USKLA_IVANJE EMOCIJA I MISLI

Veze izme_u amigdale (i srodnih limbi_kih tvorbi) i neokorteksa sredite su u

kojem se odvijaju bitke ili sklapaju mirovni sporazumi izme_u glave i srca, misli i
osje_aja. Ovakav krug objanjava zbog _ega su emocije toliko presudno vane za
u_inkovito razmiljanje, kako pri donoenju vanih odluka, tako i pri omogu_avanju
_ovjeku da jednostavno i suvislo razmilja.

Promotrimo, na primjer, mo_ emocija da poremete sam proces razmiljenja.

Neurolozi se koriste izrazom radna memorija kako bi ozna_ili kapacitet pozornosti
koja u umu sadrava podatke prijeko potrebne za dovrenje odre_ene zada_e ili
rjeavanje postavljenog problema, bilo da je rije_ o odre_ivanju idealnih obiljeja
eljene ku_e dok _ovjek razgledava broure ili o elementima problema racionalnog
zaklju_ivanja u kakvu testu. Prefrontalni je korteks onaj dio mozga koji je zaduen za
radnu memoriju (17.Prefrontalni korteks i radna memorija; Lynn D. Selemon i dr.:
Prefrontal Cortex, American Journal of Psychiatry, 152, 1995.). No krugovi koji
vode iz limbi_koga mozga do prefrontalnih renjeva zna_e da signali snanih
emocija - tjeskobe, bijesa i sli_no - mogu stvoriti neuralni stati_ki elektricitet i
onesposobiti prefrontalni reanj u zadravanju radne memorije. Upravo zbog toga u
trenucima emocionalne uznemirenosti kaemo da jednostavno ne moemo
normalno razmiljati. Zbog toga i produljena stanja emocionalne uzrujanosti mogu
tetiti djetetovim intelektualnim sposobnostima, bitno umanjuju_i njegovu sposobnost
u_enja.

Ovakve nedostatke, ako su neto suptilniji, ispitivanje kvocijenta inteligencije

ne_e uvijek otkriti, premda se iskazuju u stalnoj djetetovoj razdraljivosti i
impulzivnosti, a mogu se mjeriti i ciljanim neuropsiholokim metodama. U jednoj
studiji, na primjer, s pomo_u takvih se neuropsiholokih testova pokazalo da dje_aci
osnovnokolske dobi koji su imali natprosje_an kvocijent inteligencije, ali su u koli
ipak postizali vrlo loe rezultate, imaju ote_ene funkcije frontalnog korteksa
(18.Frontalni renjevi s grekom; Philip Harden i Robert Pihl: Cognitive Function,
Cardiovascular Reactivity and Behaviour in Boys at High Risk for Alcoholism,
Journal of Abnormal Psychology; 104, 1995.). Usto, ti su dje_aci bili impulzivni i
nervozni, _esto su ometali nastavu i upadali u nevolje - sve to ukazivalo je na
1
pogreke u prefrontalnom nadzoru nad limbi_kim porivima. Unato_ intelektualnome
potencijalu, ta su djeca najizloenija opasnosti od akademskih neuspjeha,
alkoholizma i odavanja kriminalu - ne zbog nedostataka u intelektu, nego zbog toga
to imaju ote_ena sredstva kontrole emocionalnoga ivota. Emocionalni mozak,
posve neovisno o onim kortikalnim podru_jima do kojih dopiru ispitivanja kvocijenta
inteligencije, kontrolira i srdbu i suosje_anje. Ti emocionalni krugovi nastali su u
skladu s iskustvom stjecanim tijekom _itavog djetinjstva - a ta iskustva, na vlastiti
rizik, posve preputamo slu_aju.

