CRKVENO GRADITELJSTVO

KIPARSTVO t SLIKARSTVO

S .odobrenjem duhQvne oblasti zagrebake nadbiskupije
br. 1902./44.
Predgovor
Udovoljavajui opetovanoj elji mnogih svee-
"(lika objelodanjujem moja ovogodinja predava-
nja iz crkvene umjetnosti na bogoslovnom fakul-
tetu hrvatskog sveuilita. U tim ,je predavanjima
prikazan razvitak kranskog graditeljstva, slikar-
stva i kiparstva od prvih kTanskih vremena do
danas. Uvodno predavanje uvodi sluae, odnosno
itatelje, u razmatranje bitnih vlastitosti i izra-
,ajnih sredstava svake od spomenutih likovnih
umjetnost'i. U svom sam se razlaganju ograniio
na najbitni,7e, jer su to traile prilike vremena.
Oni, kojima je dobro poznat razvitak graditelj-
stva, slikarstva i kiparstva, ne e stoga nai novih
podataka. Nije to ni svrha ovih predavanja. elim
samo svojim sluaima i sveenicima u pastvi dati
kratki poviestni priegled o razvitku crkvenog gra-
diteljstva, slikarstva i kiparstva, koji e im moi
posluiti ,za prvu orientaciju u pitanju umjetnikih
stilova. Pri tom je moralo izostati mnogo djelo i
mnogo ime, koje bi se ma i u najkraem obeni-
tom prikazu razvitka likovnih umjetnosti moralo
spomenuti. Ali svrha je mojih predavanja neto
'ua, jer se ne odnosi na likovne umjetnosti uobe,
nego samo na crkvenu umjetnost. Ovo je, koliko
znadem, prvi pokuaj, da se na hrvatskom jeziku
dade priegled crkvene likovne umjetnosti kao
takve. Kritiari i poznavaoci razvitka likovnih
umjetnosti dobro e uiniti, ako uoe ovu okolnost.
Tu e i za njih biti moda gdjekoji novi pogled.
Crkvena se umjetnost ne moe promatrati samo
 s gledita obeg umjetnikog mzvitka, nego je va- 1164 I. crkvenog zakonika. A kad se umjetnik ne
1.70. promatrati i .)gledita Crkve. koja 11 svojim bi drao oclih zakona kranske umjetnosti, tada
hramovima i bogosluju irom otvorila vmta svim mu Crkva, poevi od tridentskog sabora do kan.
~mjetn?stima. Ovo sam gledi,te objasnio u pro- 1279, crkvenog zakonika zatvara vrata svojih hra-
slogodlsnpm predavanjima, koja su izala pod na- mova, jer ne moe dopustiti, da u hramu budu
slovom: Crkvena umjetnost, Zagreb 1943. izloene slike, koje bi izkrivile katoliku nauku, ili
. Na mudroslovnorn se fakultetu, kako jei pravo bi vrieale potrebitu ednost i pristojnost, ili b'i
1 potrebno, poviest umjetnosti preda,je posve obe- dale povoda, da se neuki zavedu u bludnju. Tu
mto, tako, da je 11 ta mzmatmnja ukljuena i svje- treba onda i s na,e strane iZTei .jasnu rie, kojom
tovna i crkvena umjetnost, s osobitim, obziro~l ~w se ni na.jmanje ne dira ni u umjetnikovu osobu ni
poviest ljudske uljudbe. Tu sc uljudbeno-poviest- u formalne umjetnike vlastitosti njegova djela,
nim i psiholokim nainom upoznaje mzvitak U ovoj je knjiici prika.zan samo razvitak nkve-
umjetnikog stvaranja i oblikovanja. Svemu tomu nog graditeljstva, slikarstva i kiparstva u stranom
val/a da u predavan.jima na um.;etniko,j akade- svietu. U XX.-XXI. svezku Cro o. t i o. S o. cro.
ml?l pn~oe i upoznavanje s1'edstava likovnog iz- prikazao sam ra,zvitak crkvenih likovnih umjet-
m~avanJa, to e rei tehniko upoznavanje umjet- nosti u Hrvatskoj. Tako se obje ove studije me-
mcke, g~~e (kamena, bronce, drva, boja). S pra- usobno nadopunjuju.
vom lz.nce prof. Ljubo Babi elju, da bi preda- U Cro cl t i et S o. cro. mogao sam ra.zvitak
vanJa 12 poviesti umjetnosti na umjetnikoj aka- crkvene umjetnosti u Hrvatskoj ilustrirati s d1Ja-
demiji imala biti vi.e predavanja me ti era desetak slika. Ovaj obi. priegled razvitka crkvene
(umjetnike vjetine), o. manje preda'vanja o ivotu likovne umjetnost-i ne mogu naalost uresit'iilu-
samog umjetnika. Slu.ai bogoslovnog fakulteta st1'acijama,
treb.a da kao budui sveenici u predavanjima iz U ovoj sam knjiici odustao od navoenja
pomestl crkvene umjetnosti budu upozoreni i, na cbilne knjievnosti, kojom sam se slu.io prircu-
CTkveno gledite, prema kojemu svak~ umjetniBco 'iui ova predavanja, Poznavaocima je poznata i oni
dje,lo u crkvi treba biti sveto po svom sadraju, ([ ('e lako zapaziLi koliko i gdje se njome slu.im. A
obcemtoi doista' umjetniko po Svom obliku. Prvi poetnici,ma, kojw1U je ova Tlccmien,iena,
se zahtjev ne kosi ni s razlonomi potrebitom nije ni potrebna ni pristupana.
umjetnikovom slobodom, ni s umjetnou samo'rn. Doe li jednom u mirniji,m 1J1'emenima do dru-
Kod izvedbe Hiindelova omto1'ijal\.I e s s i a s IL gog izdan.ja, trebat: e razvitak nkvene umjetnosti.
Londonu prisustvovao je i veliki Hiindelov tova- 1L H1'vatskoj OTganiki povezati srazvitkom
telj kralj uro II. Nakon izvedbe rekaoie krai'i crkvene um:ietnosti uobe. U z ostale nadopvne
Hiindelu s puno priznanja: Zahvalan sa;n \/am', b'ebat e tada dodati Hustracije i iitwraturn,
:Jer ste Nam pruili veliki uitak, Hiindel se po-
U Zagrebu, dne 1. sienja 1944.
klonio i odgovorio: Velianstvo, onda je mo'ie na-
stojanje bilo uzalud. Jer ja nisarn htio' dl< ljudi u
mO:Jem djelu uivaju, nego samih elio ]Jotw;i, da
budu bolji". To, i nita drugo, eli CTki'U, had je
uzela liepe umjetnosti u svoju slubu. sr
zakona kranske umjetnosti., o kojima !can.
o
>
l-
..-.
v')
-J
W
I-
-
cl

~
(9
O
z
w
>
~
~
U
 Kransko graditeljstvo
Graditelj podie zgrade, koje slue u vie ili mil-
nje prq~tines:vrhe: posebnike stanove, obillSkc
vienice;'tiieae;kazalita, tvornice, muzeje, palae.
:kole, bolnice i crkve. Svaka od ovih zgrada treba
odgovarati onoj posebnoj svrsi, lwjoj je namienjena.
I upravo po tomu razpoznaje se dobar graditelj, to
je itava zgrada >~dobro graena, to je trajna. i
:to u svom tlocrtu, prerezu i u svim pojedinostima
odgovara onoj posebnoj svrsi, kojoj je namienjena.
Ali g:r'c1ditelj moe uz to biti i umjetnik. On to
;postaje ~Jl;;n asom, kad strogoj svrnosti zgrade,
lwju gradi, pridoda onaj viak, koji sa svrnou
Jwo takvom nema nikakve veze. Taj se :viak zove:
sldad, ljepota, stil. Ako je graditelj pazio na to, da
zgrada, kojugr~ld:, ne slui samo odreenoj prak-
tinoj svrsi, nego da 11 svim svojim dielovima dje-
luje kao skladna cjelina, tada ova zgrada postaje
ltie})om. Za to nije potreban nikakav osobiti ures;
dovoljno je, da vlada sklad meu dielovima i cje-
linom. Pridoe li jo prikladni ures pojedinih dielo-
va, tada se moe govoriti o stilu, kojim je zgrada
graena. Stil, t. j. nain, kako je proveden sklad i
ures, ovisi o samOm graditelju i o ukusu i shvaa-
nju onoga doba i kraja, u kojem graditelj gradi.
Graditelj se dakle kao umjetnik u tome razli-
'kuje od umjetnika - slikara i umjetnika - kipara, to
podie zgrade, koje obino slue u praktine svrhe.
AJi da se ta zgrada moe smatrati umjetninoill,
mora njezinoj istoj svrnosti pridoi sklad i ljepo- ,
ta .li vjekovnom razvitku graditeljstva kao umjet-
nosti razlikujemo onda ~ upravo kao i u slikar-
stvu i kiparstvu- razliite stilove ili slogo~ve.
Bez slika bi i bez kipova ovjek ~ konacno
mogao ivjeti, ali se tee dade zamisliti ljudski i.~
vot bez kue i kuita, bez krova nad glavom, kOJL
nas titi od vremenskih nepogoda i od razliitih po-
gibli i neprilika. Velika je dakako razlika izmeu
primitivnog sklonita, pa i izmeu tvornike 7,grade
ili amerikih nebodera, to su ih sagradili vjeti
ininiri, i palae ili hrama, to ga je izgradio umjet-
nik. Ta se razlika sastoji 11 tomu, to nain, kako'
je graena palaa ili hram, privlai nae oko i uz-
rokuje nae divljenje, premda nema, kao takav.
n:kakve praktine svrhe. Upravo je graditeljstvo
oiti dokaz da svrnost i umjetnika ljepota nisU'
u ;leprem~stivoj opreci. ak su u graditeljstvu
upravo one gradnje, koje slue 11 neku ruku i prak-
tinim svrhama, redovno vee umjetnine od onih"
koje ne slue nikakvoj praktino.i svrsi. Tako su na
pr: crkve i palae u veoj mjeri umjetnike(
nego slavoluci ili (arhitektonski) spomenici.
Nesamo slikar i ldpar, nego i graditelj-umjetnik
izrazuje jedan veliki, uvstvom naglaeni doivlja.i-
Taj j~ iz'raaj dodue neukom ovjeku u p.oje~ino-
stima teko shvatljiv, jer kamen u gradItelJstvu
ostaje kamen i djeluje kao kamen, dok u plasti6
Ile djeluje kao kamen, nego kao prilika neke osobe.
Pa i pojedini graevni oblici, sami za sebe, ne ka-
zuju nita, osim to moda odaju izvjestnu funkciju
li strukturi itave zgrade. Ali kod graditeljstva"
upravo kao i u glasbi, pojedini oblik, pojedini zvuk,.
pojedini elemenat, ne znai sam za sebe nita, nego,
tek u vezi s drugima dobiva vriednost, sadraj L
boju. Zato su i prozvali arhitekturu kamenom
glasbom.
Svaka je umjetnost po svojoj biti simbolika"
jer duevno izrazuje sjetiinim i tvarnim izraajerr~.
Najvie se umjetnika simbolika oituje u gradI-
teljstvu i uglasbi. Gotiki je hram drugaije graeIlt
od gotike vienice, premda SU graeni istim stilom,
istim nainom i istom graom. Gotiki hram sim-
bolizira jedan snani akord Sursum corda, te se die
nebu u visine. A gotika se vienica, uza svu mno-
gobrojnost tornjeva i tornjia, proirila i uvrstila
na zemlji kao simbol zemaljske obine, kojoj sluL
Kraljevska je palaa opet drugaije graena, a dru-
gaije dvorac ili zaselak imunog posebnika. I ti
tlocrtu i u visinskom nacrtu mjerodavna je pri tom
dakako praktina svrha, kojoj ima zgrada sluiti.
Ova okolnost daje u mnogom smjer gradnji i nje-
noj s:mbolici. A ono, to graditelj ne moe izraziti
samim arhitektonskim oblicima, to ,preputa kiparu
i slikaru.
Glavna je zadaa svake gradnje da zidom omei
odreeni prostor i da ga pokrije krovom, i to tako,
da u zgradu dolazi dovoljno svietla i zraka i da se
u zgradu moe ulaziti i iz nje izlaziti. Sve se to
dade postii i na vrlo primitivan nain: deblima,
zemljom, daskama i slamom. Isto se, i mnogo bolje,
postizava i ciglom i tesanim kamenom i armiranim
betonom. Ali dOkgraditelj).1 ,lebdi pred oima samo
ovaj praktini cilj i nita v:e, dotle ne moemo
govoriti o umjetnosti. im graditelj pone u razpo-
red pojednih prostorija i njihovih d:elova unositi
ono, to smo nazvali skladom, stilom, uresom, o
kojemu ne ovisi ni praktina korist ni udobnost tih
prostorija i njihovih sastavnih dielova, nego samo
njihova ljepota, tim asom po:nje i graditeljska
umjetnost u svom djelovanju. Od ljepotnih je ele--
mena ta u gra'diteljstvu najvaniji s:'mboliki izraen
odnos sile i tee u visinu, izvjestne simetrije lievo
i desno, te omjer prostora i arhitektonskih d:elova.
Sve to valja da bude istinsko, a ne varavo i izvje-
taeno.
Kolone egipatskih i grkih hramova, koje nose
kameni arhitrav, liepo odraavaju izjednaenje sile
i tereta: teki arhitrav stoji na vitkim kolonama,
koje uzprkos svoje vitkosti imadu toliku snagu, da
ga dre u visini, gdje treba da bude. Isti je omjer
sile i tereta izraen u zidovima starokranskih ba-
zilika, koji poivaju na vitkim kolonama, a zidovi ~a gradnju se upotrebljava drvo, opeka, kamen.,
nose tekoi iroko krovite. To se, na drugi naiil, ar.mIram beton. Svaka od ovih graa ima svoje vla~
opetuje i u romanikim i renesansnim i baroknim St1t~ z~kone, kojih Se valja drati. Zidovi, koji su
hramovima, kao i u bizantskom slogu, gdje sam3 grae~~ od neplemenite grae, na pr. od opeke, be-
'1 stupa nose kupolu, koja se nadvija nad hramom t~~l!1Ih netesanog kamena, moraju se obukati i
i dominira itavom gradnjom. Gotike katedrale ul njIhove se plohe rado rese slikama. Plemenitu' <Yra-
svojoj konstrukciji neSamo da izraavaju noenje du .(t~sani kamen, osobito mramor), ne valja bu-
tereta, da ostane tamo, gdje mu je mjesto, nego katI 111?ojadi~ati, jer ona djeluje najljepe onakva,
simboliziraju i svladavanje tereta, kao da ne po- kakVa Jest. U drugu ruku ne valja ni buku ili
stoji sila tee: ovdje naoko reakcija sile kao qa ~~t?n naoko ~ak~ udesiti, da se na prvi mah pri-
nije jednaka akciji tee, kao da je daleko nadvi- cll1Ja kao da Je ZId graen od tesanog kamena. To
suje i kao da se s njom igra. Je. prevara, a prevara nikad nije liepa, ona uviek
Bez simetrije, bar naoko, ne moe se zamisliti vnea.
liepa graevina. Tu mora biti sredina, lievo i desno. Ures je izgraenog prostora arhitektonski i slo-
Sredina je bujnija, via i slobodnija, lievo i de- boda~. Arhitektonskim seuresom postizava, da
sno nie i konstruktivnije. Matematika simetrija svakI ..~rhitektons.ki lan bude iztaknut u svojoj
nije potrebna, osobito u pokrajnim laama velikih ~unkcIJI, da bude ]asno odreen, ogranien i zaokru-
-hramova. zen, a opet skladno povezan s drugima. Tako ko-
Omjer svih arhitektonskih dielov~l trai ponaj- lona ili stup prelazi iz okomitog smjera u vodo-
prije da se sve ravna prema jedinstvenom smjeru: r?v.nu crtu bazom i kapitelom. Lisene i frisi odje-
]1apred, sredina, natrag i to i centralno i longi- !JuJu, uzklauju i razlanjuju prostor, upravo kao
hidii1:alno. U vertikalnom smjeru mora biti jasno I kolone, arhitravi, arhivolti, svodovi i lukovi. Slo-
razlueno, a opet dobro povezano: dolje, srediIn bodan je ures slikarski ili kiparski. Zovemo "'H
i gore'. Sredina je puna ivota i smjelo se die slobodnim, jer nije prieko potreban, ali nije si~-
uvis. Vrh je jednostavniji i lag-aniji, a donji vid- bodaJ1\( u tom smislu, da se ne bi trebao obazirati
ljivi dio valja da je oznaen kao onaj, koji nosi i na ~rhitektoniku, koja vlada itavom zgradom.
sredinu i vrhunac, pa zato treba da je solidan i ~vakl ures mora, nasuprot, biti podreen konstruk-
te; od sredine. Sve je to dosljedno provedeno ve tl.vnom znaaju itave gradnje i svakog njezinog
u egipatskim piramidama. diela, te ne smije umanjivati arhitektonskog utis-
Konstruktivni dielovi, koji nose teret zidova i ka, .~ego ga 11'1Oraizticati i biti u najmanju ruku
krovita, ne smiju biti sakriti, ve kao kod ljudskog s nJIm u punorn skladu. Tu neriedlw dolazi do su-
kostura treba da budu tako obaviti, da se kod sva- koba izmedu arhitekta i kipara, odnosno slikara.
.~li~ sl~um cuique i ovdje znai najbolje i najljepe
kog vidi i razaznaje, koja mu je funkcija dodieljena,
nesen.Je. Slikarski i kiparski ures nije zato tu, da
Ovi dielovi daju itavoj gradnji znaaj i razpored,
ga se priliepi na stupove, koji imadu nositi zid i
Vanjtina mora odgovarati nutranjosti u okomi-
krov, ili ak da se ti stupovi izc1ubu u nie samo
tom i vodoravnom smjeru. Proelje ne bi smjelo
zato: ~a se ~ te nie mogu staviti kipovi. To je ne-
biti samostalno graena bez organike veze s nu-
loglCln i nehepo, jer stup ima samo nositi i nita
tranjosti, kako to vidimo na pr. na mnogobrojnim drugo, a ona1;:av proupljeni stup Dcma za nae
baroknim crkvama. oko - snage da nosi ,~id i krov. Na,c oko mora
imati na podreenim plohama i mal~ odm~ra: sa-
.svim je dovoljno, ako vidi konstruk~~vne dielov:. u
izraaju njihove arhitektonske funkciJe, a na veCim
plohama slobodni slikarski i'F kiparski ures. Svaku
i najmanju plohu uresiti znai prenatrpanost, a
svaka je hipertrofija nezdra:va i neliepa. U dr~gu
su ruku velike neureene plohe dosadne. Ures Je u
donjem dielu zgrade tei i grublji, .~.srednjem r:aj~
ljepi, u gornjem laki, iri i zrall1Jl. Sve to vnedl
nesamo za one gradnje, koje su graene kamenom,
neO'o i Za one koje su graene betonom, premda
betonska oTadnja ima vie isto tehniki, nego
umjetniktznaaj. Betonska je gradnj~ u m.0~erno
O'raditeljstvo uniela zahtjev stvarnostl, kOJi Je
do neKe granice - i umjetniki opravdan, jer ga
opravdava sam nain gradnje.
Staro kransko doba
Prvi je kranski hram bila ona dvorana u Je-
rusalemu, gdje je Isus sa svojim uenicima po-
sljednji put blagovao vazmeno janje i gdje je prvi
put prikazana novozavjetna rtva Jaganjca Boje-
ga. Ova je dvorana na razvitak kranskog hi'ama
utjecala samo toliko, to se rtva novog zavjeta u
poetku prikazivala svagdje u posebnikim, za tu
svrhu vie ili manje prikladnim odajama. to je
vie rastao broj vjernika i to Se vie razvijala
kransko bogosluje, to je bilo prirodnije, da se
uz kranski rtvenik podignu i kranske crkve.
No ovaj su prirodni razvitak kranskog gradi-
teljstva prieili progoni. Kranstvo je bilo reli-
gio illicita i zato je - osobito na zapadu-
glavno sastajalite krana za prva tri vieka bila
privatna basilika i katakombe. Nije vjerojatno, da
se u katakombama odravalo redovito i obeno
bogosluje, jer su za tu svrhu katakombe bile ~a-
svim neprikladne. Katakombe su bile zakonom za-
tieno utoite mrtvih krana, gdje su se i ivi
krani uglavnom slobodno sastajali na pogrebne
obrede i molitve i na godinjicu smrti. Ali uzki
hodnici i mala cubicula nisu bila prikladna za
vrenje redovitog bogosluja. Ovo se bogosluje
obavljalo u vrieme progona u posebnikim oda-
jama. Vrlo je vjerojatno, da je i na zapadu ve
prije Konstantina Velikoga bilo javnih, posebno u
tu svrhu sagraenih kranskih hramova, koje su
krani podigli za mirnih epoha. Nije nevjerojatno,
da je meu onim bazilikama, to ih je Diokle-
 Nije, u drugu ruku, tono ni to, da je nakon
cian dao u Rimu poruiti, bilo i tako vih, koje su Konstantina Velikoga sviet okrenuo lea staroj
bile sao-raene upravo za bogosluje. Neriedko su kulturi i posve iz temelja stao graditi sve, to da-
~e i privatne basilike pregradile u kransku basi- nas ljudstvo ima - sve iz temelja, do posljednje
liku, te i danas jo postoje u Rimu takove crkve sitnice, .. Stvarno su prvi kranski graditelji u
kao na pr. crkva sv. Ivana i P.wla (titulus By- '1. i 5, stoljeu sve uzeli od antike, i u Rimu i na
zantii) sv. Pudenciane (titulus Pudentis), sv. Su- iztoku, sve osim same ideje kranskog hrama, pri~
zane (~itulus Gaii), sv. Kria (basilica Sessoriana). lagoenog potrebama kranske liturgije'E:I:an-
Tek kad je Konstantin Veliki 313. milanskim ske su ideje bile nove i one su se i u doba pro-
ediktom dao kranima slobodu vjeroizpoviedanja, gOna, kao i u doba svoje pobjede odjenule haljinom
moglo je i kransko bogosluje nesmetano graditi antikne umjetnosti. Nutranji je dakle razpored
svoje hramove. Bogato razvijena liturgija i hier~u- kranskih baz:lika doista posve nov, ali sam je;
hija i mnotvo vjernik.a z(lhtievali su sada velJke nain Gradnje jo uviek antilmi. esto su puta an-
, . . o_o '.",.",. "v . -",

