili na podruju priobalja ukazuju da je broj
konzumenta lakih droga to vei to je manji grad, odnosno opina. Istraivanja pokazuju da
najvie ispitanika navodi kao poticaj za uzimanje droga presudno je bilo drutvo u kojemu se
kreu, potom radi oputanja i zabavu, uitka i dosade. Ovi podaci govore o vanosti sociolokih
analiza u razliitim aspektima krize savremenog ovjeka. (prema Farman 1996).

7
2.2. Uloga porodica u odgoju

Porodica odnosno porodica kao osnovna elija drutva je najvaniji faktor u prvim godinama
odgoja mlade linosti, a znaajnu ulogu u ovom procesu zauzima i kola. Znaajnu ulogu u
odgoju linosti imaju autoriteti, slobodno vrijeme, religija itd. Svakom djetetu neophodno je
stvoriti uslove u kojima moe slobodno iskazati svoje doivljaje i potrebe, to e osigurati
neophodnu motivaciju za napredak.

Porodini odgoj je osnovni odgoj koje drutvo prua djetetu. Unutar porodice dijete ini prve
korake u ivotu. Upravo zbog toga to je ona prva drutvena sredina sa kojom se susree.
Osnovne funkcije porodice su: reproduktivna, ekonomska, pruanje zatite, socijalizatorska i
odgojno obrazovna funkcija. O vanosti i uticaju porodinog odgoja svjedoe brojni negativni
primjeri neadekvatnih porodice, kao to su: moralno negativne porodice, nepotpune porodice,
odgojno deficijentne porodice i mnoge druge. Danas su miljenja podijeljena o znaaju i uticaju
porodinog odgoja s jedne strane , i drutvenog odgoja sa druge. Meutim, injenica je da je
porodica tokom historije bila i ostala prvi i nezaobilazni odgojni faktor.

Ciljevi, zadaci i sadraj porodinog odgoja

Osim to djetetu prua osnovni odgoj, porodica je tekoer i spona izmeu djece kao aktivnih
lanova drutvene zajednice i drutveno-kulturne sredine. Temeljna svrha porodinog odgoja je
razvitak i izgraivanje sposobnog, estitog, marljivog i uljudnog ovjeka da se njme mogu
ponositi roditelji, roaci, prijatelji i sredina iz koje je ponikao.

8
Uzimajui opti odgojni cilj i u skladu s njim porodica postavlja osnove: tjelesnog,
intelektualnog, estetskog i radnog odgoja.

Na polju tjelesnog odgoja porodica osigurava uslove neophodne za ivot i pravilan razvoj
djeteta, a to podrazumijeva: zdrav nain ishrane, bavljenje razliitim aktivnostima, itd.
Uloga porodice u intelektualnom odgoju je takoer veoma vana. Ogleda se u razvijanju
interesa, radoznalosti, sposobnosti panje, pamenja, mate, itd.
Moralni zadatak podrazumijeva aktivno djeije uee u igri, u obavljanju odreenih
radnih zadataka, i u komunikaciji sa drugom djecom, blinjima, komijama, u razliitim
ivotnim situacijama.
Pod estetskim zadatkom porodinog odgoja podrazumijevamo sposobnosti uoavanja,
doivljavanja, stvaranja i vrednjovanja lijepog.
to se tie radnog odgoja, on podrazumijeva ukljuivanje djece u obiteljske poslove, ali u
skladu sa djeijim sposobnostima i mogunostima, ne smiju se praviti greke iz prolosti
kada su djeca radila veoma teke poslove u tadanjim fabrikama odnosno zanatskim
radionicama. (Vukasovi 1999)

Za porodini odgoj jako je vana i povoljna klima za odgojni rad i pozitivni primjeri
kakoroditelja, tako i drugih lanova porodice. Upravo zato odgoj ne smije biti sluajan, ve
studiozno osmiljen, dobro postavljen i organiziran.

Uloga roditelja kao odgajatelja

Po svojoj prirodnoj i drutvenoj funkciji roditelji su odgajatelji. Na to ih upuuje prirodni osjeaj

majinstva i oinstva. U ranoj fazi djetetovog razvoja najvaniji odgajatelj je majka, od koje
zavisi formiranje djetetove budue linosti, kao i fiziko i psihiko zdravlje djeteta.

Istraivanja, su pokazala da djeca odgajana u institucijama, koja su bila liena majinske brige
teko uspostavljaju socijalne kontakte, zaostaju u mentalnim sposobnostima, te su nepristupana
i razdraljiva. Nakon tree godine, kod djeteta sve vie jaa emocijalna povezanost sa ocem, ali
mu je i dalje neophodno majino bodrenje, pomo, podrka. Oba osjeajna kontakta se
dopunjuju, to dijete ini sigurnim. U sluaju gubljenja jednog ili drugog kontakta, dijete se
osjea nesigurno i uskraeno. Dakle veoma je bitno da oba roditelja odgovorno, nesebino
prihvate svoje odgojne funkcije, veoma svjesno, ali i da posjeduju plemenite ljudske kvalitete.

9
Posjedujui navedene kvalitete, roditelj stie autoritet koji predstavlja kljuni element
kvalitetnog odgoja. Ovdje je potrebno poblie objasniti pojmove autoritet i autoritarnosti. Ova
dva pojma su samo terminoloki slina, dok su po sadraju potpuno suprotni. Istinski autoritet
nema potrebu za autoritornou, dok kod autoritarnosti nema pravog autoriteta. Neophodno je da
razlikujemo prave od lanih autoriteta (Longo 2004).

