EN 1991-1-2:2002

Stranica 1/56

HRN EN 1991-1-2:2008+AC:2009

EUROPSKA NORMA EN 1991-1-2

EUROPEAN STANDARD
NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM studeni 2002.

ICS 13.220.50; 91.010.30 Zamjenjuje ENV 1991-2-2:1995

Hrvatska verzija

Eurokod 1 - Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-2: Opća

djelovanja – Djelovanja na konstrukcije izložene požaru

Eurocode 1: Actions on structures Eurocode 1: Actions sur les Eurocode 1: Einwirkungen auf
- Part 1-2: General actions – structures - Partie 1- 2: Actions Tragwerke - Teil 1-2: Allgemeine
Actions on structures exposed to générales – Actions sur les Einwirkungen –
fire structures exposées au feu Brandeinwirkungen auf Tragwerke
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 2/56
Sadržaj

Predgovor

1 Općenito
1.1 Područje primjene
1.2 Upućivanje na druge norme
1.3 Pretpostavke
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
1.5 Nazivi i definicije
1.5.1 Zajednički nazivi upotrijebljeni u požarnim dijelovima eurokodova
1.5.2 Posebni nazivi koji se odnose na proračun općenito
1.5.3 Nazivi koji se odnose na toplinska djelovanja
1.5.4 Nazivi koji se odnose na proračun prelaska topline
1.6 Simboli

2 Postupak konstrukcijskog proračuna za požar

2.1 Općenito
2.2 Proračunski scenarij požara
2.3 Proračunski požar
2.4 Temperaturni proračun
2.5 Mehanički proračun

3 Toplinska djelovanja za temperaturni proračun

3.1 Opća pravila
3.2 Nazivne krivulje temperatura-vrijeme
3.2.1 Normirana krivulja temperatura-vrijeme
3.2.2 Krivulja vanjskog požara
3.2.3 Ugljikovodična krivulja
3.3 Modeli prirodnoga požara
3.3.1 Pojednostavnjeni modeli požara
3.3.2 Napredni modeli požara

4 Mehanička djelovanja za konstrukcijski proračun

4.1 Općenito
4.2 Istovremenost djelovanja
4.2.1 Djelovanja za proračun za uobičajenu temperaturu
4.2.2 Dodatna djelovanja
4.3 Pravila za kombinacije djelovanja
4.3.1 Općenito pravilo
4.3.2 Pojednostavnjena pravila
4.3.3 Razina opterećenja

Dodatak A (obavijesni) Parametarske krivulje temperatura – vrijeme

Dodatak B (obavijesni) Toplinska djelovanja za vanjske elemente – pojednostavnjena metoda

proračuna
B.1 Područje primjene
B.2 Uvjeti primjene
B.3 Učinci vjetra
B.3.1 Način ventilacije
B.3.2 Otklon plamena zbog vjetra
B.4 Značajke požara i plamena
B.4.1 Bez prisilnog propuha
B.4.2 Prisilni propuh
B.5 Ukupni faktor oblika
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 3/56
Dodatak C (obavijesni) Lokalizirani požari

Dodatak D (obavijesni) Napredni modeli požara

D.1 Modeli s jednim područjem
D.2 Modeli s dva područja
D.3 Proračunski dinamički modeli kapljevina

Dodatak E (obavijesni) Gustoće požarnih opterećenja

E.1 Općenito
E.2 Odreñivanje gustoća požarnog opterećenja
E.2.1 Općenito
E.2.2 Definicije
E.2.3 Zaštićena požarna opterećenja
E.2.4 Neto kalorijske vrijednosti
E.2.5 Razredba požarnog opterećenja prema namjeni prostora
E.2.6 Pojedinačno ocjenjivanje gustoća požarnih opterećenja
E.3 Ponašanje pri gorenju
E.4 Brzina oslobañanja topline Q

Dodatak F (obavijesni) Istovrijedno vrijeme izloženosti požaru

Dodatak G (obavijesni) Faktor oblika

G.1 Općenito
G.2 Učinci sjene
G.3 Vanjski elementi

Bibliografija
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 4/56
Predgovor

Ovaj dokument (EN 1991-1-2:2002) pripremio je Tehnički odbor CEN/TC 250 "Structural
Eurocodes“ čije se tajništvo nalazi u BSI-ju.

