Vous êtes sur la page 1sur 7

Dragan Krstić- inteligencija predstavlja sposobnost uviđanja odnosa između stvari (Psihološki

rečnik)

Ebinghaus- 1897. konstruiše test dovršavanja da bi merio efekte umora na školsku decu

Teodor Simon- 1905. zajedno sa Bineom konstruiše prvi individualni test inteligencije

Terman- pravi reviziju Bine-Simonove skale u SAD-u

Štern- pravi reviziju Bine-Simonove skaleu Nemačkoj; ideja da se učinak na testu inteligencije
izražava koeficijentom inteligencije (IQ);

Tomson- pravi reviziju Bine-Simonove skaleu Škotskoj

Dejvid Veksler-razvio je nekoliko testova za procenu inteligencije odraslih(testovi daju 3


rezultata: procena verbalne I neverbalne inteligencije I ukupan skor)

Džejms Flin- Flinov efekat (dolazi do povećanja od 15 jedinica u prosečnom koeficijentu


inteligencije

Spirman- teorija inteligencije dva faktora (opšta sposobnost-g i specifična sposobnost-s)

L. Terston- negira g factor, postojanje 7 grupnih faktora (o inteligenciji se ne može govoriti kao o
jednoj sposobnosti)

Bert- hijerarhijska teorija inteligencije

Vernon-opšti factor zauzima centralno mesto u hijerarhiji, posle njegovog izdvajanja javljaju se
dva grupna faktora (3 faktora I 5 sposobnosti)

Džon Kerol- u njegovoj hijerarhijskoj teoriji ističu se 3 nivoa (više užih sposobnosti, fluidna
inteligencija I jedinstvena opšta inteligencija)

Rejmond Katel- kao 2 opšta faktora treba razlikovati fluidnu I kristalizovanu inteligenciju;Teorija
crta zasnovana na faktorskoanalitičkom postupku (L-podaci, T-podaci i Q-podaci);

Robert Sternberg- pri rešavanju testova inteligencije na jedan organizovan način uključuju se
komponente mentalnih procesa

Herman Vitkin- opis razlike u kognitivnom stilu

Piter Lang-njegova istraživanja navode na zaključak o postajanju prve dve Vuntove dimenzije
Kreč i Kračfild- 4 glavne dimenzije emocionalnog doživljaja (intezitet osećanja, nivo tenzije,
hedonistički ton, stepen složenosti); podela emocija; navode 4 konstruktivne posledice
frustracije;

Magda Arnold-smatra da je od posebne važnosti subjektivna procena potencijalne opasnosti


(strah)

Čarls Ozgud- razvio je sematički diferencijal (estetski doživljaj)

Bar-On- definisao je emocionalnu inteligenciju kao skup neitelektualnih veština koje utiču na
uspeh u životu

Goleman- emocionalna inteligencija je skup specifičnih sposobnosti kao što su samokontrola,


samouverenost..

Tomas i Česova- identifikovali 9 dimenzija temperamenta

MekKleland i Etkinson- motiv postignuća

Šehter-afilijativni motiv (mogućnost da jaka potreba za udruživanjem može biti povezana sa


trenutnom strepnjom, anksioznošću)

Alfred Adler-tvrdio je da se razni telesni nedostaci koji pojedinca sprečavaju u postizanju


životnih ciljeva mogu uspešno da se kompenzuju kroz pojačane napore

Hajder-teorija atribucije se razvila na osnovu njegovih analiza

Herold Keli- atribucioni model koji ukazuje na 3 glavne brste informacija koje utiču na
zaključivanje o uzrocima ponašanja

Teodor Adorn- opisao je autoritarnu ličnost I vezu između ličnosti(teorija žrtvenog jarca) i
predrasuda i netrpeljivosti prema drugima

Festinger- teorija kognitivne disonance ili kognitivnog nesklada

Leki- u težnji za samodoslednošću je video najmoćniju motivaciju u čovekovom životu (stavovi i


ponašanje)

Mark Snajder- po njemu se ljudi razlikuju prema težnji ka samodoslednosti

Kreč, Kračfild i Balaki- prave razliku između jednoobraznosti i konvencionalizma i konformizma

Solomon Aš- sudovi o onom što se opaža se menjaju pod uticajem mišljenja
većine(eksperimentalno ispitivanje delovanja grupnog pritiska)
Moskovići- vršsi reanalizu Ašovih rezultata I pokazuje da odluka pojedinca da li da se konformira
ili ne, zavisi od doslednosti suđenja većine (uticaj manjine)