Tako imamo nekoliko vrsta lanih autoriteta, kao to su: autoritet ugnjetavanja, autoritet
rastojanja, autoritet padantizma, autoritet rezonerstva, autoritet ljubavi, autoritet dobrote i
autoritet podmiivanja. Nasuprot lanom autoritetu, pravi autoritet ne poznaje autoritativnost. On
se ne zasniva niti na slijepoj ljubavi, koja djeci sve doputa, niti na pretjeranoj strogosti.

Istinski autoritet se postie primjernim djelovanjem u obiteljskom ivotu i izvan porodinog

kruga, portvovanim radom, znanjem i marljivou, uzornim moralnim postupcima, potenjem,
iskrenou, pravednou, drutvenom angairanou, prihvatanjem obaveza i ljudskih dunosti,
njihovim svjesnim obavljanjem, ljubavlju i brigom za dijete, potovanjem njegove osobnosti,
pomou koju mu prua i odgovornou za njegov odgoj, brigom za svoju obitelj. Pozitivnim
odnosom prema njoj i svim njenim lanovima, ugledom koji uiva u porodice i irem
drutvenom ivotu.

Karakteristike porodinog odgoja u savremenom drutvu

Porodica je najkompleksniji i najuticajniji odgojni faktor. Razlozi za to su brojni. Jedan od

razloga je to veliki broj ljudi od roenja do smrti ivi u obiteljskoj zajednici, gdje se vre vie ili
manje organizirani pedagoki uticaji. Upravo zato je uloga porodice u odgoju nezamjenjiva. S
obzirom da je porodica socijalna institucija razvija se i mijenja u okviru opih drutvenih
zadataka razvoja. Tako se u svakoj drutvenoj zajednici formiraju tipovi porodice koji
odgovaraju stepenu drutvenog razvitka. Tako imamo patrijahalnu i savremenu obitelj, koje se
meusobno znaajno razlikuju.

10
Osnovno obiljeje odgojne funkcije savremene porodice ine: jedinstvenost njenog cilja, sadraj
principa i metoda odgoja. Sutina odgoja u biti proizilazi iz sutine odgoja u modernom drutvu.
U skladu sa posjedovanjem ili neposjedovanjem pomenutih karakteristika, svaka porodica ima
veliki, a esto i odluujui uticaj na odgoj. Meutim, promjene u savremenom svijetu djeluju
snano i na porodica kao socijalnu instituciju, ali paljivo odabrani odgojni sadraji trebaju biti
garancija odgoja cjelovite linosti koja e posjedovati savremenu optu kulturu i znanja
neophodna za ivot u savremenoj drutvenoj zajednici (Longo 2004).

Neophodni preduslovi uspjenog porodinog odgoja

Da bi porodica ostvarila svoju odgojnu funkciju, moraju se ostvariti odreeni preduvjeti.

Osnovni uvjet jeste pravilna struktura porodice, koja podrazumijeva potpunu i skladnu obitelj.
Potpuna porodica prua veu sigurnost, stabilnost, te prua manje mogunosti za probleme. U
porodinom odgoju, oba partnera moraju biti osposobljena za brani ivot, tako u potpunim
porodicema postoji mogunost identifikacije djece sa roditeljima, to je vano za sami identitet
djeteta. Meutim obiteljski odgoj ugroavaju negativane pojave u samoj porodice, kao to su:
alkoholizam, kriminal, nebriga, koje direktno utiu na psihiki i fiziki razvoj djeteta.

Naroite posljedice po razvoj djeteta imaju:

roditeljska slijepa ljubav

pretjerana strogost ili grubost roditelja
pretjerane ambicije roditelji
koritenje roditeljske vlasti, umjesto autoriteta i povjerenja (Vukasovi, 1999).

Za pravilan porodini odgoj veoma je vana i organizacija porodinog odgoja, kao i organizacija
dunosti djeteta u porodice, tako da moemo rei da su roditelji koji uspijevaju organizirati
obiteljski ivot, pedagoki osposobljeni.

11
Metode i sredstva porodinog odgoja

Jedna od uloga porodice je i uloga posrednika izmeu ire kulturne i drutvene sredine i samog
djeteta. Ona prenosi kulturu, zahtjeve, moralne navike i druge vrijednosti sredine na dijete, to
omoguava punu socijalizaciju djeteta. Metode socijalizacije u porodice u odnosu na druge
faktore, roditelji primjenjuju esto nesvjesno i nenamjerno. Metode koje koriste u obiteljskom
dogoju su: metoda ubjeivanja, metoda vjebanja i navikavanja, metoda podsticanja, metoda
spreavanja i dr.

Metoda ubjeivanja- koristi se kada se djetetu objanjava, pokazuje, ili dokazuje, da treba
ili ne treba neto uiniti.
Metoda vjebanja i navikavanja- esto se koristi, te podstie dijete da samo rjeava svoje
svakodnevne zadatke i probleme. Za podsticanje se koriste brojna sredstva kao to su:
pohvala, obeanje, nagrada, takmienje itd.
Metoda podsticanja se temelji na snanom motivu za linom afirmacijom djeteta.
Metoda spreavanja- koristi se za spreavanje negativnog ponaanja djece. (Vukasovi
1999).

