Ante

Tomi / VELIKI OPING

SARAJEVO
BIBLIOTEKA
JEDAN


Pomou trikova
ili kako su nestali Srbi u Hrvatskoj
Evo juhice, kazao je Radojica sjedajui s plastinom zdjelicom na rub postelje na kojoj je leao
njegov teko bolesni otac Stojan. Neu juhu, kae stari. Jedi, ovo sam zbog tebe skuhao. Prava
domaa koko. Otkud ti koko? Komija Milan pobio cijeli kokoinjac... Rade zagrabi licom,
cijedi je uz rub zdjelice. ... Prije nego je otiao, pria sin smijeei se, komija Milan uzeo
kalanjikov pa rafalom po kokoinjcu... Kae: 'Nee, bogami, ustae moje kokoi jest!' Majmun, ree
Stojan, umirovljeni profesor fizike i matematike, generacijama kninskih srednjokolaca poznat i kao Crni
Stojko. Uvijek je bio majmun... A i otac mu je bio majmun. Jedi juhu, kae Rade. Ti si lud, kae
otac zlovoljno. Potpuno si lud. Rade pogne glavu i zauti. Pogledaj kako se oblai, nastavi Stojan.
Pogledaj se: Izgleda ko budala. Jedi juhu, protisne Radojica jo jednom. Otac zabaci glavu i
uvrijeeno se zagleda u strop.
Vani upekao zvizdan, negdje iz daljine uju se plotuni. Posve besmisleni, jer je narod pobjegao. Potrpali
su,
koliko su stigli u svojemu bezumnom strahu, stvari u kamione i traktore i otili. Jo od sino u selu je jo
samo njih nekolicina, uglavnom staraca. Tako da nema osobitog smisla ni to da se Mladen (23) iz 47.
domobranske pukovnije, KV kuhar, nezaposlen, prikrada uz zidove i pretrava do plasta sijena.
Kotrljajui se po tlu Mladen se leima nabije na nekakav zahrali plug koji je leao skriven u visokoj
suhoj travi. O, jebem ti mater etniku, da ti jebem, zajei Mladen tiho.
Tata nije htio bjeati. Jok! rekao je rezolutno. Ja ostajem, a ti, moj sinko, kako hoe. Rade je znao
da ga poslije toga vie nema to moliti. Crni Stojko je bio takav ovjek: kad taj neto zatuvi u glavu, nema
toga to e ga odvratiti od njegova nauma. Ba kao to je sada odluio da nee juhu. Radojica sjedi
sputenih ramena zagledan preda se, a otac zuri u strop na kojemu se od detonacija povremeno zaljulja
teki kristalni luster. Na trenutak je sve zamuklo, ni cvrci se vie ne uju.
Mladen tresne nogom u vrata i silovito upadne u sobu, Rade se uplaeno prene, a otac sasvim polako, kao
umorno sputa glavu. Mrano pogleda momka namrenog lica kao to bi pogledao nekakvog mamlaza koji
ne zna prvi zakon termodinamike. Rade je zastao sa zdjelicom u ruci, Mladen je malo zbunjen. Ti! kae
on napokon pokazujui s puanom cijevi na Radu. Makni se tamo na drugu stranu. Rade se ukipio.
Makni se tamo na drugu stranu, kad sam rekao, ponovi vojnik ivano. Rade ustane i rairenih ruku, kao
da hoe pokazati da nema nikakvog oruja, jo uvijek drei onu zdjelicu, prijee na drugu stranu sobe i
stane pokraj ormara. Mladen hitro prie postelji i smakne plahtu, otkrivajui blijedo, mravo tijelo
starca, samo u pamunim gaama. Ponienom se profesoru fizike i matematike lice iskrivi od gnjeva.
Mladen se, malo kao i posramljen, okree prema sinu i gleda ga. Koji si ti, jebote? kae. Rade nita.
Kako si to obuen? Rade se ogleda. To je frak, kae. Frak!? Ja sam maioniar, objasni
Radojica. Ti si luak, upadne otac. Ja sam maioniar! ponovi Rade prkosno. Maioniar? kae
Mladen. Ej, vi Srbi, ta sve neete izmislit. Do juer si bio u uniformi, a sad si se na brzinu presvukao
pa si kao maioniar, a? Ja sam maioniar! ree Rade jo jednom. Nikad nisam bio u vojsci.
Nisi, moj kurac, ree Mladen sumnjiavo. Svi ste vi isti!
Ponovno svi ute. Samo se, uznemirivi naas Mladena, Stojan pridigao da se ponovno pokrije. Mogu li
ti neto pokazat, ree Rade u neko doba. Sta?! Neto da ti pokaem, kae Rade odlaui zdjelicu na
noni ormari. Nemoj mi se zajebavat! ree Mladen podiui puku. Ne boj se, kae Radojica
prilazei, ispruivi preda se ruke s rairenim prstima. Ne boj se, vidi da nemam nita, kae. Sada je
sasvim blizu vojnika, krenuo je rukom prema njegovoj glavi. Ovaj ustukne. Ne boj se, kae Rade.
Mladen se umiri. Rade oprezno podie ruku i njeno ga dotakne iza uha. Vidi, ree on toboe
iznenaeno, pokazujui KV kuharu prsten od plavog stakla. Vidi ta sam ovdje naao.
Mladen se ozari. Kruno! vikne. Kruno, jebalo majku, vidi ovdje maioniara!
***
Kamion pred kuom vidio se jo izdaleka. Dvoje, jedan mladi i jedna debela srednjovjena ena u
ispranoj ruiastoj majici na kojoj je pisalo Kiss me, gore su u prikolici slagali pokustvo i bijelu
tehniku, televizore, sagove, odjeu, ak su i nekakvi jelenski rogovi tu stajali. Rade, koji se vraao iz
grada s neto rie i ulja, stigao je ba da vidi kako jedan iznosi njihov usisiva marke Ei Ni. Onda je
izaao drugi s vjealicom od tamnog drva to ju je tata
donio kada su u zbornici mijenjali namjetaj. Trei je nosio ormari iz kupaonice. Onda je opet onaj prvi
dovukao golemi Weilerov goblen to ga je izvezla Radina pokojna mater Rosa. Sustavno i bez rijei
izvlaili su iz kue sve to se moglo izvui. Debela se strano znojila. Na Radojicu nisu obraali
pozornost.
Iznenada tamo u kui netko kriknu. ta je bilo?! pita ena. Luster ne mogu skinuti: struja me trese...
Trebao bi netko odviti osigurae!? Gdje je ploa s osiguraima? pita ena Radojicu. Iznad ulaznih
vrata, kae Rade. Osigurai su ti iznad ulaznih vrata! povie ena. Dobro! Skini odmah cijelu
plou pa je daj ovamo! Dobro!
Uto se prvi i trei sada pojavie na vratima nosei izmeu sebe duguljast ormar oslikan sjajnim
petokrakama. Kroz njegove obje bone stijenke izviruju etiri sablje. To ne moe! pobuni se Radojica.
To vratite tamo gdje ste i nali! Ova se dvojica ne obaziru, nego nastavljaju prema kamionu. Jeste li
me uli, to ne moe, vikne maioniar gnjevno pa dohvati stranjeg nosaa za ruku. Ovome ispada
ormar, sablje se rasipaju zveei po betonu. Rade se hitro sagne i zgrabi jednu. Taj ormar ne ide s
vama! kae on prijetei, a ona dvojica gledaju malo njega, malo sablju u njegovoj ruci...
Dobro je, presudi napokon debela, moemo i bez toga... Marko! Marko, jesi li gotov vie!? Marko
istrava iz kue s kristalnim lusterom u jednoj ruci, plou s osiguraima dri pod drugom. Dodaje eni
predmete, a onda se i on penje na prikolicu, ona dvojica uskau u kabinu. Radojica ulazi u kuu. Sve je
prazno i golo, ba kao i prijanjih godina kada bi u ovo doba bijelili kuu. On odlazi u oevu sobu. Stojan
lei na postelji, jedinom komadu pokustva to je ostao u cijeloj sobi. Tu je jo samo retuirana slika
njega i mame na vjenanju.
Tata, kae Rade. Stari ne odgovara. Tata, zovne ga Radojica jo jednom sjedajui na postelju. Od
Stojana ni glasa. Tata, ree Rade, ali vie ga i ne zove jer to e ga zvati kada je Crni Stojko
naumio umrijeti nego to kae tek tako, od dragosti, milujui starca po prorijeenoj kosi. Onda se
isprui pokraj blijedog i hladnog oeva tijela i trenutno zaspe.
Probudio ga je dim i vruina. Trebalo mu je nekoliko asaka da se pribere i shvati da kua gori. Uhvatio
je oca za pazuha i stao ga potezati s postelje. Stari je bio teak i ukoen i sve to mu je uspjelo je da ga
srui na pod. Dalje ga nije mogao ni pomaknuti, dim ga je guio. Napokon odustane i uhvati bjeati. Bio
je ve na vratima sobe kada su se pred njim sruile stropne grede u hodniku. Vratio se u sobu i krenuo da
e otvoriti prozor. No, prozorske su kvake bile ve uarene pa je dohvatio jednu plahtu s postelje, omotao
je oko ruke i razbio staklo. Iskoio je van, odteturao nekoliko koraka i pao u travu kaljui.
Jebo te ja blesava, rekao je netko, to nisi pogledao ima li ikoga unutra. Ma, ko mu jebe mater!
kazao je drugi. Radojica podigne glavu i vidi trojicu njih gdje su se raskoraili pa gledaju kako plamen
prodire kuu i pue. On ustane i otrese odjeu. Vidi, kako je obuen, u pizdu materinu! primjeti jedan.
Ej, edo, ta to ima na sebi? pita tip. Radojica se nakalje. Ja sam maioniar, kae. Sere! kae
ovaj. Ne serem, ree Rade jednostavno. Ba maioniar? umijea se drugi. Ba maioniar,
potvrdi Radojica. Pravi pravcati.
Stvarno, vikne sada trei, vidi ono tamo! Momak je ugledao ormar sa sjajnim petokrakama i
razbacanim sabljama. Pritri mu gotovo djetinje znatieljan i uspravlja ga. Je li ovo tvoje? pita.
Radojica se uozbiljio i popravio prsluk, dlanom zagladio frizuru. Gospodo, kae, dopustite!
Odlazi do ormara, otvara ga i jednom raskonom gestom pokazuje kako je prazan. Ja u sada ui u ovaj
ormar, ree onom istreniranom, uglaenom maioniarskom dikcijom, a vi ete me probosti ovim
sabljama ovdje. Hi, hi, hi, hi! zacereka se onaj trei, ini se, najmlai medu njima, veselo.
Mjesec je izaao iza oblaka, ali svjetla ionako ne nedostaje. Na plamenu od poara ljudska se lica
doimaju sablasno i luaki. Gospodo, izvolite, ree smireno Radojica pa ude u ormar i zatvori vrata za
sobom. Klinac skuplja sablje s tla. ekaj, kae jedan od one dvojice to su do sada stajali po strani.
Podijelit emo se: meni dvije, tebi dvije! Mali mu dodaje pola sablji. Hoemo li skupa? pita. ta
skupa? Da ga skupa probodemo, objasni tip razdragano. Ti sa svoje strane, ja sa svoje. Moe,
ree ovaj namjetajui vrh otrice na rupicu na ormaru. Ajmo, jedan, dva...
Pras! odjeknu hitac. Pras! jo jedan. Pa jo jedan. I jo jedan! Odmaknite se malo od ormara da
oinem rafalom! kae onaj to je stajao malo dalje s kalanjikovom u ruci. Glupane, ovjeka si ubio,
govori mu najmlai. Ajde, jebi mater, kae onaj s pukom, neu se valjda s etnikom zajebavat...
Odmakni se malo, ree i prospe rafal po ormaru. Frcaju ahure i komadii iverice, pun okvir je luak
ispraznio. Napokon stane, a vrata od ormara se pomalo otvaraju.
Ali, unutra nema nikoga. Ormar je prazan. Radojica je nestao, to bi rekao pokojni Predsjednik, kao da ga
tu nikada nije ni bilo.
Tomo i Kamiko
Tomo iz Siska bio je poao na doek Nove prijatelju u Zadar. Autobus poluprazan, kako je ve trideset i
prvi, tek nekoliko vojnika polijegalo i spava na sicevima otraga, pa ena s djetetom, dvoje, ini se,
studenata, jedan stariji, koji sjedi u Tominoj ravnini, zaputena izgleda, u starom krombi kaputu,
poderanom na avu ramena, i Tomo, koji prebire po svojoj akustinoj gitari naikanoj naljepnicama za
motorno ulje i cigarete. Vani pada gust snijeg.
Onaj tip preko puta Tomi prevre nekakve papire u iskrzanim kartonskim koricama. Pokoji ak i digne pa
ga gleda prema svjetlu te zadovoljno kima glavom i cokoe jezikom. To su nekakve slike, primjeuje
Tomo, ali gleda svoja posla.
Ma, oprosti, molim te, obrati se uto onaj slikar njemu, negdje oko Slunja je to moglo biti, jesi li ti sin
doktora Matakovia?
Tomo ga gleda.
Nisam, kae.
Nita, kae ovjek, uinilo mi se. Ovako, dosta sliite.
Moe biti, ne znam, ree Tomo uljudno.
Doktor Matakovi, nastavlja onaj svejedno, koja je to ljudina. Ima sina, tako, tvojih godina. On mu je
iz prvoga braka, naglasi ovjek. Dvaput se enio, s ovom drugom enom ima curicu od tri godine. Nju
nikada nisam vidio, ali sina jesam, dolazio je bio k nama u bolnicu nekoliko puta...
Mukarac se, kako je Tomo naskoro doznao, zvao Milo, a zvali su ga i Kamiko. Po liku iz nekoga
crtanog filma koji Tomo nije gledao. Ma, kako nisi gledao Kamika i Muharka, udio se Milo. Eto,
nisam, slijee Tomo ramenima smijeei se. Smijeno mu je, za pravo rei, ono Kamiko. Onda mukarac
stade pokazivati one svoje slike, sve nekakvo crno drvee pred krvavocrvenim nebom na njima. Tomi se
svidjele, kae da bi mu ba tako neto trebalo za omot albuma.
Kakvoga albuma?, pita Milo. Onda Tomo objasni da ima bend. Paranoja se zove. Sada su, dodue, u
jednoj krizi, jer je bubnjar otiao u vojsku.
I tako, rije po rije, autobus stie do Korenice i stade u podugakoj koloni auta.
ta je bilo?! pita voza policajca koji se uz kolonu etao u bundi.
Ne moe dalje, ree policajac, dok se ne raisti. Napadalo od jutros etrdeset centimetara.
Pa kada e se raistiti?
Policajac samo slegne ramenima.
Ne znam, govori, meni se ini da bi bilo najbolje da se vratite odakle ste i doli.
Ona se vojska na stranjim sicevima sada razbudila pa zaueno gleda oko sebe krmeljavim oima.
Ljudi, ta emo?, pita voza.
A da poekamo malo, tko zna, kae kondukter.
Ajmo, pauza..., ree voza i zastade, ... dok se drukije ne naredi.
Vrata se otvorie uz teak uzdah pneumatinog mehanizma, pregrijani autobus zapahne studen.
E jebem ti, ree Tomi Milo zvani Kamiko, a ja nisam nego sedam kilometara odavde.
Nita, ajmo na pivu, kae Tomo hladnokrvno kako bi i oekivao od jednoga rokera.
Mnotvo, koje je u Korenici mogue valjda samo za ovakvih prigoda, bilo se natiskalo u jedinu otvorenu
gostionicu, nekolicina se svaala s policijom, a trei su pak bezvoljno etali uz kolonu. Ono se dvoje
studenata iz Tomina autobusa ciei grudalo, a Tomo i Kamiko su, cupkajui pred malim kioskom to je
prodavao sendvie, otpijali karlovako iz boce.
Pa di u se sad vraat, ree Tomo.
Meni pria, ree Milo. Ja jedanaest godina nisam bio kod kue.
Nemoj zezat. Kako to?
Bio sam u bolnici.
Pa jedanaest godina?!
Ma, nije to zapravo bila obina bolnica, kae Kamiko, nego ludnica.
Pa to odmah ne kae, kae Tomo. To je okej, dometne on pomirljivo.
Zapravo, zatvorska ludnica, ree Milo.
U, jebote, kae Tomo.
Ve je bilo podne. Tomo je pojeo sendvi, a Milo odlutao negdje okolo. Snijeg svejednako pada,
pahulje velike gotovo kao loptice za stolni tenis meko padaju na tlo, ne proe li deset minuta nitko
cestom, ve se nataloi nekoliko centimetara. Dva vojnika se upustila u ugodan i prijateljski razgovor sa
sitnom prodavaicom u kiosku, a voza i kondukter se zatvorili u autobus, pa se griju i sluaju
narodnjake.
ta emo?, pita ih Tomo.

Ni oni nita ne znaju. Raunaju da bi bilo dobro priekati jo pola sata, a onda da se okrenu put Zagreba.
Tomo!, prodere se u taj as Kamiko s vrata gostionice. Tomo!, vie on veselo trei prema
autobusu. Tomo, ajde sa mnom.
Di?
Idemo k meni kui, ree Kamiko, naao sam jednoga s traktorom koji ide u moje selo. Veliki
traktor, objasni Milo.
Ma, da, ta ti je, ree Tomo.
Ajde, idemo, mojima e biti drago ako dovedem prijatelja.
Ti si totalno lud.
Nemoj mi to govorit, snudeno e Milo.
Oprosti.
Tomo, doi sa mnom, molim te.
Pa, ta ete u Vuiima?, vie seljak iz kabine, glas mu se povremeno gubi u brundanju traktora.
Tamo vam vie skoro nikoga nema. Pobjegao svijet... Ja sam bio u Karlovcu etiri godine u izbjeglitu...
Jedva sam se ekao vratiti... A sad, pravo da vam kaem, ne znam zato sam se vraao... Tuga, brate...
Nigdje nikoga... Nai ostali po gradovima, Srbi otili u Srbiju, jo samo neto staradi po kuama...
Pocrkat e, a da nee nitko ni znat za njih... Boga mi moga, pocrkat e, a da nitko nee znat da su
pocrkali... Ljudi, vi bi sad ovdje morali iza jerbo u ja na drugu stranu...
Sretna Nova!, viknuo je Tomo za njim.
Seljak im odmahnu rukom ne okreui se.
Nekoliko kua stajalo je u daljini, male kuice zaukane udno brijega, na kraju crnogorine ume, sve
nekako kao na onim estitkama s prizorima alpskih sela. Tiina uokolo, Tomo i Kamiko jo samo svoje
disanje uju, sopu utirui snijeg gotovo do pasa, mokri i prozebli. Tomo jo nekako i trpi, jer ima
vojnike izme, ali Milo je u svjetlosmedim koledicama.
Nisi mi rekao, kae u neko doba Tomo, kako si ti uope zavrio u ludari?
Milo nita ne ree.
Bio proljetni dan. Peti mjesec, da ti vidi kako je to ovdje u nas. Sve razlistalo, milina jedna, oglasi se
on u neko doba. Izaao ti ja u polje, kamilica mirie. Puno polje kamilice, kud god se okrene sve bijelo
i uto i mirie. Nadie se toga mirisa i ko da si se aja napio. I tako, hodam ti ja kroz tu kamilicu, pele
zuje okolo, kad, vidim gdje pod jednom ljivom spava moj komija Milan. Prostro neku deku pa se
ispruio i spava ko dijete. Sjeo ja pokraj njega, pa ga gledam. Ma, zna kako ga je bilo milo vidjeti kako
on spava pod tom ljivom. I ja mu otkinem glavu. Otkinem mu glavu pa je stavim pod jednu drugu ljivu
malo dalje. A onda sjeo i ba se mislim kako e se moj komija Milan zauditi kad se probudi, a ono mu
nema glave.
Tomo nije nita rekao. Hodaju njih dvojica, a one kuice im se primiu. Tomo je s gitarom u futroli i
malom Adidasovom torbom, u crnoj konoj jakni koja na leima ima veliko bijelo A u krugu, a Milo s
kovegom, raskopan, krajevi kaputa vuku mu se po snijegu. Uspravljen i bodar, re bi, kao da je neki
ministar doao u ovu vukojebinu otvoriti neku tvornicu. Ve kad su bili na domak kua, odnekud izleti i
zalaja nekakav uti pas.
Doni! vikne Kamiko. Doni, miran!.
Pas zamuknu, a iz kue izae jedna ena u kunome ogrtau, skupljajui pleteni prsluk na prsima.
Dobar dan ree Milo, vidi se da je malo kao zateen.
Dobar dan, ree ena. I nita, stoje njih dvoje tako i gledaju se.
Ovo je moja kua, kae Milo napokon. ena naas zasta, a onda nestade negdje unutra. Domalo na
vratima se pojavi mukarac, djeak od kojih pet godina proviruje mu izmeu nogu.
Dobar dan, ljudi, kae. Ajde, uite u kuu, da ne stojimo na ovome ledu.
Unutra, u tijesnoj i pljesnivoj kuhinjici, gdje je iznad tednjaka na drva stajalo povjeano rublje,
pokrpane hlae od trlia i areni demper, a ute djeje gumene izmice se suile na otvorenim
vratacima penice, Tomo i Kamiko, uz kavu i rakiju Dobra! pohvalio je Kamiko rakiju
uzdahnuvi strastveno saznae da su prethodni vlasnici kue, to jest, Miloev otac, mater i brat, sada
negdje u Srbiji, za sestru mu Matija i Iva nisu nita uli. Matija i Iva su bili izbjeglice iz nekoga sela
pokraj Kaknja, on bivi rudar, ona kuanica, etvero djece, gura se nekako.
Ajde da smo mi ivi i zdravi, sloie se svi pa kucnue aicama. Tomo je osjeao da ga rakija ve
pomalo hvata.
Srbi se ne vraaju, priao je Matija, zapravo, jedan se bio vratio, ostao moda dva mjeseca pa
ponovno otiao. Jad, brate, to e govoriti, ajde, da smo mi ivi i zdravi.
Tomo se zahvali i ree da on vie ne bi. Od svih to su prije ivjeli, priao je Matija dalje, tu je samo
jo neka stara, slabo je viam, a otkako je ovo ozimilo pogotovo, Stanka se zove.
Stanka, uskliknu Kamiko veselo. Tetka Stanka! Ma je li mogue?!
Kamiko i Tomo pozdravie se sa svojim domainom i pooe do tetke Stanke.
Je li, bogati, kako si ono zovnuo psa?, upita ih Matija na rastanku.
Doni, ree Milo.
E, jebem li mu sve, ree Matija, nikad ne bi pogodio. A zvali ga mi svakako Zuo, Floki, Riki... ma,
nee pasja vjera ni da se okrene za tobom. Ajde, ba vam fala, drago mi je da smo se upoznali i sretna
vam Nova godina!
Tetka Stanka! vikao je Milo saginjui se da ude u neveliku kuu koja je Tomu podsjeala na onu
vjetiju kuicu iz Ivice i Marice.
Tetka Stanka!
Ko je?! zau se iz oka, gdje je starica sjedila u mraku pokraj otvorenih vrataaca tednjaka, sablasno
osvijetljena crvenim plamenom.
Tetka Stanka, ja sam Milo.
Koji Milo.
Milo Jovin. Od brata ti Jove.
Miloe moj!, zavapi starica pa doe i zagrli neaka, ni do prsiju mu nije. Pa otkud ti, moj Miloe, po
ovome kijametu?.
Evo, tetka, ree Kamiko, iz ludnice.
Pa kako je tamo?
Lijepo, kae Milo, dobra je hrana.
Ajde, drago mi je, ree stara, neka si ti meni doao.
Ovo mi je prijatelj.
Tomo, ree Tomo pruajui u neprilici ruku.
Nema veze, kae Stanka.
Uoe Tomo i Kamiko i sjedoe za stol. Struje nema, a tetka ne vidi uliti petrolej u svjetiljku. Tomo uli
petrolej i domalo sitna kuhinjica zasja. Milo pita tetku ima li togod za pojesti, a tetka kae da nema.
Jedino ako e njih dva ubiti pijetla. Jo je samo taj jedan pijetao iv i seta po selu, pohajduio se
posvema, a tetka mu nita ne moe jer je bri od nje. Tomo i Kamiko pooe u potjeru, Kamiko sa
sjekirom, a Tomo uze nekakav tap.
Obilazili njih dvojica po selu dugo, ve se skoro i mrak spustio, nigdje pijetla. Naposljetku ga ugledae
kako se zavukao pod nekakav ostavljeni plug. Kamiko mu sjekirom otkide glavu.
Odmah se vidi ta je profi, zakljuio je Tomo.
Poslije tetka Stanka oistila pijetla, skuhali ga i od njega napravili juhu s rezancima humanitarne pomoi,
oglodali ga masnih brada. Tetka se, dodue, malo muila sa svojim zubalom koje vie ne dihta kao
nekada, ali je na kraju i ona savladala svoju porciju.
Ovo je bilo dobro, rekao je na kraju Tomo zadovoljno se gladei po trbuhu. Jo da je sada mrknit
jednu pivu...
Nemoj pretjerivati, kazao mu je Kamiko. Treba biti i s malim zadovoljan.
Pravo govori, ree Tomo.
Tetka Stanka je onda otila spavati, dok su Tomo i Milo ostali za stolom. Prvi je jo malo svirao, sasvim
tiho da ne probudi tetku na kauu, a drugi je slikao crno drvee u pozadini krvavocrvenog neba.
Uglavnom su utjeli. Naposljetku i oni legoe, u drugu sobu, na postelju od persone i po, odjeveni, jer je
bilo jako hladno.
Negdje u noi Tomo se probudi osjeajui kako ga neto gui. U potpunome mraku, uo je samo potmulo
dahtanje i osjeao na sebi teinu onoga golemog ovjeka kojeg je juer upoznao u autobusu.
Miloe, prokrklja Tomo, Miloe, smiri se.
Milo ni a ni be, nego samo dahe, rei i stiska mu ruke oko vrata.
Miloe! viknu Tomo otimajui se. Miloe, jebo ga ti, ta radi!
U taj as stisak najednom popusti. Milo maknu ruke.
Oprosti, kae on skrueno i tako blizu da Tomo moe osjetiti njegov dah na licu. Moe li mi
oprostiti?.
Hou ako se skine s mene, ree Tomo.
Oprosti, ree Milo pa se skinu i odmaknu na svoju stranu postelje. Oprosti mi, prijatelju, ponovi
jo jednom.
Nema problema, kae Tomo.
I nemoj, molim te, o ovome nita govoriti doktoru Matkoviu.
Nema frke, ree Tomo.
Ujutro se pozdravio s tetkom Stankom, a Kamiku kazao da pazi na sebe i ne zajebava se.
I pazi na tetku, kae Tomo.
Hou, obea Milo.
Sretna ti Nova godina.
I tebi, prijatelju.
Onda se izljubie. Tomo ode.
Njihovi tragovi od juer bili su pokriveni snijegom to je sino napadao.
I
ivot ima smisla
Toni Makaroni prodaje etke za kosu, budilice, stolne usisivae, komplete noeva, kozmetiku, masaere,
magnetne narukvice, ajeve za mravljenje i naoale za sunanje, kone rukavice, penkale, dezodoranse
za stan i auto, anatomske jastuke i elektronske adresare. Makaroni mu je, naravno, nadimak, jo iz
djetinjstva, bez osobita znaenja. Poslije smo ga prozvali i Toni Udav, a to je ve bilo smislenije.
Manijak je, naime, dosadan kao proljev: epa te za ruku i ne puta satima, naposljetku ti ve utrnu i
pomodre prsti od njegova stiska. Moe ravno na hitni kirurki na amputaciju, a on da stani, stani, jo
samo ovo da ti ispriam. I sad, kao takav, je li se, Toni Makaroni, odnosno Toni Udav kao ovjek i
graanin ostvario tek u zvanju trgovakog putnika.
Prije je bio parketar, i to vrlo lo: kucne dvije letvice, a onda se uspravi i stane laprdati o ozonskim
rupama, rekonstrukciji Vlade, skupoi, ribolovu, opremi za udavae, obrazovnom sustavu, reumatizmu,
nogometnoj reprezentaciji... ega god se dohvati, sve mu je zanimljivo, a najdrae mu priati kako su
danas majstori nepouzdani. Na kraju je, naravno, iziao na lo glas, vie ga gotovo nitko
nije ni zvao da mu radi. Kad, odjednom, upadne ti on medu akvizitere, najprije je, ini mi se, akvizitirao
nekakve kalendare i rokovnike.
I sad, hvala Bogu, sa svojom gnjavatorskom naravi zloinakih razmjera on prodaje vie nego itko u tome
poslu. Nutka te nekakvom budalatinom dok ne padne sa stolice od iscrpljenosti, i kineska tajna policija
je valjda milosrdnija od njega. Normalnom bi ovjeku bilo neugodno tako gnjaviti, svatko od nas ve bi
stoput odustao, ali Toni ne, taj ne puta, kao oni pit bullovi to zagrizu pa im se ukoi eljust. Naposljetku
se ti srami zbog njega. Gledao sam ga jednom tako dok je prodavao rueve za usne, bio se dohvatio
nekakvih dviju starica koje se valjda u ivotu nisu minkale pa ih uvjerava u kvalitetu rueva koji,
navodno, ne ostavljaju tragove na aama. Na kraju se mamlaz sam naminkao majke mi, sam je sebi
zacrvenio usta! pa uzeo jednu au da dokae neizbrisivost minke. I babe, to bi drugo, kupile. Samo
da ga ne gledaju.
Kako je bivao uspjeniji, tako je irio posao, sve dok nije poeo prodavati valjda sve to akviziteri nude.
Jedno je vrijeme ak i upoljavao ljude da rade za njega. Kasnije je odustao od toga. Ja mislim da ga je
najvie oparilo ono kad je zaposlio jednoga da prodaje noeve. On dao frajeru da prodaje noeve, a ovaj
ubio ovjeka. Ozbiljno, ubio ga ko zeca. Doao prodava do muterije na klupi u parku pa mu nudi
noeve, a ovaj mu kazao da neka, da oprostite, odjebe. A prodava se razbjesnio pa, ni pet ni est, nego
uzeo najvei, onaj mesarski no iz superpovoljnog kompleta od sedamnaest noeva i opa! zabije ga
tipu u prsa. Poslije se policija raspitivala kod Tonija, da kako nije znao da je njegov prodava patoloki
tip koji je do prije pola godine robijao zbog trostrukog ubojstva. A Toni da otkud bi mogao tako neto
znati, kao da nekome na
elu pie tko je i kakav je. Budala se javio da bi prodavao i Toni mu, hvala Bogu, dao da prodaje. Bilo
mu je, dodue, malo sumnjivo kada je vidio da ovaj ima na vratu istetoviranog korpiona, ali, misli, to
nije njegov posao, to se njega tie to se netko tetovira po vratu. A je li tako? Da je Toni znao da je
posrijedi patoloki tip, naravno da mu ne bi dao noeve. Dao bi mu da prodaje kremu protiv celulita ili
neto slino.
Taj put kad mu je policija banula, Toni je jednome pozorniku prodao ah s figuricama od imitacije
slonovae, a drugome je uvalio knjigu 101 trik na koje padaju vrlo mlade djevojke. Smee jedno, taj bi
valjda i Nelsonu Mandeli prodao solarij!
Ali, prije neki dan se ipak zeznuo, kako je bilo, dobro je majmun ivu glavu izvukao. Poao je bio u
Romansu, u kafi od onoga zelenaa to ga zovu Kubura, da prodaje mala baterijska glaala, sto
devedeset devet kuna komad, jednoga dobije na poklon. Upao, dakle, Toni Makaroni u kafi s torbetinom
preko ramena kao da vola nosi. A upicanjen, odijelo u boji trule vinje, zavezao kroatu, cipelice, obrijan,
sve po peesu. Okrenuo se oko sebe, promislio naas i pravac prema jednom stolu. Tamo sjede dvojica
danguba s akalicama medu zubima, odmah vidi da su to nekakvi mudrijai to samo ekaju da im doe
netko kao Toni pa da ga malo uhvate u dir. Ali Toni zna to radi: priao mi je da kada ue u jednu grupu
graana, najprije mora unititi zajebantsko gnijezdo otpora. Pa umjesto da smotaju oni tebe, smota ti
njih, i kada ti to uspije, ostali dolaze na tanjuru s plavim obrubom.
Dobar dan, prilazi Toni, dozvolite da vam ponudim ove krasne male peglice za svaku prigodu, cijena
je gotovo simbolina samo sto devedeset devet kuna, a kada kupite jednu, drugu dobijate na poklon.
Jedan od mudrijaa tada mrzovoljno podie pogled pa odbrusi da koji
e mu... je li... nekakva pegla? Drugi se zadovoljno zacereka. Pa vidite, to se i moj stric pitao, kae
trgovac snishodljivo, ni na tren se ne naavi uvrijeenim, a onda je neodgodivo morao biti nazoan
jednom poslovnom sastanku. I to mu se dogodilo, molim vas lijepo? Odijelo mu je od duga sjedenja bilo
zguvano kao da ga je, to bi rekli, krava savakala... A ta ako se nama svia da je odijelo zguvano
ko da ga je krava savakala? upade prvi zajebant nepomirljivo. ta ako je sad takva moda? dometnu
drugi i ponovno se priglupo zasmija.
Ha, ha, ha, zasmija se i Toni usiljeno. Dopustite da vam pokaem, kae on ne obazirui se na
prigovore o zguvanoj modi, ukljuuje peglicu. Pogledajte kako se samo brzo grije njemaka
tehnologija! Kad vabo neto napravi, nema tu... Evo, pipnite! Slobodno, slobodno pipnite, nee vam
nita biti, prua on plou glupljem od dvojice danguba. Uuuu, jebem ti ivot, to grije, sloi se ovaj
udivljeno i Toni ve zna kako je malo ostalo da ih obojicu spremi u dep. Osvre se pobjedniki, a svi se
u kafiu ve znatieljno nadviruju prema njihovome stolu. Daj da i ja vidim, ree sada i mrzovoljniji
mudrija pa krenu rukom prema ploi peglice, kad odjednom...
Tres! Tip je nogom udario u vrata od kafia, upada s pitoljem u jednoj ruci, bomba mu u drugoj, pa ni
dobar dan ni faljen Isus, nego puca u strop: bum! jednom, bum! dvaput, bum! triput, bum!
etvrti put. Svi u kafiu skau na pod. Aaaaaaaaa! prodera se majmun strahotno. U mrtvoj tiini jo se
samo kazetofon uje: Marijaaaa Magdalenaaaaa! Bum! zauti i kazetofon. Branka! povika tada
frajer oajno. Braaankaaa! zarie on kao ranjena zvijer. Braaankaaaaaaa! Molim, zauje se tada
posve tiho odnekud. Branka, di si?! zavapi ovaj. Evo me, izviri sitna konobarica iza anka,
Nasilniku se razvedri lice. Ej, Branka, Branka, Braaaankaaaa! zapjeva on zanosno dok su mu se oi
punile suzama pa prie anku i svom snagom udari elom u mramornu plou.
Kuko, zato me ne voli?! zaurla on mrano. Pa volim ja tebe, Igore, prizna tada konobarica
Branka. Puno te volim: ti si mi najbolji prijatelj. Prijatelj?!... Prijatelj?!... Aaaaaaaa! zavie
ponovno ovaj Igor pa ponovno tresnu elom u ank. Ubit u te! kae podiui pitolj. Ubit u te, kuko
jedna! Nemoj, Igore, zacvili Branka. Nemoj, molim te! Hou! Nemoj! Hou! Nemoj!
Hou! Nemoj! Ma, hou! zainati se Igor. I dosta prie! Ubit u nas oboje da ti bude lake.
Najprije sebe pa tebe.
Misli obrnuto, zau se tada negdje s poda. Molim?! zbuni se Igor. Khm, nakalja se Toni
Makaroni, kazao si da e ubiti najprije sebe pa nju. Valjda si mislio da e ubiti nju pa sebe. to se
vi mijeate, upade konobarica ljutito, to nije vaa stvar. Tono, sloi se Igor, ta se ti mijea. Ako
te ba zanima redoslijed, ubit u najprije sebe, pa tebe, pa nju. Kako ti se to svia, a? Khm, nakalja
se ponovno Toni, dozvolit ete da je to meni jo uvijek malo nelogino, ali, hvala Bogu, svatko ima
pravo na svoje miljenje, je li? Kako bi to bilo da svi isto mislimo... Ono to je meni u ovome svemu,
meutim, puno vanije..., ree trgovaki putnik pomalo ustajui. Ko ti je dozvolio da se digne?!
dreknu Igor. Vraaj se na pod! Toni se spusti na koljena. Je li moe ovako? kae. Ajde da se
naemo na pola puta pa da ne bude ni po tvoju ni po moju, nego negdje izmeu. Tip s pitoljem u jednoj
ruci i bombom u drugoj nita ne kaza, re bi, zbunio se ovjek.
