1.5.

VODOZAHVATI

Vodozahvati su graevine kojima se zahvaa vode iz izvorita i

odvodi prema potroaima.

Vrsta vodozahvata ovisi o karakteru izvorita, tako da razlikujemo:

(1) vodozahvate atmosferskih izvorita,

(2) vodozahvate povrinskih izvorita,
(3) vodozahvate podzemnih izvorita.

1.5.1. VODOZAHVATI ATMOSFERSKIH IZVORITA

Primjena ovih vodozahvata je najea na krkim terenima i primjerena za manja naselja.

Osnovu vodozahvata atmosferskih izvorita ini zahvatna graevina ija je povrina obraena da
prihvati i usmjeri pale oborine prema jednoj toki, slika 1.5::01.
 Slika 1.5::01 Vodozahvat atmosferskih izvorita
(a) zahvatna graevina; (b) cisterna
1 sabirna povrina; 2 odvod sakupljene vode; 3 muljni ispust; 4 ograda; 5 obodni kanal; 6 sabirna komora
(vodosprema); 7 dovod sakupljene vode; 8 zahvatna komora; 9 pjeani filtar
Izraz atrnja ili gustirna upotrebljava se kao sinonim za vodozahvat koji se sastoji od zahvatne
graevine (sabirne povrine) i cisterne za vodu. Cisternom se rjeava varijacija u potronji vode u
odnosu na prispjelu koliinu palih oborina.
Funkcionalne dimenzije ovih graevina naelno se odreuju pomou rauna vjerojatnosti za
najduu suu i najmanje godinje oborine u projektnom razdoblju (15 do 30 [godina]). No, u praksi
se pristup pojednostavljuje pretpostavljajui da najdulja sua traje m [d] (obino m = 90 [d]), a
podatak o najmanjoj godinjoj visini oborina, Hg,min [mm], za usvojeno projektno razdoblje dobije se
obradom podataka s najblie kiomjerne stanice.
Ako je Nk [stanovnik] broj stanovnika na kraju projektnog razdoblja, qsp [l stanovnik-1 d-1] specifina
potronja vode i c [1] koeficijent otjecanja sa sabirne povrine, onda je njezina minimalno potrebna
veliina, Ap [m2], definirana izrazom:

365 N k qsp (1.5-01)

Ap =
c H g ,min

Volumen cisterne, Vc [m3], treba biti dostatan za cjelokupnu potronju u vrijeme sue, tj. m [d], tako
da je definiran izrazom:

Vc = 10 3 N k qsp m (1.5-02)
Sabirne povrine i cisterne izvode se od vodonepropusnog betona. Takoer je potrebno sabirnu
povrinu zatiti ogradom visine barem 1.5 [m], a cisternu zatvoriti (iz zdravstvenih razloga) i
ugraditi pjeani filtar ispred zahvatne komore (radi dobivanja filtrirane vode). Kod cisterne se
izvodi i termika izolacija koja se uglavnom postie nasipavanjem sloja zemlje debljine cca 0.5 [m].

1.5.2. VODOZAHVATI POVRINSKIH IZVORITA

Vodozahvate povrinskih izvorita moemo klasificirati na:

(1) vodozahvate na rijekama (u prirodnom ili u reguliranom stanju),

(2) vodozahvate na (2a) jezerima (prirodnim akumulacijama), (2b) umjetnim akumulacijama i
(2c) kanalima,
(3) vodozahvate na morima.

Pored ovih postoje i vodozahvati povrinskih izvorita koji se u samoj tehnici zahvaanja vode vrlo
malo razlikuju od navedenih, ali sadre odreene specifinosti, kao npr.:

(i) vodozahvati na planinskim potocima, koji su kao izvorita u pravilu nezagaeni i predstavljaju
idealna rjeenja za opskrbu vodom. Nedostatak im je to su esto vrlo udaljeni od potroaa,
(ii) vodozahvati na plitkim rijenim tokovima.
1.5.2 1. Vodozahvati na rijekama

Kod projektiranja rijenih vodozahvata potrebno je da uz prethodno navedene ope znaajke:

(i) poloaj vodozahvata osigurava ravnomjerno optjecanje vode oko samog objekta,
(ii) suenje korita rijeke uvjetovano prisustvom vodozahvata bude minimalno, kako ne bi dolazilo
do deformacija rijenog korita,
(iii) vodozahvat bude smjeten uzvodno od mjesta uputanja otpadnih voda u vodotok,
(iv) vodozahvat bude izveden na mjestu u rijenom koritu na kojemu se ne primjeuje intenzivno
taloenje rijenog nanosa i ne deava ruenje obale (kao rezultat odronjavanja ili klizanja),
(v) vodozahvat ne bude lociran na mjestu gdje se formira ili nagomilava led,
(vi) vodozahvat na plovnim rijekama bude smjeten izvan plovnog puta.

Prema tome, pravilan izbor rijenog vodozahvata mogu je jedino na osnovi detaljne analize
spomenutih znaajki i njihovom kompleksnom sagledavanju.
Danas ne postoji sasvim odreena i ope prihvaena klasifikacija vodozahvata na rijekama.
Razlog tome lei u injenici to postoje znaajne specifinosti projektiranih i izvedenih rijenih
vodozahvata.
Meutim, generalno se ipak mogu nazrijeti etiri osnovne vrste rijenih vodozahvata:
(1) fiksni priobalni vodozahvati,
(2) vodozahvati u rijenom koritu,
(3) plovni vodozahvati,
(4) pokretni priobalni vodozahvati.