bogoslune zgrade, prikladne za vrenJe svec:mlD tikne ;rivatneili javne zgrade naprosto preude-
1itul~gijskih ina. . ene za liturgijske potrebe, a nebrojeno se puta
Kranski graditelji 4. stolje(~a nisu stvorili ]lo- ~ preuzimiju spaliu poganskih hramova i ostalih
sve novu graevInu.B.az il ika tako Se ZViLIJ antiknih zgrada, osobito stupovi, koji nose zidove
kranski hram -- oslarlja'e na dotadanje antikne kranskih basilika pomou arhitrava ili arhivolta.
graevine, na basilica privata, a moda donekle i Tako su na pr. prekrasne kanelirane kolone u S.
Sabina u Rimu jednostavno uzete iz Dianina hra-
na basilica Jorensis. Ali nutranju je stlykturu
ma, Malo je po malo nestajalo antiknih stupova,
kranske basnlke: stvorila liturgija 4. stoljea.
koji su resili poruene poganske hramove. A ne-
St;l:~kranska basilika nije samo mjesto za sku- stajalo je i antiknog shvaanja. Utjecaj sc grkog
pove vjernih, ona se ne razlikuje samo time od duha sve vie oubio jer su sa sjevera pri dolazili
neznaboakog hrama, koji je stan boanstva barbari i don~sili ;a' so bom nove elemente umjet-
Prvi krani nisu svoj hram shvaali samo kao nikog shvaanja. Tako sve vie i 11 samom Rimu
svoje stajalite, gdje e sluati rie Boju i pje:3ti nestaje savrepih klasinih oblika i oni ustupaj u
Gospodinu pjesme slave. Na svojim su sastanClm'i. mjest'o novoj umjetn~sti, koju je nekoliko stoljea
prvi krani lomili hljeb i imali su svoj rtvenik, nakon Konstantina Velikog stvorila l\:ranska
na kome se prinosila novozavjetna rtva, od (~ Europa. No nije tek moda romantiko doba ili
Bizant pronaao formulu Za zidanje kranskog
su onda svi prisutni blagovali. Prema tomu bije :;u
hrama. Ta je formula bila pronaena ve u 4. i 5.
kranske basilike od prvoga poetka u izvjesino!l1
stoljeu i njezin je pronalazak bio sasvirn.)edno-
smislu nesamo sastajalite vj ernika, nego i stan
stavan, jer .ie trebao samo tadanju tehniku i
Boanstva. Kad se prvi krani nisu vie morali grau prilagoditi potrebama kranskog kulta.
sakrivati, kad su prestali biti pred rim.skim zako- Kranski graditelji nisu bili neki revolueioneri 11
nom religio micita, tada su svoj rtvenik i baziliku tehnikom smislu riei: to nije bio. uostalom, ni
tako uredili i uresili, da ,je svakomu na ;:)(\,1 po- njihov zadatak. Njihova je zadaa bila mnogo
gled jasno: h'ic darnu" Dei est. Pa i samo se i~e jednostavnija. Oni su trebali da dotadanjom gra-
bazilika sada. tako ela je to preblval1sle om i tehnikom izgrade kranski hram, kojega
Kralja Kraljeva.
je nutranju strukturu diktirao sastav kranskog
kulta. Kranske su bazilike 4. i 5. stoljea, dakle,
nove po liturgijskom sadr'aju i cilju, a u teh-
nikom se i graevnom pogledu oslanjaju na an-
tik ne oblike. Ali upravo toga radi, jer je nutranja
sadrina kranskog kulta bila neto novo i revo-
lucionarno u tadanjem svietu, predstavljaju
kranske basilike 4. i 5. stoljea nOVe tvorevine,
koje su proizale iz amalgama grko-rimskog gra-
diteljstva s kranskom liturgijom. Na ovom te-
melju gradi tada kransko graditeljstvo male
crkve i velike katedrale i samostanske hramove
sve do danas.
Do u novije se doba iztraivala uglavnom samo
zapadna umjetnost. Ako se ve spomenula iztona
umjetnost, tada je to bilo samo zato, da se bizant-
ska ablona suprotstavi bujnoj zapadnoj umjet-
nosti. Meutim je iztona crkvena umjetnost sta-
rija od Carigrada, a domaja su joj oni krajevi, u
kojima je sv. Pavao i ostali apostoli propoviedao
vjeru Kristovu. Kasnije je bujica islamskog prodi-
ranja unitila kranske hramove u Siriji, Maloj
Aziji i Africi. Danas poznamo tek njihove rue-
vine. Ali to iztraivanje dalje napreduje, to biva
jasnijim, da je postojala bujna crkvena umjet-
nost, posebno graditeljstvo, nesamo na zapadu,
nego i na iztoku.
Kranski zapad gradi uglavnom iste bazilike,
a na iztoku se osim bazilika s ravnim stropom.
koji poiva na stupovima, podiu i crkve sa svo-
dovljem. Od poetka 6. stoljea dalje gradi iztok
pod utjecajem Bizanta preteno centralne crkve.
Hoemo li da sebi predoimo neke vrste tipinu
baz i I i k u, treba da promotrimo sve one pojave,
koje su zajednike svim bazilikama. Tako dobivamo
najjednostavniji oblik, kako nam se sauvao na pr.
11 S. Sabina (za pape Celestina 1. 422.-32.),
S. Maria Maggiore (za Siksta III. 432.-40.)
u Rimu i S. Apollinare Nuovo u Raveni (6.
stoljee). Iz predvorj.a ulazimo u samu baziliku,
koja ima oblik paetvorine, to je s 2 uzduna zida
razdieljena u 3 diela. Ove zidove pomou arhitrava
ili arhivolta podupire dugi niz stupova. Tako do-
bivamo tri lae. Srednja je laa 2 puta tako vi-
soka i iroka kao pokrajne. Srednja se i glavna
laa zavruje s velikim arcus triumphalis. Ovaj
i obino poiva na dva stupa i sainj<lY.St,.l?I~~.::,_
laz iz srednje lae u absidu, polukrul'liilf vie-
l{'utfiT . zavretak glavne lae, li k'oJ~m' senaJazi
rtveu'il{."S~e nas upozoruje, da j~ absida glavni.
dio bazilike. im stupimo u baziliku, odmah nam
pada u oi povieni rtvenik, okruen absidom i
nadvien njenim ljuturastirn svodom zvanim
concha. Drugi red stupovlja vodi od ulaza u
glavnu lau do slavoluka, koji nam svojim visokim
lukom puta! slobodan pogled na povienu absidu i
rtvenik. Nad rtvenikom se die ciborium. Oko
rtvenika, a u polukrugu abside,namjetena su
(kamena) sjedala. Nasuprot rtveniku, na krajnjoj
toki abside, vode stepenice do katedre, koja je
odreena za biskupa. To je presbiterij, gdje biskup,
okruen itavim klerom, zajedno s prisutnim sve-
enicima prikazuje svetu rtvu. Absida je ogra-
ena ogradom zvanom cancelli. Uz ogradu se
podiu amboni, s kojih se vjernomu puku ita po-
slanica i sv. evanelje. esto je puta trebalo ovaj
sveeniki prostor proiriti, pa je tako nastala po-
prena laa, koja upravo pred absidom siee glavnu
lau u obliku kria. Kad se ve bila razvila
sehala cantorum, doznauje se pjevaima po-
sebno ograeni prostor unutar ograde, koja dieli
absidu od crkvene lae. iroke su i velike plo-
he zidova glavne lae esto ureene mozaikom, ali
i arkadama, koje su bile odreene za djevice i
gospoe, pa se zato ove arkade zovu matronaeum.
U svaku su lau vodila po jedna vrata::'''Sfednja su
se i glavna vrata zvala sveenika, desna su bila
odreena za mukarce, alieva za ene.
Osim onih, koji su ve primili sv. krst, te su
prisustvovali svetim tajnama, pribivali su pounom
 dielubogosluja i katehumeni. Ali ove je prlJe slu...
enja euharistijske tajne akonodputao i oni, su znaiti, da je oVdjeu~~,E,!},l,JJ;nl~~s)~rio~jek.Sam
Konstant~n _Y,~~~l':i dao je u Rimu'sagraditi dvie vrlo
sei zajeqno s javnim pokorniima, sklonuli li
'Ttep-e--c;e'jffi.:;"alne
graevine: ina)lzolej KQnstancijes
p.r:edv.orje, zvmfo pronaos ili" nartlpex. Kod ve~
.uunim tlocrtom i krstionicu na Lateranu S osme-
likih se crkva ovo predvorje, 'U:" smjer{lpok,rajnih
J'okutnim tlocrtom.
laa produilo u peristil, kojega su arkade na
ulazu bile spojene u propileion. U sredini se Centralne su graevine llepe, velianstvene i sli-
ovng .etverokutnog prostora, okrul'mog arkadama, kovite, ali njihova nutranja kompozicija manje
n~laZlo Zcl~11~~",(~('L1'1t0a!us)Jkoji je sluio vjer- odgovara idejnoj strukturi krscanskog hrama.
nICIma za pranje ruku prije negoli stupe u Zato je Rim dodue pojedine antikne centraine
crkvu.,13erl1:nieve arkade pred crkvom sv. Petra u graevine pretvorio u kranske crkve (na pr.
Rimu nisu drugo nego takav peristil, a one ve- Pantheon i S. Stephano rotondo), a i kod nas
lebne fontane u sredini ovih arkada nisu drugo se na pr. mauzolej cara Diokleciana pretvo-
nego prvotni cantharus. rio u splitsku katedralu, ali centralnih hramova
zapad nije gradio. Iztok voli nasuprot slikovitu ve-
Vanjtina je zapadne bazilike posve jedno-
lianstvenost, pa ve na prielazu iz 5. u 6. stoljee
stavna, gotovo neugledna. U Siriji je tehnika vie
podie centralne hramove. J edna je od najljepih
grka nego rimska, a dojam je esto upravo monu-
mentalan. Nutrinja je bogato ureena. Pod je od (en tr alnih erkVa,~TI:.X.ttgl.,JLJi'iY.f!H,?:~, zapoeta
526. i posveena 547. itava komp6sitija, nain
mramora, koji potjee iz poganskih hramova.
gradnje i vanjske prilike jasno kau, da je to
Stupovi su takoer od mramora, a esto i od O'ra-
djelo kranskog iztoka, i to Carigrada. Pod istim
nita. Zidne su plohe ureene mozaik om, isto tako i
je prilikama nastala i milanska c~kva San Lorenza
arcus triumphalis i absida, osobito njezina
(oko 560.), koja je ka.sn:je nekoliko puta pre-
concha. Kroz prozore na gornjem dielu glavne
graena.
j poprene lae i na proelju, te u pokrajnim la~
Ve na prvi pogled vidimo, da ovdje vlada
dama, prodiralo je il baziliku obilno, ali blago
drugo vrhovno naelo nego u rimskim bazilikama.
"vietlo. Prozori su dolje pravokutni aO'oreobli
U Rim!! odmah'vidimo, da je absida sartyepikom
veliki, obino prekriti tankim mram~rnim ploa~a:
b
ide-jno sredite itavog prostora, a u San Vitale
~oje ..su bile ornamentalno proupljene. Kroz te 'je
se izprva ne moemo snai. Stva,r:no~redite~~n-
suplJll1e dolazilo svietlo i isti zrak. itav ures
starokransk~ bazilike imade uglavnom slikarski tralJl~ ..~Ea<'t~yj,tl~'je~,t
,g~2Jn~trtj!iQ,.+:edli~.:,flocrta,
znaaj. Jedino se na vratima viaju skulpture, kao t. j. pr~ vilIli9~Terok~tl1ik,~ ..'51,'bi4pW",!ioja je g~a-
eYllOppsveJ?()dreena. Nad osmerokutnikomse
'Ja pr. u S. Sabina. Strop je na zapadu uviek ravan,
die' velikakup6l~, koj~ nosi 8 velikihpilastera. U
ana iztok u nalazimo Tsvoa:""
sredite prodire jako i koncentrino svietlo, dok
Dok je zapad zadrao baziI:ku i usavrivao je,
je a'b~ida zavijena li mistil'li p()lull1l'~k. Uza svu
iztokje.sve vieyolio ce,n tr a In e o' r a e vi n e.
,,," ".,', ,"" "', ' , "b slikovitost i vel1anstvenost ove arhitekture ne
Ve su stari Riii:i'1janiimali knine hbimbve i
moemo se ot~ti doj;nlu p:otivllrjeja izmeu ar~i-
mauzoleje. Poganski obiaj krunih mauzoleja pri-
t~~~llEtilitllr~ije: arhitektonsko se sredite nalazi
hvatili su i krani, ali, ga nisu primienili samo na
zemaljsku smrt, ve ~ puni Pavlova duha .,--::epa-
lzpo,d kupole,'a: liturgijsko iza kupole u absidi. To
su osjeali i iztoni graditelji, pa su nastojali oko
inju graditi centralne krstion'cehotei time na-
toga, kako bi arhitektonski izrazili, da je absida
liturgijsko sredite i u centralnoj graevini s ku-
polom. U carigradskoj crkvi sv. Sergija i Baka
postigli su dojam, kao da postoji neke vrste srednja
laa, koja vodi do abside. Ali absida je jo uviek
podreena sredinjem prostoru pod kupolom. Uza ..
sve to se graditelji nisu htjeli odrei kupole. Zato
su pokuali da absidu i kupolu ko.ordiniraju: za
temeljni su tlocrt uzeli etvorinu, koja Se na sve
strane lukovima proiruje, ali t~ko, da je konano
itava crkva u tlo crtu slina bazilici. Vrhunac ovog
nastojanja tvori sv. Sofija u Carigradu. im stu-
pimo u sv. Sofiju, odmah vidimo vrhunce kupole,
ali i absidu iza nje. Graditeljima je dakle naoko
polo za rukom koordinirati liturgijsko sred:te
s arhitektonskim i time je iztona arhitekturi lo
sjajno rieila zadau, to ju je sebi bila stavila.
Crkvu sv.... Sqfije u Carigradu sag-rad]i su
532.-537. Ari.themi:osiz Tralleisa i Isidoros. iz .Mi-
leta na mjestu, gdje je bila crkva, to ju je dao
podii Konstantin Veliki u ast Boje Mudrosti. Ta
je crkva 532. izgorjela. Na istom je mjestu car
Justinian dao podii crkvu sv. Sofije. Ova je nakon
potresa 558. obnovljena. Kad su Turci osvojili
Carigrad, pretvorili su sv. Sofiju u moeju, dodali
su minarete i premazali mozaike, ali inae nisu: di-
rali u samu zgradu, koja je sve do danas ostala
sauvana.
Srednji viek
U Rimu se jo u 11. i 12. stoljeu grade iste
basilike,
.. . . "._----
kako to dokazuje na pr. S~ Clemente. Isto
i kod nas u Dal:tD.aciji.No srednja Italija pod utje-
cajem Longona~da mienja izvjestne konstruktivne
p.lemente, a time i izgled basilike. Longobardi su
u Italiju ponieli razliite iztone elemente, koje na
zapadu prvi put susreemo u Dioklecianovim ter-
mama i u Dioklecianovoj palai u Splitu. Osim toga
utjee na razvitak crkvene arhitekture u sjevernoj
Italiji i Ravenna kao sredite iztono~rimsk~ kul-
ture u ItaIG["K'~i'dje Karlo Veliki 774. osvojio lon-
gobardsku dravu prestaje ovaj. utjecaj,. jer 'je
Karlo Veliki sve vie nastojao<()k6~:.kulturnog je-
diilstva s Rimom. On uvodi u svbj~h\i:eliko carstvo
rimsku liturgiju i potiskuje stare galikanske bo-
gOtovne obrede. S tim je u vezi, da se u njegovu
~arstvu uglavnom grade bazilike. Ipak je dvorska
kapela u Aachenu centralna graevina, sagraena
po .uzoru San Vitale u Ravenni. Sve su ovo jo
uviek traenja prelaznog doba, koje nastoji usa-
.vriti tehniku konstrukciju basilike. Moda je bilo
.najY~~l1~j~ ..pitanjel~'fL Bazilike i ima?u.~~y~n
drveni Strop. Taj u jednu ruku nije' davorjna tra-
'jall7'1t"~u~druguje ruku vrlo pogibeljan, jer prua
najbolju hranu moebitnom poaru. Stoga se na-
stojalo oko toga, kako bi se"oasliika pokrila traj-
':riijimi sigurnijim stropom. Poelo se upotrebljavati
svod. Ali valjkasti ili badnjasti svod ne pritite
,'s;:t.mou okomitom pravcu, poput drvenih greda do-
tadanjeg drvenog stropa, nego i postrance. Prema
 tomu same kolone i relativno slabi zidovi nisu vie
moglL.izdratiovaj pritisak. Trebalo jeizmieniti
itavu konstrukciju i mjesto kolona postaviti jae
IJil~~tr;~,'.a mjesto laganih zidova podii masivne
zf<i0ve.' Kad se unakrste dva valjkasta ili badnjasta
"da:
Sva nastaje krini ili unakr$tni svod. Njegov se
pritisak moe svesti na 4 ugla. Unakrstni svod po-
iva dakle .n<:i.,4oSlloyna pilasJ:r.?<. To se deava i
onda, ako je konstrukciji-i'iiiakrstnog svoda takva,
da ga kao konstruktivni elemenat tvore dva <Una-
krstna rebra. U tlocrtu je ovo polje, omeeno pi-
lastrima, etvorina. Ona etvorina, u kojoj se ukr-
tava glavna laa s poprenom, postaje jedinicom~
Jedna se takva etvorina dodaje prema iztoku,
jugu i sjeveru. Iztona se etvorina zatvara absi-
dom, a juna i sjeverna sainjavaju poprenu lau.
Prama zapadu se stavljaju po tri ili etiri ovakave
etvodne i one sainjavaju glavnu lau. Na tlocrtu
pokrajnih laa vidimo isto takve etvorine, samo
su OVepo duini i po irini dva puta" manje od
osnovnih etvorina, dakle u kvadraturi 4 put ma-
j
nje. Izmeu dva osnovna pilastra glavne lae na
lazi se po jedan manji, koji nosi.,~ert svoda po-
krajne lae. Tako dobivamo u najglavnijim crta-
ma konstrukciju romanike crkve.
Ve se kod basilike moglo opaziti, da je mala
basilika, koja je imala sluiti kao sastajalite malog
broja vjernika u manjem mjestu, u svom tlocrtu
mnogo jednostvnija od velike bazilike u biskup-
skom gradu. To se jo vie opaa kod romanikih
crkava. Male se seoske crkvice u svom tlocrtu .i
razporedu znatno razlikuju od velikih biskupskih
katedrala, a ove opet od velikih samostanskih
crkva. Presbiterij se u veim crkvama esto die
nad kriptom, pa je tako jo vie uzdignut. Pres bi-
terij je odieljen od glavne lae ogradom, zvanOIll
!:~XJ,.e'l"- (od Lectorium), s koje se italo puku
evanelje. Neriedko imade i poprena laa, odnosno
svaka pokrajna laa, svoju manju absidu. U tu se
absidu stavlja rtvenik. Bazilika pozna samo jedan.
irtvenik. U romanikim se crkvama podiu ve
broj ni rtvenI ci:"To"j'e"'posljedica'I)r'6mieriJeniIC~pN':"
....
:Iika i sve veeg potivanja svetaca, kojima se 11
ast podiu kapele i oltari. Prvotno je u bazilici bila
i u nedjelju samo jedna misa. pa i ondje, gdje je
bilo vie sveenika. Biskup je koncelebrirao sa i-
tavim prisutnim klerom, onako, kako to i danas ini
:kod reenja novih sveenika. NO poi kraj I.tisu:
ljea sluili su samostanci, a i. drugi sve~~mi?i,~v.
.Misl1.svakidan,paj vie puta u isti dan. Time' je
:nastala potreba, da se umnoi broj rtvenika li
crkvi. U samostanskim crkvama vidimo, da je oko
svetita podignuta kao neka druga manja absida,
:zapravo neke vrste galerija, u' kOJOJ se'" nalaze
brojni oltari za privatno sluenje sv. Mise. I kripta,
U kojoj su se sahranjivali odlinici, dobiva svoj
oltar, a isto tako i zapadni kor ,koji se podie na
:zapadnom kraju glavne lae. Tu je obino oltar li
ast svetakih moi, koje su ~e uvale u toj crkvi.
Uz zapadni se kor gradi, povezan s ostalom grad-
njom, po jedan ili dva tornja. Izmeu tornjeva se
nalazi esto bogato ureen glavni ulaz. Ali i 1)0-
prene lae imadu sa sjevera i juga takoer po-
sebne ulaze. Starog je predvorja pred bazilikom ne-
stalo. Ono vie nije bilo ni potrebno, jer vie nije
bi~o katekumena. Nekadanji se kqnthQrY8..Jiauvao
jo na ulazuu sa.ll1ucrkvu u oblIku posude za bla-
gosr6vlJenuvoclu. 0
0.
Kolone, na kojima kadgod poiva konstrukcija
romanikih crkva, samo su jo u Italiji i u junoj
Francuzkoj graene po klasinom uzoru. Inae
nailazimo na dosta grube oblike, a kasnije na za-
vijene, pleterom obavijene i razliito ukraene ko-
lone. Nakon neuspjelog nasljedovanja korintskog
kapitela ustalio se kapitel u obliku kocke, dolje
zaobljep, gladak, ili bogato ukraen. Pilastri su u
poetku sasvim jednostavni, kasnije bivaju razla-
njeni u polukolone i rebraste lukove. Pilastri su
oznaeni i na vanjskom zidu romanike crkve. Na
dnu ih povezuje okolo naokolo osnovni rub, preuzet
 od atikih kolona, a na vrhu su Iisene, t. j. male'
arkadice u obliku izboenih lukova, koji nose ruho
krovita.
Rom a n i kaje crkva dakle od starog vieka
preuzela basiliku, pa ju je prema novim prilikama
preudesila primjenjujui mnoge nove elemente.
Justinijan je 536. dao pregraditi Konstantinovu.
basiliku u ast sv. apostola u Carigradu. Tako je
nastala crkva s tlocrtom u obliku kria, s 5 kupola
i s emporama. q.r~.Ya".':v:.,,~:MarJmu Veneciji (1094.)
nadovezuje mi'" .1iistiiiijahovu crvu sv. apostola li
Carigradu. Bizantski je utjecaj u 12. stoljeu bio
osobito jak u junoj Italiji. Tu nastaju u Apuliji i
Siciliji crkve, pune bizantsko-arabske razkoi:
dvorska kapela u Palermu (1129.-1140.), stoina
crkva u Cefalu (1148.) i stolna crkva u Monreale
(1170.). Talijanska je romani-l<a doivjela svoj
vrhunac 11 Toskani. U Pisi je tiekom druge polo-
vice 11. pa sve do kraja 12. stoljea izgraivana je-
dinstvena skupina, koju sainjava stolna. crkva,
kosi toranj, krstionica i Campo Santo. Na stupo-
vima se i kupolama ovih graevina ve opaa svla-
davanje tekih oblika romanikog doba. To u jo - ~OI?VICOm
veoj mjeri vriedi za krstionicu i za crkvu San Mi- .
niato u Firenzi.
I u Francuzkoj se osjea bizantski utjecaj, kako
to svjedoi St Front u Periguexu sa tlocrtom 11
obliku grkog kria i 5 kupola. AH sve je to tvrdo
i teko. Na tornju se iste stolne crkve jasno vide
i oznake novoga stila, koji' na krunitu na vrhu
tornja podsjea ak na Pisu. Ali to je, uzporeeno
s Pisom, jo vrlo nesigurno. U junoj se Francuzkoj
dosljedno primjenjuje bavasti svod. Nutranjost
je u ovim crkvama tamna i teka. Proelje im je
ureeno arkadama i kipovima svetaca, kako to vi-
dimo na pr. na proelju stolne crkve u Poit;iersu.
U Njemakoj je Karlo Veliki . dao sagraditi
dvorsku kapelu U ,Aachenu .(796,-804.) po uzoru
San Vita le ~ RavenntAil centralni se tlcicrt ni 11
Njemakoj nije mogao odr.at( Velike crkve zadr:-
av.aj~. i ovdje tlocrt basilike i dalje ga razvijaJU.
.NaJpTlJe dobIva svaka laa svoju :1,bSldu(St. Em-
meram u Regensburgu 768.), taKo7"""1';da se sada
grade .~kye s tri aosAe. Tada se dodaje popreIla
l~~a, Ih ypodzemna kripta, iznad koje se die sve-
tlste sa .zrtvenikom. Do svetita se iz srednje lae
odreene za, vjernike, ide stepenicama (St. Georg:
Ober.zell: Relchenau, krajem 10. stoljea). Konano
se dodaje na ulazu sa zapadne strane jo jedan kor
odreen za sv. moi. Nacrt velike samostansk~
crkve u St. Gallenu oko 830. ujedinjuje ve u sebi
Sve ov~ novosti. Ali strop je jo uviek. drven i ra-
van. :Iekom 11. pa do poetka 12. stoljea razvija
se knpta u podzemnu, nizku, presvoenu trobrodnu
crkvu na ~tu~ovim~. Zapadni kor postaje emporom
za redovlllce 1 s nJIm u vezi uvodi se druCTa za-
d y b ,
pa na, poprecna laa. Tako dobiva tlocrt oblik dvo-
struk?g kr~a (St. Michael u Hildesheimu). Sve do
polOVIce12. stoljea ostaje u Njemakoj crkveni
strop o~ ~rva gotovo pravilom, premda su krajem
11. stoljeca stolne crkve u Speieru, Mainzu i
W or~su presvoene. Cistercite prodiru konano
12. stoljea s presvoenim stropom. Pro-
celje je romanikih crkava u Njemakoj esto bo-
g~to razlanjeno, a portal dubokoprofiliran .luko-
Y~ITla(Schott~nkirche u RegEmsburgu, druga polo-
VIca 12. stoljea). Najljepi su romaniki portal
t. zvozlatna vrata na stolnoj crkvi li Freiburgu i B
(1235.-1240.). . .
Kao to ro:naniki slog nadovezuje na basiliku,
ta~oCTn~dovezuJe. i ~~~,,!,.L~_.~_i.~,L~J:?na
romaniki.
Ah ",otIka unOSI u arhItekturu sustavnu primjenu
unak~stnog~~?,r:astog.f?ygqSL,,,~}ljatQg,J]lka i pod-
POJ:'p.Ja.
Svaki .Je od ovih bitnih elemenata CTotikoo>
~ra~iteljstva postojao ve prije. No u s~stavnoj
l'svJestnoj kombinaciji pojavljuju se ova tri ele-
meht~arhitektonske konstrukcij~,p()d kraj druge
polov::~2-~;,:.~~~i~".u sjevernoj FrancuZkOrT'''pr'O=
lzvo?e.~acin gradnje, kakav se prije nije m'agao ni
zamIslIti.
 krajnih la ela pomou prenosnih lukova na ja}<.epod-
Kod unakrstnog je rebrastog svoda" pritisak' sve- pornjes izvarJ.j~str.8:Ilep()kr:ajnih laa. ., .
den nasaina re1ira~,L@pilastre, koji nose rebra. -----'Svjestnol 'sustavno povezivanje rebrastog svoe
Stoga se rebra:-i pilastri grade od tesanog kamena. da sa. iljatim lukbll,ptenosnim lukovima i pod~
U sredini, gdje se sieku rebra, mora bitiumetmit pornjima omoguuje gradnju visokih crkva stan-
tako~-~iik' i teak kamen; da svojim pritiskom kim zidovima, u koje se po volji mogu umE)IPuti
prama d()ijepOvee napetost, koja vlada u rebriIl1a vrlo Veliki prozori, jer ti zidovi nose samo sebe, a
i da onemogui, da se ta napetost razriei. .Jer strop. nosi spomenuta gotikt konstrukcija.
razrieenje bi ove. napetosti znailo razpad samih Ovaj je arhitektonski sustav primienjen u go-
rebara. Ovakav nain gradnje omoguuje da itavi tikim crkvama i na empore, prozore, rtvenike,
strop stvarno poiva na unakrstnim rebrima i nji- "svetohranite i uobe na itav namjetaj i ukras.
hovim nosiocima, pi1astrima. Zid, kQji se nalazi iz- Rebrasti svod, iljati luk, prenosni lukovi i pod'-
meu pilastera, ne nosi vie nita. Zato moe ovaj pornji samo, su okosnica ovog sustava: sve je to
zid biti sasvim :agan. upravo toliko, da zatv'ori obavijeno fialama i ukraeno tornjiima i krinim
odreeni prostor i' da se sam od sebe ne srui. Isto ruama na vrhu. Rebrasti svod i iljati luk popri-
tako i oni luni izsjeci izmeu unakrstnih rebani maju u kasnOj gotiei, oobito u Englezkoj, razli-
samo zatvaraju prostor, a ne nose nita. Prema ite oblike. Tako nastaju svodovi puni najbujnije
tomu mogu i oni biti sasvim lagano graeni. Nji- mate i udnih izgleda, te ovjek gotovo i ne vje-
hovu teinu nose unakrstna rebra i preko njih Iuje, da je sve to doista izgraeno u kamenu i da
pilastri. Pilastri su razlanjeni i profilirani prema se ne e sru:ti. Ali uza svu tu promjenu obllka
rebrima i iljatim lukovima, kojih teinu nose. nlltranja konstrukcija ostaje ista.
esto misle neupueni, da je iljasti lUk bitni OnaJ2Q.lut~a, koja se opaa u gotik:m
znak gotike. To nije sasvim tono. iljati se luk crkvama, ne dolazi"'od same arhitekture, nego od
javlja ve prije na iztoku, onda u Siciliji i jun.oj velikih bojadisanih prozora. Prozori su se u go-o
Francuzkoj u graevinama, koje nisu gotike. si- tikim katedfalamaupravo zato bojadisali, jer bi
ljati je luk doista jedna od bitnih znaajka gotike radi svoje veliine inae proputali i odvie svietla.
arhitekture, ali ne sam za sebe, niti samo kao GotikE) se .crkve grade osobito u Francuzkoj,
ukras, nego kao konstruktivni elemenat u z~jednici Njemakoj,}j:l1g1e2:}{oj. Uza sve pojedinane razlike
i:lrebrastim.svoclQll1, prenosnim lukovima i podpor- zadraje gotika arhitektura s ovu stranu Alpa
njem .. iIjatiluk dozvoljava, da Se mogu do Iste svoju konstruktivnu jedinstvenost i te[lg,enciju
visine svoda presvoditi ne samo kvadratina, nego prama visini. U Italiji se gotika nije nikad mogla'
i paetvo'rinska polja u tlocrtu. Time je iljati luk uzsfallU:'A""'Tone crkve, koje su u Italiji graene
omoguio, da glavna laa dobije isto toliko pre;- gotikom, na prvi se pogled, razlikuju od gotikih
svoenih polja, kao i pokrajna, dok je to u roma- crkva preko Alpa, jer su graene od mramo,raL jer
nikom slogu bilo nemogue. U drugu ruku ne pr~- ne idu toliko u visinu, koliko u irinu.
tite iljati lUk u tolikoj mjeri postrance kao l;{:;tl~I~9.g~r;;1?rancuzKorjjttpada stoIna crkva
okrugli, nego vie prama. dolje. Uslieii toga mogu up~'ri~~~tNot~eDame), koja se naslanja na grobnu
gotike crkve hiti znatno vie od romanikih. Sav crkvufrancuzkih kraljeva u St. Denisu. Parika
se pritisak prama dolje prenosi s unakrstrJ..t~.,[~; Notre Dame je graena 1163,~1235. Visokoj se go-
bara u svodu i sa iljastih lukova napilastre. A tici mogu pripisati crkve uChartresu (1199.---'1260.),
sav se pritisak na stranllpreriosipreko krova po:
.Jleimsu (1213.-1241.) i Amiensu (1218.-1268.), te Bogati ~e u.res ovih crkava mjeavina gotike, maUf-
SfeChapeHe ...:JJ. Parisu (1243-1248). Sa, stol.., sko~ ~tlla 1. renesanse. U panjolskim je crkvama po
nom cr:Kv()m"'ii Beauv~isu (1225-:-1272) poinje kas- :sredIm podIgnuta Capilla mayor za rtvenik i Coro
na francuzka gotika, koja se u 14. i 15. st.nastav- .za kler. Tu ~e,.~ velikoj visini, odvija bogosluje, a
lja. Kasna gotika postupa s kamenom graom kao ?a pu~ ne Vidi 1 gotovo i ne uje ta se zbiva kod
.zrtvemka.
da nije od tvrda kamena, a loginu konstrukciju
itave gradnje sve vie zaodieva li nemirne igrarije. ." U Italiju su gotiku preni eli najprije cisterci!;e
(Fcssanuova 1187-1208) t f ., ..,,,,~,,,_
...
,.
U Njemaku j,e prenesena gotika iz Laona (kor f' . " ' a za Im ranJevcl (Sta
",,~10ce u FIrenCI 1294-1330). TaliJanslC--'t'k
stolne crkve u Magdeburgu 1208. i stoIna crkva li ~"';-r~'l'" ',.' a Je go 1 a
Limburgu 1220-1235), iz So:ssona (Trier 1227 do ~. ~UlJI sas~~m negotika. Umjesto u vis, ona se
1270., St. Elisabeth u Marburgu 1235-1283), iz ~Irl na .:e~IJl. Pokrajne su lae visoke i time posta-
JU suvlsn~ma. prenosni lukovi i podpornji. Umjesto
Amiensa (stoIna crkY\l,,).l.J.~.Qlnu.(1248-1322) i St.
Denisa (stollla,,,,,wcrk~au Strassburgu 1250-1270). konstrukhvn:h elemenata naglauje se mramornom
Oko 1300. prekinuta je veza'''~njemake gotike s .... :...,...:;;~ slikovitost
:prevlakom ". . OSOblt
. o su paznJu po8vecl~
y '" .',..

'Va.b~ ItalIjI slIkovitim gotikim proeljima. Kao

francuzkom. Istodobno poinje kasna njemaka go-
'p~lmJer mogu sl~iti proelje U Sieni (1284), 01'-
tika. Dok~ Jrancuzke .gotikekatedrale iztiu svo-
vleto (1290), MIlano (1387) i Certosa di Pavia
jim proelj~ma, za njemaku su gotiktibsbbilo'z11a- (1396).
ajni tornjevi (jedail u Freiburgu i Ulrriu, dva Il
Magdeburgu, Regensburgu i Kalnu). U iztonoj se
Njemakoj kod gradnje gotikih crkava upotreb-
ljava ve od druge polovice 13. st. umjesto kamena
i peena cigla (Brandenburg i Danzig).
Iz Francuzke prenesena je gotika u Englezku,
paniju i Italiju. Ali u svakoj se od ovih zemalja
drugaije razvila.
U Englezkoj su gotike crkve vrlo dugake. a
uzke i nisu visoke. U sredini imadu jednu ili dvie
poprene lae. Razlikuju Se tri razvojna stupnja
englezke gotike: Lancet (1190-1245), Decorated
(1245-1390) i Perpendicular (1390-1560). Kao
primjer za tro spratni Lancet moe sluiti kor u
'Canterbury (1185). Za Decorated su znaajnizvje-
zdasti i lepezasti svodovi (Westminster 1245), a za
Perpendicular (WinchesterJ993.) okomita crta, u
kojoj stupovi dosiu du stropa i t. zvoTudor - luk.
U paniji su francuzki graditelji podigli goti~e
katedrale u Burgosu 1221. Toledu 1227, u LeonJl.
Domaem su duhu vie prijale vanredno bogato
ureene crkve u Sevilli (1403), Salamanki (1500
do 1560), Segovii (1522--1590) i Granadi (1521).
 -gdje sa svake strane proelja poiva po jedan arhi-
itrav na tri kolone skorintskim kapitelima. U sre-
dini se nad ovim arhitravima podie visoki arhivolt
,kao ulaz u predvorje. Glavna laa BruneIleschieva
8an Lorenza u Firenzi podsjea na stare basilike s
'klasinim kolonama i arhivoltom, a nad pokrajnim
,se laama podiu kupole. Uz BruneIleschia valja
kao osnivaa rano-renesansnog graditeljstva spo-
menuti i A-L1;l.~rtia(1404./72.). Alberti je gotiku
Novi viek crkvu San Francesco u Rimini pretvorio li rene-
Prve renesansne graevine nastaju u Italiji, kao sanSnu time, to joj je proelje dao izraditi kao
to je Italija domovina i pravo tlo renesanSe neke vrste, antikni slavoluk, a Sa strane je zidove
uobe. Naprama romanikom i gotikom stilu re- providio oblim lukovima i stupovljem. U S. Maria
nesansaj~ .neto.sasvim no~o. Renesansa ne na-
u Firenzi postavio je Alberti prvi put sa svake
stavlja tamo, gdje je zapoela ili dovrila romanika, strane proelja glavne lae, koje je vie od pro-
Hi gotika, nego Se ogra,~CLklasinoj antiki, i od nje elja pokrajnih laa" sliepe volute, da time prekrije
uzima i konstrukciju i konstruktivnediefove i ures~ pogled na etano razcjepkano krovite.
Dok je najvei dio romanikih i gotikih graditelja" ,J?X.Slrp,all.teorn,,(1444./1514.) poinjev i.~,Ol~a
kao i umjetnika uobe, ostao nepoznat, renesansuI r e ri'e""an'a''''''l.t'"'gr'aaiteljstvu (1500./28. )':'N3:k6;1
II graditeljstvu oznauju imena velikih graditelja,. izgradnje'fRVeS.Maria deLle Grazie u Milanu po-
koji zna.du biti ujedno i slikari i kipari, pa i pjesnici.. lazi Bramante u Rim i tamo gradi CanceHeriu, pa
Romanika je, a osobito gotika, gradila u prvomL Tempietto u dvoritu San Pietro i,n Montorio s
redu crkve, a tek u drugom redu svjetovne palae .. okruglom kolona dom. Na toj kolonadi poiva okru-
Renesansa gradi u prvom redu palae svjetovniht gli arhitrav i galerija, a nad ovom se, nad samim
knezova, a tek u drugom redu crkve. Razumije se malim hramom, podie kupola. U Rimu je Bramante
samo po sebi, da je ova znaajka renesanse u znat- izradio i nacrt za najveu crkvu svi eta, sv. Petar
)10j mjeri utjecala na nain gradnje i onda, kadsu na Vatikanu. Uz ogromne dimenzije odlikuje se
majstori reneSanse gradili crkve. Renesansne sU' ,ovaj nacrt klasinim proporcijama, tlocrtom u
erkve graene vie kao palae nego kao hram, gle- obliku grkog kria i kupolom nad stjecitem jed-
dan gotikirri oima. 'nakih krinih stranica. Ovaj je tlocrt i nacrt
Izhodite je i sredite r ane r ene s a n s eu'. kasnije izmienjen. Kupolu je podigao Michelangelo
graditeljstvu,BruIlellescNeyCi .. l~upola na ,stolno.f (1547.-1564.), koji se moe smatrati glavnim pred-
'Crkvi u Firen~~':""~eritr~'ska' je' stalna crkvazapo- stavnikom kasne renesan~e. Kupola sv.
eta 1294. u romanikom slogu. Kupola je iroka 41' Petra poiva ria 4 golem~cpiras't~a. Glavna je laa
m. Ona poiva na osmerokutu, s kojega vodi u vis~ presvoena jednostavnim oblim svodom. kojega se
8 rebara u iljatom luku. Ali ova se rebra izvana'. pritisak prenosi na velike pilastre. Ovi su izvana
:ne sastaju, nego podravaju osmerokutnu lanternu,_ bogato obloeni mramorohl i djelomice kanelirani.
na \Trh17kllpole. Brunelleschi je ovu kupohi gradi(j) Glavni je rtvenik s konfesijom sv. Petra tono
1420:fS1f"'po uzoru kupole na rimskom PantheonU1 .. \jzpod kupole. Time je uzsklaena centralna gradnja
U Firenzi je Brunelleschi izgradio CappeHa Pazzi,. s liturgijskim shvaanjem. Kor Se nalazi iza ibo-
rija. I bez obzira na sjaj i bogatstvo, kojim je ure- liSt. Ignazio u Rimu na presvoenom stropu glavne
ena crkva sv. Petra, po svojoj samoj konstru~ciji lae i u kupoli triumf sv. Ignacija Lojole usred
prua ona dojam vie jedne representativne palae umjetne arhitekture u vjetakoj perspektivi. B'a-
ili dvorane, nego crkve. Pokrajni su oltari smjeteni rokna arhitektura 17. stoljea u Italiji vrlo je ne-
u pokrajnim kapelama i ne smetaju cjelokupni je- mirna. Svaka se i najmanja ploha bogato ukrasuje,
dinstveni dojam glavne lae i svetita. Rimska isu- bez obzira na to, da se time prekrivaju arhitek-
;sovaka crkva Il Gt;$U slui kao uzor mnogim tonski oblici stvarne konstrukdje i da oko nema
kasnijiim isus ovakihi , crkv!ama. Nacrt je izradio gdje da poine. Proelje je bogato ureeno i nema
Michelangelov uenik G'13' Vignola. Kad je usred nutranje veze s arhitektonskom konstrukcijom.
gradnje 1573. Vignola--umro,nastavio je j d{)vrio Tek u 18. stoljeu smiruje se barokna arhitektura
gradnju ove crkve Vignolin uenik Giacorno deJla Il Italiji i stvara opet doista monumentalna djela,
Porta .. 'Tlocrt je izraen u obliku latinkog kria. kao na pr. Alessandro Galilei 1735. novo proelje
Nad';tjecitem se kr:nih greda podie kupola, koju S. Giovanni in Laterano u Rim'l.
pomou pandantifa nOSe jaki pilastri. Glavni je
Kao to Italija nije bila podesno tlo za gotiku,
rtvenik pomaknut li dno apside. Poprena se laa
tako se i renesansa tek polako mogla uComiti izvan
gotovo i ne vidi iz glavne, a pokrajne su lae za-
Italije. Najprije je renesansna arhitektura prela
krljale, jer se sastoje samo od kapela i oltara. Po-
preko Alpa u Francuzk~, Onamo je. Karlo VI!!.
prena je laa zajedno s oltarima u pokrajnim ka-
1495. pozvao 22 talijanska umjetnika. Izvan ItalIje
pelama odreena vie za posebniku pobonost, a
gradi ren~sanSa II ... poet!rllllg!ll:.YI1.0]Jl ..samopala~
glavna ima obuhvatiti skup vjernika kod sveanog
sVjetovnih~nezova irfiogunika. U FrancuzkoJ,
bogosluja i propoviedi. Najie klasine crkve
kao' i U Njem'ikoI (jf:ije' kod' crkvenih graevina
gradi Pal1adio: S. Giorgio i Il Redentore li Vene-
ciji 1577. uglavnom jo gotika konstrukcija, a ~~_~~~!li
su oblici samo neko moderno odielo stare grad-
Vignola, Giacomo della Porta i Palladio spadaju nj e," 'lj$P~Diji 'gr adi'reneEfaris;c1563:Es'coria{' pa.
jo u kasnu renesansu,koja s ".M::l:g~~B;!Rr,~i\:.~".~n.P.1..i.,. sto1'ileerkve u Zan',gossi i Valladolidu. U Englez.koJ
nienl PtE;)l~ti U}:)p"lP,.k Ma~er~9; Je 1614. dovrIO nastaje polovicom 16. stoljea ~. zvo Elizabet-stil,
produenj~ .crkve sv. 'Petra 'Yi "'Rimu. Tako je umje-
neka mjeavina gotike i renesanse. Srednja i sje-
sto Bramanteova .grkog kria u tlocrtu sv. Petra
verna Europa ostaje tiekom 16. stoljea jo uviek
nastao latinski kri. Produenje je iznosilo itavih
uglavnom kod gotike, premda je ta gotika ve
50 m. Maderna je izgradio i veliko predvorjeyrll:ve
oslabila i proeta renesansnim uresnim oblicima.
sv. Petra, a Bernini je 1655./7. podigao velian-
Ipak su Isusovci 1597. u ~i.inchenu sagradil~ St.
stvenu kolonadupred crkvom. Berniniev takmac
1Vl'icha?Lpo uzoru II Gesu u RimU. Nutranjost St.
Francesco Borromini (1599.-1667.) gradi u Rimu
S. Carlo alle quatro fontane i S. Agnese su piazza Michaela odgovara zahtjevima tadanjeg ukusa, ali
Navona. Borrromini prelama i zavija arhitektonske i danas jo djeluje monumentalno i skladno. Tri-
crte ostavljajui ravnu crtu samo jo tamo, gdje ni . desetgodinji je rat sprieio' svaku veu umjetniku
njegova fantazija nije mogla pronai kako bi se djelatnost u srednjoj Europi. No 1680.-1750. na-
mogla primieniti jedna krivulja, kao na pr. kod stupa razdoblje juno-njemakog i austrijskog ba-
vratiju i kod donjeg diela prozora. Borrominiev roka, koji je gradio osobito mnogQ redovnikih
uenik Isusovac Andrea PozZ'O (1642.-1709.) slika crkvi. Ove se gradnje od talijanskog baroka razli-
 kuju osobito time, to idu mnogo, vie u vi~inu,
'kao na pr. crkva posveena sv. KafluBoro-
mejskom u Beu,. to ju je gradio BernhardF'ischer
YQnErlach(1723.) . Najprije podiu barokne crkve
u juriojNjell1akoj i Austriji talijanski graditelji,
pa i itave njihove porodice (Cm'lone); a zatim ve
i njemaki majstori. Osim Bernharda Fischera von
.Erlach (Sv. Karlo u. Beu) spominjemo Jakoba
Prandauera (t 1726.), koji je sagradio Sti.ft MeLk
na Dunavu i Baltasara Neumanna (1687.-1758.),
koji je sagradio Schonbornkapelle u stolnoj crkvi u
Wi.irzburgu, Kiippelle kod Wi.irzburga i protenjar-
sku crkvu Vierzehnheiligen. U 17. stoljeu grade
Se u Njemakoj crkve po uzoru Rima. Tako na pr.
theatinska dvorska crkva sv. Kajetana u Munchenu
(1661.-1675.) i stoina crkva u Salzburgu (1628.).
Oko 1720, poinje na njemako graditeljstvo
utjecati P:lris. Franjo Cuvillies daje oblik ureenjl1 .
ve spomenutoj Cajetanhofskirche u Mi.inchenua
pomae mu Joseph Effner iz Munchena., kojije uio
u Parisu (t 1745.). Krajem 17. stoljea poinje
. Francuzka preuzimati vodee mjesto ugraditel.i-
stvu. Ali kao uzori ne slue crkve, kode nastaju za
Ljudevita Xly., regenta Filipa i Ljudevita XV.
(1735.-1770.), nego razkoni dvorovi i palae, kao
to je palaa markize.de Rambouillet, Louvre, Ver-
sailles, te razni dvorci, nazvani: Eremitage, Soli-
fude,Sansouci, Monrepos. Barok Ljudevita XIV. i
. rokoko Ljudevita XV. postaju u dvorovima i veli-
kim europskim gradovima velikom modom, koja se
od spomenutih profanih graevina prenosi i na
crkve. Doba t. zvo rok o k o a . mOgli .bismo naj-
bolje. tako oznaiti, .da u graditeljstvuniJe"~..'Vi'e
vano pitanje konstrukCije, nego je jedino' 'vazno;
da se svako mjesto i svaka plaha to vie' 'uiitrpa
krivul.iastim i nemirnim ukrasima, koji podplil:i'O' za-
krivaju konstrukciju:J'Tako postupa theatinac Gua-
rini (1624.-1683.) u Messini i Turinu, tako Churri-
guerau paniji (kor katedrale u Toledo i Gra:dada,
sakristija kartuzije u Granadi).
Ve. se graditelj crkve sv. Karla Boromejskog u
Beu Bernhard Fischer von Erlach 01723.) od
odvie nemirnih baroknih oblika djelomice opet obra-
tio klasinim oblicima, kako to vidimo na pr. na
predvorju crkve sv. Karla u Beu. No tek u kasnom
18. st. nastaju izrazito k.L9-..s..i.c.i..sti..kecrkve li
Njemakoj. One .uzimlju'kao uzor Panteon u Rimu .
To je na pr. St. Hedwig li Berlinu i St. Blasie'fl. u
Schwarzwaldu. U Francuzkoj je klasicizam prodro
za Ljudevita XVI. i odrao se i za Napoleona.
Vignon gradi u Parisu crkvu sv. Magdalene 1766.
do 1828., posve po uzoru rimskih, odnosno grkih
hramova. Ovaj hladni i ukoeni stil, bez osjeaja,
nije drugo nego reakcija na odve ,:,eliku.ivahn~~t
iosjeajnost baroka i rokokoa. All ta Je reakcIJ:l
bila odve jaka i nije mogla stvoriti mai samo
osnov za daljni razvitak. Tako je u 19. stoljeu ne
stalo klasicizma. I tad se jedni vraaju gotici, drugi
renesansi i baroku, trei romanici i bizantskom
slogu. No sve to nije drugo, nego vie ili manje loa
kopija. Devetnaesto stoljee nije bilo kadra ni da
samo neto stvori u arhitekturi, ni da dobro
kopira.
Podkraj 19. stoljea javlja se 1110denw sa za-
htjevom pravilne obradbe graevnog"" rna:teriala:
Secesija je stvorila dosta svjetovnih graevina,all'
gotovo nijednu crkvu. Istod'obno dolazi i P. Desi-
derius Lenz O. S. B. sa zahtjevom podpune hiera-
tinosti. B e u I' o n c i grade kapelicu sv. Maura,
ali im vee crkve ne uspievaju. Iza svjetskog rata
sve se vie upotrebljava u profanom graditeljstvu
a rmi I' a n i bet o n. pa se ovaj nain gradnje
poeo primjenjivati i 11 crkvenom graditeljstvu.
Tako je nastao zahtjev stvarnosti, koji kod be-
tonske gradnje ukljuuje sasvim gladke velike
plohe, bez ikakva uresa, osim, oplate ili slikarstva.
Zidovi poivaju na relativno slabim stupovima.
Ovakve su gradnje prikladne za nove dielove ve-
likih O'radova kOJ'ise izgrauju ovim nainom. Bu-
duno~t e p~kazati, da li betonska gradnja u sebi
krije one mogunosti, koje je Viollet lte Duc
(1814./79.) predviao za eljeznu konstrukciju.
upna crkva sv. Duha uRiederwald - Frankfurt
a. M. izgraena je kosturom od ocjeli u vezi s triol-
kamenom. Kao primjer gradnje u armiranom be-
tonu navodimo crkvu Notre Dame du Raincy, to;
su je 1923. sagradili August i Gustav PeTret. Bene-
diktinac Dom Paul BelIot gradi u Nizozemskoj
crkve od raznobojnih i jednobojnih opeka, koje
podsjeaju na iztone i maurske graevine (Noord-
1l0ek) ili na gotiku (Oosterhoul). Drugi i danas jo
:mitiraju gotiku i druge stil ove. Jednom riei: nae
d"ba nema sv ()ga stila, ono jo nije nalo vla-
sWi arhitektonski oblik, kojim bi se gradile kr-
anske crkve 20. stoljea. Svjetovna je arhitektura
prilaE;odila svoj na:n gradnje armiranom betonu i CRKV.ENO SLIKARSTVO
time se znatno udaljila od modernog ekspresionizma
u slikarstvu i kiparstvu. Moderna je betonska arhi-
tektura obiljeena stvarnou betonske gradnje,
koja je sasvim tvarne prirode. Slikarski i kiparski
ekspresion:zam poiva, nasuprot, na posve oprenim
predpostavkama, koje idu za izrazom duevnosti.
Tako je ovaj nesklad modene arhitekture s jedne
strane i modernog slikarstva i kiparstva s druge
po~ljedica nesklada, koji vlada u dui ovjeka
dananjice.
 Kransko slikarstvo
Slikarstvo ne prikazuje stvari kakve jesui oble
uglate, u trodimenzionalnom prostoru, nego ih
prika:zuje plani!Iletrijski, plono, ali ipak tako, da
imamo iluzi}utl:~d{n{enzionalnosti. Slikar moe u
mnog() veem stupnju od kipara dovesti osobu, stvar
ili pojavu u vezu i odnos prama ostalom svietu. Sli-
karska graa nije odporna poput kiparske, nego je
poc1puno podatna. Kipar se esto odrie prirodne
boje, a slikar se mora odrei prirodnog trodimenzic
dnaInog oblika i prostora, pa stvara umjetni pro-
stor i)lllZiju trodimenzionalnostL Prostorno se dje-
'lovanje na nae oko, izraeno kistom, bojom ili cr~
teom, oituje osobito u izvjestnim promjenama tje-
lesnih crta i oblika, njihova skraenja i meusob-
nog pomaknua, to ih prouzrokuje razliita uda-
ljenost od naeg oka. Ovu iluziju trodimenzijalnog
prostora na dvodimenzionalnoj. plohi zovemo !~,~
atl1:?n1pers~.s.:-:.2~Uz perspektivu osnovni je za-
'Mri''''1ik~rstvaTkor;:poslg1ja, koja daje svim OS-
nama i stvarima nan~r3edinstveniorganiki vez.
Zakoni' su perspektive i konposicije u tolikoj mjeri
bitni slikarskoj umjetnosti, da im je u izvjestnim
gral1icalt1apodlono i t. zvo monumentalno slikar-
stvo, kao i relief, a donekle i skulpturna skupina.
Monumentalno bismo slikarstvo mogli nazvati sli-'
kanom skuloturom.a relief bi Se mogao zvati skult)~:
tu i'l1il1lslikarstvo m.