Igore..., pone Toni Udav oinski, ... Igor se zove, je li? Mogu li te zvati Igore?... Vidi, Igore, to to
si ti upravo naumio napraviti jedna je vrlo besmislena stvar. Dozvoli da ti ovdje ispriam jednu priu
koja je vrlo nalik
tvojoj. Moj se stric, naime, jednoga dana, isto tako kao i ti sada, poelio ubiti. ena mu je umrla, sin se
odao porocima, penzija ne dolazi i striko, to bi drugo, otiao na prugu pa legao na tranice. Legao na
tranice da ga vlak pregazi, razumije? Moe li uope shvatiti kako je bio oajan kada je poelio tako
uasnu smrt? I zna to je bilo na kraju, a? Nije se ubio! Eno ga, jo je i danas iv! Onoga dana, naime,
kada se moj stric htio ubiti, sindikat strojovoa je bio u trajku.
Je li ti to mene zajebava? ree Igor nervozno. Ne, ne, zabrza Toni Makaroni, to sa sindikatom
uope nije bitno za ovu priu, sluaj dalje. Bitno je to da je moj stric, kako je ve dosta dugo leao na tim
tranicama i ekao vlak za kojega nije znao da nee doi, imao puno vremena da razmisli o svojemu
ivotu. Sjetio se svoje pokojne ene, moje strine, kako im je nekada lijepo bilo, sjetio se kako su bili
mladi pa kupili prvoga fiu, pa uselili u stan, pa otkidali od usta da bi sagradili vikendicu u Boboviima
na Brau, sjetio se moj stric i svojega sina jedinca, kako je to pametno i dobro dijete bilo, vraji heroin i
tko ga je izmislio... I tako, leei na tim tranicama na pustome dijelu pruge, negdje u nekome umarku...
Uiiiiiuuuuiiiiiuuuuiiiiiuuuuiiiiiuuu..., zaue se tada policijske sirene, a Igor se usplahiri. Policija!
proapta on uasnuto. Nee me nai iva, ree pa gurnu sebi cijev u usta, stisnu oi... Igore! Igore,
stani! zavapiToni Makaroni. Stani, molim te, posluaj me do kraja, samo to te molim posluaj me do
kraja! Posluaj istinitu priu kako je moj stric leao na pustome dijelu pruge, u nekakvome umarku, i
sluao pjev ptica, um vjetra u kronjama i uborenje potoka, gotovo se rasplakao od te krasote. A onda, u
jednome trenu, jedno je malo, sasvim malo lane izalo iz ume, prilo mu plahovito i liznulo ga po licu...
Igor zapanjeno otvori oi.
Igore, slua li me? upita Toni. Jesi li me uo, Igore? Jedno malo plaljivo lane liznulo je mojega
strica po njegovim sijedim ekinjama i on je shvatio! Shvatio je, Igore! Shvatio je da ivot nije
besmislen!... Igore, ivot nije besmislen! ree Toni sveano ustajui. ivot ima smisla! ivot ima
smisla, Igore! povie Toni Udav. Onda tronuto dometne: Zna li koji je smisao ivota, Igore? Igor ni a
ni be. Bog, oglasi se napokon plaljivo netko s poda. Bog moe! sloi se Toni. Bog je dobar, ali
ja znam za neto jo bolje, kae trgovaki putnik. Onda napravi dramatinu stanku pa uzvieno proapta:
ivotno osiguranje!
Igor izvadi pitolj iz usta i nemono pogleda trgovakog putnika. Da, da, kae ovaj, dobro si me uo
ivotno osiguranje! Da se ti sada ubije, kao to nee, to bi ostalo od tebe, moj Igore? Polica
ivotnog osiguranja. Tvoja stara majka i tvoj jadni otac troili bi novac koji si im ti ostavio vrijedno
uplaujui svaki mjesec rate svojega ivotnog osiguranja. Neto od tebe bi, dakle, ostalo na ovome
svijetu, tvoje postojanje ne bi bilo besmisleno, tvoj duh bi ivio u nemaloj svoti koju si ostavio namrijeti
svojim ojaenim roditeljima, razumije, Igore? Ti, naravno, ima ivotno osiguranje? ree Toni
Makaroni strogo. Nemam, prizna Igor skrueno. Nita za to, kae Toni jednostavno, sva je srea da
si se naumio ubiti ba u kafiu u kojemu sam se ja zatekao. Pa kad netko kae kako sudbina ne postoji, jer
ba ja ti mogu iznimno povoljno ponuditi ivotno osiguranje jedne austrijske firme, mjesena rata je
takoreku simbolina petnaest maraka! A to ti je petnaest maraka? Tura pia za tebe i tvoje
prijatelje, kae Toni Makaroni i ve prilazi Igoru. Onda, kae uzimajui nesretniku oruje iz ruku,
mislim da bi najpametnije bilo da poemo odmah do mene, ja stanujem tu u blizini, pa da sastavimo
ugovor.
Toni sputa pitolj i bombu na ank, kafiem se prolomi aplauz.
Malo kasnije, policija je Igoru natakla lisiine na ruke, prati ga do marice, a Toni Makaroni za njim.
Inspektor Vidak ga zaustavlja. Di e ti? upita. To je moj klijent, kae Toni. Ti si mu odvjetnik?
kae Vidak. Ne, nego moramo sastaviti ugovor za ivotno osiguranje. Ma kakvo ivotno osiguranje,
razbjesni se Vidak, bjei odavde, budalo jedna! Dozvolite, kae Toni poseui rukom u torbu, ako
imate malo vremena, da vam ponudim ove krasne male peglice za svaku prigodu. A to e meni
pegla? ree policajac zaueno. Pa vidite, to se i moj stric pitao, a onda je neodgodivo morao biti
nazoan jednom poslovnom sastanku...
Pioniri maleni
Poala, ovi Split, koji je ovo grad, koje se face ovde muvaju. Da ti to vidi iznutra, jebe mi sve, ti bi
odselija na Pacifik. Doli na neki koraljni greben da se sakrije od svega ovoga. Ti nema pojma ta se
dogaa. Ono ta pie u Slobodnoj, to nije ni po mise. Ma kakvi po! To je nita za ovo ta se stvarno
dogaa. Evo, recimo, oni tamo ta sidi za onin stolon u oku, oni ta udno dri ruku, vidi li ga? To ti je
Pio. A ona enska ta je malo prije prola, zna ona u minici ka leopardovo krzno. Ne lai, vidija san te
da je gleda. E, to ti je Goga. Pio i Goga su ti nekad bili u braku. To je jedna potpuno sumanuta pria.
Ja se nikad nian enija. Fala lipa, nije to za mene. Nego, svaki est miseci sebi naen neku malu kokicu,
pa ako i nije prva klasa, ta ima veze, uvik je more zaminit, je li tako? Dri je dok se ne osili, a kad se
osili, kad umisli da ti more krojit ivot izvoli vanka, sritan put, bilo mi je drago, priporuan se...
Najvanije je da je otkanta kad ti uvati kenjat. Otkai je, brale, pa da je voli ka Gospu, jer ako je ne
otkai, najeba si ka uti. Tu se mora strogo pazit. Fala Bogu, zna i sam kako oviku malo triba za
oenit se. Ne mora se ni volit, nego to uini zbog love ili diteta, ili samo zato ta su ti starci poeli
grintat.
A Pio i Goga su se vinali zato jer su oboje bili na igli. Tebi to more izgledat glupo, ali ja ti kaen da je
to jo uvik bolje nego da si maloj napravio dite pa te njezin stari vata sa sikiron po gradu. Kad se tako
oeni, onda si ili ivot nekako ogoren zbog toga, a Pio i Goga su znali ta oe. Oni su, ta se ree,
imali zajedniki interes. Heroin. On se fura, ona se furala, a nisu ni bili mrski jedno drugome, more bit da
su se koji put i povatali, i sad, zato se ne oenit? Pod jedan, kad se oeni, svoj si ovik, je li tako? Ne
mora se vie sakrivat u banju i umirat od straja da ti starci ne nadu drogu ili pricu, nego lipo kuva dop
u primaoj sobi, pa ona ubode tebe, ti ubode nju, a onda se lipo ispruite na trosjedu i gledate televiziju.
I jo je Gogi nekakva baba ili teta ostavila stan da se u nj useli kad se uda. Kud e lipe?
Osim toga, kad se oeni, onda dobije puno poklona. Dobro, pokloni jesu malo zajebancija, jer mora
trkat okolo i pitat ko bi kupija kalorifer i kristalne ae, ali na kraju opet sve utopi. A Pio i Goga su bili
lukavi pa su svima rekli da in ne kupuju stvari, nego da in daju usuvo. Ono, dajte nan ke, a mi emo sami
birat posteljinu i namjetaj. Mo mislit ta su birali! Ubili se od kupovanja posteljine i namjetaja.
Piu ja znan jo kad je bija dite, odrasta je u mome kvartu. I ta je najlue, uvik je bija regularan, i on i
brat mu Nikola uvik su nekako bili sa strane, nisu bili medu onin mangupima ta su pucali kioske i gongali
se neostikon. Stari ih je dra na kratkome lancu. On je bija pandur, ono, nadesno ravnajs i te spike. Tako
da su njih dva bili prava dobra dica. Pioniri maleni.
Nikola je ia na plivanje u Mornara pa je posli, ka stariji brat i uzor, je li, i Piu povuka sa sobon. Nike
je bija uspjeniji, ak je jedno vrime dra neki rekord, more bit ak i jugoslavenski, ali da me ubije ne
znan vie koja je to bila ema. A sian se kad su ovdi u dvoru njih dva i otac pravili utege od betona.
Zna ono, uzme malo duu metalnu ipku, na oba kraja stavi po jednu kantu od marmelade jebate,
sia li se kako se nekad marmelada pakirala u limenim kantama od tri kila? a onda zamia betona pa
izlije u kante. Covie, njih tri se skinila u atletske maje, lito je bilo, ila zgrada izala na prozore da ih
gleda. Prava radna akcija, da nam ivi, ivi rad! Stari zapovida: Daj jo malo vode!, Uspi jo
prine!, Ne tako, mamlaze jedan!, a njih dvojica lopataju i samo ta ne viu Razumem!
I onda mo mislit kako san se zaudija kad je Pio jednon u mene doa kupit dop. Doa on, vidin malo
mu je neugodno. Ka, kupio bi piz heroina. I strogo, za prijatelja. Zna te spike. Nije meni za mene, nego
mi se prika bode. A mene boli neka stvar za koga mu je, more mu bit i za mater ta se mene tie, ali neki
vrag mi ne da mira. Dajen mu drogu, on meni pare, odlazi priko vrata, ja reko: Pio, pozdravi
prijatelja!. A on se okrenio, nije odma skuio ta mu govorin, kae: Kojega prijatelja? Ja se smijen.
Onda i njemu sinilo u glavi, majke mi, zacrvenija se ka ovi demper. Ja mu kaen: Ajde, Pio, sve je u
redu, svi smo to proli. To ti je isto ka i seks: ispoetka se svi skidamo u mraku.
Ne znan kako je on uletija u dop, neko vrime ga u ulici nije bilo ni ut ni vidit, ono, bija se skroz maka od
ovi mulaca iz ulice. Kaen ti, bija je lik iz skroz druge prie. E, sad, ako mene pita, ja mislin da je
najvjerojatnije da je sve poelo kad je ua u ovu emu sa Gogon. Ja mrzin te prie ko je koga navuka.
Meni tako svako malo znaju do starci od tipa ili cure pa mi kenjaju kako san ih ja zajeba, ka, da nije bilo
mene, mali bi bija ist, diplomira bi u roku, zaposlija se, magistrira, doktorira, posta gradonaelnik,
dobija bi Nobelovu nagradu za fiziku... Ono,
na kraju ja ispadnen kriv za sve njihove zajebe u ivotu. Neki dan mi je tako ak doa jedan ta se vratio
iz nekakve komune u panjolskoj. Sad je, ka, ist. Posta je Jehovin svjedok i sad je mi doa, kae,
oprostit! Mo mislit! On je meni doa oprostit! Jer da san ga ja kaca! Pa mater ti jeben, reko, ka da san ja
trka za tobon sa pricon u ruci!
Ali ta mala Goga, to je stvarno bila zmija. Ka i mater joj, na nju se i uvrgla. Jebate, ta njezina mater,
Mirjana, ja je se sian jo iz vrimena kad san bija mulac: koja je to pinija bila! Kad bi dola u Arkade u
Stobreu, a to je u ono vrime bilo, ka, misto u diru, ekipa bi padala u afan. Ka Tito da je doa, samo ta
ne mavaju zastavicama. A drolja je bila samo takva, vucarala se s kin je stigla. Kako je i di uvatila mua,
Dadu, Goginoga oca, to niko iv ne zna. Svi su se udili kako su se njih dvoje nali. On je bija, ono,
krema, iz stare splitske familje, tatin sin, mamino sunce, diplomirani ininjer brodogradnje, sve po peesu.
A da mu je Mirjana, Mime, sjebala ivot, sjebala ga je totalno: toliko ga je varala da se on najposli
propija. ivi crnjak.
E, a Goge je bila pljunuta mater, ka da su obe iz istoga kalupa izlili. Jeba te ivot, ta mala ako je imala
sedamnaest godina puno san ti reka, a hodala je s jednin pjevaem od etiri banke. Tip sve regularno,
ena, dica, a ovamo se slikaje s mulicon po novinama. To je u ono vrime bija veliki skandal. Prialo se i
da je tip s malon, a da zapravo servisira mamu. Ko e znat ta je bilo?
U svakom sluaju, Goga i Pio se vinali, bija veliki pir, tata milicioner puca iz slubenoga pitolja, sve
kako ide, je li?... Jebate, ovo san ti zaboravija ispriat. Nije vano za priu, ali da skui kakav je to bija
ovik, taj Piin stari. On mene nikad nije volija. Ja san, ono, bija mangup, a on je bija pandur, i sad, mo
mislit koja je to bila ljubav. Jednon, ima tomu i dvadeset godina, sidin ti ja na klupi
na rivi. Sidin na naslonu, a noge san stavio na klupu, kad, evo ti njega. U uniformi. Sta je, ta se ti
glupira? kae. Nita, reko, sidin. Daj osobnu kartu, kae. I ako ti na osobnoj karti nije slika sa
dugon koson, krvi mi Gospine, voin te u stanicu na ianje! Ja izvadio osobnu, da mu je, a na sliji mi
kosa jo dua nego ta je bila uivo. On popizdio. Nita ne govori, ali vidi kako u njemu kuva. Vrati mi
nazad osobnu, pogleda me onako krvniki dvi sekunde i zuuuuu! opali mi trisku. Onako, punon
forcon. Pravu pedagoku. Moga bi se ti i oiat, kae. Ja nita, ta e se sa majmunon raspravljat.
I sad ti drug milicioner oenija svoga mlaega sina. Mo mislit kako je sritan bija: mali mu ua u finu
familju. A da si ga koju godinu posli pita ta misli o tim ljudima, posla bi te u pizdu materinu. Jer, ta je
bilo, Mirjana, Gogina mater, otvarala butik pa posudila nekakvu veliku lovu od Piinih staraca. Ovi joj,
fala Bogu, dali. Raunaju, to ne bi priji svojoj dali? E, a prija, opajdara, uzela pare i ao dai. Ni pisma
ni razglednice. uj a san da su se najposli uvatili i po sudu ganjat.
Uto ti se i Pio i Goga rastali. Ako je prolo i godinu dana, skuili in starci koja je ema, koji je temelj,
ta se ree, njihove brane zajednice i, ajmo, svak na svoju stranu. Gogu su pedili u nekakvu komunu u
Italiji, a Pio otia u Australiju kod brata. Nike je tamo bija otia jo tamo osandeset druge tree, upa
u neki posa s ukrasnin plafonima od gipsa, lipo se sredija, ak je sla i lovu doma. Sia se, to je bilo ono
vrime najgore inflacije: plaa sto maraka!
Otia ti sad i Pio u Australiju i, ta san uja, bija se lipo snaa doli. Ostavija se dopa, Nike ga uveja u
posa, sve regularno.
Kad, pukne ti u nas rat! I sad, ta ti se dogodi, Nikoli prne u glavu da se on mora vratit. pika da nije u
redu
da on u Australiji lai jaja dok domovina krvari, da se on mora do borit i te eme. Jebi ga, takav je bija
ovik, kui? Pio mi, recimo, nikad nije bija drag ka on, Nike. Nike je bija unka, borac, uvik prvi u
ekipi, pravi Robin Hood. Zna kad neko ima oni glupi osjeaj za pravdu. E, to ti je bija Nikola. Nikad
nije radija sranja i nikad nije puta da drugi rade sranja: pravi tatin sin, mali pandur. Samo ta nije bija
pokvaren ka otac, nego, ono, ba pravi momak, kako bi ti reka, samo takav. Ja, recimo, ne virujen da bi se
Pio ikad uvalija u dop da Nikola nije bija u Australiji. Pa pribija bi ga ka vola da je to sazna. Ka ta ga
je, sto posto, i pribija kad je mladi doa u Australiju.
I sad ti se Nikola vratija u Hrvatsku, uvuka se u uniformu valjda in je povirija priko granice i pravac
juno bojite. Ne znan je li i mater poljubija, a ve je bija tamo na nekakvoj uki u Istonoj Hercegovini!
Zna ono, Trebinje, Trebinje, kad me vidi jebi me! Dvi nedilje tamo, a onda dvi nedilje kod kue, i
obavezno, kad doe ispali ili okvir iz kalanjikova prid zgradon. Marinkoviu sa treega je tako
proreeta rolete.
A onda, odjednon, nema Nikole. Ne vraa se. Di je? ta je? Svit pria, ranilo ga. Izbualo ga ka pirju.
Fasova je u kimu, ostat e nepokretan. Amputiralo mu nogu. Amputiralo mu obe noge. Amputiralo mu
obe noge i obe ruke... Zna kako to ide kad se takve prie ponu irit. A Nike u komadu, nita mu.
Zapravo, kurac nita. Zavrio ti moj Nikola u ludari. Prnija je. Glava mu na remontu.
Ja ne znan ta je tu istina, mogu ti ispriat isto ta su i meni ispriali. A pria ide da je Nike jedva izvuka
ivu glavu kad su on i jo trojica bili na nekome brdu u izvidnici. Bili oni na tome brdu, pa ih ede ubrale
di se uljaju i osuli haubicama po njima. I tu ti dvojica odma zaginu, a Nike i jo jedan se zavukli ispod
nekoga kamena i dvi noi i dva dana tu uali dok su ih Srbi zasipali.
A mo mislit: osmi misec, zvizdan upeka, ova dvojica ta su odma pala ve poeli lagano smrdit, a okolo
granate ibaju levaleva. I puka ovik. Ko ne bi puka na njegovu mistu.
Vratija se iz ludare nakon misec i po sav ukoen, po ili dan bleji u prazno. Doe u kafi pa sidne i mui.
Evo, ovako sidne, stavi ruke na kolina pa mui po dvi ure i ne mrda. Jebe mi mater, pravi zombi. Koliko
su ga nakljukali pilulama, nije zna za se. I tu mu neko, dok je bija tako skurcan, otkrije arobni svijet
heroina. Da me ubije, ne znan di se to zakaija. Znan samo da san ja tu ist ka Blaena Divica. Majke mi
mile! Nian ima nikakva posla s njin, a posli san ga ak i izbjegava kad san uja da se fura. Jebi ga, ne
more tako. Ako ovik ima uur u glavi, mora mu dat ansu da se sredi.
Kui, heroin nije za duevne bolesnike, heroin je neto drugo! Ja se ne boden zato jer me mater nije dugo
dojila ili, ta ja znan, zato jer me je otac pesta, nego zato jer ja to volin i, koliko god to tebi more glupo
zvuat, to je moj ivot! I moda ba zato se nikad nian enija: kad si na dopu sto posto, ka ta san ja,
onda ne more imat nita pokraj toga. Onako turistiki imat neku kokicu pa s njon dilit heroin, to je okej.
Ali da tebe neko dili s heroinon nema anse! Heroin trai itavoga ovika. Tuto komplete
E, a to je bija problem sa Nikolon, to da on nije bija itav. Nije bija svoj, kui? Upa je u taj dir iz oaja
i ti to nisi moga gledat. To kako se on fura, jebe mi sve, to nije bilo normalno. Ti njega ne bi moga vidit,
a da on nije bija zavidan ka zmija. Razvaljiva se priko svake mire. Majke mi, neko je, ono, gadnu lovu
zaradiva na njemu. Moga je samo njega imat za muteriju. Jer, zna, triba isto malo vrimena da ovik
toliko propadne pa da pone prosit po ulici. To je jedan ozbiljniji, to se ree, stadij narkomanije. A
Nike je tu bija ekspresan, ono, polaga je dva razreda odjednon., Nakon nekog vrimena vidi ga di kljuca
po gradu i pobigne u portun. Majke mi, ja san svata vidija, ali to nian moga gledat.
Nije bilo istina kako se uemio. Kako je odma nauio sve trikove. Zadnje ta je bilo je da je provalija
svoj stan. Ne opljaka: pljakat svoje doma ti je za narkomana ka dobar dan. Nego ba provalija. Toga
nema puno, ali se dogaa, to je, ajmo re, malo lukavija ema. eka da tvoji negdi odu, ka ta su
Nikolini ili za vikend na selo, a onda upadne u stan. Razvali bravu, sve isprivre, razbija, baca po
podu, para tramace sve mora namistit ka da su to uinili pravi provalnici.
Nema nita lipe nego provalit u svoju kuu. Pod jedan, siguran si da te niko nee uvatit, je li, ne mora
drat da e ti banit vlasnik i, pod dva, zna ta je unutra i di ta stoji: ke, zlato, video, linija, fotoaparat,
mikser, sve ivo i neivo. Samo kupi, brale! Tako je i Nike uletija u sebe u stan. A posli ia okolo pitat
ekipu da zna li iko ko mu je moga provalit. Majke mi, i u mene je bija doa! Zna one laljive
narkomanske spike? Kate, kae, ako douka da neko prodaje crnu, Sonijevu liniju sa cedeom i dvi
glave, obavezno mi se javi. Ja reko: Nikola, nema frke!. A mislin se u sebi: Daj, gubi se, majmune
jedan glupi, jo bi me neko moga i povezat s tobon pa da ja najeben to si ti sam sebi puka gajbu.
A je li tako?
Nego, ima jedno po godine da se i Pio vratija iz Australije. Jebate, ta dva brata, koja su to dvojica
luaka. Ovi mladi se izgleda ponovno poeja furat kad mu se ono brat vratija ovdi da ratuje. Nestalo
nadzora, stariji braco s druge strane oceana, i mladi se opet, je li, odao porocima. I onda na kraju ispalo
ilo sranje: zaduio se kod nekakve
njihove mafije doli. Posudio ti Pio velike pare od mafijaa, a nije mu se dalo vraat. Jebi ga, zaboravan
ovik.
Ali, momak se prirauna. Nije to ka ovdi pa da more ovika avlat. Doli se za to glava gubi. Ti ga
divljaci pribili jednon, pribili ga drugi put, ubili gospu u njemu trei put... A onda, kad su vidili da nema
koristi od toga, lipo ga uvatili i, diimidi, otkinu ti oni njemu aku! ilu aku! Livu! Nema vie ovik live
ake! Papala maca!
Onda se je, da mu se ne bi jo tagod gore dogodilo, je li, vratija u Hrvatsku. Svuda poi kui doi. I
sad je ist. Ne fura se vie. Jebe ga, malo je komplicirano samo s jednon rukon napunit pricu.

Skakavci

Pave se iz Oluje vratio na motoru, starijem modelu BMWa, navodno vrlo vrijednom. On i jo petorica iz
njegove postrojbe nali su ga u jednome dvoritu u Kijevu i izvlaili ibice komu e pripasti. Pave je
prije izvlaenja upozorio:
Ko god ga dobije, jeba mu ja mater ako mi ne pusti da s njin malo dirajen na Brau.
Motor je dobio Joke, zubni tehniar u civilu. Kako u ivotu nije sjeo na motor, odluio je biti
velikoduan. ovjek je tih dana mogao biti velikoduan, ivot je u naputenim selima bio slobodan i lak,
nekako bezgrean.
Ajde, kumpiru jedan glupi, kazao je Joke Pavi, uzmi ga kad ti je toliko stalo.
I tako je Pave dobio motor pa preko Vrlike, Hrvaa, Sinja, Dicma i Klisa, smijeei se zadovoljno kao
mulac cijelim putem, s lanim rejbankama na nosu stigao u Split. Ve sutradan ujutro bio je u radionici
kod Gule.
ija je bendola?, upitao je Gule.
Ratni plijen.
Ba lipo, moga si jo kojega dovest.
Gule je obrisao ruke i razgledao motor, ustanovio kako mu valja iznova kromirati auspuh, promijeniti
sajlu gasa
i obojati ga. Navlaka na sicu bila je malo poderana, ali Pave se nije uzbuivao zbog toga. Stroj je okej,
kazao je. Gule mu je tada rekao da bi za motor mogao dobiti dvije i pol do tri tisue maraka.
Neu ga prodavat, rekao je Pave. Puno mi je drag.
Ouvan.
Aha, ka da ga je neki stariji ovik vozija.
Dat e mi ga malo da ga oprovan.
Poi sutra sa mnon na Bra.
Uvukli su motor u garau pa zatvorili vrata za sobom. Gule je upalio svjetlo i s jedne police, iza
poslaganog alata izvukao heroin u staniolu, pricu, malo limunske kiseline i aavi ep od likera, sve u
praznoj kutiji walter wolfa.
Zna li da se Miso vratio iz panjolske?, kazao je Gule.
Prvo ta ujen.
Ima nedilju dana, nastavio je Gule grijui smjesu heroina i limunske kiseline u limenom epu. Sluaj
ta mi se dogodilo. Sutradan kako je on doa evo ti njegove matere ovde u mene. Stala prid garaon, dri
ovako ruku pod veton na stomaku, pod kunon veton. Ne sian se vie ta san ja radija. Kae ona:
'Sigurno si uja da se moj Miso vratija s lijeenja?'. Ja kaen da san uja, a ona: 'A jesi li uja da se on
vie ne drogira?'. Ja kaen da nian uja, ali da mi je ba drago. 'E, kad ti je drago', kae ona, 'da te vie
nian vidila u njegovon drutvu, jer ako te vidin srce u ti izvadit.'
To ti je rekla?!
Brale, ne samo da je rekla, nego je ovoliki no izvadila ispod veste.
Nemoj me zajebavat?!
Majke mi mile.
Ja znan Misi situaciju doma, rekao je Pave. Ta je familija totalno u kurcu. Njega je otac ostavija kad
mu
je bilo dvitri godine i otad mu je mater skroz poludila. Jebate, on je ia u srednju kolu i jo uvik spava s
njon u istoj postelji.
Kreten!, kazao je Gule punei pricu. Dva dana nakon ta mu je mater bila ovde, evo ti i njega. Kae
da bi kupija piz dopa.
Doa je kupit dop u tebe?!, sablanjava se Pave.
Normalno da je doa, veli Pave. A ta si ti mislija da on more ostat ist?
Ne mogu virovat!
Jebe mi mater ako laen! Doa je u mene i traija piz dopa da mu prodan. I jo me manta da nije za
njega, nego da kupuje za prijatelja. Zna kako je momiu je napeto, a sram ga je priznat da mu je
napeto.
Pa jesi li mu proda?
Posla san ga u pizdu materinu.
I tu se njih dvojica utepaju solidarno to inei jedan drugome.
Prika, viruje li ti u Boga?, upitao je kasnije Gule Pavu zurei u mlijenu arulju u icanome okviru na
zidu.
Neman ti pojma, moda i virujen, kazao je Pave. Sjeo je na motor postavljen na noice i klatio se na
njemu.
Idu mi na kurac ovi ta se slizaju s popima pa se, ka, medu njima skidaju s horsa, rekao je Gule.
Bolesnici! Podu u Italiju, panjolsku, Portugal, Brazil, Kinu, ta ti ja znan di sve ne odu... ili svit oni
obiu da bi se, ka, izliili od droge. ta e ih liit od droge, kad su oni ludi u glavu, jeba in ja mater
ludu? To je skroz pogrean pristup. Dre ga ka majmuna u kavezu samo na kruvu i vodi est miseci i onda
mu kau da je, ka, izlien. Da je ist! Pa normalno da je ist u jednoj takvoj situaciji, jeba mu ja mater!
Normalno da je ist kad se nema s in drogirat.
Ja san ka mulac picava s vjeronauka, kazao je Pave odsutno.
Ali nita, niko to ne razumi, nastavio je Gule. Prolo est miseci, oni mu obise krunicu oko vrata,
poljube ga lipo u elo i ajde ti, moj momak, doma. Puste ga doma, a on, samo ta je provirija iza zidia,
evo ga u tebe: 'Brale, ima li samo jedan mali pizi?'.
Tako se estio i priao nekako vie sam za sebe Gule, sjedei na poloenom automobilskom kotau, s
postera mu se smijeila enska na HarleyDavidsonu.
Sutradan su bili na Brau. Bilo je strano vrue, trideset stupnjeva celzijusa ve u devet sati ujutro.
Namjeravali su se provozati cijelim otokom, kilometrima uskog krivudavog asfalta. Najprije su doli u
Bol, gdje je Pavina cura Miranda prodavala sladoled na plai. Ostavili su motocikl u sjeni borova i
uputili se, u trapericama i visokim tenisicama, kroz razgolieno mnotvo. Pave je s jednog naputenog
runika usput pokupio plavu, djeju masku za ronjenje. Kao da je njegova, kao da je upravo po nju doao,
sagnuo se, uzeo masku i nastavio hodati.
Sta e ti to?, veli Gule.
Ni za ta, kae Pave.
Znao je tako ukrasti neku stvar, tek da zadovolji svoju nepodoptinama sklonu djetinjastu narav. Takav je
bio tip u vrijeme kada se dogaa ova pria: u njemu je bilo jo puno toga mulakog. Tako je i stavio
plavu masku na lice ugledavi Mirandu kod krinje sa sladoledima, ispod suncobrana. Priao joj je i
unjkavim glasom kazao:
Dobar dan, gospoice patkice!
Miranda se, naravno, najprije zbunila. Onda je on skinuo masku pa su se poljubili: ona u pregai s tankim
plavim i bijelim uzdunim prugama, on u crnoj majici na kojoj je pisalo Motorhead.
Kad si se vratio?, upitala ga je Miranda.
Vratio?!, kae Pave zaueno.
Iz vojske?
Vojske?!
Pa zar te nisu mobilizirali proli misec?!
Misec?!
Volio je tu igru: ponavljati sugovornikovu posljednju rije iudavajui se kao da ovaj govori bedastoe.
Igra je bila tim zabavnija, posve bi izbezumijivala sugovornika, ako je njegova posljednja rije bila takva
da je uenje nad njom bilo posve besmisleno. Moga bi malo oiat kosu, rekla bi, recimo, Pavina
mater. Kosu?!, viknuo bi Pave. Tribalo bi po na selo okopat kumpire, kazao bi otac. Kumpire?!,
proaptao bi sin zapanjeno.
Nemoj me zezat, kazala je Miranda.
Neu, veli Pave ozbiljno.
I tada joj on ispripovijedi kako se juer vratio iz Krajine, kako nije bilo ba strano i kako je zarobio
jedan motor. Upravo je tako kazao zarobio.
Pa ta si mu reka?, pita ga Miranda. Ruke uvis? Stoj ili pucan?
Doa san mu ka Prljavi Harry, prenemagao se Pave, uperija san gan u njega i reka: 'Ajde, uljepaj mi
dan!'.
Bome ti ga je uljepa, primjetio je Gule.
Miranda je radila do dva, a bilo je tek podne, dogovorili su se s njom da e malo proetati i pokupiti je
kasnije. U jednoj gostionici su igrali biljar u etone i pie s dvojicom purgera. Pave je jednome mislio
zdipit pojas s torbicom prebaen preko naslona stolice, ali se na kraju zadovoljio injenicom da su
pobijedili u dvije od tri partije te nisu imali nikakvih trokova. Onda su se odvezli izvan mjesta i pod
jednom maslinom, iza suhozida se ufurali. Ve je bilo dva i petnaest kada su se nali s Mirandom, Gule je
vozio.
Di emo?, upitao je dodajui i oduzimajui gas, izbezumljujui stari njemaki stroj. Los Angeles, San
Francisco, Las Vegas...?
Los Lobos, procvrkutala je Miranda veselo.
Dovezi nas u Supetar i sve ti je oproteno, minimalizirao je Pave.
Gule, Miranda u sredini i Pave straga tako su sjedili. Nigdje na cesti nije bilo policije, prljavosivi
bemvejac bio je pouzdan kao Bundesbanka.
Piki mi se, kazala je Miranda.
Ajmo u Nereia na cugu, kazao je Gule, pa se tamo popiaj.
Koji u kurac u Nereiima?, pobunio se Pave.
Mora bi tamo vidit jednoga tipa.
Pavi je zapravo bilo svejedno pa je zautio.
Od starog gostioniara u Nereiima, na tekatu pod murvom uli su o invaziji skakavaca. Stari je doao
i bez ikakva uvoda stao zabrinuto priati o skakavcima, koji su, zahvaljujui tko zna kakvim
meteorolokim ili biolokim uvjetima, ove godine upravo preplavili otok. Nai junaci, meutim, nisu
pokazivali zanimanja za razgovor pa se gostioniar mrzovoljno pokupio. Miranda je kasnije pola na
WC, Gule potraiti ovjeka koji mu je dugovao dvjesto maraka, a Pave se dokono uputio u mjesto. Malo
poslije tri je bilo, nikoga na ulici, samo su cvrci angairano cvrali, kao da je tridesetak stupnjeva
celzijusa njihovo maslo.
Gotovo je nesvjesno uao u crkvu. Odsutno je pritisnuo kvaku i vrata su se otvorila, a kada su se ve
otvorila, nekako je bilo prirodno ui unutra pa je zakoraio u mranu i hladnjikavu unutranjost. Pomislio
je kako ve dosta dugo nije bio na ovakvome mjestu. Cetvorouglaste grede od svjetla i praine sputale
su se od prozora pod krovom do crvotonih klupa desetak metara nie. Bilo je tiho, doao je sve do
oltara. Tamo, na pranjavom i voskom pokapanom bijelom stolnjaku obrubljenom ipkom lealo je
dvadeset i tri kune lemozine. Pave se osvrnuo i strpao ih u dep.
a to ini?!, odjeknulo je iznenada.
Pave su se odsjekle noge. Preletio je pogledom po crkvi, ali nigdje nije vidio nikoga.
Ostavi lemozinu!, ponovo je odjeknulo.
ovjeuljak od svojih ezdesetak godina, zdepast (Pavi se kasnije inilo da je bio i grbav), u plavoj i
zelenoj kariranoj koulji kratkih rukava i hlaama od trlia, izvirio je iza golemog srebrnog kria pred
vratima sakristije i uputio se prema Pavi.
Ostavi lemozinu, ponovio je primiui se prijetei.
Lemozinu?!, zaudio se Pave, sada ve malo pribran.
Te pare a si uzeja!
Uzeja?!, ponovio je Pave karikirajui naglasak staroga.
Lemozinu ta si uzeja ostavi ovod!, bjesnio je stari kuckajui kaiprstom u oltar.
Ovod!, udi se Pave.
Stajali su nekoliko trenutaka jedan nasuprot drugome u mrtvoj tiini.
Lemozinu ostavi, kazao je stari smireno.
Pave je muao, u jednome je asu ak i pomislio kako bi bilo red da ostavi novce, a onda je ledeno
kazao:
Ajde, stari, bii a, puknit u te akon.
ovjeuljak u kariranoj koulji se polako odmakao od Pave. Sasvim polako da ga ne uznemiri, a Pave je
gurnuo golemi mesingani svijenjak koji je strano tresnuo o kamenu plou oltara i urno izaao iz
crkve.
Lupeu!, derao se stari za njim. Lupeu jedan, dabogda krepo!
Koji ti je kurac?, upitao je Gule Pavu. Sta si ublidija?
Ublidija?, zaudio se Pave neuvjerljivo.
