Teka industrija

Jata mrtvih ptica lebde u toksinom oblaku

iznad komunistiki istrule termoelektrane,
koja je davno pala pod steaj,
dok mrane eljusti kotlovnice trajkuju glau,
uzalud edne znoja ropskih koulja.

Hladnim i pustim jutrom

radnici i dalje ustaju rano
ugaenog pogleda, srca oteklog,
kao da ih na stolu eka doruak
uz svenuli korov potomstva.

Ovdje su teke smrti, drue,

za sve crne fabrike ruke!
Ovdje, gdje je polje suvie iroko,
ovdje, gdje se nebo grdno uzdiglo visoko
umorno od nesanice.

Intro

Osjea li getoizirani strah?

Izbija iz svakog zida,

iz svakog
pogleda...

Ljubav je projekcija
naih nadanja,
ivot samo skica,
stvar privida.

Jo samo da nauimo
da se mrzimo,
civilizovano,
politiki korektno,
demokratski.

'85

Rasparan sa svakim novim jutrom

Tako sam umoran
Razbijam se u bezbroj detalja

Usidren u pogrenu luku

amara me otar vjetar
Mraz mi lie zanoktice
Teke su ove decenije to ih nosimo na kimi
Velike su nade zamenili sitni uljevi
A djeca su najzad porasla

S kodiranom grekom
Iznova su odrasla
Sazrela

I
Sklopila
Oi

Iznova evoluirajui u vii oblik toksikomanije.

Cancer City 2

Znojni uzdasi po parkingu

Jalovim sjemenom zasuta nutrina
Zamrznute djevianske materice
U polovnim automobilima

Nema vie otpora u preponama

Psi ree na sirove udove
Po betonskim plaama nou
Njue komadie crne ipke

U gradskim lokalima
Kurve pleu u balskim haljinama
Poslednji valcer okovane
Na stubovima srama

Moglo bi biti zabavno

Praviti djecu u Bosni

Rezervati

ini mi se da prestaje da djeluje

Anestezija polako prolazi
Ko je iv neka se probudi
Ovdje, gdje smo svi stjenjeni
Kliniki mrtvi
Sabijeni
Osjeam rove kroz zidove
Crvi u ljemovima
Oaze mira u inkubatorima
Samo su rezervati
Poslednje utoite
to dalje
to dublje
U sebe

Protiv infekcija, kontenjera i semafora

ekamo u kordonima
Pogreno formirani
Na silu formatirani
Moji i tvoji
Novi porazi
Dok matica podivljala koti zarazne larve
I tvoji e okoti biti moji ratovi
Ljigave zmije i eline gusjenice

Crtaemo kartu svijeta bodljikavom icom

Roae

Trenutak, molim

Pijani danki se u kinoj noi

stravinom brzinom dipa
zakucao u studenta na trotoaru

glava je pukla kao lubenica

dijelovi mozga su se rasuli svuda
po mokrom asfaltu

pitam se u kojem se komadiu

nalazila posljednja misao
o boljoj budunosti

Opelo za due bez upokoja

Teko je odrediti stepen raspadanja

raspadamo li se ili se sve oko nas rui
prokleto je nemogue definisati koliko smo truli
kao narod, kao drava, kao nitavna jedinka u tom vrtlogu
pogrena nota smrtnog opela
koju izvodi orkestar u crnim frakovima i ugaenim pogledima
iz kojih su lile krvave suze na naoj oprotajnoj liturgiji
pomjean miris voska i lakovane amovime
zaudara na otkravljeno meso iznijeto na sunce
jer sve je prah i smrad: smrad si bio i u prah e se pretvoriti

Duhovi poput leinara oblijeu oko nas

spremni da 21 gram due prime u svoj hor
da zajedno dolaze ivima u snove
da skupa pleu po novim urbanim grobljima
skrivajui se po naputenim stanovima
bjeei od klaustrofobine unutranjosti staklenih kugli
i ekaju reinkarnaciju u nadi da takvo neto zaista postoji
i da nije sve samo beskrajna la
u mirnom i dubokom jezeru besmislene vjenosti
koje postajemo svijesni sa prvim ivotnim brodolomom
sa posljednjim djeijim osmijehom
to biva rastrgnut tekim engelama realnosti
u traenju zauvijek izgubljenog smisla
nejasnih koordinata po svemirima konfuzije

Dobrinja

Betonski hematom
Izvrena ekshumacija
Povuena je granica
Novi ispit zrelosti

Paraf proteklih godina

Aleja kontejnera
Topografska greka

Novo groblje Sarajeva treperi u sunovrat.