~a~1~~~j~U:~~~~;;~.~A;u~~~rn6!
~~lSlika~~tv6 rrokn
vfel1agiaav~'c~tui

4t'
plonost osnovnih boja bez znatnijih nian~a.,~~;;;
pp(}lla je~m(a, jer nije vezana na strogu arhitek-
t~.ri:sKu'ok'~Ih1u,mekanija u crti i bogatija u boji..
Izmjenom svietla i sjene, t. zvo atiranjem, posti-
zava se iluzija trodimenzionalnosti, svjetlost slike i
razliiti svjetlostni efekti. .C:;,{;~fa;~~~\l;r.Q.:Z2:Y$;!D.0'
pr(jclil.'anjetame u sv:ietlo i obratno~ Kod Corregl&
su' i sjene toliko svietle, da ine topao utisak. Kod
~.ernbrandJ?'. zapaamo i u najtamnijem dielu ..slike.
toliko svietla i toliko pojedinosti, da su se oduviek
i umjetnici i publika divili ovoj virtuoznosti. Sfu-
mato zaodieva pojave u tople sj.ene i time im odu-
zimlje jasne i otre crte, kako to vidimo kod Murilla_
I boja i svietlo i crte podloni su zakonu zr.~ne
perspektive, jer ih nae oko drugaije vidi iz razli-
'it:h daljina. Promjena boje u daljini nastaje uslied
naslage zraka. to je predmet blii, to je tamniji i
otriji u svoj:m konturam<:;.,a to je vie udaljenodt
naeg oka, to je svjetliji i konture su mu mekanije_
Ni boja ni svietlo ni crte nisu cilj, nego samOl
izraajno sredstvo slikarevo. Isto vriedi i za per-
spektivu. Studije i sk:ce mogu sebi postavili za cilj
rjeavanje pojedinih koloristikih, svjetlostnih i
perspektivnih problema i efekata. Ali kod gotove
sl:ke to nije glavno. A ako jest glavno, tada se mo-
e govoriti vie o virtuoznosti nego o umjetnosti..
Jer slikarst,,:oje jo u 111 nogo ve~oj mjeri od. kipar-
stvapr~inaHno,t. j.oiiosvojim izra8:jllirrl ~m~d-
stvima' prirt~{ij"~'jedan in ili radnju. Da' setf1J
in ili radnja to bolje 1 ljepe prikae, tomu slui
i crte i boja i svietlo i perspektiva. Veli~a)ep~e-
nost slikarstva naprama kiparstvu li tomu, to sli-
karstvo moe svojim izraajnim sredstvima prika-
zati najrazli:tije pokrete itavog. tiela, o<;ljee,iz:-
raz lica i oiju. A i na teu Se ne treba slikar kod
svog rada obazirati, jer laganu boju nanosi kistom.
na drvo ili platno, te ne mora, poput kipara .,biti
u brizi, kako e njegove figure stajati.
.Svaka sEka ima stalnu udaljenost, s koje se naj-
bolje vidi i gdje su dobro l"ll.zmjetenii sredina slike
i pozadina i prednji dielovi. Prema veliini slike i:
prema udaljenosti, iz koje najbolje djeluje (o!JipJ),'
dvostl'uka visina slike) jo puni utisak svake' poje-
dinOsti, treba da bude i tonost tehnike izradbe.
Mali kabineti, koji se gledaju iz najvee blizine,
zahtievaju Lnu tehniku do u najsitnije pojedinosti.
Vee slike, koje Se promatraju iz daljine od 4 do
5 metara, ne trae takovih potanko izraenih poje-
dinosti. Monumentalno slikarstvo, koje djeluje svo-
jom cjelinom iz vee udaljenosti, treba da bude
plono, irokih boja i poteza, bez suvinih pojedi-
nosti, koje i onako ne mogu biti zapaene.
Prema tomu, od ega se sastoji ploha, na koju
fllikar prenosi boju, i kakova je sastavina upotreb-
ljenih boja, razlikujemo monumentalno ili zidno sli-
karstvo od slikarstv,~ na Jrvu, na platnu, na staklu,.
u emailu i na papiru ili pergameni (sitnosI:karstvo).
~;9n,\lijQ:~llt~1119,~lilgtl'.~t:V9,
izpunja slikama velike
ploheria 'zidovirmi;u absidama i kupolama crkve i
yobe velikih javnih zgrada. Velike plohe, koje dje-
luju samo iz daljine, trae jednostavnost konposi-
cije, iroke plone boje i jasnou crtea. Monumen-
talno se slikarstvo obino slui ovim tehnikama:
lempera, al tT~SCO, uljem i mozaikom.
A1Xe:rn-J2~rq..~naimieanjie suhih mineralnih bo- ...
ja~~Rri~la~,~orri'fekli.ci~.~wri~e:no{;"nJ~~~~Ir-boj~ i.
na. slilii",i'd,k03ije'premazan . v'~pnom'Tfr"grp'sonl~f\
Ova' je tehnika laka i brza, a boje ne bliede.
p) .~dlc~~t{:SES81kakosamo ime kae, slika SE' na
] O~i sY~~~"Y!.Pll:9,~~2j:.~.~",i~I2n~'YJ4.tl7,~
..~~~. Al fTe sco-
f;hke su Jedno sla zidom. Vee izpravljanje je
nemogue, osim da~.se slikana partija odere Sa zi-
da; Al fTesco-slikanje zahtieva veliku spremu,'
spretnost i si~urnost u radu. To je monumentalna
i trajnat~hnika.
6J Vrto 'kasno se po.elo na zidovima slikaJi, uljem,
ali ta se tehnika nije odrala, jer boje pomalo bliedc'
i odliepljuju se od zida.
f/~~!:~~,!c.je najmonumentalnijaslikarska tehnika .
Raznobojni se kameci i glin:1i ili staklen: klinii
 utiskuju u smjesu od mramo.t'llOg"praka i. vapna,'
kojim. je presvuen zid. Dobro su izraeni mozaici:
trajni inerazorivi. Zlatom presvueni klinii, ai
.sve ostale boje, ljeskaju se
li mirnom sjaju, to ga
moe proizvesti samo ova tehnika. Mozaikom se
slue umjetnici osobito na jugu i iztoku, a na sje-
veru znatno manje. U crkvi sv. Petra i oltarne slike
jzraene su u mozaiku. Ali time je mozaik zapravo
prestao biti ono to jest, jer ovim prenoenjem s
monumentalnog slikarstva na slikovite konposi-
cije renesansnih i baroknih slikara gubi mozaik
svoju monumentalnost. I najbolji slikari, koji nisu
upueni u tu tajnu, ne vjeruju izprva da su oltarne
.slike u crkvi sv. Petra raene u mozaiku, jer su
raene velikom virtuoznou. Ali to je samo virtu-
oznost i nita vie.
Slike na drvu, kovini, slonovoj kosti, ,platnu, ili
koi ne djeluju onako monumentalno poputS'lika
riaslikanih izravno na zidu. Ploa se najprije pre-
svue lagan om naslagom krede, a tada se slikatern~
pera~tehnikom ili uljem. Osobito je omiljela uljena
boja radi svog sjaja i bogate skale boja.
Akvareli ipasteli radi svoje netrajnosti ne do~
laze u obzir kod crkvene umjetnosti, osim kao sldce
i kartoni.
, Kransko je slik~rstvo u, kat8:kotrlbal11a"ve
II.i,' kra~e~ 1. stolJea~zra~ito.~2P~J~raln~.fm~lJ;,~:9g,
i ~l}aGa.Ja.,Od tadanJeg Je prora~iKarstvJi pre~;
l'ieIOtenniku i dekoraciju. Ali sadraj je nov, kr~
anski, pa i onda, kad nastupa pod mitologijskom
koprenom. U starokranskom je slikarstvu u kata-
kombama naglaen upravo sadraj, koji se odnosi
na ivot u Kristu iza: tjelesne smrti. Sve je drugo
samo simbol, uvjetovan u jednu ruku tadanjim
kulturnim stanjem, a u drugu opet kaoposljedak
disciplina arcani,
Slikarstvo li katakombama,povezano uz grob i
prekogrobni ivot, treba jasno luiti od slikarstva u
kranskim basilikamaiza Konstantina Ve1ikog~'Ne
moda zato,]er bi slikarstvo u katakombamabHj
vie posebnikog znacaJa od slikarstva u basilika-
rna, nego zato, jer je cilj slikarskoguresa u kata"':
k.o~bama. drugaiji od cilja slikarskog uresa u ba-
sIlIkvarna.U katakombama imadu slike izrazitoesha",:
,tolozko-parenetsku svrhu kal,{O Je
. t o u s'k'l"'''d'''''''''-'
aus
.. ...,.,,,,,,
.. ,,d,,".,,"",.'.,,. o., ,,,,, .,
Izrazito sepulkralni.tn znaajem tih slika. U basili-
]mma imadu slike nasuprot izrazito didaktiku svr-
,_!:,~;o.,.Didaktinusvrhu zadraje crkveno'iik';;:~tvo
p~evi.vod 4. stoljea Sve do u kasni srednji viek.
DldaktIcnu je funkciju svetih slika naO'lasio i
tr.identski crkveni sabor u svom zakljuku ~ svetim
slIk~ma :. :>,., prizori iz poviesti naega spasenja.
nasllka~l~ lli drugaije prikazani, pouavaju pUk i
~ltvr~U.lu?vau tome, da se sjea glavnih istina vjere
r.!-<L~lh b:'lzno opetuje ...
I Kad Je dakle Crkva uv~la slikarstvo u katakom-
, be i u hramove" nisu je pri tom vodili nikakvi arti-
stiki razlozi, nego sasvim triezna i praktina stvar-
nost. Prvi su krani u slikarskom uresu u kata-
kp~.?~~;;;~~lazili vjer~ku.ll,Ue.J:lU,a u slika~'~'"{;'b~="'
.slhkama.vJerskuIlollku~ U jednom je i udru-
gom Sluaju krcansko slikarstvo bilo sim-
bo!ino" Glavno, je bio, sa<iraj, koji je trebalo
prrkazat;L Sve je ostalo bilo samo sredstvo
kako da se prikladnim nainom izrazi taj sadraj:
Dakle neke vrsti. eks~resionizam, Tako je to
ostalo Sve do 13. i 14:' stoljeca. Oko 1400. do-
ta?anji simboli dobivaju i naglasuju i svoju vlastitu
vrrednost i sada poinje 4~~ag:?;~m.sadraj~i ob!ika.
Crkva ostaje i dalje dOSljedna i nei;res"tan6' fii'l'rla-
suje, da joj je stalo u prvom redu do sadraja. bAli
ull1jetr:ici ~r,ae li prvom redu formu. Dotle, dOk su
~e umJet~l.cI .uglavnom kretali unutar uzstaljenih
lkono~;afIJskl~ oblika, bilo je to vrlo koristno, jer
~~ krscanska lkonografija neprestano razvijala, Ali
Clm umjetnik ostavi sigurno tlo uzstaljenih ikono-
grafijskih oblika i stvara, ve prema svom vlastitom
shvacanju i ukusu, neobine slike u smislu can.
1279. crkvenog zakonika, tada dolazi do sukoba iz-
meu crkvenog slwaanja. i izmeu onog gledanja,
~koje je vlastito umjetniku kao takvom, a osobito
modernom umjetniku. Jer kolikogod Crkva dopu-
tala slobode u formalno-umjetnikom pogledu, ona
se ne moe odrei zahtjeva, da slike u crkvama
.daju vje!:I3~~,~t~~l1~llt .E-~~~,~~,
...i.. p:-c:".l~~:_
pa d~ zat~
po svom sadrzaJu ne smIJU bItI protlvne vjerskoj
nauci i udoreu. I kolikogod umjetnik naglaavao
svoju slobodu u formalnom pogledu, u zbilji ne e
moi Crkvi porei pravo, da kod svetih slika ne
trai u prvom redu lartpourlarstistiko rjeavanje
formalno-slikarskih problema, negopr~ygyj~xni
vjerski sadraj, prikladno izraen umjetnikGu'obli-
kom. Koji e to oblik biti, to ovisi o samom umjet-
niku i o vremenu i kraju, u kojem umjetnik ivi i
radi. Crkva, uobe govorei, ne ulazi u ova stilska
pitanja, doklegod umjetnik vjerske istine izraava
'jezikom, koji je dostojan kue Gospodnje i koji je
razumljiv vjernicima. ..,
U slikarstvu moemo razlikovati dva osnovna
shvaanja, koja su poznata pJ(I imenom n;tl1reIi~a
i ideal:zilla. Nl;ttlll'~lizaITlide za tim, da prikae po-
ja~~, stvari, osbbei"dcigaaje onako, kakvi jesu u
prirodi. Umjetnici, koji su se prikljuili ovojsyruji,
swatraju svojim vrhovnim ciljem nasljedova~j~,pri-
ro<ie i njezino prikaz{vanje onakvom, kakva uishnu
jest. Pri tom se esto :-::austavljaju upravo na ono-
mu, to je najrunije. Upravo protivno hoe postii
ona struja, koju zOvemo ideali:::mom. Idel1U.zarnne-
samo da ne smatra nasljedovanje' prirod~"'rprirodnih
pojavnih oblika svojim vrhovnim ciljem, nego iz
umjetnosti izkljuuje nesavrene i rune priro<in~1
pojavne oblike, osim u svrhu, da se to jae iztakne
ono, to je liepo, savreno i plemenito. Budui da
su prirodni pojavni oblici samo riedko dostigli ste-
pen savrenosti, umjetnici, koji su se prikljuili ide-
alistikom shvaanju umjetnosti, idealiz'craju pri-
rodu. To e rei: oni usavruju prirodne pojavne
oblike i daju im dublji duevni smisao i ljepu vanj-
tinu. Idealizam se ne zaustavlja kod zbiljskih po-
jedinosti, nego trai i daje ono, to je zajedniko,
tipi.k~. Pri ~om se esto slui stilizacijom, kako
to vIdImo vec kod Egipana: kod Beuronaca
~' l';Ja,tJJr9JI:<i13,!D'
~jera.l1cl9 krajl1{?i?ti,vQdido 'impre-
Sl??lzllla. UmJetmk na kraju krajeva ne eli - a i
~e mo~e biti - objektiv svjetlopisne kamere. Zato
Je .umJetnicima doskora doja.dilo sliepo nasljedovati
'prr~odu, kakva u zbilji jest, pa su je poeli prikazi-
~att o.nakvo.m,~akva se njima priinja, kako Se njih
C~SO.VIto dOlmije. Od toga i ime ovoj' struji: iIllpr~-
S.l:?lJIZl;tITl
Premda je izhoditna toka i kod natura-
JIzm~ .~..kod impresionizma zapravo ista, jer obje
~truJe. zele nap~os~voprikazati ono, to van: postoji,
Ipak J~..natur~hstIcka slika istog predmeta sasvim
drug~cIJa od Im~~esion:stike. Naturalista slika q<;l-
l:osm pred.met I!l ?sob~ onakvima, kakvi u zbilji
Jesu, sa SVImpOJedlllostlma, dok iIllpresionista slikQ
'Sve to onako, kako to on vidi u cj~iinibezobzira
na pojedinosti. '
I. id~alizam ima svoju krajnost. To je 1. zvo ek::;~/
;p.r~!>lOmz.[t. rrt. I.de~lizam ide za tim, da pri-kae ide-'
:alno utJelovIJerJec1uev~9g sa<iraja. Ekspresioni-
zam .ide j.on:n~?"o dalje. Bez obZIra na svaki pri~
Todm ~bhk vidljIVe zbilje izr13,l;tvaekspresionizam
sar:ro :bItn~st svake J?()jave.Tu odpadaju nesamo sve
pOJedmostl, nego i svi obziri anatomski tonoa cr-
t:a, ?~irodne boje, oblika. osvjetljenja. Ideal'izam
ldeahz:ra:<, usavruje prirodne oblike i pojave, a
~kspreslOmzam prelazi pre1:0 svih prirodnih oblika
1 pojava i daje samo izraaj bitI1o~1;isvega.
. T~ko se naturalizam razvija u impresionizam, a
ldeah.zam u ekspresionizam. I kako su god ideali-
2am .: naturali~am oprene ~mjetnike struje, tako
se njihov: kr.a]nosti u jednoj bitnoj toki dodiruju.
Jer. ~ao sto .lmp~esioni~am ne nasljeduje prirodnih
ob~Ika, kakvI u zbilji jesu, nego ih prikazuje ona-
kVl~a, kako. se. asovito d o i m 1j u umjetnika, tako
Se : ekSpre$lQ.mz~mne obazire na sluajne prirodne
obl~ke, nego IzraZava samo ono, to umjetnik m 1-
.~11 ~~ spada na bitnost onoga, to o n vidi ili hoe
IzrazItl. Na t:tj nain unosi i impresionizam i ekspre-
(&ion.izamu umjetnost jednu istol;!Jlj~.Js8y~i,~1&t
crtu, koja seudalj1J.je od objektivne zbilje.
'\l~smo vidjeli, da 'se kransko slikarstvo, na-
kon svojih prvih poetaka, koji su moda bili isto
Idekorativni, oko god. 100. u katakombama pojav-
djuje u obliku, koji bismo mogli nazvati ekspresi-
onistikim. U bazilikama preotimije mah idealiza:m,
koji se oko god. 600. ukruuje u stilizaciji bizantske
sheme. U doba romanike zamjenjuje bizantsku she-
mu novi idealistiki stil. Gotika se vraa oplemenje-
. noj prirodi, ali uvodi stilizaCiju, koja je u skladu
s gotikom arhitekturom. Kad je ova stilizacijapre-
'vrila mjeru, prelazi gotika u naturalizam. Isto se
deava nakon polaganog prielaza i u Italiji, gdje
renesanSa zamjenjuje bizantsku shemu. Leonardo
da Vinci i Rafael Santi idealiziraju, a Massaccio i
Mantegna uvode naturalizam. Michelangelo bi da-
nas bio ekspresionista, a Rembrandt impresionista.
Overbeck i njegovi Nazarenci vraaju se u doba pri-
je Rafaela, jer im je Rafael odvie naturalistian.
.O. Desiderije Lenz O. S. B. uvodi stilizaciju, koju
oznauje njegov kanon tjelesnih oblika, boja i raz-
mjera. Tako se u crkvenom slikarstvu na temelju
zakona o umornosti i zamjenjivanju jedne krajnosti
drugom izmjenjuju nesamo stilovi u obinom smislu
te riei, nego jo i vie: naturalizam, impresionizam,
idealizam i ekspresionizam. Ovo je strujanje do u
novije vrieme bilo samo utakmica naturalizma i ide-
alizma, dok su impresionizam i ekspresionizam, kao
sviestne struje i razraene teorije, novijeg datuma.
Od 19. st. amo vrlo je obina pojava, osim toga, jo
ieklekticizam koji miea umjetnike stilove i stru-
",~"';\l'~~j'i.i"""'","';"':iI';';:"'"",~ . ' .. "
janja, te od svakoga uzima ono. to mu se SVIa.
, Ako slikar imade talenta i ako je savjestno radio,
dadu se ovakve slike jo podnieti. Ali pukokopi-
ranjegotike, . renesanse ili baroka stvara pseudo-
gotike, pseudorenesansne ili pseudobarokne slike.
Ovakve su slike nepodnosive. Jer umjetnost je u
svakom sluaju stvaranje iz dubllit due, a ne imi-
tacija vanjskih oblika.
Starokransko doba
Bit e, da su krani u apostolsko doba izbje-
gavali svako zorno prikazivanje Boanstva, No to
je vie Grka i Rimljana pridolazilo u Crkvu, to je
. jae, premda neopazice, prodirao utjecaj grko-
rimskog duha. Drugim rieima: kransko slikar"
stvo (i kiparstvo) prirodna je posljedica pokrte-
rija Grka, Rimljana. Ipak je kroz prva tri stoljea,
adjelomice jo i kasnije, strah pred idololatrijom,
kojom su prvi krani bili odasvud okrueni, te
disciplina arcani, nalagala veliku umj erenost i
oprez. Strah je pred' idololatrijom jo 3Q6, bio li
paniji tolik, da je sinoda u Elviri odredil~, da se
na crkvenim zidovima ne stavlja]uslike, da ne bi
izgledalo, kao da se Boanstvo, kome se izkazuje
potovanje, slika na zidu. A discipli1/,a /aY9ani je
traila da se najsvetije kranske tajne' ne' odaju
nevjernicima. Zato je kransko sI:karstvo u svom
p<:le~k1J..,simbolino.
Iz samog se nadpisa: Tko se
ogriei 'cl ovaj grob, p{),loit e raun Bogu ne
Ilioe razabrati, je li to kranski ili poganski' nade
pis. Tako su krani mogli P{)'f,ut pogana, ali u
.. '. . "
Svom smislu, pod pa.11p9mif~niks9rn razumievati
neu!I1'Slostj uz}{,rsnue,pod 'Orte.i~rri Isusa, pod
Al1lor()TIl(Psihom spasenje due po .rsus1J..Neupu-
erii nije' mogao ovog kranskog znaenja ni na-
slutiti. Videi naslikanu ili urezanu, ribu uz sidro
ili kruh, nije mogao ni idov ni poganin razumjeti,
da je riba lXTHYS, a kruh s ribom euharistija"
I idov je i'paganin mogao itati Aberciev nadpis
(oko 180.), ali razumjeti ga je mogao samo upue-
ni, samo krteni vjernik. Ni katekumeni nisu po-
znavali ovih tajna.
Starokransko se slikarstvo prije .Konstantina
Velikog razvijalo osobito u katakomblOLrna.To ~ar
paamo i na iztoku i na zapadu. Ali strokransko
se slikarstvo nije ograniilo samo na katakombe.
Bez sumnje su imuniji krani poput svojih su-
gradjana dali s~ikarijama 'uresiH svoj d(}m. U ovim
se slikarijama nije oitovala ona banalnost i poho-
ta, kako je vidimo na slikama li Pompejima, nego je
to slikarstvo bilo oplemenjeno i proieno. U dvo-
ranama, u kojima SUBe prvi krani sastajali da
lome hljeb, moda se ilo i korak dalje, pa se sim-
boliki i oprezno prikazalo i. dogmatsko-liturgijski .
sadraj, neupadljiv i neshvatljiv svakomu, koji l:rije
bio vjernik. Mnogobrojni ostatci staklenog posudja
i geroa s kranskim uresom potvruju ovu pred-
mnjevu. inise, da se i u brojnim crkvama, koje su
bile izgradjene jo prije KC'ustantina Velikog, poe~
lo i bez simbo1ike koprene, ,sasvim otvoreno, sli-
kati kranske tajne, jet' se samo tako moe, ra-
zumjeti gore spomenuti kanon sinode u Elviri 306.
No o've su crkve za Diokleciana poruene, a i do-
mova je prv.!h krana nestalo. Zato se neko vrie~
me mislilo, da je sta:rok~anska slikarska umjet-
nost izkljuivo s~p~lkJ;!ll!J,E\:1
jer se sauvala samo
u katakombama.
Sudei' po mnogobrojnim slikama, koje su osta-
le sauvane, osobito u rimskim katakombama, sta-,
rokranski su pictores preuzeli jednosiavno su-,
vremenu tehniku slikanja aL fresco, ,kao i tadanji
nain izraav::tuja._Zato i nalazimo toliku tehniku
slinost izmedju slika, pronadjenih u Pompejima,
i onih u katakombama. Sadraj im je dakako posve
drugi. Razumije se samo po sebi, da u kranskqm
slikarstvu nema ni traga poganskoj lascivnosti.
Mnogi su ornamenti i motivi preuzeti iz reper;toara
tadanjih slikara. Ali pod koprenom ,se mitologij-
ske simbolike sakriva kranski sadraj. Ne mora,
mO upravo svagdjetra~iti s.imb'oliku,jer' JIr1'ade~
takvih slikarskih ukrasa u katakombama, koji nis\l
drugO:nego isto sepulkralni ornamenat. Ipak je
hajvei dio slikarsk:h Irlotiva U katakombama dq
'poetka 2. st. simbolikog znaaja. Tada poinje
prikazivanje i .poviesti st. i n.zavjeta. '
U ,cubiculum AmpLiati u rimskim katakombama
sv. Domitile i u kripti sv. Januarija u katakomba-
ma Pretekstata nema slikarski ures kranskog
zn::tGaja. Ali u drugim prostor:jama Domitilinih
katakornba nalazimo Daniela medju lavovima, Noe,
mudrace s iztaka, sv. Petra i Pavla,Isusa medju
apostolima, gostbu s kruhom i r~bom, dobrog pa-
stira. Od simbolikih figura osobito esto susree-
mo u katakombama dobrog pastira i orantu. Obje
su figure po svojoj simboLci bitno kranske. Pa-
stir oznauje Spasitelja, a ovca duu vjernog kr-
anina. I aran ta je simbol kranske due. Ve u
svom prvom simbolikom stadiju, stvorila je dakle
kranska umjetnost IXTHYS i razliite simbole,
kojioznauju Spasitelja, dobrog pastira, iorantu.
Bibl1jski motivi starog i novog zavjeta: Navjete-
nje, Gospa s Djetetom, mudraci s iztoka, krtenje
ISUSOVO, Isusova udesa, euharistija, Mojsije, Abra-
\ ham, Noe, Daniel itd. stvaraju novi repertoar, iz
kojeg izvire poetak kranske ikonografije.To je
ujedno i fo~alno novi momenat u tadanjoj
umjetnosti, jer je ovaj novi sadraj tra'o i novu;
kompoziciju. Muku Isusovu i ~azpee nisu staro-
kranski slikari II katakombama smjeli prikazi-
vati radi discipLina arcani. Poznato je iz grafita u
Museo Kircheriano, kako su se pogani rugaii Raz-
petomu Kristu. Zato, su prvi kr6ani izbjegava1i
zorni prikaz muke i .smrti Isusove na kriu i zad~,
voljavali,su se simbolikim slikalIla ,Abrahamove
rtve. Tako je sepulkralna UIlljetnost "kranskih,
katakomba u svojoj cjelini, uia sve formalno oslar
Iijanje na antikmi tehniku, neto novo, upravo kao
to jehova pojava u tadanjem svietu kranska
 vjera u ivot vjeni onih, koji poivaju u katakolIl:-
bama. Umjetnost Se u katakombama ne razlikuje
dakle od neznaboake umjetnosti svoga doba je-
di n opo motivima koje obradjuje i koje izbjegava
(putenost i poganska mitologija kao takva). On?
stoji dodue u tiesnoj vezi s' dekorativn'om umjet-
nou u Pompejima, kako je to i posve prirodno.
Ona svojim figurama nije dodue dala izraz ne-
vinosti i blaenstva,kojibi moda po dananjem
shvaanju odgovarali reLgioznom idealu i moralu
kranstva - jer starokranski slikari u kata-
kombama nisu poznavali dananjeg shvaanja, nel
go su jo -uviek, formalno govorei, bili ukorienje-
ni u antiknom shvaanju. Bez sumnje b:smo danas
Gospu s Djetetom Isusom drugaije prikazali, nego
je vidimo u katakombama sv. Priscile li Rimu (2.
st.) ili u Caemeterium Maius (4. st.). Ali staro~
kranski slikar 2. i 4. st. nije mogao govoriti n a-
i m jezikom, on je morao govoriti jez:kom svoga
doba i svoje okoline. Ako i jest Gospa prikazana
kao matrona, ili jo bolje kao damina, kao odlina
gospodja tadanjeg doba, ako i jest tehnika i stil
zapravo samo dialekt antike, ipak ne moemo
rei, da je na ovim slikama samo predmet kran-
ski. Osim predmeta kransko je i shvaanje sa-
mog slikara, i to nesamo osobno, nego i shvaanje
njegove umjetnosti. Zato je i njegova umjetnost
doista kranska, ako i njegova tehnika i njegov
j~zik jo uviekpripadaju alltiki.
Slikari u kranskimkatakornbama nisu bili
veliki majstori, nego Veinom samo slika,ri drugog
i treeg reda. Osim toga morali Su raditi u vrlo
tekim' prilikama, uz vrlo slabo svietlo. Pa. ipak. su
stvorili djela, koja u svojoj naivnosti i .dubokoj
vjeri oslobadjaju antiknu umjetnost neznahoa-
tvai' njegove putenosti. Ali ovaj novi nazor o svi-
etu, kojip.aelno"zabacujeputene dra.i zemaljskog
ivota, ri'ije sprieio' dalji razvitak i izgradnju
umjetnike' predaje, niti je vod:o k nazadovanju.
Jer ovaj novi naz~r o svietu nije zabacio prave
krasote zemaljskog ivota, nego ju je ak i odkrio.
Antikna Se umjetnost nije osnivala upravo na
onim krasotama i draima zemaljskog ivota,
koje su naslikane u Pompejima. Zato protivei se
ovima, nije kranstvo sprjeavalo daljeg razvitka
antikne umjetnosti. Ono je, nasuprot, donielo, nove
pobude i nova shvatanja,koja bi bila kadra obno"
viti i dalje razviti antiku, da ova nije ve sama u
sebi nosila klicu smrti. Ant~knu je umjetnost u nje-
zinom mitologijskom sadraju i u njezinoj nagosti:
i lascivnosti doista unitilo kranstvo. Ali .to se
ne odnosi na tehniku i umj.etniku formu uobe,'
jer je kranstvo sve. to preuzelo 9'd antike ~ p:i-
mienilo na l:oyusad~ajnost.i}:ll1~()YO. sl1vacanJe;
koje je ono\108ilo sa sohom:-Da antikna un:jetno~~
. nije bila i sama u sehi u padanju ~..~~ se. ~llSU, Zbl!l
oni sudbonosni zahvati u itavu clvlhzaclJu tadas-
njeg doba, to iiI je proizvela seoba car~ke prie-
stolnice iz Rima u Carigrad i onda, malo Iza toga, '
provala barbara sa sjevera, moda bi seantikn~
umjetnost mogla odrati u kranskom ruhu. ~.1I
antike je nestalo s pozornice svieta i ona ~e .111Je
mogla sauvati samo u umjetnosti. Nakon lZ~Je~~-
ne stanke moralo j~ doi doba, kad se naJpr1Je
o'sjetio Jaki utjecaj izCl1rig:F~da.,.A o:lda,po~lije
_ustoen:ja, koje su proizveli barbarskI n::,rodl za
;eobe naroda, morala je pai;1tatinova,,)1~~~t!;()~ts
k~anskirri sadrajem, ..ali ne vie u antIknoJ. for-
mI jerje ve antfknih spomenika bilo. gotovo 1 ne~
stalo, a' jo vie antik~og duha. ~nbkl1~ for:m~ ~
antikui duh. zamienila je nova umJetnost, u kOJOJ
se jasno Iazpoznaje jaki utjecaj sjevernih bar-
bara. . .
O kranskom slikarstvu prije Konstantina Ve-
likog na iztoku daje nam neki pojam slikars~i ..u~es
3. st. u malim katakombama u AleksandTlJI 1 u
Dogrebnoj kapeli nehop~le El.'- Bagau~~, koja
Se moe smatrati starokrs6anskIm PompeJlma u
libijskoj pustinji.
 Iza Konstantina Velikogn8.$taje novo~doba za
crkvceno-sIikilrstvo. Iz tanlnog. svieta podzemnih
grobova die se kransko slikarstvo"! ulazi u sja}
ne bazilike. Sada prestaje preteno sepulkralni zna-
aj kranskog slikarstva. Nekadanje alegorije i
simboli nisu vie dostajali. Sveta poviest., dogma,
ivot i smrt kranskih muenika, kojima se u ast
podiu baZ'ili'ke,to je sada predmet kranskog sli-
karstVa. Kao to su katakombe dale peat prvom
kranskom slikarstvu, tako i sada razvitak kr-
anskog ivota i kranske liturgije stavljaju kr-
,ansk6 slikarstvo pred nove zadae. Dok je u kata-
kombama znaaj kririskog slikiirstva: bio eshl1to-
logijsko-parenetski, dob:va kranskp -likarstvo po-
evi od 4. st. u kranskim baziL<ama izrazito
dog~~~2~S~~<!e(!f~i.~iz~~~~j. U 4. i5. st. ivu naj-
vei crkveni otci i pisci.' To je viek prod()ra kra.~-
stva iz osobnog i porodnog u javni ivot. 'To jevi'ek
velikih dogmatikih borba. esto su mozaici u kr-
anskim bazilikama ovoga doba vidljivi trofeji po-
bjede katolicizma nad krivovjerjem. Tako je na pr.
arcus triumphalis u Santa Maria Maggiore u Rin:;u,
to ga je mozaicima, koji su do danas ostali sacQ.~
vani i gotovo neoteeni, dao ures'ti papa Siksto
III. (432.---':440.), zapravo velianstveni' slavoluk,
podignut u ast Gospe, kojoj je llI. efeki sabor
432. protiv Nestorija u,~ klicanje vjernoga puka
vindicirao slavni naslo...nTheotokos.
Sredite je itavog slikarskog uresa u.aQSidi i
na. arcus triumpharis - osobno ili simbolino -
uvie.k sam Spasitelj. To jeproslavljeni;Krist, koji.
'sa svog vjenog priestolja vlada i upravlja svietom
i nebom. Ovog Isusa navietaju prerod, propovier
daju evandjeliste, sl[.ve andjeli, arh!1ndjeli i mue-
nici. Ovaj Isus silazi u novozavjetnoj rtvi otaj-
stvenim nainom s nebesa na kranski rtvenik
pod prilikama kruha i vina.
Na prostranim zidovima, koji ~. di~ nad kol?-
nama, i koji omedjuju glavnu ladJu, slika .sem!:
slika iz starog i novog Zavjeta, koji je imao pri-
praviti i pouiti vjernike o otajstvu spasenja ljud-
iskoga rcx:w.po KristQ..
Nazidovima se kranskih bazilika slika kon~
kordancija starog i novog zavjeta: izsta.rog se
zavjeta izabiru oni dogadjaji i' :inotivi, koji su ti-
povi dogadjaja u novom zavjetu.
'premda i na iztoku i na zapadu imade u bazi1i-
kama ovog doba slika, slikanih al fresco, ipak su
za. ovo razdoblje znaajne slike u mozaiku, koje
rese' basilike i crkvene graevine i na kranskom
iztoku i na zapadu.'
I
Od fresko-slika u Kmu spominjemo samo one
U katakombamasv. Petra i Marcellina iz 4. st., u
Santa Maria Antiqua iz 8. st. i u donjoj (starijoj)
bazilici sv. Klementa iz 10. st. I ovdje, kao i u ka-
takombama, vriedi pravilo, da su slike to ljepe i
vrjednije, to su starije.
Antika je mnogo upotrebljavala mozaik, za
ukras poda. Ni u katakombama nije mozaik bio
:sasvim nepoznat, premda se tamo primjenjuJe
uglavnom Q.ornamentalne svrhe, a i to vrlo umje-
reno. Najljepi se mozaik iz katakomba nalazi da-
nas u lateranskom muzeju u Rimu. To su dva me-
daljona, od kojih jedan. predstavlja Flavia JuHa
..Juliana, a drugi njegovu suprugu Mariju Simpli Q
ciu Rustiku. Ovi mozaini medaljoni potjeu i~ka-
takomba sv. Ciriaka u Rimu, a raeni su oko god.
300.
Od milanskog edikta 313. do Alarihova zauzea
Rima 410. razvija se u Rimu monumentalno sli-
karstvo u mozaiku, koje resi kranske basi1ike.
Ovo slikkstvo nadovezuje na umjetniku predaju
antiknog Rima. Najlj~pi je spomenikov;og .doba.
mozaik u absidi Santq.. Pudenziq.na iz poetka 5. st.
No i iza opustoenja' g. 410. nastavlja Rim da mo-
zaikom ukrasuje svoje bazilike. Tako je bazilika
Santa Sabina sagraena culmen. apostolicum cum
Celestmus haberet Priinus, et in tota fulgeret epis-
copus orbe, dakle 422.-432. Baziliku je sv. Sa-
bine o svom troku dao podi~ipresbyter Urpis
Illyrica de gente Petrus, pauperibus locuples, sibi'
pauper, kako svjedoi veliki nadpis u mozaiku.
Gradnju je dovrio Siksto III. (432.--440.), koji
je, kako smo. ve vidjeli, dao mozaikom uresiti
slavoluk, a valjda i zidove u Santa Maria Maggiore.
Mo~aicina zidovima u Santa Maria Magiore prika-
zuju tip ove iz st. zavjeta od Abrahama i Melkisede-
ka do zauzea obeane zemlje. Na slavoluku je pri-
kazano izvrenje ovih starovjetnih tipova u Kr~stu.
Mozaici u Santa Sabina blii su antiknojpredaji i Ostrogotski kralj T'9odor:illosvojio je 493.\Ra-
umjetnosti staroga Rima od onih u Santa Maria
Maggiore, koji pokazuju znakove dekadanse. Uza
sve to su i mozaici 11 Santa Maria Maggiore u toni razdoblju nastaju mozaici u arianskoj krstio~
mnogim pojedinostima veliki u svojoj koncepciji i
izradbi. S mozaikom 6. st. u absidi bazilike sv
Kuzme i Damjana u Rimu poinje novi odlomak u
razvitku rimskog monumentalnog mozaika. Tu se
ve sasvim jasno oituje utjecaj iz Carigrada. Do-
sad su osobe, prikazane na mozaiku, bile pravilno
gradjene i nj,ihovo je odielo padalo u otmjenim
naborima. Odsad se opaa sve vea ukoenost, od-
ve stroga simetrinost u kompoziciji i pretjerano
bogatstvo odiela. Ovaj je bizantski utjecaj ve
podpuno razvit na slavoluku San Lorenza fuori le
mura i u absidama sv. Teodora i S. Agnese.
Razliite kunje i stradanja, kojima je hip iz-
loen sredovjeni Rim, sprjea.vale su samoniklu i
samostalnu umjetnost u Rimu u ovom razdoblju.
Umjetnika iniciativa u Italiji sve vie prelazi na
Ravennu i preko ove na Carigrad i iztok uobe.
Mozaici u Ravenni pripadaju rimskom, gatskom
i carigradskom. razdoblju. Ove tri skupine mozaika
u Ravenni sainjavaju veliku sauvanu zbirku, na-
dasve vanu za razumievanje kranske umjetnosti,
osobito mozaika, od 5. do 7; stoljea ..
Kad Je car Honorije.prenio priestolnicu zapad..;
"~~"'f4;:t;~?:~',!a::::~'7'Y:~<f~"":"
nog rimskog carst.v::r'uRavennu. pOClil]eu ovom
~, .. _'
gradu velika umjetnika djelatnost. Ravenna do.-
due nadovezuje na tradicije rimske umjetnosti, al~.
doskora zasjenjuje Rim, koji je poeo naglo opa-
dati. Rimskom razdoblju pripadaju mnQgi mozaici
li Ravenni, kojih je nestalo, a sauvali su se samo
prekrasni mozaici u krstionici pravoyjernih i u.
mauzoleju Gal1e Placidije. Uz mozaik u absidi
Santa Pudenziana uRimu predstavlj.aju mozaici u
mauzoleju Gal1e Placidije u Ravenni (449/50.)
vr:llu:nq(;ril1J,sk~.ulnj~t:nos~~?l1J,ozaiku.. To vriedi
osobito zadobrdg pastira.u tom mauzoleju. . ..>
vennu i sad poinje gotSko razdoblje. Ovo"razl.oblje
traje do propasti gotskecvla:stiu Ravenni 555. U
nici, jedan dio mozaika u Sant' Apolli1:wre Nuovo,
Teodorihov portret i mozaici u Santa Maria Mag-
giore. .
Iza propasti ostrogotskog kraljevstva nastanio
Se carski namjesnik u Ravenni. Sad nastaje opet
procvat umjetnosti u .Ravenni. Najljepe, to je u
to doba stvoreno u Ravenni, bez sumnje su mozai-
ci uS.(lnYit,~le. Oni su nastali u doba cara Justini-
:ana, ddidJ""bdmah iza propasti Ostrogota. Sasvim
su slini onima, koji su odkriveni u Aja Sofija u
Carigradu.
Kranski je iztok od 5. st. dalje sve vie resio
svoje hramove mozaikom. Naalost su Vandali,
:ikonoklastike borbe i na kraju Islam najvei dio
unitili. Ostali su samo jo neznatni ostatci. Mozai-
ke u crkvi sv. apostola u Carigradu izradio je 'Eu-
1ali08, jedan od prvaka u slikarstvu, u doba Ju-
stina II. (565/78.). I mozaici u Aja Sofiji nastali
su u isto doba, ali su kasnije, kad je Aja Sofija
wetvorena u moeju, prekriveni. Sada se nastoji
oko toga, da budu opet odkriveni. Kad ovi mozaici
opet zasjaju, moi e se mnogo vie rei oi razvitku
bizantske slikarske umjetnosti. U Solunu su se sa-
.
uvali mozaici li crkvi sv. Jurja i u crkvi sv. Deme-
trija. Ovi su posljednji odkriveni 1907., ali su naj-
veim dielom uniteni velikim poarom 18. VID.
1917.
Zlatno doba carigradske umjetnosti u mozaiku
p7'ekinule su na neko vrieme ikonoklastike borbe.
Nakon to je za IV. kriarskel vojne 1203. Carigrad
ibio opljakan, poinje stalno opadanje umjetnike
vriednosti bizantskog slikarstva, dok konano nije
i Carigrad. 1453. pao u turske ruke. Dalje ivi bi-
zantska umjetnost (kao shema gotovo bez due)
.cnSobitona Athosu sve do danas.
Osim zidova, absida i kupola sa sl1karskim ure-
som imamo ve od 5. st. amo i na iztoku i na za-
padu i slike, koje su raene izravno ili neizravno
na drvu, te email-slike u zlatu. Takva je slika t. zvo
Aheropita uRimu. Potjee iz 5. st., a uva se u
kapeli Saneta Sanetorum u Rimu. U istoj je kapeli
meu ostalim dragocjenostima naen i kri s email-
nim ukrasom, koji prikazuje neke prizore iz ivota
Isusova. Raen je u 6. ili 8. st.
Srednji viek
Kao to se sauvalo malo crkvenih graevina ti
Fr~~cuzkoj i~jem~~koj iz ~oba Mero\Vi~J~:3; ..L~::lr:-
lovlCa, tako 1 o nJIhovushkarskom ukrasuzna-
d~mo dosta malo. Veinom su to bile al fresco-
sItke. Ali vee su i znamenitije crkve zn~le biti
ukraene i mozaikom, kao na pr. Aix le Cha-'
pell~ ~arla Velikog. U pitanju svetih slika po.,.
s~avlOJe Karlo Veliki naelo; Nec frangimus, nec
ac~:?Fan:lJs<s.><.U stvari je to. znailo .poqupirati
umJetmku djelatnost u crkvenom slikarstvu. i za~
uzet! pr~vovje:no gled'te u pitanju potivanja
sve~lh sl~ka. ,Ltbri Carolini sto spominju slike in
par::ete swe m tabu la. Sve je to propalo, izgorjelo.
ull1steno. Ostale su jo samo brojne sitnoslike u
k~.deksim:::sv. Pisma i u liturgijskim knjigama. PO
njIma mozemo sebi stvoriti neku predobu i o mo-
numentalnom slikarstvu ovog doba.
U Rimu odaju fresco-slike u Santa Maria An-
hqua jz 8. st. snaan utjecaj miniatura iz Rabulina
eV<aI:.elistl!r~
(Razpee). Vane su fresco-slik:e. li
dO~~~D.Cr:~Vl sv. K:Ie.l1len!a.Gornja je crkva iz-
go.rJela 1084., kad je' Rob~rt Giuscard OSVOJio Rim.
SlIke u d0n,joj crkvi ostale su sauvane i ~vjedoe
o .~ek~~ansI tehn.i~e, ~li i o nastojanju da se pri-
b~e ZIVOtU .. ~otJ.ecu.Iz 7.-11. st. Na jednoj slici
",l~lmo sv. :1:11a :. Metodija i Spasitelja, koji blago-
SIlJe na ~rckI nacm. Na drugoj je opet slici prika-
zan? s:recana sahr~na m::tvog tiela sv. irila u ovoj
baSII~cl.OVf s~ slIke vazne zato, jer prikazuju ta-
danJe dogaaje, te se po njima mogu prouavati