Sjeo je na motor i naslonio se na Mirandina leda. Ona je osjetila kako se on trese, ali nije nita rekla.
Poli su u Supetar na benzinsku stanicu.
Oe li da se ubijemo?, apnuo je Gule u Supetru.
Nije mi napeto, rekao je Pave.
Onda u ja sam, a ti e vozit.
Okej.
Otiao je u WC slastiarnice, a Miranda i Pave su ostali sjediti vani. Ona se nikada nije drogirala, nije
ak ni travu puila, pa joj je bilo drago kada je Pave odbio heroin. Zagrlila je njegovu nadlakticu i stavila
mu glavu na rame. Trajekt je upravo bio doao pa je gomila ljudi s torbama i putnim friiderima prolazila
pored njih.
Sta je bilo?, rekla je Miranda.
Nita.
Ma je neto, reci mi.
Pun mi je kurac svega, kazao je Pave nezadovoljno. Ne da mi se vie vraat u firmu. Kad san zadnji
put vozija u kamenolomu razbila mi se oferajba i sad gazda trai da ja to platin.
Pa jesi li ti kriv?
Vraga san kriv. Minavala se jedna gromada, a kamion je bija najmanje trista metara dalje parkiran. Ko
je moga oekivat da e jedna stina ali, pazi, ovoliki bovan! odletit tako daleko i puknit u
oferajbu. Sta je najlue, i gazda je to vidija. Kae, nema problema, sredit emo to nekako, nita se ti ne
brini. Onda doen prikjuer doma, a mater mi kae da je poruija da san duan dvista maraka za novu
oferajbu.
Miranda je umukla, samo se jo malo vie stisla uz njega.
Neman pojma ta bi moga radit, nastavio je Pave, ali u firmu se ne vraan.
Bit e dobro.
Bit e kurac dobro.
Sjedili su neko vrijeme mrano raspoloeni. Gule se vratio iz WCa i zakljuao na stolici. Pave se malo
razvedrio kada je za susjedni stol sjela jedna Slovenka s prelijepim
francuskim buldogom. Pozvao je betiju i stao je ekati po vratu i prsima, a ona se ukipila zahvalno
zurei velikim crnim oima u njega.
Ima sminu unku, rekao je Pave veselo. Ajme, majko, evo lie mi ruku.
Gule se beskrvno nasmijeio. Bilo je ve prolo pet sati, Miranda i Pave su bili gladni pa su otili na
pizzu. Gule je uzeo sladoled. Kasnije su u lunaparku, koji se te godine smjestio pored ceste koja je vodila
do hotela Kaktus, igrali fliper i sudarali se u autiima. Gule se malo sabrao i djetinjasto traio eernu
vunu, tvrdei da je to najbolja stvar koju je on u ivotu jeo. eerne vune, meutim, nije bilo u ponudi
lunaparka. Odluili su se vratiti u Bol, bilo je ve skoro osam.
Na tvojoj ruci prsten, u tvome oku suze. Taj drugi to te uze
ne voli kao ja,
pjevao je Gule putem. Ne marei za oprez lamatao je rukama po zraku karikirajui ganutost. Pave je,
naravno, vozio. Uivao je u vonji, motor je bio besprijekoran: startan, brz, pouzdan u zavojima.
Ve je bio mrak kada su doli na onu krivudavu cestu koja se sputa prema Bolu. Svo troje su se pomalo
uutili, zamislili, Pave je koncentrirano zurio u cestu. Brzina im je bila najvie ezdeset kilometara na sat,
bili su na vanjskome zavoju kada su ugledali svjetla kamiona pred sobom. Miranda je vrisnula, Pave je
refleksno skrenuo s ceste. Kako na tom mjestu nije bilo branika, poletjeli su u dubinu kao cirkuski
akrobati. Dugo, uasno dugo su letjeli, inilo se kasnije Mirandi. Gule je odskoio s motora, otkotrljao se
po drau i kru i udario glavom u jedan kamen.
Gore na cesti kamion to ih je presreo mirno je nastavio vonju.
Bila je topla no bez mjeseine, Gule se osvijestio. uli su se zrikavci, negdje neodreeno daleko
jecanje neke ene. Bio je pospan, ali mu je bilo neudobno leati na kamenju pa se podigao na ruke i
koljena i sve pipajui stao bauljati uokolo. Na tvojoj ruci prsten, sviralo mu je u glavi, ona ena nije
prestajala jeati, pa onda zrikavci, imao je stranu glavobolju i spavalo mu se. Dugo je potrajalo dok je
napipao nekakvu vrstu i ravnu, hrapavu povrinu pod sobom. Onda je ponovo legao. Neto ga je
kakljalo po licu, ulazilo mu u usta, nosnice i uho, kao da ga netko dira slamicom, izaziva ga i smije mu
se. Nasmijeio se i ponovno izgubio svijest. Tu na cesti su ga nali nekoliko minuta kasnije, u krvi,
pokrivenog skakavcima.
Proao je samo s potresom mozga. Imao je puno bubotaka po tijelu, ali mu nita nije bilo slomljeno.
Mirandi, koja nije uspjela odskoiti, motocikl je pao po nozi i slomio joj obje kosti potkoljenice. Pave je
proao najgore: pri padu se donjim dijelom trbuha nabio na ruku upravljaa i ona mu je razderala utrobu
sve do grudi eludac, crijeva, jetru... sve ivo! I onda je jo pao i razbio lubanju. Totalna teta!
Gliserom su ih prebacili u Split. Na ulici se sutradan prialo kako je Pave poginuo, a oni skloniji uasima
su svo troje pokopali. Pave je imao teku operaciju, navodno su ga est sati krpali i poslije je dugo bio u
komi. Nakon mjesec, mjesec i po moda, ve je poeo malo prizdravljati da bi, zbog nezalijeene
frakture lubanje, nekakve infekcije u bolnici, to li, obolio od meningitisa. Poeo je buncati.
Strah me je za njega govori gluposti, rekla je Miranda Guli jednoga dana vrativi se iz posjete.
Uope me nije pripozna, nego govori: 'Vrati lemozinu, vrati lemozinu!' pa onda: 'Puknit u te akon,
pika ti materina, vrati lemozinu!'
On je u krizi, zakljuio je Gule ueno. Njega bi tribalo ufurat.
Pave je nakon tri mjeseca izaao iz bolnice i bio na kunoj njezi kada ga je Gule prvi put posjetio. Na
zidu iznad kreveta bila je rairena velika zastava amerikog Juga od sintetikog materijala, poster Brucea
Springsteena. Vani je puhalo jugo, padala je kia, sredina studenog je bila.
Kako si?
Pave je kimnuo glavom.
Donio san ti jedan limun, kazao je Gule vadei limun iz unutranjeg depa levis jakete. Samo
jedan, rekao je huncutski, vie nan ne triba.
Onda je izvadio i pricu i heroin, Pave se namrtio.
Volio bi iza iz toga dira, rekao je.
Zato?
Tako.
Koji ti je kurac?
Nemoj me to pitat.
Oe li te smetat ako se ja ovde ufuran?, upitao ga je Gule poslije nekoliko asaka tiine.
Nee.
Htio mu je pokazati kako mu nije stalo, kako mu je posve svejedno to on kuha dop pred njim i puni
pricu. Nimalo ga ne vue elja da se i on zavida, jebe mu se!
Je li ti problem da me ubode, kazao je Gule. Jedna mi se vena ovde na nozi iza kolina ba lipo vidi,
a nezgodno mi je da je sam naen.
Sta me manta ka mulca, naljutio se Pave.
Gule je skinuo iglu i spremio gan u dep.
Oprosti, rekao je skrueno.
Okej.
Motor ti je u mene, jo bi se da spasit. Ako nita drugo, moga bi ga prodat u dijelove.
Do u ovih dana.
Nije doao. On i Miranda su poslije dva mjeseca otili u Njemaku, njezinoj teti koja gore negdje ima
restoran. Vjenali su se. Sveeniku koji ih je vjenao, naemu ovjeku u katolikoj misiji gore, mlaem
tipu, Pave je ispriao kako je s oltara u crkvi Svete Margarite u Nereiima zdipio lemozinu, kako je
stradao i kako se nakon svega odluio promijeniti.
Bog nije osvetnik, kazao mu je pop, ali ako ti takav nain pomae da se ostavi droge, onda je u
redu.
I tako je Pave ve godinu dana ist, navodno dosta pije. Miranda eka bebu, a Gule je zbog dilanja jedno
vrijeme bio u istranome zatvoru. Sada je kod kue, obino na stepenicama pred zgradom ita stare
Stripoteke, Ripa Kirbvja u srpskom prijevodu.
Evala, Gule, kako si?
Tako, tako, kae on. Sad san u jednoj, ajmo re, blago silaznoj putanji. Sta je s tobon?
Nije loe.
Pozdravi gospodu majku, veli Gule.
Nepokoreni grad
Trajao je etvrti ili moda tek trei dan uzbune, bila je jesen. Ljudi su pred radioaparatima sluali vijesti
kojima su eljeli vjerovati, a u njihova su dvorita padale granate, rovale po njihovim dnevnim sobama i
spavaonicama. Onda se spustila no i neprijatelj koji je s oblinjih brda bombardirao grad napravio je
stanku za koju nitko od ugroenih nije mogao znati da e potrajati sve do jutra.
Tuman je opet potpisao primirje, kazao je Peni s etvrtog kata gasei radio.
Ma jebem ja i njega i njegovo primirje. U velikom atomskom sklonitu u podrumu nebodera bilo je
hladno. Uokolo su ljudi sjedili na stolcima na rasklapanje, na starim foteljama i improviziranim
posteljama, kartali i jeli, itali novine, drijemali, zurili preda se. Jedan je na turistikoj karti Jugoslavije,
gdje su uz nazive mjesta bile nacrtane lokalne znamenitosti, crvenim flomasterom izvlaio liniju fronte
prema radijskim izvjetajima. Zna li netko gdje je Maika Sagovina? Negdje kod Gospia. Otprilike
na pola puta izmeu Gospia i Graaca. Kurac nije.
Smrdjelo je po lovoru, jer je netko bio donio punu zdjelu restanog krumpira s lovorom. Dvije su
djevojice tiho pjevale Galeb i ja Olivera Dragojevia. Sjedile su na klupi od dugake daske poloene
na etiri betonska bloka, naslonile se na zid i odsutno njihale noicama u ritmu. Miljenko je primijetio
kako umjesto na laini pjevaju na vlaini suvoj leat, i to ga je ivciralo. Puno ga je toga ivciralo.
Miljenko, zagrni se dekom, kazala mu je mater.
Neu, ree on, zamiljeno piljei u vrh cigarete.
Poslije je ustao i otiao do skupine koja je upravo prepriavala najsvjeije uase iz opsjednutoga grada.
Najinformiraniji je bio mukarac feminiziranih pokreta koji se upravo vratio s posla u pekari.
Uhapsili su jednoga Stevanovia, oficirinu, gore u Ulici Pavleka Mikine. Snajperom je gaao enu,
majku troje djece, koja se vraala iz samoposluge.
Mater mu jebem.
Ja ne mogu razumit zato hapse takvu ubrad, lamentirao je jedan. Sto ih odmah ne ubiju? Na licu
mjesta. Metak u elo i ao dai.
Gore u neboderu pokraj vatrogasnog doma, nastavljao je feminizirani mukarac, jedan je baterijom
signalizirao svojima gore. Upali su mu u stan i nali naoruanje za cijelu brigadu: puaka, pitolja,
municije, bombi... Nali mu planove bolnice, zgrade opine, suda, policijske stanice, vodovoda... Vodu je
htio otrovat.
A ko zna, moda je i otrovao?
Nemoj priat pizdarije.
Miljenko je bio nesretan, gotovo je posve izgubio tek. Sino je sanjao kako ui u rovu i kako je kraj
njega pala runa bomba, koja nikako da eksplodira nego samo iti. U oaju ju je pokrio ljemom.
Glupo, pomislio je u svome snu, tek to je to napravio. Kakva glupost to imam
od toga da pokrijem bombu ljemom?!... Bomba je nastavila itati, samo to je zvuk sada bio metalan, a
Miljenko je dalje mozgao: K vragu, to bi ovjek uope razumno mogao napraviti kada mu bomba padne
pod noge?
Tako je razmiljao i te su ga misli izbezumljivale.
Sino mi je telefon zazvonio u dva sata u noi, priao je netko. Muki glas. Veli: 'Jebem ti mater
etniku, ubre jedno, ajde u Srbiju, ako si ugroen.'
Tebi to kae?!
E, meni. Ja kaem: 'Pogrijeili ste broj', frajer veli: 'Oprostite' i spusti slualicu.
U jednome kutu sklonita netko je sruio golemu perplou naslonjenu na zid. Svi su se prepali kad je
tresnula o beton.
Ovo je bilo blizu, kazao je netko.
Budalo.
Miljenko je izvadio zadnju cigaretu i zguvao kutiju, zapalio je cigaretu. Jedna ga je stara bijesno
pogledala, ali nije nita kazala. Dva su se ahista poela svaati, smrdio je lovor.
Gdje e? upitala ga je mama.
Idem malo na zrak kazao je Miljenko.
Ne idi van, ubit e te.
Nije joj odgovorio, bio je ve na vrhu stuba. Stao je pred ulazom u neboder i puio, a grad je bio
zamraen, samo je mjesec sjao. Guo se udaljeni automobil, kripa konica, nekakva se konzerva noena
vjetrom kotrljala niz ulicu. Nebom su jurili tamni oblaci.
Prolo je puno vremena otkad sam se posljednji put naveer proetao, pomislio je Miljenko puei. Puno,
moda vie od dva tjedna. Umrijet u, kaza u sebi dramatino i bez nekakva osobita povoda. Umrijet u.
Sranje. Jo prologa ljeta ulice su bile osvijetljene i pune ena. Nikad vie nee biti onako dobro.
Nije vie mogao ostati ovdje, nije se mogao sputati u zaguljivo sklonite. Morao je proetati, moda
ipak nekoga sretne, moda i veeras ima nekoga na ulici. Otiao je u stan na drugome katu i presvukao se
na svjetlu baterijske svjetiljke. Onda je izaao.
Pjevao je u sebi neke bezvezne pjesme koje nikada nije volio ni sluao, na jednom su mu se nale u glavi.
Ostarit u neu znati da 1 e za mnom zaplakati, k'o ja za tobom. Boe, pomislio je, kako mi je ovo
palo na pamet. Hodao je s rukama u depovima ogrtaa, a pjesma mu se, protiv njegove volje, stalno
vraala, ulice su bile prazne i mrane. Bio je oajan.
Otvorio je novu kutiju cigareta i zapalio. Hodao je sve do autobusnog kolodvora, gdje se jedan autobus
ugaenih svjetala upravo okretao i odlazio. Mukarac u maskirnoj uniformi, valjda jedini koji je doao
autobusom, uao je u automobil iz kojega mu je kratkim bljeskom farova signalizirano da ga se eka, pa
su i oni otili. Taksistanica bila je pusta. Miljenko se zaputio kroz park prema sreditu grada.
Vjetar je umio u kronjama stabala uz cestu i to je bio sav zvuk. Mjesec je ponovno izaao iza oblaka pa
se Miljenko zaustavio pokraj kioska i na blijedoj svjetlosti pokuao itati novine u izlogu. Vidjeli su se
samo najvei naslovi: Makrobiotikom do zdravlja, Ratne profitere pred sud!, Napravit u filmsku
karijeru u Americi.
Na cesti kraj kioska gotovo se neujno pojavio policijski automobil. Miljenko ga je jedva prepoznao.
Ej, ti, doi ovamo! kazao je policajac kroz prozor.
Miljenko se ukoio, nadajui se da govore nekome drugome, a njega da ne primjeuju, premda su zapravo
bili udaljeni tek tri ili etiri metra.
uje ti, doi ovamo!
Miljenko se i dalje pravio kao da ne postoji pa je policajac otvorio vrata vozila i izaao. Miljenko stade
bjeati.
Krajevi kinog ogrtaa mlatarali su mu oko nogu, policajac je neto vikao. Mogao je odmai najvie
deset metara kada su ga osvijetlili farovi, rafal iz automatske puke oborio ga je na tlo.
Mater mu jebem, kazao je policajac.
Miljenko ga nije uo i nije se mogao pobuniti kada ga je on okrenuo na leda i stao raskopavati traei
dokumente. Da je u tome trenu bio iv, poelio bi da je mrtav.
U pizdu materinu! rekao je zaprepateni policajac svome kolegi. Doi vidi ovo!
Miljenko je ispod kinoga ogrtaa bio potpuno gol.
Diana i Fantom
Diani Mati
Fantom je bio nemiran kao dijete. Fantom uostalom i jest dijete, on je jedanaest mjeseci star afriki hrt.
Probudio se u njemu pradavni lovaki instinkt, potpuno besmislen u gradu, pa znatieljno njuka
prolaznike, parkirane aute, stabla i tlo. Zaluen je otvorenim prostorom i eljan trke i nema boga koji bi
ga smirio. Diana, s druge strane, u kotskoj suknji koraa veselo i ustro kao maoretkinja, u taktu
melodije to je samo ona uje. Vjetar nadima kronje ima li se na umu Dianin stvling moda su to
nekakve gajde?
Fantom je naao maia na rubu plonika pa ga njeno gura njukom, onako kako se kod kue igra
upavom teniskom lopticom na sagu. Mai je prestravljen, a Fantomu se izgleda svia plaiti slabije od
sebe pa zloesto nastavlja s igrom.
Moje noge su eline opruge, veli trka u trenirci i tenisicama koji se niotkud pojavio pored Diane, a
Diana je gledala Galipolje i prihvaa razgovor:
Tri li brzo?
Kao vjetar, kae tip zadihano, poskakujui u mjestu kao da su mu noge utrnule od sjedenja. Bio sam
rahitian kao dijete, ba poput Johna Weissmiillera. Lijenik s crvenom bradom kazao je mojoj mami da
moram to vie trati... Lijenik je kasnije oenio mamu, tako da imam dva crvenokosa polubrata...
Premda sam u poetku mrzio tranje, poslije, kada sam postao ampion iTarzan, ba poput Johna
Weissmiillera, shvatio sam kako je to bila mudra odluka...
Koliko si brz, Tarzane? upita Diana pa podigne ruku, pogleda na sat i vikne: Sad!
Trka se zaleti kao da se ne bori za Dianinu naklonost, nego za olimpijsko zlato. Zaustavio se tek stotinjak
metara dalje i teko diui naslonio na stup uline svjetiljke. Kada se okrenuo, Diane nije bilo na vidiku.
Zbunjeno se osvrtao nekoliko trenutaka, a onda stao gnjaviti drugu prolaznicu.
Budala, mislila je Diana skrivajui se iza ute zastave 101. Fantom joj se motao oko nogu i, rekao bi
ovjek, tiho se smijao.
Ne dodiruj me! viknula je iznenada strogo uta zastava.
Uh! kazala je Diana uplaeno i odmakla se od auta kao da ju je opeklo.
Oprostite, nisam znala...
Onda se zauo grohotan smijeh, a ispod automobila se pojavilo lice mehaniara u masnom sivom
kombinezonu.
Sto nisi znala? upitao je ovjek nasmijano. Da auti govore?
Mogao je imati dvadesetak godina i uistinu je bio zgodan: crne valovite kose i preplanulog tena, iz ustiju
mu je sjao niz snjenobijelih zdravih zuba. Fantomu se, naravno,
nimalo nije svidio pa je ljubomorno reao. Diana se, meutim, nije obazirala na te izraze netrpeljivosti.
Ja sam Diana.
Bruno, kazao je mehaniar.
Stanovito vrijeme blentavo su se osmjehivali jedno drugome, a Fantom je postajao sve nervozniji. ekao
je da mehaniar napravi nekakvu greku pa da ga Diana odjebe. Na njegovu sreu, nije morao dugo
ekati. Mehaniar je znatieljno pogledao uz Dianine noge, sve do karirane suknje, i neoprezno kazao:
A ja sam uo kako koti ne nose mudante ispod kika?
Diana je bila strahovito bijesna zbog ove reenice (Fantom je, treba li to kazati, bio presretan), najprije
je htjela mehaniara zgaziti potpeticom posred lica, a onda je ugledala policajca koji je na oku
zaneseno kopao nos.
Policija! viknula je. Uhapsite ovoga ovjeka.
Odma! javio se policajac spremno, razdragan to mu se prelijepa cura obraa za pomo. Dotrao je do
zastave, onesvijestio mehaniara tresnuvi ga laktom posred gubice, natakao mu lisiinu na lijevu ruku,
provukao lanac ispod kromiranog branika i uinio isto s desnom. Mehaniar se tada osvijestio.
Jeste li vi normalni? propitao je oajno. Stao se batrgati kao da su mu navukli luaku koulju.
Nema zajebancije, kazao je policajac mirno. Lez tute i mu... Je li tako, gospojice? upitao je Dianu
raznjeeno.
Tako je, kazala je Diana nasmijeivi se preslatko.
Policjot je u neprilici smeteno mahao odgojnom palicom.
Bili ja vas, gospojice, moga pozvat na jednu kavu sa lagon? Tko zna tko mu je kazao da cure u gradu
piju kavu sa lagom.
A volite li vi lag? upitala je naa junakinja.
Is! rekao je policajac veselo. Mogao bi ga pojist punu terinu kad mi ga sestra napravi. Jednom me je
tako zabolijo drob od njega... Unda, oemo li po? Iman ovdi blizu jednoga rodijaka to dri kafi.
Vidjet emo, kazala je Diana zagonetno i skinula mu kapu. Hrvatski je redarstvenik bio sretan, kao da
je iz njezine ruke dobio kocku eera pa je sada topi u ustima. Fantom je, kurva, ve znao kako e zavriti
taj prizor i bio napet kao sprinter na startu. Kada mu je Diana bacila kapu, spremno ju je, jo u letu,
zgrabio zubima. Policajac se stresao kao da ga je netko udario nogom u stranjicu. Ipak, kao pravi
policajac, sauvao je prisebnost.
A to van je dobar uko, gospojice, takoga jo nisam vidio, kazao je umiljato, premda je u licu bio
crven kao rak.
Fantom je temeljito razvukao kapu zubima i apama i na kraju se nezainteresirano pomokrio po njoj.
Redarstvenik se opotio kao da ga je netko polio kablom vode.
Jelda je lijep? upitala je Diana zloesto.
Krasan, procijedio je policajac. Dobre zube ima, dava jedan zloesti.
Nemam sada vremena za kavu pa u vam ostaviti broj telefona, a vi mi se javite, kazala je Diana.
More i tako, gospojice, rekao je policajac i pruio naoj junakinji maleni adresar s naslikanim ruama
na koricama.
MATILDA, 123456, napisala je ona pa poljubila policajca zvuno u obraz, pogladila ga i stavila mu na
glavu unitenu kapu.
Jadnik se nije ni pomakao. Kada je desetak minuta kasnije k doao sebi, Diana je ve bila daleko. Ispod
njegovih se nogu batrgao zavezani mehaniar. Ne znajui to bi od silne sree, policajac ga je udario
nogom.
Diana je bila tuna, a i Fantom je nekako promijenio raspoloenje vidjevi je takvu. Neki je tip, koji je
namjetao svijetleu reklamu iznad ulaza trgovine konfekcijom, pao s ljestava ravno u srebrnosivu
kabriolet bubu. Auto je vozila prekrasna plavua tridesetih godina, a Diana je ve vidjela kako e taj
susret odrediti njezinu sudbinu. Tip koji je tresnuo na suvozaevo mjesto oenit e plavu vozaicu, njih
dvoje e imati kuu u predgrau, sedmoro djece, mjeanca punog buha i lijehu narcisa u vrtu. A ja u
ostati vjeno sama, pomislila je Diana.
Zato na svijetu nema mukarca koji bi bio tako pametan i lijep kao ti? upitala je Fantoma.
Samo to ozbiljno mora poeljeti odgovorio joj je Fantom jasno i razgovijetno. Imao je blagi
hercegovaki naglasak budui da mu je prethodni vlasnik bio Hercegovac, a Diana je pala na guzicu.
Sreom, imala je gaice na sebi.
Dok nas smrt ne rastavi
Lucija je prodavala novine, a Boris je ve est mjeseci bio nezaposlen. Uglavnom je sjedio ispred
televizora i gledao utakmice na satelitskim programima, rjee se brijao, poeo je itati knjige o magiji i
parapsihologiji, matao je da otputuje nekamo daleko. Ve prema raspoloenju, Lucija je grintala ili bi se
pohotno smijala njegovim zamislima. Sve ee je grintala. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, bio je to
lijep ivot.
Onda je Boris jednoga dana doao po novine pred kiosk u kojemu je radila njegova ena i zatekao mlaeg
mukarca u uniformi kako sjedi unutra. Oputeno su brbljali, i, reklo bi se, bili iznenaeni kada se Boris
pojavio. On se, ipak, posramljen zbog nekog neobjanjivog razloga, zadrao krae nego inae.
Tko je ono juer bio s tobom? upitao je toboe nezainteresirano sutradan.
O kome govori?
Onaj frajer u uniformi?
A, on? kazala je Lucija bezazleno. Dejan. Jedan momak koji stanuje preko puta.
Pika mu materina, kazao je Boris desetak minuta poslije, nema tjedan dana kako sam kupio baterije
za daljinski. I pogledaj sada govno: uope ne reagira.
Kad nita drugo ne radi, nego samo gleda televiziju, odbrusila je Lucija.
Dan je bio vru i suh, iz susjedstva su mirisale punjene paprike, zrak je bio pun praine zbog kamiona
koji su od ranog jutra vozili utu zemlju s oblinjeg gradilita. Boris je stajao naslonjen na balkonsku
ogradu gol do pojasa i vidio svoju enu kako dolazi preko parkiralita. Pratio ju je pogledom sve dok nije
ula u zgradu, a onda je otiao u sobu i odjenuo koulju kratkih rukava. Obuo se u predsoblju i iziao.
Idem na jedan razgovor o poslu, kazao je Luciji na stubitu. Kupio sam ti burek za ruak.
Dugo se vozio naputenim ulicama naslonjen laktom na prozor automobila. Radiokasetofon u utom opelu
bio je neispravan, a navlake na sjeditima poderane. Vjetar je umio u kronjama. Zapravo te nikad nisam
volio, Lucija, pomislio je Boris gledajui svoj odraz u retrovizoru. Nikad, fakat te nikad nisam volio.
Zgnjeio je cigaretu u pepeljari i pritisnuo papuicu gasa.
Zarkocrvena mazda izletjela je s desne strane kao privienje, ni zvuk joj nije uo. Bio je gotovo zauen
kada je tresnula u bok njegovog auta i kada je vjetrobransko staklo prsnulo u milijun srebrnih kapilara.
Nagonski je zakoio, a onda svom silinom prsima udario u upravlja stiskajui sirenu. Desetak sekundi
prodornog tona uinilo je cijelu stvar jo dramatinijom. Izaavi iz automobila bio je izvan sebe od
straha.
ovjek iz crvene mazde mogao je imati dvadeset, najvie dvadeset i pet godina i bio je prepadnutiji od
njega.
Sta to radi, budalo? kazao je Boris neobino mirnim glasom. U pizdu materinu, proaptao je
gledajui
zguvani lim. Ipak, nije bio ljut, izraz bijesa bio je tek mehanika reakcija, potpuno strana njegovom
raspoloenju. Zapravo, toliko je bio u oku, da bi se teko moglo kazati da je bio ikakvoga raspoloenja.
Odjednom je osjetio muninu i poriv na povraanje pa je unuo pored automobila. Minute su prolazile, a
on je sjedio na vrelom asfaltu ne osjeajui nita osim mune boli u prsima. Tek puno poslije postao je
svjestan glasova ljudi koji su se okupili i znatieljno razgledavali mjesto nesree. Reenice to ih je uo
bile su besmislene kao komadii radioprograma dok se mijenjaju frekvencije.
Morao bih se javiti eni, kazao je iznenada.
Moete od mene, kazala je ena u blijedozelenoj ispranoj kunoj haljini. Ja sam ovdje blizu.
U dnevnoj sobi zasjenjenoj limunom to je rastao pred prozorom Boris je sjeo na trosjed na kojemu je
leala zguvana karirana deka. ena je donijela dvije ae od dva deci i napunila ih nekom bistrom
tekuinom do vrha.
Moe votka?
Boris je bez rijei prihvatio au. ulo se zujanje nevidljive muhe. Dragom sinu Ivanu, u povodu
njegovog odlaska na odsluenje vojnog roka, sve najbolje ele..., ulo se iz druge sobe, ili moda negdje
iz susjedstva.
Zato ne pije? upitala je ena, a Boris ju je tek tada bolje pogledao. Izgledala je zaputeno, sitna i
blijeda, pjegava, ispucalih usana. Tanka, ravna tamnocrvena kosa bila joj je sijeda u korijenu.
Zato ne pije?
Ne znam. Ne pije mi se.
Kako da se rijeim mrava?
Mrava?
Mravi mi ulaze u kuu, mali, crveni, ko da su ispeeni. eu po zidovima, po elementima u kuhinji, puna
mi ih je posteljina.
Posteljina?
Aha.
Morao bih se javiti eni.
Telefon ti je tamo.
Boris je podigao slualicu i dugo zurio u brojanik. Zujanje one muhe postalo je upravo nesnosno.
Ne mogu se sjetiti broja, kazao je naposljetku nasmijeeno. udno je to.
Nazovi informacije... Zna li barem kako se zove?
Boris.
Ozbiljno?! Tako se zvao moj bivi mu.
Ma nemoj?
Poginuo je.
U saobraajnoj nesrei?
Ne, u Iranu.
Boris se vratio do trosjeda i sjeo pored ene, otpio je gutljaj votke i shvatio da mu pie ne odgovara.
Jebote, ne mogu se sjetit svog telefonskog broja.
Ni ja se vie ne mogu sjetiti kako je izgledao moj bivi mu.
Zbilja?
Uvijek sam mislila da e ga ubiti nekakvi fundamentalisti, da e pasti nekakva granata na njihovo
gradilite. Govorila sam sebi da ne smijem tako misliti. Nekako, kada misli takve stvari, ko da ti je stalo
da se one i dogode. On je bio zidar.
Kako je poginuo?
Eksplodirala je plinska boca u njegovom bungalovu.
imi Laboru i Vesni Ivkovi, koji danas stupaju u branu zajednicu, sve najbolje u zajednikom ivotu
ele Kazimir, Diana, Vesna, Antonija, Buba, Damir i Ante.
Doao je avionom, u vrei od nekakvog srebrnog najlona zatvorenog patentom. Bio je sav pougljenjen.
Nisam ga mogla prepoznati... Zna, smijeno zvui, ali dugo sam vjerovala da on zapravo nije mrtav,
nego da e se, ta ja znam, ko u 'Santa Barbari', jednoga dana pojaviti u drugom obliju.
udno je to, kazao je Boris i ponovno otpio gutljaj votke. Na zguvanoj kariranoj deki stajalo je
nekoliko dugih crvenih dlaka, ena je poela plakati.
udno je to.
Bojaljivo je pogladio enu po kosi, a ona se naglo, kao da je dugo ekala na to, naslonila na njegove
grudi i zgrabila mu koulju.
Borise!
Smiri se, ljubavi, proaptao je Boris, ponovno smo zajedno.
Zadivite drutvo!
Uskrsna pria
Kristini, koja veli daje ova pria ba gemitlih
Stela je pred malim zrcalom namazala usne i poeljala se etkom. Nezadovoljno je primijetila kako joj
je plava kosa u korijenu, po prilici centimetar i po duine, tamnija od ostatka. Srebrni ju je triko malo
stezao oko bedara, ali je jo uvijek lijepo izgledala u njemu. Stavila je srebrni polucilindar na glavu.
Miso je osjenio kapke i zakopao bijeli frak, potom se zagrnuo bijelim plastom s grimiznom postavom.
Pod jednu je ruku uzeo debelu sivu zeicu zvanu Marina, dok je drugom uhvatio ruku sanduka s
rekvizitima. Stela je uzela ruku s druge strane pa su podigli kutiju oblijepljenu srebrnim petokrakama, na
vratima su se zbunjeno nasmijeili jedno drugome i bez rijei izali iz garderobe, koja je obinim danima
bila ambulanta.
Ladies and Gentlemenk dreknula je Stela teatralno irei ruke i publika u trpezariji je zamukla. Dame i
gospodo!
ponovila je Stela. Nakon velike turneje po Dalekom istoku, Australiji, Novom Zelandu i Ognjenoj
zemlji, poslije brojnih uspjeha u metropolama na pet kontinenata, veliki iluzionist i hipnotizer Max
Anderson Mladi, sin Svjetski poznatog krotitelja zmija Maxa Andersona Starijeg, Uskrs je odluio
provesti u vaem gradu. U sat i po vremena koji slijede vidjet ete arolije koje su zadivile New York,
London, Hong Kong, Sidnev i Tokio. Ladies andgentlemen Max Anderson!!!
uo se mlak pljesak i Max Anderson, u matine knjige upisan kao Miso Andrijevi, uao je rukama
odgurujui rubove plata s grimiznom postavom, uspravan kao da je progutao tap. Stela na plakatima
Stella tek sada uoi ukastu mrlju na prsima bijelog fraka.
Izvlaio je loptice za stolni tenis iz svilenoga rupca a onda preao na trikove s kartama, dok je Stela
gledala umirovljenike drhtavih vilica i zakrvavljenih oiju u publici. Jedan je stari na drvenoj stolici
spavao zabaene glave i irom razjapljenih bezubih usta. Jedna je stara odsutno plela kilometrima dug
ruiasti al. Kada je Max traio dobrovoljca iz publike, nitko se nije javio: starci su uutili i stali zuriti
pred noge, u sumornoj trpezariji, na ijim se zidovima od vlage cvjetala i ljutila buka, a miris loe
hrane mijeao s mirisima umornih tijela, osjetila se napetost kao da je Miso trebao odabrati jednoga od
njih i strijeljati ga kao upozorenje pred svima.
Evo, ova gospoda u prvome redu, kazao je iluzionist nasmijeeno. Vi, gospodo. Da, da, vi. Doite k
meni, nita se ne bojte.
Debeljukasta je niska ena u modrom pletenom prsluku bojaljivo ustala tek nakon to ju je Miso uhvatio
za ruke i njeno digao. Gotovo se rasplakala dok ju je okretao, nalazio stakleno prstenje po njezinim
depovima i izvlaio sintetike cvjetove iza njezinog uha.
To nije moje, kazala je ena plano, kao da ju je netko optuio za kradu. Neki je bezobraznik stao
zvidati iz zadnjih redova, eni koja je plela ruiasti al nestalo je vunice pa je podigla glavu i zbunjeno
gledala, kao da se udi kako se nala ovdje. Max Anderson Mladi je utio. Sto je jadan mogao i kazati?
Stela je zurila u Marinu koja je spokojno drijemala na kraju stola ekajui svoju toku. Udebljala se,
pomislila je Stela. Jedino se ta ivotinja deblja. Nakon to su joj prolog tjedna u oaju ubili i pojeli
partnera, prodrljiva stara zeica se tovi, a njih dvoje e umrijeti od gladi i jada nastupajui za vreu
krumpira i malo rie i makarona po starakim domovima i tuim sindikalnim zabavama.
Koji e sindikat nas zatititi, Miso, pomislila je Stela mrzovoljno gledajui svoga mua, lijeninu koja
je prije sedamnaest godina ispunila novinsku narudbenicu za knjigu ZADIVITE DRUTVO! 101
madioniarski trik za poetnike. Bez ikakva razmiljanja on je tada napustio posao u klaonici, dao tiskati
posjetnice s novim imenom i kupio bijeli frak. Sedamnaest godina kasnije vladao je s najvie tridesett
trikova iz nesretne knjige, nije imao ni za kavu, a iz bijelog su mu fraka, izmuenog po kemijskim
istionicama, provirivale tetovae na podlakticama.
Stela vie to nije eljela trpjeti, nije ga htjela moliti i prijetiti mu, sramotiti se u srebrnom trikou i
polucilindru. Juer je posjetila babu, koja je preko novinskog oglasa traila enu koja e je u zamjenu za
stan i hranu njegovati do kraja ivota i kasnije naslijediti etrdeset i dva kvadrata stambenog prostora.
Sutra e Stela potpisati ugovor, ovjeriti ga u javnog biljenika i kazati Maxu Andersonu Mlaem da je sve
gotovo, neka nade drugu budalu, ne eli ga vie niti vidjeti, neka zaboravi da ona uope postoji...