U praksi su najei sluajevi prve dvije vrste vodozahvata.

(1) Fiksni piobalni vodozahvati, slika 1.5::02, lociraju se na obalnom pokosu i zahvaaju vodu
neposredno iz rijenog korita. Crpke, pomou kojih se voda transportira do ureaja za
kondicioniranje vode, mogu biti smjetene u posebnoj zgradi crpne stanice, kao to je prikazano
na slici 1.5::02(a), ili u samom vodozahvatu, slika 1.5::02(b), (c), i (d).
 Slika 1.5::02 Sheme fiksnih priobalnih vodozahvata
(a) sa crpkama u posebnoj zgradi; (b), (c) i (d) sa crpkama u vodozahvatu
1 zahvatna komora; 2 ulazni otvori s reetkama; 3 mrea; 4 pregrada; 5 usisna cijev; 6 crpni spremnik; 7 crpka;
8 zgrada crpne stanice; 9 potisni cjevovod; NV niski vodostaj; VV visoki vodostaj; Hst,us usisna statika visina dizanja

Osnovni dio ove vrste vodozahvata je zahvatna komora, obino armiranobetonska, iji prednji zid
zalazi neposredno u rijeno korito. U zahvatnu komoru voda ulazi kroz otvore s reetkama,
smjetenim u prednjem zidu, i zahvaa crpljenjem kroz usisnu cijev. Reetke se ugrauju radi
spreavanja ulaska u zahvatnu komoru relativno krupnijih predmeta koje pronosi rijeka.
Time se istovremeno obavlja i prethodno grubo mehaniko ienje vode. Takoer, radi
zadravanja neistoa koja se nalazi u vodi (npr. planktoni, vodno bilje), odnosno zbog zatite
usisnih cijevi i crpnih agregata, u pregradi koja dijeli zahvatnu komoru od crpnog spremnika
(crpnog bazena) dodatno se ugrauju mree.
Fiksni priobalni vodozahvati s crpkama u samom vodozahvatu, slika 1.5::02 (b), (c), i (d),
primjenjuju se u sluaju povoljnih geomehanikih prilika. Zgrada crpne stanice moe biti
prislonjena uz vodozahvat, slika 1.5::02(b), ili s njima konstrukcijski initi cjelinu, slika 1.5::02(c) i
(d).
Da bi se osigurala neprekidna opskrba vodom potrebne su barem dvije zahvatne komore s po dva
crpna bazena sa crpkama.
Kod rjeenja vodozahvata prikazanih na slici 1.5::02(c) i (d) potrebno je za smjetaj crpki izvesti
vodonepropusne komore.
Primjena vertikalnih (centrifigalnih) crpki, slika 1.5::02(d), omoguuje znatno smanjenje volumena
objekta.
(2) Vodozahvati u rijenom koritu, slika 1.5::03, karakterizirani su lociranjem zahvatne graevine
(vodozahvatne glave) u rijenom koritu.
Ova vrsta vodozahvata najee se primjenjuje kod relativno blago nagnutih obala, gdje se
potrebne dubine za zahvaanje vode nalaze na veoj udaljenosti od obale.
 Slika 1.5::03 Shema vodozahvata u rijenom koritu
(a) vodozahvat; (b) detalj vodozahvatne betonske glave
1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik;
6 crpna stanica; 7 potisni cjevovod; 8 reetka; 9 ulazni difuzor
(difuzor = ulazni, prorupani ili reetkom opremljeni dio cjevovoda)

U koritu rijeke, na odabranom mjestu zahvaanja vode, izvodi se vodozahvatna glava na koju se
(do sabirne komore) nastavlja gravitacijski tlani cjevovod. Cjelokupna konstrukcija i oprema
vodozahvata ove vrste je u biti istovjetna fiksnom priobalnom vodozahvatu sa slike 1.5::02, s
razlikom to voda ne ulazi kroz otvore nego gravitacijskim cjevovodom.
Radi neprekidnosti vodoopskrbe potrebna su barem dva gravitacijska cjevovoda s po dvije crpke.
U odreenim uvjetima (obalni profil, amplitude vodnih razina) mogue je kod visokih vodostaja
vodu zahvaati i kroz otvore predviene u prednjem zidu sabirne komore, slika 1.5::04, dakle, kao
i kod fiksnog priobalnog vodozahvata.

Slika 1.5::04 Shema kombiniranog vodozahvata u rijenom koritu

(a) vodozahvat; (b) detalj armiranobetonske vodozahvatne glave
1 vodozahvatna glava; 2 gravitacijski tlani cjevovod; 3 sabirna komora; 4 usisna cijev; 5 crpni spremnik;
6 ulazni otvor s reetkom; 7 reetka; 8 ulazni difuzor

(3) Plovni vodozahvati, slika 1.5::05, su zapravo plovne crpne stanice koje se sastoje od crpki
postavljenih na baru ili ponton, tako da se visinski poloaj crpki mijenja s oscilacijama vodostaja,
pri emu usisna visina ostaje stalna, dok se potisna visina mijenja promjenom vodostaja (nii
vodostaj vea potisna visina, i obrnuto).
Ove vodozahvate treba uz naelu smjestiti u rijenim zaljevima gdje su eliminirana mogua
oteenja vodozahvata prouzrokovana udarom leda ili balvana koje pronosi voda.
 Slika 1.5::05 Shema plovnog vodozahvata
1 usisna cijev; 2 crpna stanica; 3 bara ili ponton; 4 elastini potisni cjevovod

Radi zadravanja plovne crpne stanice na jednom mjestu potrebno je njeno osiguranje sidrima.