12
2.3. kola kao faktor odgoja

Metodika odgojnog rada u dananje vrijeme postaje veoma aktuelno pitanje. Razlozi za to su
mnogobrojni. Brojni su pedagozi, filozofi i drugi naunici naglaavali moralne, odgojne i ljudske
sastavnice u oblikovanju ovjeka. Uprkos tome danas se, u velikoj mjeri zanemaruju odgojne,
ljudske, moralne kom3ponente u pedagokom radu. U odgojnoj praksi sve se ee istiu
obrazovni, a zanemaruju odgojni zadaci nastave. Sve vie slabi moralna funckija kola i
porodice, to upozorava na zakljuak da je odgoj u krizi. Kriza savremenog drutva
prouzrokovala je krizu odgojne djelatnosti, a kriza toga rada povratno pojaava postojee i
izaziva nove drutvene krize. Drutveno-pedagoka nastojanja stalno slabe, a negativni initelji
pojaano djeluju. Pojavljuju se i pozitivne reakcije. Neki pojedinci i ustanove upozoravaju na tu
pojavu, pokuavaju mijenjati prilike, poboljati ih, pojaati odgojna nastojanja, ali su rezultati tih
pokuaja vrlo slabi. Prijeka potreba razrade metodike odgojnog rada proizilazi i iz sloenosti i
cjelovitosti odgojnog procesa. To je vrlo sloen ali istodobno i cjelovit proces koji ima svoje
logike faze i svoje komponente, a sve one zajedno tvore jedinstvenu cjelinu koju mi
oznaavamo pojmom: odgoj. Zanemarnost odgojnog rada je sastavni dio drutvene i odgojne
krize koju proivljavamo.

13
2.4. Uloga medija u krizi odgoja kroz nastanak maloljetnike delikvencije

Tehnoloki razvoj, globalizacija, mediji, sve su to pojave koje su se razvijale u meuvremenu.

Ako se osvrnemo na 1990 godinu i vrijeme poetaka ratova na prostorima bive Jugoslavije
vidjet emo da se prouavanje teorije medija i odnos medija i drutva znatno poveao to je
dovelo do situacije da su mediji poeli da odgajaju djeca. Masovna uloga medija jeste plasiranje
medijskog sadraja, dok potroaka uloga medija jeste nai potroae svojih usluga, to u
kontekstu teme ovog rada ispostavlja se da su djeca bila potroai medijskih sadraja. Sredstva
medijske komunikacije poput televizora su postali zamjenski roditelji djeci, pogotovo djecu koja
ive u tranzicijskim zemljama nastalim poslije raspada bive Jugoslavije koje su optereene
obnovom i dolascima multunacionalnih kompanijama kojima je cilj bio i ostao da uz pomo
jeftine radne snage ostvare to vei profit kroz jednu tad siromanu zemlju. Stoga uloga medija u
ovakvim drava bila je da djecu iz dana u dan tjeraju na razmiljanje o materijalnim dobitima
kao jedinom ivotnom cilju i mjeri vrijednosti, a uz pomo pravih roditelja postalo je jo lake
djecu pretvoriti u potroae medijskih sadraja.

Pojava da mediji kroz prolost, kao i danas imaju ogroman imaju uticaj na djecu (dijete je svaka
osoba ispod 18 godine), uticaj kakav dovodi do prestupnikog ponaanja bie razraena u
nastavku rada.

Uticaj medija danas, kao i maloljetniku delikvenciju skoro da moemo staviti pod isti nivo
uticaja u drutvu i generalno isti nivo deavanja i uestalosti. Kroz stoljea kako su se razvijali
mediji i sve grane medijske kulture ljudi su sve vie i vie postajali ovisnici onoga to mediji
plasiraju. Ne ovisnici u pravom smislu te rijei, nego ovisnici u smislu da su ljudi poeli da se
vode onim to mediji pruaju kroz razliita sredstva komunikacije.

Maloljetnika delikvencija danas, gledajui kroz postotke koji su dobiveni istraivanjima, raste
iz dana u dan. Mnogo naune grane su se pitale ta je uzrok takve pojave u drutvu. Koliko u
stvari, mlade osobe su pod uticajem okolinskih faktora kako bi poeli manifestirati ponaanje
okarakterisano kao delikventno.

Kroz krivini zakon, i zakone openito koristi se par definicija za pojam maloljetnike
delikvencije i to iz razloga kako bi se izbjegla stigmatizacija, a u isto vrijeme kako bi se ukazalo
da se radi o vidu prestupnitva, odnosno poremaajima u ponaanju djece i mladih.

14
Maloljetnika delinkvencija predstavlja oblik kriminalnog ponaanja koje vre maloljetnici u
krivinopravnom smislu rijei. To su lica sa granicama starosti koje variraju od jedne do druge
zemlje (donja granica od 13-14 godina u evropskim zemljama) zavisno od niza uslova koji su
prisutni u pojedinim zemljamam(socijalni, ekonomski, tradicionalni, bioloki, klimatski i dr.)
Maloljetni poinioci krvinih djela i prekraja su lica koja se po svom biopsihikom razvoju i
uzrocima njihove delinkvencije razlikuju od odraslih i prema njima mora biti prisutan poseban
tretman. Njihova djela nisu rezultat zrelog razmiljanja i vrste volje za izvrenja krivinog djela
pa se uraunljivost i krivnja ispoljavaju u posebnoj formi u odnosu na punoljetne pooinioce.
(period adolescencije u medicinskom smislu rijei), (Buljubai, 2005).

Istraivanja o maloljetnikoj delikvenciju u naoj dravi raena su u vie kantona, ali u ovom
radu u prikazati rezultate iz KS. Takoer u prikazati rezultate istraivanja koje je radio Save
the Children UK; proveo je opseno istraivanje analize sadraja napisa o maloljetnikoj
delikvenciji 6 dnevnih i 3 sedmine bosanskohercegovake novine u tri mjeseca.

