CRUX, MUNDI BENEDICTIO

Izložba Miroslava Benakovića

Križ se kao simbol javlja puno prije formacije kršćanstva: javlja se u Egiptu, Indiji, Kini,
na Kreti (točnije, u Knososu),... Simbol je koji ima jednostavnu formu, no kompleksno
značenje, sugerira najdublji i najuniverzalniji jezik. Kinezi su ga tumačili kao mjesto u kojem
se sastaju nebo i zemlja, mjesto u kojemu se prepleću vrijeme i prostor. Interpretirali su ga kao
nikada prerezanu pupčanu vrpcu svemira povezanog s praiskonskim središtem. Križ je za njih
bio simbol prijelaza, posrednika, neprestano okupljanje univerzuma i učvršćenje komunikacije
zemlja-nebo, odozgo-nadolje i odozgo-nagore. Ukratko, za njih je križ bio simbol pomoću
kojega su objašnjavali misterij središta koje se širi i zrači, ali i skuplja te ponavlja.1 Za Egipćane
je ankh (križ s drškom) bio simbol milijuna godina budućeg života, amblem božanskog života
u vječnosti. U Indiji je svastika (sanskrt. svasti : sreća, zdravlje) simbol sreće, prosperiteta i
vječne obnove, a također simbolizira i prolaznost vremena kakvog poznajemo te početak jedne
nove, vječne dimenzije (početak-kraj, staro-novo, život-smrt). Simbolizira suprotnosti koje
uvjetuju jedna drugu, baš kao što simbolizira i križ u kršćanstvu.

U kršćanstvu križ predstavlja muku Spasiteljevu i spasenje, simbolizira raspetoga Krista pa

čak i Riječ Božju. Uz muku i patnju Mesije, križ označava i njegovu prisutnost jer gdje je sve
križ, tu je i naš Spasitelj. Prema tome, Isus Krist postaje simbolom neba i zemlje (s obzirom na
dualnost prirode koju predstavlja: božanska i ljudska), zraka i vatre (Uzašašće i Silazak u Limb)
te smrti i uskrsnuća. Križ je isprva bio sprava za mučenje i egzekuciju za najgore kriminalce i
prijestupnike te je bio znak poniženja i sramote, no snaga vjere i značenja žrtve Kristove za
čovjekovu budućnost križ su pretvorili u znak slave i pobjede. Umro je ponižen i osramoćen,
stoga se križ kao simbol Krista, njegove muke i kršćana u počecima krije u kvadratu, krugu,
vegetabilnim prepletima. Sa stoljećima križ postaje sve vidljiviji i prisutniji, a njegovo značenje
sve jasnije.

1
Chevalier, J., Gheerbrant, A. RJEČNIK SIMBOLA : MITOVI, SNI, OBIČAJI, GESTE, OBLICI, LIKOVI,
BOJE, BROJEVI. Zagreb : Nakladni zavod MH, 1997. Str.
 Krist je postao čovjekom da mu u najjasnijem i najčišćem obliku objasni i približi Božji
naum i da, prinijevši dragovoljno samoga sebe kao nevinu žrtvu, otkupi čovjeka i čovječanstvo
od istočnoga grijeha i od svakog moralnog zla, te ih uvede u slavu i «život budućeg vijeka».2
Kristova muka i žrtva koju prikazuje raspelo također prikazuje i križni put koji suočava vjernike
s pitanjem o smislu ljudske patnje uopće te dovodi do konkluzije da je smrt izvor života.
Nesebično odricanje sebe, svojih interesa i potreba za drugoga koji je vrlo često potrebit
oponaša Kristovu žrtvu za spasenje čovjeka, tako da je podnošenje životnih poteškoća
izjednačeno s nošenjem križa. Patnja i smrt Boga i čovjeka mjesto je dodira povijesti i vječnosti,
trenutak sinteze tvarnosti i otajnosti (raspeće predstavlja vizualno žarište kršćanske
kontemplacije). To mjesto nalazi se u središtu križa, tog drevnog simbola koji ima univerzalno
značenje kao znak spasenja, sreće i vječnog života.

Raspela i prikazi iz ciklusa Kristove muke osječkoga kipara Miroslava Benakovića (1953.)
predstavljaju samo mali dio tematski izuzetno opsežnog kiparskog opusa. Radionica koja
pripada Muzeju Slavonije (gdje radi kao viši muzejski preparator za keramiku, metal, drvo i
kamen) i privatna radionica istodobno su obrtnička mjesta i umjetnički ateljei, mjesta gdje
nastaju pomno promišljena i izvedena skulptorska djela. Na pitanje u čemu i u kome vidi
uzor(e), gdje pronalazi inspiraciju odgovorio je «Nigdje i ni u kome, šetnje gradom i izvan
grada omogućavaju mi pronaći materijal za izradu skulptura, a inspiracija dođe kada dobijem
materijal u ruke». I doista, inteligentno i ingeniozno spaja tradicionalne i moderne materijale,
iskorištava one materijale koji zbog oštećenja ili drugih nepravilnosti završe u smeću. Možemo
slobodno zaključiti da potonjima udahnjuje život stvarajući oblike i dajući im novi kontekst.
Primjerice, iz grane u koju je udario geler granate izradio je lik raspetoga Krista, što bi se moglo
protumačiti da je odbačenom i oštećenom komadu drveta Miroslav udahnuo život načinivši lik
Spasitelja koji je za čovjeka primio najveće udarce i koji je umro radi otkupljenja čovjekove
duše. Osjeća materijal onako kako ga osjeća svaka osoba koja stvara rukama. Uspješno izrađuje
skulpture od plastike, kombinacije žica i tkanine jednako kao što ih izrađuje od drveta, željeza
ili terakote. Osjeća koji materijal može koju priču ispričati, koji može dati bolji uvid u
emocionalna stanja figura koje prikazuje. Sklon je ekspresivnom izričaju, ne samo u religioznoj
skulpturi, a u nekim profanim temama iz ekspresivnosti proizlazi i karikatura.

Radeći skulpture Krista iz ciklusa Pasije koristi željezo kao materijal i mramor kao podlogu.
Služi se iglama, rezačima i brusilicama da bi izradio najsitnije detalje poput kose, kostiju stopala

2
LEKSIKON IKONOGRAFIJE, LITURGIKE I SIMBOLIKE ZAPADNOG KRŠĆANSTVA. Badurina, A.
(ur.). Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2000. Str. 386.
i šaka, fizionomije lica. Figure su izdužene, naglašena je mršava i ispaćena fizionomija, ne
skriva poteze dlijetom ili brusilicom koji pojačavaju ekspresivnost koja pak gradi dramatičnost
prizora/prikaza, zorno prezentira realnu patnju i bol koju Krist osjeća kao čovjek. Koristeći žice
preko kojih djelomično lijepi tkaninu koju potom boja zlatnom bojom sugerira defiguraciju i
propadanje mesa, dok duša koja napušta tijelo postaje vječna i besmrtna. Kod Miroslavovih
skulptura dolazi do izražaja dualnost prikazivanog i transcendirajućeg, konkretnog i
metafizičkog, tjelesnog i božanskog, ono što je u skladu s tumačenjem križa kao simbola koji
znači i početak i kraj (smrt-život).