Max Anderson je umirovljenicima utrnulim od sjedenja upravo pokazivao kako su dvije arene kartonske
kutije posve prazne. Nacereno ih je okretao, tresao s otvorom nadolje, a onda ih spustio na stol. Uhvatio
je potom Marinu za ui ona je protestirajui jednom trznula stranjim nogama i spustio je u desnu
kutiju.
Stela je prolazei pored stola dodala arobni tapi velikom iluzionistu, a ovaj je iza nje neprimjetno
zamijenio mjesta kutijama. Onda je dotakao tapiem arenu kutiju i stao iz nje nasmijeeno izvlaiti
marame i cvijee, puno marama i cvijea. Podizao je obrve i irio ruke kao da se udi koliko toga ima
unutra. Cijeli je stol napunio tim arenim stvarima, da bi naposljetku izvukao jedno uskrnje jaje s
naslikanim zeiem i poklonivi se darovao ga debeljukastoj gospodi u modrom pletenom prsluku.
Kutija je bila prazna i Max Anderson se, valjda milijunti put u posljednjih sedamnaest godina, jo jednom
neuvjerljivo zaudio slegnuvi ramenima. Zamislio se toboe nekoliko sekundi, a onda posegnuo rukom u
drugu kutiju. Zeica to ju je izvukao bila je nemirna kao nikada dotad, trzala se i uvijala, ispod njezine je
stranjice provirivala sitna slinava njukica. Stela je ciknula.
Skotna je! viknuo je starac iz prvoga reda. Zeica je skotna!
Publika je stala mrmoriti, stari koji je spavao zabaene glave se probudio. Jedna je ena poela
histerino jecati, jedan je starac masirao srce.
Bez panike, molim vas, samo bez panike! zaurlao je u tom asu autoritativno jedan debeljko s brkovima
skoivi na noge. Samo bez panike, ja sam veterinar!
Trideset i est stanovnika doma Mir i tiina bili su usplahireni kao djeca. Natiskali su se oko Marine i
radovali zejem okotu kako se valjda nisu radovali ni vlastitim unucima.
Evo jo jednoga! vikao je umirovljeni veterinar visoko diui sitno zeje tijelo.
Koji je to?
etvrti!
Gospe blaena!
Donesite deku! Donesite jednu deku!
Debeljukasta je ena u modrom prsluku otrala kao djevojica i malo kasnije donijela sivu deku na koju
je poloena zeja mama. Netko je donio nekoliko listova smeurane salate to su je umirovljenici taj dan
ruali. Jedna se ena od uzbuenja onesvijestila.
Max Anderson Mladi je stajao sa strane i zagonetno se smijekao, kao da je pet sluzavih zeia nekakva
njegova uskrsna arolija. Njegova ga je ojaena ena gledala smijeei se.
Ljubo
Ljubo moj, da ti vidi moga brata. On ti je potar, ima plavu uniformu, brkove nosi. Onako, ba velike
upave brkove ima, k'o kraljevi Marko. A visok, zgodan, naoit mukarac. Moj sinko, kad ti se on ujutro
upicani. ena mu ietka plavu jaketu i hlae, ne' majci ti u njega na' skorenoga blata po nogavicama.
Boe sauvaj! To ti moja nevjesta strogo pazi. A da ti vidi moju nevjestu, moj Ljubo: kako ona dri kuu,
isti, redi, kuha, kako djecu pazi. Nee njoj dijete oti' bez marende u kolu. Ili da ga ona ne poljubi! Jok,
braco! To ti je jedna prava ena. Zmaj od ene! Pazi ta ti kaem zmaj!
Tako je priao Miko zagrui se od studeni izblijedjelim frotirskim ogrtaem po nogama. Vani je bura
plesala s borovima, siromako prosinako sunce sjalo je kroz goleme prozore dnevnog boravka. Osim
Ljube i Mika u prostranoj sali s drvenim stolicama i televizorom u kutu bili su jo Mica i Joko,
najpoznatiji par klinike. Drei se za ruke odsutno su zurili u ekran, neka emisija o ivotinjama bila je na
programu. Zaklonivi rukama lice da moe gledati kroz staklo, Bosanka Silvija se izvana rugala
ljubavnicima. Mica i Joko, zaljubljeni par, kad se budu
vjenali kupit u im dar, ulo se kroz prozor. Par se, meutim, pravio da je ne uje, a Miko i Ljubo su
ionako imali drugih briga.
Mika e za blagdane pustiti kui. Prije tjedan dana otprilike to mu je u vrijeme davanja lijekova bila
apnula sestra Dragica, a onda je i doktor Slavko, kojega svi zovu efe, prekjuer potvrdio. Otada Miko
gotovo da i ne spava. Stalno misli o svojemu braci, nevjesti Jadranki i o njihovih dvoje djece, Boidaru i
Lindi. I ne samo da Miko misli o njima, nego i pria okolo, izludio je vie cijelu kliniku, dosadio i Bogu
i narodu s tom svojom familijom.
Jo ga valjda jedino Ljubo moe sluati. Ljubo je takav, strpljiv ovjek. Ponekad se, dodue, razbjesni pa
stane vikati: Ti!... Ti! Tebi govorim! Doi ovamo!... Doi ovamo da ti zube razbijem!... Doi ovamo kad
ti kaem!... Doi ovamo da te sa crnom zemljom sastavim, ubre jedno!... Mamicu ti tvoju!... Uh!...,
grozi se Ljubo kojega zovu i Puco, jer je nekada prodavao kokice pred kinom. Kad mu doe njegovo
ludilo Puco prijeti komu god stigne, bez razlike: drugim pacijentima, sestrama i lijenicima, kuharicama,
domaru Joi, rodbini to je nekome dola u posjetu pa sada uplaeno zvjera po parku u koji je klinika
smjetena. Ali, takvi su Ljubini ispadi rijetki, jednom na tjedan ili jo rjee, ostatak vremena on je vrlo
pristojan i utljiv, otvara usta tek kad ima kakvu pametnu za rei:
Kau da emo imati peenoga odojka za Boi, veli Puco ne odvajajui pogleda od ahovske ploe.
Ja u onda jesti francusku salatu, kae Miko oblizujui se. Da ti vidi, moj Ljubo, kako moja
Jadranka pravi francusku salatu. Da ti to vidi! Pa ti bi... Ti bi... ta ja znam!... Ta francuska salata, to je,
Ljubo moj, )ednzfantazijd kae Miko ushieno naglaavajui rije fantazija. A mali Bozo trenira
karate, nastavlja sretni striko, sad ve sigurno ima crni pojas. Sigurno! Koji je to karata! Prije
par godina me je udario nogom u stomak. Da ti zna kakav je to udarac bio! Vjeruj ti meni, ja dva sata
disat nisam mogao. Moj sinko, dva sata!
ah! dreknu najednom Ljubo Kokica. ah! vie on premjetajui posve besmisleno figure po ploi.
ah!... ehL. ih!... ohL. uhL. I mat!
E, jebi ga, uzdahnu Miko pomirljivo, kad ja nisam bio koncentriran.
Na Badnji dan oko podneva Miko je uredno podian i u odijelu, s posuenom zagasitocrvenom
kravatom s bijelim kosim prugicama siao s autobusa vedro se osvrui po novome kolodvoru. Boe mili,
kad su ovo izgradili, mislio je on. Sjeao se kako je tu nekada bila ledina na kojoj je kao djeak igrao
nogomet. Sunce je bljeskalo na ploama od valovita lima kojim su bili pokriveni peroni i to je bila jedna
takva divota da je Miko dugo stajao i kiljio. A onda ga je prenula sirena nekog autobusa iza njega pa je
odskoio.
Molim! Molim! povikao je Miko pa zgrabio svoju torbu i pojurio prema ploniku.
Tamo je ponovno zastao, zagledao se u kolae sloene u izlogu kolodvorskog bifea. Neka je majka s
djetetom u kolicima sjedila na tekatu i pila kavu, par gimnazijalaca se ljubio na klupi malo dalje,
kolporter je dramatino izvikivao naslove, prosjakinja s djetetom u krilu je zapomagala. Mika najednom
obuze strava.
Mislave, pazi se, tri godine nisi bio vani, kazao mu je doktor Slavko jutros kada mu je davao
otpusnicu.
Miko je odmah shvatio koliko je situacija ozbiljna im ga doktor zove Mislave.
Mislave, ti si dobar, zna, nastavio je ef. Ti si dobar, rekao je.
Miko se tada rasplakao.
Mislave, nemoj plakati, kazao je doktor prijekorno. Nemoj plakati, ti si dobar. Ti nisi lud, zna. Ti
uope nisi lud. Dobar si. Dobar si ti. Lijepo e se provesti sa svojima pa e nam opet doi poslije
praznika. Pa e nam priati kako ti je bilo i donijet e nam kolaa...
Miko je Sefu vrsto obeao da e sve biti u redu, bit e dobar. Obrisao je suze doktorovim rupiem i
posluno kimao glavom, nasmijao se ak kada ga je ovaj upitao ima li on neku ensku koju e posjetiti.
Sumnjiv si ti meni, kazao je doktor veselo i on je pocrvenio.
Sada, meutim, Miko ni u to vie nije siguran. Bilo je lijepo matati o ovome kada je bio u klinici, ali
sada, u buci ljudi, automobila, flipera koji je upravo nepodnoljivo pijukao iz bifea, kao da su mu se
odsjekle noge. Osjetio se nekako udno, kao uljez u ovome svijetu u kojemu ljudi normalni ljudi,
pomislio je Miko uplaeno ure na posao, voze djecu u vrti, na trnici kupuju krumpir i blitvu za ruak,
koji stoje u redu u banci ili u trgovinama odjee probavaju nove hlae, koji se kartaju s prijateljima i na
Boi rasijecaju peenu tuku ili odojka.
Stajao je tako nasred perona uasnut svijetom koji mu je u isti mah bio i lijep i straan. Dugo je stajao, a
onda pomisli kako bi ga ljudi ve mogli udno gledati. Sta ima tako stajati i blenuti okolo?! Da nije
poludio?! Da im pokae kako nije poludio, Miko namrti lice pa trnu rukom poslovno pogledavi na
sat. Jedan i pet, pomisli on ozbiljno, moji me sigurno ve ekaju. Onda shvati da ga nitko ne eka, jer im
nije javio da dolazi. Odluio je bio ne javljati se, nego samo banuti na vrata, iznenaditi ih. A moda bi
ipak bilo bolje da se javim, pomisli Miko. Nije red, neka Jadranka pripremi hrane jo za jednoga,
namjesti mu krevet i tako.
Telefonska je govornica bila zauzeta pa Miko malo postoji do nje. Onda odlui popiti neto dok eka,
ude u bife, stade uz ank.
Izvolite! vie ankerica piskutavim, nervoznim glasom.
I nemoj piti, Mislave. Nikako ne smije piti, sjeti se Miko kako mu je kazao doktor Slavko.
Neki sok, kae Miko.
Kakav sok?! vie konobarica.
Dajte mi, ta ja znam... Dajte mi borovnicu! bubnu Miko.
Nema!
Miko se zbuni.
Nema borovnice, uzdahnu on razoarano.
Cocacola, pipi, sprite..., nabraja konobarica nervozno.
Pipi! kaza Miko uplaeno.
A moda je ipak bolje da ih ne zovem, pomisli on. Da se pojavi na vratima pa to bude. Bit e veseli
kada ga vide. Jadranka e mu pomoi da skine kaput u predsoblju, dat e mu papue, iz ormara e izvaditi
isti runik za njega. I nitko nee govoriti o njegovoj bolesti. Nitko nee spominjati kako je mali Boidar
vritao kada je svoga strica vidio kako u kupaonici sam sebi klijetima vadi zube.
Luae! vikao je tada Mikov brat Sinia. Luae, makni se od moje djece!
I tada, u kolodvorskome bifeu za ankom, sjetivi se tog stranog dogaaja, dogaaja koji je posljednih
godinu dana gotovo i zaboravio, Miko pokri lice rukama. Bilo ga je stid. I bojao se. Uasno se bojao.
Mislave, ti si dobar, govorio je doktor Slavko, ali Mislav mu nekako vie nije vjerovao. Rukama je
pritiskao oi kao da e tako nestati uspomena na ono rujansko jutro, krasno jesenje jutro u
kojemu su suneve zrake koso padale s visokog prozora u kupaonici.
Gospodine..., uo se glas konobarice kao iz velike daljine, gospodine, je li vam dobro.
Sve je u redu, prenu se Miko. Sve je u redu, dajte da platim.
Izaao je iz bifea, proao pored telefonske govornice, kao mjesear je preao preko ceste. Auti su trubili,
vozai su ga psovali i unezvjereno koili. Nita Miko nije uo. Ne mogu im doi, mislio je, ne mogu im
doi nakon svega. Oni su se ionako navikli ivjeti bez njega, sigurno sada mala spava u njegovoj sobi. Na
zidovima vise posteri pjevaa i srca izrezana iz crvenog papira. Sve je drukije. I bolje bez njega. Lijepo
im je. Zato da im on sada kvari blagdane? Nije red...
Tako je Miko mislio eui gradom. Nije ni vidio gdje ga sve noge nose: sve do gradskog trga, na
etalite uz rijeku, u park pored gimnazije, kroz prozor jednoga restorana gledao je kako se nad ostacima
bakalara smije neko drutvo. Bilo bi najbolje da se vratim u kliniku, mislio je Miko. Ali, to bi kazao
doktor Slavko kada bi ga vidio? Sto bi rekao Ljubo? Svi bi mu se rugali. Njegov brat. Toliko je priao o
tom svome bratu. Pa eto mu ga sad.
Ve se bila spustila veer, kroz prozore su treperila plava, uta i crvena svjetla boinih jelki, a Miko je
bio jadan i sam, s torbom u ruci, u modrome odijelu sa zagasitocrvenom kravatom s bijelim kosim
prugicama. S crkvenog tornja otkucavalo je devet sati, kavane su bile prazne. Ljudi su veeravali u
svojim kuama. Ili su se brijali, prskali deodoransima, iz ormara vadili odijela, ureivali se za ponoku.
I Mikov brat Sinia, Jadranka i djeca su medu njima. Mali Boidar svako malo tri do oca da ga izmoli
jo jednu petardu.
Mika su sada ve boljele noge od hodanja, zavue se u jedan portun. Unutra je mirisalo po plijesni i
makama. On spusti torbu u prostor pod stubama pa sjedne na nju. Bio je gladan i bilo mu je zima. Poela
ga je boljeti glava, a to nikako nije bio dobar znak. Mislave, ti si dobar... Mislave, ti si dobar...,
govorio je doktor Slavko. Miko zaplaka.
Probudio se zaslijepljen velikom svjetlou. Crne siluete dvojice mukaraca stajale su ispred njega.
Miko se tresao od zime i straha.
Vidi ovoga gdje se ispruio, kazao je jedan mukarac. Ma vidi ovoga, gospu ti blaenu!
Nisam ja..., govorio je Miko prestravljeno. Nisam...
Onda su ga ova dvojica digla i stala pretresati, jedan je na svjetlu one baterijske svjetiljke stao itati
podatke iz njegove legitimacije, njegovu otpusnicu, a Miko je, ni sam ne zna zato, ponavljao:
Nisam ja... Nije to moje... Pustite me... Pustite me, dobri ljudi... Sretan Boi... Nisam ja...
Utrpali su ga u auto promrzla i smetena, pored prozora su promicala svjetla kojima je grad bio ureen,
mukarci sa eirima i ene u bundama, praskale su petarde. On se tresao na zadnjem sjeditu i buncao
kao da ima groznicu. Kada se auto zaustavio i kada su mu zapovjedili da izae bio je potpuno
izbezumljen. Gotovo su ga vukli uz stepenice. Onda su se zaustavili pred jednim vratima. Vrata su se
otvorila.
Je li vi poznajete ovoga ovjeka? upitao je policajac ovjeka na vratima.
Miko! rekao je Mikov brat Sinia. Miko moj, pa gdje si ti, cijeli dan te ekamo, vie smo izludili
od brige...
Ba tako je kazao izludili.
A za ruak smo imali peenu tuku, krumpire i kiseli kupus, zelenu salatu. Za desert jedan kola od
bajama. Jadrankin tajni recept... Mljac! Mljac!, priao je Miko kasnije Ljubi. A na kraju svega
rizling! proapta Miko povjerljivo. Nemoj Sefu kazati, i ja sam popio malo. Kau: ajde, ajde popij i ti
jednu au, natoili mi i ja, bogami, popio!
A niste imali odojka? upitao je Puco.
Nismo.
E, kae Ljubo ponosno, a mi smo ovdje imali odojka.
Tri kralja, fali Bastoni
Aljoa je dugo zurio u svoj odraz u izlogu, a onda pokuavao bez zamuckivanja proitati ono to je tamo
bilo nalijepljeno. Ajlu anrotom, aptao je, Ajlu anrotom... Ajlu anrotom... Ajlu anrotom... Milan
znan i kao Mili, koji se na drugome kraju prostorije naslaivao itanjem dramatine ispovijesti jedne
prostitutke, uto zaueno dignu glavu. Sta to govori? pita Mili. Ajlu anrotom, kae Aljoa
naglaavajui svaki slog, kao da je to nekakva tajna formula kojoj samo on poznaje znaenje. Kako si
reka!? kae Mili. Ajlu anrotom, kae Aljoa. Sta ti je to? Motorna ulja, objasni Aljoa, kad
ita naopako. Mili ga zablenuto pogleda nekoliko asaka kao da ne moe sebi doi s kakvim se to
glupostima njegov mladi kolega bavi, a onda ubaci u usta nekoliko renjeva enjaka i zduno ih hrskajui
vrati se oajnoj ispovijesti provincijske sirotice koja se nala u kandama velegradskog makroa.
Istjeu posljednji sati Badnjaka, bura fijue niz cestu brzinom od sto ezdeset kilometara na sat, u
osvijedjenom stakleniku benzinske crpke na kraju grada, kao dvije bezvoljne ribe u nekakvome akvariju,
Milan (47), otac dvoje
djece i teki srani bolesnik po vlastitom priznanju i Aljoa (23), malena alkica od osamnaest karatnog
zlata u lijevom uhu, griju se uarenim spiralama sobne grijalice. S radija marke Philips, na stolu s
ugrebanim prostotama i imenima djelatnika, uju se boini napjevi koje bi Aljoa, kada se Mili ne bi
bunio, vrlo rado zamijenio kasetom Sex Pistolsa.
Dvojica mukaraca koja su se, djelom Providnosti i kadrovske slube nacionalne naftne kompanije,
zatekli u ekipi deurne benzinske crpke imaju, za pravo rei, vrlo malo slinoga. Mili, recimo, udi da ga
otpreme u invalidsku mirovinu s dijagnozom aritmije i jede enjak zbog dijastolikog tlaka oko ije se
visine nikako ne moe dogovoriti s lijenicima, dok Aljoa ima mladenake udnje koje je na ovome
mjestu nepristojno spominjati, a starijega kolegu smatra folirantom i ne moe podnijeti njegov zadah.
Upomo, zaljubila sam se u svog svekra! oglasi se napokon Mili. Aljoa ga mrzovoljno pogleda. Evo,
vidi, kae Mili pokazujui na skandalozan naslov u asopisu Sudbina, izdanje iz svibnja '95. To su sve
izmiljene prie, kae Aljoa okrutno. Kako ti to zna? ree Mili. Znam, ree Aljoa jednostavno.
A zato se to, po tvom miljenju, nastavi Mili gotovo uvrijeeno, enska ne bi mogla zaljubit u svoga
svekra? Meni je to jedna normalna ljudska situacija. Mili, majke ti..., kae Aljoa ustajui. Ajde,
ajde, da te ujem, ne da se Mili zahvativi iz plastine zdjelice novu aku enjaka, zato se to po tvom
miljenju enska ne bi mogla zaljubit u svekra?!
Aljoa je odjenuo vjetrovku, izlazi, okrenuo se licem prema vjetru. A Mili svadljivo ustao pa za njim.
Koji su ti to tosevi?! vie on s vrata. Zato se jedna od dvadeset pet ne bi mogla zaljubit u jednoga
od, za primjer primjera, pedeset?! Aljoa ne odgovara, gleda uti twingo
gdje dolazi na crpku, zaustavlja se, dvije cure u njemu. Ajde, mudrijau, zini, ne da se smesti Mili, je
li ti moda misli da jedan od pedeset ne moe zadovoljit jednu od dvadeset pet?! Ne daj se, dida!
osokoli ga veselo djevojka koja je bila izala pa sada otkljuava poklopac rezervoara. Teki srani
bolesnik zastade naas, kao da e neto rei, a onda se posramljeno povue u svoju staklenu kuicu.
Di ste vi krenuli u ovu uru? pita Aljoa malu u crvenoj minici. Pobigli smo s ponoke, kae ova.
iva dosada, pojasni ona koja je ostala u autu. Dobit ete neopravdane sate, kae Aljoa. Ona u autu
se zakikota. I di ete sad? U ivot! kae crvena minica. A Aljoa se sagnuo pa gleda onu u autu,
gleda ona njega. Masu vremena se tako gledaju njih dvoje. Oe i ti s nama? pita ona napokon. Di?
Pa u ivot, ree mala. Ne mogu, moran radit, kae Aljoa ogoreno. Tko radi ne boji se gladi,
priklopi ueno crvena minica.
Radujte se narodi kad ujete glas..., mumlja Aljoa kroz zube. Stavio je noge na stol, gleda mrlju na
utim cipelama. Mili pak u svome uglu mrano uti itajui gorku storiju Brat mi je prije deset godina
darovao bubreg, a sada ga hoe natrag!. Odjednom se uju pucnjevi i zvona sa crkava negdje iz velike
daljine. Boi je. A njih dvojica sve jednako mue zabavljeni svojim mislima. Vani zaklopara nekakva
limenka noena burom koja je sada ve moda cijelih sto osamdeset kilometara na sat. U se vrime
godita, mumlja Aljoa.
Prolo je jo sat i po ili moda dva sata, Aljoa je bio zaspao s nogama na stolu. Budi ga tresak vrata
automobila, on otvara oi. Pred crpkom je crveni opel sa sportskim gumama, izlaze trojica mukaraca.
Kako sam se ukoio, kae Aljoa. Ustaje, gleda nekoliko asaka onu trojicu vani, odlazi na zahod u
stranjem dijelu kuice.
Ovdje naprijed sada se otvaraju vrata i muterije ulaze. Sva trojica. Mili ih zaueno gleda gdje njukaju
po prostoriji: jedan otvorio vrata friidera pa vadi pivu, drugi razgledava motorna ulja i spuve za
brisanje vjetrobrana, trei s police zgrabi punu aku vaka pa ih trpa u dep vjetrovke. Ej, momak, kae
Mili, zna, to se plaa! Uto ovaj odnekud izvue pitolj i gurnu ga deurnom djelatniku pod nos.
Imamo li moda nekakvih problema? kae on uljudno. Muku ti! zastenja Mili. Koji ste vi? Tri
kralja, kae onaj s pivom. Tri kralja, potvrdi ovaj s pitoljem, fali batoni!... Stari, otvaraj kasu!
Aljoa sjedei na koljki ita lascivne natpise na vratima kabine. Crnim flomasterom tu je narkan i broj
nekakve Zorice s izvrsnim preporukama njezina krevetskog umijea. Uto se zau pucanj.
Majmune, ta puca, jesi li poludio?! dere se pljaka s pivom. Omaklo mi se, pravda se ovaj s
pitoljem. Omaklo ti se?!.. Omaklo ti se?!..., nastavlja onaj s pivom. Dobro da ti se nije omaklo da
ubije ovika! Poala, s kim ja iden uinit posa?!... Poala, ludila! Ajde, dobro je, smiruje ga trei,
dobro je, sve je u redu: Boi je svi pucaju! Ma, ajde, molin te..., ne da se ovaj smiriti. Jo mi
samo triba da mi murja uleti pa da nas povata ka ovce!... A vidi ovoga?! Vidi ovoga, matere ti!
I sada sva trojica uasnuto gledaju Milija koji se na pucanj trenutno oduzeo, uhvatio rukom za prsi pa se
sruio i trza nogama na podu. Sranje, kae jedan. Umrit e ovik, govori drugi. Ajmo, ta ste stali,
ree trei poduzetno. Gibamo!... Tutanj!
A Mili trnu jo jednom, zajea gotovo bezglasno i najednom mu cijelo tijelo klonu. Ne mrda ovjek.
Aljoa ulazi u prostoriju. Hvata se za glavu. Napravi nekoliko nervoznih koraka s kraja na kraj. Kleknu.
Gleda Milija, opipava mu bilo na vratu. Ustaje, odlazi do telefona,
telefonira: Hitna pomo? Iz pumpe na izlazu iz grada zovem... Istoni izlaz...
Mangup s alkicom od osamnaest karatnog zlata u lijevome uhu stoji nad nepominim tijelom svojega
starijeg kolege. asopis Sudbina, izdanje iz svibnja '95., malo dalje se rastvorio kod prie Ljudoder
nalazio rtve u baletnoj koli, okolo su rasuti renjevi enjaka. Aljoa se sada sjea lekcije s prve
pomoi. Oivljavanje ili reanimacija: 1) okrenite unesreenoga na leda; 2) zabacite mu glavu unatrag; 3)
palcem i kaiprstom zaepite unesreenomu nos; 4) duboko udahnite pa unesreenomu u plua upuhajte
zrak metodom usta na us...
O, Isusa ti! obeznani se Aljoa od smrada iz Milijevog drijela. Odmaknu se prestravljeno, gleda ga
nekoliko asaka dvojei. Ajme meni, majko moja mila!, zavapi stiskajui oi. Sagne se pa brzo, dok se
ne predomisli, prisloni usta na Milijeva. Puhnu punim pluima dok su mu suze od smrada ile na oi pa se
brzo premjesti i stade snano pritiskati grudni ko starijega kolege. Jedan... dva... kopile jedno, kleo je
momak stenjui, tri... kad si zadnji put... etiri... opra zube... pet!
Umjetno disanje masaa srca, umjetno disanje masaa srca, jedan naprama pet: jedan pa jedan, dva,
tri, etiri pet, jedan pa jedan, dva, tri, etiri pet... Tako je oivljavao Aljoa Milija. Sve po propisima.
Spirale sobne grijalice se raspalile, Aljoa se zapuhao, skinuo vjetrovku, demper. A Mili nita, ne mrda,
ublijedio ba kao mrtvac. Ajde, Mili! kumi ga Aljoa. Ajde, majstore!... Ideeeemo, Mili! dere se on
izbezumljeno kao da je na Poljudovom sjeveru. Mili nita. Prolo vie tko zna koliko vremena. Aljoa se
napokon uspravio, spustio ruke. Razoarano gleda mrtvaca. Iz daljine se sada uje sirena hitne pomoi.
A Mili najednom otvara oi. Zaueno zuri u neonske kutije na stropu. Pa Aljou. Nita ne govori. Kao
da ga jo nije prola ona uvrijeenost. Upadaju bolniari s nosilima, lijenik sa stetoskopom ga
raskopava i pregledava. Aljoa se pak odmakao u svoj kut i svalio na stolicu, umorno odgovara na
pitanja lijenika. Vi ste, gospodine, teki srani bolesnik, kae lijenik sada Miliju. I tek tada se Mili
prvi put oglasi. Bi li ja to, doktore, kae, moga dobit napismeno?
Bolniari ga iznose i smjetaju u ambulantno vozilo, a lijenik ostaje jo malo s Aljoom. Odlino ste
sve napravili, kae on. Ja sam ne bih tu mogao vie... Nego, nemojte se uvrijediti, uzmite jednu vaku...
Uasno vam smrdi iz usta.
Pornoasopis
Prolo je vie od dva mjeseca otkako je Slavica posljednji put vidjela Milana. Ni sada, skoro godinu
dana nakon svega, nije mogla prestati razmiljati o njemu. Zapravo, nije ni eljela prestati. Odluila ga je
nenametljivo voljeti, pa to bude.
Rano ujutro vidjela je pregaenu maku na cesti. Rasuen i truo pranjavi le ivotinje zacijelo je danima
leao u smeu na rubu kolnika. Dan je bio siv, poetak listopada. Pomislila je kako ne eli jo jednu zimu
nositi kaput to ga je kupila jo na drugoj godini fakulteta. Deurni uenik u iaranoj portirnici
nezainteresirano je grizao nokat na palcu kada je ona ula.
Radila je tek neto vie od mjesec dana u predgrau. U zbornici je sjela malo dalje od drutva koje je
prepriavalo sadraj neke televizijske emisije. Pravei se da razmilja, zurila je kroz prozor na kojemu je
jedno od dvostrukih stakala razbijeno. Priekala je zvono koje je oznailo poetak nastave, kako bi iz
plitkog drvenog ormaria sa staklenim vratima na zidu uzela klju nunika.
Uenici su bili nemirni, a komadi krede u njezinoj ruci nekoliko je puta nepodnoljivo zakripao, pa je
bila
pomalo razdraljiva. Vani je utalo lie, vjetar je tresao okna. Potkraj treeg sata, dok je osmom
razredu objanjavala rjeavanje jednadbe s dvije nepoznanice, ula je prigueni kikot iza leda. Najprije
ga je odluila ignorirati, a kada se on ponovio, uzrujano se okrenula prema razredu. Dva su djeaka u dnu
uionice sjedila pognutih glava i tek nekoliko sekundi poslije, upozoreni mukom ostale djece, preplaeno
pogledali nastavnicu. Jedan od njih nespretno je gurnuo nekakav predmet pod klupu. Slavica je
nezadovoljno primijetila kako se ne moe sjetiti njihovih imena.
Donesi mi to, kazala je odluno.
Sto? upitao je klinac s priglupim izrazom na licu irei ruke kao svetac.
Nemoj se praviti blesav, donesi mi to to si sakrio pod klupu.
Bio je to nekakav njemaki pornoasopis sjajnih korica. Slavica se na udan nain osjetila strahovito
uvrijeenom uzimajui ga u ruku. Djeak je sputenih ramena stajao skrueno pred njom na katedri, a ona
je presavila asopis po duini i udarila ga njime po glavi. Pa jo jednom. I opet. Tras. Tras. Tras. Tras.
Tras... Sve dok se klinac nije odmakao i uhvatio za glavu. Tek tada je zastala udei se svojemu
uzbuenju. Djeca su je zapanjeno gledala.
Prolo je ve dosta vremena od poetka kolske godine a nas dvoje jo uvijek nismo razgovarali, rekao
joj je ravnatelj na velikom odmoru. Pozvao ju je u svoj ured upravo kada je naruila kavu u istaice.
Mogao je imati etrdeset godina, bio je nizak i nabijen, ali blijed u licu, prorijeene masne crne kose,
neugodna fizionomija. Sjedila je na rubu kone fotelje stiui hrpu kontrolnih radova uenika na prsima.
Zapravo vam nemam nita osobito kazati, nije bilo nikakvih pritubi na va rad. Moete li se vi na to
potuiti?
Ne... Nemam.
Vidite, jutros sam zamijetio da vas nije bilo u uionici nakon poetka prvog sata. To kanjenje samo po
sebi nije osobito znaajno, ali uenici znaju biti buni i to moe zasmetati drugim nastavnicima.
Slavica je utjela. Nije mogla kazati da je ekala da se svi raziu kako bi otila u zahod. Bilo je to tako
djetinjasto, glupo i neugodno pa je pocrvenjela.
Ispriavam se, promucala je naposljetku.
Sjedili su u potpunoj tiini stanovito vrijeme ne znajui to bi kazali jedno drugome, a onda se
spasonosno oglasilo zvono. Promrmljavi pozdrav, Slavica je hitro ustala i uhvatila kvaku. I tada joj je iz
naruja nespretno kliznula hrpa papira i rasula se po podu. Njemaki pornoasopis sjajnih korica
rastvorio se na stranici gdje je neka prsata crnkinja ustima zadovoljavala toboe zbunjenog plavokosog
mornara.
ula se zagluna graja djece koja su nagrnula u kolsku zgradu.
To sam danas oduzela dvojici osmaa, kazala je Slavica mirno.
Da?
Isuse, on mi ne vjeruje, pomislila je Slavica. Isuse, ponovno u zakasniti na sat, bubnjalo joj je u glavi
dok je skupljala papire. Ponovno u zakasniti na sat. Ponovno u zakasniti na sat. Ponovno u zakasniti na
sat. Pouri, glupao. Pouri glupao. Pouri, glupao... Skoro je zaplakala kleei na svijetlosmeem
sintetikom sagu ravnateljevog ureda.
Oekivala je da e je Milan nazvati. Ili da e se jednog dana pojaviti na vratima njezine garsonijere. Tko
zna ima li on njezinu novu adresu?
Poslije podne je ruala sendvi sa sirom, skuhala kamilicu i zavukla se u postelju s knjigom to ju je
posudila
u kolskoj knjinici. Knjiniarka je bila jedina osoba s kojom se sprijateljila. Zaspala je sanjajui kako
je pranjava, raupana maka s crnim rupama umjesto oiju lie po obrazu. Probudila se oznojena i
upalila svjetiljku sa svijetloplavim sjenilom na nonom ormariu. Mrak to se spustio bio je mastan kao
ada. Kada je zazvonio telefon, ustro je skoila iz postelje.
Milane...
Slavice, proaptao je nepoznati glas. Slavice, elim te. Kurac mi se digao. Ugurao bih ti hulahopke u
usta da ne vriti i izjebao te ko kuju.
Tresnula je uplaeno telefonskom slualicom i dugo stajala pred aparatom drhtei. Onda se malo pribrala,
navukla zavjese na svim prozorima, prislonila stolicu uz vrata, upalila televizor i radio pojaavi im ton
do kraja i odvrnula slavine u kuhinji i kupaonici. Desetak minuta poslije susjedi su poeli uznemireno
lupati po zidovima.
Telefon je ponovno zazvonio tek pred jutro. Zvonio je bez prestanka dok se ona na brzinu oblaila i
bjeala iz stana.
ianje
Vesni Rimac
Radovan je tog dana dobio plau. Tjeskobno je zavirio u utu omotnicu, izvadio novac, prebrajao ga i
spremio u novanik. Omotnicu je presavio i gurnuo u stranji dep hlaa. Onda je popio zadnji gutljaj
kave i zagledao se u mutni tamni sjaj taloga.
Jesi li dobio plau?
Jesam.
Odlino. Vodi me na ianje, kazala je Helena.
Nema teorije.
Sjedio je u fotelji kada je ona ula s vreicama u rukama. Odloila je namirnice na stol, zadigla njeno
ruiastu plisiranu suknju i sjela mu na koljena opkoraivi ga golim bedrima. Uznemirio ga je njezin
topao spol, osjeao je njezinu elju kroz tanko pamuno tkanje.
Isuse! Helena, nemoj mi to uiniti.
Uzalud je govorio.
Vodi me na ianje, aptala je grizui ga po vratu i gurajui mu prste u usta.
Neu.
Vodi me na ianje, zacvilila je kao ivotinja.
Neu! kazao je Radovan tvrdo. Neu! Neu! Ne... Aaahhh! Jebem ti mater, koja si ti zmija...
Oboavam te, Helena. Volim te, maiu. Ti si Bog i istina. Umrijet u zbog tebe.
Umri, pizdo.
Radovan je volio njezinu kosu, divlje tamnocrvene kovre, tako guste da nije mogao uplesti prste u njih.
Oduevljavala ga je ta dungla pramenova koja je suho pucketala i iskrila puna statikog elektriciteta. U
sparnim noima na zguvanim i znojnim plahtama u polusnu bi mu se uinilo da je taj plameni grm na
udnovat nain neto ivo. Kao da je njegova draga Meduza sa zmijama umjesto kose, tropska biljka
mesoder ili rua penjaica.
Zato se hoe oiati, ljubavi? upitao je Radovan svoju enu milujui joj hladna leda, dodirujui
jagodicama prstiju smee madee, siune arhipelage tumora.
Tako, odgovorila je Helena jedva ujno.
Leala je na njemu mrzovoljna i teka. Zato mi to radi, Helena?, pomislio je oajno. Zato to radi i
sebi i meni, ljubavi? Jebi ga, volim te, ali ta razdoblja tvojega potpuno nerazumljivog nezadovoljstva,
dugi odsjeci vremena u kojima eli biti posve sama, ine da se osjeam kao govno.
eli se oiati. Zato? Da kazni samu sebe postupkom zbog kojeg e zaaliti? Da kazni mene i ljude
koji te vole? Ugodit u ti, Helena. Kako bih ti bilo to mogao odbiti?
Priekat u te u kafiu preko puta, kazao je. Ovo ne elim gledati.
Molim te, ostani.
