Vous êtes sur la page 1sur 21

1

DRUGI SVJETSKI RAT


1939. – 1945.
Prema razmišljanjima mnogih, rat koji je započeo 1914.g. nije u potpunosti završen, a
1920-te bile su samo pauza u tri desetljeća kriza i sukoba nakon 1914.g. Možda, da Svijet nije
pogodila velika gospodarska kriza, Hitler i nacisti nikad ne bi došli na vlast, demokracije bi se
nastavile razvijati, a do strahovitog krvoprolića u Drugom svjetskom ratu ne bi došlo. Ipak, rat
koji je započeo u rujnu 1939.g. i razvukao se šest dugih godina uključio je svaki kutak svijeta
kao niti jedan rat prije ovoga.

BLITZKRIEG PUŠTEN S LANCA


Hitler nije želio da se
Njemačkoj ponovi greška iz Prvog
svjetskog rata kada su se morali tući
istovremeno i na zapadnom i na
istočnom frontu, pa je prije početka
ratnih operacija ušao u dogovor sa
Rusima, te je sklopljen tzv. njemačko
– sovjetski pakt o nenapadanju u
kolovozu 1939.g., kojeg su potpisali
ruski ministar Molotov i njemački
ministar vanjskih poslova von
Ribbentrop. Tajnom klauzulom
ugovora Rusi su dobili slobodne ruke u Slika 1: Ova politička karikatura je ciničan komentar
istočnoj Poljskoj, Finskoj, Litvi, njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju, potpisanog 23.
Estoniji, Latviji i Besarabiji (dio kolovoza 1939.g. Hitler i Göring prikazani su kao dvije
udavače koje se stišću uz S taljina. Uz karikaturu ide tekst
Rumunjske). Za tajnu klauzulu kojim Hitler pita S taljina: "No, hoćeš li nam sada dati svoje
doznalo se tek na poslijeratnom rublje?"
procesu u Nürnbergu. Čini se čudnim
kako je Staljin mogao biti tako slijep u to vrijeme, ali kako su mu
se istovremeno udvarali i britanski i njemački diplomati, on je
izabrao njemačku ponudu koja mu je osigurala još nešto
mirnodopskog vremena i priliku za ugrabiti dodatni teritorij
Sovjetskom Savezu.

Napad na Poljsku i premijera Blitzkriega


Hitler i njegovi vojni savjetnici znali su da njemačka
vojska najbolje djeluje kada je u brzom i silovitom pokretu,
izbjegavajući frontovske sukobe kakvi su karakterizirali Prvi
svjetski rat. Glavno pitanje bilo je kako nadvladati jaku i
intenzivnu rafalnu paljbu iz strojnica u rukama obrambenih
snaga? Većina članova njemačkog generalštaba imali su u vidu
tenkove kao rješenje, koji bi trebali probijati put za pješadijske
jedinice, baš kao što su to činili 1918.g. Ipak, jedan njemački
general, Heinz Guderian imao je drugačiju viziju, tj. okrenuo je
koncept upotrebe tenkova naglavačke, naime, prema njegovom

razmišljanju pješadija je trebala biti potpora


Slika 2: Heinz Guderian, tata munjevitog rata.
tenkovima, a ne obratno. Tijekom 1920-ih
Guderian je razvijao svoj koncept motoriziranja i oklopljivanja svih elemenata normalne
2

divizije (pješadije, artiljerije i


inženjerije) kako bi svi oni
mogli djelovati uz tenkove, a
da ih ne usporavaju. Osim
toga, takve manje i efikasne
divizije mogle su se uklopiti
u ograničenja postavljena
Versailleskim diktatom
Njemačkoj. Kao rezultat
nastala je panzer (oklopljena)
divizija. Panzer divizije su
prilično skupe, ali Guderian je
Slika 3: Nijemci su inscenirali poljsku krivnju za početak rata jer su
svoje vojnike obukli u uniforme poljske vojske i lažirali diverzantski bio uvjeren da sa šest-sedam
napad. Poljaci su usprkos svojoj hrabrosti bili osuđeni na propast pred takvih divizija može rat učiniti
nadmoćnom i efikasnom njemačkom vojskom. S lika prikazuje juriš puno pokretljivijim. Kada je
poljske konjice, koja je bila mačji kašalj za njemačke panzer divizije.
1933.g. Guderian pokazao
prvu eksperimentalnu panzer diviziju Hitleru, ovaj je rekao: "To je ono što želim!", i dao je
punu potporu Guderianovu panzer programu. Prvih šest panzer divizija koje je Guderian
zahtijevao bile su spremne za napad na
Poljsku.
Upad u Poljsku pod kodnim nazivom
Fall Weiß ("Bijeli slučaj"), koji je započeo
1.IX 1939. označava početak II. svjetskog
rata. U samo tjedan dana njemačke kopnene
snage i Luftwaffe uništile su zaostalu poljsku
armiju, koja je slovila za jednu od moćnijih u
Europi. Poljska se armija posložila u obrani
duž granice, ali je vrlo brzo probijena, a zatim
i opkoljena jer je njemačka vojska prošla kroz
rupe koje su učinile panzer divizije u poljskoj
obrani Cijeli svijet je imao priliku vidjeti
efikasnost i brzinu njemačkog "Blitzkriega"
(munjeviti rat), nove vojne strategije koja
kombinira zračne napade sa brzim pokretima
motoriziranih i oklopnih jedinica, kojemu cilj
nije toliko zaposjedanje teritorija, nego
prekidanje komunikacija u napadnutoj zemlji i
zauzimanje strateških točaka.
Brzo nakon napada na Poljsku
Francuska i Engleska Slika 4: S hematizirani prikaz funkcioniranja Blitzkriega. S am napad odvija se u
objavile su rat nekoliko faza. U prvoj fazi zračne snage izazivaju rusvaj kod neprijatelja,
Njemačkoj, 3.IX.1939.g. uništavajući komunikacije i logistiku. U slijedećim fazama kreće koncentrirani
Francuska je, iako se napad na najslabiju neprijateljsku točku, poput koplja, koristeći oklopne diviz ije i
prodirući što dublje. Tenkovski prodor prati mobilna artiljerija, pa sva ta brzina i
ugovorom s Poljskom žestina napada izaziva priličan šok u redovima obrane, što dovodi do
obvezala da će napasti demoralizacije i raspada sistema. U posljednjoj fazi, jedinice obrambene vojske su
Njemačku ostala mirna, potpuno međusobno odsječene i nalaze se u bezizlaznoj situaciji, kada je jedini izlaz
predaja. Pritisak na predaju obavljaju svježe pješadijske jedinice, dok panzer
jer sjećanja na I. sv. rat divizije idu dalje ...
još su joj bila živa, tako
da je Poljska nestala sa zemljovida (i Rusi su upali u istočni dio Poljske realizirajući
njemačko-sovjetski tajni dogovor).
3

Agresija SSSR-a
Čim su Nijemci započeli svoje ratne operacije u
Poljskoj, Rusi su se požurili ostvariti dogovoreno iz
njemačko-sovjetskog pakta. Osim upada u istočnu
Poljsku, bez velikih problema preuzeli su kontrolu nad
Letonijom, Estonijom i Litvom, jedini pravi otpor pružili
su im Finci u tzv. zimskom ratu. Finska je Rusima
trebala i da osiguraju Lenjingrad, jer bez obzira na pakt s
Nijemcima nisu u njih imali previše povjerenja ("bolje da
mi kontroliramo Finsku nego da to kasnije učine Švabe, i
dođu na 30 km od Lenjingrada"). Finska nije imala šanse,
ali ipak je uspjela nanijeti znatne gubitke Rusima, a Rusi
su izvukli dobre pouke iz ovog rata, naime shvatili su
koliko su katastrofalno loši, što ih je u njemačkom
napadu kasnije vjerojatno spasilo od potpunog sloma.

Njemački napad na Skandinaviju


Skandinavija je bila strateški vrlo važan prostor,
naročito Nijemcima zbog ovisnosti njemačke vojne
industrije o švedskom željezu. Točka na koju je
usmjerena sva pažnja i Engleza i Francuza i Nijemaca,
bila je norveška luka Narvik koja je željezničkom
prugom bila povezana s rudnicima željezne rude u
neutralnoj Švedskoj. Englezi su bili
Slika 5: Finski vojnik s Molotovljevim koktelom u Zimskom ratu s prilično samouvjereni, bazirajući tu
Rusima. Naziv ove „bombe za siromahe“ rezultat je crnog humora.
Naime, ruski ministar vanjskih poslova Vječeslav Molotov u jednom samouvjerenost ponajviše na svojoj
je intervjuu za Radio Moskvu, u prosincu 1939. izjavio da oni na pomorskoj prednosti nad Nijemcima,
Finsku ne bacaju bombe već humanitarnu pomoć, te da sovjetska ali njemačka Luftwaffe vrlo je
vojska samo želi slobodu Fincima. Finci su na tako darežljive „košare
za piknik“, kako su ih oni nazvali, reagirali sasvim logično, pa su efikasno anulirala englesku prednost
kolone osloboditeljskih tenkova častili „Molotovljevim koktelima“ na moru.
Obje su strane, dakle,
uvidjele važnost luke Narvik, a Nijemcima je Norveška bila od
dodatne važnosti zbog ogromnog prostranstva norveškog
teritorijalnog mora, što bi olakšalo izlazak njemačke mornarice
na Atlantik. Ali kao i obično, Hitler je djelovao, dok je
Chamberlain još razmišljao o mogućem djelovanju. U travnju
1940.g. Nijemci su gotovo bez borbe protutnjali kroz Dansku i
upali u Norvešku gdje su im u borbama protiv malobrojnih
engleskih i francuskih snaga pomagali domaći nacisti pod
vodstvom Vidkunga Quislinga, a sam Quisling je postavljen
na čelo marionetskog režima u Norveškoj (kralj Haakon VII
zbrisao je u London ).