Stenli Milgram- istraživao je ekstremni slučaj potčinjavanja volji vođe (poslušnost)

Erih From- daje moguće tumačenje poslušnosti: bekstvo u totalitarnu poslušnost- na taj način se
izbegavaju neizvesnosti I nesigurnosti koje donosi sloboda odlučivanja

Filip Zimbardo- deindivindualizacija I razvio je program eksperimentalnog istraživanja iste

Zajons- prisustvo drugih osoba u subjektu izaziva napetost, a napetost potpomaže izvođenje
dobro naučenih I utvrđenih aktivnosti (efekat posmatranja i efekat zajedničke akcije)

Ogist Kont- skovao je termin altruizam

Latane i Darli- u studiji o pasivnom posmatraču saopštavaju nalaze svojih studija koje imaju za
cilj proveru pretpostavke o fazama u donošenju odluke da se pomogne drugom

Hans Ajzenk- teorija ličnosti; predstavnik faktorskoanalitičke teorije crta; analizirao je


efikastnost psihoanalize i drugih nebihevioralnih psihoterapija;

Frensis Golton- pokušao je da klasifikuje desetak hiljada termina kojima se opisuje ličnost

Olport i Odber- otkrili da Vebsterov internacionalni rečnik sadrži 17953 termina kojima se
opisuju osobe I te termine su svrstali u 4 kategorije

Frenč-model 5 faktora (ličnost), MekKre i Kosta (SAD)

Mišel- ukazao je na niske korelacije između različitih indikatore iste crte

Šeldon- tipologija u psihologiji ličnosti koja izdvaja kategorije somatotipova I kategorije


temperamenta

Jung-u njegovoj tipologiji se razlikuju introvertovani I ekstravertovani tip

Erik Erikson- navodi da se za svaki stadijum razvoja u toku životnog ciklusa postoje obeležja koja
predstavljaju normalno i željeno postignuće (zrela ličnost)

Tomas Sas- osporavao je koncept psihičkog poremećaja

Emil Krepelin- 1913. opisao sindrome mentalnih poremećaja i klasifikovao mentalne poremećaje

Albert Elis- racionalno-emotivna terapija


Marko Marulić- među prvima koristi termin psihologija

Rudolf Goklenijus- među prvima koristi termin psihologija

Huan-Luis Vives- ispituje strasti i predstave, hoće da se proučava funkcija duše

Tomas Kun- postojanje više opštijih teorija u nekoj nauci je izraz nerazvijenosti te nauke

Vilhelm Vunt- osnivač psihologije kao nauke; uvodi 3 dimenzije emocionalnog


doživljaja(prijatnost-neprijatnost, razdraženje-umirenje i napetost-olakšanje)

Edvard Tičener- struktualizam(svesni procesi)

Vilijem Dzejms -psihologija nauka o mentalnom životu; više pažnje se posvećuje toku svesti; deli
pamćenje na primarno i sekundarno

Džon Djui- funkcionalizam

Džejms Endžel- funkcionalizam

Harvi Kar- funkcionalizam

Maks Verthajmer- geštalt psihologija; navike mogu da blokiraju mišljenje

Kurt Kofka- geštalt psihologija

Volfgang Keler- geštalt psihologija; učenje uviđanjem( eksperiment sa majmunima)

Džon Votson- biheviorizam; eksperimetn sa malim Albertom(klasično uslovljavanje emocija);


mišljenje je nečujni govor u sebi

Berhus Skiner- radikalni biheviorizam; dao naziv za operantno učenje, pravio analizu operantnog
učenja u eksperimentu sa pacovom; programirana nastava( samopodučavanje)

SIGMUND FROJD( COMI GA VOLI NAJVIŠE)- psihoanaliza; dečija seksualnost (5 stadijuma);

Gordon Olport- humanistička psihologija; prikazuje suštinu situacionizma, shvatanja da ne


postoji nikakva unutrašnja doslednost ponašanja skrivena u onome što zovemo ličnost;
tipologije-tip ne postoji u ljudima već u percepcijiposmatrača i ocenjivača; navodi da se zrela
ličnost može opisati korišćenjem 6 merila;

Gardner Marfi- humanistička psihologija

Džordž Keli- humanistička psihologija


Abraham Maslov- humanistička psihologija; hijerarhija motiva (5); Maslovljevi kriterijumi
zrelosti(pokušavao je da utvrdi šta to razlikuje samoaktualizovane ličnosti od onih koji to nisu)

