SVEUILITE U ZAGREBU

UITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI
STUDIJ

KATRINA AGADIN
ZAVRNI RAD

AGRESIVNO PONAANJE DJECE U

PREDKOLSKOJ DOBI

Petrinja, listopad 2016.

 SVEUILITE U ZAGREBU
UITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ
(Petrinja)

PREDMET: Problemi u ponaanju djece

ZAVRNI RAD

Ime i prezime pristupnika: Katrina agadin

TEMA ZAVRNOG RADA: Agresivno ponaanje djece u
predkolskoj dobi
MENTOR: Marina uranovi

Petrinja, listopad 2016.

 SADRAJ
SAETAK1
SUMMARY......2
UVOD....3
1. AGRESIVNOST5
1.1 Podtipovi agresivnosti...5
1.2 Razvoj agresivnosti...6
2. OPIS I KLASIFIKACIJA AGRESIVNOSTI.8
2.1 Poremeaj ophoenja prema DSM-IV kriterijima8
2.2 Poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem prema DSM-IV kriterijima8
2.3 Poremeaj ophoenja prema MKB-10 kriterijima9
2.4 Metode istraivanja i dijagnostika9
3. UZROCI AGRESIVNOSTI11
3.1 Utjecaj nasilnih crtanih filmova na djeje ponaanje.12
3.2 Spolne razlike u agresivnosti..13
4. AGRESIVNOST U DJEJEM VRTIU..15
4.1 Uzroci agresivnosti u djejem vrtiu..15
4.2 Odglumljena agresivnost u djejoj igri...16
4.3 Socijalni poredak djece u skupini...17
4.4 Skupna agresivnost.................18
4.5 Kompromis iz djeje perspektive...................18
5. DJEJE AGRESIVNO PONAANJE U KONTEKSTU RATA20
5.1 Utjecaj rata na djecu....................20
5.1.1 Posttraumatski stresni poremeaj kod djece u ratu..20
5.1.2 Anksioznost, strahovi i depresivnost...21
5.1.3 Utjecaj rata na djeje agresivno i prosocijalno ponaanje...22
5.2 Rat i obitelj..22
6. PREVENCIJA I POMO...24
6.1 Programi prevencije agresivnog ponaanja24
6.2 to roditelji mogu uiniti ukoliko im je dijete agresivno...25
6.3 Trening s agresivnom djecom.................25
6.3.1 Postupak i ciljevi terapije.25
6.3.2 Teorije uenja kao osnova terapijskog djelovanja...26
6.3.3 Individualni trening..............27
6.3.4 Grupni trening..28
6.3.5 Savjetovanje roditelja i obitelji28
ZAKLJUAK29
LITERATURA...30
SAETAK

U dananje vrijeme ljudi postaju svjesniji da agresivnost kod djece postaje sve vei
problem i sukladno tome posveuju joj vie panje. Provedena su mnoga istraivanja
koja nam nastoje objasniti uzroke nastanka agresivnog ponaanja i pomoi u
svladavanju tih problema. Osnovna podjela uzroka je na bioloke, psihike i
socijalne faktore pri emu su bioloki faktori odgovorni za rani razvoj agresivnosti, a
njen daljnji razvoj odreen je psihosocijalnim faktorima. Agresivnost dijelimo na
nekoliko podtipova, ovisno o jaini simptoma i nainu na koji se takvo ponaanje
iskazuje. Ti podtipovi e biti detaljnije opisani u nastavku. Vano je napomenuti da
je agresivno ponaanje (u odreenoj mjeri) normalno i esto se pojavljuje. Mala
djeca u svojim prvim konfliktima razvijaju i ue socijalne strategije pomou kojih se
mogu izboriti za svoja prava i rjeavati socijalne konflikte. Djeca kod kojih su
uoena odstupanja od normalnog ponaanja prolaze razliita istraivanja u svrhu
postavljanja to preciznije dijagnoze. Ta istraivanja obuhvaaju intervjue (s
djetetom, ali i s roditeljima zasebno), prikupljanje informacija o djetetu iz razliitih
izvora, promatranje ponaanja u prirodnom okruju i projektivne metode koje od
djeteta zahtijevaju ispunjavanje nestrukturiranih zadataka. S obzirom da djeca velik
dio vremena provode u vrtiu, odgajatelji se svakodnevno susreu s djejim
konfliktima i agresivnou te iz prve ruke svjedoe napadima. Sukladno tome, u
ovome radu poseban dio posveen je obradi te teme. U posljednje vrijeme sve se vie
istrauje utjecaj rata na djecu zbog neprilika kojima su pogoene mnoge drave.
Ispituju se promjene u njihovom ponaanju, ali i njihova otpornost na ratna zbivanja i
traume koje su prolazili. S ciljem da im se pomogne, ovo postaje sve ea tema
dananjih istraivaa. Posljednje poglavlje posveeno je prevenciji i pomoi djeci s
poremeajem u ponaanju. to prije se kod djeteta ustanovi problem, vee su anse
da lijeenje uspije. Sukladno tome, postoje programi prevencije agresivnog
ponaanja, ali i treninzi za djecu kojima je ve dijagnosticiran neki oblik poremeaja
u ponaanju.

Kljune rijei: agresivnost, djeca, roditelj, odgajatelj

1
SUMMARY

Nowadays, people become more aware that aggression in children is a growing

problem and accordingly devote more attention to it. Many studies have been
conducted which are trying to explain the causes of aggressive behavior and help
overcome these problems. The basic distribution of the cause is to biological,
psychological and social factors whereby the biological factors are responsible for
the early development of aggression, and its further development is determined by
psychosocial factors. Aggressiveness is divided into several subtypes, depending on
the severity of symptoms and the way this behavior is expressed. These subtypes will
be described below. It is important to note that the aggressive behavior is (to some
extent) normal and often appears. In their first conflicts small children develop and
learn social strategies on how they can fight for their rights and resolve social
conflicts. Children, whose deviations from normal behavior is observed, go through
various researches to get a more precise diagnosis. These researches include
interviews (with the child, and the parents separately), gathering information about
the child from various sources, observing the behavior in the natural environment
and through exercises which require the child fulfilling unstructured tasks. As
children spend much of their time in kindergarten, educators are faced daily with
children's conflicts and aggressions, and are first-hand witnesses to attacks.
Accordingly, in this paper, a special section is devoted to this topic. Since many
countries have been affected by war the impact on childrens behavior has recently
been examined more closely. The changes in their behavior are examined, but also
their resistance to war and past trauma. With the aim of helping them, this is
becoming a more common topic of researchers today. The last chapter is dedicated to
children with behavioral disorders and their prevention and help. The sooner a
problem is recognized in a child, the better the chances that a treatment succeeds.
According to this, there are programs for the prevention of aggressive behavior, but
also trainings for children who have already been diagnosed with some form of
behavioral disorders.

Key words: aggressiveness, children, parent, educator

2
UVOD

Jedan od najeih problema kod djece predkolske dobi je agresivno ponaanje.

Smatra se da je takvo ponaanje nain za traenje pomoi kod ak 50% djece, kojima
je potrebna dodatna struna pomo. Agresivnim ponaanjem se smatra ono ponaanje
kojemu je namjera nekome ili neemu nanijeti tetu, neugodu, povredu ili pod svaku
cijenu nametati vlastite ideje ili aktivnosti. To je teko i neugodno ponaanje koje, u
dugoronom smislu, ne donosi ugodu ni zadovoljstvo okolini, pa tako ni samom
djetetu. Uobiajeno je razlikovati verbalnu agresivnost (vikanje, psovanje, vrijeanje,
omalovaavanje) od fizike agresivnosti (udaranje, upanje, grebanje). Smatra se da
se sklonost agresivnom ponaanju poinje stabilizirati ve u ranom djetinjstvu
(izmeu druge i etvrte godine). Samom razvoju i podravanju agresivnosti
doprinose vrnjaci, obiteljska atmosfera i uvjeti u kojima dijete ivi, ue i ire
socijalno okruenje te bioloki faktori. Velik utjecaj imaju zapravo sami roditelji
ukoliko su neuspjeni i nedosljedni u odgoju, emocionalno odbacuju dijete, esto se
koriste kaznama i zabranama u odgoju te ive na nain koji u djetetu izaziva osjeaj
nesigurnosti. Vrlo je vano da odrasli naue zadrati kontrolu nad sobom i
situacijom, bez obzira na tekoe, jer jedino tako se moe pomoi bespomonom,
nervoznom i agresivnom djetetu. (Nastavni zavod za javno zdravstvo,
www.zzjzpgz.hr). Odrasli su duni nauiti dijete kako je osjeaj ljutnje prirodan i da
je u redu naljutiti se, a nakon toga potrebno je nauiti dijete na koji nain moe
upravljati svojom ljutnjom i prihvatljivo ju usmjeriti. Bitno je objasniti djetetu da je
ljutnja prihvatljiva, ali agresivno ponaanje nije. Kako bi se uspjeno nosili s
djetetovom ljutnjom, potrebno je otkriti to dijete tono osjea i koji su razlozi
njegovih postupaka. Dobro je ponuditi prihvatljive naine iskazivanja ljutnje (npr.
to bismo mi uinili u odreenoj situaciji), usmjeriti ga i odrediti pravila ponaanja
umjesto da ga kanjavamo i govorimo mu to ne smije raditi. (www.roda.hr).
Psiholozi smatraju da agresivne osobe imaju nii prag tolerancije na frustraciju, one
odgovaraju napadom ak i na manje smetnje i sprjeavanja u svome naumu, koja
dolaze iz okoline. Takoer, takve osobe tee ue kako se pravilno nositi sa svojim
ponaanjem i zakoiti ga. Istraivanja su pokazala da se agresivnost neke osobe
tokom godina gotovo i ne mijenja. Tako ve kod djeteta moemo predvidjeti kakva
e biti osoba za 30 godina to se tie agresivnog i antisocijalnog ponaanja. To nam
govori da bioloki uzroci igraju veliku ulogu u razvoju agresivnosti, a oni se tumae