Njemački napad na zemlje Benelux a


Tijekom svih ovih događanja u Poljskoj i Skandinaviji,
na Zapadu ništa novo. Novinari u Francuskoj i
Velikoj Britaniji, koji su očekivali nešto slično Slika 6: Vidkung Quisling, čovjek čije će ime
1914.g., počeli su pisati o tzv. "Lažnom ratu", a širom svijeta postati sinonim za izdajnike.
Nijemci su uspoređivali svoj Blitzkrieg na istoku
4

sa Sitzkriegom na zapadu. Dok su Francuzi prilično


samouvjereno čekali iza svoje Maginot linije,
misleći da će im ona osigurati efikasnu obranu,
Nijemci su dovlačili sve više i više trupa na Zapad,
gdje se trebao ponoviti Schlieffenov plan. Inicijalni
njemački plan prodora na Zapad morao je u
kratkom roku biti promijenjen, jer se iznad Belgije
srušio njemački avion koji je nosio kopije
kompletnog plana buduće akcije, a novi plan je
pretpostavio glavni udar kroz Ardensku šumu, za
koju su Saveznici pretpostavljali da je
nepremostiva prepreka za velike vojne jedinice.
Bez obzira na događaje u Danskoj i
Norveškoj, u Nizozemskoj i Belgiji su se nadali da
će Hitler poštivati njihovu neutralnost. Ipak, 10.
svibnja 1940.g.
Slika 7: Prikaz razrušenog Rotterdama, a cilj ovakvog barbarstva bio je
njemački Blitzkrieg
zastrašiti i demoralizirati svako nastojanje protiv nacističke uprave.
provalio je kroz granice
Nizozemske, Belgije i Luxemburga, i to pod izgovorom da ih žele zaštititi od agresije
Engleske i Francuske. Engleska i Francuska poslale su ultimatum Njemačkoj i zaprijetile
odmazdom u slučaju njemačkog napada, ali dok je ultimatum stigao Nijemci su već bili
duboko unutar tih zemalja.
Kao sistem zastrašivanja korišteno je i masovno bombardiranje gradova, pa je npr.
središte Rotterdama sravnjeno sa zemljom, a takav postupak trebao je pridonijeti i moralnom
slabljenju branitelja. Kraljica Wilhelmina uspjela je pobjeći u London. Kao i u svim
zemljama koje Nijemci osvoje, i u Nizozemskoj je došlo do uspostave nacističkog režima,
koji je provodio Arthur von
Seyss-Inquart. Režim je bio
posebno oštar prema brojnoj
židovskoj populaciji.
Nizozemci su se pokazali vrlo
hrabrima pa su tijekom cijelog
rata pokušavali prikrivati
Židove, usprkos smrtnim
kaznama (najbolji je primjer
djevojčica Anna Frank).
Belgija je napadnuta
istovremeno kad i
Nizozemska, ali njoj su u
pomoć pritekle brojne divizije

iz Francuske i Slika 8: Njemačka je u potpunosti iznenadila zajedničke savezničke jedinice,


Engleske, koje su Britance, Francuze i Belgijance, koje su natjerali da pomisle kako će se napad odvijati
zajedno s belgijskom kao u I sv. ratu, pa su savezničke snage jurnule u Belgiju. Njemačke panzer divizije
vojskom formirale probile su se kroz, navodno neprohodne Ardene , i u okruženje stisnuli oko 300.000
savezničkih vojnika, prisiljavajući ih na uzmak prema plažama Dunkerquea.
čvrstu liniju fronte, a
bili su i brojniji od njemačkih jedinica. Jedini slabije branjeni prostor bio je okrenut prema
Ardenskoj šumi, jer se smatralo kako je ona neprohodna za motorizirane i oklopne jedinice.
To je ono što su Nijemci i očekivali i baš tuda probili obrambeni front koji je branila belgijska
vojska. Kralj Leopold III. potpisao je kapitulaciju, a da o tome nije obavijestio saveznike, što
5

je Nijemcima omogućilo opkoljavanje


engleskih i francuskih snaga i njihovo
potiskivanje prema obalama La Manchea,
tj. luci Dunkerque.
Do danas nije odgonetnuta
zagonetka iz Dunkerquea ili "čudo kod
Dunkerquea" kako se često naziva, kada
se uspjelo evakuirati 350.000 savezničkih
vojnika pomoću svih mogućih oblika
plovila i dočepati se obala Engleske.
Nepoznat je razlog zašto je Hitler naredio
zaustavljanje svojih tenkova da krenu
prema Dunkerqueu, što je
spasilo glavninu engleske Slika 9: Jedna od mnogobrojnih malih brodica koje su preplovile Kanal i
sudjelovale u izvlačenju oko 350.000 britanskih i francuskih vojnika sa
vojske i bilo presudno u plaža kod Dunkerqua. Danas je ova brodica eksponat u vojnom muzeju u
nastavku ratovanja. Londonu.

Kapitulacija Francuske
Francuska je svu svoju sigurnost polagala u navodno neprobojnu Maginot liniju, čija
je izgradnja započela još krajem 20-ih godina. Ta obrambena linija bila je sistem bunkera,
utvrda i raznih fortifikacija koja se protezala od Švicarske do Belgije. Osim hrpe betona tu je
još bilo mnoštvo
mitraljeskih gnijezda,
bodljikave žice,
protutenkovskih prepreka…
Na svakih 10 km bile su
postrojbe s više od 1000
ljudi, u podzemlju su bili
tuneli, dvorane, kina,
spavaonice, bolnice…, a sve
je to bilo opremljeno
najmodernijim
ventilacijskim sistemima i
pokretano moćnim
Slika 10: Obrambeni sistem Maginot linije. Francuzi su se od kraja Prvog generatorima za struju, koji
svjetskog rata spremali za novi rat, za kojega su bili uvjereni da će se voditi
na isti način, pa su pretpostavljali da će ovakav obrambeni sistem biti su strujom mogli
neprelazan za bilo koju vojsku. Naravno da nisu očekivali ovakvu snabdijevati omanji grad.
njemačku taktiku, a posebno u mogućnost da njemački panzeri prođu kroz
Ardene i u potpunosti zaobiđu ovu hrpu betona. Da stvar bude zabavnija,
Ali samo jedan pogled na
kada je francuska vojska već gotovo pobijeđena, zapovjednik Maginot linije kartu otkriva da Maginot
ne dozvoljava da se vojska s te linije ubaci u obranu Francuske jer je još linija završava kod
uvijek očekivao glavni njemački udar upravo preko Maginot linije.! Ardenske šume, jer nitko
nije pomišljao da bi se Nijemci usudili pokrenuti svoj glavni udar kroz takav tip terena. Ako
bi Nijemci to ipak učinili, Maginot linija, sa svim svojim cijevima okrenutim prema Istoku
bila bi potpuno bezvrijedna, a takvo razmišljanje imao je samo jedan čovjek među francuskim
vojnim snagama - tenkovski zapovjednik, Charles de Gaulle – koji je tražio da se francuska
obrambena taktika osloni na jaču proizvodnju tenkova i aviona. Nitko ga nije pozorno slušao,
pa se Francuska nastavila pripremati za ponovno vođenje Prvog svjetskog rata. Uh, kako će
im se to obiti o glavu.
6

