NARAV EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Kada je pametno zapravo glupo

O tome zbog _ega je jedan od njegovih najboljih u_enika kuhinjskim noem ranio
Davida Pologruta, srednjokolskog profesora fizike, jo se uvijek moe raspravljati.
No _injenice, o kojima se nairoko pisalo i govorilo, glase ovako:

Jason H., u_enik drugog razreda srednje kole i _isti odlika iz Coral Springsa na
Floridi bio je opsjednut upisom na medicinski fakultet. Ne bilo koji - sanjao je o
sveu_ilitu Harvard. No Pologruto, njegov profesor fizike, jedan je Jasonov test
ocijenio s 80%. Uvjeren da mu je takva ocjena - obi_na _etvorka - ugrozila san,
Jason je u kolu donio mesarski no i u sukobu s Pologrutom u fizikalnome
laboratoriju profesoru zadao udarac u podru_ju klju_ne kosti, prije nego to su ga u
guvi koja je uslijedila svladali.

Sudac je Jasona proglasio nedunim, privremeno duevno neura_unljivim za

vrijeme napada - _etvero psihologa i psihijatara pod sudskom je prisegom potvrdilo
da je tijekom sukoba bio psihoti_an. Jason je tvrdio da je zbog dobivene ocjene
planirao po_initi samoubojstvo te da je otiao Pologrutu kako bi mu rekao da _e se
ubiti zbog loe ocjene. Pologruto je ispri_ao druk_iju pri_u: Mislim da me noem
elio usmrtiti jer je bio bijesan zbog loe ocjene.

Jason je preao u privatnu kolu i maturirao dvije godine kasnije kao najbolji u
razredu. Savrena ocjena za uobi_ajene predmete bila bi _ista petica, prosjek 5,0,
no Jason je odsluao i poloio dovoljno dodatnih predmeta iz naprednog programa
da prosjek podigne na 5,614 - daleko iznad ocjene +5. _ak i poto je Jason
maturirao uz najvie pohvale, njegov nekadanji profesor fizike, David Pologruto,
tuio se kako mu se nikada nije ispri_ao, pa _ak ni preuzeo odgovornost za onaj
napad (1. Pri_a o Jasonu H. prvi je put objavljena u _lanku Warning by a
Valedictorian
Who Faced Prison, u The New York Timesu (23. lipnja 1992.).).

1
Postavlja se pitanje kako je netko tako o_ito inteligentan mogao u_initi neto tako
nerazumno - tako posve glupo? Odgovor: akademska inteligencija ima vrlo malo
veze s emocionalnim ivotom. I najpametniji me_u nama mogu se nasukati na
pli_ine pomahnitalih strasti i samovoljnih impulsa; osobe s visokim kvocijentom
inteligencije mogu nevjerojatno loe upravljati vlastitim ivotom.

Jedna od nerijeenih tajni psihologije jest i razmjerna nemogu_nost kolskih

ocjena, IQ-a, ili rezultata testova SAT, da, unato_ ugledu koji uivaju u javnosti, bez
pogreke predvide tko _e u ivotu uspjeti. Dakako da postoji veza izme_u IQ-a i
ivotnih okolnosti gledano u cjelini: velik broj ljudi s niskim kvocijentom inteligencije
zavrava na manualnim poslovima, a osobe s visokim kvocijentom naj_e_e rade na
dobro pla_enim poslovima - ali nikako uvijek.

SAT-Scholastic Aptitude Test- standardizirano ispitivanje i mjerenje u_eni_kih

akademskih sposobnosti prije eventualnog upisivanja na fakultet
Postoje vrlo rairene iznimke pravila o tome kako IQ predvi_a uspjeh - puno (ili
_ak i vie) iznimaka nego slu_ajeva koji potvr_uju pravilo. U najboljem slu_aju, IQ
_ini tek oko 20 posto faktora koji odre_uju ivotni uspjeh, _ime je 80 posto ostavljeno
ostalim utjecajima. Kako to primje_uje jedan autor: Kona_an poloaj neke osobe u
drutvu preteno odre_uju faktori koji nemaju veze s IQ-em, a nalaze se u rasponu
od drutvene klase do _iste sre_e (2.Jedan autor primje_uje: Howard Gardner:
Cracking Open the IQ Box, The American Prospect, zima 1995.).

_ak i Richard Herrnstein i Charles Murray, _ija knjiga The Bell Curve primarnu
vanost pridaje kvocijentu inteligencije, priznaju tu _injenicu: Moda student prve
godine koji u matemati_kome dijelu testova SAT postigne rezultat od 500 bodova ne
bi trebao sanjati o tome da _e postati matemati_ar; no ako, umjesto toga, eli voditi
vlastitu tvrtku, postati senatorom u ameri_kome Kongresu ili zaraditi milijun dolara,
ne bi trebao odustajati od snova... Vezu izme_u rezultata testova i takvih postignu_a
umanjuje ukupnost drugih osobina koje unosi u ivot (3. Richard Herrenstein i
Charles Murray: The Bell Curve: Intelligence and Class Structure in American Life
(New York, Free Press, 1994.), p. 66.).

2
Ja se ovdje bavim klju_nim skupom tih drugih osobina, emocionalnom
inteligencijom: sposobnostima kao to je mogu_nost motiviranja samoga sebe i
ustrajavanje unato_ poteko_ama i frustracijama; obuzdavanje impulzivnosti i
odga_anje trenutka primanja nagrade; reguliranje svojih raspoloenja i
onemogu_avanje uzrujanosti da zagui sposobnost razmiljanja; suosje_anje i
nadanje. Za razliku od IQ-a, koji ima gotovo stogodinju tradiciju primjene na
stotinama tisu_a ispitanika, emocionalna je inteligencija nov pojam. Nitko jo ne
moe sa sigurno_u ustvrditi za koliko je razlika izme_u pojedinih osoba tijekom
ivota ona odgovorna. Ali postoje_i podaci ukazuju na to da moe biti jednako
utjecajna, a katkada i utjecajnija, od kvocijenta inteligencije. I premda postoje osobe
koje tvrde da na kvocijent inteligencije nije mogu_e bitno utjecati iskustvom ili
kolovanjem, u Petome dijelu ove knjige pokazat _u da je klju_ne emocionalne
sposobnosti uistinu mogu_e nau_iti i da se djeca u njima mogu poboljati - potrudimo
li se da ih tome pou_imo.