3
hormonima, uroenim temperamentom i mehanizmima dominacije. Bitno je
napomenuti da se agresivno ponaanje i ui. Koliina agresije koju dijete opaa u
okolini, odnosima meu roditeljima, filmovima i meu drugom djecom znatno e
utjecati na to koliko e ono koristiti agresivne postupke za rjeavanje problema. Neki
su psiholozi prije smatrali da poticanje djece na agresivnu igru pomae djetetu
izbaciti osjeaj frustracije i bijesa te su predlagali roditeljima koritenje tih metoda.
U kasnijim istraivanjima se pokazalo da je agresivno ponaanje ak povealo
agresiju i da esto iskaljivanje ljutnje ini ljude jo ljuima. Prema drugim
istraivanjima pokazalo se da ljutnja moe smanjiti napetost samo ako imamo
kontrolu nad njom. Agresivno ponaanje koje se kod djece pojavljuje u prihvatljivoj
mjeri moemo smatrati normalnim jer kroz sukobe s drugima djeca ue kako se
mogu ponaati i koje ponaanje im omoguuje snalaenje s drugom djecom i
odraslima. (ivkovi, 2006).

4
1. AGRESIVNOST

1.1 Podtipovi agresivnosti

Autori Essau i Conradt (2006) u svojoj knjizi Agresivnost u djece i mladei

navode da moemo razlikovati nekoliko vrsta agresivnog ponaanja. U
svakodnevnom ivotu najuoljivija je otvorena agresivnost koja se smatra kao
otvoreni in sukobljavanja povezan s fizikim nasiljem. Primjer su fiziki obrauni,
maltretiranje drugih i zlouporaba oruja. Otvoreno agresivnu djecu se opisuje kao
borce koji u konfliktima reagiraju razdraljivije, negativnije i osjetljivije za razliku
od djece koja pokazuju prikriveno agresivno ponaanje. Iako se pokazalo da su
djeaci skloniji fizikim obraunima, to ne umanjuje injenicu da se takvo ponaanje
pojavljuje i kod djevojica. S nastupanjem mladenake dobi smanjuje se i uestalost
fizikih obraunavanja te se moe rei da su u tom periodu djeaci i djevojice
podjednako agresivni.

Za razliku od otvorene agresivnosti, prikrivenu agresivnost karakteriziraju postupci

koji se dogaaju potajno s namjerom da se za njih ne sazna. Primjeri su krae,
podmetanje poara, bjeanje iz kole i bjeanje od kue. Djeca prikrivenog
antisocijalnog ponaanja manje su drutvena i esto se ne mogu osloniti na lanove
svojih obitelji i dobiti potporu te zbog toga razvijaju razliite strahove. Istraivanja
su pokazala da roditelji djece koja kradu teko uspostavljaju kontrolu nad njima i ne
uspijevaju ih drati pod nadzorom u mjeri u kojoj bi trebali.

Reaktivnom agresivnosti se smatra agresivno djelo koje je reakcija na neki vanjski

podraaj koji moe biti stvaran ili ga dijete takvim doivi. Dijete nije sposobno
primjereno obraditi socijalne informacije i ima slabo razvijenu sposobnost
usmjeravanja ponaanja. Iz tog razloga dijete osjea strah da e biti povrijeeno ako
samo ne odreagira agresivno i tu dolazi do konflikta. Ta su djeca nepovjerljiva i
oprezna u interakciji s okolinom, iskazuju veliku potrebu za osvetom te zbog toga
imaju problema sa stvaranjem prijateljstava s drugom djecom. Smatra se da se
reaktivna agresivnost javlja kao posljedica grubih mjera odgoja od strane roditelja,
tjelesnog zlostavljanja, socijalnih problema i nestabilnih odnosa unutar obitelji.

5
Suprotno reaktivnoj agresivnosti, proaktivna agresivnost je namjerno ponaanje koje
dijete koristi kako bi postiglo neki cilj ili dominiralo nad drugim djetetom. Djeca
koja pokazuju taj oblik ponaanja esto su mirna i samouvjerena te smatraju da se
agresija isplati zbog opipljivih prednosti koje donosi.

Relacijska agresivnost je ponaanje koje nanosi tetu drugima zbog unitavanja

prijateljstava, veza, pripadnosti skupini, ili se takvim unitenjem prijeti. Drugim
rijeima, agresor e se pobrinuti da neko dijete bude iskljueno iz skupine prijatelja
ili e se time prijetiti. Takav oblik agresivnosti ee se javlja kod djevojica nego
kod djeaka i kod njih nanosi vie tete jer je uz taj oblik ponaanja teko odrati
bliska prijateljstva koja za djevojice imaju visoku vrijednost. Rani poetak
relacijske agresivnosti pojaava osjeaje oaja, a mogue je da ih ak izaziva. Zbog
toga se usamljena ili neprihvaena djeca osjeaju bolje nakon to uzrokuju
iskljuivanje druge djece jer smatraju da su se na taj nain osvetili.

Instrumentalna i neprijateljska agresivnost mogu se preklapati, to je glavni problem

tih dvaju podtipova. Instrumentalna agresivnost prua agresoru nagrade ili prednosti
povezane s neugodom rtve i smanjuje se s dobi, dok je neprijateljska agresivnost u
starijoj dobi u porastu. Njen glavni cilj je nanijeti rtvi bol ili tetu. (Essau i Conradt,
2006).

1.2 Razvoj agresivnosti

Autori Essau i Conradt (2006) u svojoj knjizi navode da je djeje agresivno

ponaanje normalno i esto se pojavljuje. Tako se primjerice u jednom istraivanju
pokazalo da se kod djece u dobi od 12 do 18 mjeseci gotovo polovinu socijalnih
interakcija moe smatrati konfliktnima.

U tim ranim meuljudskim konfliktima mala djeca razvijaju i ue uinkovite

socijalne strategije pomou kojih se mogu izboriti za svoja prava i rjeavati socijalne
konflikte. Oni pritom ue vane lekcije koje im pomau da se poslije aktivno kreu u irem
socijalnom okruju. (Essau i Conradt, 2006, str. 22)

6
Teoretski, djeca dojenake dobi jo ne mogu oitovati agresivnost s obzirom da
kognitivno nisu u stanju nekome namjerno nanijeti tetu. Izmeu drugog i sedmog
mjeseca se pojavljuju reakcije bijesa koje izaziva tjelesna neugoda, elja za panjom
ili rutinske aktivnosti poput vrenja nude, hranjenja ili odlaska na spavanje.
Agresivno ponaanje se poinje pokazivati krajem prve godine koje kao posljedicu
ima oduzimanje igraaka drugoj djeci.

to se tie ranog i srednjeg djetinjstva, rezultati jednog istraivanja pokazuju da

napadaji bijesa doseu vrhunac u dobi od tri i pol godine i u tom periodu raste
tendencija reagiranja na napad. Izmeu tree i pete godine djeca razvijaju sposobnost
samoregulacije te se s time smanjuje fizika agresivnost. S porastom djetetove
sposobnosti odustajanja od svae, smanjuje se fizika agresivnost i otvoreno
antisocijalno ponaanje (npr. neposlunost). Tijekom odrastanja djeca su sposobna
razlikovati namjernu od sluajno uinjene tete. Takoer, agresivnost se sve vie
izraava simboliki i verbalno jer govor omoguuje djeci verbaliziranje bijesa.