Postotak krivinih djela koja su poinili maloljetnici, od njihova ukupnog broja, kree se u
mnogim dravama izmeu 3 i 10 posto. Na primjer, prema javno objavljenim podacima MUP-a
Kantona Sarajevo u prvih 9 mjeseci 2009. od ukupno 6012 registriranih krivinih djela, njih 470
ili 7,8 posto poinilo je 214 maloljetnika. Ove brojke pokazuju da meu njima ima viekratnih
prijestupnika i da je brojkama potvren uinak bumeranga. Budui da prema teoriji
uinka bumeranga, dokazanoj brojnim istraivanjima u razliitim zemljama i razdobljima,
maloljetnici koji ine krivina djela nastavljaju isto i u zrelosti zato to ili nemaju nade za novi
poetak ili zato to su sami sebe uvjerili da u njihovu izboru nema nita loe. Na taj se nain ele
potvrditi u drutvu, meu poznanicima, ali i nepoznatim ljudima koji za njih saznaju
posredstvom medija. Upravo zbog toga se namee pitanje uloge medija u izvjetavanju o
maloljetnikoj delikvenciji.

Mediacentar Sarajevo je na zahtjev Save the Children UK, proveo opseno istraivanje
analize sadraja teksta o maloljetnikoj delikvenciji 6 dnevnih i 3 sedmine
bosanskohercegovake novine u prva tri mjeseca 2004. godine.

15
Meu brojnim zakljucima temeljito provedenog i metodoloki ispravnog istraivanja,
potrebno je posebno istaknuti ove:

Velika veina tekstova, njih oko 83%, navode neke podatke o identitetu
maloljetnika u sukobu sa zakonom, mada je najee rije o inicijalima
maloljetnika.
Mediji su skloni senzacionalistikom i simplificiranom izvjetavanju, posebno u samim
naslovima tekstova gdje se istiu negativne strane, informacije se vade iz konteksta, i
uopte se problem maloljetnikog prestupnitva nepotrebno dramatizuje.
Mediji konstruiu izrazito simplificiranu sliku o maloljetnicima u sukobu sa
zakonom: predstavljeni su izrazito negativno i izvan konteksta. Moemo rei da se stvara
slika gotovo pa prirodno predodreenih prestupnika, koji su po svojoj sutini zli
i predefinirani da se sukobe sa zakonom.
Maloljetnici se predstavljaju kao ubice, palikue, silovatelji, nasilnici, pljakai, tj. kao
ozbiljna prijetnja za drutvo koje mora nai neki nain da se bori sa tom 'poasti'.
Mediji odailju tri dominantne poruke o maloljetnikom prestupnitvu:
Maloljetniko prestupnitvo je u stalnom porastu i ne moemo ga kontrolirati.
Maloljetnici u sukobu sa zakonom su izrazito okrutni i po svojoj prirodi zli.
Maloljetni prestupnici predstavljaju veliku i stalno rastuu prijetnju naem drutvu.
Mediji uglavnom ne govore o irem kontekstu, uzrocima prestupnitva u porodici i
drutvu, i uglavnom se ne odnose kritiki prema dravnim institucijama.

Utvreni rezultati istraivanja pokazuju da su bosanskohercegovaki mediji u izvjetavanju

o maloljetnikoj delikvenciji 2004. krili i odredbe Konvencije o pravima djeteta i Kodeks
asti BH novinara . Spominjanje imena i prezimena ili podataka koji omoguuju uoj ili
iroj okolini identificiranje malodobnog prijestupnika, oteava toj djeci mogunost stjecanja
druge prilike jer ih okolina stigmatizira kao zle i nepopravljive.

Psihiki nezrela djeca ne trae razloge i mogua suvisla objanjenja za takav odnos
okoline, nego se mire sa sudbinom i prihvaaju ivot s druge strane zakona kao neto o emu su
odluili drugi pa pred sobom nalaze razloge za opravdanje poinjenja novih krivinih djela.
Druga skupina djece u panji javnosti, s opisanim podvizima koje su uinili, nalazi
samozadovoljstvo i samopotvrivanje navodne drutvene vrijednosti. Poistovjeuju se s
medijski nametnutim javnim osobama meu kojima su mnoge zvijezde i zvjezdice bez
pokria, dospjele pod svjetla pozornice zbog razgoliivanja, raskalaenog ivota, opijanja na

16
javnim mjestima, brakorazvodnim parnicama, plastinih operacija, sudjelovanjem u navodnim
zabavnim emisijama u kojima za novac i slavu izlau svima koji ih imaju volje gledati sebe i
svoju intimu

Poslije pet godina od spomenutog istraivanja, osnovnu promjenu na medijskom tritu ini
znatno vea dostupnost internetskih medija, zahvaljujui prvenstveno napretku tehnologije.
Kad je rije o sadraju, razmjerno napretku tehnologije dolo je do nazadovanja u etikom
pristupu oblikovanju medijskih poruka. Lako je to utvrditi u mnogim podrujima pa i kad je
rije o maloljetnikoj delikvenciji. Obradi te sloene i drutveno vane teme pristupa se jo vie
senzacionalistiki i jo se manje potuju prava djece. Spominjanje imena i prezimena i drugih
podataka iz kojih okolina lako moe prepoznati identitet malodobnih prijestupnika, od
iznimke je postala gotovo pravilo pa se njih ostavlja na stazi zla bez mogunosti povratka i nade
u drugu ivotnu priliku.