liturgijski obredi i liturgijska od:ela. Mozaici u
gornjoj basilici San Clemente iz 12. st., kao i mo-
zaici u Santa Maria tras Tevere iz polovice 12. st.
Ddaju u razliitim pojed:nostima jo uviek bizant-
.ski utjecaj, ali i izvjestnu samostalnost. Spajanje
.se rimskog i bizantskog shvaanja oituje i u
tomu, ,to Isus i Gospa sjede na istom priestolu ;
Rim' je dosad postavljao samog Spasitelja kao sre-
dite, a Carigrad je volio da na priestol u sredini
postavi Gospu. Normanski je kralj Roger II. 1148.
:stoinu crkvu u Cefalu u S~ciliji dao ukrasiti mo-
zaicima, koji predstavljaju velianstvenu. simbiozu
normansko-carigradske umjetnosti. Ovoj vrsti pri-
padaju i mozaici u CapeIla Palatina i u maloj crkvi
Martorana u Palermu, kao i u stolnoj crkvi u Mon~
reale.
Ali nesamo Sicilija i djelomice Rim, nego i Mon-
tecassino nema v:e u poetku II. tisuljea vlastite
umjetnosti. Radi nestaice domaih umjetnika mo-
rao je opat Desiderije 1071. pozvati umjetnike, iz
Carigrada, jer domai umjetnici nisu vie bili ';"'jeti
m()zaiku. Carigradski se utjecaj ne zapaa samo u
junoj Italiji, nego i u sjevernoj, kao na pr. ll$an
Marco u Veneciji, pa uMurano iu r:r?rcE:'llo.U stol-
noj crk~i u Murano i u Torcello pr'ikazaii.a je Gospa
u sreditu abside, posve po bizantskom obiaju.
U Italiji je dakle nastupila neka stagnacija
umjetnikog stvaranja i napredovanja. Kao to 1'0-
maniko graditeljstvo nije nastalq u Italiji, tako
nije Italija bila ni prikladno tlo za l' o man i k o
s 1 ik a rs tv o. Talijanska je umjetnost ekala
svoj as da se probudi na nov ivot, a meutim su
vodili sjeverni narodi, osobito Francuzka i Nje-
maka. I tamo se osjea utjecaj iz Bizanta. To je
i razumljivo u doba kriarskih vojna. Ali taj se
utjecaj oituje na sasvim drugaiji nain. Roma-
nika je arhitektura tako rei sama sebi stvorila i
svoje slikarstvo. iroke zidne plohe romanikih
crkva, graene opekom, bukom i netesanim kame-
nom, traile su slikarski ures. U romanikim crkva-
ma doista vidimo, da se bojom i slikom rese ne-
sa;:n0 zido~i, nego i stupovi i portali i stropovi.
SlIke ne djeluju ni plastiki ni pers}Jektivno, nego
samo plono, poput ilima, podpuno se prilagou-
jui arhitektonskom okviru. Tu esto nema ni go~
vora o kakvoj perspektivi ili anatomiji. Pojedinosti
su, osob:to u prvo doba, i odvie grube, ali cjelina
je u svojem arenilu boja, na modroj pozadini, po-
Sve skladna. Slike imadu jo uviek preteno doO'~
matsko-didaktini znaaj. Slikari su velikim dielo~
redovnici ili klerici. Stoga ova umjetnost ivi u
svetitu, daleko od svjetske buke i razkoi. Ove
slike ne potiu samo na molitvu, one su same sla-
vospjev Stvoritelju, Spasitelju i Gospi. Tehniki je
postupak prikazao sveenik TheofJ oko 1100. u
svom djelu Schedula diversarum artium.
U Francuzkoj se iz tog doba malo sauvalo.
Najvaniji e biti ciklus slika u St. Savin u Poi-
..tiersli iz 12. st. To su slike, koje prikazuju prizore
izOdkrivenja, iz starog zavjeta i iz legende o sv.
Savinu i sv. Ciprianu.
U Njemakoj je ostalo sauvano mnogo VISe
slika. Primjera radi spominjemo Gospu na prie~,
stolu, okruenu sa 16 anela u crkvi Maria zw'
Hi5he u oSoest. Bizantski je utjecaj i odvie oit.
Unijetnikl:t1epolo za rukom da freskom gotovo
post:gnedojam mozaika. Nisu sve romanike slike
u Njemakoj u tolikoj mjeri ovisne od Bizanta, kao
one 'oli Soestu. Tiekomeielog je 13. stoljea izradi-
van niz slika u stolnoj crkvi u Braunschweigu, gdje
se oituje ivot i utjecaj njemakog srednjeg vieka
i hagiografije.
Visoki; ali bogato razlanjen: zidovi g o t i k i h
crkva nisu pogodovali razvitku slikanja na zidu.
Zato se ovo slikanje nekako gubi u doba gotike.
Ipak imamo. jo sauvane slike na pr. na ogradi
kora u stolnoj .crkvi u Kalnu oko 1300., uB1.lrg
Karlstein i u samostanu Emaus k.,od'PraO'a iz doba
, b
KarIa IV. (1346.:---1378:), te Giottove freske u S.
Francesco u ASi3is;.oZa gotiku je znaajno slikanje
 vltarnih ~lika :':la drvu T slikanje prozora na staklu.
Ve je prije . bilo slika, ..slikanih. na . drvu ili t~a-
nini kakotodokazuje na pr. A.heirbpeita ,u RimL!
iz6: stoljea i kasnobizantska slika Spasiteljeva
lica u Rimu, poznata kao Veronikin suda!ium.1 To
su bile slike, kojima su vjernici izkazivali osobito
potovanje. Ali odkako se mjesto jed:lOgrtv.:~i~a
u istoj crkvi podie vie rtvenika u cast razlIcitlm
svetcima i odkako sveenik kod celebraCiie nije
vie okrenut prema puku, poelo se na htvenike
stavljati najprije svete moi, a onda slike, reliefe
ili kipove svetaca. Tako se u gotika doba osobito
ra:zvilo slikarstvo na drvu.
Veliki su prozori gotikih. crkva proputali od-
vie svietla. To je svietlo"'fiffo"H6dvie jednolino i
otro. Zato se gotiki prozori rese bojad~sanim. sli-
kama, koje ublauju prejako svietlo i nadomjetaju
slike na zidu.
Kod gotikih slika na drvu moemo razlikovati
razliite kole. U Njemakoj ima posebno mjesto
eka kola, koja radi za Karla IV. (1346.---:;:1378.).
The o dor i c hvo n Pra g (1348.-1367.) na-
slikao je na drvu 133 velike svetake polufigure,
1 Od mnogobrojnih je t. zvo pravih Isusovih slika
sooobito znamenita Ver o n ika, t .. j. ver a i c on u
crkvi sv. Petra u Rimu. Ova se slika pok8.zivala llpdo,.
astnicima, koji su iz dalekih krajeva dolazili u Rim,
:Hodoastnici su je dugo promatrali s velikom pobo-
nou. U najviim je vrhuncima Danteova neba namje-
sto Beatrice preuzeo vodstvo sv. Bernardo. Dante po-
reuje (Par. XXXI. 103-111) svoja uvstva, kad je
ugledao sv. Bernarda, s pobonim potovanjem, kojhll
'Su strani hodoastnici gledali t. zvo Ver o n i k u :.
Qual e colui che forse di Croazia
viene a veder la Veronica nostra
che per l'.antica fama non si sazia
ma dicenel pensier, fin che si mostra:
Signor mio Gesu Cristo, Dio verace,
OI' fu si fatta la sembianza vostra ?,
ta! era lo miran,do la vivace
carlta di cohil, che in questo mondo
contemplando, gusto di quella pace.
koj:ma je obloen zid kapele sv. Kria u Karl-
steinu. Snane osobe,uzkih plea, ali iroke i ka-
raktert~tiGne glave, blaga-izraaja u 1iCl,l"preuzete
su po Z.lvotU. yotiki tip drvenih slika najpodpunije
~e raz,?lo u Kolnu. MaJstorsko djelo starije k6lnske
skole Jest oltar sv. Klare u stolnoj crkvi u K6lnu.
:zradili. s~ ga majstor W il he 1 m (1378.) i nje-
""o~ ucelllk Hermann Wynrich. POd otje-
caJen:, Ec~arda Taulera i Susa prenosi umjetnost
:s~etacke hkove sa zemlje u neku eteriku Sf,)I'U.
VIs?ke i .vitke pojave ovainih lica, malenih i punih
usta, bUjne plave kose, malenih ruku, ivu nad-
zem~ljskim ivotom, puni slaane pobonosti i nje-
JOStI .. Ka~. je ve kilnska kola bihi. u Opadanju.,
ro~azl u, Koln oko 1430. iz Meersburga am Bodensee
j~tJ~pan, L o c h ner j unosi u k6lnsku struju snani
lfe.a1lzam, spretno ga sjedinjujui s k6lnskim ide-
(,f-hz~om. ~~jglavnije mu je djelo oltar svetih triju
, ~r~lJa u Kolnu. Na glavnoj je slici ovog triptihona
' jpnk~zano .~oklonstvo svetih triju kralja, a na po-
1bOlllm krilima sv. Ursula i sv. Gereon. Ove slike
:Z~VU ?ise:om u sveukupnom nizu njemakih poho"-
:~Ih shka 1 s pravom poreuju Lochnera s fra Ange~
:hc.om.. Nakon Lochnerove smrti (t 1451,) pre-
<otnnlJe u kolnsk.oj struji mah nizozemski realizam:
:svete su osobe odjevene u bogate haljine tada-
Jt1ji~e, biblijski Se prizori odigravaju u graanskoj
SObI, zlatna pozad'na ostaje jo samo za zrak. Tako
~lika Meister des Marienlebens, Meister der Lyver-
schen Passion, Meister der heiligen Sippe. Uz svete
~so?ei .biblijske. dogaaje prikazane su lll110ge PO~
.~edlllostI tadanjeg graanskog ivota u SVOm svo-
Jem ~renilu. z:ti ,su lju~i, ili oni, koji rade zlo, pri-
.ka.zall1 ~ao .ruZll1,. a~1 JO uviek ne uspievapravo
prikazatI ruzno ruzll1m, nego je to esto puta i od-
'Vratno i skoro s~eno. ~~t~~v~~1EB.i;.k..Q!L.m:ipa<i"!,
:Konrad von Soestl njegovo R8:pee u' Bad Wildun ..
~en: Fa~izeji i vojnici su westfalski plemii i se-
]J~cI,prIkazani po prirodi, ali svete su ene na~
shkane idealistiki. Westfalska je kola rado slika1a
Razpee s mnogo realizma, vjerojatno pod toskan-
skim utjecajem preko papinskog Avignona. Budui
da su idovi vojn:ci i sluge na tim Razpeima pri-
kazani kao tadanjiW estfalci, pala je rie, da su
Krista razapeli Westfalci. Najvie je gotikog<<:
shvaanja i idealizma sauvao Meister von Liesborn
1450. u svom Razpeu i 4 prizora iz :vota Isusova
u benediktovskoj opatiji Liesborn. Najveu je slavu_
od svih svojih sunarodnjaka stekao Mar t i 11'
Seh o n g aue r, uenik Kaspara Isenmanna i
Rogiera van der Weyden. Poznate su njegove ma-
done, osobito Madona irn Rosenhag (1473.) i ona
u bekom muzejtc. Svoju slavu zahvaljuje Schon:-
gauermoda vie svojim bakrorez:ma nego svojim
slikama. Njegovo Veliko Razpee, mala lVIac1onna"
Sv. Mihael, jJosve su samostalna djela, puna i--
vota, izraena majstorskom tehnikom. Kad je umro '
Schongauer (1491.), zapoeo je svojim radom
Han s H o I b e i n st ari ji (H72.---1524.)
AugDurg'll..Upoetku je jo ovisan od Schon-
gauera, ali je jai od njega i nadvisuje ga kolori-
tom, njenou i znaajnou. Na svojim slikamat
ml1ke Isusove nasljeduje dramatslm ivahnost pasi-
onskih igara i ivo crta grubost slugu i vojnika ..
Posljednjih 12 godina svoga ivota prekida Holbein
s dotadanjom njemakom umjetnikom tradicijom
i sviestno unosi u svoje slike renesansni ornamenat
oslabaajui se realistikih spona. Holbein je stvo-
rio skladne pojave idealne ljepote, u kojima se UL
jedno slieva Lochnerova njenost i' harmonija tali-
janske orenesanse. Glavno mu je djelo ovog raz:
dobIja oltar sv. Sebastijana sa sv. Elizabetom i
Barbarom (u miinchenskoj Pinakotec:). Ovim svo-
jim djelom postaje Holbein pionirom njemake
renesanSe.
NizozeITlsk? je slikarstvo preko' brae Huberta
i JaI1a''Va1}:'E:YGka.dalo pravac razvitku slikarstvat
SV()g~"d~b~::it;tb-~-r} v<l I1<~,Y.G k, roen -oko god.
1370., umro:-1426;,:'ci:"i':Ge'g~~;
'mlai brat Jan, stvorili
su ono djelo, kbje' im je premie10 slavu za sva '"re'-
mena: znameniti olt~r l~c;~ntu. _SEke ovog oltara
prikazuju poviest -ljud1{ogspa.senja po Jaganjcu
Bojem. Na ovih se 12 ploa skladno sjedinjuje veli-
anstveni idealizam s privlaivim realizmom, i zato
ovaj oltat,danas jednim dieloln u St. Bavo u
Gentu, a dielom opet u Bruxelles i u Berlinu, ostaje
uza svu svoju mistiku uviek razumljiv i bliz. R o-
g i e r van der W e y den (1400.~1464.) radi u
Bruxelles; ugoaj je njegovi4 slika vie lirian od
van Eycka, crte otar, kao da klee u. kamenu,
kompozicija dramatina. Najranije mu je djelo Raz-
pee i Skidanje s kria u Escorialu, a najglavnij~
posljednji sud u Beaune. Na slici; koja prikazuje tri
kralja (u miinchenskoj pinakoteci) dva su mudraca
s iztoka prikazana kao burgundski knezovi. Han s
Me mli ng (t 1494.) predstavlja vrhunacnizo-
zemskog slikarstva 15. st., a ujedno i prestanak ove
kole. Njegove su slike jo ljubkije od Rogierovih,
ul sklad je izmeu gotike i renesanse jo vei, osobe
su vrlo skladno graene, ali lica su im esto pu-
nana; sve je, do u najmanju s.:tnicu, najpomnij'e
izraeno. Priroda nije Melingu samo puka dekora-
cija. Ornamenat mu je renesansni. Slikao j~ Ma-
done, posljednji sud, muku Isusovu, seda:n alosti
i sedam radosti.
Trinaesto stoljee stoji u Italiji u znaku vjer-
skog oduevljenja i zanosa,to ga je razbudio sv.
Franjo Asiki. U isto doba,. kad se preko Alpa po-
inj~.. razvijati gotika umjetnost, razbuuje se 11
Ita:1J~,.posebice u Sieni i Firenzi, nova umjetnost.
kOJa Je proizala iz talijanske narodne due. Ci-
mabue, Giotto, Orcagna, fra Angelico, nemaju dru-
ge veze s gotikom, osim okolnosti, da u njihovo do-
ba preko Alpa ivi gotika .. Zato ni mi ne emo
o njihovim slikama govoriti ovdje, gdje razpravlja-
mo o gotici, nego emo s njima zapoeti prikaz re-
nesanse.
 Glave su na njegovim slikama jo p()llefoualate,
elo je visoko, oi uzke i otre, odielo'j;og;{;9cl.vie
plosnato, s otrim naborima, TO su sve za.dae, koje
ekaju, da ih riee kasniji majstori. Ali najvei je
korak uinjen: pribliellje,,grirodi.. Giotto slika u
,')an Francesco u Aslsr'vo1~':prve'slike. Zatimodi-
lazi u :Padovu i slika. ovdje. 1303/6 u Santa 1VI(J,Tia
dell' _4rena ivot bI. Djevice i Isusa u 38' prizora.
Poetci renesanse Tu se ve u punoj mjeri oituju Sve odlike Giottova
kista. Iz Padove vraa se Giotto u svoj rodni arad
Ve se na nekim mozaicima uRimu, tako napI'. .Firen~u i ~amo' ostavlja brojne. svoje uenike, "'koji
'tJ Santa Maria in Trg-stevere1291., opaaju znaci Idu .n?ego.vlm stopama. Najvaniji su njegovi sljed~
oslobaanja od bizantske sveane. ukoenosti i vra- bemcl Spmello Aretil10 (i' 1410.) iOrcagl1a (i' oko
anjaivotu. Ali" ovaj prekid' s bizantinizmom nije 1377.). S p i n e Ilo slika u Arezzo .Firenzi i Pisi
proveo Rim, nego Firenze i S~ena. . i razvija dalje osjeaj prostorno~ti. Andtea d.i
Dva su imena, s kojima su povezani 8
P9 etci Cio ne Oi e~ g na usavrVj~' pe!spekyvl1.~ra].{f.l.i
renesansnog slikarskog umiea' u Firenzi: Cima1?ue svietla i ublauje Giotto~u 'dramatin'ot"Spomena
i Giotto. je vriedan osobito njegov Paradiso u kapeli StrDzzi
Cenlli di Pepo Ci m a b u e (1240.~1303.) prvi li S. Maria Novella u Firenze (slikao moda njegov
konano prekida s bizantskom manirom. Taj pre- brat. NardoU 1365.), te oltama slika s Isusom,
ki nije podpun,alijekop?-an, jer se vie bizanti- sv. Petrom i sv. Tomom).. .
o.".",'''