S obzirom da su agresivni postupci dio odrastanja, od velike je vanosti razlikovati

normalnu agresivnost od abnormalne. Primjerice, fiziki obrauni su vrlo esti
kod djece predkolske dobi i to moemo ubrojiti pod normalnu agresivnost, ali
podmetanje vatre ili muenje ivotinja smatramo abnormalnom. (Essau i Conradt,
2006).

7
2. OPIS I KLASIFIKACIJA AGRESIVNOSTI

2.1 Poremeaj ophoenja prema DSM-IV kriterijima

Mnoga djeca s poremeajima socijalnog ponaanja ale se na uestale

potekoe kod kue, u koli i u zajednitvu s drugima za koje krive druge osobe i
tvrde da su se osobe od autoriteta prema njima ponaale nepravedno. Takva djeca
imaju nizak prag tolerancije na frustracije, lako ih je izazvati, skloni su napadajima
bijesa i esto se ponaaju bezobzirno i impulzivno. Mo i kontrola su sredinja tema
djece s poremeajem ophoenja te oni esto manipuliraju drugima kako bi
zadovoljili vlastite potrebe. Simptomi se najee pojavljuju u okrujima kao to su
kua, vrti i/ili susjedstvo, a dijele se na agresivno ophoenje prema ljudima i
ivotinjama, unitavanje imovine, prijevara ili kraa i ozbiljno krenje pravila.
Moemo razlikovati osobe s blagim, umjerenim i tekim oblikom poremeaja
ophoenja. Blagi poremeaj ukljuuje manje probleme u ponaanju koji uzrokuju
malu tetu (npr. laganje i dugo ostajanje vani bez doputenja). Umjereni oblik
karakterizira vei broj problema koji imaju jai utjecaj na druge osobe. Djeca s tim
oblikom esto prijete ili zastrauju druge i namjerno unitavaju tuu imovinu. Teki
oblik poremeaja ophoenja, izmeu ostalog, ukljuuje i fiziku okrutnost prema
ljudima i namjerno podmetanje poara s namjerom uzrokovanja ozbiljne tete.
(Essau i Conradt, 2006).

2.2 Poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem prema DSM-IV kriterijima

Poremeaj s prkoenjem i suprotstavljanjem obiljeen je negativistikim,

neprijateljskim i prkosnim ponaanjem prema osobama koje predstavljaju autoritet.
Djeca s tim poremeajem esto se svaaju s odraslima i izraavaju trajni otpor,
odbijaju slijediti upute i u velikoj mjeri im nedostaje spremnost na kompromis. Jo
neke od karakteristika djece s tim poremeajem su namjerno ometanje drugih ljudi,
esto okrivljuju druge za vlastite pogreke ili loe ponaanje, brzo se uzrujaju i
osjetljivi su na postupke drugih te su esto zlobni i osvetoljubivi.

8
2.3 Poremeaj ophoenja prema MKB-10 kriterijima

Za razliku od DSM-IV u MKB-10 poremeaj ophoenja se smatra lakom

varijantom, vie kao podtip tog poremeaja nego kao zasebna dijagnoza. Liste
simptoma se preklapaju, ali se razlikuju po stupnju teine. MKB-10 navodi i
kombinirani poremeaj ophoenja i emocija koji kao rezultat ima poremeaj
ophoenja s depresivnim poremeajem ili neki drugi mijeani poremeaj socijalnog
ponaanja i emocija. (Essau i Conradt, 2006).

2.4 Metode istraivanja i dijagnostika

Glavni cilj metoda istraivanja je procjena prisutnosti odreenih oblika

ponaanja, odreivanje stupnja teine simptoma, razvrstavanje problema prema
dijagnostikim kategorijama, planiranje istraivanja u svrhu proirenja spoznaja o
odreenom poremeaju i kontrola uinkovitosti nekog oblika lijeenja. U istraivanju
je vano obuhvatiti mnoge aspekte djejeg ponaanja i njegovog psihosocijalnog
okruenja kao to su roditelji i obitelj, socijalni odnosi i odnosi s vrnjacima te
imbenici koji se odnose na okruenje. Oslanjanje na samo jedan izvor informacija
moe stvoriti krivu sliku o djetetu i neki oblici ponaanja bi ostali neotkriveni.

Kliniki intervju je najee prvi kontakt izmeu kliniara i djeteta te njegovih

roditelja i omoguuje kliniaru prikupljanje informacija o ponaanju koje treba
lijeiti. Na osnovi tih informacija se osmiljava i provodi intervencija.
Nestrukturirani intervju najee se provodi u klinikom okruenju i zapoinje
objanjenjem svrhe intervjua i procesa istraivanja. Kliniar sam odreuje kako e
formulirati pitanja koja postavlja i kako e zapisivati i interpretirati rezultate. To mu
pomae pri uspostavljanju stabilnog odnosa sa sugovornikom.

U svrhu izbjegavanja iskrivljenja do kojeg moe doi prilikom nestrukturiranog

intervjua, razvijeni su strukturirani intervjui. Oni obuhvaaju standardizirana pitanja
koja pokrivaju kriterije za simptome poremeaja socijalnog ponaanja i druge
9
psihike smetnje. Takvi intervjui omoguavaju da svako dijete bude ispitano na
jednak i sustavan nain.

Skale procjene omoguuju prikupljanje informacija o problemima ponaanja iz

razliitih izvora. Mnoge skale obuhvaaju verzije za roditelje, dijete i uitelje, to
omoguuje da se ustanovi prisutnost odreenih simptoma. One obuhvaaju samo
ograniene informacije o poetku i trajanju simptoma, to nije dovoljno za
postavljanje dijagnoze.

Promatranje ponaanja je vrlo uinkovita metoda istraivanja jer omoguuje

opaanje ponaanja u prirodnom okruju. Na taj nain se mogu uoiti imbenici koji
uzrokuju, odravaju ili potiu odreeno ponaanje. Nedostatak ove metode je to to
nije mogue istodobno promatrati razliite oblike ponaanja ili razliite situacije,
takoer, dijete koje biva promatrano moda na injenicu da ga se promatra reagira
atipinim ponaanjem.

U svrhu odreivanja stupnja teine i procjenu razine prikladnog djelovanja, koriste se

mjerni instrumenti za psihosocijalne tekoe. Zatim slijede projektivne metode koje
zahtijevaju od djeteta ispunjavanje nestrukturiranih zadataka. Pretpostavlja se da se
iz naina na koji dijete opaa mogu izvesti zakljuci o nainu njegova psihikog
funkcioniranja. Djetetu se daju zadaci poput crtanja, dopunjavanja reenica i
opisivanja nedefiniranih objekata iz kojih sposobni kliniari mogu izvui korisne
informacije o motivaciji, percepciji i djetetovim konfliktima. Meutim, pouzdanost i
valjanost tih postupaka esto se dovode u pitanje.

Kako bi se dobila jasna i produktivna predodba sluaja potrebno je povezati

informacije prikupljene iz razliitih metoda i razliito postavljenih situacija. (Essau i
Conradt, 2006).

10
3. UZROCI AGRESIVNOSTI

Kod uzroka agresivnog ponaanja ili nasilja esto vie faktora igra ulogu.
Kada se istrauju organski uzroci ispituju se odreena podruja mozga kako bi se
pronali mogui uzronici agresije jer se time eli iskljuiti organska smetnja. U
dananje vrijeme lijenici esto ne pronalaze jasna upozorenja na organsku smetnju
mozga, ali dijagnosticiraju minimalnu cerebralnu disfunkciju i preporuuju
lijeenje lijekovima. Sami lijekovi nemaju smisla ukoliko se istovremeno ne tretiraju
uzroci koji postoje u socijalnoj okolini u kojoj dijete ivi jer lijekovi mogu
poduprijeti socijalnu i terapeutsku pomo obitelji ali je ne mogu nadomjestiti.
(Rumpf, 2006).

Osniva psihoanalize Sigmund Freud promatra agresiju kao komponentu seksualnog

nagona, kao rezultat nagona smrti ili kao reakciju na osjete nelagode. Posebno se
gleda individualna ivotna pria i zaboravljena ili potisnuta iskustva iz ranog
djetinjstva. (Rumpf, 2006).