17
2.5. Uloga interneta u odgoju

Koga svrstati u skupinu ovisnika o internetu? Cjelodnevni korisnici interneta koji su na odreeni
nain prisiljeni raditi na internetu nisu ujedno i ovisnici interneta. Ovisnici o edrutvenim
mreama tipa Facebook postoje. Facebook je servis koji unitava korisnika i linijski
pojaava njegovu ovisnost. Vrijeme brzo prolazi, dok ovisnik pretrauje, pregledava profile, slike
i tekstualni sadraj na profilima svojih poznanika, prijatelja, te poznatih osoba iz privatnog i
javnog ivota. Pregledavanju profila korisnika Facebooka nigdje nema kraja. Svaki prijatelj
ima svoje prijatelje kojima se moe pregledati sadraj osobnog profila. Postavlja se pitanje:
Moemo li svakodnevno ili uestalo koritenje interneta smatrati ovisnou o internetu? Danas
je internet toliko moan medij, bez kojeg ne moe funkcionirati poslovni svijet, gospo darstvo,
bankarstvo, kolstvo, policija, zdravstvo, te ostali privatni i javni sektor itd. Ljudi su primorani
koristiti internet kao medij u odreenim situacijama. Korisnici koji zbog ostvarenja odreenih
ivotnih potreba moraju raditi due vrijeme na internetu ne moemo smatrati ovisnicima.

Koritenje interneta kod mladih ljudi moe izazvati krizu kao jedini nain preivljavanja,
odnosno ivljenje u virtulnom svijetu, odakle se moe izvui ovisnost o kompjuterima.

Ovisnost o kompjuteru: Ova se moe razlikovati u tri vrste :

Online komunikacije ovisnost (Skype. Web-cam itd), on-line kockanje i online sex ovisnost.
Kao onlinesex-ovisnici to su ljudi koji posjeuju porno stranice ili pretjerano cybersex-chat. Vie
od dvije treine mladih u dobi od 15 do 18. godina u Njemakoj u pokrajni Rheinald- Pfalz ima
raunar u sobi (69,8%). Najei programi koje koriste su Sony Playstation, Microsoft X-Box,
Nintendo Wii i slino. Prijenosne igricevideo- konzole (npr. Nintendo DS i Sony Playstation
Portaable) koriste djeaci: 58,1%, djevojice: 43,9% . Ukupno 74, 6% djeaka i 72, 2%
djevojica u dobi od 13 do 16 godine posjeduju internetski prikljuak u svojoj sobi. (Koir,
Zgrablji 1999).

Iako ne postoji ni jedan kriterij prema kojem se potvrditi postojanje ovisnosti o internetu, ali
raena su istraivanja po kojima se potvruje da maloljetniki prestupi mogu biti izazvani zbog
interneta (npr. u Kini 80% maloljetnikih prestupa izazvano je zbog predugog koritenja
interneta)

18
2.5. Kriza vrijednosti

Kriza odgoja moe porasti kao rezultat promjene vrijednosti koje ne prati odgovarajua promjena
socijalne okoline i obratno. Osim toga, kriza odgoja nastaje zbog raskola proklamiranih
vrijednosti i samoga ivota. Zato se vrijednosti dijele na implicitne i eksplicitne. Ako bi
vrijednosti bile tek drutveni standard ponaanja, onda bi one bile isto to i norme. Meutim,
norme se kre ili ne kre i za njih postoje sankcije, a vrijednosti se preferiraju s veim ili manjim
intenzitetom. One imaju uvijek (vee ili manje) pozitivne preferencije, dok je, recimo, stav
pozitivan ili negativan. Svi su ideali vrijednosti, ali ne i obratno. Dananje adolescente, kao
nikada prije, obiljeava konfuzija identiteta i uloga.

Sveopa kriza autoriteta i odgojna nemo kole i porodice jedan su od temeljnih problema krize
identiteta. Prema Dayu etiri su vana izvora koja izravno utjeu na formiranje vrijednosti,
stavova i orijentacija djece i mladih, a to su: obitelj, pripadnost skupini, uzori i drutvene
institucije, (Day, 2014). Izostavljeni su mediji.

Porodica je posebno vaan socijalizacijski faktor u razdoblju ranoga odgoja. U dananje vrijeme
taj socijalizator sve vie gubi svoju odgojnu ulogu jer vrijeme u kojemu ivimo ostavlja sve
manje prostora za provoenje vremena s lanovima porodice. Drugi vaan faktor odgojnoga
utjecaja na moralni razvoj djece i mladih u razdoblju adolescencije pripadnost je vrnjakoj
skupini. Vrnjake skupine mogu izvriti velik pritisak na prilagoavanje ponaanja pojedinca.
Taj utjecaj neosporan je i vaan dio odrastanja, razvoja identiteta pojedinca i oblikovanja
njegovih navika ponaanja, posebice u razdoblju adolescencije. Od posebne su vanosti
pojedinci iz okoline koji slue kao model i preko kojih osoba usvaja obrasce ponaanja, pri emu
je kvaliteta odnosa roditelj dijete, to potvruju i brojna istraivanja, bitan prediktor kvalitete
meuvrnjakih odnosa. Tijekom razdoblja adolescencije vrnjaci utjeu jedni na druge na
razliite naine, ali vanost i tumaenje prijateljstva blijedi. Prijateljstvo mijenja ne samo sadraj
ve i smisao i nain komuniciranja. Neposredni tjelesni i emocionalni kontakt zamjenjuju
virtualni odnosi. Mladi sve vie postaju robovima masovnih komunikacija, ovisnici o internetu
(blogovima, videoigrama), a socijalna potitenost i izoliranost pojedinca sve je prisutnija.

19
Vitz naglaava da nije porodica ta koja je pala na ispitu; na ispitu je pao modernizam sa svojim
naglaskom na pojedinom i nepromjenljivu pojedincu uhvaenom u mreu narcistikih ciljeva,
(Vitz 2003).