(4) Pokretni priobalni vodozahvati su u biti crpne stanice tipa uspinjae, slika 1.5::06. Crpke su
smjetene na kolicima ili vagonu koji se u granicama promjene vodostaja kreu po kolosijeku
poloenom okomito na rijeni tok. Voda se zahvaa crpkama iz rijeke kroz krajeve usisnih cijevi
zatienih sitima.
Uzdu kolosijeka se polae fiksni potisni cjevovod s vertikalnim odvojcima na koje se prikljuuje
elastini potisni cjevovod. Pri potiskivanju vode u jedan od odvojaka, ostali su zatvoreni.
 Slika 1.5::06 Shema pokretnog priobalnog vodozahvata
1 pokretna crpna stanica; 2 vitlo; 3 usisna cijev; 4 fiksni potisni cjevovod; 5 vertikalni odvojci;
6 elastini potisni cjevovod; 7 kolosijek

Vrijeme zadravanja vagona ili kolica na jednom mjestu vertikalne pozicije istovjetno je trajanju
pripadnog vodostaja.

1.5.2 2. Vodozahvati na jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima

Kod zahvaanja vode iz jezera, umjetnih akumulacija i kanala (voda stajaica) mogu se u naelu
koristiti vodozahvati veine vrsta opisanih prethodno. Odreene posebnosti su uvjetovane
spoznajama da kod ovih vodozahvata treba izbjegavati njihovo lociranje na mjestima (zonama):
(i) naglih promjena obalnih pokosa,
(ii) nepovoljnih geomehanikih uvjeta,
(iii) intenzivnog taloenja nanosa,
(iv) pojave leda,
(v) skupljanja naplavina i akvatinog bilja,
(vi) izraenijih temperaturnih oscilacija vode,
(vii) oneienja (zagaenja) vodnog bazena otpadnim vodama, u kom sluaju treba paljivo
analizirati strujanja vodnih masa koja nastaju u bazenima i izazivaju nepovoljno premjetanje
oneienja koje dospijeva u vodu.

Dakle, vodozahvat se nastoji smjestiti tamo gdje je mogue dobiti najistiju (najkvalitetniju) vodu.
Openito, voda u jezerima, umjetnim akumulacijama i kanalima je u odnosu na rijenu vodu
karakterizirana manjom mutnoom, ali zato esto puta izraenijom bojom i mirisom (kao posljedica
biljnog i ivotinjskog svijeta).

(1) Vodozahvati na jezerima se u odnosu na rijene vodozahvate uglavnom razlikuju po rjeenju

zahvatne graevine.
Za zahvaanje manjih vodoopskrbnih koliina je na slici 1.5::07(a) prikazana vodozahvatna glava
izvedena od elinih ili plastinih cijevi, zatiena reetkom i izdignuta od dna 5 do 6 [m].
Kod zahvaanja veih koliina vode mogue je kao zahvatnu graevinu koristiti vodozahvatni
toranj, slika 1.5::07(b), gdje su ulazni otvori za vodu postavljeni na nekoliko visina kako bi se u
svako doba godine mogla zahvaati najkvalitetnija voda.
Ovakva vrsta zahvatne graevine koristi se i kod akumulacija.

(2) Vodozahvati na akumulacijama takoer mogu biti zasnovani na nekoliko naela zahvaanja
vode, od kojih su najei prikazani na slici 1.5::07(b) i (c). Ovaj potonji princip zahvaanja vode
odnosi se na sluaj kada je zahvatna graevina izvedena u sklopu betonske pregrade (brane).

(3) Vodozahvati na kanalima su po konstrukcijskim osobinama veinom analogni s rijenim

vodozahvatima.
Zahvatne graevine su najee obalnog tipa, slika 1.5::07(d1), ili smjetene na dnu kanala, slika
1.5::07(d2).
 Slika 1.5::07 Shema zahvatnih graevina
(a) na jezeru; (b) na jezeru i akumulaciji; (c) na akumulaciji; (d) na kanalu
1 gravitacijski tlani ili usisni cjevovod; 2 ulazni otvori s reetkama; 3 reetka; 4 ulazni difuzor
NV niski vodostaj; SV srednji vodostaj; VV visoki vodostaj
1.5.2 3. Vodozahvati na morima

Prilikom izbora naina zahvaanja morske vode neophodno je sagledati specifinosti morskog
priobalja:

(i) utjecaj djelovanja morskih valova, morskih struja i promjena morskih razina,
(ii) geoloke i geomehanike prilike priobalnog pojasa i eventualni donos nanosa,
(iii) prisustvo akvatine flore i faune u morskoj vodi (obratanje),
(iv) korozivno djelovanje morske vode.

Zahvat morske vode moe biti smjeten na:

(a) otvorenoj obali,

(b) prirodno zatienom zaljevu,
(c) unutar (lukog) akvatorija zatienog graevinom tipa lukobran ili valobran.