Drugi smatraju da je agresija posljedica socijalnog uenja. U ophoenju s

roditeljima, braom i sestrama te s prijateljima uimo sve socijalne naine ponaanja
i preuzimamo ih u odreenoj mjeri. Ponaanja koja je dijete nauilo u obiteljskom
okruenju, primjenjivat e i u interakciji s okolinom. Zato je bitno nauiti dijete na
koji nain se moe ophoditi s osjeajima kao to su ljutnja, frustracija i agresija.
(Rumpf, 2006)

Uzroke agresivnog ponaanja moemo podijeliti na bioloke, psihike i socijalne

faktore. Rani razvoj agresije odreen je biolokim (ili ak genetskim) faktorima, dok
je njen daljnji razvoj odreen preteno psihosocijalnim faktorima. (Petermann i
Petermann, 2010).

Bioloki faktori se objanjavaju kao poremeaji funkcija djetetova sredinjeg

ivanog sustava koji su uvjetovani komplikacijama u trudnoi i pri poroaju.
Zlouporaba tetnih sredstava (cigarete, alkohol, droge) u trudnoi izaziva cijeli niz
oteenja koji, izmeu ostaloga, loe utjeu na razvoj mozga i mogu promijeniti
nain uenja djeteta i loe utjecati na socijalni razvoj.

11
Kao jedan od najvanijih psihikih faktora navodi se teak temperament. On ima
uinak na sposobnost samoregulacije, ometanje panje, emocionalnu reaktivnost i
motoriku aktivnost djeteta. Kao ostale psihike faktore moemo navesti nedovoljnu
kontrolu impulsa i regulaciju emocija, iskrivljenu socijalno-kognitivnu obradu
informacija te nedovoljnu sposobnost uivljavanja.

Socijalni faktori odnose se najvie na obiteljske utjecaje na nastanak agresivnog

ponaanja. Prema rezultatima jednog istraivanja, u obiteljima s agresivnom djecom
utvreno je da se pravila u obitelji ne izgovaraju i ne potuju, roditelji nemaju
informaciju o tome to rade njihova djeca, ne osnauju svoju djecu ili barem to ne
rade dosljedno te takoer unutar obitelji ne postoji sposobnost da se govori o
problemima i da se oni rijee. Smatra se da su ovo etiri faktora koja upuuju na
zaputeno odgojno ponaanje roditelja. (Petermann i Petermann, 2010)

3.1 Utjecaj nasilnih crtanih filmova na djeje ponaanje

Skupina istraivaa na Sveuilitu u Washingtonu provela je istraivanje na

koji nain i u kojoj mjeri nasilni crtani filmovi utjeu na djeje ponaanje. U
istraivanju je sudjelovalo vie od 500 obitelji s djecom od tri do pet godina starosti.
Prosjeno gledanje crtanih filmova bilo je 4h dnevno, a obitelji su nasumino
podijeljene u kontrolnu i eksperimentalnu skupinu. (www.psychologytoday.com).

Djeca iz kontrolne skupine nastavila su gledati uobiajene crtane filmove, koji su

sadravali dosta nasilja, poput Scooby Doo. Djeca iz eksperimentalne skupine
gledala su edukativne crtie koji imaju utjecaj na razvoj socijalnih vjetina, poput
Dora istrauje. Obitelji su morale pristati da e se pridravati zadanih crtanih
filmova sljedeih est mjeseci te nakon godinu dana obaviti kontrolu kako bi se
ustvrdile promjene.

Sve obitelji su imali posjete od strane istraivaa kroz taj period te su roditelji morali
ispunjavati upitnik o djejem ponaanju, originalnog naziva Social Competence and
Behavioral Evaluation tool. U tom upitniku roditelji su morali odgovarati na pitanja
kako bi potvrdili manifestiraju li njihova djeca odreena ponaanja poput guranja,

12
deranja, maltretiranja i unitavanja stvari. Pozitivna ponaanja su se takoer pratila,
poput dijeljenja, suradnje, pokazivanja altruizma i prosocijalnog ponaanja.

Rezultati su bili upeatljivi, iako ne previe iznenaujui. Djeca koja su gledala

nenasilne crtane filmove pokazala su se drutvenija od djece iz kontrolne skupine,
koja su pokazivala rane znakove agresivnosti. U sljedeih est mjeseci, mnogo
roditelja se vratilo starim navikama i doputalo djeci gledanje nasilnih crtia to je
rezultiralo porastom agresivnog ponaanja kod djece. Djeca koja su nastavila gledati
nenasilne crtie ee su pokazivala pozitivna ponaanja.

Djeca ue gledajui i sluajui, poistovjeuju se s likovima koje gledaju bez obzira

na injenicu da su to animirani i nestvarni likovi. Mala djeca nisu sposobna u
potpunosti shvatiti verbalne poruke koje prenose likovi, ali zato imitiraju ono to
vide. Ukoliko djeca vide da se problem rjeava nasiljem, to se ukorijeni u njihovim
glavama i postaje odgovor na neki stvarni problem s kojim se susretnu. Djeca puno
toga mogu nauiti iz medijskog sadraja, zato je vano dobro procijeniti to je
prikladno za njih, a to nije. (www.psychologytoday.com)

3.2 Spolne razlike u agresivnosti

Ve je dobro poznata injenica da su mukarci agresivniji od ena i to na svim

dobnim uzrastima, iako u prve dvije-tri godine ivota te razlike nisu jae izraene.
Smatra se da su djeaci ne samo fiziki nego i verbalno agresivniji od djevojica te
ee primjenjuju instrumentalnu agresiju. (Kereste, 2002).

Razlog vezan za te razlike lei u zajednikom djelovanju biolokih i socijalnih

initelja. Kao jedan od vanih biolokih initelja istie se uloga mukih spolnih
hormona koji pripadnike mukog spola ini sklonijima agresivnom reagiranju u
situacijama koje izazivaju agresivno ponaanje. Takoer, ulogu ima i tjelesna snaga
koja doprinosi veoj spremnosti djeaka da reagiraju agresivno u odreenim
situacijama. Osim biolokih initelja, navodi se i razlika u socijalizaciji djeaka i
djevojica. Ve od najranije dobi djeca ue o pojmu spola i kategorijama muko i
ensko te usvajaju spolni identitet. Sukladno tome dijete ui o spolno prikladnim i

13
neprikladnim oblicima ponaanja. Prema nekim teorijama, roditelji i druge djetetu
bliske osobe, razliito se ponaaju prema djeacima i djevojicama te imaju
drugaija oekivanja od njih. Kod djevojica se ve od najranije dobi agresivno
ponaanje ne odobrava i obeshrabruje, a potie se prosocijalno ponaanje.

Roditelji imaju tendenciju primjenjivati razliite disciplinske i odgojne postupke

ovisno o spolu djeteta i na temelju toga moemo zakljuiti da je roditeljsko
ponaanje prema djetetu povezano s djejim ponaanjem i razvojem. (Kereste,
2002).

Slika 1, Spolne razlike u agresivnosti

14
4. AGRESIVNOST U DJEJEM VRTIU

Govorei o agresivnosti u djejem vrtiu mislimo na svae, galame, psovanje,

vrijeanje, provokacije, udarce, ugrize, povlaenja za kosu, otimanje i unitavanje
igraaka, ismijavanje i zadirkivanje, osvete, prijetnje i muenje. Agresivno ponaanje
kod male djece uvijek znai ili obranu neega ili borbu za neto.

U vrtiu dijete stjee iskustvo s vrnjacima te e se sasvim sigurno suoiti s

agresivnou bez obzira na iskustvo koje je steklo u obitelji. Moe ju vidjeti kod
drugih ili je pak usmjerena prema njemu. Promatrajui druge, ali i vlastitim
iskustvom, dijete ui u kojim situacijama je poeljno reagirati agresivno kako bi
postigao eljeni cilj. Neka istraivanja pokazuju da tri do etiri puta tijekom jednog
sata problemi u vrtiu izazivaju agresivnost koja traje vrlo kratko, otprilike 24
sekunde.

4.1 Uzroci agresivnosti u djejem vrtiu

Agresivnost uvijek ima uzrok i nikada se ne javlja kao grom iz vedra neba. S
obzirom da djeca u vrtiu provode velik dio dana zajedno, posve je normalno da e
se tokom njihove interakcije javljati sukobi. Postoje brojni uzroci koji mogu
potaknuti dijete na agresivno ponaanje, stoga emo navesti neke od njih. (Haug-
Schnabel, 1997).

Najei napadi se dogaaju zbog podjele igraaka. U centru graenja neko dijete se
igra sa autiem ali mu ga drugo dijete oduzme. Zbog bijesa je ono sad spremno
udariti te moemo rei da se ovdje radi o agresivnosti utemeljenoj na obrani.

Jedno dijete je divljalo i na grub nain je potisnuto u kut od strane druge djece. Kako
je osjetilo strah, panino je poelo udarati dijete koje mu je bilo najblie. Tu je rije o
paninoj agresivnosti.