Još dok je trajao sukob kod Dunkerquea,


Njemačke je svoje snage okrenula prema glavnini
Francuske, čija je sudbina bila zapečaćena, jer su Francuzi
svoje najbolje jedinice izgubili u Belgiji, a avijacija im je
bila gotovo uništena. Doduše, uspjeli su Francuzi skrpati
nekakvu obranu, ali nju su Nijemci, tada još puni elana i
snage s velikom lakoćom zdrobili.
Vidjevši uspjehe Njemačke po cijeloj Europi, želio
se i Mussolini uključiti u podjelu kolača pa je Italija
10.VI 1940.g. objavila rat Francuskoj i V.Britaniji, i
poduzela ofenzivu na već slomljenu Francusku. Nažalost
po njega, talijanska borbena spremnost nije previše
napredovala od zadnjeg rata, pa je talijanskih 30-ak
divizija jedva izašlo na kraj protiv šest, već
demoraliziranih, francuskih divizija. Tako su Talijani
uspjeli zaraditi nekoliko METARA! teritorija na

francusko-talijanskoj
Slika 11: Francuzi su primorani potpisati kapitulaciju u istom onom vagonu granici. Winston
u kojem je Njemačka potpisala kapitulaciju nakon I w.w. U travnju 1945.g.,
kada su već svi bili uvjereni da će Nijemci izgubiti rat, S S trupe su uništili taj Churchill, koji je u
vagon, pa ga S aveznici nisu mogli iskoristiti i po treći put. svibnju došao na
poziciju premijera u
Velikoj Britaniji, kada je čuo da su
Talijani ušli u rat na strani
Nijemaca, rekao je: "Pa to je fair,
bili su na našoj strani zadnji put."
Nijemci su 14.VI 1940.g.
ušli u Pariz, a par dana poslije
maršal Petain u funkciji
predsjednika vlade zatražio je
primirje. Službenu kapitulaciju
Francuzi su potpisali 22.VI 1940.g.
u Compiegnu, u istom onom
vagonu u kojem su Nijemci
potpisali kapitulaciju u I. sv. ratu, a
par dana poslije potpisali su
primirje i s Talijanima, kojima je
Hitler prepustio onih par metara
teritorija koji su uspjeli osvojiti od
Francuza. Njemačka je direktno
okupirala više od pola Francuske, a
u južnom dijelu Slika 12: Podijeljena Francuska nakon kapitulacije. Kada stvari postanu
formirana je tzv. ozbiljnije po Nijemce, potkraj 1942., onda će i Višijska Francuska postati
"Višijska okupirana. Ono što je zabrinjavalo Britance u ovakvoj situaciji, jest opasnost
Francuska", sa da brojna flota francuske mornarice ne padne u ruke Švabama ili Japancima
centrom u gradu u francuskim kolonijama u Aziji. Zbog toga će doći do nemilog sukoba
Vichyju, u kojoj je između britanske mornarice i mornarice Višijevsk e Francuske pred obalama
Alžira, u luci Mers-el-Kébir. Britanci su naime tražili predaju francuske flote.
diktatorsku vlast pod
7

kontrolom Nijemaca preuzeo maršal Petain. Nešto Francuza se i


dalje nastavilo boriti, a njih je okupljao general Charles de
Gaulle koji je u Londonu osnovao "Nacionalni komitet
slobodne Francuske".

Bitka za Britaniju
Obranu Velike Britanije preuzeo je Winston Churchill,
koji je postao predsjednik vlade, a osobno je obećao svojim
zemljacima samo krv, trud, znoj i suze ("Želim reći Domu, kao
što sam rekao onima koji su se pridružili ovoj vladi: Nemam
ništa za ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i znoja." )te je odbio
ponudu Hitlera o okončanju Slika 13: Winston Churchill, britanski premijer od svibnja 1940. Nosi
rata i podjeli interesnih ogromne zasluge za stvaranje Antifašističke koalicije i pridobivanje
sfera. Amerikanaca da se posvete pomaganju u borbi protiv Nijemaca.
Napad na Veliku Neobično borbenog duha i tipične britanske duhovitosti, odigrao je i
Britaniju započeo je 10.VII vrlo značajnu ulogu u održavanju visokog morala Britanaca tijekom
1940.g., i na početku sve je njemačkog bombardiranja engleskih gradova. Do danas je ostao poznat
po besmrtnim izjavama iz teških ratnih trenutaka: „Mi čekamo dugo
bilo u rukama maršala obećavanu invaziju. Ribe također“; „Evo odgovora koji ću dati
Göringa i njegove predsjedniku Rooseveltu, ... Dajte nam alat, a mi ćemo dovršiti posao.“;
Luftwaffe, koja je trebala „Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka “;
uništiti snage britanskog „Ako prolaziš kroz pakao, nastavi prolaziti.“; „Uvijek možete računati da
RAF-a (Royal Air Force) i će Amerika uraditi pravu stvar - nakon što pokušaju sve ostalo.“; „Političar
mora imati mogućnost predviđanja da kaže šta će se desiti sutra, idući
isto tako moral stanovništva tjedan, idući mjesec ili godinu, međutim, mora isto tako imati mogućnost
čestim noćnim objasniti zašto se to nije desilo.“; „Ja jesam možda pijan, ali gospođo, ja ću
bombardiranjima gradova se ujutro otrijezniti, a vi ćete još uvijek biti ružni.“ ....
("the Blitz"), posebno
Londona i njegove industrijske okolice, a najbolji je primjer grad Coventry koji je sravnjen sa
zemljom. Operacija "morski lav" koju je Hitler planirao za jesen 1940.g., kao glavni napad
na Britaniju morala je biti otkazana, jer Luftwaffe nije ostvarila očekivanu prednost na nebu
iznad Britanije. RAF je svoj uspjeh mogao zahvaliti i radarskom sustavu kojem Nijemci
nisu pridavali veliku važnost.
Teška kušnja za Britance
završena je do srpnja 1941.g.
kada je njemačka avijacija
prebačena na ruski front.

ŠIRENJE RATNE
POZORNICE
Povezivanje
totalitarističkih režima počelo
je već 1936.g. sklapanjem
Antikominterna pakta
(politički savez) između
Njemačke i Japana koji je prije
14: Američki karikaturalni prikaz članova Trojnog pakta.
svega usmjeren protiv širenja Slika Göring, Mussolini i Tojo u pratnji S mrti.
komunističke ideologije iz
SSSR-a, a tom se paktu pridružila i Italija. Iste godine sklopljen je i sporazum između Italije i
Njemačke, tzv. Osovina Rim – Berlin, koja je funkcionirala kao vojni savez kojem se
priključuje i Japan. Konačno čvrsto povezivanje sila osovine dogodilo se 1940.g. kada su
8

Njemačka, Italija i Japan


sklopili vojno-politički savez –
Trojni pakt, kojim žele
ostvariti dominaciju u svijetu i
uspostaviti novi svjetski
poredak. Trojnom paktu uskoro
pristupaju i Mađarska,
Bugarska, Rumunjska i
Jugoslavija.

Napad na Grčku
Dok se Hitler bavio
Britanijom, Mussolini je pravio Slika 15: Njemački padobranci u invaziji na Kretu, 1941. Osim što su
planove za stupanje na pravu Kretu morali osvojiti da bi osigurali Grčku, bila im je važna i zbog
ratnu scenu. On je svom osiguranja rumunjskih naftnih polja oko grada Ploestija, a koja su bila u
generalštabu dao zadatak da dometu Britanaca ako bi oni ostali na Kreti.
izrade plan simultanog napada
na Jugoslaviju, Grčku i Švicarsku, ali su ga oni
upozorili da nema dovoljno vojske za takav
pothvat, pa se Mussolini okrenuo samo Grčkoj.
Ubrzo je doznao da je Hitler uvjerio Rumunje
da se pridruže Trojnom paktu i bio je prilično
bijesan, "Hitler me uvijek suoči sa svršenim
činom, ovaj put ću mu vratiti istom mjerom. Iz
novina će saznati da sam osvojio Grčku.
Spreman sam podnijeti ostavku ako se netko
bude protivio mom napadu na Grčku." U rujnu
1940.g. Mussolini je svojim jedinicama naredio
osvajanje Grčke, ali na njegovu žalost, napadu
na Grčku usprotivili su se bezobrazni Grci, koji
ne samo što se nisu dali osvojiti, već su
protjerali Talijane nazad u
Slika 16: General Erwin Romel, poznatiji kao "Pustinjska lisica", jedan od Albaniju, odakle su krenuli
najsposobnijih Hitlerovih generala. Vojnici njegova Afrikakorpsa pronijeli su i u napad na Grčku.
slavu legendarne njemačke vojničke pjesme Lili Marlen, koja je postala Hitler je morao
popularna i kod njihovih ljutih protivnika, britanskih Pustinjskih štakora, a
preko njih i na cijelom Zapadu. Romel je pri kraju rata optužen kao krenuti spašavati stvar, što
suučesnik u pokušaju atentata na Hitlera, pa mu je dopušteno da izvrši časno dovodi do njemačkog
samoubojstvo. napada na Grčku u travnju
1941.g.. Grčkoj su u pomoć pritekle britanske jedinice, koje su uskoro bile primorane na
povlačenje na Kretu, ali do lipnja 1941.g. Nijemci su ih istjerali sa Krete i držali pod
kontrolom cijelu Grčku uključujući i otoke. Ta grčka epizoda, zajedno s osvajanjem
Jugoslavije odgodit će njemački napad na Sovjetski Savez za nekoliko dragocjenih tjedana,
što će se početkom ruske zime pokazati odlučujućim faktorom, pa nije čudno što je Hitler
napomenuo o Talijanima: "Nedvojbeno je da su Talijani kao naši saveznici od veće koristi
neprijatelju nego nama."
9