Tehnički odbor CEN/TC 250/SC1 odgovoran je za Eurokod 1.

Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaćanjem najkasnije do svibnja 2003, a oprečne nacionalne norme moraju se povući najkasnije
do prosinca 2009.

Ovaj dokument zamjenjuje prednormu ENV 1991-2-2:1995.

Dodaci A, B, C, D, E, F i G su obavijesni.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

nacionalne normirne organizacije sljedećih zemalja: Austrije, Belgije, Češke Republike, Danske,
Finske, Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Italije, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Norveške,
Njemačke, Portugala, Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Povijest programa eurokodova

Godine 1975. Komisija Europske zajednice odlučila je, na temelju članka 95. Ugovora, o programu
djelovanja u području grañevinarstva. Cilj programa bio je uklanjanje tehničkih prepreka trgovini i
usklañivanje tehničkih specifikacija.

U okviru tog programa djelovanja Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklañenih tehničkih
pravila za proračun grañevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga mogućnost uz vrijedeća
nacionalna pravila u državama članicama, a u konačnoj ih fazi zamijenila.

Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoć Upravnog odbora s predstavnicima država članica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 1980-tih godina.

Godine 1989. Komisija i države članice EU-a i EFTA-e odlučili su, na temelju sporazuma1 izmeñu
Komisije i CEN-a da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao budući status europskih norma (EN). To ustvari povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeća 89/106/EEC o grañevnim proizvodima (CPD) i Direktivama Vijeća 93/37/EEC,
92/50/EEC i 89/440/EEC o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim sa svrhom uspostave unutarnjeg tržišta).

Program konstrukcijskih eurokodova sadrži sljedeće norme koje se općenito sastoje od više
dijelova:

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije

prEN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija

prEN 1993, Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija

prEN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija

1
Sporazum izmeñu Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proračun
zgrada i inženjerskih grañevina (BC/CEN/03/89).
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 5/56
prEN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija

prEN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija

prEN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje

prEN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija

prEN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Eurokodovi potvrñuju odgovornost vlasti svake države članice i osiguravaju njihovo pravo
odreñivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih pitanja na nacionalnoj razini
kada se ona mijenjaju od države do države.

Status i područje primjene eurokodova

Države članice EU-a i EFTA-e potvrñuju da eurokodovi služe kao poredbeni (referencijski)
dokumenti u sljedeće svrhe:

- kao sredstvo potvrñivanja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeća 89/106/EEC, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehanička otpornost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u slučaju požara

- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge

- kao okvir za izradu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehnička dopuštenja, ETA).

Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same grañevine, u izravnom odnosu s Temeljnim
dokumentima2 navedenim u 12. članku Direktive (CPD), iako je njihova priroda drukčija od
usklañenih norma za proizvode3. Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehničkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na
normama za proizvode s ciljem postizanja pune spojivosti tih tehničkih specifikacija s
eurokodovima.

Eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

proračunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobični oblici
grañenja ili uvjeti proračuna nisu posebno obuhvaćeni pa se u takvim slučajevima projektant
upućuje na dodatno savjetovanje sa stručnjacima.

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat će cjelovit tekst eurokoda

(uključujući sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak.

Nacionalni dodatak smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u eurokodu
ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreñeni parametri"

2
U skladu s člankom 3.3 CPD-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne
povezanosti izmeñu bitnih zahtjeva i mandata za usklañene EN-ove i ETAG/ETA-e.
3
U skladu s člankom 12. CPD-a temeljni dokumenti moraju:
a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklañivanjem nazivlja i tehničkih osnova te naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje
je to nužno;
b) naznačiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehničkim specifikacijama, npr. metode proračuna i provjere, tehnička
pravila projektiranja itd.;
c) poslužiti kao osnova uspostave usklañenih norma i smjernica za Europska tehnička dopuštenja.
Eurokodovi ustvari imaju sličnu ulogu u području bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br.2.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 6/56
(NDP), a upotrebljavaju se pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u dotičnoj
državi, tj. kao:

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti

- vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol
- podatke specifične za neku državu (zemljopisne, klimatske itd.), npr. kartu opterećenja snijegom
- postupak koji će se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi mogući postupci

a smiju još sadržavati:

- odluke o primjeni obavijesnih dodataka

- upućivanja na neoprečne dopunske podatke radi pomoći korisniku pri primjeni eurokoda.

Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih

norma i europskih tehničkih dopuštenja)

Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

tehničkih pravila za grañevine4. Nadalje, svi podaci koji se navode uz označivanje znakom CE
grañevnih proizvoda, a koji upućuju na eurokodove, trebaju jasno navesti koji su nacionalno
odreñeni parametri uzeti u obzir.

Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-1-2

Norma EN 1991-1-2 opisuje toplinska i mehanička djelovanja za konstrukcijski proračun zgrada5

izloženih požaru, uključujući sljedeća pitanja:

Sigurnosni zahtjevi

Norma EN 1991-1-2 namijenjena je investitorima (npr. pri odreñivanju njihovih posebnih zahtjeva),
projektantima, izvoñačima i javnim upravnim tijelima.

Općeniti su ciljevi zaštite od požara ograničenje rizika u slučaju požara za pojedinca i društvo,
susjednu imovinu i, gdje se zahtijeva, okoliš i neposredno izloženu imovinu.

Direktiva o grañevnim proizvodima 89/106/EEC odreñuje sljedeće, bitne zahtjeve za ograničenje

rizika od požara:

"Grañevina mora biti projektirana i izvedena tako da u slučaju izbijanja požara:

- nosivost grañevine ostane očuvana tijekom odreñenog vremena
- su ograničeni nastanak i širenje požara i dima unutar grañevine
- je ograničeno širenje požara na susjedne grañevine
- korisnici mogu napustiti zgradu ili da je na drugi način moguće njihovo spašavanje
- je sigurnost spasilačkih ekipa uzeta u obzir."

U skladu s Temeljnim dokumentom broj 2 „Sigurnost u slučaju požara“6, osnovni se zahtjevi smiju
promatrati slijedeći razne mogućnosti u strategijama požarne sigurnosti rasprostranjenim u
državama članicama, poput uobičajenih požarnih scenarija (nazivni požari) ili „prirodnih“
(parametarskih) požarnih scenarija, uključujući pasivne i/ili aktivne mjere zaštite od požara.

Požarni dijelovi konstrukcijskih eurokodova obrañuju posebna pitanja pasivne zaštite od požara pri
proračunu konstrukcija i njihovih dijelova, pri čemu je važna odgovarajuća nosivost i ograničenje
širenja požara.

4
Vidjeti članke 3.3 i 12 Direktive kao i točke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.
5
Nacionalna bilješka: Očita pogreška u izvorniku u kojem su na ovome mjestu ispuštene riječi "i inženjerskih grañevina".
6
Vidjeti točke 2.2, 3.2(4) i 4.2.3.3 Temeljnog dokumenta broj 2.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 7/56
Zahtijevane funkcije i razine svojstava mogu se izraziti ili pomoću razredbe nazivne (normirane)
požarne otpornosti, uobičajeno dane u nacionalnim požarnim propisima, ili upućivanjem na
požarno inženjerstvo za ocjenjivanje pasivnih i aktivnih mjera tamo gdje nacionalni požarni propisi
to dopuštaju.

Dodatni zahtjevi koji se odnose na, npr.:

- postavljanje i održavanje sustava prskalica (sprinklera)

- uvjete zauzetosti grañevine ili požarnog odjeljka

- upotrebu potvrñene izolacije i premaznih materijala, uključujući i njihovo održavanje

nisu dani u ovoj normi budući da su podreñeni odredbama mjerodavnoga upravnog tijela.

Brojčane vrijednosti parcijalnih koeficijenata i ostalih elemenata pouzdanosti dane su kao

preporučene vrijednosti koje osiguravaju prihvatljivu razinu pouzdanosti. Te su vrijednosti
odabrane podrazumijevajući primjerenu razinu izvedbe i upravljanja kvalitetom.