Djeca reagiraju agresivno i kako bi zatitila svoje interese. Primjer: Djeca koja su
divljala, ometala su intenzivnu igru dvoje djece, kojoj su svojom nepanjom sruili

15
sve to su sagradili. Zbog toga je dijete koje se igralo osjetilo frustraciju jer nije
uspjelo dovriti ono to si je zamislilo u glavi pa je nasrnulo na krivca.

Uzrok se ne mora uvijek nalaziti u vrtiu, nekad ga djeca donesu od doma.

Primjerice, dijete je doma osjetilo da se njegova mama prema njemu ponaa loe i
nepravedno i to je automatski odredilo njegov dan u vrtiu. Taj bijes je kuhao u
djetetu i dovoljna je bila sitnica da ga izbaci iz takta i odreagira agresivno.

Jo jedan od uzroka je odgoj koji postavlja preuske okvire i granice i ne tolerira

proturjeje i ljutnju. Takvim odgojem dijete zapravo ui da su razoaranje i bijes
zloesti osjeaji koji se ne smiju iskazati jer e uslijediti kazna. U takvoj djeci se
osjeaj nemoi sve vie pojaava i agresivnost izbija u trenutku kada to nitko ne
oekuje i kada nema konkretnog razloga za nju.

4.2 Odglumljena agresivnost u djejoj igri

Odglumljena agresivnost je tipian nain ponaanja u zajednikoj igri djece i

mladih. Djeca koja sudjeluju u igri znaju da se nemaju razloga uplaiti i da nee biti
povrijeena. elei odglumiti sukob, djeca se meusobno napadaju, proganjaju,
brane ili bjee jedno od drugoga. Takvu igru rijetko kad vidimo neposredno nakon
dolaska djece u vrti, kao i poslije pauze za ruak jer se najee pojavljuje nakon to
proe vrijeme privikavanja na dogaanja u skupini i prije nego se pokau znakovi
umora. (Haug-Schnabel, 1997).

Mnogo je znakova koji ukazuju na to da se radi samo o igri. Igra najee zapoinje
pozivom doi, borit emo se! uz prikladno skakutanje na jednom mjestu i akama
kao u boksu. Djeca se tijekom borbe smiju i kontakt meu suparnicima je gotovo
njean jer koe svoju tjelesnu snagu da bi se izbjegle ozljede. Prihvaaju se verbalni
signali poput Au!, Ne tako jako!, ali i pauze za odmor tokom koje se najee
dogovara nastavak igre. Akcije koje bi mogle izazvati ozljede se samo
nagovjetavaju ili izgovaraju kao tekst scenarija (Tada e se moja strijela zabiti u
tebe i oboriti te na tlo!). Odglumljena agresivnost nije karakteristina samo za djecu
iste dobne skupine, nego i za djecu razliite dobi i tjelesne snage. (Haug-Schnabel,
1997).

16
Ovakva igra u nekim sluajevima moe prerasti u sukob, stoga je potrebno znati kada
se umijeati. im jedno od djece vie ne eli sudjelovati jer nema vie volje za to ili
se boji, potrebna je mala intervencija. Takoer i kada se pojave elementi prave borbe,
a djeca se vie ne smiju, ne govore i ne usklauju svoje pokrete ili kad ne prihvaaju
signale da jedna strana eli prekinuti igru.

4.3 Socijalni poredak djece u skupini

Borba za elno mjesto je normalni, sastavni dio internih odnosa u skupini,

stoga socijalni poredak nastaje preko rezultata sukoba izmeu pojedine djece.
Provocirajui neko dijete za bolji poloaj, ono upoznaje snagu svakog partnera u
skupini tako to ga usporeuje sa samim sobom. Na taj nain dijete ui i pravilno
procijeniti svoj vlastiti poloaj. Tu se ne radi samo o borbi jer se natjecanje odvija na
razliitim razinama, stoga snaga ne mora biti samo snaga miia. Osobine koje se
trae kod voa, odnosno djece koja uivaju ugled i koju se cijeni, su bogatstvo
ideja, inicijativa, spremnost na sudjelovanje u igri, smisao za pravednost i sposobnost
nametanja vlastitog miljenja. Izboreno mjesto djeci ne omoguuje odmaranje, nego
ba naprotiv, moraju se uvijek iznova dokazivati jer ostali lanovi skupine spremno
ekaju da se uspnu na ljestvici hijerarhije. (Haug-Schnabel, 1997).

Djeca koja uivaju visoki poloaj nikad nisu najagresivnija djeca u skupini, ona su
rado glasna ali rijetko napadaju. Ta su djeca izrazito darovita na nekom podruju,
mogu se dobro uivjeti u druge i pokazuju veliku toleranciju prema frustracijama.
Njihov autoritet poiva na utjecaju i omiljenosti to se uvruje pouzdanim,
prijateljskim vezama. Takva djeca smiruju sukobe i brinu se za pravednost, a ostala
djeca im se dive i oponaaju ih kako bi stekla njihovo priznanje.

17
4.4 Skupna agresivnost

Mnogo smo puta tijekom povijesti ljudskog roda mogli primijetiti da u stranim
situacijama pojedinci reagiraju agresivno, ali ne samo kako bi zatitili sebe nego i
pripadnike svoje skupine. Neprijateljstvo prijeti skupinama koje se razlikuju po
izgledu ili po stavovima. Agresivno raspoloenje se u trenutku iri od ovjeka do
ovjeka i tu onda nastaje veliki problem. Takve situacije nisu znaajne samo za
svjetsku politiku, nego ih viamo i u svakodnevnici djejeg vrtia. (Haug-Schnabel,
1997).

Sljedei primjer nam najbolje pokazuje skupnu agresivnost u vrtiu. Jedna skupina
djece napada drugu skupinu jer im ta druga skupina eli oduzeti njihov pjeanik,
njihovu podlogu za graenje i njihovu igru. Situacija tu postaje napeta.
Promatrajui vou napadake skupine moemo primijetiti da on vie gleda u lanove
svoje skupine, a rjee u protivnike. To je zato jer je za provoenje napada najvanije
postii solidarnost s pripadnicima svoje skupine, to je vanije od napadakih signala
koji se odailju prema neprijatelju. Na drugoj strani vidimo kako njihov predvodnik
ne prestaje gledati u napadae, a svoju ugroenu skupinu puno rjee gleda. Po ovome
moemo zakljuiti da je promatranje neprijatelja radi samoobrane vanije od pogleda
koji bi nas informirao o lanovima vlastite skupine. (Haug-Schnabel, 1997).

Kod skupne agresivnosti uvijek je potrebno umijeati se prije nego stvari krenu
opasnim putem. Najuinkovitije rjeenje je slamanje solidarnosti meu napadaima.
Dovoljno je animirati jedno ili dvoje djece i upozoriti ih na neispravnost i
nepravednost samog povoda i fronta napadaa e se raspasti. Napadai mijenjaju
svoje planove kad se ugrozi solidarnost pristaa jer im za agresivna djela treba
osiguranje zalea, ali i panja i aplauz gomile.

4.5 Kompromis iz djeje perspektive

Postoje tri naina na koja rjeavamo postojei problem. Prvi nain je uz pomo
agresivnosti, no taj nastojimo izbjei. Drugi nain je da se podinimo i popustimo.

18
Razlozi poputanja mogu biti na temelju uvida koji nam govori da se plan ne moe
ostvariti, iz straha od neuspjeha ili zbog prijeteih posljedica. Ova strategija moe
samo ponekad biti primjerena, ali ukoliko se esto njome sluimo, nastati e osjeaj
da se problemi nikada nee moi rijeiti u vlastitu korist. Trei nain je smirivanje,
odnosno pokuaj da se smire uzbueni duhovi i pronae izlaz. Ovaj postupak mogu
odabrati sami suparnici, ali i djeca koja nisu izravno ukljuena u sukob i to na nain
da smire situaciju i predloe rjeenja koja bi bila prihvatljiva za suparnike. (Haug-
Schnabel, 1997).

Djeca predkolske dobi nisu u stanju sama pronai kompromisno rjeenje. Ona nisu u
stanju razmisliti o problemu i bez emocija potraiti zadovoljavajue rjeenje koje
moda i nee svima odgovarati. Istraivanja su pokazala da ovdje nije rije o tome da
djeci nedostaje sposobnost za sklapanje kompromisa, nego da djeji kompromisi
izgledaju drugaije nego to odrasli oekuju, stoga ih ni ne prepoznaju kao
kompromise. Djeca se koriste strategijom to u ja dobiti za to? i to zauujue
dobro funkcionira kod njih. Njima nije cilj rjeavanje postojeeg sukoba, nego
mogunost da se utjee na drugo dijete. Stoga djeji kompromisi esto izgledaju
ovako: Uinit u to, ako mi ti neto da!. (Haug-Schnabel, 1997).