Rat u pustinji
Istovremeno s akcijama u
Grčkoj, Mussolini je pokrenuo i
talijansku afričku avanturu, kada je
osvojio Britansku Somaliju i želio
zaposjesti Egipat i Suez od Britanaca.
Sva događanja na području Sjeverne
Afrike moguće je podijeliti u tri
karakteristične faze:
I. faza-jesen/zima 1940/41:
Mussolini je bio svjestan činjenice da
Britanci imaju pomorsku prednost na
Sredozemlju, pa je želio kopnenim
putem odvojiti Britance od kontrole
Sueza. Iz talijanske kolonije Libije
krenuo je napad na britanski Egipat.
Cijela avantura
Slika 17: Bitka kod El – Alameina, od 23. listopada do 3. studenog 1942., koja se završila je
pokazala kao jedna od presudnih bitaka cijelog Drugog svjetskog rata. Bitku su Englezi
dobili ponajviše zbog brojčane nadmoći, koja je iznosila gotovo 2,5 naprema 1. Osim katastrofalno za
toga, Rommel, „Pustinjska lisica“, nije bio u tom trenutku na bojištu zbog bolesti, a Talijane, koji su
zapovjednik koji ga je mijenjao usred bitke je umro od srčanog udara. Do trenutka zaustavljeni od
kada se Rommel pojavio, situacija je za Nijemce već bila beznadna.
britanske vojske na
Nilu i protjerani nazad u Libiju, pa je nastala opasnost od gubitka Libije, a usput su izgubili
Etiopiju, Eritreju i Somaliju.
II.faza-proljeće 1941/proljeće 1942: Hitler (naravno ljut k'o pas) morao je spašavati
Talijane i Libiju. U
Sjevernu Afriku poslao
je afrički korpus
(Afrikakorps) pod
komandom sposobnog
generala Erwina
Rommela. Britanci se
nisu niti snašli, a sjajno
vođena njemačka vojska
odbacila ih je nazad u
Egipat. Čitava
sjevernoafrička obala
bila je u Rommelovim
rukama, osim jednog
džepa kod mjesta
Tobruk. Uporni
pokušaji osvajanja
Tobruka bila je Slika 18: Plan "Operacije Barbarossa", koja se odvijala u tri glavna pravca.
vjerojatno jedina Nijemci su u napad krenuli sa dotad neviđenom silom od 153 divizije, s 19
oklopnih i 15 motoriziranih divizija, sa 600.000 vozila, 3580 tenkova, 7481 topova i
greška koju je s ukupno 3,2 milijuna ljudi. Napad su još podupirale 3 zračne flote i rumunjska
Rommel napravio, jer armija. S am Hitler je izjavio „ ... da će Svijet zaustaviti dah kada Operacija
njegovo bavljenje Barbarossa krene“. Tijekom trajanja napada na S S S R, dok su Š vabe još bile u
prednosti, razvila se i ideja o spajanju njemačkih snaga na Istoku preko Kavkaza i
Tobrukom omogućilo Bliskog Istoka sa Rommelovim snagama u S jevernoj Africi.
je konsolidiranje
10

Britanaca u Egiptu, pa je njemački


prodor zaustavljen, iako je
Rommel odlučio da neće popustiti
dok ne prodre do Sueza.
Presudan čimbenik za
pustinjsko ratovanje bila je
opskrba benzinom, u čemu su
Britanci bili u prednosti jer su
držali važnu stratešku točku –
otok Maltu. Osim što je bila
centar opskrbe, Malta je bila na
pogodnom mjestu za presretanje
neprijateljskih konvoja koji
dopremaju ratnu logistiku.
Britanci su zaključili da Maltu
treba držati pod Slika 19: Očajnička potraga za vodom u izoliranom Lenjingradu, tijekom njemačke
svaku cijenu. Kako opsade. Opsada Lenjingrada trajala je 900 dana, a tijekom tog vremena umrlo je ponajviše
su i Nijemci od gladi i smrzavanja oko 650.000 ljudi, makar neke procjene idu i preko milijun ljudi.
shvatili važnost Rijetka veza s vanjskim svijetom išla je preko zamrznutog jezera Lagoda, ali samo kada je
led bio deblji od 200 mm, da podnese težinu natovarenih kamiona. Jedna od velikih ironija
Malte, Hitler je ovog rata dogodila se i u Lenjingradu. Naime, oni koji su pokušavali voditi grad tijekom
naredio opsade bili su nakon rata uhapšeni od strane NKVD, po S taljinovoj naredbi. Njihov
"operaciju krimen bio je u tome što nisu uspjevali dovoljno često kontaktirati Moskvu i tražiti savjete,
te da se njihova politika u kojoj glume male careve ne može tolerirati. Dakle, nakon 900
Heraklo", tj. dana opsade, završit' će u Staljinovom Gulagu.
osvajanje Malte.
Operacija nije izvedena do kraja, makar je imala izgleda za uspjeh, jer je u međuvremenu
Rommel uspio osvojiti Tobruk, gdje su pronađene ogromne zalihe goriva, municije i hrane, pa
su njemački analitičari zaključili da će to biti dovoljno za prodor do Sueza.
Presudna bitka na području Sjeverne Afrike dogodila se u zimu 1942., kada je
Rommelov prodor prema Aleksandriji i Kairu zaustavljen kod El – Alameina, a u tom su
trenutku Švabe bili na samo 110 km od Aleksandrije (Mussolini je već dao otpremiti bijelog
konja prema Africi, na kojem je namjeravao ujahati u Aleksandriju). Na čelu britanske armije
(tzv. "pustinjski štakori") koja je zaustavila Rommela bio je general Montgomery, koji je
postao jedna od najslavnijih figura II. svjetskog rata.

Napad na SSSR - Operacija Barbarossa


Njemačka kontrola na Balkanu (Rumunjska, Bugarska i Mađarska pristupile su
Trojnom paktu) uznemirivala je Ruse, a pogotovo je ta uznemirenost potaknuta
samouvjerenim Hitlerovim prijedlogom Rusima da svoje strateške interese prebace na
područje Irana i Indije. Obje strane počele su se pripremati za sukob, s time što je Hitler znao
što će se dogoditi, dok Staljin nije bio svjestan siline napada koji će uslijediti.
Operacija Barbarossa kako je glasio plan napada na SSSR, nije se u potpunosti
odvijao onako kako je Hitler želio, jer je prije samog napada koji je uslijedio 22.VI 1941.g.
morao srediti situaciju u Jugoslaviji i Grčkoj, što mu je oduzelo nekoliko dragocjenih tjedana,
a to će se kasnije nastupom ruske zime pokazati presudnim. Nijemci su morali urediti
situaciju na Balkanu jer su sa tog područja morali osloboditi sve svoje panzer divizije da bi ih
mogli koristiti u Rusiji, a osim toga za izvršenje tako opsežne operacije kao što je napad na
Rusiju nisu smjeli u zaleđu ostaviti nesređeno stanje.
11

Tri tisuće kilometara dugačak front razdijeljen je na tri glavna udarna smjera – prvi na
Lenjingrad, drugi na Moskvu i treći na jug prema Ukrajini i
dalje prema naftnim poljima Kavkaza i Bakua (u planu je
bilo i spajanje sa Rommelovim jedinicama iz Sjev. Afrike).
Njemački Blitzkrieg pokazao je sve svoje prednosti,
odmah u početku uništen je najveći dio ruskih zračnih
snaga, a njemačke oklopne divizije velikom su brzinom
prodirale u dubinu teritorija i opkoljavale brojne ruske
snage. Nijemci su do zime osvojili velika prostranstva
Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, a došli su i do predgrađa
Moskve, opkoljen je i Lenjingrad (Lenjingrad je ostao
poznat u povijesti zbog 30-mjesečnog njemačkog okruženja
u kojem se našao, ali se nije dao slomiti),
Slika 20: "General Zima" se okomio na pristalog ali tada je nastupio najbolji ruski saveznik
Š vabu. U stvari tada se znalo reći da su glavni ljudi
ruske vojske general Blato, a kasnije su mu se pridružili "general Zima", koji je djelotvorno
generali Januar i Februar, pod strateškim zaustavio njemačku mehanizaciju i
zapovjedništvom maršala Zime. spriječio dalji prodor i osvajanje važnih
gradova. Ruska obrana, iako kaotična,
uspjela je prebaciti najveći dio svojih industrijskih i vojnih postrojenja iza Urala i na taj način
nastaviti proizvodnju vojnih materijala, koja će kasnije imati presudnu ulogu.
Velika Hitlerova greška bila je neprepoznavanje važnosti Moskve, koja, osim što je
bila glavni grad i sjedište vlade, bila je i industrijski, željeznički, komunikacijski i komandni
centar Rusije. Hitleru su se činila važnijim naftna polja na jugu i ukrajinska žitnica, pa je u
trenucima kada je Grupa armija Centar nezadrživo prodirala prema Moskvi, usporavao njen
prodor i s dijelom snaga Armije Centar pojačavao Grupu armija Jug koja napreduje prema
Volgi i Staljingradu.
S druge strane, Staljin je shvaćao
važnost Moskve i kakav bi bio
psihološki efekt za Ruse kada bi Moskva
pala u ruke Nijemcima. Zato je Staljin
odlučio ostati u Moskvi i koordinirati
njenu obranu. Staljin je u tim trenucima
napravio i dobre političke poteze,
odmaknuvši se od komunističke retorike,
te je počeo igrati na kartu domoljublja i
obrane majčice Rusije, a istovremeno je
dopustio javno nastupanje Ruske
pravoslavne crkve, čak i Slika 21: Bitka za Staljingrad, koja se pretvorila u ključni moment rata, te
izbor novog patrijarha prema mnogim povijesnim analitičarima u potpunosti promijenila daljnji tijek
(prvog nakon 1700. kada je rata. Na samom startu planiranja operacija na jugu Rusije, S taljingrad nije
Petar Veliki maknuo bio u nikakvim planovima, postojao je samo kao ime na karti. S vjedoci kažu
da je Hitler promatrajući vojnu mapu juga Rusije, zapazio S taljingrad, te mu
patrijarha) što je ljudima i je taj grad postao opsesija. Predstavljao je sve ono negativno u istočnom
vojsci davalo jači moralni komunističkom društvu. Naredio je da se grad napadne, osvoji i uništi. S taljin
podstrek. je bio dovoljno pametan da shvati da Hitler neće samo prošetati pored
S taljingrada, pa je naredio očuvanje S taljingrada pod svaku cijenu. Zato je
Nijemci će pokrenuti izdao poznatu Naredbu 227., poznatiju pod nazivom „Niti koraka nazad!“, koja
veliku ofenzivu na Moskvu, je zabranjivala bilo kakvo odstupanje u obrani grada, a oni koji bi se usudili
tzv. Operacija Tajfun od dezertirati ili se povlačiti bili su ubijani na licu mjesta.
studenog 1941. – siječnja 1942. koja neće uspjeti ponajprije zahvaljujući ruskom
zapovjedniku Žukovu i ruskim trupama s Istoka koji su stigli nakon sporazuma Rusa i
Japanaca o nenapadanju. U zimskim uvjetima u kojima se bitka vodila njemačka mehanizacija
12