Radovan se ogledao po frizerskom salonu. Sve su stolice bile zauzete: u kutu su sjedile dvije
gimnazijalke i urotniki hihoui listale neki areni asopis, malo dalje posta
rija ena s uvijaima u kosi vezla je goblen, neka je djevojka sputenih ramena zamiljeno zurila u hrpice
odrezanih dlaka na podu. Zrak u malenoj prostoriji bio je pun pare i mirisa ampona. Naposljetku se
Radovan u neprilici spusti u stolac iznad ijeg je naslonjaa stajala kadica za pranje kose. Nije se usudio
nasloniti glavu, pa je sjedio polupognut i pomalo se blesavo osjeao. Stolac za pranje kose bio je iza
stolca za ianje u kojemu je sjedila Helena, tako da je vidio ruan gr mrzovolje na rubu njezinih usana u
ogledalu. Preplavi ga tuga.
Onda? upitala je sitna pjegava frizerka s podignutim karama.
Skroz kratko. Na centimetar me oiajte, kazala je Helena odluno.
Jeste li sigurni?
Tako je sad moderno, upao je Radovan. Frizura 'talijanska kurva'.
Helena se nacerila u ogledalu i odmah mu je bilo lake.
Kako to mislite? upitala je frizerka zbunjeno.
Jeste li vidjeli u filmovima kako su partizani nakon rata iali cure koje su se druile s Talijanima?
Frizerki to nije bilo nimalo smijeno. Odloila je kare i uzela stroj za ianje. Kada je on poeo zujati,
Radovan je stisnuo oi od neugode.
Otvorio ih je tek kada je zujanje prestalo. Frizerski je salon u meuvremenu opustio. Iz zrcala ga je
gledala na trenutak potpuno nepoznata osoba. Njegova je ena nalikovala na regruta. Na prljavom
linoleumu oko stolca leali su rii pramenovi kao gnjili plodovi oko stabla. Helena se blijedo bolesniki
smijeila. Nasmijeio se i on njoj, ustao i sjeo u stolac do nje.
Jesi li sretna? upitao je njezin gotovo elavi odraz. Sada slii Sinneadi O' Connor.
Talijanska kurva, kazala je Helena dok je frizerka fenom i etkom toboe ureivala ostatke njezine
kose. Spustila je ruku na ruku svog mua na naslonu stolca. Bila je mirna neko vrijeme, a onda je zarila
duge crvene nokte u njegovu nadlanicu i stala tiho plakati.
Nemoj, ljubavi, samo sam se alio, kazao je Radovan. Poelio je umrijeti gledajui kako njegova
lijepa ena plae. Nemoj, ljubavi...
Glupane.
Izvadio je utu omotnicu iz stranjeg depa hlaa i spremio u nju jedan crveni pramen s poda. Zujalo mu
je u uima.
Helena je narednih dana bila potpuno odsutna duhom, a Radovana je razdirao oaj.
Sto da radim, Helena? mislio je. Gore je nego ikada. Daj, Helena, razgovaraj sa mnom. Nasmij mi se.
Sto da radim, Helena? upitao je Radovan svoju enu.
Kako to misli? kazala je ona i pogledala ga zaueno kao da se nita neobino ne dogaa.
Uzeo je kremu za ienje cipela s balkona i zakljuao se u kupaonicu. Skinuo se gol i stao arati po
prsima i butinama. Zacrnio je i zube. Onda je uzeo malenu krpenu lutku u koju je stavio rii pramen iz
ute omotnice i zario dugu iglu u njezine grudi.
Iz kuhinje se ulo kako je tresnula o ploice velika keramika zdjela za salatu.
Umri, pizdo! proaptao je bijesno.
Edita
Mirjani i Katarini
Edita se ispruila na runiku s naslikanim Van Goghovim suncokretima, tek je izala iz mora i koa joj je
najeena. Iz nosa joj curi. Ona trai cigarete u torbi od slame, mokrim rukama paljivo vadi jednu i
pripaljuje. Zatvorila je oi, u ustima joj se dim mijea s okusom mora.
Oprostite, bih li mogao dobiti jednu cigaretu?
Molim!? kae Edita uplaeno.
Jednu cigaretu bi li mogao dobit? kae sjena.
Moe, moe... veli djevojka i istresa kutiju kolumba, a cigarete se neposluno rasipaju po sivom
pijesku.
Govno, kae Edita.
Molim?
Govno! ree Edita drsko tipu to stoji u kontralihtu iznad nje. Oi joj se pomalo privikavaju i ona sada
vidi zgodnog preplanulog momka u kupaim gaicama s bijelim i plavim uzdunim prugama. Sada se
nasmijeila kao da se ispriava i prua cigaretu momku.
To su Van Goghovi suncobrani, kae momak ueno.
Suncokreti, ispravlja ga Edita.
E, suncokreti... Znate, ja sam slikar.
Slikate suncokrete ili suncobrane?
Svata, kae slikar veselo. Najee atomske bombe, nuklearne katastrofe i slino.
I slino?
Aha.
Po sjeanju ili uivo?
Molim?!
Nuklearne katastrofe? Slikate li nuklearne katastrofe po sjeanju ili uivo?
Pastelama. Nemam para za ulje na platnu.
Jeste li vi nagluhi?
Molim?
Nita.
Ispruila se ponovno na leda i stavila tamne naoale. Slikar je legao na bok pored nje, gledao je dugo i
otpuhivao dim u njezinu pravcu. Tiho je pjevao Sve e to o mila moja Bijelog dugmeta. Edita se
napokon okrenula prema njemu i kazala:
Ti ne bi smio izlaziti mokre kose van.
Momak se blesavo nasmijeio.
Ima propuh u glavi.
Blesan se i dalje smijeio i bio je tako lijep. Jedna je majka vodila uplakano gologuzo dijete pored njih,
bradonja s ray ban naoalima uivao je u sladoledu od vanilije i jagode. Oblak je projurio pored sunca i
na tren ih je pokrila sjena.
Kako se zove? upitala je Edita.
Marin kari.
Zna li ti, Marine kariu, zato Stevie Wonder mae glavom kada pjeva?
Marin kari nije kazao ni da ni ne, nego je samo gledao Editu svojim crnim okicama i cerio se. Edita je
pomalo bila u neprilici zbog toga.
Zato to ne zna gdje je mikrofon, rekla je cura naposljetku.
Opet nita, bena ne daje znaka da je razumjela.
Stevie Wonder mae glavom kada pjeva zato to ne zna gdje je mikrofon, kae Edita polako
naglaavajui svaku rije.
Nita.
Zna, on je slijep, objanjava Edita.
Marin kari se smijei kao da mu je pred noge pala i nije se aktivirala jedna od onih atomskih bombi to
ih slika. Sekunde prolaze, padaju u pijesak i rasuene sitne koljke kao mrtve muhe.
Jesi li mu vidio enu?, ne odustaje Edita.
iju?
Stevieja Wondera?
Nisam.
Nije ni on.
Slikar katastrofiar ni da bekne. Ponovno nastane tiina u kojoj se on smijei, a njoj je neugodno i ljuta je
zbog toga. Napokon...
Nisam znao da Stevie Wonder ima enu, veli Marin ozbiljno.
Edita je paralizirana. Na trenutak vie nije znala gdje se nalazi, postoji li, ima li Boga i ivota poslije
smrti. Nije vie sa sigurnou znala je li bitak moda jedan, vjean i nepromjenljiv, kako je tvrdio
Parmenid, ili je moda sve u mijeni, kako bi kazao Heraklit. Nita Edita nije znala, jer je glupost tako
divna i nedokuiva. Stala je, uasnuto stavila ruku na usta i ugrizla se za prst.
Marine kariu, kazala je malo poslije pribravi se, ima li ti nekakvo mjesto gdje bi nas dvoje mogli
ovoga asa otii i biti sami.
Mama mi je na poslu do pet, rekao je on.
ivjela tvoja mama.
Crvenokosa
Prolog
Krupan mukarac etrdesetih godina, neobrijan, zaputene odjee i masne ele koja je u kontralihtu pred
prozorom svijetlila kao uarena, svojim je golemim izbuljenim oima ustravljeno zurio u desetak zrna
bijelog graha prosutog na stolu. Jutro je bilo i Suzana, zlovoljna i teka od sna, mrzila je samu sebe i svog
posjetitelja, ne osjeajui ni trun nadahnua da u bijelom arhipelagu vidi ita to bi kod elavoga, iz
kojega se nesrea irila u oblaku nepodnoljivog zadaha po znoju, probudilo nadu u vedriji futur. Sto da
uope kae tom jadniku?
Bilo je lako, ak ugodno kada bi k njoj dola ena. Sa enama se moglo neobavezno brbljati o kuhanju,
garderobi ili seksu o seksu su sve htjele priati i bile neobino intimne sa Suzanom pa bi se sam
in gatanja dogodio nekako spontano i veselo: proroica bi sloila lijepu priicu od podataka koje bi
saznala u razgovoru, a malo bi izmatala onako kako joj se inilo da bi se muteriji moglo svidjeti.
Pa i s mukarcima je znalo biti lijepo, posebno ako su bili mladi, zgodniji i fino odjeveni. Suzani, udovici
ve etrnaest godina i gotovo nepokretnoj, nedostajalo je muko drutvo i njihova panja. Ponekad to
je bio njezin mali hir ako je momak ba bio zgodan, koristila je svoj autoritet vladanja nad sudbinom i
gotovo mu zapovjedila da je na odlasku poljubi u obraz.
Ali to da radi s etrdesetogodinjakom, samcem, utljivim i mranim tipom kakav je ovaj danas. Od
njega svakako nee zatraiti da je poljubi. Ljuta je na sebe to ga je uope pustila u stan. Sto da mu uope
kae kad ovako napeto bulji u grah i kada se vidi da mu je stalo kao da mu ivot ovisi o tome?...
Marko... Marko si rekao da se zove? poela je Suzana bezvoljno. elavi se u neprilici nakaljao, a
onda tiho, gotovo srameljivo protisnuo: Janko. E, Janko, oprosti..., ispriala se gatara opsovavi u
sebi. Vidim ti ovdje jednu enu crvene kose... Ba onako bujnu crvenu kosu ima. Ko vatra... Ali mora
pazit... Mora pazit da se ne opee na toj kosi... Jako teko e do do nje... Jako teko...
Janko se u sebi upitao kako se to u bijelom grahu tetovcu moe vidjeti da njegova suena ima crvenu
kosu, ali nije nita kazao, ve je samo ozbiljno kimnuo ekajui nastavak izlaganja...
1.
Na putu do kue Janko je kupio mlijeko i novine pa medu oglasima potraio svoj oglas: Ozbiljnu enu,
moe i mlada umirovljenica, traim za njegovanje starije osobe, telefon... Tko zna hoe li itko pristati da
njeguje tatu, pomislio je potiteno. Stari se sve vie gubio u posljednje vrijeme. Hodao je po stanu u
poderanom njemakom injelu prebaenom preko stare pidame, u pasu pritegnut
opasaem s lugerom. Janko mu je, sreom, na vrijeme sakrio metke inae bi ga stari dosad barem triput
ucmekao.
Ruke uvis!, dreknulo je im je Janko stupio u predsoblje i Janko spremno ispuni nalog, naas
zaboravivi da je pitolj prazan. Lozinka!?, ree tata. U gori raste zelen bor, kazao je Janko. A tebe
nema, dragi moj, otpovrnuo je njegov otac. Ulazi!... Oprosti to te provjeravam, kae stari, ali zna
kako je ustae hapse nae najbolje drugove. Janko odlazi do kuhinje i stavlja mlijeko u friider.
Kuhinja izgleda strano: sudoper je pun neistog posuda, na polupraznoj staklenci dema od ljiva ve se
uhvatila plijesan, po tednjaku se iz lonca za iskuhavanje rublja razlila ukasta voda.
Upravo sam dobio vijest da je u Splitu drug Rade Konar bacio bombu na talijansku muziku, nastavlja
tata iz dnevne sobe. Dalmatinci, dakle, pruaju otpor neprijatelju, a mi stojimo ko pizde. Sta vie
ekamo, drue? Zar trebamo ekati da Staljin doe da nas oslobodi... Kao da Staljin nema problema osim
nas?
Janko se vratio u predsoblje, skinuo jaknu i izuo se. Gore je nego ikada, pomislio je gotovo na rubu suza.
Tata je sada zaboravio i to da je jo '48. raskrstio sa Staljinom. Je li tko zvao? upita ga malo se
pribravi. Zvali su iz taba brigade, kae tata. Kau: Orao je uzletio, una se jo koleba... Ne znam to
im to znai... Jadni tata, pomisli Janko. Jadni tatica...
2.
Na oglas su se javile etiri ene i jedan mukarac. Mukarca, nekakvog vozaa autobusa koji je nakon
esnaest godina radnog staa ve dvije godine bio na prisilnom
godinjem odmoru i traio bilo kakav posao, Janko je odbio ve preko telefona.
A ene su odbile Janka: dvjema je bilo dosta uti da je stari senilan, jedna je samo provirila preko praga
i uplaeno promrmljala Jo u razmisliti pa u vam javiti to sam odluila, a jedna se, bogme, ozbiljno
premiljala da li da prihvati posao, sve dok tata nije doao, prislonio joj pitolj na elo i kazao: Pjevaj,
ptiice, tko te je poslao?! Uasnuta se ena, jedna dobra stara gospoda, uiteljica u mirovini, popikila
od straha. Janko je bio oajan.
Naposljetku, ve je bilo prolo gotovo tjedan dana od objave oglasa, poslijepodnevna ura bila, Janko i
tata piju kavu tata, razumije se, iz otuene aluminijske uturice kad, zvoni telefon. Janko se javlja,
nekakva ena je s druge strane, pristojno se predstavlja, mazan, pomalo unjkav glas raspituje se jesu li
ve nali nekoga za njegovanje starije osobe, ona je sudska daktilografkinja na pola radnog vremena,
neudata, mogla bi dolaziti etiri sata dnevno svaki dan, ne, ne smeta joj to je stari senilan, njezina mama,
Bog joj dao dui, je isto tako za au Kopljara mislila da je nekakav kavalerijski natporunik...
Ko je to bio?! kae tata. Zovu iz taba brigade, dosjeti se Janko. Dolazi nam jedna drugarica s
detaljnim uputama to da radimo. Napokon! uzdahnu tata. Napokon su nas se sjetili... Ve sam
poludio od iekivanja.
3.
Ruica, mislio je Janko maloumno piljei u obla koljena to su edno izvirivala ispod sive suknje...
Ruica se zove... Pa to je odlino!... Ruica!... Razgovor izmeu njih na tren je zastao i ena tj. Ruica
se nekako draesno, kao sirotica skupila u ramenima gnjeei od nervoze svojim njegovanim crvenim
noktima torbicu u krilu... Ruica, palo je na pamet Janku ponovno i to ga ime nekako udno zapanji, ispuni
ushienjem i dragou... Ruica!... Ruica se znaajno nakalja... Kako je to krasno, pomisli Janko
blaeno.
Onda smo se dogovorili, prozbori ena nakon dugog razdoblja utnje. Molim! prenu se Janko.
Dogovorili smo se, ponovi ena pogledavi Janka znaajno svojim crnim oima izmeu crvenih
pramenova. Da, da, naravno..., probrza Janko. Gatara je bila u pravu, pomisli gledajui potencijalnu
njegovateljicu u oi.... Gatara je bila u pravu!... Crvenokosa!!!... Dugo su se gledali, tako dugo da se
Janko naposljetku smeo, zacrvenio i spustio pogled. Ruica se nasmijei. Janko se sjeti kako je kazala A
vi niste oenjeni?. Zato je kazala A vi niste oenjeni?... Srce mu stade divlje lupati, zavrti mu se u
glavi od uzbuenja...
Nego, recite vi meni, drugarice, javi se u tom asu tata koji je cijelo vrijeme s rukama na leima
ivano etao s jednog na drugi kraj sobe, ta misle oni u tabu brigade!? Vrijeme prolazi, a ja ne
dobivam nikakvih uputa. Ve sam mislio da ja sam, na svoju ruku, ponem organizirati neke akcije...
Teko je, znate, ovako daleko od jedinice... Ja sam mislio, onako, za poetak, da napravimo sabotau u
kuhinji jednog njemakog diviziona... Ubacimo svoga ovjeka u kuhinju pa vabe otrujemo ivom! Jelda
je to dobra ideja trovanje ivom!... Ali, jebi ga, otkud meni iva!...
4.
etiri mjeseca je prolo, ivot Janka i njegova tate iz korijena se promijenio. Ruica, ta crvenokosa
arobnica,
etrdesetogodinja, ali jo uvijek lijepa ena s pokojim, za njezinu dob posve razumljivim pa ak i
poeljnim kilogramom vika, svojim je vrstim bokovima samouvjereno stala na sredinu zaputenog
stana, osvrnula se odakle da pone, a onda svojim krasnim, oblim bijelim rukama stala rediti. Upravo je
nevjerojatno to je ta okretna ena uspijevala uiniti u samo etiri sata dnevno: u kuhinji i kupaonici,
dnevnoj sobi i dvjema spavaonicama svuda se osjeao njezin blagotvorni dodir. Janko i tata uivali su
u njezinim ukusnim objedima i redovito se presvlaili u isto rublje, ona je oistila zidove od pauine i
balkon od kra, etkala cipele, glaala koulje. Nekoliko im je puta i palainke napravila, a jednom,
bogme, i pizzu, koju je tata slasno pojeo, ne znajui da se radi o faistikom jelu.
Dobra je njegovateljica staroga odjenula u istu pidamu, a injel odnijela na kemijsko ienje. Janko ju
je jednoga dana ak zatekao kako tatin luger glanca sredstvom za ienje tednjaka. Tati je, na
nesreu, u meuvremenu bilo sve gore i gore jednoga se dana, recimo, pojavio sa crnim florom na
rukavu cmizdrei za Savom Kovaeviem ali Janko se sada nekako manje uzbuivao zbog toga. Dok
bi stari za rukom zaneseno mljeo o vlakovima municije koje su tih dana partizanski diverzanti digli u
zrak, Janko se kroz paru koja se dizala iz pilee juhe smijeio Ruici, a ona se smijeila njemu.
Jednom su otili u kino skupa, gledali nekakav ljubavni film u kojemu glavna junakinja na kraju umire od
leukemije, to je Ruicu tako rastuilo da je poslije dva sata plakala. Janko ju je tjeio, u jednom se asu
ak odvaio da joj stavi ruku na rame i umirujui potape. Kad je ona bila pokraj njega, osjeao se
ispunjenim i sretnim, a kada je ne bi bilo, bijae tako jadan da ga je bolio eludac.
5.
I tako se sve razvijalo prema sretnome kraju do jednoga dana, kada je Janko odluio otvoriti svoje srce
pred crvenokosom. Prolo je, kako smo ve kazali, etiri mjeseca i Janku se inilo da se vie nema to
ekati. Objedovali su bili, tata se povukao u svoju sobu, a Ruica i on su prali sude u kuhinji. Topao
svibanjski dan je bio, a Ruica u laganoj bluzi sa cvjetnim uzorkom kroz koju se vidio crni grudnjak to je
sapinjao krupne prsi. Mukarac je bio uplaen kako se ne sjea da je jo od mature bio, od mirisa mousa
koji se irio oko njegovateljice maglilo mu se pred oima. Pranje suda se ve primicalo kraju, Ruica mu
je dodavala tanjure, a on bi ih brisao i svaki put kada bi im se ruke dotakle a on se trudio da se svaki
put dotaknu Janko bi se stresao. Konano, ena je nakon obavljena posla ve brisala ruke kuhinjskom
krpom, a mukarac prozbori:
Znate, Ruice promuca on, u ova etiri mjeseca postali smo toliko bliski da vas ja ve vidim kao
lana obitelji. ena mu se nasmijei. Vi ste mi dragi, nastavi Janko osokoljem tim smijekom, ... a
znam da sam i ja vama drag... Znai, tata vam je kazao, prekinu ga Ruica. to!? zapanji se Janko.
Pa to..., zaudi se njegovateljica. Nije vam rekao... Joj, kako je on zaboravan!... ta je bilo?... O
emu se radi? kae Janko zaueno. Pa nas dvoje emo se vjenati! gotovo uskliknu ena. Tko?!
upita Janko. Pa va tata i ja, ree Ruica jednostavno. Ja u defakto biti vaa mama!
U tom trenutku, Janko se jo nije bio ni snaao, u kuhinju ude ozareni tata, vie: Jeste li uli, Hitler je u
Rusiji dobio po repici! Faisti bjee ko muhe bez glave! ivjela sovjetska Hrvatska! ivio drug
Staljin!!!
Tata, ne govori pizdarije! povie tada Janko dok su mu suze curile niz obraze. Staljin je zloinac i
kurvin sin! Ubio je vie ljudi nego Hitler i Mussolini skupa! Ubio je Beriju i Trockoga i sve prave
drugove, pola Rusije je poslao u Sibir, tjerao djecu da se odriu od svojih roditelja, Dingis kan je bio
mala beba za njega... Tako je kroz suze vikao Janko razbijajui tanjure, alice i ae i bijesno prevrui
namjetaj. Naposljetku pade na pod i gorko zarida...
Epilog
Prole su ve tri godine od tada. Tata je umro razbatinivi svojega jedinca, tu klerofaistiku svinju i
suradnika okupatora. Sve njegove nekretnine i pokretnine trosobni stan, garau, vikendicu u
Sukoanu, moskvia... nasljedila je njegova vjerna drugarica Ruica. Janko sada ivi u podstanarskoj
sobici u jednome vlanom podrumskom stanu, ne ide mu ba najbolje u ivotu, ali on se nije prestao
nadati. Njegova stanodavka, naime, jedna je krasna crvenokosa gospoda i, ako mene pitate, tu bi jo
svata moglo biti...
pijunska ponoka
Boina pria
Nepomirljivom Ivici Fleschu
Vladimir je bio mala gnjida. Ljigavac i treber, zloest, proraunat momak. Moda i pomalo okrutan. Vi
to ne opaate, ali ja to odmah vidim. S druge strane, Vladimirovi su roditelji bili dobri ljudi. Brat mu je
bio dobar deko, s njim sam igrao koarku. Tko zna zato je Vlado bio drukiji? Moda stoga to je bio
tup? Ja vjerujem da je zao ovjek ili neobino inteligentan ali nastran, ili je tup. Vlado je bio ovo drugo.
Bio je neizrecivo tup i nesmotren kada je u zadnjem razredu gimnazije na vratima kolskog WCa
flomasterom narisao kukasti kri i napisao Heil Hitler! ispod. Bila je to glupa, adolescentska
nepodoptina, ali je netko negdje zakljuio kako je valja istraiti. Bit e su policijski statistiari
ustanovili kako im ne tima stopa rasta poinjenih prijestupa? Ili je to bilo neto politiki? Kako bilo, u
sloenoj i skupoj policijskoj istrazi Vladimir je ridajui priznao svoj zloin mravom i visokom
inspektoru. Recimo da se inspektor zove Mileti.
etiri mjeseca poslije toga, Vladimir je ve na fakultetu, a mravi ga inspektor jo uvijek zlostavlja.
Trai od njega da mu pria o profesorima na fakultetu, o studentima i tome slino. ini se da nikada nee
ni prestati. Sredina je prosinca 1986., njih dvojica sjede u Miletievom uredu.
Vlado, ti si pametan momak, kae inspektor. Nisi mi dosad bio puno od koristi, ali ja vjerujem u tebe.
Isto tako, ti mora vjerovat meni. Ja ti mogu puno pomo i ja u ti i pomo! Samo radi ono to ti ja kaem.
Samo se mene dri...
Momak gleda policajca i neugodno mu je. A opet, bio bi neuljudno okrenuti pogled nekamo drugamo, na
izgrebani ormar, kalendar na zidu, uokvirenu zahvalnicu iji povod odavde ne moe proitati.
... Jo malo pa je Boi i Nova godina, govori Mileti, a to je doba visokog rizika. Puno ljudi je za
praznike dolo iz Njemake, puno njih je povezano s ustakom emigracijom. Oni su neprijatelji ove
zemlje, njihov je cilj ovdje napravit kaos. Zato moramo dobro pazit. Poi na ponoku. Mora dobro
gledat i sluat: ta ljudi govore, koga psuju, koga hvale, to pjevaju... Sve dobro pamti!
Vladimir odrjeito kimnu glavom.
A ako ti se neko uini sumnjiv, a on uti i ne izjanjava se, nastavlja policajac, ti mu pridi. Slobodno.
Pridi mu pa ga malo ubodi, isprovociraj ga. Pa ako se on makne od tebe, onda se makni i ti od njega. A
ako se on ne makne, ako prihvati razgovor, ti ga stisni. Neka se to vie izlaje. Sto se vie izlaje, to je s
njim poslije lake.
Vladimir uti. Ovaj ga posljednji Miletiev prohtjev malo mui. Prislukivanje nije problem, nita lake
od toga. Ali provocirati?! Najprije, nije ba jednostavno natjerati ljude da izvikuju protudravne parole
ili pjevaju zabranjene pjesme. Osim toga, tako se izlae da ga prepoznaju
kao pijuna. Ako ga i ne skue odmah majko mila! skuit e ga poslije, kada im policija zakuca na
vrata.
Onda? Jesmo li se dogovorili? pita Mileti.
Vladimir nevoljko kimnu glavom.
Jesmo li se dogovorili? neumoljiv je inspektor.
Jesmo, kae momak suho.
U jedanaest naveer crkva je bila ve puna svijeta, gomila je stajala pred ulazom i zamorila. U susjednim
su ulicama praskale petarde, mirisali su deodoranti i vodice za brijanje, kamfor iz neprovjetrenih
krznenih bundi. Iz oblinje se gostionice orilo Rajska Djevo, kraljice Hrvata, a Vladimir nije znao rauna
li se i ta pjesma pod neprijateljske. Ako se ne rauna, bio je u gadnoj neprilici, jer dosad nije uo da
netko psuje vlast i vie Zivila Nezavisna Drava Hrvatska! Niti je itko pjevao Vilu Velebita i Ustani
bane. Ne znajui to da uini naposljetku se ugurao medu ljude i stao k'o bena ni sa kim ne priajui.
Onda je poela misa, metalni se sveenikov glas prolamao iz zvunika objeena na zidu. Masa je uutjela.
Vladimiru se inilo da e poludjeti.
ap! kazao je u jednom trenu polutiho, nervozno, gotovo nesvjesno, namah se postidjevi. Nitko ga
izgleda nije bio uo. Onda je to ponovio malo sigurnije i glasnije:
ap!
Molim?! rekla je djevojka koja je stajala do njega.
ap! veli joj Vladimir jednostavno, kao da je to najobinija stvar na svijetu. ap ivio Ante
Paveli! U grudima mu je lupalo kao da milijun parova plee na limenom podiju.
ap! odgovori mu tada djevojka i nasmijei se. Vladimiru se uini da e se onesvijestiti.
Jugoslavija je drek od drave!, kazat e desetak minuta kasnije Mirjani (tako se, naime, djevojka
zvala). Nakon

to su se prepoznali kao istomiljenici njih su se dvoje izvukli iz guve pred crkvom i uputili po gradu
traei slobodan stol u nekome kafiu. Kako je sve bilo puno, na kraju su se smjestili na jednoj klupi u
parku. Mirjana je zakljuila da je tako i bolje, jer da tu mogu slobodno priati.
Ovo je gola robija za hrvatski narod, kae Vlado. Ovo je strano!, veli on. Pria mu malo zapinje,
jer ba i nije potkovan u hrvatskom pitanju.
Nae devize, upada Mirjana.
Eto, recimo, devize..., kae Vladimir, premda mu nije jasno to s tim devizama.
Nae devize odlaze u Beograd, veli Mirjana.
Tono!, sloi se momak.
A Hrvatska je sve siromanija, nastavlja djevojka ogoreno.
I to!
Zato mi vie ne smijemo ostati u ovoj tamnici naroda. Hrvatska se mora otcijepiti! Hrvatska se pod hitno
mora otcijepiti!, naglaava Mirjana.
Ali Hrvatska do Zemuna!, napominje Vladimir.
Pa dabome!, sloi se Mirjana i tko zna koji put veeras, zavjereniki se nasmijei Vladi.
Vlado se pak, kurva jedna, smije u sebi. Koliko je ova glupaa nadrobila mogla bi zaglavit milijun godina
u Lepoglavi. A bome e i zaglavit, jo samo da otpjevaju kakvu neprijateljsku pjesmu da inspektor
Mileti poslije ne bi to prigovorio.
Oj ti Vilo, Vilo Velebita. Ti naeg roda diko!
Poe Vladimir tiho pjevati i djevojka prihvati s njim. Vladimir ju je tek tada malo bolje pogledao.
Zapravo je zgodna cura, pomisli. U tamnozelenom montgomeriju, sa alom prebaenim preko kose i
uiju, sitna, okruglog
lica i sitnih napuenih usana. ak je, unato tome to je pjesma posve neprilina, i lijepo pjevala. Tada se
zaue zvona.
Sretan ti Boi, Hrvatice!, ree Vladimir uzvieno.
Sretan ti Boi, brate!, kae Mirjana.
Zagrlili su se i poljubili dva puta. I onda dok se odvajao od nje i tresao djevojinu malu ruku Vladimir
osjeti kao da je neto ubolo njegovo malo pokvareno srce. Postidi se sebe i svoga gadnog posla i isto
mu doe da se rasplae.
Zna, kae on, ne bi trebala biti sa mnom.
Zato?, veli Mirjana. Pa moramo biti zajedno u ovome. Bolje je da nas je vie. Pa ako treba neka nas
sve pozatvaraju.
Vladimir je bio ganut. Sto e ti u zatvoru, pile malo, mislio je momak. Boe, koja sam ja svinja! O,
Boe! O, Boe! I tada, ne znajui to bi, shrvan osjeajima prie ponovno djevojci i zagrli je vrsto. Ona
zagrli njega. Stadoe se divlje ljubiti. Neu te izdati, govorio je Vladimir u sebi. Neu te izdati. Neu te
izdati. Neu te izdati. Nikad. Nikad. Nikad. Nikad te neu izdati...
Onda, veli Mileti. Kako je bilo na ponoki?
Pa ne znam, ja nita nisam vidjela... Mislim, gledala sam okolo, ali nitko nije psovao, nitko nije
pjevao...
Mirjana, ti si pametna cura, kae Mileti. Nisi mi dosad bila puno od koristi, ali ja vjerujem u tebe...
Nekoliko dana kasnije vidio je njih dvoje kako se na ulici dre za ruke i pao na guzicu. Bogati, pomislio
je inspektor Mileti! Pa ne ide to tako. Ne mogu se takve stvari dogaati medu suradnicima. Prije ili
kasnije strada posao. Onda je odluio da ih pusti na miru. Njezina mu je mater svojedobno predavala
biologiju, a s Vladimirovim je bratom igrao koarku.
Pogodili ste, ja sam inspektor Mileti. Deset godina je prolo, Mirjana i Vlado i njihova dva djeaka
sjede

u restoranu za susjednim stolom, gledam ih preko jelovnika. Oni mene ne gledaju. Onako kako su u mome
uredu izbjegavali moj pogled, sada gledaju druge goste u restoranu, konobara, akvarele na zidovima... Za
njih ja ne postojim. To je dobro, ali mi se, da budem iskren, ne svia. S jedne strane, pretpostavka je
moga posla da ja ne postojim. A opet, nekako mi je krivo. Zaboga, pa ja sam spojio ovo dvoje. Mogli su
me, recimo, pozvati da budem kum jednome djeaku. Dobro, ne ovome koji je roen 88., ali ovome koji
je tek dvije godine napunio mogao sam biti kum.
I ne znam jesu li jedno drugome priznali da su na onu Badnju veer kada su se upoznali oboje radili za
policiju. Ja im to sigurno neu rei. Ja, naime, mislim da je ljude bolje drati u neznanju.
Gola ministrova ki
Tono u jedanaest parkirao sam s druge strane ceste, ispod mokrog, rascvjetalog stabla jorgovana. Strma
ulica 68. Magla se tiho kotrljala plonikom. Izmeu kronji breza provirivala je bijela dvokatna vila.
Netko je samo na tren odmakao zavjesu na jednom prozoru da pogleda tko dolazi. Bio sam znatieljan
barem koliko i on. Zgnjeio sam ostatak cigarete u pepljari i iziao. Bilo je tiho, neuobiajeno tiho, uzme
li se u obzir da je sredite grada bilo udaljeno tek nekoliko minuta vonje. U tamnosivom odijelu i modroj
koulji s krvavocrvenom kravatom, otuiran, svjee obrijan i sit, bio sam zadovoljan sobom. Mogao sam
biti i na boljem mjestu.
Pred vrtnim vratima stajala su dva krupna, kratko oiana majmuna u dobro skrojenim crnim odijelima.
Polako sam preao cestu i podigao ruke pred njima. Dok me je jedan pretraivao, na kunim se vratima
pojavio visok i mrav mladi mukarac, a potom ministar u odijelu bez kravate i u konim papuama.
Ministar je maui rukama neto uno objanjavao visokom. Ovaj ga je mirno gledao, kao da se puno ne
obazire na njegove rijei. Bio sam predaleko da bih uo o emu razgovaraju. Iz parka se cvrkutom
oglasila neka nemirna ptica, udaljena grmljavina najavljivala je kiu. Vrea govana u crnom odijelu
ozbiljno je shvaala svoj posao.
U redu je, pustite ga! viknuo je ministar ugledavi me. uvar se odmakao. Bijelo obojena metalna vrtna
vrata tiho su zakripala, staza do ulaza u vilu bila je od bijelog tucanika. Ministar se rukovao s visokim
mukarcem. Tip je bio suh, upalih obraza i velikih blijedoplavih oiju, dvometra, prsti su mu bili koati
i dugi. Znao sam ga. Vjerojatno je znao i on mene. Mimoilazei se sa mnom, sumnjiavo me odmjerio.
Kreimir Gavran, rekao sam ministru.
Znam, uite.
Ivan Kukavica, ministar rada i socijalne skrbi, bivi emigrant, ugostitelj iz Kolna, saborski zastupnik i
zamjenik ministra vanjskih poslova, bio je nizak, skladno graen ezdesetogodinjak, sijedih zalisaka i
upavih obrva, pravilnih crta lica, okretan. Kroz predsoblje sa stepenicama u dnu uveo me u prostranu i
svijetlu dnevnu sobu.
Sjedite.
Spustio sam se u bijelu konu fotelju. Jo jedna takva bila je s druge strane niskog stolia sa staklenom
ploom. Okomito foteljama, okrenut velikim staklenim vratima to su vodila na teresu, stajao je isti takav
trosjed. Na zidovima su visjele Lackovieve grafike i komadi narodne nonje. Stalak za novine bio je pun
raskupusanih novina, televizor je bio ukljuen. U uglu su bila dva stola: jedan pun boca pia s aama i
posudom za led; na drugom je bio telefon, hrpa papira i vitka kromirana stolna lampa.
Jack Daniels?
Bez leda.
Otpio sam gutljaj iz ae od bruena kristala, a ministar je uzeo nekakav fascikl sa stola, izvukao iz nje
nekakav gusto ispisan papir i stao itati:
Kreimir Gavran, roen 1956., visok 196 centimetara, zelene oi, nema osobenih znakova, razveden,
bez djece.
Zaustavio se i pogledao me. Nisam bio osobito impresioniran. Nastavio je itati:
S odlinim uspjehom zavrio srednju kolu Sekretarijata unutranjih poslova, a potom i pravni fakultet.
Vii inspektor. U slubi od 80. do 86. Slubu napustio po vlastitom zahtjevu... Zato si otiao? Neto
politiki?
Ne.
Nego?
Nije mi se vie svialo.
Zato nisi pobjegao k nama?
Bilo mi je dobro i ovdje.
Svima vama je bilo dobro ovdje, dok smo mi vani jeli govna.
Preletio sam pogledom po sobi. Znao je to mislim i uutio. Dugo smo utjeli.
Sluajte, rekao sam napokon, vjerojatno me niste pozvali da biste mi itali moju biografiju. Te su mi
stvari veim dijelom poznate, a slutim da i vi znate da je to tako... Ja sam privatni detektiv, a vi moj
potencijalni klijent, prijeimo na posao.
Valjda je najbolje tako, rekao je i ponovno otiao do stola s kromiranom svjetiljkom. Iz prve je ladice
izvadio veliku utu omotnicu i spustio je na stol preda me... Unutra je bilo pet fotografija. Nekakva se
dvadesetogodinjakinja na njima goliava valjala po posteljini sumnjive istoe. Oi su joj bile
bezizraajne i staklaste.