(slika 2, Djeji kompromisi)

19
5. DJEJE AGRESIVNO PONAANJE U KONTEKSTU RATA

5.1 Utjecaj rata na djecu

Donedavno su se istraivai veinom bavili utvrivanjem posljedica rata na

vojnike, dok su istraivanja s civilima i djecom bila malobrojna. Zbog sve vee
ukljuenosti djece u ratna zbivanja, posljednjih desetljea se pridaje znatna pozornost
pitanju djejih neposrednih reakcija na rat, ali i dugoronih posljedica rata na djeje
ponaanje. Neki autori naglaavaju djeju otpornost i navode da se u ratu veina
djece ponaa prilagoeno, razvija normalno i ne pokazuje vea odstupanja u
ponaanju. Suprotno njima, drugi naglaavaju djeju osjetljivost i istiu kako nema
aspekta linosti koji ne bi bio pogoen ratom te navode podatke kako razliite
katastrofe, ukljuujui i rat, kod djece rezultiraju znaajnim promjenama u ponaanju
i doivljavanju. Unato svim neslaganjima i raspravama, rezultati istraivanja ipak
pokazuju da je djeji razvoj u uvjetima rata drugaiji nego u uvjetima mira.

Raspravu o tetnosti rata bilo bi opravdanije zamijeniti razlikovanjem dviju

posljedica rata - jedne koji se odnose na psihopatoloke simptome, poput PTSP-a, te
drugih koje se odnose na promjene u podruju normalnog doivljavanja i ponaanja.
Iako su psihijatrijski simptomi ozbiljniji, oni se razvijaju kod malog broja djece,
stoga je potrebno obratiti veu pozornost na suptilnije simptome poremeaja
ponaanja jer je njima zahvaen velik broj djece i posljedice su dalekosenije.
(Kereste, 2002).

5.1.1 Posttraumatski stresni poremeaj kod djece u ratu

Posttraumatski stresni poremeaj (PTSP) je vrsta anksioznog poremeaja do

kojeg dolazi nakon izloenosti nekom traumatskom dogaaju, a neposredna
emocionalna reakcija na takvo traumatsko iskustvo ukljuuje intenzivan strah,
bespomonost i uasnutost. Simptomi PTSP-a mogu se svrstati u tri skupine:

20
1) ponovno proivljavanje traumatskog dogaaja (none more i repetitivna
traumatska igra),

2) svjesno izbjegavanje podraaja povezanih s traumatskim dogaajem i otupjelost

emocionalnih reakcija,

3) pojaana pobuenost organizma (tekoe spavanja i koncentracije, razdraljivost

te tekoe u regulaciji agresivnog ponaanja).

Rat predstavlja traumatsko iskustvo koje moe dovesti do razvoja PTSP-a ili nekih
njegovih simptoma, pritom djevojice pokazuju vei broj simptoma od djeaka. Kod
djece se razmjerno esto javljaju promjene u ponaanju ili gubitak ranije steenih
vjetina, a none more su jedan od najizraenijih simptoma. Malobrojna istraivanja
pokazuju da tijekom vremena dolazi do smanjenja djejih stresnih reakcija na ratna
zbivanja. (Kereste, 2002).

5.1.2 Anksioznost, strahovi i depresivnost

O razvoju anksioznosti, strahova i depresivnosti, tijekom i nakon rata, ne

moemo sa sigurnou govoriti jer bez obzira na koliinu provedenih istraivanja
nema stabilnih rezultata. Pretpostavlja se da je to zato jer su se u istraivanjima
koristile razliite mjere istog ponaanja, djeca su razliite dobi i razliitog stupnja
pogoenosti ratom ili potjeu iz razliitih kultura, a sve to moe imati utjecaja na
njihove reakcije.

Neka istraivanja pokazuju da djeja anksioznost i depresivnost ne ovise samo o

ukupnoj koliini doivljenih ratnih stresora, nego o vrsti tih iskustava. Iako to ne
moemo rei za anksioznost, depresivnost je bila znaajno povezana s ukljuenou
u ratna zbivanja. Razlog razvoja depresivnosti lei u iskustvima odvajanja od bliskih
osoba, osobnoj izloenosti nasilju i osobnog sudjelovanja u neprijateljstvima i
sukobima. Takoer, suprotno oekivanjima, djeca koja su izgubila lana obitelji
pokazala su manje strahova od djece koja nisu izgubila lana obitelji. Socijalna
podrka igra znaajnu ulogu u razvoju zatitnog mehanizma od tetnih posljedica
ratnog stresa. (Kereste, 2002).
21
5.1.3 Utjecaj rata na djeje agresivno i prosocijalno ponaanje

Utjecaj rata i drugih oblika nasilja na razvoj agresivnog ponaanja je jedno od

najvanijih pitanja, ali istodobno i najvie zanemarenih pitanja. Provedena su
malobrojna istraivanja o tome i ni u ovom sluaju ne moemo sa sigurnou
govoriti o rezultatima. To je zato to su se upotrebljavale razliite mjere i tehnike,
neki su autori ispitivali agresivnost usmjerenu prema neprijatelju i elju za osvetom,
dok su drugi ispitivali agresivnost u svakodnevnim interakcijama s vrnjacima i
drugim osobama iz djetetove okoline. Sve u svemu, nisu se fokusirali na istu stvar te
su stoga rezultati kod svakoga drugaiji. (Kereste, 2002).

Ono to moemo rei je to da ukupan broj doivljenih ratnih stresora nije bio
povezan s djejom agresivnou, ve samo pojedine vrste ratnih iskustava. Takoer,
osobna ukljuenost u rat (sukob s vojnicima ili izloenost eksplozijama bombi)
kljuni je initelj koji utjee na poveanje djeje agresivnosti.

Porast prosocijalnog ponaanja navodi se kao jedna od moguih pozitivnih posljedica

rata. U kratkotrajnom longitudinalnom istraivanju koje je trajalo 15 mjeseci za
vrijeme Domovinskog rata, istraitelji su ustvrdili znaajan porast prosocijalnog
ponaanja kod djece predkolskog uzrasta, dok se agresivno ponaanje nije
promijenilo. Djeca koja su bila odvojena od svojih roditelja ili nazona nasilju nad
drugim osobama bila su vie prosocijalna od djece koja to nisu morala prolaziti.
Veina djece je rekla kako ne osjeaju elju za agresijom prema svojim
neprijateljima i kako im oprataju te su isticala elju za pomaganjem drugima, kao
to su i njima drugi pomogli. (Kereste, 2002).

5.2 Rat i obitelj

Jedno od najvie zanemarenih pitanja u literaturi o ratu je utjecaj rata na

obiteljsko funkcioniranje. Istraivanja se veinom provode na razini pojedinca te se
zanemaruje injenica da pojedinci najee ive u okruju svoje obitelji. Kako e

22
pojedini lanovi obitelji reagirati na ratni stres ponajvie ovisi o ukupnom
obiteljskom ozraju i odnosima unutar obitelji. Djeje reakcije na ratne stresore je
nemogue u potpunosti razumjeti izvan obiteljskog okruenja. Smatra se da rat
naruava obiteljski ivot te su zahtjevi koje rat postavlja na obitelj kljuni initelj
koji dovodi do psihike uznemirenosti djece.

Ponaanje roditelja se mijenja prilagodbom na ratne i druge stresne uvjete. Smatra se

da strah i zabrinutost roditelja, izazvani opasnou i nesigurnou, rezultiraju vrlo
strogim roditeljskim postupcima i poveanim kanjavanjem u takvim visokostresnim
uvjetima. Stoga moemo zakljuiti da stres utjee na roditeljsko ponaanje, a ono pak
utjee na djeje ponaanje i razvoj. Za djecu izloenu ratnim zbivanjima nita nije
vanije od podrke obitelji i zdravog funkcioniranja roditelja. (Kereste, 2002).

slika 3, Djeca u ratu

23
6. PREVENCIJA I POMO

6.1 Programi prevencije agresivnog ponaanja

Donedavno vie se pozornosti pridavalo lijeenju starije djece i mladih kod

kojih su uoeni problemi ponaanja nego to se obraala panja na prevenciju. Na
sreu, u posljednje vrijeme to se promijenilo i prevencija agresivnog i antisocijalnog
ponaanja igra sve veu ulogu. Razlozi su to ti oblici ponaanja uzrokuju velike
trokove za drutvo i tee ih je lijeiti nakon to postanu kronini, ali i zato to se
problemi ophoenja razvijaju polako tijekom vremena prije nego se pojavi nasilniko
i delinkventno ponaanje.