je bila sve beskorisnija, a Rusi su se oslanjali na konjicu koja


je u takvim uvjetima bila puno pokretljivija.
Osim spomenute ruske zime jedan od prijelomnih
trenutaka istočnog fronta (a neki kažu i čitavog II svjetskog
rata) bio je njemački poraz u bitki za Staljingrad, tijekom
zime 1942/1943.g., kada je Hitler zabranio zapovjedniku 6.
armije Friedrichu von Paulusu strateško povlačenje i
pregrupiranje, zbog čega je u ruskom okruženju ostalo oko
200.000 njemačkih vojnika. Čitav taj sukob za Staljingrad
dogodio se ponajviše zbog Hitlerove opsesije da osvoji grad
koji nosi Staljinovo ime, makar ga se moglo zaobići i izbjeći
ta golema stradanja njemačke vojske. Ponovno je krvnik za
Nijemce bio ruski general Žukov.
Posljednji pokušaj da Nijemci Slika 22: Vasilij Grigorijevič Zajcev (Василий Григ орьевич
ponovno preuzmu kontrolu na ruskom Зайцев) bio je sovjetski snajperist koji je tijekom Drugog
frontu zbio se u ljeto 1943.g., pokušajem svjetskog rata za vrijeme S taljingradske bitke, u razdoblju od
10. studenog do 17. prosinca 1942. godine ubio 225
ofenzive kod Kurska i Orela – tzv. neprijateljskih vojnika i oficira (uključujući i 11
operacija Zitadelle. Bila je to najveća neprijateljskih snajperista). S najperisti su bili važan dio
tenkovska bitka u Drugom svjetskom Staljingradske bitke, jer u uvjetima borbe za svaki zidić, oni su
donosili prednost.
ratu, u kojoj su prevagu Rusima donijeli
njihovi tenkovi T-34 i efikasno artiljerijsko oružje - kaćuše ("Staljinove orgulje"), tj.
višecjevni bacači projektila koji su unosili paniku među njemačke vojnike. Nakon te bitke
započinje stalno povlačenje Nijemaca sa Istoka, koje je završilo u Berlinu.
Prilikom prodora Crvene Armije prema Zapadu i potiskivanju Nijemaca, Poljaci su se
nadali pomoći Rusa u
oslobađanju Varšave, pa će u
Varšavi tijekom ljeta 1944.
početi ustanak protiv Nijemaca,
naravno s nadom da će Rusi
izvršiti što je moguće veći
pritisak na njemački obruč oko
Varšave. Ali Staljinu nije
odgovaralo da domaći Poljaci
dobiju bilo kakve zasluge za
oslobađanje Varšave, jer bi to
značilo potpuno drugačije
odnose nakon rata, pa je naredio
zaustavljanje ruske vojske
nadomak Varšave, što će
Slika 23: Masakr u Katinskoj šumi. Nijemci su 1943. u Katinskoj šumi Nijemcima omogućiti krvavo
otkrili masovnu grobnicu s 4.500 tijela poljskih oficira. Njemačka gušenje ustanka u Varšavi, kada
propaganda pokušala je iskoristiti tu činjenicu za narušavanje odnosa je stradalo oko 150.000
između S aveznika, pa su obavijestili Engleze i Amerikance o otkriću, ali i ustanika, a Varšava je u
Poljake u Britaniji. Na Zapadu su to tada shvatili kao njemačku
provokaciju, a sam S taljin je optuživao Nijemce da svoje zločine žele potpunosti razorena. Churchill i
pripisati njima. S ve do pada komunizma 1989/90. taj je zločin pripisivan Roosevelt su nagovarali Staljina
Nijemcima, a tada su pronađeni dokumenti koji otkrivaju da je zločin da pomogne nesretnim
počinjen od strane sovjetske tajne službe NKVD po naređenju S taljina i
Berije. Tada je ukupno nestalo 25.000 ljudi iz poljske vojske.
Poljacima, ali on je to odbio, pa
su Saveznici čak razmišljali o
13

prekidu dostave materijalne pomoći Staljinu, ali shvatili su da bi to više pomoglo Hitleru, što
im tada ipak nije bilo u interesu. Ova dva događaja u
kojima su stradali Poljaci dovoljno govori o
razlozima mržnje Poljaka prema Rusima nakon rata.
Važnost Istočnog fronta je i u činjenici da je
Hitler morao tamo držati veliki broj divizija na što
nije računao kada je kretao u napad na SSSR, a
takva situacija je pak olakšavala akcije koje su
poduzimali Saveznici na ostalim frontovima.

ULAZAK SAD U RAT


Nakon I. sv. rata u SAD je prevladala
politika izolacionizma koja je konkretizirana
zakonskim aktima, tzv. Neutrality Act iz 1935. i
1937.g. kojima je između ostalog bila zabranjena i
prodaja oružja zaraćenim stranama. Novi zakon o
neutralnosti iz 1939.g. dopustio je
Slika 24: Propagandni plakat antifašističke koalicije koji tzv. cash-and-carry sustav, tj.
simbolizira zajedništvo u otporu Trojnom paktu. Oduševljenje u države mogu kupovati ratni materijal
Europi je izazvala odluka o američkom priključivanju ratnim od američkih dobavljača, ako plate u
naporima, prvo materijalno, a zatim i vojno. cashu i odvezu robu na svojim
brodovima. Takav sustav imao je za cilj pomoći zemljama saveznicama, a da se SAD pri tome
ne zapletu u sukob.
Najveći protivnik politike
izolacionizma u SAD bio je predsjednik
Franklin D. Roosevelt koji je uporno
nagovarao Kongres da se počne sa
otvorenim pomaganjem V.Britanije, a
poznat je njegov slikoviti istup pred
Kongresom, riječima: "Zamislimo da kod
susjeda izbije požar, a ja imam gumenu
cijev u vrtu …". Rooseveltovo
nagovaranje Kongresa urodilo je plodom
u ožujku 1941.g. kada je Kongres
odobrio tzv. Zakon o zajmu i najmu,
kojim se počinju odobravati krediti prije
svih V.Britaniji, a zatim i SSSR-u za
kupovinu neophodnih materijala (ukupno
su SAD tijekom rata izdale
oko 50 mlrd. $ kredita Slika 25: S usret Churchilla i Roosevelta. Diplomatski vrlo važan trenutak za
budući uspjeh protiv nacističke Njemačke. Churchil je uspio u svojim
europskim zemljama). naporima da Roosevelta uvuče u svoj način razmišljanja.
Američki
izolacionizam postojao je još samo na papiru, jer su otvoreno stali na jednu stranu. Američki
razarači pratili su britanske brodove po Atlantiku; britanski piloti uvježbavali su se u SAD; na
Pacifiku su počele sankcije prema Japanu…itd.
U kolovozu 1941.g. osobno su se našli Roosevelt i Churchill na kamufliranom bojnom
brodu Prince of Wales, u zaljevu Argentia kod Newfoundlanda. Izjava koju su obojica
potpisala poznata je pod nazivom "Atlantska povelja", koja je obuhvaćala nekoliko
temeljnih načela o uređenju svijeta nakon rata. Atlantska povelja uključena je nešto kasnije i u
14