Permisivni odgoj temelji se na moralnome relativizmu jer prosudba o tome to je dobro li loe
ovisi samo o pojedincu, bez obzira na njegovu dob te se ponekad ini da se ovaj model pretvara
u jo drastinije stajalite prema kojemu vrijednosti zapravo i ne postoje postoje samo stvari
koje nam se sviaju i koje nam se ne sviaju. Takav odgoj relativizira autoritete, stavljajui
naglasak na proces odluivanja, a ne obazire se na sadraj odabira. To je razlog zato pojedini
roditelji, kao i njihova djeca, padaju u zamku poistovjeivanja demokratskoga i permisivnoga
stila odgoja. Shaw istie da ako se djetetu neprestano ugaa i ako ono ne zna to su zabrane, nee
nauiti da i drugi ljudi imaju svoje ivote. Bez dobro razvijenog osjeaja empatije dijete nee
moi voljeti. Dananja djeca odgajana u indiferentnome i/ili permisivnome okruenju spremna su
uzimati, a ne davati, a ono to imaju, ne znaju cijeniti. To su egocentrina djeca koja nisu
sposobna potovati osjeaje. Indiferentni, autokratski i permisivni stil odgoja provociraju
asocijalno ponaanje djeteta. Izostanak povjerenja u odgojnome procesu, posebice ako se to
dogodi u ranome djetinjstvu, u korijenu je svih oblika asocijalnoga, antisocijalnoga i
delinkventnoga ponaanja mladih.

20
2.5.1. Kriza vrijednosti komparativne analize

Jedan od dokaza krize odgoja i vrijednosti pokazuje istraivanje u sklopu projekt Siromatvo u
Hrvatskoj iz 2004. (Autori: Marina Vlahovi, voditelj terenskog i prof. dr Ivan Rimac- voditelj
projekta ). Ovo neobjavljeno istraivanje je pokazalo sljedee rezultate kod pitanja to graani/ke
RH najvie cijene (N=1216: obuhvaene sve regije u Hrvatskoj). Graani/ke Hrvatske najvie
preferiraju.:

bogastvo = 46,8 %,
uspjeh = 34.4 %,
zdravlje = 30,0 %,
mo =23,1 %,
drutveni poloaj =21,9 %,
djeca = 20,7 %,
skladna porodica = 19,1 %,
snalaljivost = 16,5 %,
politika podobnost = 14,7 %,
nacionalna pripadnost = 12,5 %,
sigurnost = 12,1 %,
marljiv rad = 10,8 %,
dobra zabava i izlasci = 7,1 %,
pripadnost Crkvi/crkvama = 5,8 %,
savjesno i profesionalno obavljanje posla = 5,6%,
odranje obeanja = 5,5 %,
velika potronja = 5,2 %,
samostalnost = 3,8 %,
spremnost na pomo drugima = 2,2 %,
suosjeajnost s potrebnima = 1,1 % i
samoobrazovanje = 1,0 %

21
Vidimo kako su vrijednosti samoobrazovanja, empatinosti i altruizma na samom dnu ljestvice
prihvaanja, to pozorno govori u kojoj se odgojnoj krizi nalazimo. Ipak, u kontekstu nekih
Europskih preferencija vrijednosti, imao razloga za optimizam. Naime, veina graana u trideset
i tri europske zemlje ne slae se sa tvrdnjom da je brak zastarjela institucija. Vidljive su razlike
izmeu (razvijenih) skandinavskih zemalja i veine postsocijalistikih zemalja. Najvei stepen
slaganja sa tvrdnjom da je brak zastarjela institucija je u Francuskoj (34, 3 posto, Belgiji, 29,7
posto, Luksemburgu, 29,4 posto Sloveniji, 25,4 posto, Portugalu 24,8 posto i Nizozemskoj 24,6
posto, a najvei postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zaostala institucija je u Turskoj 93,3
posto, Malti, 91,5, Islandu, 89,2, Hrvatskoj 87,3, Poljskoj 86,8 i ekoj 83,6 posto. Vidljiva je
razlika skandinavskih i postkomunistikih zemalja. U Europi postoje velike razlike i u vezi s
pitanjem djece kao smisla ivota. Graani razvijenih zemalja uglavnom su izrazili neslaganje s
tvrdnjom da ovjek treba imati djecu kako bi ivot imao smisla (od 88,7 posto u Nizozemskoj,
69 u V. Britaniji, do 66 posto u Irskoj, a u manje razvijenim europskim zemljama prisutno je
vee slaganje s navedenim (npr. Letonija 88,3 posto, Hrvatska 76,3, Maarska 73,9 posto... Isto,
str. 165) Zauzetost oca a sada i majke poslovima izvan porodice ostavlja sve manje prostora za
socijalizaciju djece. U tome dodatnu opasnost stvaraju i savremene ovisnosti (bez droga).

22
3. METODOLOKI OKVIR ISTRAIVANJA

Nacrt naune zamisli

Nacrt naune zamisli pri izradi projekta istraivanja kao naunog i operativnog dokumenta sadri
sljedee stavke:

Odreenje problema istraivanja;

Ciljeve istraivanja;
Utvrivanje hipoteza i indikatora;
Metode istraivanja;
Opis naune i drutvene opravdanosti istraivanje; (Termiz, 2009).

