Antigona

- Autor je Sofoklo (496-406 pr. Kr)

- Napisao je 123 drame, od kojih je sačuvano svega 7
- Usavršio je tragičnu umjetnost tome što je sastavljao trilogije u kojima je svaka tragedija
činila posebnu cjelinu i nije morala biti po sadržaju ni u kakvoj vezi s drugim dvjema
- Uveo je u dramu trećega glumca, što je uvelike proširilo mogućnosti drame intenzivnijim
zapletom, ubrzanjem i usporavanjem radnje
- Naglasio je dramsku radnju i dijaloge, a upravo je time grčka tragedija dobila one značajke
zbog kojih je postala uzor velikog dijela dramskog stvaralaštva: preglednu i jasnu
kompoziciju, napetost koja postupno raste do tragičnog razrješenja, dijaloško
suprotstavljanje likova koji zastupaju protuslovne misaone stavove i koje potiču protuslovni
osjećaji te dojam da se sve zbiva prema nekoj unutarnjoj logici
- Zbor u njegovim djelima ima više funkciju dramskoga lika nego komentara kao u Eshila
- Povećao je broj osoba u koru od 12 na 15
- Temelj tragične radnje prebacio je na čovjeka i njegovo djelovanje
- Radnju ne pokreće više izravno božanstvo nego slobodna ljudska volja
- Najpoznatija mu je tragedija Antigona
- Sadržaj je preuzet iz tebanskog mitskog ciklusa
- U središtu Sofoklova interesa nalazi se tragični junak sa sudbinom koju mu šalju bogovi
- Likove Sofoklovih drama odlikuje snažan individualizam, a njihovo djelovanje zasnovano
je na slobodnoj volji i čvrstim stavovima
- Antigona je klasičan primjer tragedije u kojoj tragična junakinja stavlja svoje ideale iznad
vlastite sigurnosti i nije voljna praviti kompromise da bi preživjela

Proročište je savjetovalo tebanskom kralju Laju da nema djece, ali se on na to oglušio i dobio
je Edipa. Zato je na sav njegov porod stigla kazna koja se protezela sve do trećeg koljena.
Samoga Laja u neznanju je ubio sin Edip koji se kasnije oženio vlastitom majkom Jokastom
(Lajevom udovicom). U tom incestuoznom braku dobio je Izmenu, Antigonu, Eteokla i
Polinika.

Prokletstvo zahvaća i dvojicu sinova koji su se našli na suprotnim stranama. Polinik je na čelu
sedmorice junaka jurišao na sedam tebanskih vrata, a Eteoklo (kao tebanski vladar) branio je
svoj grad. U tom okršaju obojica su stradala. Tragedija Antigona počinje upravo u tom
trenutku.

- Vrsta djela: tragedija

- Mjesto radnje: Teba (pozornica prikazuje kraljevski dvor u Tebi)
- Vrijeme radnje: vrijeme vladavine kralja Kreonta
- Tema djela: Antigonina krivnja
- Tragedija je podijeljena u 7 činova
- Likovi: Polinik, Eteoklo, Kreont, Antigona, Izmena, Hemon, Tiresija, Euridika
- Zabrana pokopa Polinikova leša glavni je motiv radnje
- Hegel je ovu dramu označio «apsolutnim uzorom tragedije»