Programi prevencije nude mogunost smanjenja imbenika rizika i poveanja

zatitnih imbenika za djecu u koje se pokazuje povean rizik za razvijanje problematinog
socijalnog ponaanja. Oni se odvijaju unutar okruenja izmeu roditelja i djeteta i u
djetetovu irem socijalnom okruenju. (Essau i Conradt, 2006, str. 170)

Postoje dvije vrste programa prevencije: primarni i sekundarni. Primarni je usmjeren

na prevenciju razvoja poremeaja i potie tjelesno i psihiko zdravlje sudionika. Taj
program se provodi s cjelokupnom populacijom djece. Za razliku od primarnog,
sekundarni programi usmjereni su prema djeci koja ve pokazuju rane naznake
disfunkcije i kod kojih postoji rizik od razvijanja poremeaja. Iako se moemo
susresti s mnogo razliitih tipova preventivnih programa, svima je cilj izgraditi
socijalnu kompetentnost i otpornost djece i mladih. (Essau i Conradt, 2006).

Kao primjer jednog od takvih programa moe nam posluiti njemaki program
FAUSTLOS, to u prijevodu znai bez aka. Posebno je osmiljen za djecu
predkolske dobi i osnovnu kolu, a svrha mu je poticanje socijalne i emocionalne
kompetencije i prevencija agresivnog i nasilnog ponaanja djece. Rezultati
istraivanja upuuju na to da agresivnoj djeci nedostaje kompetentnost u podrujima
sposobnost za empatiju, kontrola impulsa i svladavanje i kontroliranje ljutnje i
bijesa te je u skladu s time program podijeljen u tri jedinice. Te jedinice dijele se na
28 lekcija (za predkolsku djecu) koje kod djece nastoje potaknuti empatiju, nauiti
ih postupcima rjeavanja problema i vjetinama ponaanja te takoer djeca ue
tehnike smanjenja stresa i kako se konstruktivno nositi s osjeajima ljutnje i bijesa.

24
Rezultati su pokazali da su se kod djece, koja su prola FAUSTLOS lekcije, smanjili
problemi koje su djeca izraavala prema unutra, ali i prema van. I sama djeca su
takoer procijenila da su manje agresivna. (Essau i Conradt, 2006).

6.2 to roditelji mogu uiniti ukoliko im je dijete agresivno

Djeja fizika agresivnost smanjuje se izmeu tree i pete godine ivota to je

povezano s moralnim i govornim razvojem djece. Ukoliko dijete te dobi i dalje
izraava agresivnost, pogreno je da roditelj na to reagira agresivno. Djetetu treba
objasniti da takvo ponaanje nije u redu i koje su posljedice. Za svako pozitivno
ponaanje potrebno je davati pozitivno potkrepljenje u obliku smijeka, zagrljaja,
pohvale i nagrade. (ivkovi, 2006).

Kako bi roditelji promijenili djetetovo agresivno ponaanje potrebno je dosljedno mu

pruati ljubav i panju, ne kanjavati dijete tjelesno te mu pokazati odgovarajue
oblike ponaanja svojim ponaanjem jer najbolje se ui iz primjera. Dijete mora
nauiti izraziti svoje osjeaje verbalno i razgovarati o problemu kako bi se pronalo
rjeenje. Takoer je potrebno stvoriti sigurno i toplo okruje doma kako dijete ne bi
odrastalo u strahu, stoga je bitno da svi ukuani sudjeluju na nain da se ne slue
vikanjem i povienim tonovima kada ele postii svoje ciljeve i naravno ne dopustiti
djetetu da gleda nasilje u kui. (ivkovi, 2006).

6.3 Trening s agresivnom djecom

6.3.1 Postupak i ciljevi terapije

Ovaj trening treba pokazati naine za smanjenje agresivnog ponaanja koji se

temelje na izgradnji odnosa, modifikaciji ponaanja djeteta (osobito upotrebom igara
opaanja i igara uloga) te savjetovanju roditelja i obitelji. Postupak je utemeljen na
teorijama uenja i ciljno je orijentiran na zbijeni trening, to znai da se u kratkom
vremenskom periodu ele postii znaajne promjene kod agresivnog djeteta i
25
njegove obitelji. Uz pomo terapeuta dijete obrauje razliite materijale i u grupi
djece trenira novo ponaanje te se u skladu s time od terapeuta zahtijevaju vjetine uz
pomo kojih e izgraditi povjerenje.

Cilj terapijskih napora mora biti pokazivanje alternativnih naina ponaanja djetetu.
Proirivanje repertoara socijalno kompetentnog ponaanja ini agresivno ponaanje sve vie
suvinim jer dijete vane meuljudske potrebe, kao to su potreba za socijalnim kontaktima,
potreba za panjom, priznanjem ili samopotvrivanjem, moe zadovoljiti primjerenim
ponaanjem. (Petermann i Petermann, 2010, str. 81)

Izmeu ostalog, djeca na treningu vjebaju mir i oputenost, to je glavni preduvjet

za ostvarenje postavljenih ciljeva. Prvi cilj treninga je da djeca naue razlikovati
ugroavajue od neugroavajuih situacija jer ona esto krivo interpretiraju socijalne
situacije. Drugi cilj odnosi se na razlikovanje reakcija. Dijete mora nauiti reagirati
primjereno situaciji u kojoj se nalazi. Djeca takoer ue razvijati prosocijalno
ponaanje i samokontrolu te razvijaju sposobnost empatije i sposobnost preuzimanja
uloga.

6.3.2 Teorije uenja kao osnova terapijskog djelovanja

Pod pojmom socijalno uenje podrazumijevamo sekundarno uenje, to znai

da se ponaanje ui promatranjem i imitacijom ponaanja druge osobe. Uz pomo
socijalnog uenja mogu se ostvariti tri efekta, a ona su uenje promatranjem, jaanje
ili slabljenje nekog ponaanja i aktiviranje nekog ponaanja ciljanim uputama.
Bandura je naveo etiri vjetine koje utjeu na proces socijalnog uenja: panja,
pamenje, motoriko reproduciranje i motivacija. (Petermann i Petermann, 2010.)

Ukoliko dijete promatranjem mora neto nauiti, onda najprije to treba opaziti. Kada
djetetu objanjavamo na koji nain se treba ponaati u nekoj tekoj situaciji, moramo
mu pokazati kakve mogunosti ponaanja postoje. to dijete paljivije promatra, to
su bolji uvjeti za uspjeno uenje.

Drugi korak je pohrana vienog poeljnog ponaanja kako bi se kasnije moglo

izvesti. Cilj je da se opaeni i kodirani dogaaji dugorono zadre u pamenju.

26
Motoriko reproduciranje znai uvjebavanje nekog odreenog ponaanja. S
agresivnom djecom se korak po korak uvjebava novo ponaanje, polazi se od
jednostavnijih dijelova pa sve do sloenih lanaca ponaanja. Ovdje je jako vano da
neka neutralna osoba (roditelj, terapeut) da povratnu informaciju o iniciranom
ponaanju. Samopromatranjem na videosnimci dijete uvjebava kritiku
samorefleksiju i stjee sposobnost samovrednovanja.

ak i kada se naui ponaanje koje se promatralo, to ne znai da e se izvoditi u

svakodnevnici. Openito vrijedi da se ponaanje ne izvodi bez potkrepljenja
(nagrade), stoga ukoliko su vanjski uvjeti takvi da se ne moe oekivati potvrda, ili
bi ak mogle slijediti kazne, tada ne postoji motivacija za pokazivanje usvojenog
ponaanja.

6.3.3 Individualni trening

Glavni ciljevi individualnog treninga su smanjiti iskrivljenu percepciju koja

ini smetnju, smanjiti stalan osjeaj ugroenosti, pokazati pozitivna rjeenja
konflikta, vjebati socijalne vjetine s djetetom i senzibilizirati dijete za vjebe
ponaanja koje slijede u grupi djece. (Petermann i Petermann, 2010.)

Oblikovanje odnosa izmeu djeteta i terapeuta ima veliku vanost prije izvoenja
samog treninga. U treningu ponaanja s djecom razlikujemo razgovor orijentiran na
problem, terapijski razgovor i nestrukturirani razgovor u slobodnoj igri. Tim
razgovorima se nastoji postii da dijete postane svjesno svog problematinog
ponaanja i da prihvati ponaanje koje se eli postii. Vano je da tokom tih
razgovora dijete osjeti ciljani interes za njega kao osobu i terapeut mora strpljivim
sluanjem pokazati da ga prihvaa.

Tijekom individualnog treninga dijete razvija realistinije opaanje sebe i drugih,

upoznaje razliite tehnike samokontrole i alternative dosadanjem agresivnom
ponaanju. To sve se uvjebava s djetetom i prenosi u svakodnevnicu, a na taj nain
se priprema i za grupni trening.