deklaraciju o Ujedinjenim narodima. Atlantska povelja označava i početak stvaranja


antifašističke koalicije – ratnog saveza protiv Trojnog pakta.
Konkretan ulazak SAD u rat bio je plod agresivne strategije Japana prema prostoru
Pacifika i Jugoistočnoj Aziji, u teoriji je ta
strategija podupirala antikolonijalna nastojanja
azijskih nacionalista, ali u stvari bi samo
zapadnjački kolonijalizam bio zamijenjen
japanskim. Da bi se takva strategija mogla
ostvariti trebalo je osakatiti pacifičku mornaricu
SAD i osigurati neosvojiv položaj prije nego bi
SAD bile spremne uzvratiti udarac.
Ostvarenje spomenute strategije počelo
je 7. prosinca 1941.g. japanskim napadom na
pomorsku bazu SAD-Pearl Harbor na
Hawaima. Tim napadom rat je postao svjetskim
ratom, jer su SAD odmah objavile rat Japanu,
što čine i Britanci, a sa druge
Slika 26: Naslovnica novina nakon japanskog napada na Pearl Harbour, 7. strane Njemačka i Italija
prosinca 1941. Prije ovog napada u Americi je vladala jaka izolacionistička
politika. Mnogi viđeniji ljudi čak su se otvoreno svrstavali na nacističku stranu, objavljuju rat SAD.
kao što su Henry Ford ili Charles Lindberg. Ovaj napad u potpunosti je Japanci su do ljeta
promijenio poglede Amerikanaca, pa su mnogi skloni tvrdnji da je vlast u S AD 1942.g., kada su bili na
znala da se sprema napad na Pearl Harbour, ali da namjerno nisu htjeli na
vrijeme reagirati da šok bude jači. Predjednik Roosevelt obratio se Kongresu i vrhuncu snage, gotovo
naciji u pamtljivom govoru, koji je ostao poznat po rečenici „ ... a day that will ostvarili sve svoje planove u
live in infamy“
pogledu kontrole Pacifika i
Jugoistočne Azije. Veliki razlog takvom razvoju situacije pridonio je dogovor Roosevelta i
Churchilla da će dati prednost borbama protiv Njemačke i oslobađanju Europe, što zbog njene
industrijske važnosti, što zbog straha da SSSR neće još dugo izdržati bez snažnije pomoći.
SAD su odgodile svoju osvetu za Pearl Harbor i za izgubljene Filipine.
Prvi relativni uspjeh Amerikanaca na pacifičkom bojištu, i kada su Japanci po prvi
puta zaustavljeni u svom napredovanju, bila je bitka u Koraljnom moru u svibnju 1942.g.
kada su nosači aviona doživjeli svoje prvo veliko iskušenje i postali su strateška novost u
pomorskom ratovanju. Prekretnicu na pacifičkom bojištu donijela je velika pomorsko-zračna
bitka kod Midwaya u lipnju 1942.g., koju su Amerikanci uspjeli dobiti zahvaljujući
otkrivanju japanskih šifriranih poruka, pa su unaprijed znali što Japanci smjeraju. Bitka kod
Midwaya postala je jedna od odlučujućih bitaka u II. sv. ratu, rame uz rame s El –Alameinom,
Staljingradom, Dunkerquom…, ili kako je
netko napisao: "Kod Midwaya je "izlazeće
sunce" počelo zalaziti".

POD SVASTIKOM
Nacistički "Novi poredak"
Hitler je predvidio da će Treći Reich
potrajati tisuću godina, ali ispalo je da je bio
kratak za samo 988 godina. Što bi Treći Reich
značio za Europu? Prema Hitlerovim
razmišljanjima trebalo je Slika 27: Zgrada u blizini jezera Wansee, u kojoj je održana nacistička
ispuniti dva osnovna uvjeta. konferencija (Wansee konferencija, 1942.) na kojoj je donešena odluka o
Prvo, osigurati da Njemačka "Konačnom rješenju" (die Endlösung der Judenfrage), tj. provođenje politike za
bude osigurana ratnim istrebljenje svih Židova u Europi.
15

materijalima i da održi životni standard bez velikog žrtvovanja


samog njemačkog naroda. Drugo, Hitler je želio ostvariti svoju
rasnu teoriju pa je "Novi poredak" trebao omogućiti
ekonomsku eksploataciju i rasni imperijalizam na području koji
su kontrolirali nacisti. Koristio je osvojene narode prema
njihovom položaju u rasnoj hijerarhiji. Oni koji su bili najbliži
nacističkoj koncepciji arijevske rase, kao Skandinavci,
Anglosaksonci i Holanđani, bili su kvalitetnije tretirani i mogli
su postati partneri Nijemcima. Latine, kao što su Francuzi, Hitler
je smatrao inferiornima, ali moglo ih se tolerirati i s vremenom
pretvoriti u podržavatelje "Novog poretka." Slaveni su
postavljeni na dno Hitlerove hijerarhije i trebalo ih je tretirati kao
robovsku radnu
snagu. Slika 28: Na slici je Adolf Eichmann, jedan od glavnih operativaca konačnog
Duboko na rješenja, a konačno su ga uhvatili 1960.g. izraelski agenti u Argentini, a par godina
dnu (pa i ispod njega) kasnije je obješen. Jedna od osoba koja je izazivala strah među Židovima dugo
rata bio je Joseph Mengele, poznatiji kao Anđeo smrti, koji je bio poznat po
bili su Židovi i oni su nakon
svojim monstruoznim eksperimentima na ljudima, pogotovo u pokušajima
podnijeli najveće dobivanja plavokosog i plavookog arijevca. Umro je u Brazilu 1979.g., a tek je
užase Hitlerove rasne 1992.g. DNK analizom potvrđena njegova smrt.
sheme. Na kratko,
početkom rata, nacisti su imali ideju iseljavanja Židova iz Europe, a jedna od mogućih
destinacija bio je otok Madagascar, kod istočne afričke obale, ali takve ideje nestale su oko
1941.g., kada je Hitler pokrenuo ideju uništenja Židova u Europi.

Holokaust
Brzo napredovanje Nijemaca u prvim godinama rata dovelo je milijune Židova pod
nacističku upravu. Administracija osvojenih
područja postala je posao za SS i Gestapo, a oni
će se posebno žestoko okomiti na Židove. U
Poljskoj je bila najveća koncentracija Židova, a
gotovo svi će završiti u getima ili
koncentracionim logorima. S ruskim Židovima
će nacisti trenirati surovu efikasnost, jer im je
zbog udaljenosti predstavljalo problem prevoziti
sve Židove u razne logore, pa će ih ubijati na
licu mjesta, najčešće rafalima ispred iskopanih
masovnih grobnica.
U srpnju 1941., šef glavnog ureda za
sigurnost Reicha, Reinhard Heydrich, dobio je
nalog za provođenje "konačnog rješenja" nad
Židovima, a to je značilo njihovo potpuno

Slika 29: istrjebljenje.


Sonderkommando. Jedan dio židovskih logoraša u nacističkim Glavni
operativac za provođenje
logorima smrti imao je zadatak baviti se leševima ubijenih, odnosno njihovim
spaljivanjem ili zakopavanjem. Iako su živjeli samo na „posuđenom“ vremenu,
"konačnog rješenja" bio je
jer su ih S S -ovci naposlijetku također slali u plinske komore da ne bi ostajali
Heinrich
svjedoci, nakon rata mnogi od njih proglašeni su suradnicima nacista i Himmler.
optuženi na smrt. Dotadašnji način ubijanja
Židova masovnim
strijeljanjima činio im se presporim, pa su se uskoro počeli koristiti pokretnim plinskim
komorama, tj. zatvorenim kamionima, a ubojstva na velikoj skali počinju s puštanjem u pogon
16