nizam hikad ne vraa u Italiju. Cimabue je odgojen' C'. v v '.' "',

I 0lene~am Vise vole IJubkuliriku'\ od~~a:lllati~

jo u' punom bizantinizmu. Ali nakon svogabo~
nosti. D u c c i o di Buoninsegrla;. suviemel1~k CIma-
ravka u Rimu 1272. daje Cimabue likovima, to ih
bua, postao je glasovit s velike oltarne slike za
slika njegov kist, ivot i kretnju, a kompoziciji iJ
stolnu ~rkvu u Sieni. S prednje je strane ~aslikao
tave slike nutranji odnos i gotovo dramaticnost.
Gospu, okruenu anelima, a na stranjoj strani' 27
l.Ygornjoj crkvi San Francesco u Assisi slika Cl-
prizora.iz muke Gospodnje. Poradi njeneljubkosti
mabue oko 1280. snano Razpee, prizore iz Odkri-
Ducciovih slika porediIisuga s majstorom Williel~
venja i anele, a u kripti Gospu sa sv. Franjom,
mom u .Kolnu. Ducciov uenik Simone Mar t i n i
. 9,.l:~U,,"?,~~12?01gB~(~266.-1337.) ide jo (-t. 1344.) radi~ u Sieni, Pisi, Assisi,Napulju i Avi-
Jedan korak dalJe. (jn nastoJi svaki prizor i svaku
gnonu. Njegove su slike u sebi sjed:nile i odlike i
osobu prikazati vjerno prema prirodi, onako, kako
mane sienekog slikarstva onog doba: velilmJjub~
Se to zbiva u ivotu. Taj je korak tako velik, da ni
kost aneoskih i enskih pojava i nedostatak nu~
Giottu nije polo za rukom sasvim se otresti svega
tranjeg ivota u kompoziciji.
onoga, to je dotad sputavalo ivot u slikama. Ali
Giotto je smjelo zakoraio i time je postao prvim Razliiti su firentinski i sienski umjetnici oVOO'
slikarom talijanske renesanse. Cimabue se odrekao razdoblja slikali u Campo santo li Pisi. Uz slike i;
bizantske neI!.Q.liIet!lQ.~JLL!3_hematinosti, a GioUo poviesti spasenja iz st. i n. zavjeta iztiu se slik8
je u ivot (kreti1ju unio duil-'C'oj'ecaj. Prirodu pakla, posljednjeg suda i ttiumfasmrti iz polovice
slika Giotto jo samo povrno, ali on je vid i. 14. stoljea.
 U Firenzi, Sieni i Pisi pripremili su spomenuti
:p,;ne ivota u Bogl\i vjena Bogu posveena
umjetnici obnovu talijanskog slikarstva u 14. sL,
:PJesma. Kau, da je fra Angelico slikajui pjevao
:p()znatu pod imenom rane renesanse. Rana rene-
pobone pjesme i plakao od ganua.SienekaJjub-
~ansa u. sLka~stvu razvija se u Toskan:r'I'"'Urnl)rtji
kost njegovih likova izvrstno je sjedinjena s clubo~
1 prelaZI u vIsoku renesansu uPadovi Veneeijii
B()logni. ' . kom ozbiljnou i z:;tto je daleko od toga da djeluje
.sladunjavo. Fra Angelico voli prirodu, dobro crta
~ako,? Cimabue, Giotta i Oreagne pojavljuje se
i vjeto vlada kistom, pa tako stvara one nadze-
u FirenzI Tommaso di ser Giovanni, nazvan MaT"
maljske .Gospe i antele, lwjima moda u eielom
~acei o" roen 1401., umro ve 1428. U R,i~lt
krans~om slikarstvu nema premca. U njemu se
sl'ikil"U:"":5'an
Clemente mueni'tvo sv. Katarine. a u
sjedinila mistina pobonost s iskonskom umjet-
Firenzi kapelu' Brancacciu Kar-melia'!lskoj c~kvi.
nikomsnagom, koja svu ljepotu vidi samo u Bogu
Kau, da su svi znatniji umjetnici pa i Rafael i
. . . '
MIChelangelo, esto dolazili u tu .kapelu da vide,
i u odrazu Bojem, kako se odrazuje u anelima i
ljudima. Na njegovu grobu u Santa Maria sopra Mi-
kako treba slikati. Dub:na. prostora poznavanje nerviL u Rimu stoji nadpis: Hic j.acet venerabiliis
anat0tr!:ije i odraavC\.njezbiljskQO"iydta to su od-
pictor Fr. lo. de Flor. Ordinis Praedieator. 1455 i
like Masacclovlll'slik1t. Jo se dodue za~aaju tra-
epitafij, to ga je sasta.vio papa Nikola V.:
govi ~poze modela, po kojima je slikao, ali to je
ve bIO odluni korak dalje od Giotta i njegove Non mihi sit laudi, quod eram velut alter Apel1es,
kole. Sed quod luera tuis omnia, Christe, dabam.
Uz Masaccia predstavljaju ranu renesansu u Fi- Altera nam terris opera extant, altera coelo:
renzi fra Angelico da Fiesole, fra Filipo Lippi, Be,.. Urbs me IoanneIT).flos tulit Etruriae.
nozo Gozzoli. Sandro Botieelli, Filippino Lippi i U Strossmayerovoj galeriji slika u Zagrebu na-
Domenico Ghirlandajo. . . lazi Se fra Angelicova Stigmatizaeija sv. Franje
asikoga i Smrt sv. Petra muenika.
FJ':",~,-".~b~LY~l1l1.~
i, nazvan"Al\g!'l.li~o, lan Sasvim drugim putem ide fra Angelicov suvre-
reda'v:"'15omhlr'f{'a"'~'u
Fiesole kod' Fltenze, roen
J!lenik, Karmelianin FraFi lip oL) P p i. G.
1387. boravi najprije u Cortoni, zatim dolazi 1436.
1452. boravi u Prato i slika u tamonjoj stolnoj
li San Marco u Firenzi i polazi konano 1447. na
crkvi ivot sv, Iva'na i Stjepana.' Kad Se zagledao u
poziv pape Eugena IV. u Rim. Tu je i umro 1455.
Lukreciju" Buti, ostavlja samostanski ivot i umire
Sahranjen je u crkvi Santa Maria sopra Minerva li
li Spoleto 1469. Njegove su Madone liepe Firentinke
Rimu. Od fra Angelikovih slika na drvu spomi-
onoga~oba, prikazane arobnim koloritom. Aneli
njemo triptihon1433. s Madonom i 12 anela~glas-
su mu firen'tinski djeaci, odjeveni u andeosko ruho.
bara, zatim triptih on s krunjenjem BL Djevice li
Slikao je al .fresco ina' drvu, no najbolja su mu
Firenzi i oltarnu sliku snimanja s kria. Ovo sni-
djela na drvu. Poradi svjee ljepote, pune ivog, ali
manje s kr:a djeluje kao prava vizija nepristu-
blagog realizma i sjajnog kolorita, mnogo su se
pan~ velike umjetnosti. Pa ipak su fra Angelicovi
eienile i ciene se i danas njegove Madone, tako ona
fresk1 u San Marco u Firenzi jo ljepi, snaniji i
u Palazzo Pitti i u Uffizi.Fra Angelica je ljepotu
dublji. Mi spominjemo samo ova Razpea i kru-
gledao drugim oima nego fra Filippo. Fra Angeli-
njenje Marijino. U Rimu slika pod kraj svog ivota
. cove su pojave 1iepe, ali djevianskiiste a fra
1440/5. kapelu sv. Lovre u Vatikanu. Fra Angeli-
Filip o slika draestnu eljad ovog sVi~ta kao
cove su slike proete istinskom religijom. One 511
Cospu, anele i svetce, /.
 Sandro Boticelli (1447.-1510.) ide jo i Firentinsko se slikarstvo pod kraj 15. st. uda-
dalje, te na svoje svete slike stavlja vei ili manji ljilo od duboke pobonosti ft:a' Angelica da Fiesole:
broj portreta ivih mogunika, a draestnu ljepotu Dno slika dodue vjerske predmete, ali shvatanje
svojih madona, anela i svetaca zaokruuje blistavo- ovih predmeta nije vie vjersko, nego posve svje-
skladnim bojama i nekom tugaljivom njenou, tovno. G. 1492. umire knez Lorenzo. 1494. umire
koja mnoge udi privlai. Zato se mnogima i toliko Ghirlandajo. 1497. sakuplja svjetina pod vodstvom
svia Boticelliev tondo u Uffizi u Firenzi s Gospom, Savonarole ove svjetske tatine i baca ih na loma-
koja pie Magnificat,a diete Isus kao u ekstazi U, koja Se razplamsala na trgu. 1498. unitava ta
vodi majinu ruku. Boticelli se mnogo zanio za ista razorna sila vatre tielo plamenog Savonarole.
Dantea i - to zvui gotovo kao paradoks - za U Firenzi je na as morao prestati umjetniki rad,
S<J,.YQnar9lu. Danteova su djela bila dobra hrana za Sve je bilo uzrujano, zastra,eno, poremeeno. Iz Fi:.
renze prelazi umjetniko sredite llUmbriju i onda
Boticellievu pje'sniku matu. Ali kad je Savona-
u Rim.
rola onako tragiki zavrio svoj ivot, kao da je
presu:o izvor Boticellievog pjesnikog zanosa. Na Ranoj renesansi pripadaju Umbrijci: Piero della
Francesca i njegovi uenici Melozto da Forli, Luca
poziv pape Siksta IV. sudjeluje Boticelli 1482. s
Signot'elE, Pietro Perugino i Peruginov pomonik
drugim firentinskim i umbrijskim slikarima svoga
li sikstinskoj , kapeli u Rimu Pintoricchio.
doba u slikanju prizora iz st. zavjeta u sikstinskoj
kapeli u Rimu. Piero della Francesca (1420.-1492.)
\
radi u ulju i al fresco ponajvie u svojoj uoj. do;-
U Strossmayerovoj galeriji slika nalazi se Bogo--
movini oko Arezza. Spominjemo Pierove freske li
rodica s Isusom, djelo jednog nasledovaa Sandra
crkvi sv. Franje u Arezzu. MeI o zz oda For 1i
Botticellia i Sv. Porodica s malim sv. Ivanom i sv.
(i' 1494.) nauio je od svog uitelja perspektivu,.
Margaretom, koja se pripisuje Filippinu Lippi
ali ga nadvisuje izvanredno liepim oblicima.
(1457.-1504.), ueniku Sandra Botticellia.
U Rimu je u crkvi sv. apostola slikao na stropl't
I Domenico Gll i rIa nq aj o (1449.-1494.) Uzaae Isusovo, poznato po prekrasnim anelima-
slika' u sikstinskoj kapeli za'jedno s Botticelliem glasbarima. Luca S ig n ore lli (1441.~1523.,)
poviestne pr:zoreiz sv. Pisma. Do'De je poviestno slika na drvu i aL fresco, no znaajn.ijesu njegove
sl:karstvo njegova najjaa strana. U koru Sa1Lta fresko-slike od njegovih ulja. U sikstinskoj kapeli
Ma7,'ia NoveIta u Firenzi s.lika prizore izivotaBl. ti Rimu slika 1482. posljednje dane i smrt Mojsi-': (
Djevice i sv. Ivana. Ti su prizori preneseni u sve- jevu; a 1499.-1506. posljednje stvari u stolnoj
ime divot-graevine ili prekrasne krf;l.jine. Osobe crkvi u Orvieto: pad Antikrlsta, lizkrsnue mrtvih,
su sEkaneprema ivim ljudima u Firenzi; a.njihqve pakao i flebo.U kompoziciji se kojiptlt ini, kaci da
su, haljine kopirane s tadanje firentinske nonje. utire put Rafaelu. Stvarno je.ignOreJEsvojQm ..Qb::.!
Na drvenim oltarnimslikama unosi Ghirlanda.jo radbom golog tielapredteaMichelang~ibv. Pietro
ivot i pokret meu svetcima tako, da ne slika ~~llJg.,L.t;lj~ (1446:-1524.) slika takoe~ u siks~
svet ce osamljeno poredane oko Gospe, nego kao da tinskoj kapeli u Rimu 1482. (predaja kljueva sv.
meusQbno izmjenjuju misli, pa se obraaju i. gle., Petru). zatim u Santa Maria' Maddalena dei Pazzi u
qaocu pozivajyi ga na. pobonost. To je tip Santa Firenci znamenito Razpee sa sv. Benediktom i
Conversazione. kojuje Rafaelu svojoj Disputii li Bernardom' i na drvu skidanje s kria. danas u .ga~
Atenskoj koli grandiozno razvio. letiji Pitti. Perugino je b:ouitelj Rafaela SantL
Odvie se dao zanieti modom sanjive tugaljivosti i ali mjesto plastinosti volej)gjneL sjajne "kolo"
slaanosti. Zato ga Je ..njegov uenik Rafael ve za ristine efekte. Najznamenitiji mletaki slikar oVOg
ivota dqJeko nadvisio. Perugino je uostalom pre- doba jest (}i()\,<lcnIli13 ..~JJitlj (1428.-1516.). Po-
ivio Rafaela. U Strossmayerovoj se galeriji slika znate su n]'egov'e'razliite Santa Conversazione ti
uva Kaiserova kopijaPeruginove slil<;:e: Isus na ulju, oosobito ona u Akademiji i u S. Zaccaria. u-
kri.u. Pintoricchio (1445.-1513.) je pomagao Pe- reI' je smatrao ve ostarjelog majstora najboljim
!uginu kod slikanja Mojsijeva puta i Isusova krte- slih.arom. U Strossmayerovoj galeriji slika uvaju
nja u sikstinskoj kapeli u Rimu 1482. P~rygin(}je se dvie odvojene ploe, na kojima je naslikan sv.
na.slikaoM()jsjevu i Isusovu glavu, a drugo je iz- Augustin i sv. Benedikto. Pripisuju se Giovanni
radio P i n tor i c c h io. U Rimu slika Pintoricchio Belliniu. U istoj galeriji nalazile su se i slike sv. Se-
li Santa Maria in ara coeli li kapeli Bufallini oko bastiana, te sv. Petra muenika, to ih je slikao
1484. ivot sv. Bernardina, 1493./4. li appa.rtamento Vittore Car pa ce i o (1455.-1526.), uenik brata
Borgia u Vatikanu i oko 1505. na svodu Santa Ma- Giovannieva, Gentila Bellini.
ria deL popolo (krunjenje Gospino, crkveni uitelji. Sv. Ivan Krstiteljj Sv .. Jeronim u stolnoj crkvi
evanelisti i sibile ). Najljepe mu je djelo u knji- li Trogiru pripisuju se Viktorl.;l, Car:paccio, ueniku
nici stolne crkve u Sieni, gdje je na 10 fresco-slika Giovanni Bell:nia. koli Viktora Carpaccia pripi-
prikazao poviest Eneja S]vija, kasnijeg pape Pija suju B(Jgorodicu sa svetcima i Auxilium christia-
II. U Strossmayerovoj gal,eriji slika uva se sv. Ka- ;nmum u ;poljudu kraj. Splita. U samostanima fra-
tarina s Bogorodicom, koja se pripisuje Bernardu njevake provincije sv. Jeronima imade mnogo sli-
Pintoricchio (ili njegovoj koli). ka mlaih slikara Bellinieve i Carpacciove kole.
Signo~elU).Perugino .ioPintoricchi9 ve priprav-
ljaju prIelaz izfane u visoku renesansu. Taj se
prielaz sasvim jasno oituje kod Mantegne u Pa
davi i kod porodice Vivarini i Bellini u Veneciji.
Mg.llt e.,g.Ha (1431.-'--1506.) se posve predao
antt1fnbT~tfujl i osobito stU.dUu perspektive. U nje-
govim freskama u Padovi, gdje je prikazano mue-
nitvo sv. Kr:stofora i Jakoba, osobe su prikazane
toliko plastiki, da ,se ini, kao da i nije slikano,'
:p.ego klesano. Arhitektura i kostimi su klasini,
perspektiYa.,odlina. Studij perspektive naveo je
Mantegnu i na neukusnosti, koje mogu dobro slu-
iti kao skice, ali nisu prikladne za oltarnu sliku
(Pietd u milanskoj Breri). Mantegna je bio i do-
bar bakrorezac i svojim je bakrorezima utjecao i
na umjetnike preko Alpa. urer je u Veneciji ko-
pirao nekoliko njegovih bakroreza.
U Veneciji rade istodobno dvie kole, zapravo
dvie umjetnike porodice: Yi'{aI;itli ..io 13ellitli. Obje
stoje pod veim ili manjiinutj~caJem M:antegne,

Visoka kasno renesansa
V i s o k ure n e s a n s u obiljeuju tri imema
talijanskih slikara: Leonardo da Vinci, ~a~faelIc:
Santi i Michelangelo Buonarotti. Da Vmcl radll
llajljepe stvari u Milanu, a Rafael i Michelan~ela
u R:mu.
Leonardo da Vinci (1452.--1519.), sa-
ueriik:PfeU;ri.Ferugfiii;<biOje i slikar i. kir:a~ .~
arhitekt i kemiar. U Firenzi slika Madonu u spIlJI.
(danas uParisu i druga izradba u Londonu): UL
prekra-snoj romantinojkrajini sjedi Gos~a, ~ pr.edl
njom se igra mali Isus s malim Ivanom I s ~e~nl1n
anelom. Nov.a koncepcija, koju emo susr~stl I kodl
Rafaela, ali bez one romantine pozadme. O~O:
1482. polazi u Milan i tamo slika u blagovaomciL
nekadanjeg dominikanskog samosta~a NI~na delTe
Grazie svoju velianstvenu posljednju veceru. Ova
je slika u nebrojenim reprodukcijama posta~a svo-
jinom itavog kranskog svieta, bez obzIra n.lli
konfesiju. To i nije euharistijska slika, negu .,Je
izabran momenat, kad je Spasitelj rekao SVOJIm!.
uenicima da e aa jedan izmeu njih izdati. Ove
riei proi~vode na apostole veoma jak l1tisak: jedl1li
b tea povjerava umjetniki ukras t. '{".v.
se zgraaju, drLigi pitaju, tko je to, trei se groze
onomu koji e Uitelja izdat'. Izdajnik se u svom
strahU' sam izdaje. Kompozicija je .slike izvan-
redno uspjela; razstavljena je u trokute, da. se
ipak sasvim prirodno ponovno u~r~o~o.i na Sp~-
siteljevu liku. koji je u ovoj bun JedmlostaO) .ml-
ran i blag. Naalost se slika, uslied nove tehmk:7
koju je primienio Leonardo, i uslied dnrg;i]JJ,lffieQJrll.-
;ika, nije dobro sauvala, te je danas samo jo.
bi~r:i ostatak' onoga, to je Leonardo stvorio. INe]
rmrm Leonardov duh V'odioga je odsad li Veneciju,
pa opet u Firenze, ponovno u Milan, gdje je na~
slikao svoju 'znamenitux:,.,.f\,q,M ..s malom bI. dje-
vicom i malim Isusom u novoj koncepciji (danas u
Louvre), onda 1513. u Rim i konano u Francuzku
gdje je 1519.. umro. Leonardo je unio u s1ikarstv~
svoj znameniti sfumato: pireli~ya,pj,~svi~ttqjjY-Ile,
kojim se postizava toniji odsjev' zbilje, nego
otrim prielazima. Leonardove su boje svietle i
sjajne kao. n~l\ad dotad~ Tko zna, zato mu nije bilo
dana, kad se 1513. nalazio u Rimu, da s Raafelom
i Michelangelom svoje umiee j svoje znanje po-
sveti crkvenoj umjetnosti. Moda je tomu bila
kriva njegova nestalnost,koja se osnivala na nje-
govom nastojanju, da se neprestano usavrava i
cl rjeava uviek nove probleme. Moda i to drugo.
R a,f f CL ela, S an t i (1483.-1520.) ucw je
prve poetke slikarskogumiea kod svog otca u
svom ro(I~~qll1.:llljl?s.:t~.,J!:r?:n?Kao estnaestgo-
dinji mladi doao je k P'i~~il~ll'..te se uivio u
mekou Peruginovih slika.p:odk~~j1504. dolazi u
Firenzu i tamo je mnogo nauio od Leonarda, Mi"
chelangela i fra Bartolomea. U ovo doba slika Ra~
faelosobito .madonu kao liepu. i sretnu mladu
majkll,. ()kru~enu liepomprirodolll. To su prekrasne
!irske genre-slike, pune svjeme i ljubkosti, ali ne
spadaju crkvu ni na oltar, a ini se, da nisu.bile
n odreene za tu svrhu. G. 1508. dolazi Rafael li
Rim i tu mu papa Julije II'.ina preporuku l?raman-
StanziZ u Va-
tikanu. UStan?a deIl<;l...segrLatur(l~slik:aR<tfael
1509.-1.511. al jrescoteologi]u (Disputa), filoZQ-
fiju (atenska kola), umjetnost i pravo. U Stanza;
d'ELiodoro. prikazuje simboliki pobjedu pape Julija
II. l1adpQlitikim\ neprijateljima u freskama: misa
od Boisene, Heliodor, Leo III.. i Atila, te izbavlje-
nje sv. Petra iz tamnice. Utrcojstanzi,nazvanoj
stanza del incendio, nastavlja Rafael.ufreskarna;

koje Ulje sam radio" nego je samo vodio posa.o,
prikazivanje pontifikata Leona X. U etvrtoj
stanzi, nazvanoj po Konstantinu Velikom, Rafael
nije mnogo sudjelovao; za.vrio ju jenjego:v uenik
GiuEo Romano 1525., kad je Rafael ve bio mrtav.
G. 1516. izradio je Rafael 10 kartona za zidne i-
lirne u sikstinskoj kapeli, na kojima su prikazani
prizori iz st. i novog zavjeta. l{~1'"~1)}:l[~ . ~i~~Jrn
ribo!O~oJJ:).i.s pozvanjem .sv,E~tra
o'. smatraju se
;;~j15b11fril~R~jfaeloviiU"'''dJelc;m uobe. Istodobno
BlikaRafa:ef'~:iJ~dh;;':'~ii svojim uenicima u vati-
kanskim loggiama prizore iz st. i n. zavj.eta i ure-
suje arkade grotesknim uresima. Nakon Bra-
manteove smrti vodi gradnju nove crkve sv. Petra
i ponovno se vraa slikanju Madone. Ove' su slike
-, ' . '.. .. . "1
mEogo zrelije i dostojanstveriiJe od ,omh IZ ramJld
godina: MadonnadeIIa sedia (Firenze, Pitti), Ma-'.
donna da FoIigno (V,atikan),Madonna Sistina (Dres-
den). To su od reda oltarne slike. Glasovito je
preobraenje (u Vatikanu) Rafael samo zapoeo,
ali jeumro prije negoli ga je mogao dovriti. Do,c
vrili su ga njegovi uenici. Sahranjen je po
vlastitoj elji u Panteonu.' Nadgrobni mu je nadp:s
sastavio kardinal Bembo, a na grobu je Bogoro-
diin kip od njegova prijatelja Lorenzettia.
U Strossmayerovoj se galeriji slika uvaju ko-
pije Raffaelovih slika: Bitka na milvijslwID mostu,
Madonna s eljugarkom, Polaganje Isusa u grob,
Madona s karanfilom, Misa od Bolsene i t. d. Ra-
faelu pripisuje Bogorodicu s Isusom i anelom u
biskupskom dvoru u Dubrovniku.
SasVim je suprotnog znaaja' od veselog, ali
blagog, mirnog i harmoninog Rafaela bio njegov
takmac MichelangeLo Buonarotti (1475.
~ 1564.). r to i Jtao6vjek i kao umjetnik. Michel-
angelo tonOP2znaje anatomiju, ali u svojim se
slikama i kipovima ne obazire na a.natomska pra .
vila. On sam, stvara svoje likove i on im daje,za-
kone ivota. i ,mjere: Arhitekt, kipar, slikar ipjes-
nik u jednoj osobi. Zapravo je, bio roeni kipar.;,
. Njegove su slike .zapravqJ:l~klesana"sl~al1a skulp-
tu:"a. Zato Michelangeto sLika na.go tiHo, a ne iz
kakovih drugih razloga. Uostalom su njegova naga
tjelesa sve prije nego sjetiIna. U igri kretnje i na;-
ponu miia "izraava Michelangelo svoje misli. Bez
sumnje je u tomu iao predaleko" kad je i najsvetije
prizore i osobe prikazao bez odiela, kao na pr'.
Gospu i Spasitelja na posljednjem sudu u sikstin-
skoj kapeli. Ali njegovoj se nakani ne moe nita
prigovori.ti. Mladost je sproveo kod Ghirlandaja li
Firenzi. Tamo je naslikao svoju prvu sliku, svetu
obitelj (danas u Firenzi) ,bez religijskog sadraja,
posve plastiki. Papa Julije II. pozvao ga je u Rim
da mu izradi nadgrobni spomenik, koji je, kako
emo vidjeti, ostao samo velianstveni torso. U
razdoblju 1508.-1512. sI:ka Michelangelo svod
sikstinske kapele leei vodoravno na skelama s
licem okrenutim prama gore. Na zidovima su maj-
stori. stare renesanse prikazali lex, fegis i Iex gm-:
tiae, a na sV10duprikazuje sada Michelangelole;x::
aeterna, zapravo tipine pojave i prizore iz starog.
za\iJe't~; koji predoznauju Krista i njegovo' spa-
senje. U estdesetim godinama svoga ivota slika
Michelangelo na glavnom zidu sikstinske kapele
1535.-1541. posljednji sud. To je u punom smislu
riei dies ime Il duhu Savonamle,ali i u duhu Mi-
chelangela::>a,moga.'Savonarola bi dao moda ita~
vu sikstinsku kapelu sr1.j.itiradi ovog posljednjeg
suda. Da se ne mora itava slika skinuti i unititi
povjereno je kasnije Danielu de Volterra da kako~
tako .prekrije nag-ost onog mnotva herkulskih tje-
lesa na toj slici. Obinih se posjetnika Michelange-
love fresko-slike na svodu i na proelju s:kstinske
kapele ne doirnlju osobito. U Michelangelov se
sviet treba najprije uivjeti, i tek ga se onda moe
razumjeti. A kad smo ga razumjeli, tada emo
osjetiti, da imamo pred sobom djelo jednog titana.
Mi emo se samo osjetiti pred njim malenima i
siunima, a on e pred nama izrasti kao terribile,
Tako su ga zvali"dokje biq iv. '
 S Michelangelovim posljednjim sudom i nje-
govom smru 1564. renesansa' je prola zenit svog
uzpona irni se nalaz~mo ve u kasnoj r e n e-
s a n S i, kbjapolako prelazi u barok Michelangelo
je preivio mnoge svoje suvremenike i zato se
moramo jo naas vratiti natrag, da ukratko pri-
kaemo najglavnije slikare 16. st. u Italiji i preko
Alpa.
Osim Leonarda, Rafaela i Michelangela pripa-
daju visokoj renesansi u Italiji bvi slikari:
Fr::l;~~rt8JOllleo (1475.-1517.), bio je
'veliki '"p~ti-vai~~' S~~~narole. Postao je 1500. lan
o unose u crkveno slikarstvo dota,d n~.u'V~~i,sjaj
reda sv. Dominika li San Marco u Firenzi. Njegove
se slike odlikuju ozbJjno,u i ljepotom. Prije
ulazka u samostan slika al fresco u Sta Maria
Nuova u Firenzi posljednji sud. Kao redovnik
slika jo samo uljem. Glavne su mu slike: MateT
misericordiae u Lucca, uzkrsnuli Spasitelj meu 4
evanelista, mistino .vjenanje sv. Katarine
oplakivanje mrtvoga Krista. . hlke u Veneciji. Pripisuju mu i slike u G'ospi od Su-
Sasvim proti\mim smjerom ide, Giovanni ,Anto-
nio Bazzi, prozvan S o do ma (1477.-1546.), u
Sieni. On slika crkvene slike nesamo na posve svje"
tovni nain, nego unosi u njih upravo onaj ton, j{oji
je toliko bio razplamtio Savonarolingnjev: li~pl:'
ene i liepi nagi svetci, kao na pr. njegov sv. Se
bastian u Firenzi, tako su prikazani, da ni najmanje
ne potiu na pobonost. Najbolje su mu slike u sa-
mostanu Oliveto u oratoriju sv. Bernardina i oso-
bito sv. Katarina u crkvi sv. Dom:nika.
Alltonio Allegri, nazvan G ~\rE~J?:".~,~,o(1494.
-15:Vf) 'poput Michelangela 'kida, sty?;g,i_Gijom
o m,.~R:.13Pe,gtalllq
crkvenoga slikarstva, ali na drugi, nain. Corfeggio
ne slika dubokih misli poput Michelangela, nego
samo vedro, gotovo razputeno veselje svojih nae
gih i polunagih anela, koji skau po ~ebesko~n
prostoru u kupoli stolne crkve u ParmI. !Q
ablji ragout izprepletenih nogu i ruku, sllkall1h
majstorskim karnatom i dobrom, ali smjelom per-
spektivom. Bolje je i mirnije njegovo ulje Sveta
110 (danas u Dresdenu), ,gdje od' malog Isusa
izlazi svietlo i arobnim odsjevom Obasjava pri-
s~tne i. itavi .kraj. Dubljeg vjerskog osjeaja nema
lli ovdJe. BolJe polaze za rukomCorreggiu slike iz
poganske mitologije. Moda je Correggio prvi od
jaih slikara, koji je doista razkranio crkvenu(
'umjetnost."~'-'~"""'-": .
Mletani Giorgione (1478.-1510.), Jacopo Pal-
;ma V~cc~io, (1480.-1528.), Tizian Ve:ceUi (1477.
-. 1576.); Jacopo Robusti nazvan Tintoretto (151R;
-1594.) i Paolo Caliari Veronese (1528.-1588.)
boja i mnogo ovozemnog veselja::'-a ior;g'i'~ri'es~
najvie bavi mitologijsldm'prizorima. Od crkvenih
mu je slika najbolja Madona u Castelfranco sa
:sv. Liberalom i sv. Franjom. Palma slika naj-
vie 1iepe mletanke filliog teintu u bogatim halji":
hama. Najboljom se crkvenom slikom Jak o b a
P. al m e smatra njegova slika sv. Barbare za top-
nja u Lopudu i u stolnoj crkvi u Dubrovniku. l' i- ,i
z i a~,5e nakon smrti Michelangela prvi dsTIka:jl/I,. ".
:rraTIjft: Najvie slika portrete i,.,mitologijske pri- J
"0
:zore, a kao uzput i, crkvene ,slrl{e~Pa'jpak su mu
-crkvene slike proniele slavu. U svemu je naslikao
oko 1000 slika. Crkvene je slike slikao gotovo bez
i'zuzeta 11. ulju. Spominjemo njegov najraniji rad
)~g.<';~;~tP;t"'~i~'~~'
odje suprotstavlja plemenitu Isu-
sovu gfavu podmuklosti njegova protivnika. Zatim
:1~~y:?'}tH u Veneciji, J\tlaJJQnnu ...pf;,~,?:r:'0' kasnije iz-
gorjelu sliku muenifva sv. Petra. muenika, i
-nj e~ml :'lljkI-LI\:()japrilwmj eprika-
:zanje BI. Dj. li hramu. Od svih je Tizianovih sl:k'l
s vjerskim sadrajem ova slika moda najvrj.~d-
Ilij::Lpo svom ugoaju: mlet3Jkepalae i mletaki
puk uokvir!uju stubite, po kojem;ulazi malena
.Je Djevica k vratima hrama, gdje je ekaju staroza-
vjetni sveenici. Uzprkos posve svjetovne okoline
sama pojava male Djevice daje ovoj slici neki
njeno-velianstveni znaaj. Na ostalim je brojnim
slikama, ,Tiziarta vjerski sadraj obinozaodjeo ra'"
dol,l ovogasyie,ta" te od vjerskog sadraja nije
~talo mnogo vie nego samo ime. Tizianu pri.;.
pisuju oltarnu sliku sv. Magdalene udominikan ...
skoj crkvi ,u ,Dubrovniku, te slike iz ivota sv.
Lovre li Vrbovskoj na Hvaru. Tizianovoj koli pri-
pada UznesenJe Marijino u stolnoj crkvi u Du;
brovniklL ..~, to r,J;;t t,g je slikao vrlo mnogo,
esto i povrn~zbiljno nastojao da u svo-
jim slikaina sjedini odlike Michelangelova ki!St:j s
Tizianovim zlatnirnkolodtom. Njegove bolje slike
zapanjuju, ali ostavljaju vjerski osjeaj podpuno
hladnim. Tintoretto je svoje slike vjerskog sadr-
aja izpunio banalnou. Na njegovim se biblijskim
g~s~bama:jede il?Jj~. U St.rossmayerovoj galeriji
slika uva ~oret1x>va sl1ka: Zaruke sv. Kata-
rine. Tintorettu se pripisuju slike u dominikanskom
samostanu u Bolu na Brau i u franjev2.kom sa,..
mostanu u ibeniku. Paolo seV e,r o n e s e od
Tintoretta razlikuje" svojim sivo:~~~tim
nom. Ni njegove slike vjerskog sadraja nemaju
obino nikakvog vjerskog znaenja. Njegove su bi-
blijske gostbe, slikane u samostanskim blagovaoni-
cama, u stvari gostbe bogatih mletana i mletanki,
zaokruene divotnom renesansnom l;trhitekturom.
Pred crkvenim se sudom mo,rao opravdavati radi
luaka, pijanica, patuljaka, i slinih stvari na
svojim slikama. U Strossmayerovoj se galeriji slika
uva Alegorija mudrosti i snage od Paola Veronese.
Pripisuju mu i Krist i Zebedejeva ena.
Ne smijemo u ovom kratkom prikazu mimoii
dviju slikarskih porodica, koje su u 16. st. mnogo
radile za cr!rve u, Dalmaciji. To su porodice Santa
Croc~ i~a"s~6d1"cf!3,a..)J._t.l;t. J.:; J OJ~,e pripa-
daiu<si1karr'GlI'o1~rn() (1480::::'-15561'1>i"i""'Francesco
(1516.-1584.). oVim se umjetnicima pripisuje
poliptih u Koljunu , poliptih u Poljudu, oltarna
slika sv. Bartola u Kotoru, Bogorodi:ca u Poljudu,
slike u Hvaru, Kni.pnju (Posljedn.ja veera), Du-
batici, Bakru (Presv. Trojstvo), Lopudu, Visu
i t. d, Mletakim slikarima Jl;t.c;g~;~;;~:.:~.,~!lQ
C1515.~1592.} .iL~andro Bq,ssano (1551.-1622.)
pripisuju Pieta u Hvaru, sv. Franjo PaoJskiu
Hvaru, Bagorodicd.. Rua-rica u' Vrboskoj na otoku
Hvaru, Krist na kriu u Hvaru, presveta Trojstvo
u' Koruli, Ro~nje Kristovo u Pranju i Po,,:
klonstvo pastira u Hvaru. U Stl'ossmayerovoj gal-'
riji uvaju se ove slikeJ acopa Bassano: Krte~je
sv. LuciLe, sv: Ivana Krstitelja i Krist na maslin-
skoj gori.
N j e~ a k o slikarstvo 16.st. nadovezuje na.
njeJ:1'l~lre~~~~~~l~.. st.,a od Italije preuzima
ugla.vnom"sa.mo'<5rchifuenLku, koja podsjea na
antiku 1. arhitektonske motive. Velika je razlika
izmeu njemake i talijanske renesanse i li tomu,
8to talijanskislil:ariEtoje ponaje:1e u slubi pape
i svjetovnih knezova,' a njema\l\t.(3.n{'9:D.+~. st. rade
za crkvu i 'za graanske krugove" r' to 1./ doba, kad
je Lute,r".r"az,
k.inlioduh,o",vno.
,,'j~d.lnst'lo rtjema,ko,g na-,
ter roda i kad je poeo pokret za posveduhovnim
kranstvom, koje je' odklatija1o oriu .'slUbu, to
ju je dotad vrila umjetnost 11 crkvi. Bez sumnje
je jedan od povoda ovom' novom ikonoklasticizmu
bio posvjetovnjaenje crkvene umjetnosti. Ali
umjesto da se' uzna:stoji 'oko toga, kako bi" Se
umjetnost opetpovratila .u slubu Crkve, "razkin'uta,
je veza izmeu umjetnosti. i novog kranstva. sv~
je to sputavalo djelatnosti razvitak njemakog
crkvenog slikarstva u 16. st.
etiri slikara valja spomenuti u to doba ti Nje~
mak,oj. To su Micll~~tPacller (t 1498.),. Albr~cht
DUrer. 'et ,1528.)" Matl;iaf),.Griinewald ,(1475.?b'c
15 30.?) i :H~ru:L,.aol'beiri
i
Pl!l;t1U(1497.~1543.).
J>;~ ~~er",>i~,p:o~r~()rez;bari slikar. Glavna Sl1
Wu!'djm.~'k"Hlnioltaru St.. Wolfgang kod Salz;
1)l).rg~(1481.) i,'u,Brixenu (danas u Augsburgu ;j
Mijnchenu),Pacher je u PadoV:i bio uenik' Man+:
tegne, pl;t,je od njega preuzeo rjeavalljeperspelh
tivt:4ih.problerna. Kod togapada\ Pacher upretje"
tanosti.
 :p li ~,r je tvrdi, ali osjeajni
y'
''''1~~~~;\4;;".. ,." o,,"
....
Niemac.
, .. o.' ..,
On je
vrlo 'QlfzPl'iro~i. On trai i daje kamkter1'stlcnu m-
diVidualnost. Njegov put u Veneciju 1505. i prija-
te1Jtv6 Bel1inijem otvara mu oLZfl boje, a put tl
Nizozemsku 1520. vraa mu opet veselje na boji,
koje se bilo umanjilo uslied toga,to je mutim
mnogo radio u bakrorezu i u drVorezu. Dlirer je
obje ove tehnike u mnogom unapriedio i svoju sla-
vu ima ponajvie zahvaliti upravo svojiln bakro-
rezima, koji su se posvuda proirili. Njegove slike
MadpJJ.l:l. s,P1.tlC:PgJ",,(l?eI}jn) i /Rai1P~~y",(J:)re~yn)
jasno odaju neposredni utjecaj talijanske rene-
sanse u Veneciji. NajboljamJJ j~,,U~~,.1?r~~,Y:7:~Eg~-
stvo, danas u Beu, nastala nakon to se vratlo IZ
Venecijeudomov~nu~ Niemcima se ova malena
oltama slika ini odvie arenom, ali upravo ovo
arenilo ponio je Diirer sa sobom iz Venecije. Htio
je nasljedovati onaj bujni venecianski kolorit, ko-
jemu se u Veneciji divio, ali ga nije mogao u pu-
noj mjeri dostii, jer nije bio toliko vjet ruko-'
vanju bojom, osobito na onako skuenom prostoru.
na kojem je naslikao mnotvo svetaca.' Diirerovi
drvorezi i bakrorezi obrauju ivot Gospin i mukU!.
Isusovu na razliit nain: jednom kao genTe-slike,
a drugi put opet tako, da se izostavlja sve suvino
i itava se panja sl\:ree samo na bitni biblijski
dogaaj., Nakon povratka iz Nizozemske naslikao
je Dlir~I:4 evanEf}i~.ta,koji su tako snano prika:"
zan~, da ih se s pravom oznauje i kao 4 tempe-
ramenta.
Grli lle\\ a 1 cl je kao slikar moda i znatniji
od lJuretii:' Orije osamljen poputMiphelan~ela,
melankolian i nesretan u braku. R.adi snage nje-,
gOya kistil i boje nazvali su ga njemaidni ,Coreg-
giom. Ali Grline\vald ne slika bujnih drui' ov(),ga
sv~eta. On sene veseli s ovim svietom, negq svo,-
jim kistom s1ika~elllnosrdnu,strah?v1tu z1)ilju. On
neposredno nad9\tezuje' 'na, njeina~k'o 'slikarstvo '15~
st. i nema n:kakveveze' s Italijom. Najzna.lljnija
su mu djela: oltar, odreen za Isenheim (dtiims 11
Kolmaru) i Razpee iz Tauberbischofsheima (danas
li Karlsruhe). Boja, ugoaj, crte, sve je u, sJ1J~Qi ,.'C""'<.'~,.," ...." ",... " ..
': -- . .'.'.' .'.' , .' .',,; .-..,,:,,',....
strahov:t9g,?~~J1ra,Jizl11a,kojim su slikana obq. (Yva
/, ".'i.,,..:,.,,.,~,,'i)~,'Y\'''''''l\:'i';''''.\.':~-3"*' ,'o ' ,Iij:.';\\",""l;;1!;,:'t'~,;;'\"'l't:.~_h:.
Razpea: To'j'e'mclzQ'iC'"'!'"'granica,preko koje e
crkvena umjetnost jedva moi priei. Jedno RQ~,
enje Isusovo u Strossmayerovoj galeriji slika pri-,
pisuju neki GrUnewaldu, a neki opet Luki Ley~
dena.
H QJbei 11 mlai spaja u sebi ren~sansnu fo{
mui'""l1jeni i1lm ud, reforinaciju i katolicizam.
Posljednje je godine sVbga ivota proveo ULo'l1~
donu kao dvorski, slikar portreta kraljevske poro-
dice i visoke' ar:stokracije. Naelnik graqa Bapela
Meyer naruio je od njega poznatu sliku Gospe,
koja nije ni protestantska ni katolika. GosPa je
snana, bogato odjevena majka. 'KompoziciJa je
ove slike slina kompoziciji talijanske Santa Con~
versazione. Ali samo Mayer je sklopio ruke, samo
on potuje Gospu, njegov Se stariji sin igra s mla-
im bratom, a pokojna Mayerova ena i sadanja
ena, kao i kerka, klee dodue, kerka s kruni-
cOm u ruci, ali nekako udno i prisiljeno: sifJnum
temporis. Gotovo istodobno (1522.) radi Holbein u
drvorezu ilustracije za protestantsku 1. za kato-
liku bibliju. Osobito je popularan postao njegov
'IPJfEt,.Q(!l?",},l kojem ne pleu vie mrtvi sa ivima,
nego ,''a'ffi"R;"~smrt plee s vaj ples nitei ljudske
ivote gdjegod stigne, a kad joj se ljudi najmanje
nadaju. '
Utjecaj se talijanske visoke renesanse doskora
poinje zapaati u Nizozemskoj, Franc:uzkoji pa-
niji. U ','N i z otze m sko j mu se opire Massys
.. ~ / ;i" ,~,'j;o;l_'\O:':'''''''''''''~~'i':~~;iI'''t~:t1:~!~'t':~~.tt,l!;~~~,
n
1530.), "'ali' ve Li1k:l:>'van Leyden (t1533.) unosi
dosta talijanskih elemenata u svoje uostalom jo
uviek nizqzemske sl:ke. Zastupnici romanistikog
smjera, kako su se sami zvali, jesu Jan Gossaert
nazvan Mabuse cl' 1541.) i Barend van Orley (i'
1541.). U F,,~:;l,lCB,z k(}j djeluju po pozivu Fra-
nje 1. Leor{~rd'o'T"A'a{rre~,Q~L,l'l.rto. Talijanski
umjetnici osnivaju svoju kolu u Fontainebleau.
 Ovaje kola imala uresiti. kraljevski dvorac. Stariji:
smjer je vie nacionalan i oslanja se na brau van
$Y<1k.joi onda, kad je njihov utjecaj i u samoj-
Nizozew.skqjpopustio .. Ovom smjeru pdpada minia-
turist JeaIl Fo:uquet(t 1480.), a djelomice i Jean:
Cous:n (1500.-1590.), slikar smjelo komponiran~g
posljednjeg suda u Louvreu.
U,.~...p~,ftC':~,j",jjje
Karlo V. uveo u modu Tiziana i
ta:ko je polako iztisnut ni'zozemski utjecaj. Toled-
skog s~ 8 l:kara ~~Y~;'T~t~ (t 1579.) sami panjolci
Od baroka do danas
v

prozvah spanjolskimTizianom, aJuaga.; ...