U pogledu sigurnosti konstrukcije vodozahvata (dinamiko djelovanje morskih valova i struja),

najvee pogodnosti prua smjetaj morskih vodozahvata u akvatoriju. Meutim, ako se radi o
lukom akvatoriju, to su u pravilu i zone najvee koncentracije zagaenja, to moe biti
eliminatornim u smislu koritenja takve lokacije za vodoopskrbu.

Bez obzira koja se vrsta i mjesto morskog vodozahvata odabire, dobro poznavanje tehnologije
izvoenja pomorskih radova i ponaanja objekta u uvjetima eksploatacije (s obzirom na specifini
karakter morske sredine), ostaju temeljni parametri uspjenog zahvaanja morske vode.
1.5.3. VODOZAHVATI PODZEMNIH IZVORITA

Vrsta graevine za zahvaanje podzemne vode prvenstveno ovisi o dubini njenog rasprostiranja,
dubini toka podzemne vode i njegovoj izdanosti.

Sukladno ovim pokazateljima, vodozahvati podzemnih izvorita se mogu svrstati u tri skupine:

(1) horizontalni vodozahvati,

(2) vertikalni vodozahvati: (2a) kopani, (2b) bueni i (2c) zabijeni zdenci,
(3) graevine za kaptau izvora.

1.5.3 1. Horizontalni vodozahvati

Ova vrsta vodozahvata, slika 1.5::08, se koristi kada je podzemna voda sa slobodnim vodnim
licem relativno plitko (5 do 7 [m] ispod povrine terena ) i s manjom dubinom toka.
 Slika 1.5::08 Definicijska shema horizontalnog vodozahvata
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 horizontalni vodozahvat;
6 sabirni zdenac; 7 razina vode u sabirnom zdencu; 8 usisna cijev; 9 crpka; 10 potisni cjevovod;
11 smjer strujanja podzemne vode

Horizontalni vodozahvati se prvenstveno izvode kao drenane cijevi i vodozahvatne galerije,

poloene u donjoj zoni vodonosnog sloja (obino neposredno na podinu) i najee okomito na
smjer strujanja podzemne vode. U cijevi i galerije voda dotjee gravitacijski i otjee u sabirni
zdenac, odakle se dalje potiskuje crpkama.
Oko drenanih cijevi i vodozahvatnih galerija ugrauje se pjeano ljunani filtar. Njegova je
zadaa da sprijei unoenje (u cijevi i galerije) vrstih estica iz vodonosnog sloja.
Konstrukcije horizontalnih vodozahvata moemo klasificirati na:

(1) rovovske vodozahvate,

(2) cijevne vodozahvate,
(3) vodozahvatne galerije ili galerijske vodozahvate.

(1) Rovovski vodozahvati, slika 1.5::09(a), su horizontalni vodozahvati s kamenom (tucanikom)

ispunom, filtarskim pjeano ljunanim zasipom i nepropusnim glinenim slojem (ekranom), koji
ima funkciju zatite vodozahvata od oneienja s povrine terena.

(2) Cijevni vodozahvati, slika 1.5::09(b), se najee izvode od keramikih, betonskih,

armiranobetonskih ili plastinih cijevi, prorupanih na gornjoj polovini. Cijevi su krunog ili jajolikog
profila, s filtarskim pjeano ljunanim zasipom i glinenim ekranom.

(3) Vodozahvatne galerije se obino izvode od betona i armiranog betona. Slue za zahvaanje
relativno veih koliina vode. Uglavnom su prohodne, krunog ili jajolikog profila. Stoga su
minimalne dimenzije jajolikih profila, B/H = 700/1 600 [mm], a krunih, D = 1 000 [mm].
Na slici 1.5::09 (c) prikazan je popreni presjek prohodne, jajolike, armiranobetonske galerije s
bonim otvorima u stjenkama. U visini otvora je izveden filtarsko ljunani zasip, a po po potrebi
se ugrauje i nepropusni glineni ekran.
 Slika 1.5::09 Sheme horizontalnog vodozahvata
(a) rovovski vodozahvat; (b) cijevni vodozahvat; (c) vodozahvatna galerija
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 kamena (tucanika) ispuna; 5 prorupana cijev; 6 galerija;
7 boni otvori; 8 ljunani zasip; 9 pjeani zasip; 10 nepropusni glineni sloj; 11 materijal od iskopa

Proraun dotoka u horizontalne vodozahvate (galerije) poloene na vodoravnom

vodonepropusnom sloju, odnosno u donjoj zoni toka podzemne vode sa slobodnim vodnim licem,
slika 1.5::10, zasniva se na Dupuitovoj postavci i analizi ustaljenog strujanja kada je koliina
crpljenja u ravnotei s dotokom.
 Slika 1.5::10 Strujanje podzemne vode prema galeriji
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha
(dinamika razina podzemne vode)

Tada je dotok, Q [m3 s-1], u horizontalnu galeriju pravokutnog poprenog profila za sluaj njenog
dvoranskog prihranjivanja dan izrazom:

H o2 ho2
Q = Qdvo = k Lg (1.5-03)
Bo

a za sluaj jednostranog prihranjivanja izrazom:

H o2 ho2
Q = Qdvo = k Lg (1.5-04)
2 Bo
gdje su:
k - koeficijent procjeivanja, [m s-1],
Lg - duljina galerije, [m],
Ho - dubina (toka) podzemne vode, [m],
ho - dubina vode u galerijskom vodozahvatu, [m],
Bo - irina utjecaja galerije, [m].