velikih plinskih komora (u kojima je puštan tzv. ciklon B plin) u zloglasnim


koncentracionim logorima, kojih je najviše bilo u Poljskoj – Auschwitz, Belzec, Chelmno,
Majdanek, Sobibor, Treblinka… Nacisti su prikupljali Židove širom Europe i onda ih u
zatvorenim vagonima deportirali u neki od logora smrti. Mnogi su već putem umirali zbog
neljudskih uvjeta koji su vladali u stočnim vagonima. Po dolasku u logore žrtve su bile
raspoređene na one koji se mogu još iskoristiti kao radna snaga, i na one nemoćnije (žene,
djeca, starci), koji su odmah bili poslani na "tuširanje", što je bio nacistički eufemizam za
plinsku komoru.
Hitler je naredio da vlakovi koji
prevoze Židove u logore imaju prednost nad
svim ostalim, a nije pomagalo niti
protestiranje njegovih generala da su im
vlakovi potrebniji za dopremu ratnog
materijala i ljudstva na frontove. Mnogi iz
vojnog vrha Trećeg Reicha su se pitali ne bi
li bilo bolje prvo dobiti rat pa se onda
pozabaviti "konačnim rješenjem" , ali Hitler
nije želio niti čuti za takve ideje. Izvan
nacističkih krugova, nekakva šaputanja o
Holokaustu su procurila još 1942.g., ali
mnogima u savezničkim
Slika 30: Fotografija učinjena neposredno nakon rata. Američki dužnosnici redovima su se takve
natjerali su Nijemce-civile koji su živjeli pored ovog logora (Landsberg) da se priče učinile previše
uvjere u strahote koje su činili nacisti. Nacisti su bili vrlo efikasni u prikrivanju
stvarnih razmjera zločina, koji su zvučali previše fantastično da bi bili stvarni. okrutnima da bi bile
Tako se događalo da ljudi iz najbliže okolice ne znaju pravo stanje stvari. stvarne, pa se
pretpostavilo da je to
bila ratna propaganda. Prava istina doznala se tek na kraju rata kada su savezničke jedinice
oslobodile prostore gdje su bili zloglasni logori smrti, a na prizore koje su vidjeli naježili su se
i okorjeli ratni veterani, koji su iza sebe imali neke od surovijih sukoba tijekom rata.
Kampovi su u upotrebi bili svega nekoliko godina, ali užas koji su uspjeli proizvesti u
tako kratkom vremenu predstavlja najstrašniju epizodu u priči o ljudskoj nečovječnosti kroz
povijest. U pokušaju ostvarenja "konačnog rješenja" stradalo je oko šest milijuna Židova, a
tome se moraju pribrojiti i ostale skupine koje su tragično završavale u logorima smrti, kao
što su komunisti, cigani, Jehovini svjedoci, sovjetski zarobljenici, Slaveni, homoseksualci…

ZAVRŠNA FAZA RATA


Kraj borbi u Sjevernoj Africi
U jesen 1942.g. započela je III faza sukoba u Sjevernoj Africi, koja počinje
povlačenjem Rommelovih snaga prema Tunisu nakon poraza kod El-Alameina. U studenom
1942.g. započinje operacija "Torch", tj. savezničko iskrcavanje u Maroku i Alžiru (kako je
iskrcavanje izvršeno na francuskom kolonijalnom posjedu, Hitler je naredio potpunu
okupaciju Vichyjske Francuske), pod komandom američkog generala Dwighta
Eisenhowera, a na taj su način savezničke snage stisnule "u kliješta" Rommelov Afrički
korpus. Nakon višemjesečnih borbi na području Tunisa, u svibnju 1943.g. kapitulirale su
snage sila Osovine u Sjevernoj Africi.

Kapitulacija Italije
Ubrzo nakon uspješnog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, u siječnju 1943.g. u
Casablanci su se susreli Roosevelt i Churchill (oko kojih se počeo motati i gen. de Gaull, te
zahtijevati da se i Francuskoj prizna važna uloga u budućim događanjima), gdje su se
17

dogovorili oko invazije na Siciliju, a usput su poručili da zahtijevaju bezuvjetnu predaju


Njemačke i Italije. Takva odluka bila je strateška pogreška, jer su nacisti shvatili da nemaju
mogućnost dogovora nego se moraju tući do kraja.
Iskrcavanje na Siciliju započelo je u srpnju 1943.g., a ubrzo je Fašističko Veliko
vijeće srušilo i uhitilo Mussolinija, a predsjednik vlade postaje maršal Pietro Badoglio koji je
8.IX 1943.g. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Italije. Napredovanje saveznika nije bilo
tako brzo kako su očekivali.
Vođene su žestoke borbe, a
jedna od gorih bila je bitka za
benediktinski samostan Monte
Cassino, nakon koje je u lipnju
1944.g. oslobođen prvi europski
glavni grad – Rim. Nijemci su
još uspješno branili sjever Italije,
gdje je stvorena marionetska
Talijanska Socijalna
Republika na čelu s
Mussolinijem, kojeg su
njemački padobranci izvukli iz
zatvora.

Teheranska konferencija
Amerikanci se u ovo
vrijeme rata nisu
pretjerano Slika 31: Velika trojka na sastanku u Teheranu, 1943.g. kada su još uvijek
zaokupljali prevladavale vojničke teme, a manje se ulazilo u političke zavrzlame, makar će S taljin i
političkim igrama, Churchill vrlo brzo početi osiguravati okolnosti u poslijeratnoj Europi.
najvažnije im je
bilo pobijediti Hitlera, dok su se političkim preokupacijama više bavili Britanci i Rusi,
posebno se to odnosilo na poslijeratni utjecaj na Balkanu. Zato je Churchill zahtijevao da se
glavni saveznički udar na Kontinent izvrši preko Jadranskog mora, jer bi time oslobađanje
Balkana bilo pod kontrolom Zapada čime bi se odstranio mogući ruski utjecaj na tom
području kada Rusi istjeraju Nijemce
iz SSSR-a.
Da bi se dogovorili o daljnjim
akcijama, tzv. Velika Trojka (Staljin,
Roosevelt, Churchill) našla se u
Teheranu, zima 1943.g.
 dogovoreno je otvaranje
zapadnog fronta
iskrcavanjem u Francuskoj
(Churchill je predlagao da
mjesto iskrcavanja budu
Dardaneli, kada već ne
može Jadran, ali zbog
protivljenja Rusa nije
prošlo) Slika 32: S cena s iskrcavanja u Normandiji koju su Rusi čekali
 Staljin je obećao da će kao ozebli sunca.
objaviti rat Japanu odmah
nakon kapitulacije Njemačke, a obećao je i priznanje poljskih granica iz 1919.g.
18

 Odlučeno je da se pruži pomoć Titovim partizanima u Jugoslaviji

Iskrcavanje u Normandiji
Završni čin rata u Europi bila je
saveznička invazija na Francusku
pokrajinu Normandiju, koja je započela
6. lipnja 1944.g. pod kodnim nazivom
operacija Overlord i pod
zapovjedništvom američkog generala
Eisenhowera. Znak za početak
operacije bili su stihovi pjesme Jesenja
sonata, francuskog pjesnika Paula
Verlaina.
Usprkos tajnosti operacije teško je bilo
sakriti dopremanje ogromnih količina
ratnog materijala i opreme na
jugozapadu Engleske, pa su Nijemci
bili svjesni da će do
iskrcavanja doći, ali Slika 33: Operacija Overlord je je bio tajni naziv za cijeli projekt invazije na
okupiranu Europu od strane S aveznika. Cilj te operacije bio je osigurati miran pristup
nisu znali točnu plažama na francuskoj obali kako bi se mogla davati logistička podrška daljnjim
poziciju (sa ofenzivama protiv Nijemaca. Dan-D je naziv za prvi dan provođenja Operacije
savezničke strane Overlord. Prvobitni datum za izvršenje akcije Dan-D bio je 14. svibnja 1944, ali je
odgođen za 5. lipnja 1944. Zbog lošeg vremena, akcija će se odgoditi za još 24 sata, i
namjerno su im početi ujutro 6. lipnja 1944. Interesantno je da je u to vrijeme zapovjednik njemačkih
plasirali neke krive snaga na Atlantskom bedemu, general Rommel bio u Njemačkoj na proslavi
informacije). Zato su rođendana svoje žene, jer su mu meteorolozi napomenuli da se loše vrijeme nastavlja,
te da sigurno do nikakve invazije neće doći. Tako je Romme l propustio po drugi put
Nijemci bili prisiljeni ključne momente neke velike bitke.
osigurati obranu
svakog pogodnog dijela obale, što je razvuklo njihove snage. Zapovjednik obrane Atlantskog
bedema, general Rommel u presudnom je trenutku, jer je bio uvjeren da zbog loše vremenske
prognoze do iskrcavanja neće doći u slijedećih nekoliko dana, otišao u Njemačku na proslavu
rođendana svoje žene, što je njemačku
obranu ostavilo bez pravog vodstva u
najvažnijem trenutku cijele operacije.
Kada su probijene njemačke
obrambene linije u Normandiji,
krenulo je novo savezničko iskrcavanje
na jugozapadu Francuske (tzv.
operacija Nakovanj). Kada su se ta
dva vala spojila krenuo je brz prodor
prema Parizu koji je oslobođen u
kolovozu 1944.g. Nakon oslobađanja
Pariza, savezničke trupe su u svega
nekoliko tjedana stigle do njemačke
Slika 34: General de Gaulle u oslobođenom Parizu, a među
Francuzima će ostati faca još dugi niz godina. S aveznički
granice.
političari ga nisu previše obožavali, a isto taka i kolege Hitlerov očajnički pokušaj
generali, jer je samoinicijativno odlučio upasti u Pariz, bez uzvrata oslanjao se prije svega na
obzira što je postojala opasnost da ga Nijemci pri povlačenju
razruše.
razaranje Londona novim moćnim
oružjem – bespilotnim letjelicama V-
19

1, koje su bile dosta neprecizne i nešto kasnije s puno moćnijim raketama V-2, koje su bile
brže od zvuka i gotovo nemoguće za presretanje, problem je ipak bio taj što je tih raketa bilo
premalo i što su upotrijebljene prekasno da bi bile efikasne.
Puno opasniji bio je pokušaj posljednje ofenzive
Nijemaca u Ardenima, tzv. operacija Greif, (kada je voda
došla do grla jer je zauzet prvi njemački grad – slavni
Aachen, prijestolnica Karla Velikog) kojom se pokušalo
presjeći savezničke opskrbne linije i osigurati eventualno
pregovaranje o miru. Ofenziva je završila neuspješno s
velikim gubicima na obje strane, a u borbama se posebno
istaknuo američki general Patton.