,cl~
...~llll~. Barokno je slikarstvo stvorilo' mnogo fresko-
neg ct1579.) u Valenciji panjolskim' Rafaei~~.,
islika u baroknim crkvama i jo vie slika u ulju
LuisM6rales (t 1580.) i Juan de las Roelas Ci na baroknim oltarima. Veinom su to ~elllirne,<go'-
1~25.) idu vie putem dotadanjeg panjolskog' tovodiylj~korr~]Jozisije, slikane neugodnim sme1m.
shk?Tstva. Za crkvicu sv.' Duha u HvarunasHkaa
tonom, bez" dublJeg' crkvenog duha, pune vanjske
je Ju~n Bos.hetto 1523. Silazak Duha Svetoga,
eksaltiranosti. Nemogue je i nepotrebno navadati
Juan Je krajem 15. st. doao u Dalmaciju. Radio..
slikara po slikara u svakoj pojedinoj zemlji. Do-
je li ibeniku.
voljno je za nau svrhu da spomenemo samo naj-
glavnije.
U Italiji su najprije poeli sliepo i bez due na ..
sljedovati Michelangela. Ali ova je manira doskora
dosadila. Oko Carraccia okuplja se tada u Bologni
skup slikara, nazvanih eklekticima. Oni prouavaju
Rafaela, Leonarda i Michelangela, i uzimIju od
njih ono, to im se ini dobrim. U drugu se ruku
oko9~~~~x.~~Q'~.~okupljajunaturaliste, koji trae i
svoji'tmo(1elei svoj oblik u samoj prirodi, i to u
najniim slojevima talijanskih gradova i gradia.
Te su dvie struje bile vrlo neprijateljski raspolo-
ene jedna prama drugoj. Veina slikara obih sku-
pina slika istodobno i crkvene slike i mitologijske
prizore, esto pune najgrublje lascivnosti.
L odo v ic o .S! ..
~Lri"~"g",Q::ci (1555.-1619.) sa
svojim praneacitiia Augustinc)"mi Hanibalom slika
al fresco u Pallazzo Farnese u Rimu 1597. mi-
tologijske prizore, koji imadu prikazati svemo lju-
bavi. To je prvi i tipini primjer baroknog slikar-
stva. Dom e n i ehi n o (1581.-1641.) nadovezuje
na dnquecento i na Rafaela u svojim fresko-
;/":
sk,ama u Sant Andrea della Valle u Rimu.
Poznata je njegova sl:ka Posljednja priest sv.
Jeronima. G ue r c i n ova (t 1666.) sv. Petro-
nella vriedi kao najbolja oltarna slika talijanskog
baroka. Sentimentalni Gu i do Reni (1' 16'12.)
rado slika trnjem' krunjen:og~Kiista i alostlm
Gospu, ali to nisu doista potresne slike, jer se
doimiju samo vrlo mekanih udi, a na ozbiljnije i
tvre djeluju gotovo teatraino. U Strossmayerovoj
se galeriji uvaju dvie slike, slikane na nain Guida
Reui: Oplakivanje mrtvoga Krista i sv. Sebastian.
U istoj se galerijii nalazi i stara kopija smrti sv.
Petra (Vatikan).
Michelangelo Amerighi da Car a y a..g_gj..!J
(1555.-1609.) unosi u svoje slike poe13nu"'Y:as'/:;8'-
tu, zapravo neku podrumsku polutamu. Osobe su
arko osvietljene, a slikane su prema modelima iz
najniih slojeva. Vrlo su pokretne i uzrujane. Carlo
Dolgj ('t 1696.) zanosi se mekunom sentimental-
,';~;"iIl.\'Ij,;..~k".,;:".j,;II',Ji>i',~(~';
nou i. slika sladko-pobone madone i svetice, te
svojim slikama postaje ljubimcem kranki svo-
ga, a i naega doba. Najplodniji i najznamenitiji
talijanski slikar 18. st., Gio\TanniB atJis t ~Tie-
p o 1o (1693.-1770.) slika u''Veneciji vJelik'~'fi~lte
16Ihl~ne slike pune svjetske razkoi. Tiepolovi su
svetci zapravo neobuzdana, esto i razuzdana djeca
svoga doba.
U paniji Calderona, Cervantesa Lo~ez de
Vega postoje etiri slikarske kole: u Toledu, u
Valenciji, u Madridu i u Sevilli. U Toledu'fadiTi-
zianov uenik Domenico Theotoc~p'Un:'"''po svom
kretskom porieklu nazvan.:19.{~~ o. (1548.--
1625.). Njegove se sEke tek~"~~vUedoba osobito
ciene. Spominjemo samo Uzkrsnue Isusovo (Pra-
do) i Uznesenje BI. Djevice Marije. U Va.lePfiji
je kod Francisea Riba1ta uio J us,..~~P".t~"i'~!iEIi'a
1589.-1652.). U Italiji je na nj utJecao Cara-
vaggio. Svjetlostni efekti i jaka uvstva dolaze kod
Ribere do jakog izraaja. U Strossmayerovoj gale-
rij; nalazi sc njegov sv. Jeronim. Glavni je zastup-
nikITl.il~ridske.kole piego deSilva xye la z~
q u eZ(T599:'T,mt660.rdvorski slikar i mar~l Fi-
lipa IV. Njegove se slike.odlikuju. POI'i.epnim.svi-
etlom, koje je svuda prisutno. VelazqueZ:,illla smi-
sla za zbilju, bJa ona liepa ili runa. Uglavnom
je slikao portr'ete i svjetovne predmete. Od riedkih
vjerskih slika spominjemo njegovo Razpee, koje
oituje sve odlike Velazquezova kista i sjedinjuje
ih s velikim dostojanstvom i mirom Razpetoga.
Seyil!c;kl,l.kolu predstavlja najvei crkyeni ..slikar
gpa~tJmke Bartolome EstebanM,llEiL!:Q (J617.--
1682.), koji je itav svoj ivot proveo slikajui
sl:ke gotovo izkljuivo vjerskog sadraja. U svemu
.je naslJmo oko,<~,2g""Hlj~. ..~~.l::.,J~B.~~.
NjegoY~,.,M.,,~Ji
vJersk()Kzan?sa. eudo pod njegovim kistom po-
st~lje dog~a:lem, gdje se pred nama otvara nebo
i ~Jestaje razlike .u.,meu uda i obine stvarnosti,
izmeu neba i zemlje. Boje su mu sjajne, okru-
ene divotniill svietlom njegovog vaporoso. Oko
30 puta naslikao je svoju znamenitu l(lc;o"~Eep-
cian, koja je ostala trajnom syojinom kranskog
puka. esto je slikao 'i vrlo njene genre-prizore
s Gospom, .Isusom i malim sv. Ivanom Krstiteljem.
To su prizori iz kruga porodinog ivota, vrlo nje-
ni i dobro izraeni, ali jedva da imad u i neto
"jerskogsadd.aja.
N:zozemska je odhranila dva velika slikara 17.
st., jednog }{fll9Ui;#:gg i jednog protestantskog.
Petar Pavao RU,b.e,fls (1577.-1640.), isuoy~k,i
uenik, bogat i sretan u SVOmivotu, okr~~~"'~j~-
jem i velikom etom svojih uenika, naslikao je u
svom ivotu oko 1400 slika. Od toga gotovo polo-
vica obrauje vjerske predmete. Druga polovica
obrauje mitologiju, genre i krajinu. Ono, to
su Tizian i Correggio dali samo naslutiti, to izrie
Rubens sasvim otvoreno i bez suztezanja. ~pls.kr;vi
i ..qt~9'~~~,"
..,s~r~tJi - to ...ie isto kao i njegoV:pcidp'ls
na sIlel. Tako se Rubens podpisao na veini svojih
slika s vjerskim sadrajem. On je kentaur 1\;oji
-.,,:c "",,,~;,,q;.,.,,,:,., ..,<",.,,,,?,.""'-"-"
 proglasuje pravo mes&,strasti i opojnosti sjetila.
Najbolja-e mu slika biti Skidl:tpjeskria(u
Antwerpenu). Poznata je njegova slika'. kako sv.
IgIi.acijeLojola oslobaa obsjednutoga (danas u
Beu).'Kad.alika Gospu, tada prikazuje kruPllU
odlinusvjetskudamuinita v~e. Kad slika~
sljednji sud, tada stvara samo jedno strahovito za-
:mrenokltipkonagih tjelesa. Rubensov posljednji
sud u .isll.sovak6j'crkvi u Neuburgu morao je 1692.
,biti odstranjen. Mnogo se bavio ibakrorezom,pa
je i time dobro zasluivao. Umro je 1640. slavljen
kao najvei slikar 'svoga doba.
Re m b r and t Harmensz van Ryn (1606.'--
166!fr,~.ti~"~,[lijehadaren od Rubensa, svrslO je
nesretno, zapufen i zanemaren od svih. Danas ga
mnogo ciene, osobito protestanti, koji smatraju, da
je Rembrandt poznavao bibliju kao riedko koji sli-
kar, da je mnoge biblijske dogaaje tek on odkrio
ze. umjetnost, i da je tek Rembrandt naao evan~
eosko razullli~vanje iskonskog kranstva. Zato
se njegove slike vjerskog sadraja smatraju tri-
umfom protenstatizma. Tipove starozavjetnih oso-
ba nalazi Itembrandt u idovskim etvrtima Amster-
dama. On ih odieva u iztonjako odielo i turban,
onako nekako, kako je znao, da se odievaju Turci
i Arapi. Svojim likovima daje Rembrandt pravu
duevnost. itav je prostor na Rembrandtovim sli-
kama zaodievan li chiaroschuro, t. j. li zlaq.IlQ
svi~tl?,. koje obdsjava / glavni dio slike,' a .' :sv~
ostalotitra u blagom sumraku, koji nije ni svietlo
ni tama.
Francuzko se slikarstvo 17. st. u mnogom pove-
zuje s talijanskim. Simon Vou e t (1590.-1649.),
dugo boravi u Italiji i bio je smatran velikim sli-
karom, jer je slikao velike slike. Ali tko e na pr. u
njegovoj Vjeri u Louvreu prepoznati kransko
vjerovanje? To je ugojena mlada ena, koja lievom
rukom dri paominu granu, a desnom visoko podie
srdce, iz kojega izlazi plamen - i nita vie. r
najvei je francuzki slikar ovoga doba, Nicolas
Po~ssin {1593.-4665.)najveidi~svoga.ivota
proboravi'o"l1 Iumu. Nije dakle udo,dana njutje-
e talijanska renesansa i antika. Uz rnitologijske
prizore slika POtlssin i slike iz vjerskog podruja:.
Njegovo muenitvo sv. Erasma u Vatikanu podi..
sjea na Domenichina i Caravaggia. Ova slika po'-
kazuje, kud je crkvenu umjetnost doveo historijski
naturalizam: svezanam mueniku namataju crieva
na debeli kolac ... Filip C ham p a i g n e (1602.-
1674.) bio je jansenistiki razpoloen i njegove su
slike, kao na pr. posljednja veera (u Parizu), oz'-
biljne, ali hladne i poza im je sasvim prozirna.
Pierre Mignard (1612.-1695.) slika alfresco
kupolu U Val de Grace. Eu~tahija Le S ue ur
(1616.-....:1655.)pore:ivali su Francuzi sllafaelom,
jer je doista od Rafaela preuzeo mekOu linije: ali
i opet, vidi se poza modela. Glavno mu je djelo ve-
liki ciklus iz ivota sv. Bruna, sada u Louvreu.
Nije nam zadaa da ovdje prikazujemo daljnji raz-
vitak slikarstva u Francuzkoj, gdje kulturne i poH-
tike prilike nisu dozvoljavale da se pravo razvije
~rkvena umjetn.ost. Najvie se jo moda izrauju
sladunjave Madone, Magdalene, sv; . Sebastijan ...
Umjetno~t je postala dvo~sRolll' svjetskom, subj~k-
tivno-osje~l1JnOlll;pa sve te' svoje vlastitosti zai'-
aje i onda,kad prelazi crkvena vrata. Promj~na
nastaje~~E~a:vg. tek u 20. st. Pierre P uyi,',({
c h,~ ,XA'*,n'~'s (1824.-1898.) nasUkao jeu 'pa>
riko~""Pahtheonu poviest sv., Genoveve, zatitnice
grada Pariza. Njegove se slike odlikuju jasnim
crteem mekanih oblika i dekorativnom monumen-
talnou. Puvis de Chavannes pripad~.romallt~kblll
smjeru. Voda francuzkih novoromantika, ':MauricG
De nis,uresio je svojim slikama tri kapele u Le
Veillet kod Pariz3J, zatim crkvu sv. Ljudevita u
Vincennes i absidu sv. Pavla u enevi. George
Des val i ere s uvodi li svoje slike (kapela Rou~
cl1e):uzsnaIiu dramatinost i izvjestni reaLzam, koji
se oituje u haljinama dananjice (Blagoviest, Raz-
pee). Marcel Lenoir i Pauline Peugniez
 crpu iz stare. umjetnosti, .ali slikaju ljude i djecu
svoga doba (Pieta, Isus i djeca). I Gino Se v e-
r i n i (Semsales) i Jeanne Luc i e n-S i m o n vra-
aju se starim majstorima. Sasvim je moderan
Angel Zar a g a (L' Assomption) i Felix B e lle-
not (Polaganje Krista. u grob). Gustava Mo-
l" e a u (1826.-1898.) spominjemo samo zatD, da
se vidi, za kakve se sve efekte umjetnici znadu
sluiti prizorima iz Sv. Pisma (Saloma).
Na~j:In~l~Qmpodruju grade se u 18. st.,
osobito na.Jugu: u Bavarskoj, Tirolu i Austriji,
mnoge barokne crkve. Njemaki slikari slikaju na
zidovima, u kupolama, na oltarima. Martin Johann
S c 11. m i d t ('f' 1768.) naslikao je preko 1000 ulje-
nih slika, a k tomu i mnogo velikih slika na zidu.
U pojedinostima sve to ne zadovoljava osobito, ali
valja priznati, da je dojam ovih crkvi jedinstven
i da se ove akrobacije anela i svetaca po obla-
cima gotovo mogu mjeriti s Tiepolom u Veneciji.
Uz to nastaju i pobone slike, osobito sv. Obitelji,
gdje se mali Isus igra ili spava, onako slino, kak.o
smo to vidjeli u Italiji; samo Gospa nije vie Tall-
janka, negq Njemica. Winkelmannov prijatelj An-
ton Raphael Me n g s (1729.-'-1779.) nasljeduje an-
tiku i Rafaela. Za katoliku dvorsku crkvu u Dres-
sdenu naslikao je nekoliko ~ltarnih slika, auS.
Eusebio u Rimu uresio je svod slikama, koje pri-
kazuju slavu sv. Eusebija.
Kad je Friedrich Ove 1" b e c k 1810. doao u
:Rim okupili Su se oko nj~ga Schadow, Veit, Cor-
nelius. Nastanili su se u naputenom franjevakom
samostanu St .. Jsi.dOT.Q. i zato su ih nazvali sa-
mostanskom braom ili NazareIlcirna. Duboko kr-
ansko gledanje na sviet dovelo ih' je do spoznaje,
da moraju preskoiti mnoge vjekove i nadovez~ti
na crkvenu umjetnost srednjega vieka. Ali, premda
Niemci po porieklu, Nazarenci ne nadovezuju na
njemaki srednji viek, nego na talijansku ranu re-
nesansu. Svoj uzor nisu gledali u Rafaelu, nego u
Peruginu i fra Angelicu. Overbeck (1189.-1869.)
~lika o~obito priz~re iz biblije i legend~.u Li.ibecku
]enaslikao ulazak Ii>usovu Jeruzalem, u Frank-
fu~tu tr~.umJ vjer~ nad umjetnostima, il' stolnoj ~r7'
kV1 .U..~ol~uAk!,ilnJ~nje Gospino. U Strossmayerovoj
galenJI slIka cilvaJu se Overbeckovi nacrti Za slike
u ~kovak?jstolnojGrkvi (slike nisu izvedene).
?n~J~sto Over~ec~a, ~oji je ve bio preslab za taj
velIkI posao, IzslIkalI Su akovaku stoinu crkvu
TlO svojim kartonima A. jvI.Sei.tz i Ljlldey!t Seitz.
U Strossmayerovoj Se'galefiJi""u~i:tJti~'i';~n~'k;ri'Sen:i()';:'"
vi . kartoni, te Kraljica anela od Ljudevita
SeItz~ (1869.). 'Philipp V e i t '(1877.) slika mnoge
pobozn~ olta.rne slike. Eduard von Ste i n 1 e (1'
.18?6) I~ao Je mnogo uspjeha u slikanju malih po-
b~zmh .slIka. U Strossmayerovoj galeriji uvaju se
tn Stemleove slike. Snaniji je Joseph F i.iric 11.
(1800.-1876.) u svojim slikama iz ivota Isusova
i Marijina. N.ajjai meu Nazarencima bio je Pe-
tar 99rnel1 u.::; (1783.-1867.). U Ludwigskirche
u Munchenu naslikao je al fresco roenje Kri-
stovo, .R:az~ee: stvorenje svieta i posljednji sud.
S~e to I ld~Jno I formalno podsjea na Michelangela.
all u snaZI zaostaje za sikstinskom kapelom. Cor-
neliuso~ ~enik A. Maksimilian S e i t z (1811.-.
1888.) I njegov sin Lodovico (1844.-1908.) slikali
su mnogo u Njemakoj i Italiji. Lodovico je bio
ravnatelj vatikanske pinakoteke. Najvaniji su ni-
zovi slika ovog posljednjeg Nazarenca u Loretu
li Padovi i u akovu. '
U prvi mah zauuje, da je smjer Overbecka i
Corneliusa ve pred 80 godina najotrije odklonio
~e~i~eriu~.,Sc~lLZ, osniva. P~PJ.Qnk,~ ...llrojetnike
skole. Glaviiu-jepogrjeku ove struje Lenz vidio u
!omu, to kod Nazarenae~l. nema monumentalnosti.
sto ne:na. statik~. iv~prirodanemastatike, u njoj
sve tece, I zato Je li IVOjprirodi sve samo asovito.
Lenz uvodi u umjetnQt9gJJhQy)j~.1;111 :p~irodu, mo..
~ume~talnost,. mir i stilizaciju, koj~"'rpe osobito
Iz Eg.I~ta, ali' je i sam stvara. Beuronske freSke li
kapehcI sv. Maura, mozaici u Montecassino, krini
 kW reakcija. naimpre$lionistiku .asovitost osjet ...
put li St.li ttg :-....
cu~u'. kao ...i Regina
..... .... ;',... . Martyrum li
. '., ...; .... nog ,dOJ mat
' n~g1a~f2;,2~~~~~~~r~~JlU2'~t,,,~~~I~~j~,.ali,
EIr)J).U~tt..J.{,Qi!,,~f~g~najbolji su pnmJen remekdJeIa / ga Je es o lZret~ayaoneriLZumljivirp., 'smienim, i
beu;bllSke"'SIi}iarske kole. Ova je kola pod V;od- g~tovloJuakim p:alilom.. Ne emo ovdje govodti
StvornP. Deiderija Lenza O. S. B. svies.tno na.PU- nI 10 futurizniu, ni o kub,izmu, nio, dadaizmu. Sve
stila .sYa.~Lna.tura.H2ia.:n;t ..i uvela. hiera.tini ideal\Zam, slLtonastranostiipretjerivanja, koja: s crkvenim.
koji' p~ svojoj stilizaciji,svoj~m ka~onu .crta 1 bo- I:>likarstvom nemaju n~ka.kve veze,09noYlleje
c~~e.mod~rnog.ekspresionizma, ukoliko ovaj urp.jet":'
ja,. i po svojoj.simbCilicidolaZl sasvux: blIzu mod~r~
mckI smJer donositrajruih vriJednosti, postavi.o tro-
nom ekspres,!o:nizInu,premda se od nJega po :voJ~J
hieratinosti bitno razlikuje. Ali 19 st.. p:-esl? Je
gotovo s prezirom prek~ D~~idet7a Lenz.~, lpnklo~.
~/~~'~iirj~'~s;
,
~is~~,~.~j~JElt'~~fl*t;,ti'~~f~7~~i
dio slikati, jer mu je to bilo odvie teko. To
nilo se proizvodima. umJetmcke ~k?~~;.~~;ll.~lle~~&Q}"'"
profesora Karla}Ji lot y a (1826.-1886,), k~J.~.Je znai, da Krist u njegovoj dui nije bio iv.
pro~zvodila ive slikesJmz~litn?m k~m~?Zlc.IJ~m1
q~~,~"b" je smn za sebe kazao, da je u svojoj ne-
vjernosti neke vrste vjernik, j'er je izvan sv,ake
i s kazalitnim efektima. Mozda Je najveCI uvsP.Je ;1
crkve traio 'najdublje znaenje stvari. Tako je
od svih slika ovoga smjera s vjerskim sadrzaJem
moderni ekspresionizam povezan sa svjetovnim na-
Isus pred, Pilatom i Razpee Mihaela Lieha
ziranjem, ko}e nije materia1istiko, ali"\je zato ipak
(1844.-1900.), poznatog pod umjetnikim imenom
u svojem spir:itualizmu mnogo blie teosofiji i Berg-
Mihaly Munkacsy. Anselm? Fe~e.rbac~
Bonovoj filosofij,j intuicije, nego" kranstvu, kako
(1829.-1880.) sviestno je i hotIce s~az:m ko~ont
je o~o s,adrano u bibb.jJ. i crkvenoj predaji. Mo-
svoga kista pojaao talijanskim i antiknlm utjecao
derm umjetnd.ci, koji ne vjeruju u Krista, ili ako
jima. Preslikao je Tizlanovu. Ass~n~~ .(Karls:~he).
li nj vjeruju, tada su tu vjeru oni sebi sami
1854. slika Feuerbach S-elcenhsbckIm nac1Dom
Skidanje s kria i Kuanje sv. Antonija, 1860. BI. sainili, ali Krist, u kogia vjeruju, nije Krist,
kpg.a propovteda sv, Pavao i sv. Ivan, ne mogu
Dj. Mariju s djetetom Isusom, koja poc1sj~ana R:~-
fae1a i Andriju del Sarto, 1863. Pieta (C?alen~<l u~jet?iki iz::aziti kranskih tajna, jer u njih ne
vJer~Ju. To Je t11ag.ikamodernog ekspresionizma,
Schack) Gebhard F u g e I i Fritz K u n z J?npadaJ~
U.ko~llmeli proddeti u crkvu. Doklegod ekspre-
j.o starijoj generaciji n}em. slikara, kOJI su dah
dobrih slika. Pr.atestanti Eduard von G e b h ard s1on.lZ~mne ~l'ekne u ~olll~.!l:gt.~,J.~E,~,,,,,i~Jil,,~1?,~~oj
molItV1,dotle ce mu ostati zatVQrena crkven'a '\jr,ata.
i Fritz von Uh de srodni su si u tomu, to Ge~-
~ ako doe vrieme, da umjetnici kao ljudi budu
hard odieva biblijske osobe odjeom, kak~a J,e
Iskreni vjernici, tada e se obnoviti vremena
mogla biti u Luterovo doba, a Uh~e ..prenosl I~u-
Giotta, fra Angelica, Michelangela, El Greca i
sovu poj,avu u ivot i okolinu dana~nJlc:. KOl:acno
Griinewialda. Da nas lova nada ne vara, svjedoi
moramo spomenuti i dva velika n]emacka shk~ra
na pr. beuronsk.a umjetnika kola i Baumhauerov
19. st., koji su svoj kist stavili u slu~~u svoJeg
krini put u stolnoj crkvi u Baumbergu.
osobnog nazora o svietu, a taj je bio izra~lto prot.u-
. .U jednom se slau i naturalizam i impresionizam
kranski. Mislimo na Arnolda B o c k Il n a ~Vtta
somnium' breve) i Maksa K I i n g era (Razpece). ] ekspresi()uizam. Sve ove struje zabacnjt11jepOtu
, Urnjetnika struja, zvana i m pre s i on ~z ~vm, kao predmet umjetnikog izraza. Ako ve govore'
nije crkvenom slikarstvu dala, ni mogla. dah. msta, o ljepat:, tada je naturalistiIna liepo ono, to je
ili gotovo nita. Moderni je e k s pre s 1 o nIZ am
1ono onako" kako je li prirodi, doki{l?:~r.:~~i9p.i~te
smatraju liepim ono, to odgovara njil1ovom~c~Q~
~iton;d~jmu, a~~gg~i~~l"~,~?rio, s~o~po :~jihO:~
shvacanJu dobro Izrazava--'01W,sto om zele IzrazItI.
Kad se opet prirodnost, dojam i izraz sjedine
11 harmonijsku cjelinu s ljepotom i s iskrenom
vjerom; tada e ponovno uzkrsnuti kransko sli-
karstvo i kranska umjetnost uobe_

CRKVENO KIPARSTVO
 Crkveno kiparstvo
. Kiparstvo prikazuje neku osobu, radnju ili mi-
sao u podpunom tjelesnom, t. j. tr?()irn??-zi0llaJnom
obliku.pok:1.ikt;j,+stv:osamo sebi stvarl:t""'iiktivni
trodlmenzioria1ni''''p;;;stor, svietlo i boju, slui se
kiparstvo pravim prostorom i pravim prirodnim
svietlom. Zato je kip i slobodna skupina pravo po-
druje kiparstva, a relief se moe smatr.at,i nekim
'"'"~''''''''''':'',::,:.''',:.,."",'"-".,--".,,,-.,"",-,,,
"','''. "-, '.'.'-,.,.,.,.- '. < .'.' """""" ,

prielazom kiparstva ,
u slikarstvo.
,
Kariatida
",:,:,-~.::;
je
.~"~~':':.i.u.\~;H'::"'''''
prlelaz izkiparstyau graditeljstvo. Ali i kariatida i
u
relie:("spada podruje kiparstva, jer kariatida izrie
jezikom skulpture in noenja tereta, a relief stva-
ra stereoskopske oblike, koji se od kipa i slobodne
skupine samo time razlikuju, to ove upotreblja-
vaju sve tri dimenzije podpuno, a relief upotreblja-
va zbiljsku dubinu prostora samo nepodpuno.
Gradnja, ..u kojoj kipar izradjuje kipove, Skupi-
ne i'reJ.lefe;jest kamen, osobito mramor, zatim
kovine, osobito zlato, srebro, bakar, bronca, mjed.
i konano drvo, bjelokost, terracotta ... Svaka od
ovih graa zahtieva posebnu tehniku i posebno
orue. Kalllen se klee, kovina se lieva ili se izbi-
ja, .cize1ira igravira, drvofJ5jelokost se dube i iz~
rezuje, terracottase.~0clelira. Ova neiva i teka
graa ima podumjetnik:ovom rukom da dobije i-
vot i da bude izraaj ivota. Plastino se u kipar-
skoj grai prikazuje osobito ovjek. U manjoj
mjeri prikazuje plastika ivotinje, a ako one na-
stupaju samostalno, tada su ili simboli ili orname-
nat. I biljke su esto simbol ili ures. Priroda i
zgrade dolaze ponaJVlse u reliefima kao okvir zbi-
vanja, koje je prikazano u reliefu. st~r. Je~, na ~raju, itava je umjetnost zapravo iz-
razavanJe dusevnog svieta sjetilnim oblikom, a nic
Statua ili slobodni kip sam je u sebi posve za-
p~to umanjenje duevnosti i poten'Qiranje sjetilno~
tvoren Stoga kipu osohito prilii etosplasti.J,.1(Jg
sb, Na~ost nij.: zato vrhovno pravilo plastike, jer
mira, kako to vidimo n. pr. na Sofoklo.vu kipu u
su G~Cl u SVoJIm.statuama prikazivali nago ljud-
Lateranu. Umj'ereni patos Apolona s citarom do-
Sk~ belo. Najljepe su tvorevine grke plastike
kazuje, da plastini mir nije jedina i izkljuiva vla-
odJ~vene, tako Zeus, Hera, Apolon Kitharodes, Ar-
stitost dobrih kipova. A da nije ni pragmatinost
temls, pa (u starije doba) i sama Afrodita boica
vanjske radnje tua statuarnoj I!la~tic~, do.k~zuje
egipatski pisar u Louvreu i broncam kIp djecaka, ljubavi. Tek se Praksiteles usudio prikazati Afro-
.ditu u njezinoj nagosti. Ali ne znai li to ujedno i
kako vadi trn iz lieve noge (u kapitoliskom muze-
opadanje grke plastike s njezine klasine visi-
ju u Rimu). Jaki patos i vanjsku radnju mo~e da-
il:.? Ne ~alja. zaboraviti, da su Grci odmlad~h nogu
kako kipar na slobodnoj statui samo onda prIkaza-
bl11 naVIkli gledati u svojim gimnazijama nagog
ti, ako je uzrok radnje posve jasan i gledaoc\l v

muskarca kao atletu, trkaa, diskobola, ratnika.

poznat. .. ..
Slobodna skupina prikazuje Jednu Ih VIse oso- Nagu enu viamo u grkoj plastici tek riedkoi
ba u odnosu s nekom pojavom, pa tu ima vie mje- to su veinom Afrodite i Venere. Postoji, dodue,
1 l?objednika . Nike, koja slav:odobitno lepri s
sta i patosui dramatici, jer je lako prikaz~ti raz-
log kretnje i patosa, kako to vidimo kod dIskobo- 'C?hmp~na ze~lju, a odielo joj se pri tom toliko pri-
la Laookona i Niobe. lJ.ub~JuJeuz. b:lo, da su joj svi tjelesni oblici pro-
vldm, I umIruca Amazonka kralja Attalosa u smr-
, Relief je jo slobodniji, jer moe prikazati )o
tnoj bO'rbi zadnjih uzdisaja odkriva bUjne oblike
vie osoba i moe ih metnuti u eljenu okolmu.
Svoga tiela. Ali ne odkriva Ii upravo time umjetnik
Zato je kod reliefa i slikovitost vea, atimei dobiva
,znakove dekadause, jer, na kraju, to imade tjeles-
i pragmatinost predmeta. na obse?,u, je~ se u re-
liefu moe mhogo jasnije prikazatI radnJa nego u na dra sa. smrtnom borbom i ne znai li ova po-
veZ8host dIsharmoniju, inae toliko stranu harmo-
skupini ili u slobodnom ~pu. . . .
nikojgrkoj dui? Fidijina Athene Parthenos
Kao najviu zadau~rparstY3c shvacaJu mnogI,
(438. prije Krista) i njegov ZeusPanlielIe'nios u
od renesanse amo, prik~. 'nagog ljudskog tiela i
Olimpiji, izraeni u slonovoj kosti 1 zl,atu,
njegovih draesti. Kod izticanja ove ljepote kao da
'Uza sav sjaj i dragocjenost grae nisu na(Ti. neaa
se koji put opaa na grkim kipovima neko osla-
o.djeveni i to, Atena posve, a Zeus' na dOllj:~ di~Yu
bljenje i umanjenje duevnosti na li;u, samo ~a
bela. Ovu Atenu i Zeusa dolazili su Grci iz da.-
duevni izraz lica ne. bi doao u oprecnost s nagIm
l~ine gledati, ne da se dive sjetilnoj ljepoti nj:Il0va
tielom i njegovim crtama i oblicima. Duevni je iz-
bela, nego da zaborave bol i tugu i da dobiju pravi
raz u skulpturl teka stvar, ali nije neostvarivo
pojam o boanstvu. Odjeveni dielovi tiela nesamo
Najljepi je izraz ljudske due,. 01>0, dodue nemo-
da ne sJabe plastikog dojma, nego mogu svojim
o'ue prikazati plastinim nainom, pa i onda, kad
:kontrastom jae iztai duevni sadraj kipa, sku-
;e mjesto Q(~nejabuice stavUa li one upljine dra- pine ili reliefa.
(TOkamenje. Ali i na licu i kretnjama i dranjem
PO Lessing-ovu miljenju ne bi smjela plastika
~ielog tiela i haljinama moe se izraziti mnoga d~-
prikazati neto posve prolazno, a isto tako niti mo-
evna vrednota i upravo se po tomu i pozna maJ-
menat najjaeg afekta. Ali ako je taj momenat naj-
 jaeg afekta u stvari najplodniji momenat itave dieli
; tvar., l'z k Oje . se sastoji. k 1. . .
,raft:pje, ak.o se u njemu odraava i ono, to jepro'- 1 nep.lemenitu
."). ..... '.Z.ato s e one '. skuI s u P.tUTt .. a,k'u p.lemen.ltu
lo i krije klicaonoga, to nadolazi, tada moeki- <lene u.' neplemenitoJ' t
'. .'
.'
van, polIhromiraj'
:r: ure, '.Oje sud izra~
par prika;;ati .i .prolazni .momenat najjaeg afekta. t. a k onadomjesti umJ' t .vk' u,ase
P!'VI . .e UlC 1 nedostatak er
Nije li upravo u Laookonu. majstorski prikazan v, SU.poetcl'k
... .. . . . '.' rscans og ki
v, k . t bra e.
uasni. patos nasilne smrti, koji ukljuuje i pro~ k
.' rscansko doba isto ..... .'....b .li'
v.. p~rs va u staro-
lost(r.,aookonov grieh protiv Apolona, simbolizi- st t' . ...., SIm o cne prIrod I
. an ma VelIkaO' o
SII'ed' ;d" "li""->' ,., .. ,e. za Kon-
1 I ea rzam k ..
.ran Apolonovim rtvenikom, i Apolonovu kaznu: srednjem vieku l' .. '. '. OJI se u. ranom
ond . aZVlJa najprIje u barb k
a u romaUlcku stil"' . .. .. ::q;:s, u, a
V

dvie zmije), i sadanjost (mlai sin umire, otac

M ".,., " IzaclJUmonumentaI 'h bI'
upravo ugrien od zmije), i budunost (stariji brat, onumentalna je stilizaci'a" v; .....
, ..~ ,? Ika.
koga eka ista sudbina)? Brzi pokret i jaki afekt dosegla svoj vrhunac J .. krscansk.og kiparstva
va u diecezanskom t
uf:!0 ICI. RazpetI Krist iz dr-
~amo su onda neplastini, kad nep1aju vIdljiva i
razumljiva razloga, ili ako su prisiljeni. je strahovito iznak~uzeJu u B.re.slau. (15. st.) tako
. . en u svoJoJ bolI d
Grka je plastika bila ipolfhr()mirana. Ta se preslomzam ovog m . t . v ' a se eks-
poli4romijaznala postii raznoii'kom,' . esto vrlo im od Grunewald aJs ora. moze smatrati jo ve.
. ova, ukolIko se d k k
skupocjenom graom, kao n. pr. na Fidijinom k'pu liobce moe o-ovo T ' a a 0, ovdje
Atene i Zeusa, a i bojadisanjem. I srednji je viek jedan od ovih r~ lt o e~~presionizmu. Jer Nj
. maJs ora Ulje . t .
bojadisao skulpture, a isto tako i barok, osobito c>ekspresionista I v SVles no htIO biti
one, koje su bile raene u drvu. Uobe moe vrie- sama bol i pa~~j:r~~ve .tez~e boli. stvorila je ta
diti kao pravilo, da se plemenita graa ne bojadie Ovaj je dakle izraz' s o JU Je umJetn~k shvatio.
'1 . amo sredstvo kOJ' 1 v.
i da se tim idealizmom skulptura razlikuje od ClJU, za kOJ'im J' .vI v. ,e s UZIonom
e IS a Cltava sr d . V