Moja najmlaa ki, rekao je Ivan Kukavica tiho. Proitajte pismo.
Pojavi se na ulazu u Maksimir u nedjelju 15.o.m. U zamjenu za 20.000 DEM na e ti ovjek predati
ostale fotografije i negative. Ne uini li tako, slike e se pojaviti u novinama. Ne javljaj se policiji jer
e se loe provesti, stajalo je otkucano na komadu papira. Pismo je bilo puno ispravaka korekturnim
lakom i umetnutih rijei. Ucjenjiva se gadno namuio s pisaim strojem.
Jedino smo s njom imali problema, poeo je ministar. Druga su mi djeca bila uredna, dobro uila, a
Kata je rano upala u loe drutvo, druila se s nekakvim narkomanima, Talijanima, Turcima... Boe te
sauvaj koliko je takvih u Kolnu. Jednom sam naao ukradenu robu, videorekordere i autokasetofone u
svom podrumu... Katini pajdai!...
S kim se ona drui u Zagrebu?
Ne znam.
Mogu li razgovarati s njom?
Ne moete. Juer sam je poslao svojima na selo dok se ovo ne smiri.
U Imotski?
Da.
Tamo ima vie droge nego ovdje.
Ona se vie ne drogira, kune mi se da je tako.
Kukavica je bio solidan komad budale. Siguran u sebe. Takvi su najgori.
Udovoljit ete ucjenjivau?
Hou. Vi ete im odnijeti novce.
Doputate li da malo pronjuim cijelu stvar prije toga?
Je li to opasno?
Nastojat u biti diskretan.
Budite diskretni! naglasio je. Jako mi je stalo da nita od ovoga ne procuri u javnost.
Moja cijena je sto pedeset maraka na dan, plus trokovi.
Ja imam novaca.
Ne sumnjam.
Otpio sam ostatak viskija i ustao. On me ispratio.
Oprostite zbog onog dosjea, morao sam biti siguran.
Nema veze.
Vani je poela padati gusta sitna kia. uvarima oito nije smetala.
Nije ba obiaj da tjelohranitelji uvaju ministre. Va sektor k tomu i nije tako znaajan, primijetio
sam.
Neki su mi ljudi prijetili telefonom, pa su mi dodijelili uvare.
Ima li to veze s ovim sluajem?
Sumnjam, vjerojatno neki uzrujani sindikalist ili netko slian. Znate kakvih sve ljudi ima. Ne shvaaju
da je zemlja u ratu.
Pozdravio sam se s njim, podigao ovratnik sakoa i pretrao do auta. Krupne kapi ve su bubnjale po
krovu. Tjelohranitelji pred vrtnim vratima stajali su ukoeni kao votane figure.
Po pljusku sam se odvezao do Kaktusa. Hajde Kato, hajde zlato, pjevuio sam putem. Jedan mi brisa
nije radio. Vjetrobran je povremeno bio komad neprozirnog, mutnog stakla kroz koje su se vidjele tek
arene mrlje kiobrana. Bilo je ve dvanaest i trideset i bio sam gladan. Miris hrane i jednostavna
domaa atmosfera s bijelim stolnjacima u Kaktusu uinili su da jo vie ogladnim. Naruio sam beki
odrezak i krumpirie, zelenu salatu i pola litre kutjevakog rizlinga. Imao sam sluaj!
inio se jednostavnim, uistinu ga nije ni bilo. Onakve je fotografije moglo snimiti najmanje dvadeset
ljudi u gradu, ali ja sam sumnjao samo na jednog. Javorko. Bio je glup barem koliko i njegovo ime.
Mozak mu nije bio nita
sloeniji od malo skupljeg vicarskog noia za izletnike. K tomu je bio pokvaren kao muak. Tragina
kombinacija. Svojedobno se vucarao po redakcijama. Imao je oko za fotografiju, ali ga nitko nije htio
uzeti jer je bio nepouzdan, sklon alkoholu i lijen. Onda je icao cure da mu se gole slikaju predstavljajui
se kao fotograf Playboya, poeo je krasti nasitno. Bio je roeni gubitnik. Na policiji je bio ee nego
na WC koljki. Pogotovo kada je postao dounik. Ona stupidno sroena poruka i one fotografije, smijeno
mala svota za ucjenu sve je upuivalo na Javorka. Problem je bio jedino kako je on uope doao do
Katarine Kukavica. No, to e se vjerojatno rasplesti kada doem do njega. U tom trenu u restoran je uao
nii, zdepast mukarac, stariji, u sivom baloneru. Sjeo je za slobodan stol i rairio novine. Prije nego to
je poeo itati dobro me je odmjerio. Kako je upravo tada, noen valcerom konobara, doplovio moj
beki odrezak, nisam se puno obazirao na njega.
Pred sivim neboderom na Peenici stajala su parkirana dva policijska automobila i vozilo hitne pomoi,
s upaljenim rotaciijskim svjetlima. Kia je prestala i oblaci su se razmakli. Sunce je bljeskalo na
izlozima oblinjih kafia. Nimalo mi se nije sviala guva javnih slubi pred neboderom. Znatieljnici
pred haustorom samo su nagaali to se dogodilo unutra. Javorko je stanovao na etvrtom katu.
Nitko mi nije morao pokazati vrata njegovog stana. Bila su irom otvorena. Moj deko upravo je izlazio.
Vodoravno. Sav u krvavim zavojima, buncajui imao je kratki teaj levitacije na bolnikim kolicima.
Policijski je fotograf bljeskao svojim fotoaparatom preskaui skreni namjetaj. Drugi je etkicom
lagano premazivao vratnice. Malo dalje, s rukama u depovima traperica stajao je Rudolf. Zamiljeno je
gledao lokvicu krvi na parketu.
Zapravo, bilo mu je svejedno. Bio je jedan od mojih rijetkih prijatelja. Podigao je glavu i ugledao me.
Jesi li vidio to je ostalo od naeg prijatelja? rekao je sasvim prirodno, kao da je oekivao da e me
vidjeti. Odmah sam znao koliko je umoran i koliko mu je stalo da se oevid to prije zavri, pa da se
pokupi kui.
teta, odgovorio sam.
Nedostajat e mi.
Zar je tako ozbiljno? Preao sam na drugu stranu sobe i sjeo na prozorsku dasku.
U komi je i na lubanji ima poveliku rupu.
Koliko veliku?
Ni ozonski omota nije tako oteen.
Fuj.
Daj, uti. Ti si, pizdo, na vrijeme pobjegao iz policije i ne zna o emu govorim.
Pogledao sam kroz prozor. S druge strane ulice stajao je tip koji je na mene kiljio u Kaktusu. Baloner
je drao prebaen preko ruke i tupo zurio u fasadu. Sve je ovo izgleda bilo sloenije nego mi se u prvi
mah uinilo.
Tko ga je naao?
Susjed je uo buku i pozvao policiju, rekao je Rudi. to ti radi ovdje?
Jutros sam dobio jedan sluaj u kojem na prijatelj vjerojatno ima svoje prste.
Doi ovamo, rekao je moj prijatelj i odveo me u sitnu kupaonicu. Tamo je otro mirisao fiksir, kutijice
filmova i kade za razvijanje bile su razbacane po podu.
Zna tko me nazvao malo prije nego to si ti doao?... Vlado Grubii. Grubi. Sjea li ga se? On ti je,
dragi moj Kreo, sada velika faca u Ministarstvu obrane. Preporuio mi je da ne akam puno po ovome.
Zapravo, bio je prilino ultimativan... I, da ti iskreno kaem, to mi se svia.
Boli me kurac za Javorka, idem doma. Umoran sam od ovih sranja.
Isprva prilino neduan, gotovo zabavan sluaj goliavih fotografija luckaste i razmaene Katarine
Kukavica neoekivano se komplicirao. Zapravo, sada se inilo prilino opasnim. Naravno, ukoliko je
Javorko uistinu snimio one fotografije. Po svemu sudei jest.
Tko ti je klijent?, upitao me Rudi.
Ne mogu ti rei.
Nisi frend.
Ozbiljno. Cijela je stvar poprilino posrana, moda je i bolje da ne zna.
Pazi se.
Aha... Idem sada. I hvala ti... Pozdravi enu, rekao sam i iziao.
Navrati koji put! viknuo je Rudolf za mnom.
S druge strane ceste stajao je tip sa sivim balonerom preko ruke i zurio u mene kao debeli podbuhli
guter. Nije me smetao. Cim sam otvorio auto, on je otrao do svojega. Nije se uope trudio da bude
neprimjetan. Bio je sunan, gotovo ljetni dan. Po mokroj travi neka je ena u trenirci vodila psa u etnju.
Klinci su se pentrali po divljim kestenima pored ceste, besposliari su stajali nalakeni na ankove. Na
ovom svijetu bilo je toliko lijepih zanimanja.
Upao sam u picu. Probijajui se kroz guvu razmiljao sam o Grubom. Tip je doao poslije mene u
policiju. Bio je moda ak pet ili est godina mladi, beskrupulozan i ambiciozan. Umio je natjerati
ovjeka da govori. Sada je u Ministarstvu obrane. to je traio kod Kukavice jutros?
Spavalo mi se, otiao sam iz policije prije osam godina, a jo uvijek se nisam naspavao. Guter me jo
uvijek slijedio. Polako mi je iao na ivce, ali to je bilo vie stoga jer sam bio umoran. Parkirao sam
pred kuom i iziao.
On se zaustavio stotinjak metara nie. Kua u kojoj sam stanovao bila je memljiva i stara. Ipak, svialo
mi se tu. Popeo sam se na drugi kat, otkljuao vrata i uao u stan. Zadovoljno sam primijetio da u njemu
nije bilo nikoga otkad sam ga napustio. Tek tada sam zapravo shvatio koliko se bojim. Spavalo mi se.
Nisam vie mogao ni misliti. Svukao sam se i legao u krevet. Pokuao sam sabrati dojmove, ali mi nije
ilo. Ubrzo sam zaspao. Nisam nita sanjao. Uope, jako rijetko sanjam.
Kada sam se probudio, na digitalnom satu na nonom ormariu je stajalo jarkocrvenih devetnaest i
etrdeset. U sobu je ulazilo svjetlo uline svjetiljke, uli su se udaljeni automobili. Pogledao sam kroz
prozor. Neki je mukarac naao puiti i gledati u Mjesec ba pod mojim prozorom. Upalio sam svjetiljku
na nonom ormariu i otiao se umiti. Hladna me voda potpuno razbudila. Vratio sam se u krevet. Cijeli
mi je sluaj polako postajao bistriji. Pria to sam je sloio u glavi bila je prilino nevjerojatna, ali
koherentna. Dodue, nedostajao je motiv, no Kukavica ga je vjerojatno sam znao. Pokuao sam nagaati
to bi to sve moglo biti. Nimalo mi se nije svidjelo ono to mi je palo na pamet. Upalio sam televizor. Na
programu je bila nekakva komedija s Frankom Sinatrom. Nedavno sam proitao da je on bio mafija.
U devet i trideset netko je poeo petljati po mojoj kljuanici. Ve sam poeo misliti kako nitko nee doi.
Uzeo sam pitolj iz ladice s arapama i tiho se oduljao do vrata. Tip je otkljuao vrata i uao. Bio je
prilino neoprezan. Ljudi iz njegove firme bili su uope jako bahati u posljednje vrijeme. Prislonio sam
mu cijev uz glavu.
Polako podigni ruke, rekao sam. Posluao me. Disao je umno kao parnjaa. Tresnuo sam ga postrance
pitoljem. Kada se sruio inilo se da e pod propasti pod njim. Okrenuo sam ga na leda. Isti me ovjek
danas pretraio
pred vrtnim vratima Ivana Kukavice. Pretraio sam mu depove. Ono to sam naao u lisnici bio je
posljednji komadi puzzlea. Sluaj je bio gotov. Valjalo je jo jedino itav doekati jutro.
Iznio sam tipa na stubite, dobro sam se namuio. Polako je dolazio svijesti. Bio sam samo u gaama i
atletskoj majici. Susjedi su, sreom, bili pristojni ljudi koji spavaju u to doba.
Sluaj, rekao sam tipu, kai svom efu da ja nita nemam, niti elim imati s vaim obraunom. A
pojavi li se jo netko noas u mom stanu, proi e puno gore od tebe.
Vratio sam se unutra, zakljuao vrata, stavio lanac i sjeo na fotelju preko puta. Pitolj mi je bio nabijen.
Zaspao sam im sam sjeo. Nitko nije dolazio.
Probudio sam se u osam i odmah nazvao Kukavicu. On je oekivao moj poziv. Premda volim dorukovati
i dugo ispijati kavu, tog jutra sam se liio te radosti. Zbilja sam se bojao. Umio sam se i obukao, za pet
minuta sam bio u autu. Deset minuta poslije pred bijelom dvokatnom vilom zaklonjenom brezama.
Nova dva majmuna su stajala pred vratima. Kukavica je bio vani. Ovaj put je i neka starija ena,
vjerojatno njegova supruga, bila s njim. Zabrinuto su izgledali. Dijelili smo taj osjeaj.
Sjeo sam u istu bijelu fotelju. ena se skupila na trosjedu, niska i sitna, u crnini. Kukavica je ostao na
nogama.
Onda? upitao je.
Ja poinjem s pitanjima, rekao sam. Najprije, kakav je to nesporazum izmeu Ministarstva obrane i
vas?
Problijedio je.
To... To je dravna tajna, jedva je promucao. Razbjesnila me ova reenica, ali sam se uspio
kontrolirati.
Okej, ako vam se tako vie svia... Ali sada me paljivo sluajte. Vau je ker nagu fotografirao
stanoviti Javorko Kui. On je sitan kriminalac i budala. Koliko god da je vaa ki nisko pala, on je jo
nie. Da nije bilo nekog treeg, njih dvoje bi se sreli tek u paklu. Uzgred budi reeno, on je moda ve
tamo. Netko jako obziran juer mu je napravio rupu u glavi. Zato? Ne znam. To je dravna tajna.
Ivane, zaboga, to se dogaa? upitala je ena tiho.
Trenutak, gospodo, jo nisam zavrio, rekao sam. Onaj tko je odveo vau ker na fotosession bio je
jako moan i znao je to radi. Poteno ju je napunio heroinom. U takvom stanju ona je bila spremna na
sve. Isti taj ovjek svojedobno je radio u policiji i poznavao je nesretnog fotografa, malog bezveznog
dounika vjetog s kamerom. Frajer se zove Vlado Grubii, odmila Grubi. Imali ste ga prilike upoznati.
To ne moe biti istina, rekao je Kukavica.
Mislite? Priekajte jo samo malo. Fotografije su bile namijenjene ucjeni. Ali, ne ovakvoj kakva vam se
ve dogodila. U igri je bilo neto puno ozbiljnije. U jednom se trenutku uinilo da je Javorko svojom
smijenom ucjenom od 20.000 DEMa uprskao stvar. Svoju je samovoljnu i brzopletu gramzljivost platio i
preplatio. Policiji je zabranjeno da previe njuka oko toga.
Tko im je zabranio?
Grubi. Ili Ministarstvo obrane, ako vam se tako vie svia.
Kakvog vi dokaza imate za sve to?
Dokaza?! Pa vi ste kompletna budala! Znate li tko su ljudi koji stoje pred vaim vratima?... Ne znate.
Slubenici Ministarstva obrane. Isti ljudi koji vas uvaju vjerojatno su bili autori anonimnih telefonskih
prijetnji. Namjestili su vam. Vi ste namjestili meni.
To ne moe biti istina, ponovio je Kukavica.
To jest istina. ovjek koji me juer pretraio tu na cesti, sino se nenajavljeno pojavio u mom stanu.
Pouen primjerom jadnog Kuia, nisam mu dao priliku da mi objasni razloge svoga posjeta. Znate li to
je imao u lisnici? Iskaznicu Ministarstva obrane. Vjerojatno ju je imao i onaj koji me juer cijeli dan
pratio. Zato se sve to dogaa?... Jebi ga, dravna tajna.
Ivan Kukavica bio je miran i vrst.
Ivane, reci mi, to se ovo dogaa? upitala je jo jednom ena.
Vinka, pusti, odgovorio joj je on ozbiljno, to su dravni poslovi.
Ivan Kukavica bio je solidan komad budale. Siguran u sebe. Takvi su najgori. Ipak, bio je estit ovjek.
Nije htio otkriti to se to dogaalo iza kulisa dravne politike. Je li otkrio nekakav verc orujem ili
drogom, ubojstvo, pljaku humanitarne pomoi, nezakonitu pretvorbu... ne znam, niti elim znati. Uredno
mi je isplatio mojih tri stotine maraka u kesu. Sutradan vie nije bio ministar.
Izlazei iz vile sreo sam Grubiia. Smijeio mi se.
Dobar si ti, jel' da. Na tebe se uvijek moe raunati.
Nisam mu odgovorio. Prije desetak godina otprilike, dok smo jo skupa radili u policiji, mogao sam ga
pretui ko vola. Sada mu vie nita nisam smio.
Utrka u naoruanju
Utorak je bio. Vera se s deurstva bila vratila ujutro, upravo kada je Predrag, njezin mu, odlazio na
posao. Umorno ga je poljubila i on je izaao, onda je zakljuala za njim pa ula u dnevnu sobu, izula se i
sjela na fotelju podvukavi ukoso stopala pod stranjicu. Nekoliko je trenutaka tako ostala dok su joj se
misli komeale, nalakena na rukohvat i zurei u zid iznad televizora. Onda joj je palo na pamet kako je
Predrag izaao barem dvadeset minuta prije nego to mu je bila potreba da izae i to ju je razbjesnilo.
Bila je to kratkotrajna i nagla provala bijesa, zacijelo posljedica napetosti to je donosi umor, jer samo
trenutak kasnije ponovo ju je obuzela tupost.
Posegnula je za arenim asopisom na stoliu, listala ga bezvoljno neko vrijeme, a onda stala itati.
lanak je o tome kako su novije generacije bakterija sve otpornije na postojee antibiotike i kako je
stvaranje tih lijekova beskrajan, sizifovski posao. Stalno nove bakterije trae stalno nove antibiotike, piu
kako je to kao utrka u naoruanju. Vera pomisli kako je ba zgodna ta usporedba. Utrka u naoruanju.
Krasno je rujansko jutro, sunano je, ali ugodno pue. Na suilu na balkonu vjetar nadimlje plahte,
povremeno zatrese prozorska stakla. Prozori su veliki, preveliki za dvanaesti kat, jer ovdje uvijek, ak i
za najvruih dana, odnekud pue. A kada je jak vjetar zna se itava zgrada ljuljati kao mlado stablo. Veri
je hladno po nogama, ali joj se ne da ustajati. I ne ita joj se vie. Razmilja da li da se istuira i skuha
kavu ili da ode ravno u krevet. Uto zazvoni telefon. Beini je i najvie metar od Vere, na drugome kraju
niskog stolia, ali ga ona svejedno puta da zvoni.
Molim, kae napokon.
Jesi li sama? upita Danijel.
Jesam.
Mogu li doi?
Ne moe, ree ena.
Zato?
Vera uoi siunu rupicu na najlonkama, malo iznad koljena. uje se kako netko lupa vratima dizala, neka
djeca cie na stubitu, a vjetar trese okna. Moglo bi biti devet sati.
Gdje si sad? ree ona napokon.
U kafiu blizu tebe. Havana.
Molim?!
Havana, kafi se zove Havana.
Ajde doi, ekam te.
Poklopila je slualicu i ustala. Iz zamrzivaa je izvadila plastinu zdjelu s punjenim paprikama to ih je u
subotu napravila, tako da danas mora jo samo krumpire skuhati. Onda se umila i oprala zube. Zvono na
vratima. Ona otvara i drei prst na ustima puta mukarca u stan. Ljube se u predsoblju bez pozdrava.
Je li te netko vidio? pita ona.
Jedna maka dolje pred ulazom me sumnjiavo pogledala, kae Danijel tajanstveno. Mirie na
bolnicu.
Nisam se stigla istuirati.
Nema veze, svia mi se.
Svia ti se?!
Jako.
Glup si.
Ozbiljno, ba me uzbuuje. Mislim, volio bih te koji put opalit tamo kod tebe na odjelu. Sto misli o
tome? Da te poevim uz ormari s lijekovima pa da sve porazbijamo.
Vera se smije.
Ili, jo lude, nastavlja Danijel, da si ti bolesna pa ti ja doem u posjetu i onda te puknem. Ha?! Kako
ti se ini? Ti, recimo, slomi obje noge i onda ti u gipsu vise sa stropa, onako, fino rairene, a ja samo
uletim.
Danijel sjeda na trosjed, Vera odlazi u kuhinju. On pria kako bi prodao auto i kupio novi, a Vera zuri u
vodu u loniu i eka da provri. Smee mrlje od masnoe skupile su se uz rub tednjaka i oko ploa
reoa. Mogla bi kupiti jedno od onih sredstava za ienje to ih uporno vrte na televiziji.
Mogu zapalit? upita on.
Zapali, poslije u provjetrit, ree Vera.
On vadi cigarete i upalja, pali, otpuhuje dim kroz nos, a Vera svo vrijeme dri ruke sputene medu
bedrima i gleda ga netremice, nekako znatieljno i sjetno u isti mah.
Pa kako si mi? kae on u neprilici.
Ona se nasmijei i sklopi oi kao da hoe kazati da je sve u redu.
A onaj tvoj, tue li te?
Vera se nasmije.
Tue, je li? nastavi Danijel sa svojom igrom. Tue, mamu li mu jebem!
Majmune! kae Vera kroz smijeh.
Danijel otpi gutljaj kave.
Onda, hoemo li?
Molim?! zaudi se toboe Vera.
Hoemo li?
Sto? pravi se ena nevjesta.
Pa zna ve. Ono, kae Danijel i namiguje joj eretski. Oo! kae on znaajno.
Vera ustaje i otkopava suknju. Bluzu. Grudnjak. Skida arape. Gaice. Vrlo ozbiljno i pomno, kao da
radi neki osobito vaan posao. Danijelu je, za pravo rei, pomalo neugodno dok je gleda.
Sat vremena kasnije ili moda malo manje on je izaao iz kupaonice, ulazi u spavau sobu, skuplja odjeu
s poda i odijeva se. Ona nepomino lei. uju se udaljeni automobili, neiji koraci na stubitu, televizor
iz nekog stana. Lijep je dan. Danijel je sjeo na postelju i obuo se. Naginje se prema njoj i ljubi je u vrat i
usku, mazi je po leima.
Ja sada idem, kae on. Hoe li me ispratiti?
Ne da mi se ustajati. Daj, samo povuci vrata za sobom i gornja e se brava sama zatvoriti.
Je li s tobom sve u redu? pita on.
Savreno.
On je jo jednom cmokne u obraz i izlazi iz sobe. Malo kasnije se vraa.
Sluaj, kae, gdje su mi cigarete?
Nemam pojma, ree Vera.
Cigarete i upalja? Ostavio sam ih na stolu tamo u dnevnoj sobi, a sada ih nema.
Pa zna da ja ne puim, kae Vera.
Ali ostavio sam ih tamo na stolu, a sada ih nema.
Danijele, ne znam gdje su tvoje cigarete, kae Vera bijesno sada ga prvi put pogledavi. Ja ti ih
sigurno nisam uzela, nastavlja ena smirenije, kao da djetetu ob
janjava neku stvar. ta e meni tvoje cigarete?... I upalja? Sto e meni to?
Ne znam. Nije mi jasno, ree Danijel.
A sada bi zbilja morao otii, ree Vera. Predrag bi se danas mogao ranije vratiti.
Vai, ree mukarac.
I javi se, kae ena, u petak radim popodne.
Danijel je izaao. Vera lei. Dugo tako lei zurei preda se i ne mislei ni na to, a onda se najednom
okrene i pogleda na sat na nonome ormariu. Jedanaest je i pet. Odlazi u kupaonicu i tuira se gotovo
vrelom vodom. um vode zastire sve ostale zvukove.
Odjenula je frotirski ogrta i nazula papue, u kuhinji pogledala kako se odmrzavaju paprike. Uzbuena i
smetena potom odlazi do vrata i zakljuava donju bravu. Mehaniki je i kroz pijunku pogledala i
nasmijala se svome oprezu.
Iza knjiga na polici u dnevnoj sobi izvukla je cigarete pa izvadila jednu i stavila je medu zube. Grizui
filter kao gangsteri u filmovima nakesila se svome odrazu u tamnome staklu vrata bifea. Potom pred tim
malim zrcalom iskua jo nekoliko puakih stilova: pogledavajui nervozno na sat i vrtei cigaretu medu
prstima kao to ine ljubavnici dok ekaju svoju dragu; nalakena i zamiljena kao puai u kazalinom
foajeu; prelazei palcem preko usana uvlaila je nevidljivi dim kao to je to radio Belmondo u Do
posljednjeg daha; koketno je zabacivala glavu otpuhujui uvis kako to ine afektirane zavodnice...
Pogleda se napokon ozbiljno i malo iskosa, slobodnom rukom samouvjereno maknu kosu s ramena i
prasnu u smijeh. Tih, u isti mah vedar i histerian smijeh. Vjetar na balkonu nadimlje plahte kao jedra.
etiri su sata poslije podne, Predrag se vraa s posla, ulazi u spavau sobu, gdje njegova ena spava na
trbuhu
glave zarivene u jastuk. Kratka joj se spavaica podigla do kria otkrivajui stranjicu u obinim, bijelim
pamunim gaicama. On otvara ormar i vadi vjealicu, stavlja sako na nju.
Vera! kae razvezujui kravatu. Vera!
ena sneno podie glavu.
Doao si, ree. Ajde presvui se pa emo ruati. Punjene paprike sam odmrzla.
ena je skupila kosu u rep, a mukarac sjedi za stolom u kuhinji. To je mali kuhinjski stol za dvoje. Na
zidovima vise oslikani keramiki tanjuri. Vjetar je stao i sada se uje buka dolje s ulice. Ona donosi
podgrijane paprike na stol.
ije su ono cigarete tamo na stoliu? kae Predrag.
ena ree kruh i slae ga u koaricu.
Tamo su nekakve cigarete na stolu, kae Predrag. Tvrdi marlboro.
Ona stavlja na stol tanjure i pribor za jelo, solnicu, ae i bocu s vinom.
Vera, pitao sam te neto, kae Predrag. iji je ono tvrdi marlboro tamo na stolu!? Pizda mu materina,
odgovori mi!
Ne znam, kae ena mirnim, umornim glasom. Sto me pita gluposti?
Oni jedu podgrijane paprike, uje se samo zveckanje vilj uaka.
Paa
Kad god bi Vjeko tjeskobno spoznao da mu valja iznova traiti njegovo pravog, osjetio se tako nekako
skueno i tue u vlastitom ivotu i jadao se svome ocu Martinu hvatajui se za grkljan kako, evo, tu, tu ga,
tata, sve ovo gui, tata bi ga poelio zviznuti kakvim kolcem po kostima. Jer, to Vjekino traenje
pravoga^, za koje je Martin za pravo rei prvi put uo da uope postoji upravo od svoga sina jedinca,
dogaalo bi se periodino, po prilici svakih pola godine: mulac bi najednom uhvatio palamuditi kako ga
gui, odbijao bi jesti, uutio se i nou etao po kui, a mater mu Karmela bi gurkala nogom staroga ispod
pokrivaa i zabrinuto aptala: Martine, Martine, evo ga opet ne more spavat! Da nije bilo Karmele,
Martin bi sve to jo nekako pregrmio, rekao bi sinu da ako ga gui, neka ga gui, dabogda se do jutra
uguio, da je pametan mogao je sada biti svoj ovjek, medicinu zavrit, tko je jo imao uslove to ih je on
imao? Ali ne moe ti protiv matere. Njih se dvoje urotili protiv njega jednoga i da im ne popusti, ini mu
se, na onaj bi ga svijet ispratili uvrijeeno ne progovarajui s njim. I koliko god se Martin sam sebi
zaklinjao da ne' majci vie, ta je bilo bilo je, svrio je kurbin pir, svaki bi put iznova popustio.
Martina je bilo sramota i priati o tome kada bi ga tkogod upitao: taj njegov sin do svoje je trideset i neke
promijenio poslova koliko on sam nije u cijelome svome ivotu, a on sam je, Bogu hvala, radio svata, i u
Belgiji, i u vicarskoj, naposljetku i u Njemakoj, tri penzije on prima! Sad, kad o tome trijezno promisli,
Martin vidi da je zapravo najvea greka bila da je mali odrastao s Karmelom, da tu nije bilo vrste ruke
da ga malo stisne, nego je gelipter nauio mater da mora bit po njegovu, ona ga razmazila, pa sve piit u
kakit u, sveca li mu njegova brezobraznoga!
Najprije je Vjeko bio odluio da bi studirao medicinu, otac mu kazao, ajde, studiraj medicinu. Karmela
plakala da vidi njezina doktora, a ovaj se jo nije ni upisao na fakultet. Prolo tako dvije, tri, etiri
godine, a Vjeko ne pokazuje indeks. Naposljetku ga stisnuli, koliko si ispita dao, a kad tamo nije on dao
nego jedan. Obranu. Ispisao se Vjeko s fakulteta to je bilo prvi put da ga je guilo i zaposlili ga na
opini. Kako je imao srednju upravnopravnu, namjestili ga u komunalnu inspekciju da lupa igove po
teleim butovima po mesnicama. Pravi, gospodski posao, radi od dvanaest do podne, ali nije prolo ni
godina dana, kad, ta je gui ga! sad bi otvorio pogrebno poduzee. Pokazivao ocu i materi nekakve
grafikone to ih je uzeo u opini da u njihovu selu puno vie umire nego to ih se rada, kao da Martin to
nije znao i bez tih papira. Malo potom otvori ti on firmu u staroj konobi, Pokoj vjeni daruj njima
Gospodine se zvala, Pokoj vjeni pisalo velikim slovima, a daruj njima Gospodine malo manjim. I to je
bilo: u dva mjeseca jedan jedini sanduk je prodao! A i to bio nekakav lo sanduk da je izbila bruka po
selu, Martin dugo nije iao medu ljude zbog toga. Jer, ta je bilo, ruice na kaseti bile zlatne boje koja se
sva ogulila i ostala na rukama onih koji su mrtvaca nosili na groblje.
Onda Vjeko otvorio videoteku. to je bilo, to ak i Martin mora priznati, dobar potez. Uzimalo se po
dvadeset kazeta radnim danom, a vikendom ih ne bi mogao ni prebrojati. I tako sve lijepo timalo dok se
nije umijeao pop da nije u redu da se po selu gledaju sramotni filmovi, ak je i na propovijedi govorio o
tome. I tako ti Vjeko morao maknuti pornie s police, a kako za one druge filmove nikada i nije bilo
nekakvoga veeg interesa, naposljetku i sasvim zatvori. Potom je prodavao zepter tee, zavrio
autoelektriarski teaj, sadio karanfile koji su mu promrzli prije nego su i propupali, radio u Austriji na
crno pa ga deportiralo, naumio otvoriti slastiarnicu, drao flipere...
I onda, evo ti ga jednoga dana, opet ga gui! ta je? Drao bi inile. Kako si reka!? Cinile, tata! Pa ta
ti je to? To su ti ovako sitne betije, ko, reemo, malo vei misi? Karmela se brzo prekriila, zasuzila,
a Martin je bez rijei ustao, otiao do kredenca, otvorio ga i poeo razbijati ae o pod. Svih sedam to
ih je naao uredno je polupao, plus kriglu, onda je nastavio s tanjurima, alicama velikim i malim, bokal
sa zlatnim ruicama na kraju je bacio kroz otvorena vrata sve dolje do gnojnice. Tako je bilo prvi put.
Onda je prolo desetak dana tijekom kojih je Karmela poduzela ivu diplomatsku aktivnost. Ma nisu ti
to, Martine, obini misi, aptala je starica iz mraka, nego su ti to misi od kojih se ivaju bunde.
Bunde! zavapio je stari. Pa ko je lud da nosi bundu od mia!? Ma, jesi nerazuman, jesan li ti rekla
da to nisu obini misi, nego su, onako, lipi i vunastiji od pravih mia. To je, kae mi Vjeko, puno skupo
vanka, priko sto tih inela triba za skrojit jednu bundu. Sto komada?! povikao je Martin. Sto komada,
kae?! Pa, Gospe mi moje, ludi ste koliko ste dugi i iroki i ti i on!
Naravno, sve je bilo uzalud kao toliko puta prije toga: niti mjesec dana kasnije ozareni se Vjeko pojavio
sa svojim novim pravim ja u gepeku staroga opela. Sitne njukice inila, njih sedam na broju, naskoro su
provirivale iz icanih kaveza u istoj onoj konobi pred kojom se nekada kooperio natpis Pokoj vjeni
daruj njima Gospodine. Ma, vidi ta su lipe, odobrovoljio se i Martin. Ma, gledaj ti ta sve nee
izmisliti... A to si onoga tamo stavio napose u veu imbulu?! To je, tata, muki! To je muki? kae
tata zaueno. E. A sve ovo drugo su enske? E, jedan muki i est enski, ree Vjeko
prostoduno. Pa di si, vole, kupio est enski, a samo jednoga mukoga!? zavika Martin. Pa di si gleda
kad si kupova?!... Tata, ekaj, smiruje ga Vjeko, ekaj da ti objasnim... Ma ta mi ima
objanjavat?... Ma kako ne razumi, taki je kod inila red, brani se Vjekoslav. Jedan muki pari pet
do sedan enski. Jedan muki na sedan enski, kae Martin pogledavi onoga mujaka zadivljeno.
Pribacujen ga iz jednoga kaveza u drugi da ih sve namiri, pojasni Vjeko. Da ih sve namiri, ponovi
Martin pobono. Ma jesi ti vidio pae?!
I tako je ostalo Paa! enke nisu imale nikakva imena, ali mujak je bio Paa. Di si, Pao?, Kako
si mi, Pao?, Ajde, malo izidi, Pao, govorio je stari Martin, jer upravo se on najvie motao oko
inila, stavljao im briketiranu hranu i sijena u kaveze, mijenjao vodu. Vjeko, aljkav i lijen kakvim ga je
Bog dao, moda je samo prvih mjesec dana dolazio k ivotinjama, a onda mu je splasnulo zanimanje i jo
ga je samo brinulo kada e investicija poeti vraati novac. No to s vraanjem novaca uskoro se pokazalo
strahovitim problemom. Najvaniji dio investicije, naime Paa, uope nije bio estok na enske kako se to
od njega oekivalo.
Isprva su govorili, ajde, moda mu treba malo vremena da se privikne, sve mu je novo i tako to. Onda se
sumnjalo da je Paa bolestan. Onda je Martinu palo na pamet da je mujak moda jo premlad, da ne
moe on curi dok jo malo ne stasa, za koji mjesec. Prolo je, meutim, i tih nekoliko mjeseci, prolo je i
pola godine, a Paa svejedno ne prilazi enkama: stave ga kod enke, a on se zavue u jedan kraj, ona u
drugi. Martinu bi dolo da proplae od jada. Jer, nekako se srodio s tim nevoljnikom, zavolio ga,
poistovjetio s njegovom nesreom, kako je to valjda mogue samo starijemu ovjeku. Ajde, Paa,
sokolio bi Martin inilu. Ajde, lipi moj, ma vidi je kako je esna. Jednom, stoji ti stari tako kod Pae,
kad ulazi Karmela, nosi neto u alici, Martin da ta joj je to, a ona kae: Zbatila san mu jaje. Zbatila
si mu jaje? kae Matrin prezirno. Zbatila si mu jaje?! Ajde, bi a! Bi a, pogrdo! I ode ena preko
vrata, a Martin domalo vie: Karmela! Karmela, ajde isto donesi to jaje da provamo!
Prolazili tako mjeseci, golema se, muna utnja uvukla u medu njih troje, a i kad progovore, obino se
svaaju. Vjeko ponovno poeo nou etati po kui, hvatati se za vrat, Karmela povazdan plae i moli,
moli i plae, a Martin bjei u selo samo da ih ne vidi. Ali nije lako ni u selu, svijet pokvaren pa ga
uhvatio zajebavati ba ko da je on nekakva seoska luda. Alo, Martine!, viu mu. Ima li vijesti s
bojita? Je li Paa opalio koji metak?! Svi junaci mukom zamukoe! Cak i kolska djeca ve poela
vikati za njim i pokazivati lascivne kretnje, stari jednomu umalo nije glavu kamenom razbio. Naposljetku,
bilo moda ve i godinu dana da su inile dole u njihovu kuu, Martin se potukao u gostionici. Nekakav
ga mulac uhvatio u dir da nije Paa moe bit, ko e znat, Boe moj, svega ima, peder? Pa jo savjetuje
Martina da bi inili moda trebalo putat pornie, ako je ostao jo koji porni
od Vjekine videoteke. A Martinu udarila krv u glavu, skoio preko stola pa zgrabio majmuna za prsi...