23
3.1. Predmet i problem istraivanja

Kriza odgoja u savremenom drutvu je predmet kojim se ovaj istraivaki nacrt bavi. Obzirom
na dananju situaciju u svijetu, krize su prisutne u svim sferama drutva. Nestabilnost s kojom se
dananjica suoava privlai raznorazne probleme i iskuenja koje mogu rezultirati krizom. Sama
nestabilnost u svim sferama drutvenog ivota dovodi do nasilja u porodici, maloljetnike
delikvencije, destruktivnog ponaanja djeca i odraslih, nemarnosti u uenju i usavravanju
govore nam o tome da je kvalitetan odgoj potreban vie nego ikad.

U savremenom drutvu postoji puno faktora koji utiu na odgoj djeca, koji ne potiu iste
vrijednosti. Bosna i Hercegovina je drava u tranziciji koja je suoena sa dugogodinjom
ekonomskom i politikom krizom, koja je uzrokovana ratnim deavanjima na podruju njene
teritorije. to se tie ekonomskog statusa, siromatvo je preovladavajue stanje u naem drutvu i
upravo taj status igra veliku ulogu na odgoj u porodici, tako i u koli i drutvu. Porodica zbog
nedostatka finansijskih sredstava zapostavljaju svoju djecu jer veinu svog vremene posveuju
poslu kako bi prehranili djecu. Jednu stvar tj. hranu i osnovne ivotne potrebe dijete dobija, ali
panju i njegu, odnosno psiholoke ivotne potrebe djetetu bivaju uskraene. Takvom situacijom
djeca postaju nezadovoljna to ih lake moe odvesti prema prijestupnikom ponaanju,
alkoholoitmu, povlaenju u sebi. Takoer jo jedan problem koji moe da se izvue iz
socioekonoskog statusa jesste diskriminacija djeteta na osnovu statusa pa se samim tim dijete
povlai u virtualni svijet filmova, igrica, serija, interneta itd. Pored siromatva jako je bitno
navesti kola kao jedan od vanih faktora koji mogu uzrokovati krizu odgoja. Uloga odgajatelja
je jako bitna i bitno je da odgajatelji znaju svoj posao bez obzira u kakvom je stanju dijete.

Glavni predmet istraivanja kao to je prikazano jeste kriza odgoja u savremenom drutvu, ali
predmet istraivanja moe se proiriti na korelaciju krize odgoja i krize vrijednosti, a zatim i na
odgojne institucije, izazove i mogunosti u odgajanje djece i mladih.

24
3.2. Ciljevi istraivanja

Svako nauno istraivanje ima svoje ciljeve koji mogu biti dvostruki, tako u okviru odreivanja
ciljeva razlikujemo dvije vrste (grupe) ciljeva: naune i drutvene. Nauni ciljevi se odnose na
sticanje naunog saznanja odreenog obima i nivoa a drutveni ciljevi su oni koji su usmejreni
na dobrobit ljudi.

3.2.1. Nauni cilj istraivanja

Nauni cilj istraivanja je potraga za uzrocima krize odgoja. Uloga porodice, kole, nastavnika,
okruenja su jedan od uzroka, ali ovim istraivakim nacrtom bi se trebali dobiti detaljniji podaci
o uzrocima. Krajnji ishod istraivanja moe da ponudi rjeenja ili upute prema kojima treba
porodica, kola, nastavnici da se vode tokom procesa odgoja.

3.2.2. Drutveni cilj istraivanja

Prije svega ovaj istraivaki rad ima infomativnu ulogu jer e nastojati upoznati drutvo o krizi
odgoja u savremenom drutvu, njenim uzrocima i vanosti minimaliziranja te krize, iz razloga
to kriza odgoja daje prostor svim ostalim krizama. Bitno je da se ukae na pojave koje
pridonose nastanku krize odgoja, ali ista tako je jednako bitno pruiti alternativna rjeenja kojim
bi se kriza mogla suzbiti. Ukoliko je drutvo pravilno i dovoljno obavjeteno o krizi odgoja,
ukoliko drutvo zaista prihvati takvu vrstu krize to bi pruilo veu ansu za napredovanje
osobama koje prolaze kroz krizu. Svaka osoba koja uspjeno stavi taku na krizu moe da
doprinese drutvu kroz drutveno koristan rad to je svakako dobra stvar za drutvo i okolinu.

25
3.3. ODREIVANJE HIPOTEZE

3.3.1. Generalna hipoteza

Generalna hipoteza jeste da je savremeno drutvo suoeno sa krizom odgoja.

3.3.2. Posebne hipoteze

Socioekonomski status predstavlja veliki prepreku porodicu u odgajanju djece;

Mediji imaju negativan uticaj na odgoj djeca, kao i na postojanje krize odgoja u
savremenom drutvu;
kole zaspostavljaju svoju odgojnu ulogu u drutvu;
Maloljetnika delikvecija kao rezultat krize odgoja u bosanskohercegovakom drutvu;

26
3.4. Metode istraivanja

U dokazivanju postavljenih hipteza koristit emo se sljedeim metodama:

Metoda analize sadraja dokumenata kao jedna od glavnih metoda pribavljanja

podataka u drutvenim naukama uz aktiviranje naih misaonih i ulnih sposobnosti
pomoi e nam da otkrivamo, definiramo i analiziramo podatke. Ovom metodom emo
utvrditi koliki je porast maloljetnike delikvencije iji je uzrok kriza odgoja, kao i na koji
nain mediji utiu na odgoj djeteta. (Termin, 2009)
Zatim emo metodom deskripcije definisati pojmove i injenice vezane uz problematiku
istraivanja.
Komparativnom analizom emo usporediti razliite odgojane fenomene.
Metodom opaanja emo utvrditi glavne razlike izmeu djece koja su prola kroz krizu
odgoja i djece koja nisu. I na osnovu ovih rezultata moi e se zakljuiti da li su djeca
koja prolaze krizu odgoja prola krizu vrijednosti i na osnovu toga ispoljili krizu odgoja
na razliite naine.
Metoda anketiranja kojom e se anketirati roditelji i nastavnici. Kroz metodu anketiranje
e se uraditi check lista koja e mjeriti uestalost, intenzitet, trajanja neuobiajnog
ponaanje djetata kui i u koli.
Metoda analize i sinteze

27
3.4.1. Uzorak ispitanika

U skladu sa odabranim metodama koristiti e se reprezentativan uzorak koji je jedan po svim

osobinama.