1.5.3 2. Vertikalni vodozahvati

Ovi se vodozahvati izvode kao:

(1) kopani zdenci,

(2) bueni zdenci,
(3) zabijeni zdenci.

Za javne je vodovode najrairenija primjena buenih zdenaca, a u nekim sluajevima i kopanih

zdenaca. Zato e se ovdje analizirati ove dvije skupine zdenaca. Zabijeni zdenci su primjereni za
individualnu vodoopskrbu.
(1) Kopani zdenci se obino koriste radi dobivanja podzemne vode sa slobodnim vodnim licem
koja se nalazi na dubinama do 20 (iznimno do 40) [m].
Samo u rijetkim sluajevima ovi se zdenci koriste za dobivanje artekih i subartekih voda pod
manjim tlakom.
Kopani zdenci se preteno izvode kao nepotpuni, tako da je dotok kroz dno i kroz otvore u
stjenkama zdenca, slika 1.5::11.

Slika 1.5::11 Shema nepotpunog kopanog zdenca

1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode;
5 dinamika razina podzemne vode; 6 no; 7 pjeanoljunani filtar; 8 poploenje;
9 glinena brtva; 10 - otvori
Unutarnji promjer zdenca, D [m], uglavnom ne prelazi 3 do 4 [m], dok dubina vode u zdencu, ho
[m], treba (radi njenog zahvaanja) iznositi najmanje 1 (bolje 2) [m].
Kod manjih dubina toka podzemne vode izvode se i potpuni zdenci.
Ako izdanost jednog zdenca ne zadovoljava, umjesto poveanja njegovoga promjera poveava
se broj zdenaca, dakle, izvodi se grupa zdenaca.
Tada se zdenci obino rasporeuju uzdu linije okomito na smjer strujanja podzemne vode, slika
4.5::11, i meusobno spajaju:
(i) sifonskim cjevovodom (ako je do razine vode u zdencu najvie 7 [m]),
(ii) gravitacijskim tlanim cjevovodom (za sluaj artekih i subartekih voda),
(iii) potisnim cjevovodom (posredstvom podvodnih crpki, ako je do razine vode u zdencu vie
nego to je usisna visina sifonskog cjevovoda).

Promjer dovodnog cjevovoda se idui prema sabirnom zdencu sukcesivno poveava.

Radi samoienja profila, sifonski se cjevovodi polau s neznatnim usponom prema sabirnom
zdencu, a gravitacijski i potisni s neznatnim padom.

Zahvaanje prispjele vode ostvaruje se u pravilu iz sabirnog zdenca, koji se esto koristi i kao
objekt u kojemu su smjetene crpke za daljnje potiskivanje vode, slika 1.5::12.
Pri tome poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice moe biti rubno (na kraju grupe zdenaca), slika
1.5::12(A) ili centralno, slika 1.5::12(B).
 Slika 1.5::12 Situacijska shema spojenih kopanih zdenaca
(A) rubni poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice; (B) sredinji poloaj sabirnog zdenca i crpne stanice
(a) spajanje zdenaca pomou sifonskih ili gravitacijskih tlanih cjevovoda
(b) spajanje zdenaca pomou potisnih cjevovoda (posredstvom podvodnih crpki)
(a1), (b1) sa crpkom u sabirnom zdencu; (a2), (b2) sa zasebnom crpnom stanicom
1 kopani zdenac; 2 kopani zdenac s podvodnom crpkom; 3 sabirni zdenac; 4 sabirni zdenac sa crpkom;
5 zasebna crpna stanica; 6 sifonski ili gravitacijski tlani cjevovod; 7 dovodni potisni cjevovod;
8 usisna cijev; 9 odvodni potisni cjevovod
Kopani zdenci se mogu izvoditi:
(a) na licu mjesta,
(b) montano.

(a) Izvedba kopanih zdenaca na licu mjesta je primjerena ako podzemna voda nije duboko, ako
kod iskopa nema obruavanja materijala i u sluaju veih promjera zdenaca.
Nakon iskopa zidanje se vri mjesnim materijalom (lomljenim kamenom ili opekom), u gornjem
dijelu u mortu, a u donjem dijelu, koji prima vodu, u suho, slika 1.5::13(a).
Kopani zdenci se na licu mjesta mogu izvoditi i od kalupnog betona i armiranog betona.
(b) Izvedba kopanih zdenaca montano predstavlja suvremeni nain gradnje ovih zdenaca. Sastoji
se u sputanju gotovih (montanih) betonskih ili armiranobetonskih prstenova, najee
postupkom potkopavanja,

Slika 1.5::13 Izvedba kopanih zdenaca

(a) na licu mjesta; (b) montano
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 zidanje u suho; 5 zidanje u mortu; 6 betonski prsten; 7 no
Ovaj se postupak sastoji u tome da se na mjestu izvedbe zdenca postavi prvi (najdonji) prsten, koji
na donjem obodu ima izveden lijevanoeljezni, elini ili armiranobetonski no, ija je funkcija
lake prodiranje prstenova u tlo. Zatim se zdenac po cijelom unutarnjem obodu lagano i
ravnomjerno potkopava tako da postavljeni prsten polagano tone uslijed vlastite teine.
Kada prvi prsten bude potpuno utisnut u tlo, nad njim se postavlja sljedei i postupak se ponavlja
sve dok se ne postigne projektirana dubina.