Vratio se stari iz gostionice, raupan, crven, curi mu krv iz nosa, koulja mu razderana. Sjeo za stol,
mrano se zagledao preda se, nitko ga nita ne pita, tek je sat s kukavicom to ga je Martin davno donio iz
vicarske otkukao jedno tridesetak puta. Naposljetku, oglasi se Vjeko, sasvim tiho, plaljivo, kae: Tata,
okotila se jedna inila. Martin nita, ni a ni be, ni crne ni bile. Paa, kae Vjeko bojaljivo. Paa?
kae Martin. Paa se okotila, potvrdi Vjeko. ilo ovo vrime nismo ni znali, nego smo pribacivali
enku iz kaveza u kavez. Paa, ree Martin jo jednom razoarano. Pa ustade bez rijei, ode do
kredenca. Nemoj, Martine, kae Karmela moleivo, gotovo plano. Ma neu, ree Martin umorno,
nego bi se napio malo rakije.
ega ste se odrekli u korizmi
Uskrnja pria
piro se, recimo, odrekao jeftine rakije iz vinarije mul, sedamnaest kuna litra, a to se osobito svidjelo
doktoru Kuzmiu. Sreli se njih dvojica na pazaru, Kuzmi bio sa enom, pa dobar dan, dobar dan, doktor
upoznao pira sa gospodom, piro odmjerio gospodu i svidjela mu se, onako, malo punija, ba kako
piro voli. Onda Kuzmi pitao pira to je kupovao, a ovaj da nita, nego doao malo u vizitu, doktor se
nasmijao na ovo u vizitu. Rakiju, nadam se, nisi vizitirao, kae Kuzmi strogo, a piro da Boe
sauvaj, moj doktore, dok je korizma, on za rakiju, tako rei, ni ut. Pravilno, rekao je Kuzmi
ozbiljno, to pravilno mu je ostalo jo iz onoga vremena kada je bio partijski sekretar u bolnici.
Zna koga san danas vidija na Pazaru, priao je naveer piro Tonki. Koga? kae Tonka. Doktora
Kuzmia, ree piro, sa enon je bija. Ne znan mu enu, kae Tonka. Debela, kazao je piro
podrugljivo. Lake bi je bilo priskoit nego zaobi. Jesi li za rakijicu? ponudi Tonka. Boe
sauvaj, zavapi piro. A ta!? zgranu
se ena. Dok je korizma, ja za rakiju, tako rei, ni ut, rezolutno e piro.
Kolo sree jo nije poelo. Nekako je, naime, ve bio doao obiaj da Spiro navrati u susjede ba u
vrijeme Kola sree pa onda njih dvoje skupa pogaaju, izvikuju suglasnike, kupuju samoglasnike i ljute
se na igrae kad pokraj zdravih oiju ne vide rjeenja. Tonka se, dodue, nije puno ljutila, kako je ve
samo iznimno rijetko neto pogodila prije natjecatelja, ali je zato Spiro, tono mu i samo ime kae, bio
pravi pirit. Ma, vidi mulca! vikao je. A ko je tebe, sinko moj, pustija na televiziju?!... Poala!
jadikovao je, poala, glupana!
Umirovljeni profesor zemljopisa uglavnom je s razlogom bjesnio: bio je, naime, pravi maher u ovoj igri i
mnogo je puta Tonka ustvrdila kako bi se svakako trebao prijaviti za sudjelovanje u emisiji. On bi se na
to obino branio da nije red, ve je on stari ovjek, treba pustiti da se mladi bore. Ma di si ti star, moj
piro, govorila je Tonka, pogledaj se, pravi si mladi. Njemu je, Bogu hvala, bilo drago kada bi ona
tako neto kazala, u sebi se, za pravo rei, i sam slagao s tom tvrdnjom. Uostalom ali nemojte to iriti
okolo, informacija je, kako ono kau, jo uvijek strogo pov. piro je ve bio i na testiranju za Kolo
sree.
Elem, te veeri, prvoga dana korizme on je bio nervozan, ba bi mu bila pasala jedna rakijica da malo
smiri ivce. Ja san se u korizmi odrekla slatkoga, kae Tonka u neko doba. Mukarac nita ne ree. Ja
san se odrekla slatkoga, a Jurica Whiskasa, nastavi ena. On pomisli da kakva je to budalatina, zato bi
se make neega odricale u korizmi, kao da je maka krtena dua? Ali opet piro nita ne kaza. Tonka
se, to njezinu susjedu nikako nije bilo drago, prema tome maku i inae odnosila kao prema ljudskom
biu, ak mu je i ljudsko ime dala Jurica! Tako
se, naime, zvao i njezin pokojni. piro bezvoljno pogleda maka to se bio sklupao ispod stolia s
televizorom. Kako ve nije bio kranin, a zacijelo i zbog onoga mu uskraenog Whiskasa, Jurica je s
nekakvom nekranskom mrnjom u oima zurio u svoju gazdaricu.
I tako njih dvoje sjedili u tiini, Tonki ve bilo malo neugodno zbog toga, pita se da nije togod krivo
rekla. Jer, piro je uglavnom bio razgovorljiv i veseo i za tih njihovih zajednikih veeri sipao je toseve
kao iz rukava. Nikad, recimo, ne bi kazao kao iarija, nego kao ie, a ona bi se kikotala. A
jednom, kad je bio traeni pojam bio dekoracija, a Spiro, nekako osobito naglasivi tu rije, kazao
dekuracija, ona se umalo nije popikila od smijeha.
A veeras nita, mukarac mui, ni a ni be. Oglasio se tek, a i to nekako preko volje, kada se traio
nekakav
stih, a na na onoj ploi svijetlilo: J, J, J, RG,
J, ST SD. Oj, lijepa, oj, draga, oj, slatka slobodo, kae piro ueno, poznati stih Petra
Preradovia. Ali, one bene s malih ekrana kao da ga ne uju i jo se dobrih pet minuta dovijaju i trae
slova kojih nema. piro ih mrano gleda: da pogledom moe spriti ovjeka, od natjecatelja bi jamano
ostale tek malene tri hrpice pepela. Napokon, netko od njih, kada su ve gotovo sva slova svijetlila,
pogodi, a Oliver dometnu: Pa, naravno, 'Oj, lijepa, oj, draga, oj, slatka slobodo', poetak je svima nama
znane Dubravke od Ivana Gundulia, velikog dubrovakog pisca iz 17. stoljea. piro kae: Evo, ta
san ti reka?!
Ti si reka da je od Petra Preradovia, upozori Tonka. Nian! Ma, jesi! Ma, nian! Ma, jesi!
Ma, kako u re Petar Preradovi, eno Boja, pobuni se piro ljutito, ka da ne znan za Dubravku od
Ivana Gundulia, ita san je najmanje trista puta! A kad ti kaen da
si reka Petar Preradovi, ne da se Tonka. More bit da si se zeznija, ali tano tako si reka Petar
Preradovi! Je li tako, Jurice? Maak znatieljno podignu glavu na spomen svojega imena jo uvijek,
ini se, ne shvaajui da u iduih etrdeset dana u njegovu ivotu nema nita od Whiskasa. A Spiro
bijesno pogleda susjedu, pa njezinog maka, pa susjedu, pa maka, pa susjedu pa ree: Zna ta, odite
lipo k vragu i ti i ova tvoja blesava maka.
Tu ti se sada Tonka naljuti: Izvoli vanka, kae. Molin?! Izvoli vanka, ponovi, istoga asa da si se
pokupija iz moje kue. Spiro se zbuni, ustade, zastanu i na tren se uini kako bi se ispriao. Ipak, ne
ispria se, nego se, re bi, jo vie razbjesni, pa izae zalupivi vrata za sobom.
Tako je nesretno poela ta korizma u kojoj su se Spiro i Tonka zapravo odrekli jedno drugoga, plus rakija
i slatko, Juricu i Whiskas da i ne spominjemo. Sretali su se, naravno, u tih etrdeset dana i na stubitu, i u
duanu, i kod kontejnera i svaki put bi se uinilo kako e netko od njih neto zaustiti, povesti razgovor.
Ali nita, ni kako je?, ni ta se radi?, ni jedva san eka da doe ovo prolie, ni ala, ta san gusta
kad san vidija di bombe padaju po Beogradu... Totalni muk, silentio tampa, to bi rekli sportski
novinari.
Bilo im je oboma, naravno, krivo, moda bi se ak moglo kazati i da su patili, jer, znate, bilo je tu
vjerojatno i vie od obinoga prijateljstva dvoje starih ljudi. Boe moj, on sam, ona sama i sad, je li...
Di je sada nama na piro, jadala se udovica Jurici koji je jadan jako smravio tih dana i Tonka se ve
razmiljala da prekine sa zavjetom.
A na drugome kraju hodnika tugovao je Spiro. Izlazio je puiti na balkon i pogledavao prema njezinu
balkonu, skoio bi na noge i odjurio do pijunke svaki puta kada se ulo gdje Tonka otvara vrata.
Tvrdoglavi jedan tovar, meutim, nikako da popusti.
Naposljetku, doao ti njemu poziv za sudjelovanje u Kolu sree. Onako, obina omotnica, gore pie HRT,
dolje njegova adresa. Spiro ne moe sebi doi od uda, proitao poziv nekoliko puta, misli, da nije neka
greka. Zanio se toliko da je ve bio izvadio bocu s rakijom iz kredenca, u zadnji as se zaustavio. Onda,
izleti iz stana, odjuri do Tonkinih vrata, pozvoni. Ko je? pita udovica iznutra. Tonka, ja san, Spiro!
Doa mi je poziv za Kolo sree, otvori! Koji Spiro?! pita Tonka ledenim glasom. Tonka, uje li ta
ti govorin, nastavlja Spiro, otvori da ti pokaen, doa mi je poziv za Kolo sreel Ja vas ne poznan,
kae Tonka nemilosrdno. Tonka, gospu mu blaenu, daj da ti pokaen... Nemojte me uznemiravat, zvat
u policiju! prekide ga susjeda.
I ode Spiro, pokunjen i jadan. S druge strane vrata Tonka ostade zurei u prazno. Onda se je jednome
trenu ugrize za usnu i poe tiho jecati.
Veliki petak je bio, Tonka je jela bakalar, a Jurici je isfrigala malo girica. Poslije je malo vezla pa itala
novine, usnula je na kauu malo prije Hrvatske danas i probudila se ba na picu Kola sree. I onda, koga
je za vidjeti tamo Spiro! Ima i onu arenu znaku s natpisom Spiro. Jurice, eno naega Spira!
povika Tonka veselo u trenu zaboravivi da sa susjedom nije u najboljim odnosima. Jurica se uznemiri.
Kakva je to borba bila, dragi itatelji, takvo to se ne pamti u povijesti Kola sree: s jedne strane Spiro, s
druge jedan samostalni poljoprivredni proizvoa iz Belia. Ne zna koji je bolji od ove dvojice: u prvu
igru DOBRO TI JUTRO, MATI MOJA dobio piro; pa drugu BITKA NA MOHAKOM POLJU
odnio Belianin, a cijelo vrijeme upadaju nekakvi bankroti i zgubiredovi, kao da su poludjeli. Tako
je, da se nije iao kockati, Spiro mogao oba puta pobijediti. Tonka je poludjela od muke
kad je vidjela da on zna rjeenje, a svejedno nastavlja vrtjeti. Jesan li ti rekla, kazala je kad je upao
zgubired. Jesan li ti rekla, tukac jedan tvrdoglavi!
Onda dola trea igra, a Tonka uglavnom drala ruke pred oima kakav je to uas bio. Nekakav pojam se
traio: dvije rijei, petnaest slova. Spiro prvi zavrtio: M kao Makarska nita! Onda Belianin: T kao
Trogir! Poing! Poing! dva T, dvije tisue bodova! Vrti ovaj drugi put: N kao Naice! Poing! jedno
N, sedamsto pedeset bodova! Uaaaa! povikala je Tonka. Vrti Belianin trei put i zgubired! Tako
ti i triba!, rekla je Tonka prkosno. Potom vrtila neka kuharica iz Rijeke, nje se u emisiji gotovo da nije ni
vidjelo. Vrti, dakle, ona prvi put: P kao Pazin! Poing! jedno P, petsto bodova! Kravo jedna!, prodere
se udovica. Vrti kuharica drugi put: L kao Lipik
nita, nema!
Doe ponovno red na Spira, Tonka pone moliti Zdravomariju. A Spiro sabran kao da je u Tonkinome
tinelu, uhvatio onaj kota, zavrtio ga spremno, muki, zamiljeno gleda u otkrivena slova, mrti se. Kota
se zaustavlja na petsto. Neka bude moj rodni grad, ree Spiro lokalpatriotski raspoloen: S kao Split!,
izjavi on sveano. Poing! Poing! dva S, tisuu bodova! Ponudio bih rjeenje, ree Spiro. Izvolite,
kaza Oliver. Pasionski teatar, kaza Spiro odluno.
Tan tan tan tan tan..., zau se pobjednika melodija. Tonka poe plakati od sree.
Iz izloga broj tri, ree tada Spiro ozbiljno, izabrao sam okoladne bombone da ih za Uskrs poklonim
mojoj susidi Tonki.
Gledatelji u studiju Hrvatske televizije ushieno zapljeskae.
Veliki oping
Netko, ali moda tek svaki deseti, bi se ispriao zbog toga. Veina ne bi rekla nita, izmiui se proli bi
pokraj istaice gotovo kao da je nema, a ova bi se za njima uspravila, uhvatila za kria i, guei gnjev u
sebi, nemono gledala kako ostavljaju tragove blatnjavih cipela na stubama to ih je svjee oprala. Ako
bi to bilo koje dijete, Roza bi se jo osmjelila podviknuti, pa i opsovati roditelje to su ga tako odgojili.
Samim se roditeljima ipak rijetko usuivala prigovoriti.
Kada se prije pedeset i neto godina rodila u nekom selu gore u zaleu, bila je tako sitna da su njezini
cijelu no molili krunice da preivi. Tako je dobila i ime Rozarija. Obitelj je, govorili su svi kasnije,
oito pretjerala s tim rozarijama, jer se Rozarija iz bespomonog mladunca za kojega nisi znao je li
mai ili dijete, razvila u krupno i krepko dijete koje je s tekom prodiralo kruh s mau, puru, kuhane
krumpire ili kao kamen tvrde zelene kruke tek to su se izmetnule iz cvijeta. Luk je grizla kao jabuku, a
djed, ija je ljubimica bila, ponekad bi je, za svoje veselje i na uas ukuana, nagovorio da za pedeset
para proguta opuak od skije. Ve s trinaest prsi su joj bile razvijene kao
u odrasle ene, sa sedamnaest je bila tako velika da je mater kazala da se nikada nee udati, dvije godine
kasnije to se proroanstvo pokazalo neistinitim.
Sam Rozarijin mu, Ivan, za ovu je priu manje vaan, njemu moemo zahvaliti tek da je Rozarija dola u
grad i naselila se tu na Plavcu. On je bio voza kamiona u jednoj dravnoj klaonici i kao takav ovdje u
jednoj zgradi dobio siunu garsonijeru za enu i tek roenu ker Amaliju. Taj Rozarijin mu je, da ne
laemo, bio propalica: laljiv, sebian i slab na alkohol. Jednom je ak i udario Rozu, ali ga je ona na to
tako opauila otvorenim dlanom po uhu, da je budala brzo skontao da se nasiljem nita ne rjeava. Kada
se koju godinu kasnije s kamionom pijan survao u jednu provaliju, Rozarija nije dugo alila.
Ostala je sama s keri, zaposlila se kao istaica u vrtiu, popodnevima pere stubita tu po kvartu, dvaput
tjedno i jednu privatnu stomatoloku ordinaciju. Neko je vrijeme pokuala uvati djecu, ali je onda
shvatila da nema ivaca za to. Ponekad zaradi pokoju kunu od vercane kozmetike ili majica koje joj
uvale da prodaje po stanovima. Vrlo je pobona i kreposna ena. Barem to se zna. A o njoj se uope
malo zna, to krupno utljivo tijelo u ispranoj ljubiastoj trenirci obino vidi samo na stubitu, a mnogi ga
ni tada ne primijete.
Amalija se, ba kao i mater, vrlo rano razvila. No, bila je, valjda na oca, zgodna. Moda ne ba lijepa, ali
visoka i prsata, vrsta, mesnata, vrlo izazovna enska utegnuta u tijesne majice i na tiklicama. Ve u
njezinoj petnaestoj valjda nju su ekali mukarci u autima ispred zgrade i Rozi se to nimalo nije svialo.
S negodovanjem je gledala kako se ova blajha i tapira, cupka obrve, tamnocrvenom olovkom rubi usne,
pred zrcalom zamiljeno vae sise u crnom ipkanom grudnjaku. Pritom je djevojka jedva srednju
frizersku zavrila. To nisi mogao pet minuta natjerati
da sjedi s knjigom, pa da se ubije. Od toga vremena, po prilici, Rozarija je govorei o svojoj jedinici
obiavala kazati ona moja kobila.
Ona moja kobila, zamisli to je poela oblaiti, pria tako Rozarija za kavom svojoj prijateljici
Anelki, kuharici u vrtiu.
Anelka, to je ve postao obiaj, za njih dvije oko deset ujutro skuha tursku kavu. Dvadeset deka fine
mljevene mjeavine povremena je sitna pronevjera proraunskog novca, jer djeca u vrtiu, dakako, ne
piju kavu.
Skida se ona sino, govori istaica, a ispod hlaa joj nekakve Boe te sauvaj crvene gaice, nema
ih to za vidjeti. Na guzici skroz tanke, pa joj se uvukle unutra. Bog s tobom, kerce, govorim joj ja, pa
ta si to stavila na sebe, a ona mi kae da su to nekakve... ne znam sada kako je rekla.
Tange, pomogne joj Anelka.
E, to!
To ti je sada moderno.
Ne znam ja ta je moderno i ta nije moderno, ali sam kobili kazala da u takvim gaicama u mojoj kui,
dok sam ja iva, nee spavati.
Pa je li se presvukla?
E, bogati, kae Roza zadovoljno.
Amalija je, sada ve dosta davno ima od toga, nekih est mjeseci radila u nekakvome frizeraju koji je
naposljetku propao i otada je nezaposlena. Rozu specijalno izbezumljuje da djevojka uope nije nesretna
zbog toga. Sreom, malo se i vide. Mater po cijeli dan radi, dok ova kod kue puui u lak na noktima
gleda sapunice, a naveer, kada se stara vrati, Amalija je ve izala i nema je nekada i do zore.
Ti misli da ja ne vidim ta ti radi, govori Roza keri, a ja sve vidim. Sve ja vidim i znam da to nee
na dobro izai.
Amalija se najee pravi da je nije ula.
Napokon, ki je prvi put dovela nekog mukarca u stan. Ili je moda toga bilo i ranije, samo Rozarija za
to nije znala. Jednom, kada se zbog neega ranije vratila s posla, zatekla ga je kako sjedi na njezinom
kauu i pije viski. Bocu Teacher'sa, koju je istaica kupila da se nade kada sveenik doe blagosloviti
stan ili u nekoj tako sveanijoj zgodi, tip je bio ve skoro dopola popio. Bio je, to je Roza odmah
primijetila, skupo odjeven i dosta stariji od Amalije.
Mama, rekla je Amalija vidno usplahirena materinim neoekivanim dolaskom, ovo je gospodin
Zloki.
Gospodin Zloki hitro ustane i spremno isprui desnicu na kojoj bljesne narukvica od bijelog zlata. Roza
mrzovoljno protisnuvi vlastito ime shvati da ga poznaje. Vidjela je njegovu sliku u novinama: pa da,
Zloki, vlasnik Zlokia, lanca supermarketa to se posljednjih godina razmilio po itavome gradu.
Roza, jo u jakni i sa alom oko vrata, sjedne za kuhinjski stol, nimalo impresionirana pojavom bogatuna
u njezinu stanu.
Onda, rekla je Amalija kriom pogledavajui majku, poeo si mi priati o Ninu. Kakav je on uivo?
Nino je, to je ak i Rozarija znala, bio pjeva.
Nino? rekao je Zloki kao umorno, otpio jo gutljaj Rozinog viskija i u jednu rije prezirno saeo:
krt!
Nemoj me zezat?!
Uuuu... Da samo vidi kolika je njemu zmija u depu!
Vidi, nikada ne bih rekla, sasvim se iskreno zaudila Amalija.
Nino? ponovio je Zloki podsmjeljivo. Kad smo se dogovarali za spot, nas dva smo se jedno deset
puta
nalazili. to na piu, to na ruku. I ta misli, tko je svaki put platio? Zloki! Ma, da bi se on barem
maio za novanik. Nego, nita!
istaica u vrtiu Zvjezdica itavo je vrijeme njihova razgovora utjela. Malo zato jer tu ona doista
nije imala to rei, a malo i zato jer ju je ivcirao srednjovjeni gelipter kojega je zatekla u svojem stanu.
Dok je Zloki samoljubivo mljeo o Ninu, o tomu kako je Nino spot za svoj posljednji hit dijelom snimio u
jednome njegovu duanu, pa je pjevajui rairio ruke i sruio policu s kozmetikom, pa o tome kako se
Nino napio kada su iz novoga daewo matiza izvlaili raune u nagradnoj igri za muterije u kojoj je novi
daewo matiz bio glavna nagrada... istaica je bivala sve ljua zbog toga trgovca koji se dokopao para i
sada se razmee svojim poznanstvima s estrade, lovi mlade cure i pije njezin viski. Osjeala se nekako
ak i ponienom od toga Zlokia. Onda je u jednom asu vidjela onu svoju kobilu kako ushieno gleda
toga prdonju i dolo joj da je s obje ruke uhvati za onu njezinu plavu upu i tresne glavom o zid.
Kako ti se svia? upitala ju je Amalija kasnije, im je Zloki otiao.
Ne svia mi se, rekla je Roza jezgrovito. Osim toga, ima i vjenani prsten na ruci.
Ali e se razvest.
Pa e tebe oenit?
Hoe... Kae da hoe...
E, da..., kazala je istaica sumnjiavo.
Prolo je nekoliko mjeseci otada, tu u kvartu sve se ee mogao vidjeti Zlokiev modri mercedes i svi
su ve znali za njegovu vezu s Rozarijinom keri. Jednom u duanu, ba kada se Roza sluajno tu zatekla,
jedna je prodavaica s nekom muterijom razgovarala o tome. Smijali su se pogrdno i izgovarali
sramotne rijei i istaica je
izala postidena. Naposljetku je dolo dotle, da je i Rozina prijateljica Anelka, koja je stvarno dobra i
skromna ena koju ne zanima to svijet pria, naula o tome.
ta sam ula, kae kuharica, da ti je ker s onim Zlokiem?
Molim te, o tomu mi nita ne govori, zamolila je Roza.
Za svo to vrijeme ona je gotovo prestala viati ker. Toliko je bila zaluena Zlokiem da je doma samo
spavala, a sve ee bogme ni to. Tek, jednu veer, Amalija je ostala kod kue, ne izlazi joj se, kae.
Pa gdje je onaj tvoj? pita je mater.
Na skijanju, kae Amalija.
Dabogda obje noge polomio, kae Roza.
Amalija uti.
A s kim je na skijanju? pita sada Rozarija. Bit e je sa enom otiao?
Ki opet uti.
Glupao jedna, kae istaica jetko.
Malo poslije toga, kada se Zloki, preplanuo i bez gipsanih longeta na nogama, vratio sa skijanja i ona se
njezina kobila poela ponovno poela vucarati s njim, smjernoj je istaici vrtia prekipjelo.
I pazite sada to je napravila.
Rozarija nikada u ivotu nije napravila veliki oping, sa svoje teko zaraene tri tisue kuna uvijek je
samo snudeno gledala kako drugi iznose prepune vreice iz prtljanika. Ovaj put je odluila napraviti
presedan. Otila je u Zlokia. I srce joj je zadrhtalo kada su se pred njom, sama od sebe, otvorila vrata
velikog supermarketa. Ipak, nije se dala pokolebati. Kada je vidjela da svi uzimaju koare s kotaiima
pokraj ulaza, uzela je i ona jednu. Vidjela je i Zlokia, stajao je malo dalje u bijeloj kuti s crveno
izvezenim znakom svojega poduzea na depiu na
prsima. I on je nju vidio i, uoila je, isto se zaudio otkud ona tu, ali se napravio kao da je ne poznaje.
Rozarija nije htjela da njemu bude neugodno, pa se i ona priinila kao da ne zna njega.
Kupila je svata taj dan. Kupila je fine unke, i suhe vratine, i kranjskih. Onda je dala da joj izreu dobih
kilo i po ementalera. Pa je uzela itav jedan podravac u crvenom najlonskom omotu. Kupila je pola tuceta
sardina s povrem, kisele krastavce u staklenki od tri kilograma, dvije juhe od gljiva uzela je jer joj se
svidjela slika na vreici. Onda majonezu dvije tube. Senf dvije tube. Keap ba da vidi koji je to
vrag. Kupila je napolitanke u vreici od kilograma, dvije vreice. okolade s riom, te su joj uvijek bile
najdrae, i nekoliko vreica mentol bombona. Onda je sebi kupila i malo vina: odavno nije pila vino. Pa
je ugledala policu sa estokim piima, na njoj nala Teacher's i uzela jednu bocu. Pa se vratila i uzela jo
dvije. Kod kozmetike je valjda pola sata birala sapune i dezodoranse, na odjelu deterdenata je uzela
deterdent pa ak i dvije litre omekivaa za rublje. Kupila je novu metlu.
Gurala je pred sobom kolica supermarketa ponosno kao to mlade majke guraju kolica s bebama. Sasvim
polako je prolazila izmeu polica, njiui golemim guzovima utegnutim u tajice kao prava gospoda.
Pomno je razgledavala izloenu robu, itala deklaracije, provjeravala rokove trajanja. I itavo vrijeme
proganjao ju je osjeaj da je Zloki tu negdje iza i gleda je, ali kada bi god okrenula glavu, njega nije
bilo. Samo ga je jednom vidjela kako je glavom brzo zamakao iza police s majom hranom. Nije se dala
time omesti.
Taj je dan natrpala u kolica kako se to valjda i u Zlokiu rijetko vida. Nakon dobroga sata ili ak sata i
pol u supermarketu sa svim se pojavila na kasi, djevojci je trebalo dugo da svu robu prevue preko one
crvene niti to
je sjala ispod staklenog prozoria u blagajnikom pultu i svaki put bi tako zapijukalo da se Rozariji
inilo da se to nekakva pjevica oglaava odnekud iz krletke. Raun je na kraju ispao preko dvije tisue
kuna.
Gotovina ili kartica? upitala je blagajnica.
Rozariji se tada oduzeo dah od straha i na tren se inilo da nee biti u stanju rei ono to je kanila.
Nita, kazala je ipak i kao sluajno pogledala negdje pokraj Zlokia, koji je stajao malo dalje. Ja sam
se s gazdom sve dogovorila. On e ovo srediti.
Blagajnica je pogledala gazdu, a ovaj je skamenjeno pogledao blagajnicu, pa Rozariju, pa neku enu to
se pokraj njega istog asa namrtila, pa ponovno blagajnicu, i poneto neodluno, ali ipak kimnuo.
Taj dan je Rozarija trebala oistiti onu stomatoloku ordinaciju, ali je sebi dala slobodan dan. Dola je
kui i sebi napravila najukusniji sendvi to ga je ikada pojela, sa unkom, ementalerom, krastavcima i
majonezom, u polovici francuskog kruha. Ve kada ga je samo vidjela tako krasnog, obuzela ju je takva
divlja glad kakvu ne pamti valjda jo iz onoga vremena kada je prodirala kruh s mau, puru, kuhane
krumpire i kao kamen tvrde zelene kruke tek to su se izmetnule iz cvijeta.
ubre, rekla je Rozarija sretno gledajui sendvi. On se misli sa sirotinjom zajebavati.
ubre se, dakako, vie nikada nije pojavilo na njezinim vratima. Usput budi reeno, u novinama ga je
prije nekoliko dana popularni Nino optuio da mu je duan neke pare.
Pokai koliko me cijeni
It iveights a lot, it cost a lot And it's ivorth a tvhole lot more But it's not something you could afford
anyway 'Cause you vuererit careful with my love You lost the key ofmy heart Nota there's a prie you
have to pay Lucinda Williams, Prie to Pay
Ostani jo malo, rekla je Lidija, premda je znala da je to uzaludno.
Osjetila je maloas napetost u Dinku, dok su leali zagrljeni i on je prstima ovla dodirivao po nadlaktici.
Znala je da u tom bezvoljnom maenju nema elje ni potrebe za intimnou. Bila je to samo pristojnost.
Kao kada na sprovodu neznancima u polukrugu oko kovega u mrtvanici utke prua ruku. Nakon to je
mukarac kriknuvi svrio i prosuo se po njezinom trbuhu, pao kao srueno stablo pokraj nje, nestalo je
svake prisnosti medu njima. I kada se ona privukla uza nj, a on prebacio ruku oko njezinih ramena i sitno
je kakljao prstima po nadlaktici,
bila je to samo neugodna obaveza od koje je samo ekao pobjei. Mogla je, inilo joj se tog sunanog
rujanskog popodneva, uti kako on u sebi napregnuto broji do asa kada nee biti neuljudno da ustane i
odjene se. I to ju je vrijealo. Taj mlitavi zagrljaj, dok su leali jedno do drugog, bio joj je zapravo
suvian koliko i njemu, a ipak, kada je on polako izvukao ruku i digao se, rastvorila se praznina u njoj.
Ostani jo malo, rekla je dakle, zaalivi istog asa zbog toga.
Ne mogu, kazao je naravno Dinko navlaei gae. Stranka me eka.
Koja stranka, jebote, pobunila se Lidija. Parnice traju po dvadeset godina, prije dobije unuke nego
pravomonu presudu. ta ti znai deset minuta gori ili doli?
Dugo je smiljala ovaj odgovor, jer je ovo sa strankom koja eka ula na desetke puta dosad, i sada ga je
napokon izgovorila, poneto uljivije nego to je eljela. Trebalo je zvuati zajedljivo, a ispalo je
oporo. Dinko se okrenuo.
Stranka, Lidija, rekao je ozbiljnim, poslovnim tonom, malo uvrijeeno.
Da joj nije izgovorio ime, moda bi mu i povjerovala. Nasmijeila se veselo briui runikom njegovo
sjeme iz pupka.
Ma, daj, kazala je. A ta, neko je ubio dite, silova...? Kakva je stranka?
Preutio je odgovor traei arape oko kreveta.
Daj, ozbiljno me zanima, ustrajna je bila ena. Kakva ti je stranka? O emu se radi?
Jedan imovinski spor, kazao je mukarac nevoljko. U Zadvarju.
U Zadvarju?! zgranula se Lidija. Jeeebote!
Njemu se zgrilo lice. Strano je osjetljiv bio ovaj njezin jeba.
Dva Vlaja se posvadila oko jedne smokve, nastavila je Lidija izazivaki. Nemoj falit pa stavit plave
bive na kafene postole kad bude ia na sastanak.
Sad je, vidjela je, bio ozbiljno ljut i to joj se jako svialo.
Poala, ta je tebi lipo, rekla je. Bane, opali me na brzinu i ao dai.
Zacerekala se kratko, jer je bilo smijeno da su nekakvi dai upali u njihovu evu. Uspravila je jastuk uz
krevetsku dasku pa sjela s prekrienim stopalima, maknula kosu iza uha i zagledala se u Dinka koji je
nasred sobe navlaio koulju na vrst torzo nekadanjeg vaterpolista. Sasvim gladak je bio, tek s uskom
lijehom crnih malja koja se od udno trbuha sputala prema preponama. Ponovno ga je poeljela. Pouda
ju je lagano stresla kao neki lahor u kolovozu kada lizne oznojenu kou na rebrima. A on je, stoka,
odlazio. Mogla mu je, uinilo joj se u jednoj malenoj sekundi, noktima iskopati oi od bijesa.
Ja san tebi, za pravo re, ka kurva, rekla je, i to je i nju samu iznenadilo kada je izgovorila. Tko zna
otkud je iz njezine glave dola ta reenica i nekako strano odjeknula u sobi. Petnaestak minuta ranije,
dok je stenjala pod njim, ona bi bila prirodna, svata su jedno drugome znali rei u tim okolnostima, ali
sada je ba neprilino zazvuala i Dinko se trgnuo. Zaprepateno je pogledao.
ta me gleda? upitala je Lidija.
Gledao ju je netremice, strogo, valjda je to bio neki advokatski trik.
Kurva, ponovila je ona kao da hoe samu sebe ohrabriti.
Ne seri, rekao je napokon miui pogled i uzimajui sako s naslona stolice.
Ona se lukavo nasmijeila.
Pa koja je razlika? kazala je Lidija. Doe, uini posa i nestane dok si reka keks.
Obukao je sako, zakopao se pa sjeo na krevet da se obuje, ne odgovarajui i ne gledajui je. Trudio se
djelovati uvrijeeno. Pizda fikalska, pomislila je Lidija, kako glumi.
Ajde, reci? nije se dala.
Sta da ti kaen? upitao je Dinko toboe iznervirano.
Koja je razlika izmeu mene i kurve?
Ne znan... rekao je mukarac zbunjeno.
Ajde, fala ti lipa.
Mislin... ne... ne razumin, smeo se on. O emu ti uope govori?
Nagnuo se i krenuo rukom prema njezinoj glavi, no ona se brzo izmakla.
Sta je bilo?
Koja je razlika izmeu mene i kurve? ponovila je Lidija trei put, ali tvrdo. U tome vie nije bilo
zajebancije.
Jo malo meusobnog gledanja.
Oe da ti ja kaen? kazala je naposljetku ona gledajui ga vrsto u oi. Jedina razlika, dragoviu
moj, je to da ti meni nita ne plaa.
Bradavice su je zaboljele kada je to rekla. Neprimjetno je malo stisnula bedra. A on je samo sjedio na
postelji i pravio se da nita ne razumije.
To je, vidi, neto o emu bi nas dvoje morali ozbiljno razgovarat, rekla je ona nacerivi se.
O emu? nacerio se i on tupavo.
Pa o tome.
I tako su se bezglasno cerili jo malo jedno drugome, sve dok Lidija nije rekla:
Dinko, jebote, pa stranka te eka.
To izmeu njih dvoje poelo je prije dvije godine. Malo je aava situacija bila kada su se upoznali.
Pokojna baka ostavila je stan Lidiji, a jedna teta je tuila Lidiju da je krivotvorila bakinu oporuku. Dinko
je bio tetin advokat i na dva roita koliko ju je zastupao uglavnom buljio u Lidijine sise, toliko oito da
ga je sutkinja morala opomenuti. Istini za volju, Lidija se za drugo roite namjerno vrlo izazovno
odjenula. Malo zato to ju je zabavljalo draiti tetkinog advokata, a malo i stoga to joj se sviao taj
krupni namirisani bik u Guccijevom odijelu. I tako, dok je glupa tetka kretala o rodbini koja se prevarom
domogla nekretnine to je po prirodnom pravu nedvojbeno trebala pripasti njoj, njih su se dvoje gledali,
a Dinko je u jednom trenu ak, premda e kasnije to odluno poricati, liznuo gornju usnu. Strano je to
bilo za gledati. Dobro se nisu jo tu, u sitnoj sudnici Okrunog suda u Splitu, na oi tetke, sutkinje,
Lidijine odvjetnice i male pjegave daktilografkinje, pojebali.
Sutradan naveer, malo prije zavretka radnog vremena, ovjek se pojavio u salonu i sjeo uza zid ne
skidajui pogled s Lidije. Gledao ju je otvoreno, utke se smijeei, divljom samouvjerenou od koje se
uznemirila. Mari to nije promaklo. Prestraeno je pogledala Lidiju i lagano podigla bradu pokazujui
oima na Dinka. Mislila je, priznala je sutradan, da je to neki mutan tip, zelena, recimo, kojemu je efica
moda ostala duna neke pare, ili takav netko koga bi Mare, doe li gusto, odvano priklala karama i
ostavila da iskrvari na linoleumu. Lidija joj je lagano kimnula i nasmijeila se da je sve u redu, ali ta
dobra i odana enska ba se jako prepala i dugo je trebalo da
se umiri.
