Holon, 4(2):459-460, 2014.

, Zagreb

Pjesniki kutak

Vedran Rutnik

BITNA POVIJEST ENE

Snanije od najsnanijeg mukarca
prikrivale su svoju snagu,
tako uvajui njegovu.
Pobjeivale su tamo gdje su znale
da ratnik nee gledati
- u predavanju.

PRANJE
Skinula si sve sa sebe, no jesi li bila naga?
Ula si u sobu posve istoga tijela,
ali to nita ne znai nisi li dopustila vodi
da ispere tvoju prolost i tvoju budunost.
Sila tea, strujanje topline, zvuk, dah, pokreti, dodiri.
U ovom trenutku, to ti je jo potrebno?
Bez ega to sada nikako ne moe? Bez kojeg odgovora,
bez koje sumnje, bez kakva plana, bez kakve strepnje?
Ovaj trenutak je tvoje jedino vlasnitvo koje te ne posjeduje.
Samo zato ti se ini da u njemu nita nema.

459
Pjesniki kutak Holon, 4(2):459-460, 2014., Zagreb

PHILIA
sanjao sam polunagog Nietzschea kako me lovi
apnuo sam mu
onako kako podli stariji djeaci mlaima apuu zabranjene rijei
nukajui ih da ih izgovaraju pred odraslima
apnuo sam mu
ogrebavi se pri tom o taj luckasti brk:
ezlo u rukama ovjeka
zasmijao se i odmah na glas ponovio
ezlo u rukama ovjeka
lupkajui se po prsima
po bubnjevima Dionizijevih pratilja
i dok su nam grla sve jae praskala
zrak se pretvarao u nulti element
onaj koji sve ponitava
u muziku

valjali smo se po pijesku

na plai prepunoj razmrvljenih starih lica
nisu ni skrenula pogled
neka zato da im koa na vratovima ne bi popucala
neka zato da im koja nota ne bi sluajem zapela za usne
neka zato to su beznadno nedostojna nepopravljivih

iz daljine
sa stijene koju valovi nisu uspijevali zagrliti
grijala su nas
Heraklitova okrenuta lea

460