Ako prilikom izvedbe kopanog zdenca sile trenja nadvladaju optereenje vlastitom teinom
prstenova, postavlja se dodatno optereenje (npr. vreama cementa, elinim profilima i sl.)
U prstenovima koji su u zoni toka podzemne vode izvode se otvori za ulazak vode u zdenac.
Duljina prstenova je obino 1 [m].
Razlozi postavljanja filtra i glinene brtve istovjetni su onima kod horizontalnih vodozahvata.

(2) Bueni zdenci se primjenjuju za dobivanje podzemne vode na veim dubinama rasprostiranja
njezinog toka, od desetak do nekoliko stotina metara, i njegove vee dubine (debljine).
Ova se vrsta zdenaca moe koristiti za dobivanje podzemnih voda sa slobodnim vodnim licem i
pod tlakom (artekih i subartekih voda). U oba sluaja zdenci mogu biti izvedeni kao potpuni i
nepotpuni.
Prednosti buenih zdenaca pred ostalim zahvatima podzemnih voda su izmeu ostalog:

(i) (praktiki) neograniena dubina zahvaanja vode,

(ii) neovisnost o geolokom sastavu tla,
(iii) dobivanje relativno veih koliina vode uz maksimalnu pogonsku sigurnost,
(iv) besprijekornost u sanitarnom pogledu zbog vrlo male mogunosti vanjskog oneienja vode,
(v) ekonominost.

Bueni zdenci se izvode buenjem u tlu vertikalnih cilindrinih buotina zatienih (najee)
elinim cijevima koje automatski formiraju zdenac. Promjer buenih zdenaca je reda veliine 0.3
do 1.0 [m].

Osnovni dijelovi buenog zdenca, slika 1.5::14, jesu:

(a) glava zdenca,

(b) tijelo zdenca,
(c) filtar.
Slika 1.5::14 Osnovni dijelovi buenog zdenca
1 glava; 2 tijelo; 3 filtar
(a) Glava zdenca u konstrukcijskom pogledu predstavlja vezu ua buotine s tijelom zdenca pri
izlazu na povrinu tla. Njena je temeljna zadaa zatita zdenca od prodiranja povrinskih
oneienja u zdenac. U irem smislu pod glavom zdenca podrazumijevamo i ostale elemente koji
slue za mjerenje i kontrolu (razine vode, tlaka, temperature, uzimanje uzoraka) te za odvod vode
(potisne cijevi, fasonski komadi, crpni agregati).
(b) Tijelo zdenca se sastoji od jednog ili vie koncentrinih nizova cijevi, ija je glavna zadaa da
omogue dovod vode na povrinu terena. Dodatno, tijelo zdenca prua efikasnu zatitu protiv
obruavanja stijenki buotine, titi usisnu cijev i kuite podvodne crpke te sprjeava gubitak vode
u druge (suhe) slojeve na njenom putu do povrine.
(c) Filtar je dio zdenca koji ima zadau da prihvati podzemnu vodu iz vodonosnog sloja i
istovremeno onemogui unoenje vrstih estica tla u zdenac. To je najvaniji i najosjetljiviji dio
zdenca o kojemu bitno ovisi izdanost (kapacitet) i pogonska trajnost zdenca.

U konstrukcijskom pogledu filtre moemo podijeliti na:

mreaste filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi omotane specijalnim mesinganim, bakrenim,
(nehrajuim) elinim ili plastinim mreama. Perforacije su krune, ovalne ili etvrtaste, a gustoa
mree je u funkciji dominantnog promjera vrstih estica vodonosnog sloja,
prorupane filtre, koji se sastoje od prorupanih elinih cijevi. Ovisno o konstrukciji prorupanja
postoji vie vrsta ovih filtara,
ljunane filtre, koji se sastoje od prorupane cijevi oko koje je postavljen ljunani omota
odgovarajue granulacije, izveden u jednom ili vie slojeva. Odnos srednjeg promjera zrna ljunka i
materijala vodonosnog sloja treba iznositi 5 do 10. Ovaj se odnos primjenjuje i za susjedne slojeve
ljunanog omotaa, ija debljina ne smije biti manja od 50 [mm].
Prilikom odabira konstrukcije filtra treba voditi rauna da hidrauliki otpor filtra bude to manji.
Naini izvedbe buenih zdenaca, slika 1.5::15, ponajvie ovise o dubini rasprostiranja podzemne
vode, karakteru geolokih slojeva kroz koje prolazi buotina i od potrebne dubine zdenca.