Starija je frizerka zavrila s muterijom i pozvala Dinka na stolac, a on je pokazao na Lidiju, koja je bila
zauzeta s nekim momkom, i rekao:
Ja bi, ako nije neki problem, saeka gospodu. Pa problem je, kazala je Mare svadljivo, za manje od
po ure zatvaramo.
Sve je u redu, javila se Lidija, ja u to. A, jebem mu sve, sedan i po je prolo, neemo sti.
Mare, kazala je Lidija strpljivo, ti samo pometi i poi doma, a drugo je moja briga.
Mare je uhvatila mesti, u to je i Lidija zavrila s onim momkom, Dinko je ustao.
Ako bi mi mogli i oprat kosu, rekao je advokat drsko. O, muko moja, prostenjala je Mare
nezadovoljno, vie kao za sebe.
Lidija je mukarcu ljubazno pokazala na niski stolac uz malu kadu i on se zavalio. Ona je namjestila toplu
vodu. Mare je nervozno petljala metlom oko Dinkovih nogu, ali on, ako je i primijetio, nije pokazao da ga
to smeta. Napokon, Mare je zavrila najdue metenje nekog salona u itavoj povijesti frizerskog obrta te
obukla jaknu i s torbicom u krilu sjela na klupu da prieka Lidiju. A Lidiju i inae takve stvari silno
uzrujavaju. Kada enske paze jedna na drugu. Na tulumima, na primjer, kada jedna ode u kupaonicu
pikiti, a druga pred vratima uva strau Lidija to nikada nije mogla smisliti.
Mare, glupao, zareala je, mu te eka. ena je nevoljko ustala i pola, na vratima se jo jednom
kratko okrenula i pogledala Lidiju da vidi je li ova ba sigurna da eli da ona pode. Lidija je kimnula da
je sto posto sigurna. Mare je otila. Lidija je drugi put amponirala odvjetnika, isprala i istrljala mu kosu
runikom. Ovaj je ustao i sjeo na stolac preko puta zrcala. Frizerka je kratko izala na vrata. Bila je topla
proljetna veer, neko
je cvijee kao mirisalo. Iza zamraenih prozora stanova sijevali su televizori. Lidiji su se malo tresle
ruke. Podigla je lagano kragnu bijelog radnog ogrtaa i provjerila vonja li na znoj moda. Uhvatila je
ruicu metalne rolete.
Morat u ovo spustit, rekla je. Da mi inspekcija ne doe i vidi da radin u ovu uru.
Tetin advokat ukoeno je sjedio na srednjem stolcu. Frizerka je s treskom spustila roletu, potom i
zatvorila staklena vrata i u prostoriji je najednom zrak nekako postao gust, teak i vru. S radija u kutu
zauo se, vrlo prikladno, nekakav reggae sa jednolinim i vrstim, gipkim basom koji se lijepo utio u
bokovima.
Kako emo, rekla je Lidija zaustavivi se iza mukarca.
Onako..., kazao je on. Ne znan... Normalno.
Normalno ne drimo, nasmijeila se Lidija.
A ta drite?
Pa ta ja znan... Svata.
Prstima mu je eljala mokre vlasi gledajui se s njegovim odrazom.
Znate ta, gospodo, rekao Dinko. Ja san to nauija, kad ne zna ta bi izabra, najbolje je uzet
specijalitet kue.
A je li? zaudila se kao frizerka, jer nije znala to bi rekla na ovo. Vi bi uzeli specijalitet kue?
Gledali su se u ogledalu, iznad etki, kara i kutijica gelova, i oboje su htjeli jo neto rei, ali rijei nisu
dolazile. Kosa pod rukama bila joj je mekana i tanka, kao djeja, i ve se zabrinjavajue visoko povukla
prema tjemenu. Zamislila ga je bez nje. Nije za to doista bio potreban osobit napor mate, za koju godinu
ovjek e oito biti sasvim elav, no to, vidjela je, nee znatnije nagrditi njegovo iroko etvrtasto lice s
tamnom, osunanom koom to se
vrsto napela preko jakih kostiju. Moda mu je samo nos malo presitan, pomislila je lagano nakrivivi
glavu.
Oemo li? upitao je.
Je li se vama nekud uri?
Pa ne, iman vrimena.
Onda pomalo, rekla je Lidija. Odnija vrag i prisu.
Taj se nema dugo, moda jo proli tjedan, negdje oiao, njezina je usluga bila upravo potpuno suvina.
Besmisleno je strickala karama oko njegove glave igrajui mu se s kosom. Vie ga je zapravo eljala
nego iala. Vrhom crvenog nokta kao sluajno ga je ogrebala po vratu i on se lagano prenuo.
Sve u redu? upitala je Lidija neduno.
Ka bog, kazao je advokat.
A jeste vi moda doli zbog one nae stvari na sudu?
Ne, zgranuo se mukarac, to ne bi ni smija.
A je li?
Odma bi me iz komore izbacili.
Ma, bogati!
Vanka suda je strogo zabranjeno o sluaju razgovarat sa drugon stranon.
O, jeben ti mia, rekla je frizerka, vidi ti to.
Neki je fini skupi parfem imao na sebi. Nagnula se nad njega napuivi usne i stala mu lagano toboe
otpuhivati dlaice s vrata. Istog se asa najeio.
Gotovo, rekla je uspravljajui se i ponovno susreui s njegovim pogledom u zrcalu. Zderao ju je
oima. Lidija se lagano ugrizla za donju usnu. Tada je osjetila njegove prste na nozi. Izvukao ih je
neprimjetno dolje ispod najlonskog ogrtaa i mazio je po unutranjoj strani koljena. Jagodicama prstiju
plaho je dodirivao mekanu kou. Kurvin sin znao je kako se to radi.
Oho, rekla je Lidija. A ta bi komora rekla na ovo?
Maenje je istog asa prestalo, ena je malo uzmakla.
Kako bi bilo da ja komori napien jedno malo pismo o ovom fakanju? upitala je ona zloesto se
nacerivi njegovom odrazu.
Mukarac se zacrvenio. Vidjelo se lijepo kako se prepao.
A ta emo sad? nastavila je Lidija izazivaki, uivajui u vlastitoj nadmoi.
Pa ne bi valjda..., promucao je Dinko i zamukao gledajui je.
Lidija ga je zgrabila za kosu i jako stisnula. U jednom malenom trenutku pomislila je kako bi s njom tako
rado tresnula o zid. Ali, nije, naravno. Zabacila mu je glavu i spustila usne na njegove. Njegov topli
slinavi jezik umigoljio se u njena usta. Imao je okus po jabuci. Nekoj finoj sonoj, vrste i suhe ute kore,
jabuci koja puca pod zubima. Dugo je pamtila okus tog poljupca i uvijek kasnije kada bi pomislila na
njihovu prvu evu, iza sputene metalne rolete u blistavo osvijetljenom frizerskom salonu, dola bi joj
nekako pred oi slika te jabuke. Otkopala je najdonje dugme na kuti da bude komotnija i sjela na Dinka
opkoraivi ga golim bedrima.
Teta je, jasno, na iduem roitu imala drugog odvjetnika.
I tako je to trajalo sad e jo malo biti godina i po. Nali bi se dvaput tjedno po prilici, ali nikada vie u
salonu. Obino bi to bilo u njezinom stanu, njegovoj kancelariji, a nekoliko puta ak na sputenim
sicevima u autu na plai pod Marjanom, kao jogini se okreui u tijesnoj unutranjosti njegove niske
honde civic. Jednom tako, dok se Lidija stopalama opirala o krov, automobil je, parkiran na laganoj
nizbrdici, poeo natrake kliziti prema moru. Dinko se uspaniio. Ona stala neobuzdano smijati. Otklizali
su moda i dvadeset metara, umalo u more nisu
upali, prije nego se on pribrao i povukao runu konicu. Tako je bio uzrujan, da se Lidija nije usudila
priznati kao ju je ona maloas namjerno otpustila.
Godinu i po su bili skupa i to, prirodno, nije ostalo neprimjeeno. Za njih je znala i Dinkova ena, vidjela
je to prije nekoliko mjeseci u jednoj parfumeriji, kada se ova, vidjevi Lidiju unutra, okrenula na vratima
i izala. Nita nije rekla, nije u tome bilo neprijateljstva ni mrnje, na njezinom se licu, u kratkom trenutku
kada su im se pogledi sreli, vidjela samo nelagoda od suoenja s Lidijom. Lidija se od toga osjetila kao
govno. Shvatila je da joj nanosi bol i bilo joj je krivo. Da je Dinkova ena rekla neto runo, ili je barem
prezrivo pogledala, Lidiji bi bilo lake, s tim se znala nositi. Ali, nelagoda te ene sasvim ju je
razoruala. Poeljela je potrati za njom i objasniti joj da ona nije nikakva prijetnja njihovu braku, da joj
njezin mu zapravo nita ne znai, ba kao ni ona njemu, da je to samo glupi seks, nita vie ne trai ni
ona od njega ni on od nje... Ostala je, meutim, ukopana gledajui Dinkovu enu kako odlazi, jer takve
stvari ljudima ne moe rei, a i da moe, njoj vjerojatno nita ne bi znailo.
Mogla je jedino prekinuti s Dinkom i u tom je asu doista pomislila to uiniti. Ipak, nije, bilo joj je lijepo
s njim. Ne bi se udala za njega, ali to nije ni traila. Ono to ju je dralo s Dinkom je da ju je povremeno
znao nasmijati, da je bio fenomenalno graen, spontan u krevetu i... no, to je zapravo bilo sve. Lidija
doista nije trebala mua, muku ruku u kui, kako bi rekla njezina mama, nekoga tko e joj promijeniti
gumu na autu ili stegnuti slavinu koja curi. Pokraj tolikih vulkanizera i vodoinstalatera, udaja joj se inila
dosta besmislenom. Tu je stvar uostalom ve probala i, hvala najljepa, ne bi jo jednom. Nije eljela da
se neki mukarac mota po njezinom stanu, a jo manje da glumi oca njezinom sinu. Pamti kako se nalju
tila kada je Dinko jednom doao k njoj i primijetio da je Josip na sagu oko televizora ostavio razbacane
diskove za Plavstation. Sto se njega tiu diskovi njezinog malog? Koji kurac se on ima mijeati u to? Nju
nimalo nije zanimala Dinkova ena, djeca, kredit za stan, bankovni minus i vikendica, nije eljela znati
nita o njegovom pravom ivotu, onome izvan kratkog vremena koje su provodili skupa. Ona nije bila u
njegovoj realnosti, nije ga htjela u svojoj i to joj je savreno pasalo. Oni su ljubavnici, nitko nikomu ne
polae raune. Potena pogodba, mislila je, ak i vie nego potena s njezine strane. I to bi timalo, tek da
nije bilo jedne stvari. One usrane stranke koja ga je nestrpljivo ekala svaki put kada bi se poevili.
S vremenom ju je poelo sve vie i vie izluivati kako bi se svaki, ali ba svaki put nakon seksa on na
brzinu obukao i odjurio. Htjela ga je jo malo pored sebe. Nisu se morali voljeti, ali je trebala barem onu
iluziju ljubavi nakon snoaja, kada su im tijela jo vrua, da legnu zagrljeni jedno pokraj drugoga i malo
se umire, razgovaraju o pizdarijama, da se makar na pola sata uini kako je ona sav njegov svijet. ene ne
mogu bez toga, kako to idiot dosad nije shvatio? Zar ne vidi kako je vrijea kada kao lopov pobjegne iz
njezina stana? Ponaao se ba kao da je ona kurva koju e samo tako poeviti i nestati. Jednog rujanskog
popodneva, gledajui ga kako se odijeva, palo joj je na pamet to s kurvom i otada je sve krenulo ukrivo.
Nikako nije mogla prestati misliti o tome.
Ej, mala, nazvao ju je negdje sredinom idueg tjedna, kako je i inae inio, ne obazirui se gdje je ona
ni to u tom asu radi, kao da Lidija samo eka da on nazove i kae ej, mala, pa da pone veselo mahati
repom.
Ej, rekla je Lidija hladno, izlazei iz salona.
Sta radi?
Evo ba san na skuptini Ujedinjenih naroda, razgovaramo o kemijskon oruju u Iraku.
Ajde nemoj zajebavat.
Pa kako misli ta radin? Radin, bogati. ta u drugo radit, nego radit? Di si ti?
Evo radin.
Eto vidi, ja radin, ti radi, on radi, mi radimo, vi radite, oni rade, rekla je Lidija i kratko se, ivano
nasmijala.
to je danas neko nadrkan, kazao je Dinko.
Dinko, molin te, uzdahnula je ona, muterije me ekaju, ta si triba?
Oemo li se vidit?
A valjda oemo, ta ja znan.
Danas u pet?
U pet san rekla do u matere, rekla je Lidija, premda to nije bilo istina. Ajmo u tri.
Dinko je s druge strane razmiljao i Lidija je ekala da kae kako ne moe. Samo to je ekala da kae pa
da ga poalje...
Ajde, moe u tri, rekao je, meutim, njezin ljubavnik i razoarao je.
I tako su se u tri nali kod njega u uredu, ve na vratima se uhvatili stiskati. On je stavio ruku na njezinu
stranjicu, a ona ju je namjerno malo due pustila. Zapravo joj se sviala ta ruka i s mukom se morala
otrgnuti od nje.
Onda, apnula je, jesi li razmislio?
O emu?
Lidija ga je kucnula kaiprstom po elu.
Siti se. O emu smo razgovarali?
O emu smo razgovarali? ponovio je Dinko.
Razgovarali smo o tome kad e ti poet plaat, rekla je Lidija i gotovo ostala bez daha od toga to je
rekla.
Sta plaat? rekao je on.
Ona ga je ugrizla za vrat.
Pazi, zamolio je, da mi ne ostane...
Mmm.
ta plaat?
Doi malo ovamo, rekla je primajui ga za ruku. Odvela ga je u ured, do garniture za sjedenje u crnoj
koi oko niskog staklenog stolia na jednom kraju i pokazala mu na fotelju. Sidi, zapovijedila je
promuklo.
On je posluno sjeo povlaei je za sobom, no ona je izvukla ruku iz njegove i dola iza fotelje, malo
unula, nagnula se i spustila dlanove na njegova prsa. Ljubei ga po vratu izvukla mu je koulju iz hlaa.
Dinko je zabacio glavu na naslon.
Sunce moje, vlanim je dahom u njegovo uho apnula Lidija, do kad si slobodan?
Danas? Tako, do etiri, etiri i kvarat najkasnije.
A onda ima stranku?
Mukarac je shvatio da mu je ovo pametno odutjeti.
Vidi, duo, nastavila je Lidija kutrajui mu kosu, ti uvik ima nekakvu stranku koja te eka...,
gricnula mu je usnu resicu, ... ili mora bit sa enon i dicon, ili u Zagrebu, ili si s prijateljima na malon
balunu... Ti si ovik..., spretno mu je raskopala koulju... s puno obaveza, tvoj dan je ispunjen i ja
znan da nema puno vrimena za mene, povukla mu je majicu iz hlaa, lagano zagrebala noktima po
vrstom trbuhu i zastala. Ali, zna ta, rekla je sada nekim ozbiljnijim, tunim tonom, i meni je malo
bezveze kad ti bane na dvi minute, na brzinu me poevi i bog. Volila bi da si bar malo due s menon,
samo malo, pinkicu, s dva prsta makla mu je pahuljicu od tkanine iz pupka. Ili da ja tebe koji put mogu
zovnit i naruit da mi doe tad i tad, u tu i tu uru da mi se nacrta na vratima. Ovako ti doe kad te je
volja, ode
kad te je volja, ka kod kurve. Ja san tebi, za pravo re, ka kurva. Samo besplatna.
I ti bi da ja tebi plaan? upitao je on napokon shvativi.
Lidiji je srce lupalo.
Je li ti mene zajebaje?
Mm.
Ne zajebaje?! nacerio se Dinko u nevjerici, gledajui je zabaene glave iza sebe.
Lidija se spustila i sono ga poljubila u usta. A ta je re, tribaju ti pare, salon loe posluje...?
Ne, ne tribaju mi pare, salon je ka bog, nego... kako bi ti rekla, Dinko, govorila je jagodicom prsta
prelazei po njegovim usnama, ou da mi plaa zato to..., zastala je i potom odluno nastavila, zbog
samopotovanja. Da znan zato san s tobon. Ou da mi plati isto da znan koliko me cijeni. Eto.
Ti si totalno poludila.
Lako mogue, sloila se Lidija.
Pa dobro kako emo onda? upitao je on kratko se zasmijavi. Ba mu je ovo bilo smijeno. Koja je
tarifa u gospode?
Iljadu kuna, bubnula je Lidija smijui se i ona njemu.
Iljadu kuna! zaprepastio se advokat vedro.
Ona je kimnula.
Boga ti dragoga!
A ta si ti mislija? Ajde, da te ujen, koliko bi ti da?
A ne znan...
Ajde, da ujen, koliko me ti cijeni?
Dinko nije bio toliko glup da ne skonta koliko je opasno ovo pitanje pa je opet okrenuo na alu.
Okej, okej, prihvatio je, iljadu kuna, je li prima ekove?
Priman, kimnula je Lidija brzo.
Prima ekove? zaudio se Dinko.
Priman, ali je onda skuplje.
Kako skuplje?
A lipo. Na gotovinu je popust.
Aha. Kuin. A koliko je, oprosti, kad je na ekove?
Iljadu i po.
Krvi ti!, rekao je on stavljajui ruku na njezinu ruku. Ti si onda jedna prvoklasna pika.
Pa to si valjda zna i otprije, kazala je Lidija podiui mu dlan na svoju sisu. Ili moda nisi?
Kako si me napalila, rekao je on s rukom visoko gore, dirajui je preko majice po grudima.
Ajde, drago mi je ut, rekla je zaustavivi mu ruku. Onda ti nee bit teko platit.
On je htio nastaviti s maenjem, no ona ga je vrsto zgrabila, zabila mu nokte u nadlanicu.
Nema dalje dok ne plati, kazala je pakosno.
Nacerivi se on je ponovno stisne za sisu. Ovo je sada ak boljelo.
Makni ruku, majmune! rekla je Lidija ljutito. Ili plati ili je makni.
I ti stvarno oe da ti ja platin?
Ona ga je utei tvrdo gledala. On hitro ustane i oko fotelje krene prema njoj. Ona se izmakne.
Da me nisi taka, upozori ga povlaei se nekoliko koraka prema vratima. Najprije pokai koliko me
cijeni, a onda moemo dalje.
On zastane.
Kako da pokaen koliko te cijenin? upita on ironino. Parama?
A je li ti moda zna neki drugi nain?
Gledali su se ispitivaki nekoliko trenutaka.
Ovo nije istina, rekao je Dinko koraknuvi prema
moj.
Stani tamo i ne pribliavaj mi se. Poet u vikat.
On se ponovno zaustavi.
Oe platit?
Platit?
E.
Ne pada mi na pamet, kazao je mukarac grubo.
Onda bog, rekla je Lidija.
Raupan i neuredne odjee stajao je na sredini kancelarije, joj uvijek ne shvaajui to se to dogodilo,
dok je ona oprezno, natrake otkoraala do vrata.
Lidija, daj budi pametna, rekao je.
A ona je samo podigla obrve i nasmijeila se, vrcima prstiju lagano mu odmahnula izlazei i zatvorila
vrata. Spustila se stubama do prizemlja, izala na ulicu, a oi su joj se tiho i nenadano napunile suzama.
Potrala je prema autu.
***
Tako je bio glup. Sve je moglo biti dobro, samo da on nije bio tako jadno i beznadno glup. Trebala je to
biti igra. Ona je, istina, bila ljuta na njega i htjela mu jasno dati do znanja da ga eli vie nego to joj se
on sada daje, ali ono s plaanjem zapravo je trebao biti mali erotski igrokaz izmeu njih dvoje. Golicalo
ju je da ona bude kurva, a on muterija. Otkako je proli tjedan to prvi put spomenula, samu je sebe znala
zatei u nekim nevjerojatnim matarijama, ono to nijednom mukarcu nikad ne bi dopustila najednom joj
se uinilo silno izazovno i slatko. Sve bi konice otpustila, Julija Roberts u Zgodnoj eni bila bi mala
beba prema Lidijinom ostvarenju u slinoj ulozi. Da joj je Dinko dao priliku, bio bi vjerojatno
najzadovoljniji mukarac koji je ikada i igdje platio za seks. Ali, kreten nita nije shvatio. tovie, kada
je povjerovao da bi ona
ozbiljno uzela njegov novac, ponizio ju je vie nego ikada dotad. Razbio je igraku, ona za njega doista
nije bila nita bolja od kurve. I to kurve koju ne bi platio. Tuklo joj je u glavi kako je hladno i drsko
rekao: Ne pada mi na pamet. Ne pada mu na pamet, ubre jedno, ne pada mu na pamet, ponavljala je
Lidija u sebi, guei se u suzama. Neka se ena na semaforu, u autu pored, okrenula i zabuljila u nju.
Lidija joj je isplazila jezik.
Prolo je potom dva dana i Dinko nije nazivao, to ju je dodatno razljutilo. Onda je poslao SMS poruku
je li te prolso. ak ni mali uljivi SMS nije se potrudio ispravno napisati. Nije, odgovorila mu je
Lidija kratko. I onda nita, to je valjda trebalo znaiti da je uvrijeen, ili da ga nije briga, ili pomalo od
oboje. to god bilo, ona je bivala sve ljua. Oekujui od svog ljubavnika da u jednoj bezazlenoj igri
budu neto to ni ona ni on nisu, Lidija je iznenada otkrila kakav on zapravo jest i to joj se sve manje
svialo. O vlastitim prosudbama drugih inae je imala vrlo lijepo miljenje, no sada ju je porazilo da je
tek nakon godinu i po, i to sluajno, shvatila da je u vezi s gadom.
Lidija! zovnuo ju je nekoliko dana kasnije, naveer kada se sama vraala s posla, kratko i neoekivano,
u pustoj ulici. Naas potpuno paralizirana od straha ugledala ga je kako izranja iz mrane vee.
Pika ti materina, da ti pika materina, idiote! opsovala je okirano. Jesi li ti normalan?!
Lidija, moramo razgovarat.
Ovako mi uletit, u ovu uru, ka manijak, budalo jedna!
Ajde, daj, nemoj..., promucao je hvatajui je za nadlakticu.
ta oe? izmakla se.
ta ti oe, Lidija? ta izvodi?
\
Ja ta izvodin? Bane mi u gluvu uru iz tueg portuna i pita ta ja izvodin?
Je li ti stvarno misli bit kurva?
Lidija ga je umorno pogledala.
Je li ti zna ijednu kurvu? nastavio je on. Jesi li u ivotu vidila ijednu? Je li zna koje to sranje zna
bit? Oe da ti ja isprian, ja sa suda znan milijun pria o pijanin, drogiranin, prituenin kurvama. Onda,
jesi li razmiljala o sidi?
Ona je ponovno bila na rubu suza. Ali, ne naravno zbog side i pijanih, drogiranih i pretuenih ena, nego
zbog toga koliko je oito bila lana Dinkova zabrinutost. I koliko je on jo jednom ispao pokvaren i
budala. Smee jedno, pa nije ona stvarno eljela biti kurva. Ona je eljela biti njegova kurva. I u ovom
trenutku bilo joj je potpuno nejasno otkud joj je dola ta elja.
Bejbi, stalo mi je do tebe, rekao je Dinko gladei joj nadlakticu.
Moe mislit, pomislila je Lidija.
Vblin te.
Oho, jo i to!
Koliko? upitala je.
ta koliko?
Koliko me voli?
Puno.
Koliko puno?
Puno puno.
Dinko, kretenu, rekla je ena ledeno, je li ti shvaa ta te ja pitan?
On je spustio ruku s njezine nadlaktice.
Ti znai ne odustaje, rekao je.
Malo zatim su se rastali i itav tjedan nakon toga vie se nisu ni uli ni vidjeli. Lidiji je bilo teko, ba ju
je neki jad ispunio. Zeznula je, inilo joj se, s iznimkom Josipa,
\
ba sve ega se dotakla u ivotu. Jednu veer, dok je na kauu sa sinom odsutno gledala Prijatelje na
televiziji, ruka joj je sama krenula prema njegovim leima. Lagano ga ekajui po lopaticama ulovila je
sebe kako misli: Uvijek u imati svoje dijete. I u tom trenutku je shvatila da je ista kao njezina mama.
Njezina sirota mater tako je isto u svojim dramskim ispadima samosaaljenja obiavala kazati: Uvijek
u imati svoju djecu, a Lidiji je to bilo strano i prezirala ju je. Jadne isprane kuanice, pomislila je
jednom, koje ive praznim, razoaranim ivotima bez strasti, nezaposlene i bez iega svoga, potpuno
ovisne o nekom mukarcu, sve se one, kad im voda doe do grla, tako tjee. Kada nemaju para ili se
prestanu eviti, kada vie ne mogu uvui guzicu u neku staru suknju ili ih mu ostavi, jedini preostali trun
dostojanstva im je da e uvijek imati svoju djecu. Djeca su zadnja linija obrane prije njihova potpunog
ivotnog poraza.
Nekoliko puta tih dana Lidija je s nejasnom namjerom uzimala mobitel. as bi joj dolo da nazove Dinka,
a as opet da izbrie njegov broj iz memorije. Naposljetku nije uinila ni jedno ni drugo. Nazvao je on
nju, jednog predveerja dok je, po novinskom receptu u kojemu je zacijelo bila neka greka, pokuavala
napraviti pikantne lazanje sa sirom.
E, sluaj, kazao je zbog neega jako veseo, pria san jednon prijatelju o tebi.
Ma, nemoj, odbrusila je Lidija nezadovoljno gledajui lazanje u penici. ta si to pria o meni?
Ovo o plaanju, kako bi ti tila bit kurva i to, rekao je Dinko smijui se. A on mi je reka da bi rado tija
bit s tobon.
Lidija je osjetila kako drhti.
On te je vida po gradu i govori da si ba dobra enska, nastavio je on vedro, da bi on platija koliko
god
pita. udi se meni da ja neu da platin, a ja mu govorin: Sluaj, jebi ga, Marine...', Marin se on zove...
'ta u, kad se meni omililo mukte, pa mi je sad malo bezveze...'
Dinko, nisi valjda toliko blesav da si nekome pria o nama? prekinula ga je malo se sabravi.
Zato? upitao je nevino.
Zato to je to bila igra, konju, prosiktala je uznemireno etajui s kraja na kraj kuhinje. Kako ne
razumi, to je tribalo bit samo izmeu tebe i mene. To je bilo neto nae, kretenu, a ti si rastrubio
okolo...
Nian rastrubio, samo san tom jednom prijatelju reka.
Svejedno je li jedan ili ih je pedeset, nisi to nikome smija govorit. Jesi li ti normalan? Sta e sad taj
ovik mislit o meni?
Ti ga ionako ne zna.
Sta ima veze je li ga ja znan ili ne znan, kad on zna mene. Jeben ti ivot, s kojon ja budalon iman posla!
Ti si stvarno mislija da ja..., rekla je Lidija i zastala naslonivi se elom na kredenac. Umor ju je
ispunio, nije imala snage vie nita objanjavati.
Sta? upitao je njezin sada bivi ljubavnik s druge strane.
Ona je prekinula vezu. Vani se spustio mrak i u stanu je zahladilo. Zatvorila je balkonska vrata. Legla je
na kau i sklupala se pod dekom, vrsto se umotala. Predmeti su jedan po jedan nestajali u tamnim
uglovima sobe. Uskoro su se vidjele samo sjajne etvrtaste brojke ure na videorekorderu. Iz kuhinje je
resko zazvonio alarm tednjaka. Ispoetka bi joj se kratko i neugodno trznuo neki mii, ali onda se
umirila i vie nije osjeala ruke, ni noge, nita. Teina se udesno povukla iz nje. Mogla je tako biti
negdje u svemiru, uinilo joj se, i lebdjeti u crnom nitavilu u kojemu samo neka daleka zvijezda svijetli
19:23. No, tada je osjetila da joj se piki i tijelo se vratilo, kau je ponovno bio pod njom i deka na njoj,
jasno je osjetila prisutnost predmeta u mraku. Uope, sve je nekako bilo jasnije. Uzela je mobitel i
nazvala Dinka.
Kako si reka da ti se zove taj prijatelj? upitala je prije nego to je on stigao ita kazati.
Marin.
I on stvarno postoji? Ti si mu stvarno reka da san ja kurva?
Dinko je utio. Bilo mu je valjda neugodno. Lidiji nije.
On bi, kae, platio? nastavila je.
Ti bi stvarno...?
Jesi li mu reka koliko train?
Jesan.
Reci mu da me nazove.
Prekinula je vezu i ustala. Otila u kupaonicu i popikila se. Vratila se u kuhinju i iz penice izvadila
pikantne lazanje sa sirom, koje nisu ba nimalo bile nalik onima na fotografiji u novinama, kada joj je
zazvonio mobitel.
Marin je, kazao je mukarac s druge strane promuklo.
***
Oe li te smetat ako zapalin?
Lidija je zaueno podigla obrve, a mukarac je to krivo shvatio i vratio cigaretu u kutiju.
Ne, ne, samo ti zapali, rekla je Lidija.
On je ponovno izvadio cigaretu i zapalio, a ona je, pokrivajui se plahtom po grudima, znatieljno
promotrila tako bizaran primjerak mukarca, koji u svome stanu, od ene kojoj je upravo platio za evu,
pita doputenje da pui. Tada se sjetila otkud joj je poznat. S Brankom i Marom jednom je izala na pie i
u kafiu sluajno vidjela Dinka gdje sjedi s nekom dvojicom. Dinko joj je kratko
namignuo, ona se njemu nasmijeila i to nije ostalo neprimijeeno u njegovu drutvu. Lidija je uoila
kako se mladi tip za stolom nagnuo i neto upitao Dinka, zatim Dinka kako mu cerei se aptom odgovara.
Onda se frajer lagano okrenuo, kriom je pogledao, a Lidiji je istog asa bilo jasno da su o njoj priali i
ivciralo ju je to su mukarci djetinjasto indiskretni. Crkli bi da se ne pohvale kako su negdje sa strane
umoili. S druge strane, opet, malo joj je i laskalo da se njen ljubavnik hvali s njom. Elem, onaj to se u
kafiu okrenuo da je pogleda bio je ovaj ovdje.
Zapravo je moglo biti i gore, pomislila je gledajui mu blijedu kou osutu madeima i nazubljeni hrbat
kraljenice koji je dolje na kriima zavravao busenom ravnih i mekanih ugljenocrnih dlaka. Lidija je
znala za tu pojavu, njezin je sin imao iste takve dlake kada se rodio. Sve ih bebe imaju u prvih mjesec
dana, a samo rijetkima, kao ovome Marinu, one ostanu za cijeli ivot. inio joj se krhak, kao djeak zbog
tih dlaka, i madea, i zbog svoje plahe uljudnosti.
Bi li i ja mogla dobit jedan duvan?
Ajme, oprosti, prenuo se mukarac istresajui cigaretu iz kutije, nian te ni pita.
Nema veze.
Ispoetka je, naravno, bila nervozna. Pjevuila je u sebi iznova i iznova reklamu za neki duan ribolovne
opreme, koju je tog jutra ula na radiju. Nikako se nije uspijevala otresti idiotskog songa o umjetnim
mamcima i tapovima, dok se na dnu Tolstojeve osvrtala da sluajno ne naie netko poznat i zaustavi se
ba u asu kada muterija doe po nju. U etiri su se dogovorili i ona je odluila da ga ne eka ni sekunde
due od toga. Ako ga nema do esnaestnulanula, molim lijepo, nema ni nje. Znojila se kao prase. Premda
nije bilo osobito toplo, jednostavna
plava majica, koju je izabrala kao najmanje kurvinsku od svega to je imala u ormaru, pod jednim je
pazuhom ve lagano promoila. Siva se Vectra pokraj nje zaustavila u petnaest i pedeset osam. Mukarac
se nagnuo da joj otvori vrata, a ona je hitro ula i ukipila se na prednjem sicu.
Dobar dan, rekao je.
Je, kazala je Lidija.
To je bilo sve to je u tom asu mogla artikulirati.
Lidija?
Lidija je kimnula.
Ja san Marin, drago mi je.
Lidija je ne gledajui ga pruila ruku u stranu. Imao je vlaan dlan. Poli su. On je stanovao na
Bavicama, u jednoj od onih tihih zavuenih uliica, u oronuloj vili sa zaputenim vrtom. Davna, malo
izlizana rasko vidjela se u masivnom, gdjeto otuenom tamnom namjetaju. Sve je bilo puno knjiga.
Snopovi pranjavih novina stajali su naslagani po podu uza zidove s mjestimice ispucalom bukom. On se
zaustavio pokraj starog kaua na kojemu je, vjerojatno ba zbog ovoga, bio prostrt ist bijeli lancun. Tip
je, saznala je, bio sudac. ak je i u novinama itala o njemu, i to ne u crnoj kronici, nego naprijed, na
politikim stranicama. Dosta se govorilo o njemu, premda je bio dosta mlad, moda i mladi od nje. Tek
tu, u stanu, osmjelila se bolje ga pogledati. Imao je tamnu, vrstu, malo valovitu kratku kosu i usko
pravilno lice na kojem se isticao krupan slomljeni nos.
Je li vam pae?
Lidija je slegnula ramenima. On je izvadio novanicu, spustio je na niski stoli pokraj kaua i uhvatio
raskopavati koulju. Ona se izula.
Zapravo je moglo biti puno, puno gore. Taj Marin je bio... pa sad, bio je u svakom sluaju totalno drukiji
od Dinka. Njezin advokat bio je pomalo sirovina i nakon
seksa s njim Lidiji se uvijek nekako inilo kao da ju je kombajn pregazio. Njezine spoznaje o kombajnima
bile su, dodue, dosta oskudne, ali ono to bi tu i tamo letimice vidjela u poljoprivrednim emisijama bilo
je dosta nalik Dinkovu stilu. I Lidija bi grijeila duu kada bi rekla da joj se to nije svialo, no ipak,
vidjela je da joj vrlo odgovara i kada je u krevetu, ili na kauu, da budemo sasvim precizni, netko predan
i strpljiv, kada se malo due ljubi i obrati pozornost na njezin vrat, ili unutranju stranu bedara, ili kada
ga ne mora zamoliti da joj dira bradavice dok se ona propinje na njemu...
Ovo je sasvim zgodno ispalo, Lidija nikada ne bi pomislila da netko moe biti tako paljiv prema kurvi.
Naposljetku se uspjela opustiti i dok je gledala kako joj okrenut leima pui, poeljela je da moe, da to
nije neprilino od nje, pruiti ruku i dirati ga niz kraljenicu, sve do onih mekanih ugljenocrnih dlaka.
Minute su prolazile i njoj se ba nikamo nije urilo. A ni on se nije inio ovjek zatrpan obavezama.
uj, rekao je nakon duge utnje, bi li se mogli jo koji put vidit?
Pa okej, nema problema..., kazala je Lidija.
Marin se okrenuo prema njoj.
A bi li ti moda, upitao je, otila koji put, ta ja znan, u kino s menon?
U kino? zaudila se Lidija.
U kini, ili na piu, ili... tako, malo vanka da izaemo?
Ti i ja?
E.
A ta emo gledat u kinu? bilo je najinteligentnije ega se Lidija mogla sjetiti u tom trenutku.
Vidija san da je doa ovi novi Tarantino.
Ajde, moe.
Onda su jo malo utjeli. Lidija je ugasila opuak u pepeljari.
Ove pare vrati u dep, kazala je pokazujui na novanicu na stolu. To je bila zajebancija.
I od tog vremena su njih dvoje skupa. Prije nego se ona pravo i prokurvala, on ju je ponovno uinio
potenom enskom.
Sadraj
Pomou trikova ....................................................................5
Tomo i Kamiko ................................................................11
ivot ima smisla ..................................................................21
Pioniri maleni......................................................................29
Skakavci ..............................................................................39
Nepokoreni grad..................................................................51
Diana i Fantom ..................................................................57
Dok nas smrt ne rastavi ......................................................63
Zadivite drutvo! ................................................................69
Ljubo ..................................................................................75
Tri kralja, fali Bastoni..........................................................83
Pornoasopis ........................................................................89
ianje ................................................................................93
Edita....................................................................................97
Crvenokosa........................................................................101
pijunska ponoka ............................................................109
Gola ministrova ki ..........................................................115
Utrka u naoruanju ..........................................................127
Paa ..................................................................................133
ega ste se odrekli u korizmi ............................................139
Veliki oping......................................................................145
Pokai koliko me cijeni ....................................................153
L
Knjinica Zelina
540018515