slikarskog .naturalizma. umjetno,st Akad' . . e oVJecna crkvena

I kiparstvo se dakle slui, kao i slikarstvo, ne tv .
Icka stilizaciJ'a po .tal
Je u gObCI o-otik 1'"
o a lllIJa 1 go-
.
V , s Il. modom kad t .
samo crtom, negoi. 9()joIli i svietlom, kao svojim VIse Ulje imao nita' . . . '. aj Iz.raz
mom b v. . .... IzraZItI, nego Je postao nor-
izraajnim sredstvima; Ali drugaije od slikarstva.
erI ..' "e ..
, z; z~yota
......"""',,,,,', tada ulazI't'k
. u go 1 u nat ralo " ' .
U slikarstvu je boja isto toliko vana, kao i crta, p Jen lZ:r;nalpgradsk,v, . ....." ..;:11. lsam ..
pa esto i vanija. U kiparstvu je vanija likovna ~ikanijenik~d ~hViltii!'dh~i'~a~ U I~hJI, ~dj.e ga-
crta od boje, barem, ukoliko je rie o boji. kojom Je sve do Donatella u 1 Je~ kor?er:~, kIparstvo
umjetnik bojadie kip ili relief. Boja plemenite' oslonom na antik Dg aV110mIdeahstlcko s jakim
grae, iz koje je izdjelan kip ili relief, bitno pri- zbilju, ali i On Seu~ ona.tello zahv~a i li ivotnu
donosi umjetnikom uinku. Na prvi bi se mah i- ?blik.e. -Mi~b~l..QeP:~~~~~~ oslan~a ~a an.~i~e
nilo,. da kipar rauna samo sa svietlom, koje okru- ldeahsm'" '''C'. prekIda. 1 S oblcmm
om 1 s natural smo k' . '
uje njego.vo djelo. Ali tome nije tako. Svaka ple- vodi . do 'll'hunGa.....simbOli~i~' Iparstvu,. t~ do-
menita graa, kao mramor, kamen, srebro, zlato, uvstvenost kasnog'" .b'..''''k' ~ :~,~R~eslomzam.
bronca, bjelokost, iz koje kipar izvija svoje kipove A k d . . ara a stvara lZrai;""'kt'"
Il. .~e nastupIlo zasienje tada dolaZI' kl e .. ase.
j reliefe, imade nesamo svoju boju, nego i svoje sa SVOJImnasI' .d .'
.. JR;....QY:\;!!.Jem
. '" l1SIClzaJTl
hladne er vk";'''''''',~,'''''',
svietlo. Isto se moe rei i za umjetnikupolihr()~ kon mnogo'g Iut . ....~'''" ....
h.;.i ~rc e antlk.e, Na~
. " anja proglasen 'Ii.
miju drvenih sklllptura. Skulpture, koje po'" svojoj
.. \".,
Jedlmm pravim smjer k'. Je e spreslomsam
.' ,.",

grai nemaju svoie boje i svoieg svietla, ne zado- vrata ostala ugla om Iparstva. Ali crkvena su
voljavaju umjetnikog oka. Upravo po tomu sei . samo sUriedka e~~om ~at~o~:na ekspresii:>nismu i
preslomstlcka djela mogla biti
 smjeitena u crkvi. Tu dolazi esto u sUko~,Wi:' K.:: i.s t, i ~One moda onakav, kakvim ga sebi za-
ljenje poznavaoca sa shvaanjeIllv~Hke' v~ine nuslJa .oVaj ili onaj umjetnik, nego Krist ,kak '. aa
vje~nika .. Poznavaoci progiasujW poj~Clinit\skU!p:.. prop~'\u~~aj1+:y:ya,n ..yliste .i ....ap~~foTl:'~.,.vak;"'~~J~t:
tur~;' koje obrauju vjersku temu, velikom umjet~ ni~a .struja .~ sva.~o. uhijefnlk~' djelo svakog
ninom, pa trae, da se te umjetnine smjeste u cr- uillJetmka, kOJI se Istinski klanja ovomu Kristu
kvu. Kod takvih se pokuaja neriedko vjernici bune n.a~~e irom otvorena crkvena vrata. Ili, drugi~
i revoltiraju. Onomu, koji znade, zato Crkva uzi- nevc;illa: crkvena umjetnost mora biti prije svega
ma umjetnost u svoju slubu, jasno je, zato se krscanska a to- e"'.bitI'..,.
......'..... samo ondll,aumJe
k d . t lllCI
. .
vjernici bune. Oni se bune zato, jer ono, to je u bUd.uu svojoj dui.! u sv<;>m *~yotu kralli. Tada e
tim djelima izraeno, nije kransko. shvaanje, umJetnost i naega doba nai umjetniki izraz kr-
..-0,:,:,
_~>''''v,).~':''';'A''i<:'''''~lJ'\'.'"1''lt~l'o~''\'''~:::':'~;~~\:,
nego pojedinaqnQwj$ljenJe ..ih 6sjecanJe . um]etm- anskog vjerovanja, prikladan naem doba.
kov'ct+13'Lia.iTtt"d';':""2ITb
'"d~~~njih 'um']etnlka"ue"ivi
dubijim vjerskim .ivotom, lako se desi, da ono,
to je umjetnik htio rei, ne odgovara shvaanju i
osjeanju kranske zajednice, nego je iZl'azppje-
dinanog, esto i osamljenog, a moda i krivog
miljenja. saIlloglIYr1jetnika. Ovo vriedi nesamo za
osrednje tal~mte; nego i za najvee umjetnike, jer
ni oni ne mogu dati ni izraziti onoga, ega nemaju
n dui. U umjetnikim atelierima, u muzejima i
izlobenim dvoranama moi emo se diviti izraaj~
noj snazi ,mnogih djela, koja uza sve to ne spadajU
li crkvu, jer crkva nije nirnuzej niizlQ~1?eJ:la.dyo-
rana, nego .B0jrlir~m. Kipov~_~ti}reu.~r,:~yi!~~~~
da bUdujz;~az vjere~railskezajednice, a. ne iz-"
Taz osamljenog, T"'zafO"YJer'nic'fm'a:'nerazumljivog,
ili moda i krivog miljenja pojedino,g umjetnika~
Uerkvi vlada vjera,a lHllj~triost slui vjeri. Umjet-
nost je ucrkviskl~omna ~ri~illa religionis. Kad
umjetnici shvate, da u crkvi umjetnost slui vjeri,
tada e shvatiti ito, da u crJty:~t~r.~h~.~!,J!1i1gJ:~~Jl;i
i da, nij~..samO'rn ~~QtGiU, Crkvi je glavno, da vjer:'
ilki sad:i-aj, onako, kako ga Crkva' ui, bude
umjetniki izraen, .i to nainom, koji jeu sveml1
svet i shvatljiv vjernicima, za koje je odreen~
Umjetnici treba da se prema tomu ravnaju, jer'
ovo' je stanovite Crkve naelno i ;nepromjenljivo~
Crkva nikad nee od svojih hramova uiniti mu"
zeje ili' izlobene dvorane, gdje vlada umjetniki
oblik, U katolikim e crkvama uviekvladati

Kransko kiparstvo do 1250.
Sta;rokranska je umjetnost. u prvo doba zazi~
rala odlikova Boanstva, izraenih kiparskim na-
inom:'().dtiikvili je kipOva prve krane odvraala
zabrana, izreena u starom zavjetu, i sklonost, da
su se upravo kamenim ili metalnim kipovima po-
ganskih boanstva izkazivale poasti, koje zovemo
idolopoklonstvom. Prvim se' poetcima kranske
skulpture mogu smatrati Kristovi monogrami na
staro kranskim svjetiljkama. Kao to su prvi kr-
ani u katakombama esto puta slikali dohrog pa-
stira, tako je i za starokransku skulpturu naj~
znaajniji lik dobrogp~stira. Nalazimo ga kao mali
kip sam za sebe' ili kao r~lief na kranskim sark6-
fazima, slonovoj kosti, metalnim. medaljama i ge-
mama,. Mali su kipovi dobrog pastira naeni i na
zapa:du i na iztoku, Najljepi je kip dobrog pastira
naen u Rimu, a uva se u Lateranskom muzeju.
Potjee iz polovice 3. st. i djelomice je restauriran.
U reliefu je prikazan dobri pastir na nebrojenim
sarkofazima kranskog iztoka i zapada. Starokr-
anski su sarkofazi ponajglavnije vrelo za proua-
vanje starokranskog kiparstva. Nadjelli su na iz-
t~ku i' na zapadu, u Rimu, Ravend, u Solinu i pa-
niji. Veza vrieme progona poeli su krani odli- Sabme saeuv~n najstariji reliefni prikaz Razpea.
nije pokojnike sahninjivati u sarkofazima. To su
kameni kovezi, u koje se pohranilo mrtvo tielo.
Izvana su esto ureeni reliefnim slikama, koje uz
d0l>~og.P1J.st:i).~prik~Z~jllPok?jl1ika(ili pDkojnike)
u rr;.~d~ljdfitisd;TIId[gnulimrukamakao orans, Na
sarkofazima zlladu biti osim toga u reliefu izklesani
r~z!ii~iprizori iz,st~xog i novog zavjeta, koji nago"
VIestaJu, SImbolIzIraJuili oznauju izbavlJ'enJ'e tak
TI pr st . v , , o
. ' .. , vOLrenJe
covJeka, iztoni grieh, Mojsiju, Iza-
ka, IlIJU,.Isusa pred Pilatom, Isusa s kriem, ISusa
s apost?l~m,:-',
C?visu prizori obino odieljeni stup ii-
ma. NaJlJepsI ce takav sarkofag biti sarKofag Jur.ia
~a~sa, u ~otama sv. Petra u Rimu. Kranske su
Jde~e,1 oVdJ~~kao i u slikarstvu, prikazane antiknim
.obl1el~a.. VIse puta dolaze i antikni motivi i antik-
ne prICe.kaosi~boll\.ranSkih otajstva. Mnogi su
:sar~o~azl, osob1to oni stariji, \Tlo dotjerani li
:svoJoJ umjetnikoj izra;dbi. U Ilimu Su ve brzo iz'\
,Konsta~~in~ ,velikog dosta grubo izraeni. U 5. i
6..st. oZlvlJliJe umjetnost na sarkofazima, ali ne li
Rlm~, ne~o u Raveni i stoji pod utjecajem iztoka.
oo~~fuan~ .
Od )dpova spominjemo samo k.iIJ sv. HiIJoIita li
1ater:[tnsk?n: muzeju; naalost je glava rest:auri-
r::na. Ta~'J.eki~"o~to raen po drugom jednom
kipu, .~OJI ?e pnkazIvao nekog retora ili filo-zofa,
~ko mJ.e vec od P?etka. bio jednostavno kip jednog
bovo-~m~a. U vatIkanskim se grotama nalazi mra~
:marm. kIp sv. Petra, koji je prvotno prikazivao ne-
kog senatora ili konsula, pa je kasnije preudeen u
;sv. Petra.
.. Na vratima s, .i1mbJ:.oggio u Milanu i Santa $q~
bma u Rimu sauvatii 'su drveni re1iefi iz 5. st:V;~-
ta su u Milanu oteena i mnogo restaurirana, ali
su ~na u S~ntaSa.birLq..t.:..B:in;l1JJ?Qljesauvana. Ra-
:zab!ru se t!,,1ruke, dvie grublje i primitivne, ajedna
bolja .. Ta Je ~ka li drvu izrezala prizor kako pro-
Tok.IlIja ~Zlazl na nebo. Na drvenim je vratima sv.
Vr~~a sv. Sabme pokazuju dosta srodnosti s umjet-
noseu Male Azije i Sirije.
_ Bolj: su od drvenih skulptura prvog kranskog
o??a sa~uvane reZbarije u slonovoj kosti, kojima su
1!:nU ureseni osobito monici, diptisi i razni druci
]predmet:. Umjetnost rezbarenja li slonovoj kosti bit
e vlasLta onoj zemlji, odakle potjee sama slonova ~on~ce ~a ove ploe iz slonove kosti, bile jo pune
kost, t. j. Africi, odnosno Maloj Aziji. Pre~a tomu dIptIha I korica iz. prijanjeg doba. .
moq;e se smatrati sigurnim, -da je rezbaren]e u ,Slo- .Re1i~fi u dragoj kovi~ __ :9I~J1.-toJi.ko brojni, kao
novoj kosti poelo na iztoku i ~dan:e ~eprenesen(} omu slonovo] .'koisti:-Meau najstarije se broji sre.
na zapad. Piksida iz 4. st. u Berlmu 1 Llpsarrot~ka li. !Jrni monik sv. Nazarija. i Celsa u Milanu, izraen
Brescii pokazuju maloazijske oznake. Razpece' na podkraj 4; st. Na poklopcu je pI'ikazan Spasitelj
ploici od slonove kosti u British ~\t1us~u.m u L??~ meu ribama i kruhom, a na stranicama Gasna i
donu iz 6. st. najstariji je posve lzrazltIplastlC~l.. tdp~izora iz. starog zavjeta. Na koveiu, u k;jem
prilmz f\,azpetog Isusa iza onog na v.rat~ma sv. Sabl-' JeblO . pohranjen emailni kri u kapeli SanctCL
ne u Rimu. Moemo razlikovati!;-I~~~}e :.?-!.~l'::::_ ~.anctorum uRimu, prikazani su razliiti prizori iz:
:sandrijsl~gJ_.rimkQ~rnila~s}{~-ra,,:,enK~ 1 cangrad- ZIvota Isusova, a na poklopcu Isus meu sv. Pe-
.5ku. Areks?-n9~Lj~1~.?j skupIm prIpadaju netom spo- trom i Pavlom. Sam kovei .ne e biti mnogo mIa--
"""' l '
roenu t e p oClce
V ~ :' . 0dslo110ve
.' kosti u Bntlsh Museum.. di od kria (6./7. st.), ali poklopac je raden u 9.
.:stbj grko-rimskoj skupini pripada dipti~ u FI~ st. Najskupocjenijim spomenikom ove vrste moe
renzi, . gdje je prikazan Adam u raju ze~alJsk~m l!.
se smatrati palliotto u Milanu iz istoga zlata_'
sv. Pavao. Biskupska katedra u Ravenm, obl?zena ukraen prizorima iz ivota Isusova i sv. Ambrozija',
ploicama iz slonove kosti, ureena. je rezb~~IJama Po narubi biskupa AngiIberta izradio je ovaj paI~
4. i 6. sL, koje odiu duhom anLkne krscan.s~e. Iiot~o Wolvinius prije 835. Njegov se r.ad osJanja na
umjetnosti. Mnogo se razpravljal0 o tomu, da II Je antiku i stoji pod bizantskim utjecajem bez trunka.
to katedra rave~skog biskupa Maksimiliana (546---' barbarske primjese.
563.), ili solinskog Maksima oko 343. Rje~~nje ovog; U 7. i 8. stoljeu poplavljuje Europu~leter11Cl
pitanja uglavnom ovisi o tomu, kako, se clta mOillo~ orna~e11-tika. na ogradama ciborijima i stup'ovIma"
graJm na toj katedri: MAXIMIANUS EPISCOPTJS
Pletern'ji'-f,:w;~namentiku' zvali 'longobardskom j
~arolinkom, ali ni jedan ni drugi naziv nije toan,
ili: MAXIMUS SALONAE EPS.
Jer se ova ornamentika javlja. i tamo, gdje nema,
Ikonoklastiki su bojevi mnogo pridonieli tomu, Longobarda i jer je s'gurno, da postoji priji Karla
da se od starokranskog kiparstva osim, sarkofa; Velikoga. U Italiji nalaz'mo ovu ornamentiku za
ga i slika, rezanih u bjelokostI, malo sac.uval0. lJ Luitpranda (712-744.). Ali nesamo u sjevernoj
doba Karlovia o,ivljuje rezbarska .~m~etnost ~ ~taliji, sve do Rima, nego i u dananjoj Francuzkoj,
.slonovoj. kosti, jer su dragocje:1i ytur.gIJ,skl kodeks1: Spaniji, Njemakoj, vicarskoj., Englezkoj i Irskoj,
osobito sakramentari i evandJehstan, cesto .veza~lL kao ,i kod nas u Dalmaciji ipo jadranskim otocimaL
u vjeto izrezbarene korice od sl?nove kostI. N~J'- nalazimo ovu orn~mentiku ,uranom sre9njem viieku,
ljepi su spomenici o,ve vrste: b]elo~ostne kor:~e. U kasnoj antiki bila je pleterna orname~tika veo-
Drogosa:kramentarija u Metzu, konce psa15er~~: ma pro'rena na mozaiku,kojim je bio ureenpodJ
Karla elavog u Parizu, korice u St. Gallenu, std : TJ Dioklecijanovoj palaiobiln() je primienjena i u
je izradio redovnik TuotJo. Uza svu opm-os.t, ko]8\. klesanoj tehnici. Izvor e pleternoj orn3Jmentici hiti
se oituje u ovim rezbarijama 9. i la. st., ,pak~e; uilimima, dakle u tekstilu. Onda Je ovaj orname,c
jasno opaa nadovezivanje .na. antikU ... Razlog ~ce nat prenesen na mozaik; na drvo, na koviim f u mi"-
tomu biti okolnost, da su rlZDlce ve~lklh c:kva ul niature,a konano na kamen. esto taj pleterizgle0
TOllfSU, . Poitiersu, Metzu, Sensu, gdje su bile ra- da kao da je sastavljen od prua, koje je izpreple""
 tena. U Dalmaciji i po otocima na Jadranu trotfa-
ni je pletenac tako est i spomenici, koji su njim
ukl'aeni u rariomsrednjem viekt:., toliko sll brojni.
da se motiv trAt~q,B:2g pletenca sITlatI:a:star0hrvat-
je utolIko' izpravno, "t(; su doista
. )~kim;:;:s:Hlom:-"-Ovo
ctk;;e u doba narodnih vladara bile ureene ovom
ornamentikom. Ali ne bi bila tona predpostavka,
da je trotrani pletenac u tolikoj mjeri vlastit sta-
roj hrvatskoj umjetnosti, te bi Se mogao smatrati
njezinom izvornom ili izkljuivom znaajkom.
Prielaz se iz dekadentne antike, na koju ve~
utjee novi ukus, u isto prutasto-linearnu orna-
mentiku Lepo vidi, ako uzporedimo sarkofag prvog
:splitskogria:abiskupa Ivana sa sarkofagom splitskog
priora Petra: dok se na Ivanovu sarkofagu jo
uviek osjea antika, na Petrovu je sarkofagu od
antike ostao, samo jo neznatni trag, a shvaanje
je i tehnika ve sasvim barbarska.
Barbarski oblici nisu bili kadri stvoriti neto
novo i trajno u kranskoj plastici. Zato se barbar-
ski narodi nakon svoga. pokrtenja najprije povr"
no za Karla Velikoga, a onda dublje poetkom n.
tisuljea, ponovno vraaju oblicima i predaji sta-
rokranske umjetnosti. Ovo je oslanjanje na dav-
no prole oblike, koji su mogli jae utjecati uglav-
nom jo samo po starijim rezbarijama u slohovoj
kosti i miniaturama, bilo dosta nezgrapno, a teh-
nika je u poetku i vie negonedotjerana. Zato su
prvi poetci romanike plastike. sllrovi, n~plastini,
tehniki ..nedotj~Eani. Ali uzpikos sv.ih OVIh nedo-
'Stataka krlju ve .prvi rom a n i k i pIa s t i k i
radovi u sebi klicu onog ozbiljnog sveanog stila, do
kojega se razvila romanika u 12. i 13. st. Nije po-
vjestno tono, ako se nezgr;apnost i ukoenost, ko-
jom su oznaeni prvi poetci ,romanike i njezin kas-
niji razvitak prije gotike, pridaje crkvenoj nauci,
koja da gleda u prirodi samo grieh i koja da je ta"
'ko dugo prieila neposredno promatranje prirode i
ivota kao protivno crkvenom shvatanju, dok se
nije umjetnost sama od seberieila ovih oko
nast r
. al;
D h .
U Je vremena bio jo uviek okrenut pre~
va
maobcenomu'prem'a
'. .' '. . po'Jmu, 1. .t ek Se polagano raa
Crkva Je utJecala .na sa~raj, kiparskog uresa svojih
~ramova, a u oblikovanJU je toga uresa pustila ve-
lIku sl?bodu. Na to .su oblikovanje ponajvie utje-
e~le SlIke. u sl~novoJ kosti i u liturgijskim kodek-
sIma: a .dJel.omlCei. ini utjecaji iz Bizanta i Italije,
OSO~ltoIZ RI~~. OSIm toga ne mogu se ovi plastiki
ures~ ro~amcklh crkva iztrgati iz svoje ue i ire
okohne, IZ romanikih crkva i iz doba k
. d' . , u om su
I pro l1:esmlsa,o.za pojedinane pojave zbiljskog i-
vota.
. Skulptur~ 11. i 12. st. podpuno se prilagouje
prI.m~t~ a~hltekture. Kipar ne ide za tim da iztakne
pOJedlll?~IP.' .nego ga podpuno podreuje arhitek:-
tons~?J ..?Je~m. S Ove toke gledita bit e nam ra-
~mlJI~Jl kiparski ures romanikih kapitela, propo-
vledaomca, ograda, portala i itavih proelja.
U Francuzkoj je romaniko kiparstvo uo-Iavnom
rad u ~am.enu. Na jugu, gdje je jo bilo m;ogo ka~
sno.antl~lllh sp()i~enika, nastaju dviekole, jedna il
PrnvencI sa .~redlstem li Arle~, i druga u Lan.gL1e-
doc s~ sredIstem u Toulouse i Moissac. Porta-i St.
T.rophlme u Arles stvorio je tip francuzkih romani-
kIh p.ortala ~-vogpodruja. U timpal1u nad vratima
stol~Je Sp~sltel~ okruen' evaneOSkim simbolima.
DolJe s~, hev:~.1. desno, izmeu,korintskih stupova,
por:dam razl1Cltl svetci, a nad njima je na arhitra-
vu IZkle'san~ mno~t:o liko-va iz biblijskih prizora.
~a on.om dlelu arhltrava, koji je poloen nad vra-
ti~a, .lzkl~sani su apostoH. itav se rad oslanja' u
p~~e~lllostJ~a na antiku, a u cjelini eli samo pIa'-
sticklm nalllom poja.ati arhitektonski dojam.
.ClunYskim duhom die skulptura 11. i prve po-
lOVIce12. st. u Bourgundu. Jo se danas moemo
divi~i po~talima u Al.ltun~ (oko 1150.) i uVezelay.
Tu Je pnkazan posljednJi sud. I opet: pojedini lik
sam za sebe nije vaan, vana je jedino cjelina. PQ~
 zorima i~ st,arogzavjeta l iz ivota Isusova. Na tu
jedini ~ulilwvi vrlo visoki i neprirodrii, 'haljine su Su ga :tp.lsao valjga potakla vrata sv., Sa:bine uRi-
im priliepljeneuz belo, ali u glava.ma se oituje ~~. P~ uzoru, Trajanova. stup~u Rimu dao je ,sa-
:nastojanje da se dade izraajaiv()tu. lItI Knstov stup, prvotno moda uzlusni svienja~,.
Francuzko se romanikokiparstvo razvilo do ~a tom su stupu u spirali prikazani dogaaji iz
najveeg uzpona li Isle de France. Katedrale u ZIvota Isusova i njegova udesa. Oblici su dodue
Chartj"es:. 1:,8 .. JI4gp,sLBo,urges predstavljaju vtpu- n:spretni, prostornosti kao i da nema, ali u naiv-
nacfi'ahcuzkeplastike romanike. Na portali:ma., je ~m ~e kretnjama ruku i glave sasvim jasno raza-
,zapadnog proejla u Chartres itavo djelo spasenja bIre sta se dogaa nesamo izvana,nego i u samim
prikazano uikonografijski jedinstvenom nizu, ko.F osobama, koje su prikazane. U 12. i 1-3. st. lievaju
'postaje uzorom za mnoge francllzke i njemake por- Se u kovini krstionicen. pr. u Osnabriicku i Hildes-
tale. Pojedine su os-obe podpuno statuarne, nepri- he:mu. Mnoge su krstionice bile izradjene i u ka-
rodno visoke i uzke, uzpravnei mirne, podpuno, pro- menu.
duhovijene sa znaajnim izrazom lica. Nabori su
Kamena skulptura u Njemakoj proizvodi svoje
haljina pomno i ukusno izvedeni. Ova pomina sta-
p:vo jae, djelo poetkom 12. st. na vanjskoj hi-idi
tuaI nost nije posljedica umjetnike nemoi, nego
!i.,xterns~em kod Horna u Westfalen. To je 4 m irok
se ima pripisati stilistikoj namjeri.
[ 5 m VIsok relief, koji prikazuje skidanje s kria.
panija u to doba ne radi samostalno, nego je
Oblici su ncspretni, anatomija slabo poznata, ali
ovisna od june Francuzke. L'epa su i zanimljiva
kretnje pune ivota i lica izraajna. Osobito je lie-
vrata slave stolne crkve Santiago de Compostella
po naborano adielo Gospe, koja njeno prima Isu-
(1168.) . ~ovu glavu. Uzporedimo li s ovim skidanjem s kri-
U Njemakoj pOClllJe romaniko razdoblje li za drvena Razpea stolne crkve 11 F'reibergu (danas
plastici s monicima i koricama od slonove kosti. u Dresdenu) i u Wechselburgu, oba iz 13. st .. tada
zatim prelazi na lievanje u kovini i konano zavr- vi,dimo golem u razliku i veliki napredak njemake
uje u drvu i kamenu. plastike. Simbolike jo nije nestalo (Gospa i sv.
Radovi 11 slon ovoj kosti nadovezuju na staro- Iva? stoje nad likovima sinagoge i poganstva) ali
'kransku antiku, kako je bila sauvana u dotadaa- ~bhlwvanjc je tiela, lica i odjee znatno pr~fin-
njim rezbarijama i kako je bila poznata iz sarkofa- Jeno.
g~. Relikviarij u Quedlinburgu raen je moda za
. Slini se napredak zapaa i onda, ako uzpoTe"
Heinricha 1. (919-9;)6.). podkraj 10. ili poetkom
dIillO. portal crkve sv. Jakoba u Regensburgu sa za-
11. st. raene su ploice od slonove kosti s prizorima
padmm portalom stolne crkve u M~gdeburgu. Re-
iz ivota Isusova, koje se uvaju u Berlinu. Bje10-
gensburki je portal pun simbolike,. koja je udna i
kostne ploice jednog monika, danas u Berlinu i
nerazumljiva, a Magd,eburki je izraen oko 1220.
Munchenu, s lilwvima apostola izmeu stupova s
po uzoru glavnog portala Notre-Dame'u Parizu. Po
korintskim kapitel;ma, nastale su 'vjerojatno po-
:francuzkom su uzoru neto kasnije (oko 1250.) ra-
etlwm 11. st. za Heinricha II.
dena i zlatna vrata stolne crkve u Freibergu,
Poetak njemake plastike 11 kovininerazdru-
~azvana kamenim Magnificat, jer su izraz Mar(-
ivo je povezan s imenom hi1desheimskog biskupa ?me slave. Arhitektonska je kompoz'cija preuzeta
Bernwarda (1023.). Za svoju stoinu crkvu sv. Mi- IZ Francuzke, a shvaanje je i izradba pojedinosti.
haela dao je Bern ward saEti dvokrilna vrata s ,11'i-
vie domaa, njemaka. No mi se ve nalazimo li po antiknom uzoru oTIlamentalne mozaike na ambo-
polovici 13. st. kad je nesamo francuzka romanika~ nima, stupovima, uzkrsnim svienjacima i podu. i
nego ve i gotika utjecala na nj'emaku skulpturu tava je juna Italija puna ovakvih predmeta a ima
i stoga valja ovdje prekinuti prikaz njemake rcr- ih i u Rimu, kao to su n. pr. stupii u dvoritu sv.
manike plastike, koja se ovdje poinje razvijati u Pavla i svienjak u S. Lorenza fuori le mura.
smjeru njemake gotike.
Italija, klasina zemlja europske umjetnosti,
morala je u 11. i 12. st. prepustiti prvenstvo Fran
cuzkoj i Njemakoj. Juna Italija stoji u to doba
najprije pod jakim bizantskim utjecajem, a onda,
poevi od Friedricha II., poinje se ugledati u an-
tiku. Na sjevernu Italiju utjee njemaka i fran-
cuzka plastika. Talijanski kipari rade ponajvie 11
kamPAlu.
U sjevernoj Italiji rade kipari osobito na crkve-
nim proeljima. Proelje je S. Zeno u Veroni (1139.)
ureeno prizorima iz staro'g i novog zavjeta, ali pla-
s6ka je slaba. Bolje je izraeno proelje stolne cr~
kve u Modeni (1100.). Proelje je crkve 'sv. Miha-
ela u Paviji prepuno najrazliitijih fantastinih
prikaza. U drugoj! polorvid 12. st. radi u Parmi naj-
bolji kipar gornje Italije ovog doba, Benedetto
Anatalmi.
U Toskani nastaju tiekom 12. st. mnogi amboni,
ureeni relie:fiJllla,koji prikaZUju prizore iz ivota
Isusova. Ti se reliefi dosta oslanjaju na kransku
antiku, kao n.pr. onaj u stolnoj crkvi u Sieni.
U junoj se Italiji izrauju osobito uzkrsni
svienjaci s bogatim plastikim uresom, kao n. pr.
svienjaci u Gaeti i Capui, te amboni u Salernu i
Ravellu.
Crkvena. se vrata u niello-tehnici rado naruuju
iz Bizanta sve do poetka 12. st. Ali ve oko 1180.
lieva Barifanus iz Trani vrata za Ravello i Trani,
a Bonanus za stalnu crkvu u Pisi. Vrata u S. Zeno
u Veroni bit e u vezi s Bernwardovim vratima u
B:ildesheimu.
U razdoblju od 11. do 13. st. raii nekoliko gene-
racija porodice, koja je poznata pod imenom Cosma,