Transmedijalno jutro jednog obinog dana

Jutro e biti svjee

Ti si dola ba onakva
Kakvom sam te zamiljao
U noima mog samotnog bivstvovanja
Vjetar e ti njihati rubove suknje
Opiti me mirisom tvoga vrata
Dok medni osmijeh ti vedri lice

Teno, ravno
Kao po margini
Erotika ubori u uima
Kaplje po krvavo crvenim
Obojenim noktima
I staje trenutak
Ti u mojim zjenama
to svijetle zabranjenom zelenom
Tirkiznom bojom nae ljubavi

Ruke po tebi ele dobrodolicu

Zadrhtaemo svim nervima
Pustiti sreu iz njedara
Uz pomo samo jednog uzdaha
Bez rijei
Stiemo do poljupca
U vidu poklona
to gasi vatru od ekanja
Sa usana
Ili neto tree

Nemogue

Vjetar tjera papire u nepovrat

Dok se drimo za ruke
Obian dan
inimo posebnim

Sirovi nagon

UIijepljene sluzave misli,

to na sred grudi se kote,
ubijaju svaki talas razumnog ludila.
Dok plaem krvavo mlijeko
oslobaam umorni duh,
izmuen veliinom svemira,
osakaen kompleksom jedinke
naspram irokog mora vjenosti.

Peku me iskre uarenog ludila i

iznemogla vrstina dlakavog falusa,
kad plod zarobljen provri u testisima
i pone da prti vatromet pomame,
predajui se kliskom znoju golotinje.

Bezglavi krik darujem nonom nebu.

Hvala na panji i
prijatno.

Ona

Zaurlao komar nedjeljnim jutrom,

ja se ne budim.
Privezan sam za svoje nebo
(moda i nisam lud)
i nije me stid
ove tame.

Nadam se da razumije
kad stenjem nad tobom,
istresajui u tebe sav svoj bol,
poput oajnika to govori la.

Oaj je na putokaz. Ne vidim kraj.

Sami smo u zvjerskom svijetu.
Sami, dadiljo, eno, krvnice, pokajnice, rugobo,
sestro, ljubavnice, prokletnice, izdajice,

pjesmo moja.

Moja Golgota

Vratio sam se na Golgotu

Stajao sam na samom vrhu
Oko sebe posmatrao Sodomu i Gomoru

Vjetar mi se igrao sa kosom i

Donosio miris krvi i znoja
Sa otrih elinih maeva i sjekira
to stajae na jednoj gomili

Neki Rimljani su donijeli ah i karte

Da prekrate ekanje
derali su kvalitetno polukrvavo meso
Komadali ga gladnim vilicama
ene su rasplele kose i tiho pjevale neke tubalice
O rosi u travi, o slavi ivota i strahu od smrti
Njihove suzne oi su gasile sunce na horizontu
Njihove vrste grudi bijelile su se u sumraku ovjeanstva

Iskren da budem
Mene je najmanje interesovao onaj to je tri dana izdisao
Na drvenom krstu iznad mene

Boe, oprosti mi,

Imao sam i svojih problema

Entropija

Entropija je
unutranje krvarenje organizma,
nada spermatozoida da postane fetus,
dream fetusa da postane predsjednik.

Entropija je
kad glasa na izborima iz zajebancije,
kancerogena ideologija o nacionalizmu,
varijanta u kojoj Balkan hoe u Europu.

Entropija je
mogunost zjenice da zaluta u onoj duplji,
usamljena suza to iskri u oku.

Entropija je
Kad ima groznicu dok vani pada snijeg,
Kad ljubavnu energiju nema kome dati.

Entropija /
obrt ka unutra
Entropija /
idealan sistem

Epitaf za grad

sarajevo je pupak europe

zaiven iznutra
bodljikavom
icom