Slika 1.5::15 Shema izvedbe buenih zdenaca

(a) s jednom zatitnom cijevi; (b) s nizom zatitnih cijevi
(a1) nakon sputanja zatitne i radne cijevi; (a2) nakon ugradnje filtra i izvlaenja radne cijevi
(b1) nakon sputanja niza zatitnih cijevi; (b2) nakon ugradnje filtra i odsijecanja zatitnih cijevi
1 povrina terena; 2 statika razina podzemne vode; 3 zatitna cijev; 4 radna cijev; 5 filtar; 6 brtva; 7 vodonepropusni sloj
U sluaju manjih dubina (40 do 50 [m]), koriste se relativno jednostavne konstrukcije poput one na
slici 1.5::15(a), gdje se cilindrina buotina uvruje elinom zatitnom cijevi. Ta se cijev
priblino sputa do gornje granice toka podzemne vode. Nakon toga se u buotinu sputa radna
cijev manjeg promjera, koja see do donje granice vodonosnog sloja i donekle se utiskuje u
vodonepropusni sloj. Zatim se sputa jedan od tipova filtra, manjeg promjera od radne cijevi.
Poslije ugradnje filtra uklanja se iz buotine radna cijev, a prstenasti prostor izmeu filtra i zatitne
cijevi brtvi se s pomou ugraenih brtvi.
Pri veim dubinama rasprostiranja podzemne vode, uslijed poveanja otpora pobijanju zatitnih
cijevi, koristi se niz zatitnih cijevi s postupno sve manjim promjerom, slika 1.5::15(b). Nakon to
se sa cijevi promjera D1 [mm] dosegne najvea mogua dubina h1 [m], sputa se u buotinu cijev
najblieg manjeg promjera D2 na dubinu h2, koja trpi otpor zemljita samo na visini h2 - h1. Ako
potrebna dubina nije dosegnuta drugom cijevi, nastavlja se treom cijevi jo manjeg promjera D3,
itd. Na kraju, na donjem dijelu posljednje cijevi postavlja se filtar, a cijev se povlai prema gore na
visinu koja odgovara visini filtra. Preostale zatitne cijevi, izuzev vanjske, odsijecaju se iznutra
sjekaem cijevi, a prstenasti prostor izmeu susjednih cijevi se brtvi.
Pojedinana visina zatitnih cijevi ovisi o nainu buenja i sastavu tla, tako da pri udarnom
buenju iznosi 20 do 25 [m], a pri rotacijskom buenju i do 500 [m].
Prilikom zahvaanje veih koliina vode izvodi se grupa zdenaca i objedinjuje u jedinstveni sustav
vodozahvatnih objekata, meusobnog rasporeda kao to je za sluaj kopanih zdenaca prikazano
na slici 1.5::12. Naravno, raspored zdenaca se moe razlikovati od prikazanog.
Naini spajanja buenih zdenaca su takoer istovjetni nainima spajanja kopanih zdenaca.
Proraun dotoka u pojedinane vertikalne vodozahvate (zdence) ovisi o osnovnim
sluajevima strujanja podzemne vode prema zdencima, a koji se razlikuju prema:

(I) vrsti strujanja: (Ia) zdenci u strujanju sa slobodnim vodnim licem (obini zdenci),
(Ib) zdenci u strujanju pod tlakom (arteki ili subarteki zdenci).
(II) dubini prorupanog dijela zdenca: (IIa) potpuni zdenci,
(IIb) nepotpuni zdenci.

Dotok prema obinom zdencu promatra se kao dotok prema (a) potpunom obinom zdencu i prema
(b) nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16.
 Slika 1.5::16 Strujanje podzemne vode prema obinom zdencu
(a) potpuni zdenac; (b) nepotpuni zdenac
1 povrina terena; 2 vodonosni sloj; 3 vodonepropusni sloj; 4 statika razina podzemne vode; 5 depresijska ploha

(a) Dotok, Qpo [m3 s-1], prema potpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(a), dobiven je pod
analognim pretpostavkama (Dupuit) kao i dotok u galeriju. Dan je izrazom:

H o2 ho2
Q = Q po = k (1.5-05)
R
ln o
ro
gdje su:

Ro radijus utjecaja zdenca, [m],

ro unutarnji radijus zdenca, [m].
(b) Dotok, Qno [m3 s-1], prema nepotpunom obinom zdencu, slika 1.5::16(b), ne moe biti dobiven
na temelju Dupuitove postavke, jer postoji strujanje i s izrazitim vertikalnim komponentama brzine,
koje nije zanemarivo. Radi toga je izvod formula za dotok prema ovome tipu zdenca vrlo sloen
(moe se npr. upotrijebiti teorija potencijalnog strujanja), tako da se za praktine potrebe koristi
gotovim formulama kao npr. formulom Girinskog:

(2 ho so ) so
Q = Qno = k (1.5-06)
2h s
ln o o
1.2ro

gdje je so [m] snienje razine podzemne vode u zdencu.

Formula vrijedi ako je ho < Ho/3.

Dotok vode prema artekom ili takoer se promatra kao dotok

subartekom zdencu
prema (a) potpunom artekom ili subartekom zdencu i prema (b) nepotpunom artekom ili
subartekom zdencu, slike 1.5::17.
 Slika 1.5::17 Strujanje podzemne vode prema artekom ili subartekom zdencu
(a) potpuni zdenci; (b) nepotpuni zdenac
(a1) i (b1) arteki zdenac; (a2) i (b2) subarteki zdenac
1 povrina terena; 2 vodonepropusni krovinski sloj; 3 vodonosni sloj; 4 vodonepropusni sloj; 5 statika razina podzemne vode;
6 depresijska ploha
Naime, sa slike 1.5::17 je oito da je za hidrauliki proraun artekog ili subartekog zdenca
sasvim nevano da li je razina podzemne vode u zdencu iznad povrine terena (arteki zdenac) ili
unutar visine krovinskog vodonepropusnog sloja (subarteki zdenac). Zato e se naredne analize
odnositi na oba ova tipa zdenaca.
(a) Dotok, Qpas [m3 s-1], prema potpunom artekom, slika 1.5::17(a1), ili potpunom subartekom
zdencu, slika 1.5::17(a2), analogno kao i kod potpunog obinog zdenca, dan je izrazom:

H o ho
Q = Q pas = 2 k M (1.5-07)
R
ln o
ro

gdje je M [m] debljina sloja podzemne vode pod tlakom, a Ho [m] oznaava visinu koja odgovara
tlaku podzemne vode u vodonosnom sloju.