Rolo Mej- humanistička psihologija

Karl Rodžers- humanistička psihologija

Kantril- dao termin humanistička psihologija

Kurt Levin- akcioni eksperiment

Hipokrat- otac medicine, znao vezu između epilepsije i mozga

Galen- razmatra ulogu pojedinih telesnih organa i njihove međusobne veze

Franc Jozef Gal- predlaže zasnivanje frenologije

Oto Levi- eksperiment sa žabom( tako otkrio neurotransmitere)

Tomas Jang- na mrežnjači postoji ograničen broj receptora za boje(trihromatska teorija)

Herman fon Helmholc- trihromatska teorija

Edvlad Hering- antagonistička teorija

Edgar Rubin- doživljavanje figura i pozadine

Oliver Selfridž- konstruisao računarski program Pandemonijum za prepoznavanje oblika

Erving Biderman- konstruiše tridesetak geona(prepoznavanje na osnovu komponenata)

Karl Dunker- pokazao da se u dvosmislenim situacijama neki objekat opaziti u pokretu ako je
manji, ako je obuhvaćen širim okvirom i ako se fiksira

Gunar Johanson- informacije o pokretu i obliku se ne obrađuju nezavisno( snima ljude u


potpunom mraku, gde su im prikačene sijalice za glavne zglobove.Posmatrači su bili u stanju da
vide znake ljudskih kretanje, odrede pol, starost i vrstu radnje koju obavljaju osobe u pokretu)

Robert Ganje- klasifikuje različite oblike učenja na osnovu složenosti psihičkih procesa koji su im
u osnovi

Ivan Petrovič Pavlov- klasično uslovljavanje( eksperiment sa psom)

Bedli- ako hoćemo da izazovemo pozitivan stav prema nekom objektu, uslovljavanje treba da se
vrši unapred; uticaj sredine na pamćenje(efekat konteksta); pravi model radne
memorija( fonološka petlja, vizuospacijalna matrica, epizodički bafer)
Hans Ajzenk- bihevioralna terapija

Volpi- terapija preplavljivanjem

Edvard Li Torndajk- operantno učenje( eksperiment sa mačkama); krive učenja

Borislav Stevanović- pokušava da opovrgne shvatanja Torndajka; pravi reviziju Bine-Simonove


skale u Jugoslaviji

MekGok- zakon efekta

Džon Lok- daje primer za diskrimitivni stimuls( mladić koji igra samo ako se u prostoriji nalazi
velika komoda)

Dolard i Miler- eksperimetn sa pacijentkinjom koja je imala problem u čijoj se osnovi negativno
potkrepljenje

Berč- podaci o stepenu motivacije šimpanzi za rešavanje problema

Albert Bandura- učenje ugledanjem; samopotkrepljenje

Herman Ebinghaus- eksperiment u kome proučava pamćenje

Sperling- proučava senzorno pamćenje

Džordž i Miler- obim kratkoročnog pamćenja je od 5 do 9 informacija

Krejk i Lokhart- teorija nivoa obrade informacija

Hedwig fon Restorf- efekat izolacije

Cajgarnik- efekat Cajgarnikove( bolje se pamte nedovršeni zadaci, od dovršenih)

Alfred Bine- postoje čiste, bespredstavne misli; otkriće odgovarajućeg načina za merenje
inteligencije(testovi sa kompleksnijim zadacima)

Graham Volas- faze u rešavanju problema( 4 faze)

Šiler- iznenađenje duše=“aha doživljaj“=iluminacij;

Vudvort- ako se uvid u problem javi kao vrhunac perioda veoma intenzivnog mišjenja, pojam
nesvesnog mišljenja u toku procesa inkubacije je nepotreban; pravljenje pauze pomaže pri
rešavanju problema

Stenberg- sedam faza u rešavanju problema


Majer- funkcionalna fiksiranost; pogrešna direkcija

Štering- tačnost logičkog zaključivanja i nalaženja objašnjenja za odstupanje od pravila logičkog


mišljenja

Voson- napravio zadatak za ispitivanje razumevanja imlikacije ako-onda

Tverski i Kaneman- dali doprinos za razumevanje strategija koje koristimo pri suđenju i
odlučivanju i za to dobili Nobelovu nagradu.

Vous aimerez peut-être aussi