Razmislite i o ulozi emocija _ak i u najracionalnijem donoenju odluka. U

svojim radovima koji imaju dalekosene posljedice za razumijevanje mentalnoga
ivota, dr. Antonio Damasio, neurolog na Medicinskome fakultetu sveu_ilita
University of Iowa, pomno je prou_io to je to to_no poreme_eno kod pacijenata s
ote_enjima prefrontalno-amigdalnoga sklopa (19.Prefrontalni korteks; Antonio
Damasio: Descartes' Error: Emotion, Reason and the Human Brain (New York,
Grosset/Putnam, 1994.).). U njihovu donoenju odluka pojavljuju se teke pogreke -
pa ipak, rezultati ispitivanja ne pokazuju nikakve znakove pogoravanja kvocijenta
njihove inteligencije ili bilo koje druge kognitivne sposobnosti. Unato_ netaknutoj
inteligenciji,

donose katastrofalno loe odluke u poslu i osobnome ivotu i mogu

postati beskrajno opsjednuti odlukom jednostavnom poput dogovaranja sastanka.
Dr. Damasio tvrdi da su njihove odluke toliko loe zbog toga to su ostali bez
pristupa onome to su stekli emocionalnim u_enjem. Kao to_ka u kojoj se sastaju
misli i emocije, prefrontalno-amigdalni sklop klju_ni je ulaz u odlagalite onoga to
tijekom ivota doivimo kao ugodno ili neugodno. O _emu god neokorteks razmiljao
ako mu je prekinuta veza s emocionalnim pam_enjem u amigdali, to vie ne pokre_e
emocionalne reakcije s kojima je to pitanje nekada bilo povezano - sve poprima sivu
boju neutralnosti. Stimulus, bilo da je rije_ o omiljenom ku_nome ljubimcu ili
antipati_nome poznaniku, vie ne poti_e ni osje_aj privla_nosti ni osje_aj odbojnosti;
ti su pacijenti zaboravili sve takve emocionalne pouke jer vie nemaju pristup
mjestu u amigdali na kojem su one pohranjene.

Takvi dokazi navode dr. Damasia na protuintuitivan stav o tome kako su osje_aji

2
u najve_em broju slu_ajeva nuni za donoenje racionalnih odluka; oni nas navode
na ispravan smjer, gdje se potom najbolje moe iskoristiti _ista logika. I dok nam
svijet nerijetko nudi neprikladnu lepezu mogu_nosti (Kako uloiti sredstva koja
tedite za mirovinu? S kime stupiti u brak?), emocionalne pouke koje nam je pruio
ivot (na primjer, sje_anje na katastrofalno ulaganje ili bolan prekid veze) odailju
signale koji u_inkovito oblikuju odluku, eliminiranjem odre_enih opcija i
naglaavanjem drugih, i to jo na samome po_etku procesa. Na taj na_in, obrazlae
dr. Damasio, emocionalni mozak jednako sudjeluje u procesu razumnog donoenja
odluka kao i mozak zaduen za razmiljanje.

Emocije su, dakle, vane i za razum. U tom plesu osje_aja i misli, emocionalne
sposobnosti vode nae trenuta_ne odluke, rade_i ruku pod ruku s racionalnim
umom, omogu_uju_i - ili onemogu_uju_i - same misli. Jednako tako, racionalni
mozak u naim emocijama igra provedbenu ulogu - osim u onim trenucima kada se
emocije otmu nadzoru i emocionalni mozak podivlja.
U odre_enome smislu, imamo dva mozga, dva uma - i dvije razli_ite vrste
inteligencije: racionalnu i emocionalnu. Kako _emo pro_i u ivotu ovisi o objema -
nije vaan samo IQ, vana je i emocionalna inteligencija. tovie, intelekt ne moe
davati najvie od sebe bez emocionalne inteligencije. U uobi_ajenim okolnostima,
komplementarnost limbi_kog sustava i neokorteksa, amigdale i prefrontalnih
renjeva zna_i da je svaki od tih sklopova ravnopravan partner u mentalnome ivotu.
Kada ti partneri me_usobno dobro sura_uju, emocionalna je inteligencija na vioj
razini - jednako kao i intelektualne sposobnosti.

Takvo objanjenje naglavce postavlja staro shva_anje napetosti koja navodno

postoji izme_u razuma i osje_aja: nije rije_ o tome da se elimo rijeiti emocija i
nadomjestiti ih razumom; kao to je to bila Erazmova elja, nego me_u njima elimo
prona_i i posti_i inteligentnu ravnoteu. Prema toj staroj paradigmi, ideal razuma bio
je oslobo_en utjecaja emocija. Nova paradigma poti_e nas na to da unesemo sklad u
odnos glave i srca. Da bismo to uspjeno proveli i u ivotu, najprije moramo to_no
shvatiti to to zna_i inteligentno se koristiti emocijama.