(b) Dotok, Qnas [m3 s-1], prema nepotpunom artekom, slika 1.5::17(b1), ili nepotpunom
subartekom zdencu, slika 1.5::17(b2), takoer ne moe biti dobiven na temelju Dupuitove
postavke, tako da se za proraun takovog zdenca moe koristiti npr. formula Babukina:

a so
Q = Qnas = 2 k (1.5-08)
1.26
ln
ro

gdje je a [m] dubina uronjenja prorupanog dijela zdenca u vodonosnom sloju.

Formula vrijedi ako je a < M/3.


Naglasimo da svi prethodni izrazi vrijede za proraun dotoka samo prema jednom zdencu, pri
emu je kod zdenaca pod tlakom snienje razine podzemne vode linearno proporcionalno s
dotokom, dok je kod zdenaca u strujanju sa slobodnim vodnim licem ta veza nelinearna.
Ova je injenica bitna za proraun dotoka prema grupi zdenaca, jer se u sluaju linearne ovisnosti
dotoka i snienja moe primijeniti naelo superpozicije na kojemu se onda dalje izvode formule za
dotok prema zdencima.
Meutim, kod nelinearne ovisnosti proraun dotoka prema grupi zdenaca je osjetno sloeniji.
1.5.3 3. Graevine za kaptau izvora

Izvori predstavljaju prirodno izlaenje podzemnih voda na povrinu terena.

Zbog (u pravilu) visoke zdravstvene kvalitete izvorske vode, kao i relativno jednostavnog naina
njenog zahvaanja, nastoji se uvijek za vodoopskrbu, ako je ikako mogue, koristiti izvorsku vodu.

Najopenitije, postoje dvije vrste izvora:

(1) uzlazni izvori,
(2) silazni izvori.

(1) Uzlazni izvori se formiraju probijanjem u povrinske slojeve tla podzemnih voda pod tlakom, a
kao rezultat naruavanja vrstoe vodonepropusnih krovinskih slojeva.

(2) Silazni izvori nastaju kao rezultat isklinjavanja na povrinu tla vodonosnih slojeva koji lee na
vodonepropusnoj podlozi i sadre vodu bez tlaka.

Graevine za zahvaanje izvorske vode nazivaju se kaptae, a proces sakupljanja izvorske vode
naziva se kaptiranje izvora.
Ove graevine se razliito izvode, ovisno o vrsti izvora.

(a) Kaptiranje uzlaznih izvora, slika 1.5::18(a), se provodi kaptanom graevinom u vidu vodne
komore (vodospreme) koja se izvodi nad mjestom najjaeg izviranja vode. Ako voda izvire kroz
ispucali stjenski povrinski sloj, tada taj sloj treba oistiti i u sluaju iznoenja vrstih estica
ugraditi filtar. Filtar treba izvesti i ako voda izvire kroz povrinski pjeskovitoljunani sloj.

Slika 1.5::18 Sheme kaptiranja

(a) uzlaznog izvora; (b) silaznog izvora
1 vodna komora; 2 zasunska komora; 3 filtar; 4 kosa krila; 5 ventilacijska cijev; 6 normalna (radna) razina vode;
7 najvia dozvoljena razina vode; 8 odvodni cjevovod; 9 preljevna cijev; 10 ispusnopreljevna cijev;
11 - otvori; 12 povrina terena; 13 nepropusni glineni sloj
(b) Kaptiranje silaznih izvora takoer se ostvaruje posredstvom vodne komore smjetene na
mjestu najjaeg izviranja vode. U veini sluajeva, radi to potpunijeg zahvaanja vode, izvode se
graevine u obliku brana ili uspornih zidova, okomito na osnovni smjer strujanja podzemne vode.
Na slici 1.5::18(b) prikazan je primjer kaptane graevine za zahvaanje vode silaznih izvora.
Voda ulazi u vodnu komoru kroz otvore u prednjem zidu, zasute s vanjske strane (ljunanim)
filtrom. Prema vodnoj komori se obostrano prikljuuju kosa krila koja pregrauju vodni tok.

Radi odvoenja vode potroaima, mogunosti njenog prelijevanja i pranjenja vodne komore,
predviena je kod obje kaptane graevine izvedba zasunske komore, opremljena cijevima i
vodovodnim armaturama.
Mogunost prelijevanja vode iz vodne komore je potrebno osigurati da bi se iskljuilo eventualno
formiranje uspora vode, jer bi to moglo izazvati smanjenje izdanosti izvora, a u nepovoljnijem
sluaju ak i pojavu da izvor nae drugi izlaz na povrinu, zaobilazei kaptanu graevinu.

Konstrukcije kaptanih graevina mogu imati, u odnosu na prethodno opisane, i brojne
posebnosti, poto lokalni geoloki, hidrogeoloki i topografski uvjeti u svojim kombinacijama
nalau u pojedinanim sluajevima posebne mjere kod njihove izvedbe.