27
6.3.4 Grupni trening

Na individualni trening nadovezuje se grupni trening u kojem troje-etvero

djece uvjebava pozitivno socijalno ponaanje kroz tematske igre uloga. Vrlo je
vano kako e se sastaviti grupe da ne bi dolazilo do konflikata izmeu djece, stoga
je dobro u grupe stavljati djecu razliite dobi i spolova. Takoer, mora se voditi
rauna o tome da djeca nemaju isti oblik agresivnog ponaanja jer bi to iz vie
razloga otealo rad terapeutu. (Petermann i Petermann, 2010.)

Ciljevi grupnog treninga ukljuuju vjebanje sposobnosti uivljavanja u situaciju

drugoga, suoavanje s bijesom i refleksiju vlastitog ponaanja. Uz pomo
eksperimentalne igre djeca stjeu iskustvo o djelovanju pohvale, neuvaavanja i
prijekora.

6.3.5 Savjetovanje roditelja i obitelji

Savjetovanjem roditelja treba utjecati na obitelj agresivnog djeteta. Bez

savjetovanja trening nema smisla jer dijete pozitivne promjene ponaanja ne moe
samostalno prenijeti u svakodnevnicu ako ga u tome ne podupiru njegovi roditelji.
Roditelji imaju veliku vanost za postavljanje dijagnoze i njihove informacije
omoguuju oblikovanje terapije koja e se s djetetom provoditi.

Kako sve ne bi bilo uzaludno, roditelji takoer moraju vjebati novo ponaanje uz
pomo konkretnih uputa i radnog materijala. Na taj nain se omoguuje agresivnom
djetetu da prenese nova ponaanja, steena u treningu, u svakodnevnicu kod kue.
Vano je da roditelji redovito pohaaju savjetovanja i rjeavaju zadane zadatke kako
bi se mogao pratiti djetetov napredak i ukoliko je potrebno, mijenjati tijek terapije.
(Petermann i Petermann, 2010.)

28
ZAKLJUAK

Agresivnost kod djece predkolske dobi je problem koji definitivno zahtjeva

intervenciju, kako od strane roditelja, tako i od strane odgajatelja i drugih strunih
osoba osposobljenih za rad s djecom. ivimo u vremenu u kojemu se svakodnevno
susreemo s nekim oblikom agresivnog ponaanja kod odreenih ljudi te bi zbog
toga trebali postati svjesni teine ovog problema, ali i injenice da se na njega moe
znaajno utjecati kod djece koja su jo u razvoju i tek poinju uiti. Mnogi roditelji
izbjegavaju prihvatiti injenicu da njihovo dijete ima problem. Smatraju da se to ne
moe promijeniti jer dijete je takvo i ne shvaaju da postoje uzroci zbog kojih
nastaje taj problem. Ili pak odbijaju vjerovati odgajatelju kada im kae da njihovo
dijete izaziva sukobe u skupini jer ono doma ne pokazuje takva ponaanja. Roditelji
esto nisu svjesni posljedica koje ostavljaju na svoje dijete svojim postupcima u
odgoju, ali i samim svojim ponaanjem. Dijete vidi dijete radi nam najbolje
objanjava na koji nain dijete stjee odreene oblike ponaanja, a ono najee
dolazi iz roditeljskog doma jer ondje dijete provodi najvie vremena i ima svoje
uzore. To veina roditelja odbija vjerovati jer je ljudima openito teko prihvatiti
injenicu da su oni odgovorni za nastanak problema, pogotovo kada se radi o djetetu
koje bezuvjetno vole. Jedna od najveih pogreaka koju roditelji rade jest da
neprimjereno kanjavaju dijete zbog agresivnih ispada. Ni ne zapitaju se kako se
dijete osjea nakon svega i to ga je nagnalo na takvo ponaanje te zapravo s time
postiu kontraefekt. Zbog ovih razloga bilo bi dobro informirati sve roditelje o ovom
problemu i pokazati im neke jednostavne smjernice koje mogu ukljuiti u svoj odgoj
kako bi sprijeili uope razvoj agresivnog ponaanja i nauili djecu kako da se sama
nose s ljutnjom i frustracijama. Ja sam prilino uvjerena da djeca nekad sama sebe
iznenade s odreenim ispadima i da se osjeaju loe zbog toga te upravo zato
smatram da je najvanije priati s djetetom to vie, saznati njegove razloge i
osjeaje, pomoi mu pronai prikladan nain za rjeavanje odreenog problema i biti
mu podrka. Dijete mora osjetiti da su nekome vani njegovi problemi, da smije
traiti pomo kad mu je potrebna i da se ne mora samo nositi sa svime. ivimo u 21.
stoljeu i vrijeme je da ljudi posvete to vie panje, vremena i truda odgoju djece jer
s time odreujemo kakva e dijete biti osoba u budunosti i njegove sposobnosti za
svladavanje prepreka u ivotu.

29
LITERATURA

1. Essau C., Conradt J. (2009). Agresivnost u djece i mladei. Jastrebarsko: Naklada

Slap.
2. Haug-Schnabel, G. (1997). Agresivnost u djejem vrtiu. Zagreb: Educa.
3. Kereste, G. (2002). Djeje agresivno i prosocijalno ponaanje u kontekstu rata.
Jastrebarsko: Naklada Slap
4. Petermann F., Petermann U. (2010). Trening s agresivnom djecom. Jastrebarsko:
Naklada Slap
5. Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/blog/when-the-media-is-
the- parent/201307/violent-cartoons-and-aggressive-preschoolers, (10.9.2016.)
6. Portal o roditeljstvu udruge Roda, http://www.roda.hr/portal/roditeljstvo/izazovi-
roditeljstva/suocavanje-s-djetetovom-ljutnjom.html, (11.9.2016.)
7. Rumpf, J. (2006). Vikati, udarati, unitavati : kako postupati s agresivnom
djecom. Jastrebarsko: Naklada Slap
8. Nastavni Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske upanije,
http://www.zzjzpgz.hr/nzl/37/agresija.htm, (12.9.2016.)
9. ivkovi, . (2006). Agresivnost kod djece : psiholoko savjetovalite. akovo:
Tempo

10. Slika 1 izvor - http://gugu.ba/agresivno-ponasanje/

11. Slika 2 izvor - http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/djeca-s-igrackama-

fe7cddd9c4a68e4d88b6f4cd1642cebf_view_article.jpg?v=20

12. Slika 3 izvor - http://www.cdm.me/svijet/meridijani/cetvrtina-miliona-djece-u-

siriji-gladni-cekaju-smrt

30
IVOTOPIS

OSOBNI PODATCI:
Ime i prezime: Katrina agadin
Adresa: Dravski zavoj 5, 10040 Zagreb
E-mail: katrina.sagadin@gmail.com
Broj mobitela: 0958403138

OBRAZOVANJE:
Visoko struna sprema - Uiteljski fakultet, Rani i predkolski odgoj i obrazovanje
(2013. 2016.) odgajatelj
Srednja struna sprema XII. Gimnazija (2007. 2011.)

RADNO ISKUSTVO:
- MOJA ZEMLJA d.o.o. - pakiranje i etiketiranje hrenovki
- Studenski poslovi (dijeljenje letaka, ljepljenje etiketa)
- GFK- centar za istraivanje trita : terenske ankete
- ULOLA d.o.o: rad u proizvodnji, direktna prodaja na tandu
- STUDIO MODERNA d.o.o: agent u call centru
- Osobne usluge: uvanje djece svih uzrasta pojedinano i grupno na roendanskim
proslavama
-Struno pedagoka praksa 2014.,2015.,2016. (25 radnih dana) DV Leptir

JEZICI:
Znanje jezika: engleski i ukrajinski jezik
Poznavanje jezika: njemaki i panjolski jezik

RAUNALNE VJETINE:
-Koritenje Microsoft Office alata (Word, Excel, Powerpoint, Outlook)
-Poznavanje Microsofta
-Koritenje drutvenih mrea

31
IZJAVA O SAMOSTALNOJ IZRADI ZAVRNOG RADA

Ovim potpisom potvrujem da sam samostalno pisala svoj zavrni rad te da sam
njegov autor.

________________________________________

(Katrina agadin)

Svi dijelovi rada, nalazi ili ideje koje su u radu citirane ili se temelje na drugim
izvorima (mreni izvori, udbenici, knjige, znanstveni, struni ili popularni lanci) u
radu su jasno oznaeni kao takvi i adekvatno navedeni u popisu literature.

Katrina agadin

Petrinja, listopad 2016.

32