Metodom opaanja e se posmatrati djeca (prikriveno i neprikriveno opaanje) koja prolaze krizu
odgoja, tj. djeca koja pokazuju neuobiana ponaanja (N= 20) i djeca koja ne prolaze (N=20). na
osnovu razlika koje budu utvrene kroz check liste u metodi opaanja pokazati e se koliko su
neuobiajna ponaanja pristuna i pod kojim uslovima se javljaju. Uzorak e biti odabran
sluajnim odabirom gdje svaki ispitanik ima jednaku ansu da uestvuje u istraivanju.
Populacija koja je pogodna za istraivanje jesu djeca od 7 do 17 godina, djeca koja ive u istom
gradu. Zatim je bitno da djeca budu istog socioekonomskog statusa i da idu u jednake kole,
kole za koje znamo da imaju skoro jedan broj djeca koja ine prekraje. Nakon to izvuemo
takav uzorak iz populacije metodom opaanja moemo dobiti vjerodostojne rezultate.

Metoda anketiranja e obuhvatiti roditelje ija djeca bivaju opaana (N=40), zatim metoda e
obuhvatiti i uzorak nastavnika koji rade sa djecom koja se opaanju. Broj nastavnika koje e
ispunjavati anketu bi trebao biti priblino jedan broj jedne skupine djeca ako se pretpostavi da
vie nastavnika predaju istoj djeci, stoga broj nastavnika N=20.

Ukupan broj ispitanika u ovom istraivanju bi iznosio, N=100.

3.4.2. Provoenje istraivnja

Vremensko i prostorno odreenje predmeta istraivanja

Kanton Sarajevo, period septembar novembar 2016 godine.

28
3.5. Nauna i drutvena opravdanost istraivanja

3.5.1. Nauna opravdanost

Istraivanje ovog tipa bi trebalo da doprinese boljem pogledu naunog aspekta na tematiku
projekta. Rezultatima istraivanja bi se opovrgnula ili dopunila dosadanja istraivanja, i na kraju
to je jako bitno uvstila bi se pretpostavka o postojanju i razvoju krize odgoja, ija je uloga
doista velika ali samo su potrebni rezultati koji e to potkrijepiti.

3.5.2. Drutvena opravdanost

Publikacija rezultata o nastanku i razvoju, te postojanju krize odgoja bi proirila vidike drutva
po pitanju devijantnog ponaanja mladih. Ukazala bi roditeljima, kolama kao i drugim
institucijama kako je tema krize odgoja jako bitna i pomogla bi im u osmiljavanju naina kako
tu krizu svesti na minimun. Takoer i sami preventivni programi koji bi mogli da nastanu poslije
ovog istraivanja je jako bitno da se naglasi, jer kroz prevenciju koja moe biti efikasna ako se
vodi ovim rezultatima.

29
4. LITERATURA

Alvin Day, Etika u medijima: primeri i kontroverze, prev. Jelena Vasiljevi, Aleksandar
Koci, Medija centar/Plus, Beograd, 2004;
Buljubai, S: Maloljetnika delikvecija, Sarajevo, 2005;
Farman, J (1996), Oprez, opasno po roditelje!, Mozaik knjiga, Zagreb;
Longo, I (2004), O emu razgovarati u obitelji (mali prirunik za obitelj), Mirta, Split;
Jelai, A i Jerkovi, T. (2000), Djeca trae vrijeme, Osnovna kola Gripe, Split;
Jankovi, J.(2006), Partnerstvo obitelji i odgojno - obrazovne ustanove u procesu
socijalizacije novih generacija, Zrno br. 72;
Koir, M., Zgrablji, N. i Ranfl, R. (1999), ivot s medijima: Prirunik o odgoju za
medije. Zagreb:Doron;
Termiz Devad, Metodologija drutvenih nauka, NIK Grafit Lukavac 2009.;
Vitz, P.C. (2003.), Psihologija kao religija-Kult samooboavanja, Verbum, Split;
Vukasovi, A.(1999). Pedagogija: Osnove metodike odgojne djelatnosti. HRVATSKI
KATOLIKI ZBOR MI. Zagreb.;

Internet izvori:

MEDIACENTAR Sarajevo. (2005). Mediji o maloljetnicima u sukobu sa zakonom:

Analiza praenja sluajeva maloljetnikog sukobljavanja sa zakonom u tampanim
medijima u BiH. Preuzeto 25. aprila 2016. sa:
http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/istrazivanje-mediji-o-maloljetnicima-u-sukobu-
sa-zakonom
Siromatvo u Hrvatskoj iz 2004. (Autori: Marina Vlahovi, voditelj terenskog i prof. dr
Ivan Rimac- voditelj projekta ): dostupno na: http://hrcak.srce.hr/ (pristupljeno:
18.08.2016)
http://kiberdzezva.blogspot.com/2008/04/ovisnost-o-internetu.html
(pristupljeno: 19.08.2016)
http://www.suvremena.hr/10157.aspx (pristupljeno: 20.08.2016)

30