Doba gotike
Gotiki se stil u kiparstvu razvio iz roma-
nikog tako, da se ne moe tono odmjeriti, gdje
prestaje romanika, a gdje poinje gotika. No od
1250. dalje ve se u Francuzkoj, a pod francuzkim
utjecajem i u Njemakoj, posve razvio gotiki stil
u kiparstvu sa svim svojim osebinama, kojima se
gotika ;azlikujc ()cl romanike. Uza svu monum~n-
tulnost visoka je gotika (1250.--1300.) proizvela
nebrojena djela, koja su nadahnuta zbiljom ivota.
I to je upravo najvea odlika v;soke gotike. U isto
doba budi .'le kiparstvo i li Italiji na nov ivot, do-
due na drugoj osnovici, ali se ipak i ono preko
antike pribliuje prirodi. Isti duh struji dakle i u
visokoj gotici i u naj ranijoj talijanskoj renesansi.
Ali --- jer su pred postavke bile raznolike -~ razli-
kuju s~ i djela visoke gotike u Francuzkoj, Nje-
makoj i paniji od djela talijanskih kipara istog
doba. Talijanska renesanSa poinje tek li drugoj
polovici 13. st., a gotika je u to doba na svom
vrhuncu. I dok se talijanska renesanSa polaganim
uzponom dalje razvija i stvara djela sve blia i-
votu i sve vee umjetnike snage, francuzka i nje-
maka gotika na izmaku 1:3. st. poprima neki idea-
listij{t.l:l!'avac, koji je polagano, ali sigurno od-
vodi od prirode i :vota umanire. Drug:m rieima:
tko eli vidjeti i osjetiti ljepotu i snagu gotike
skulpture valja da gledat prouava remekdjela
druge polovice 13. st. Bezbrojni kasniji portali ili
su odvie ukoeni, kao u Englezkoj, ili su odvie
smjekavi,. savinuti i pretjerani, kao li Francuzkoj
i Njemakoj.
KaQto u doba romanike, tako resi skulptura i
u doba gotike, tamo do druge polovice 15. st., po-
najpae crkvene portale i proelja. Uz to se, oso-
bito u Francuzkoj, izrauju mali kuni oltarii u
slonovoj kosti, Razpea, oltarni retabli i nadgrobne
.ploe crkvenih i dravnih odlinika. '.
Gotiku su skulpturu 13. st. nazvali kamenom
:Summom sv .. TOll1CAkvinca, jer je na'par-rallnl;'"
velikih gotikihhramova toga doba prikazal1 cio
.sadraj nauke \'~Torne: poviest, pad, patnje, spa-
senje .roda ljudskoga,-itav stari i novi zavjet li
izabranim uzporednim prizorima, ivot, muka, smrt,
uzkrsnue i uzaae Isusovo, njegov drugi dola-
zak i posljednji sud, proroci, apostoli, Boji ugod~
n:ci, a na prvome mjestu Kraljica anela, kojoj je
dano poastno mjesto nad srednjim stupom ulaznih
vratiju, u timpanu, ili do Spasitelja na posljednjem
sudu. Uza sve ovo prikazani su simboliki Crkva i
sinagoga, krepost i zloa, razliiti prizori jz ivota,
kao na pr. to se radi u pojedinim mjesecima,
ujedljive skulpture na raun klera i kojeta ~lrugo~
Veliajnosti sadraja odgovara veliajnost i
ljepota oblika. I to i u cjelini i u pojedinostima,
imajui pri tom ipak uviek na umu uzku poveza"
BOStgotike skulpture s arhitekturom. Arhitekton-
ska je funkcija rano-gotike ili kasno-romanike
skulpture dodue podpuno prestala, ali se nije iz-o
gubila nutranja povezanost kipa i graevine. Po-
stavljeniuurugu okolilm l11o.zdalne br Ovi kipovi
i reliefi tako snano djelovali, kao to djeluju ti
svojoj okolini, za koju su stvoreni. No to inije ne-
dostatak, nego '3amo dokaz v~soko obraZOVp.llog
ukusa. Mnogi porequju najbolja djela fral1:cuzkei ,
njemake gotike skulpture s n,ajveim djelima I
grke plastike. I ne bez.razlqga.Grkojje uIl].jet-
nostipolo za rukom dasavre~o .prikae ljupsko
Lelo i njegoyuljepqtupo duboko,shyaep,imi pro-
uenim zakonima prirodne ljepote. Visoka je go-
 tika u svojim najb()ljiwq.jelimadi;tltt moda naj-: Vepodkraj 13. si-opaamo najprije u ,'i fran~
vieg izr3.aja nt:tranjojy.y!IGini j ljepoti vrhu"' cuzkoj,a onda iu njemakoj gotikojskulpturi
nar~'fs.~gg..pg,~r~!.l:h,.kojeinu'I3U tjelesne proporcije neko'pr'etjerivanje u savinutoj liniji, uYiJ:~(),~t~ta.~(;l.",.
i,harm.onija, . uza s-VUnji.hoYli ljepotq,ipak spo~ 'p10ra'ganog~
u,~a.fJl,{~X2~~~1ii'f&i,!;~""To"Je""prvrzna&"
redm;; ]ersu prolazni i vrew~nitLGr8ka, je amika opadanja gotike s one visine, do koje je bila
stvorila tipliep0govjeka"a golika je ovjean~ dospjela u razdoblju 1250.-1300: Ipak se uglav-
stvo pr:kazala uzdignll,to li vrh.unaravski red,. kroz itavo 14. st. i u prvoj polovici 15. st., kako
Kao to u graditeljr;tvu, tako je gotika i u ki- to svjedoe na pr. kipovi Isus8. i apostola u stolnoj
parstvudola do vrhunca najprije na francuzkom <:rkvi u Kilnu. Ali i ovi kipovi, kao i portal sv.
tlu i odanle jefrancuzka gotika utjecala na gotikl~ Lovre u NUrnbergu iz poetka 14. st., odaju ve
ostalih zemalja. Izhoditem je bila, st?lna crkva u
o
oevidno veliku promjenu: sadraj je isti, izradba
Chartres oko 1150. SlfEiEi' tii r.iortara:Notre Dame dobra, ali crte je slab, lica (u NUrnbergu) bez-
u parli3l16k()'12i5., portali ; Arn,iens1.1'i230':'sa izraajna. Iza pretjeranog idealiziranj!1 i sladuni'l'
znamenitimkipom Beau Dieu, sjevetrii ; juni por- vog smieha sliedi kao reakcija i posljedica p~(l-
tal u Chartres 1230.--'1240., stolno. crkva II Rei'(ilsu mienjenih prilika neka pr:()~Etgn9-graanska crta.
i" konano dragulj 1: itavoj skulpturi fra~cu~k~ Prola su vremena Minnesiingera, dosadio je sladki
goti~e i vr:~)lXtec~",,"gj.~~iE,9J!:.&,.r;,,3:qJteljstva,,~.te.,,,,:C;;,!Jl!E smieak i vje'la mladost, trailo se slike iz ivo1q ,
p~z,I.fi!.<u ParlSU 1278. Nazalost su mnoga i mrioga mjesto lirike kasne gotike traio se realizam. Pola-
""l"iiiriekO~djela ovog doba unitena u doba velike re- gano nestaje vitezova, a die se graanstvo. 'Po .iI.:'
volucije. novo doba, koje nije ostalo bez posljedic2. ni ~l 1\ i-o
I u Njemakoj je duhovna revolucija 16. stoljea parstvu. Prolo je doba gotike. Ostaju jo doll ('
unitilayeEki dio gotikih skulptura. Ipak su vanjski gotiki oblici, kao stari okvir novog' duha,
mnogi portaIi ostali poteeni. Prielazno Se stanje dok konano ne moraju i ovi zaostatci jf'Dn!c~'
opaa u Liebfrauenkirche u Trieru oko 1227. i u prolog doba uzmaknuti pred novim oblicima. k(l:ji
Wimpf~nu oko 1278. Na, romaniku skulpturupo-, dolaze s juga. Zato emo ovu go~E~~2.;Xi~el,itikl'
hije vesnano djelovati francuzkagotika, oso~ skulpturu, kQla cvate u drugoj polovici 1;';. st,
bito upadu inahorirna halrna j u izraaju lica. opisati u vezi s renesansom.
Vrl;lUI1l:l-~njernl:t9kegotikepr:~dsta.vljaju ",proelja G'oHkaJ~'~klirpru;au''~panij~ \ov1sna naj pri.ie
stolne crll:ve.li Freibllrgu iu' StrasburKu j~ ,druge o Francuzkoj, kako se to oituje na pr. na glav-
polovice 13,., ~t. NaShai:\sburgutjeeChartres, ria nomportalu stolne crkve u Toledo i u S. Maria. del
stolnu' crkvi.l u Bambergu Reims preko majstora Mar u Barceloni. U 15. st. stoji panjolska phs' ika
Adamovih vratiju (1240.-1250.). Freibur;gje ve pod utjecajem fIandrijskog realizma, kak) to
moda: najvie ,sarn?l3talan 'i najvie lljerriaki. pokazuje na pr. Porta Santa Cruz u Segovii
Amienskom Beau:Dieumoe njemaka gotika glavni portal stolne crkve u Salamanci.
skulptura kao podpuno ravn()pravna, ako .i, U drugoj polovici 15. st. nastupa velika pro-
drugaije, staviti b bok, Raz,pee' na Lettneru li mjena. Dotad je skulptura uglavnom resila pro-
Naumburgu (oko 1280.), personifikacijuCrkve na elja i portale gotikih crkava, o. ad se sve vie
junom po,rtalu, u Strassbu~gu, jahaa li Bambergu trae retabli za rtvenike. Ti su retabli obino ra-
i', s\T' Jur.ia;lPragu,to S11 ga 1~73.:salija braa eni ~, mekanom drvu i polihromirani, te su -.
Martin i}i1raj (1'9n ,Klausenburg). " .sjedinjuju: u sebi drvenu rezbariju, stolarf)ku
 gradnju i boju - esto puta VIse slini reliefnim
slikama nego punoj.skhlpturi. To. je umjetnost za
puk. Tipovi; ,UiSli vie c uzeti iz plemike' sredine
! i
neg? iz graanstva. Snani seljak, dobroudni gra~
i danm, uglaeni fifiri, debeli prelat, tata dama,
skrbna gospodarica, svi su ovi tipovi zastupani li
nov~j sk~lp~uri, koja ima . dva bitna ob:Ijeja;
reallzamgr;:tanskog ivota ipalagani utjecaj tali-
Janske renesanse. Duhu novog doba odgovafa~r i-
njenica, da umjetnost prestaje biti anonimna:
umjetnici su poznati i. svaki Qdnj~haje Svo:rp.e
'J I
-djelu izvjestni peat svogindivid1Jaliteta.
Ova je obnova zapoela u Nizozemskoj. Glavne
su radionice bile u An.tw.expenuiBruxellesu. Naj-
bolji je majstor bio Jan Borman (1520.). U
Njema6koj je prvi zastupnik nove struje slikar i
drvorezac iz Brunecka u Tirolu Mi c ha e I P a-
c h er (1435.-1498.). Pa-cher je mnogo nauio od
Manfegne u Padovi, pa na svojim oltarnim retabli-
rna stvara p~ostor i prostornu dubinu, namjerno
i gotovo napadno upotrebljava ne uviek sasvim
.pravilnu i' esto pretjeranu perspektivu, dobro
pozna anatomiju. Glavno mu je djelo oltar sv.
Wolfganga u Gornjoj Austriji 1477.
Vrlo snaan, neovisan od manire, ali nemiran li
kompoziciji i pretjeran u naborima odiela jest
Ve i~ S t o s s (1440.--1533.). Najznaajnije .mu
je .djelo triptihonp crkvi El. Djevice u Krakovu
1,484. Virtuoznost se Sfossova noa oituje na an-
eoskom pozdravu u crkvi sv. Lovre u Nlirnbergu.
Mirniji je i snaniji u osjeaju, jedinstveniji u
kompoziciji, iskren i ozbiljan u namjeri Ada m
Kr a f t (1450.-1509.). Njegov je krini put u
Nlirnbergu, uza sve egzegetske, anatomske i per-
spektivnepogrjeke, vrlo dobar i podsjea 'na po-
sljednju veeru li Naumburgu. Ali odmah se vidi
i razlika: u Naumburgu je biblijska scena prene-
sena u plemiku sredinu, a u Nlirnbergu u gra-
ansku. Tehniki je savreno i u zam:sli posve ori-
ginalno 20 metara visoko gotiko svetohranite u
crkvi sv. Lovre. u NlirJ;1bergp.
Najvei je njemaki' kipar svoga doba,P e te r
Y,L~",GJl!~.L (1455.-1529.), stvorio li svom''["'~;.'"
SebaTi.'tusgrab (1507.-1519.) djelo vanredne lje-
pote. Oko srebrnog se liesa sv. Sebalda podie bron-
ana arhitektura veoma v:sokih iljatih lukova. Na
stupovima su postavljeni kipovi apostola. Uz pri-
zore iz ivota sv. Sebalda vidimo dolje putte, tri-
tone, sirene, lavove, ptice, pse, delfin~, kako se
igraju i prebacuju, Zeusa, kako je skinut s pri-
estolja, samog majstora s pregaom, velike pueve,
koji kao da polagano pomiu sve to zajedno, i
kojeta drugo. Tu je sjedinjena gotika arhitektura
" neto romanike simbolike i s mnogo talijanske
renesanse u ornamentici. Vischerov je grob sv. Se-
balda moda najljepe i najjedinstvenije djelo nje-
make plastike, u kojem je sjedinjenjul1i'oi3jeaj
ljepote sa '..sjevernjakoJP.clllbinOm. B r li g g e-
ma nn o voltar u" Schleswigll (1514.-1521.) pre-
uzima ve mnogo vie od renesanse i gotovo ne
spada vie u gotiku .
."JL~Hi?~!:~"~~,8t"segotikokiparstvo r~~vija VIse
<::amostalno.1tamo su puritanci 17. st. ul1lstili mno-
ge kipove, ali je ipak ostalo poteena proelje
stolne crkve uWelsu (oko 1250.), gdje je u 600
likova prikazana poviest spasenja. U 14. st. doiv-
ljuje englezka gotika skulptura svoje zlatno doba,
koje nam predouje na pr. Gospa na glavnom' por-
taIu stolne crkve u Welsu. Ali doskora ulazi u tu
skulpturu neka ukoenost, koju je proizveo per-
pendikularni stil.
Osim proelja i portala izrauje gotika skulp-
tura brojne kune oltarie u obliku triptihona,
rezane u slonovoj kosti, mnogobrojne oltarne re-
table u drvu i obilje nadgrobnih spomenika i ploa.
Il;lLij,q~Q.~!'lekiparstvo u 13. stoljeu.;-razvijaJo
sasvim drugaije nego u drugim zemljama.
N ikola Risa n o (1206.-1280.) sviestno se
obraLo a'.litikii p~traio je svoje uzore na antiknim.
sarkofazima; Propoviedaollica u Pisi, dovrena' zao 20 prizora iz ivota sv. Ivana Krstitelja 00-
1260., s pravom je nazvana umjetnikim' kll- mjerellim i otmjenim nainom, koji se moe sma-
riozitetom.,'Samfl, .je propoviedaonicagraena na trati vrhu1l9~lUita,v:e gotik~pl:3J3tilg~ u Italiji.
po romanik:i i napOgotiki.U reliefu je izraeno Uz Giotta jo je jedan slikar, kome pripada
roenie Isusovo, tri kralja, prikazanje u hramu;, jedno od najvanijih mjesta u obnovi talijanskog
Razpee i posljednji sud. Ovi su biblijski prizori kiparstva: Andrija Orcagna (t 1368.).
zaodjenuti u antiknioblik, preuzet s a~tiknih Njegov je crborij u O r S an Mi c h el e u Firenzi
sarkofaga uPisi. Za Nik QJllRisa pa kao da je (1359.) ureen reliefima iz ivota BI. Dj. Marije.
prolo jedno itavo tisuljee, kao da ga nikad
11ije ni bilo. Majka je B.(),~j?- ...-Iuno - ili, ako hoete,
rimska carica, veliki sveenik je Bako, sv. Josip
Herkules. Gak sui konji modelirani premaantik-
nomuzoru. Formalna je izradba i kompozicija
liepa (tri kralja), koncepcija iva i kadkada puna
afekta (Razpeti), ali nas Sve to zajedno ipak os-
tavlja hladnima. Ova se hladnoa donekle zubi
na propoviedaonici u Sieni (1266.), gdje su uz ne-
vinu djeicu prikazani isti prizori, kao i na propo-
viedaonici u Pisi. Ali ovdje nije vie antika onako
mehaniki kopirana kao -u Pisi, ve se uz oslon na
antikuopraa,.m:ixpdi. Taj se preokret pripisuje
Nikolinu sinu Ivanu, koji je svom otcu pomagao
kod izradbe propo\iedaonice u Si eni.
G i ova n n i P i s a n o (1250.-1328.) ne mari
prikazivati, poput svoga otca Nikole, klasinog
mira i ljepote, nego se obraa prirodi i ivotnoj
zbilji, te trai podpuni izraaj dramatskih ivotnih
odnosa. Po svojim propoviedaonicama u Pistoji i
Pisi, te po svojim Madonama (u Pradu iP~d~vi)
i:nadgrobnim spomenicima postavlja Ivan Pisano
osnove renesansi talijanske skulpture. Po svoj je
prilici na nj utjecala francuzka gotika, vjerojatno
preko reliefa u slonovoj kosti.
An drija,:p ..i:;a.n {) (1273.-1348.) ublaio je
dramatiuliuvstvenost svog uitelja Ivana (po
kome se prozvao Pisano) nainom rada, to ga je
preuzeo od Giotta, kad je ovaj do 1337. upravljao
gradnjom stolne crkve u Firenzi. Glavno su djelo
Andrije Pisana mjedenaY!,a,takrstionice II Firenzi
(1336.). Tu je Andrija mjed~riom rel:lefu prika-
li

Od renesanse do danas
Renesansa je kiparske umjetnosti, .. :.1Pra.v0 kao
i renesansa arhitekture, nastala u Ital~Jl. All prem:
<daje obnova obiju umjetnosti .u ~:oJ~m ?sn0.vu 1
izvorima srodna, premda su najveCI krr~arl.. tallJal:'
ske renesanse bili ujedno i njezini naJv.~~1gradI-
telji, ipak se renesansna. skulpturault~llJI
. . . nosti od
vIJa u 0\l'lS"".,,,,,,,,,,, arhItekture,
..,,,,,.,,,.,,,,,,,,,.. nego . Ima
ava posve sa'inostaJni poloaj. To Je p~va ve.
. tOVk. kulpturl' Drup"a le razhka,
razlIka prama go 10 OJ S .. ,",c",,p,,, .,"";"""':'''''''''''';'''''
to na renesansJ1l)skul:r:tu::u u mn~go.vecoJ ~Jerl
utjee individualitet P9JE;l.g).~Qg vmJe.tIl;~ka,
gotici. Isto vriedi i za antlku ... ~?t.~
podpuno prestala utjecati na razvI~~ ',lvmJetno~ti,ah
taj je utjecaj s onu stranu Alpa blO VIse nesv.e~~~n
i dolazio je do izraaja samo posredst~o~ starIJ~~1,
'ntiknih slikarija na pergamem 1 rezbanJ~
a 1I ne a ., , .
u slonovoj kosti. Nasuprot je utjecaj an I eu. a -
janskoj renesansi gotovo .. I}epo~re~an" ako I n~
uviek sasvim sviestan: Talijanski kIpan t~ecenta 1
qnatrocenta nisu jo odluni gdje da traze p.ra,:,u
ljepotu: u prirodi ili u .?:nti,ki.,To s~.k~!e~aIlJe,Iz:
meu prirode i ~nhk~ oc~tl)Je 1 ka~lllJ~, .leI u r:n~
sansi ne nastavlja uVlekJedanun:Jetm~ tamo, ,:,~Je
je drugi prestao,. ve; sv~k,i pola~,l"sVOJl~ vlas~l~,l~1
putem. Tako postaje pO~lest un:~etno~tl p,o~Je.scu
. t' 'ka Jedna J'e crta Ipak tal1Jansklm k1par,lma
umJe m . . ,.
zaj~nika: talijanska S~.plfl-~!ika ..razvIJa neOYIpn
od arhitekture. Zato plastika tah~anske renesar:s~
dobiva posve drugi znaaj, znaaj samostalnosti I
nevezanosti.
U 15. st. stoji naelu talijanske plastike Firen~
za s umjetnicima Ghibertiem, Donatellom i Luca
della Robbia.
Kao to li arhitekturi nastupa renesansa time,
to je grad Firenz~J)2yj~r~g".J?XJ.l.P.~!!~~qp~1l".~radnju
kupol~.~tolpe.9rk'V~,tako je izhoditna toka: rene-
sanse"uskulpl~rC"'~azpis natjeaja za velika mje-
dena vrata na zapadnom ulazu. ufi.Fentinskukl'sti-
onieu. Lorenza di GiQPe,.,.Ghitt~rti(1378.-1455.)
iznio je s\T()Jiih"IillCitb~BJti'r1i'Eri'dBrunelleschiem.
te je 1424. izradio zapadna i 1452. iztona vrata.
Na zapadnim je vratima prikazao 20 prizora iz i-
vota Isusova, 4 evanelista i 4 crkvena uitelja.
Ljepa su iztona vrata, za koja je rekao .Michel-
ang~lQ~da bi bila dostojnaresitiuiaz u nebo.' Po-
lja su na tim vratima vea nego na zapadnima, da
~le raz: se kako tako dobije vie prostora za pojed:ni pri-
1 zadr
lika zor. U svalwm je od tih 10 polja prikazan po je-
dan starozavjetni prizor u reliefu. Ali to su vie.
slike nego reliefi. Ghiberti kao da namjerice zane-
maruje zakone plastike, samo da moe postii ve-
.. neb,o ~ u slikbvitost. Na tim je reliefnim slikama sve
~IJe n~a . skladno, u mirnom gibanju punog ivota. Gotika i
antika, slikarstvo i kiparstvo surauju na tom
skladu. Nago je ljudsko tielo priltazana samo onda,
kad je to bilo potrebno iz poviestnih razloga, kaO'
na pr .. kod Adama i Eve, ali bez drugih namjera.
t'k t 11
Gh:bertievi suaneli ljubki mladii. kras.pjh.,tjeles-
nih oblika, ali podpuno 'odjev~ni, .
I)()natO.<1iBetio"15a~dCc~v~p:.~qnqte llo .(1386.-
1466.) ilefrazrpcipl)t.GmQ~rfra'"'ld~';IU'u .lje,pg~u~
nego zbiljski ~~Y9t.naritiknoj. forwi. Ali aritikna
mu fo~~ac~ij'~ ~ilJ: nego sain~ izraajno sredstvo
svih strana zbiljskog ivota. U Firenzi klee u
mramoru razliite kipove, meu njima junaki-
mirnog:9Y,.,J:uxjai dostojanstveno-zamiljenog sv.
" o
Ivana eV?:Ilelistu,esto je izradio sv. Ivana Krsti-
telja, zatitnika Firenze, jednom kao strogog po-
kornika, clrugiput kao malog djeaka s ulice, sli-
nog onimderanciclnla, koji pjevaju i .pleu- na nje- ke u antiknorn sl}rkpfagu,. koji je, l:\avpqno nosio
govoj Cantorih il stolri.oj crkvi u Firenzi . Z,a Sienu nadpis: Jul~a Fiha CJa4cli~.Mrt\T{) jetielo l)ilo bal.,.
1ieva Donatello u mjedi ples Herodiade na krstioll1- zamiranq itako.dobro s9UV;;tnQ,.da je ..bilo gibko
d. Za Cosima Medici radi u br6nzi svog Davida: i' svjee, kao da: jegjevojka netom, umrla. iyotna
to je prva podpunonaga figura iza antike, gdje boja bila je .navodnojo posve' sauvana, a iza.
nagost nije poviestno opravdana i gdje je prika- bl1edo-rumenih,njeno otvorel:\ih ustnica provirivali
zana radi nje same. U PadDvi radi 1443.-1455. sU mali bieli zubi. :Mala uha, nizko elo" crna kosa

Il
,uda sv. Ante. i obrve, tamne oi, sve je bilo vanredno liepo. Mrtvo
je tielo bilo preneeno na Kapitolij da bude tamo
4Y;G{L.cle'!Ug .Ji,()t?Q.ig (1400.~1482.) sjedinjuje izloeno, ali se na zapovied Inocenta VIlI. moralo
Ghibertievu ljepotu. oblika s Donatellovom stvar- nocu na tajnom mjestu sahraniti. Najvei dio ove
nou. Nigdje nam se rana renesansa u skulpturi prie pripaciat e mati, ali i iz nje proviruje ta-
ne prikazuje ljubkijom inaivnijom nego u njegovoj danja predrasuda, da je anti~no tieloljepe i sa-
Cantoria u Firenzi. Donatello je prikazao djecu u vrenije od svega,to danas ivi. Ovo se shvatanje
svoj njihovoj nestanosti i obiesti, a Luka della moralo najprije oitovati upravo u skulpturi, jer
Robbia prikazuje djecu u njenoj uznesenosti pjec nam je sama antika pokazala, kako se savreno
vanja slave Boje. Jo su ljepi njegovi polihromi- dade plasLkom izraziti ljepota ljudskog tiela. I
rani i pocakljEmi reliefi i7 terakote, na kojima je zbilja su odsad talijanski umjetnici prikazivali- an~
najvolio prikazivati Madonnu s djetetom Isusom i tikno tielo u antiknoj odjei, a esto i bez nje, Kr-
8 anelima. Duboko prouena profinjenost vjer- anski se predmeti izrazuju sada anti kn im oblikom.
skog zanosa izraena je ovdje liepom i ljubkom Duevni sadraj sve vie uzmie pred ljepotom
crtom i ne odve jakim arenilom tako dirljivo, da vanjskih oblika, koji su oblikovani po antiknim
bismo ove majolike gotovo nazvali obnovljenim fra uzorima. Skulpture bivaju stoga bezutne i hladne,
Angelicom. Ali crta je znatno slobodnija, gotovo pojaveantikno-'tipine. Zato se sve vie mnoe
grka. Lukin neak Andrija '(t1525.) i njegov si.n alegorijske i simboline figure. U tom znaku po-
Ivan (t 1529.) :r:astavljaju rad Luke, te imamo u inje visoka renesansa.
istoj tehnici Andrijinu djeicu (u nahoditu u Fi- Andrija CaIltucci: zva~. Sa.rLsovin-0. (1460. do
renzi) i Ivanova Djela milosra (u bolnici u i
1529.), pokazuJe TaTsn1jel:'veq u' pmi6rn razvitku
Pistoji) . nad nebeskim vratima ,.uFirenzi. Isus je posve
nag iE\Yt:"lje ()sJ<l.Iprtvovano. tjelesnoj ljepoti. Isto
An~~eq .."YerTOc~hiO (1435.-1488,) nastoji vie
oko izr'a~jaIJ~iEo,ClriI1:r.:.i;':I,!.Y:t.geYa,
kako se to oituje vriedi i za ostala Sansovinova djiila, ako i na dru ..
i. na njegovunevjerovanom Tomi u Or San Mi- gi nain: uviek je glavna stvar povoenje za antik':
noin ljepotom. . .
chele. N o ni m:stina ni naturalistina struja nije
pobiedila, jer su obje morale uzmaknuti pred an- 'Duh neposrednog i podpunog nasljedovanja :m-
tikom, koja je sve vie preotimala mah. Za Pavla Like, nama toliko stran, bio je tada toliko jak, da
IL, Siksta IV. i Aleksandra VI. prireuju Rimljani je bio naas jai' i od samog Michelangela:
sveane triumfe poput starorimskih careva. U ta- . Micl}.e,Jqng.elo BUQ.narQtti (1475.-1594:.) pred--
kovu razpoloenju zatee Rimljane 19. travnja 1485. stavlj.ai "u..~~kupturi~r.h:unacrenesanse. "U svojim
glas, da su zidari na Via Appia nali prekrasno, je.niladirn d~111mftbi~oduevljenT1Jristaa antike,
dobro sauvano tielo jedne mlade antikne Rimljan- te je sadjelao vie antiknih bogova j bo,ica. Antik-

ni je oblik dao i svojoj Madonni (Bri.igge) 1505.
kao iz.raaj i idel;tlne ;veliatinosti.,:Ali Michelangelo prestaje"bltiantropofuO,ilil'om'
je bioj odvie ..;y- Mich.elahgelo; :a:'4a;,biseq,aotra}
no .zarobiti. Ubrzo jeprevladaoantiku i on.a mu
samo' jo slui k.i:l9~~~:r~ajnQl3redstv.o, .dok" nije
Michelangelo stvorio vlastiti sviet,posve oprean
.antikL Nikad nije Majka Sina Bojega tako 'divno
prikazana sa svojim mrtvim sinom na krilu; kao
to ju' je u mramoru izklesao Michelangelo (danas
li crkvi sv. Petra u Rimu). Ovo vie i nije antikno
()blikovanje,nf;lgQ ..,pxpfinjena i ..pgJ,lhPvljena .',a,ptika.
udnovato je, da upravo Pieta najmanje odaje zna-
ajku i pra vac kasnijeg razvitka Michelangelova.
J o se jednom Michelangelo dao zanieti antikom,
kad je 1514. izpod njegova dlieta u mramoru uz-
krsnuo Krist, pobjednik nad smru (u Santa Maria
sopra Minerva u Rimu). Uzkrsnulog Spasitelja nije
Michelangelo, dosljedno svom osnovnom shvata-
nju, mogao drugaije prikazati negou. pll,,1;!Sm:Lr.?:i?~
"itku duevnei tjelesne snage. ato je trailo, da
-o-aprikae posve bez odiela. Lice je Isusovo zago-
~etno i mi ne bismo nikad doli na misao, da taj
Apoll?pred!:it~ylja,Isusa, Irad se ne bi oslcmjaol1L'.
kri i kadl1~ 11i bio postavljen u crkvi. M;,che~an-
gelo~ David (1504.) u Firenzi ve daje naslutiti
Michelangelovu snagu i njegovo umjetniko htienje.
David je prikazan prije boja. Sasvim nag. Ali
Michelangelov je D~wid samo plivic1J,J.oqjeg?-k. On
je zaVE?:YOg.iv,te ga Firentinci i naziv~hu )~gigan~
te. Sve je silno poveano, premda svaki obllk nos:
na sebi znaaj mlaahnosti. Ovim proporcionalnim
poveavanjem svih oblika pretvorio je Michelangelo
jeaka u mlaahn()g diva. u kome je utjelovljen~
gigantska snaga. Tielo je neto natrag pognu~o, ~h
energino poiva na lievo] nozi, kao dahoce JO
jednom omjeri ti svoju snagu prije nego; b~.ci ka-
rtlen, Michelangelo je dakle zadrao od biblIje mo-
menat radnje, a sve je drugo njegovo, i sasvim,
l1jegovo i sasvim novo. Michelangelo prikazuje ve
.ovdje, a onda kasnije u svom Mojsiju jo vie, du-
evnu snagu tjelesnim oblicima;' ali tako,da, ~u~v-
nu sIla~u ..pretvara.utijele&l1u. "Njegova,:i.Urn:jefifosr
.i postaje gig~l1~Q:
morfinom, pa u tom smislu nije realistina:,nego
gotovo e~~El;~~jqn.i~~~~~,~X MicHelangelo ne prika-
zuje onogsvietOojf\vidimo tjelesnim oima i u
kojem se kreemo. l\1ic;l!~llng,E;;!f!Yi.tjelesnL.oblicLne
postoj~ .P)~1?i1jsl<0lllsyietlJ."neg-o .samo.,u ..njeggyoj
umjetnostL On 'iii je stvor,ioT prenio u mramor iH
:nazid. Pa ipak je Michelangelo bio majstor u ana-
tomiji. Poznavao ju je u tanine i prouavao ju,. je
,- hko kau -~ 12 godina, Ali on je trebao anato-
miju zato, da mu ona moe posluiti kod njegovih
titanskih kreacija, a ne da ga ona sputava svojim
majunim proporcijama. Ve smo vidjeli, da lica
1\'I:chelangelovih~iPQ\T9:11~lq.llll1;ta psobita, jer se
cno, to je Michelangelo htio ~ern~' ~rcalina licu;
Tiego na itayon'l,.tielu, Kad je dakle Michelangelo
prikazivao nago ljudsko tielo, tada to nije inio radI
formalne tjelesne ljepote, a jo manje radi sjeti!"
nosti, nego jedino zato, jer je htio ,,;?VQj7111;s1i
izra~ititjele.$nim,snaganl.a.- i na prv,!,"'pogle""t"'"]CJ(1va
:za mj ~Uilvlm')Tt~;;Jlma7~~~~:',"
".<-,," "'"'"''~''''''''''V'''''
Papa JuLje II. povjerio je M:chelangelu da mu
izradi nadgrobni spomenik. Vie od 40 godina ra-
dio je Machelangelo na tom spomeniku (1505. do,
15'15.), ali ga nije dovrio. Ono, to se danas nalazi
nad grobom Julija II. u San Pietro in vincoliu Ri-,.
mu, samo je bi edni tarsa zasnovanog spomenika.
Mojsije je na dananjem spomeniku sredinji lik i
ima po svoj prilici da oznauje samog Julija II. to
je htio Michelangelo rei ovim silnim nappnQW i-.
tavoga tjela, svih miica, ila, i kretnja? to Se od-
raava utom:pbgledU; puh()n1snage, zlovolje iza-,"
gonetnih dubina? Obino tumae ovaj napon suz-<'!
drane snllgeg"Mpj~ij~Yll1il~11~ko,!.d,a je Mojsije
silazei Sa Sinaja opazio nevjerne Izraelce kako:
pleu oko zlatnog teleta. Pogledom je upro onawo"
naslonio se na zavjetne ploetrukama upka bra-.
du suzpreui svoj gnjev. Nejas:ng,j~ ...Jm})olikll.i
~. _ ... "~_. ~ .", .,.c...
,.~ _. ,,~ ._,..,>'e"-' '

n~dovreJ.1ihp~dgrobnih spomenika Giuliana i Lo-
renza. Medici' ukapelLsv. i~ovre u Firenzi.
Michelangelo je shvatio, da arhitektura i skulp::-
tura moraju, biti u nekoj ,povezanosti. i subordina"-
ciji. Ali on nije pQdv:r;gaoskulpturu arhitekturi~
k'ako to' ini gohka, nego je arhit~;.k.tllru,1J-POX.qini~
rao s~1l!P.t.llJ~7
Jer on je bio, kako smo to ve rekli.
i pjes~nik i slikar i arhitekt, ali po svojoj je naj-
nutarnjijojstruk"Iu:r;Lbio, skulptor.
Michelangelo je. zaetnik daljeg razvijanja mo-
dernog kiparstva. On nije osnovao svoje kole,alil
.!ll.1~danod kasnijih k:para nije ostao slC/bodan od
njegova utjecaja. Svi su sada htjeli nasljedovati
Michelangela: i oni, koji su klesali u kamenu i
lien1i u bronci, kao i oni, koji su na oltarima i na.
crkvenim svodovima slikali prividne arhitekture ii.
stavljali u te iluzionist:ke divot-prostorije nasli-
kane kipove svetaca, anela i alegorijskih likova,.
Ovi. nasljedovatelji nisu imali stvaralake moi, p3'v
su od Michelangela preuzeli samo vanjske gigant-
ske .0bLke. Oni su kopirali, a nisu stvarali. Time
zavruje renesansa u plistoml1asl,jed()vanju Michel-
angela --- i antike.
Doskora je dosadila ta manira i umjetnici 51.11
se ponovno vratili vjenom izvoru umjetnikih po-
buda i umjetnikog stvaranja, prirodi. No prirodav
se sada ne gleda i. ne prikazuje naivno, onako, kakc
se prirodno zbivanje odvija pred naim oima, pa:.
niti idealistikom abstrakcijom od sluajnih pojedi-
nosti, upravljenamna obenite tipove, nego li svo-
jem najja~m osjetnomobl:k,ui ..ll.uystvu. Sve je
sada u .gibanjuiu, ekstazi. Sve je prepunomek:anib1
..euystayai. tenja" sve eznutljivo uzdie" sve je obu-
zela vatra osjetnog ivota. Uz to se sve vie na-
gla."l,~e tielo i njegovi oblici,pa i onda, kad: 5m
osobe obuene
Time sm~pre)i, u bar o k no doba, to ga je
uvE;o graditelj crkve ,sv. Petra uEimu,~P'l'~p.zl
\'." '
\
.Ql
'
..
13~T:?1i?3:,L.{~598.-1680.). Prvi su Berninieviractoviu
VillaBorghese,od:reeni za kardinala-'nea,ka Sc:i-
piona, p,reteno mito1ogijskog sadraja. Papa Urban
VIlI. povjerio je Berniniu nutranje ureenje, do-
vrenj'eproelja i izradbu ~olonade bazilike sv. Pe-
tra u Rimu. Bernini je osim kolonade i proelja iua-
dio bronani cfborij .!1adgpppom sv. Petra, kip sv.
Longina, glavu markgrofice Matllde, spomenik Ur-
banu VIlLi i okvir za cathedra sancti Petri. Uz to po-
die tri mitologijs.k:0,-"alegorijskefontane U Rimu. I
onih 12 anela na ponte-;a;'t; Angelo u Rimu njegovo
:,li djelo, kao i statua Konstantina Velikog na ko-
nju u predvorju crkve sv. Petra i sv. Tel'ezija u
Santa Maria della Vittoria u Rimu (1644.). Sve su
to kreacije, u koje se ugledaju kipari itav jedan
viek. Sve do Canove. Od presudnog je znaenja
kod ovog sudbonostnog utjecaja bila injenica, da
je Bernini i na vrhuncu svoga stvaranja j sC/oje
;dave ostao onaj isti, koji je kao mladi ovjek ra-
clio Plutona i Proserpinu, Apolona i Dafnu za kar-
dinala-neaka Scipiona Borghese. Njegova sv. Te-
rezija, koju aneo probada strjelicom boanske
ljubavi nije drugo nego kranskioblik Apo-
lonai pafne: Razumljivo je dakle, da su i uvstva,
prell1~i~~aoko izraena kranskim oblikom, u
stvari sasvim prirodna i nimalo boanska, nego
prije erotika.
Sve do ovog vremena najveCI Je dio plastikih
umjetnina bio vjerskog sadraja. Odsad stupa kr-
anska skulptura Sve vie u pozadinu pred velikim
djelima svjetovnog sadraja. A i ono malo kr-
anske skulpture, to Se sada stvara, vie je pro-
izvod virtuoznosti, nego umjetnikog stvaranja, vi-
e je igrarija s alegorijama nego zbiljska umjet-
nost. Ipak bi bilo pretjerano tvrditi, da je s Michel-
angelom prestalo kransko ldparstvo. Nije ni l1,
baraku sve tako crno, kako se to znalo suditi pod
dojmom rane renesanse, klasicizma i romantike. I
u Italiji i izvan nje ima i dalje dobrih djela, koj(1
se izdiu iznad prosjenosti. Moda je najljepa
:Maderl1ina (-I" 1636.) sv. Cecilija u Ihmu. U paniji
je Hetriandez (1566.--~I61KY-j6uviek zadrao
kompoziciju visoke. renesanse, ali je na pr. u svojoJ
Pieta u Valladolidu vie slikovit nego plastian i
odvie teatralan. U Njemakoj nastaje u to doba
nmotvo drvenih i gipsanih kipova i reli efa po cr-
kvama i oltari:mn. Sve je to vrlo pokretno, vrlo uz-
bueno i bez vee vriednosti.
Iz barokne je obiesti talijansku skulpturu izveo
Mlet51rlirl.Alf,1e$1:J,P.,.~",~~(HI.2ya
(1757.-1822.). On je
li bezctitiiojaritiki vidio jedini izlaz iz baroknog ne-
mira. Ali to nije bila vie rimska antika, to nisu
vie bili antikni spomenici staroga Rima, sauvani
po Italiji, nego grka antika, koja je trebala do-
nicti spas. Talijani su Canovu~yali novovjekim Fi-
ci:jom. Canova je uglavnom obraivao antikne te-
me. Sve, ega se prihvatio, oblikovao je antikno.
:Z,flameniti su njegovi spomenici Klementu XIII.
1782. i Klementu XIV. 1792. u Rimu i nad 'loj vod-
lnnje Kristine u crkvi sv. Augustina u Beu.
Kad je Winkelmann pisao svoju poviest stare
umjetnosti, Lessing svoga Laokona" Goethe i
Schiller svoje klasine drame, obratie se i sjeverni
umjetnici poput Canove grkoj antikip~Il.~?!?.~E~
tel 'rhorwaLdsen (1770.-1844.) stvara kipove za
Gosl5inll'crkvu u Kopenhagenu i podie nadgrobni
spomen:k Piju VII. u crkvi sv. Petra u Rimu. Crte
su nlemenite, oblici meki, ali sveukupni dojam od-
vi~ hlaaan. To je bila reakcija na baroknu vatru.
Thorwaldsenov Krist u Kopenhagenu dobro ozna-
uje ljJegov l'2,d, a ujedno predstavlja ideal pre~
mnogih Spa~;iLeJjeyih kipova po naim crkvama 1
oItarima. Francuz Houdon (1741.-1828.), poznat
po znamcllito] stahl, lwja prikazuje Voltairea ka-
ko sjedi, izradio je za Santa Maria degLi Angeli u
Rimu dobar i umjeren kip sv. Bruna. Niemci Ach-
termann (1799.-1844.) i RietscheL (1804.-1861.)
oblikuju svoje skulpture grko-antilmom manirovm:
'ali toliko umjereno, da e povrni gledalac grckl
utjecaj nazrievati samo u amfori na Achterman~
novom Skidanju s lu'a li Mllnsteru i Rietshlovo]
Pieta u Potsdamu.
Grki se utjecaj jo i u nae dane opaa kod
Francuza Henri Charliera (aneo iz apokalipse).
Ali Charlier se oslanja i na sredovjenu plastiku
(Vierge de La Piere-Qui- Vire). Osobitost je Char-
lierovih kipova u tomu, da on neke dielove kame-
na polira, o. druge ostavi hrapavima, ili pak da
,ciele kamene kipove p.o1ihromira (Jeanne d' Arc).
Inae vole Francuzi idealistinlln~ip.J.UYJcl!J.alnu.lje-
potu osoba; k()ja eS~odjeI1l3es'l~d~;;T~~0 ili aka-
demski. "Mnogi Francuzi danas rado stiliziraju !
H
daju svetakim kipovima gotovo gotiki oblik, kao
na pr. VilIiers svojoj sv. Genovevi. Ali lice ove sv.
Genoveve jasno odaje lice modela. Isto vri edi i za
visoku staturu Djevice-Majke Simone CalIi?de s go-
tovo klasikim naborima na platu. Polihromirani
sv. Mihael Fernanda Py podsjea na DonatelIa, a
njegova Vierge aux rais ins u drvu uzprkos svoje
dekorativnosti toliko je naivna, te se vidi, da je
nikla iz francuzkog sela. Bouffezova La Bienheu-
-reuse djeluje u svojoj jednostavnosti istinski-mo-
numentalna. Tako je u Francuzkoj crkvenoj skulp-
turi gotovo svaki kipar razvio svoj vlastiti stil.
U njemakoj se novijoj crkvenoj plastici iznad svih
iztie beuronska umjetnika kola s re1iefima u
Montecassino (aneli, svetci) i sa slobodnim kipo-
vima poput Madone s jabukom.
y'{
) ,{

Krilansko graditeljstvo
Staro kransko doba
Srednji viek
:NoVi viek

Kransko slikarstvo
Staro kransko doba
Srednji viek
20etci renesanse
Visoka ikasna rene&'1nsa
Od baroka do danas

Crkveno kiparstvo 97
Kransko kiparstvo do 1250 104
Doba gotike 114
Od renesanse do danas 122