Konferencija na Jalti
Posljednja ratna konferencija Velike trojke održana je u
veljači 1945.g. na oslobođenom Krimu, i tu su se pokazala
prva otvorena neslaganja Britanaca i Amerikanaca s jedne i
Rusa s druge strane.
 Konkretizirano je osnivanje Ujedinjenih naroda, a
osnivačka skupština UN održana je nešto kasnije,
25.IV 1945. u San
Franciscu Slika 35: Ispaljivanje raketa V-2 na pokusnom terenu u Peenemundeu
 SSSR je pristao ući 1944.g. Glavni cilj raketa V-2 bila je Engleska, ali je njihov vojni efekt bio
neznatan. Posljednja V-2 raketa ispaljena je na Englesku 27. III 1945.g. V-2
u rat protiv Japana raketa bila je jedan proizvod iz serije tzv. oružja osvete ( Vergeltungswaffen),
najkasnije 90 dana kojoj su još pripadali bespilotna letjelica-raketa V-1, tzv. zvrndava bomba,
je proizvodila buku tijekom leta, i V-3 oružje, koje nikada nije
nakon kapitulacije jer upotrijebljeno za napad na London, a svrha mu je bila potpuno razaranje
Njemačke. Kao Londona.
kompenzaciju dobio bi teritorije izgubljene u rusko-japanskom ratu 1904/5, te su mu
je garantirana sfera utjecaja u Mandžuriji. Taj
dogovor ojačao je rusku poziciju u Aziji.
 Dogovorena je podjela Njemačke na
okupacione zone, s time da se i Francuskoj
dodijeli jedna okupaciona zona.
 Najteže pitanje bilo je dogovaranje oko
uspostava novih vlada u oslobođenim zemljama,
a to je pitanje pokazalo prve znakove budućeg
hladnog rata, jer se vrlo otvoreno pokazalo
nepovjerenje između SSSR-a i Zapadnih sila.
Posebno je vruće bilo pitanje Istočne Europe,
gdje su Rusi odbijali sudjelovanje Zapada u
uspostavi novih vlada i nisu dozvoljavali
prisutnost promatrača sa Zapada. Par mjeseci
ranije Churchill je posjetio Moskvu i pokušao
predložiti Staljinu podjelu utjecaja na Balkanu
i Istočnoj Europi. Prema tom prijedlogu Rusi bi
dobili dominaciju u Rumunjskoj i veći utjecaj u
Bugarskoj, dok bi
Slika 36: S avezničko bombardiranje Dresdena u veljači 1945. Jedan od Britanci dobili
kontroverznijih događaja u 2. sv. ratu, koji nije imao nikakvog vojno opravdanog slobodne ruke u
razloga jer S aveznici su munjevito prodirali i sa Zapada i sa Istoka i svi su bili
svjesni da bi rat uskoro trebao biti završen. Jedino konkretno opravdanje Grčkoj, a utjecaj u
bombardiranja bilo je pokazivanje snage Rusima i što sve mogu britanski i američki Mađarskoj i
bombarderi, jer sada je već svima jasno da će okolnosti nakon rata biti drugačije
nego tijekom rata.
20

Jugoslaviji bio bi pola : pola.

Kraj rata u Europi


Kako su Saveznici prodirali u Njemačku
postajalo je jasno da će posljednja bitka biti za
Berlin. Eisenhower je zaustavio svoje snage na
rijeci Elbi i odustao od utrke prema Berlinu i
prepustio osvajanje Berlina Rusima. Hitler je
kao i obično naredio obranu Berlina do smrti,
što je osiguralo razaranje prijestolnice. Sam
Hitler, shvativši da je došao kraj imenovao je
admirala Dönitza svojim nasljednikom, a on je
(skupa sa Evom Braun i svojim psom) izabrao
samoubojstvo, 30. travnja 1945.g. Mussolini je
također smaknut od strane talijanskih partizana
pri pokušaju bijega u Švicarsku (skupa s
mladom ljubavnicom Clarom Petacci).
Padom Berlina prestao je svaki otpor
Nijemaca, a kapitulaciju je potpisao gen. Alfred
Jodl u Reimsu 7. svibnja 1945. kod
Amerikanaca, a sutradan je to isto učinio gen.
Wilhelm Keitel pred Rusima u Berlinu. Rat u
Europi je završen.

Kraj ratu u Aziji Slika 37: Rat je mogao završiti i ranije da je


Amerikanci su se dosta sporo pokušaj atentata na Hitlera uspio. S kupina njemačkih
približavali Japanu, jer trebalo je osloboditi oficira bila je uvjerena da bi se eliminacijom Hitlera,
sa S aveznicima moglo dogovoriti nešto povoljnije osim
stotine otoka po Pacifiku i tisuće kilometara bezuvjetne kapitulacije. Pokušaj atentata zbio se 20.
džungle, a sve su to Japanci vrlo snažno srpnja 1944. u Hitlerovoj "Vučjoj jazbini" (njegov
bunker), gdje je Klauss von Stauffenberg (na slici),
branili.
časnik i ratni veteran, smjestio aktovku s bombom
Najžešće bitke vodile su se oko otoka ispod konferencijskog stola. Eksplozija je raznijela
Leyte (kod Filipina), za otok Iwo Jimu koji prostoriju, ubivši četvoricu i ranivši dvadeset ljudi, ali
je strateški važan jer ima aerodrome koji Hitler je prošao relativno dobro. Reakcija je bila
efikasna, Gestapo je priveo 15.000 osumnjičenih, a na
mogu prihvatiti američke bombardere B-29, i smrt ih je osuđeno 5.000. Vođe, uključujući
za otok Okinawu koji je vrlo blizu Japana. S tauffenberga, odmah su strijeljani, dok su ostali
Amerikance su u tim bitkama posebno suđeni pred "Narodnim sudom" i obješeni klavirskim
žicama. Njihova spora smrt je snimana i prikazivana
izluđivali kamikaze (božanski vjetar), piloti- kao pouka drugima koji bi mogli imati slične ideje.
samoubojice koji su se zabijali u američke General Rommel je bio jedan od osumnjičenih, kojem
je dopušten častan uzmak, naime on je popio otrov, a
brodove i nosače aviona. novine su objavile da je poginuo u prometnoj nesreći.
Približavanjem američkih snaga
Japanu pod komandom generala Douglasa MacArthura, započelo je strahovito intenzivno
bombardiranje Japana. Oko 200.000 ljudi poginulo je u Tokiju u samo tjedan dana
bombardiranja, ali Japanci su i dalje odbijali predaju.
Novi predsjednik SAD Harry Truman (Roosevelt je umro u travnju), 6. kolovoza
1945.g. odobrio je upotrebu novog oružja – atomske bombe. Atomska bomba razvijena je
nakon nekoliko godina tajnog istraživanja pod šifrom projekt Manhattan.
21

Prva atomska bomba bačena je 6.


kolovoza 1945.g. na Hirošimu.
Samo jedan udar izbrisao je pola
grada s lica zemlje i pobio oko
80.000 ljudi. Bombu je bacio
bombarder Enola Gay, a bomba
je nazvana Little boy. Nakon
toga SSSR je objavio rat Japanu,
a Amerikanci su 9. kolovoza
1945.g. bacili još moćniju
atomsku bombu (Fat man) na
Nagasaki. Suočeni sa totalnim
uništenjem Japanci su potpisali

Slika 38: S kupina mladih japanskih pilota-kamikaza, koji dobrovoljno kreću u


bezuvjetnu
samoubilačku akciju, uvjereni da tako odlaze u časnu smrt za svog cara, domovinu i bušido predaju 2. rujna
kodeks. Prije samog odlaska u akciju, mladi piloti prolaze istu ceremoniju. Popiju sake i pojedu 1945.g. na
zdjelicu riže. Zatim dobiju ordenje i posvećene katane, a glavu omotaju maramom s izlazećim brodu
suncem. Uputstva za akciju su jednostavna, jedino im se strogo zabranjuje zatvarati oči, jer
tako mogu promašiti cilj. U ključnom momentu, neposredno prije udara moraju iz sveg glasa Missouri. Tim
viknuti Hissatsu! (Napad!) činom završio je
Drugi svjetski rat. Svi su postali svjesni da bi
idući ovakav rat značio kraj civilizacije

Slika 39: S cena neposredno prije potpisivanja japanske


kapitulacije na američkom bojnom brodu Missouri.