Proračunski postupci

Potpuni konstrukcijski proračun za djelovanje požara uzeo bi u obzir ponašanje konstrukcijskog

sustava na povišenim temperaturama, moguću izloženost toplini i povoljne učinke aktivnih i
pasivnih sustava zaštite od požara, zajedno s nesigurnostima povezanima s ove tri pojave te
važnost grañevine (posljedice sloma).

U ovome je trenutku moguće provesti postupak odreñivanja primjerenih svojstava koji uključuje
neke, ako ne i sve, od nabrojanih parametara i pokazati da konstrukcija ili dio konstrukcije imaju
primjerena svojstva pri stvarnom požaru zgrade. Meñutim, ako je postupak utemeljen na nazivnom
(normiranom) požaru, razredbeni sustav (koji se poziva na odreñena vremena požarne otpornosti)
uzima u obzir (iako ne izričito) obilježja i nesigurnosti koje su navedene prije.

Primjena je ovog dijela norme 1991-1-2 prikazana niže. Opisan je propisan pristup i pristup
utemeljen na ponašanju. Propisan pristup upotrebljava nazivne požare za odreñivanje toplinskih
djelovanja. Pristup utemeljen na ponašanju, uz pomoć požarnog inženjerstva, odnosi se na
toplinska djelovanja utemeljena na fizikalnim i kemijskim parametrima.

Proračunska oruña

Očekuje se da će proračunska oruña utemeljena na proračunskim modelima danim normom EN

1991-1-2 pripremiti zainteresirane vanjske institucije.

Glavni tekst norme EN 1991-1-2 uključuje većinu osnovnih pojmova i pravila nužnih za opisivanje
toplinskih i mehaničkih djelovanja na konstrukcije.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 8/56

Proračunski postupci

Propisana pravila
(toplinska djelovanja dana preko nazivnog požara)

Proračun dijela Proračun cijele

Proračun elementa
konstrukcije konstrukcije

Odreñivanje Odreñivanje Odabir mehaničkih

mehaničkih mehaničkih djelovanja
djelovanja i rubnih djelovanja i rubnih
uvjeta uvjeta

Jednostavni Napredni proračunski Jednostavni Napredni proračunski Napredni proračunski

Tablični podaci proračunski modeli modeli proračunski modeli modeli modeli
(ako postoje)

Propis zasnovan na ponašanju

(fizikalno zasnovana toplinska djelovanja)

Odabir jednostavnog
ili naprednog modela
razvoja požara

Proračun dijela Proračun cijele

Proračun elementa
konstrukcije konstrukcije

Odreñivanje Odreñivanje Odabir mehaničkih

mehaničkih mehaničkih djelovanja
djelovanja i rubnih djelovanja i rubnih
uvjeta uvjeta

Jednostavni Napredni proračunski Napredni proračunski Napredni proračunski

proračunski modeli modeli modeli modeli
(ako postoje)

Slika 1 – Mogući proračunski postupci

Nacionalni dodatak uz normu EN 1991-1-2

Ova norma daje u točkama s napomenama7 druge postupke, vrijednosti i preporuke naznačujući
gdje se smije načiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se primjenjuje
norma EN 1991-1-2 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sve nacionalno odreñene parametre
koji će se upotrebljavati pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u
odgovarajućoj zemlji.

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1991-1-2 u ovim točkama:

2.4(4)
3.1(10)
3.3.1.1(1)
3.3.1.2(1)
3.3.1.2(2)
3.3.1.3(1)
3.3.2(1)
3.3.2(2)
4.2.2(2)
4.3.1(2).

7
Nacionalna bilješka: Pogrešno u izvorniku piše ... for classes with notes, umjesto ... for clauses with notes
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 9/56

1 Općenito

1.1 Područje primjene

(1) Metode dane u ovom 1-2 dijelu norme EN 1991 primjenjive su na zgrade, s požarnim
opterećenjem koje se odnosi na samu zgradu i njezinu upotrebu.

(2) Ovaj dio 1-2 norme EN 1991 obrañuje toplinska i mehanička djelovanja na konstrukcije
izložene požaru. Predviñen je za upotrebu zajedno s požarnim proračunskim dijelovima norma
prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999 koja daju pravila požarne otpornosti za proračun
konstrukcija.

(3) Ovaj dio 1-2 norme EN 1991 sadrži toplinska djelovanja koja se odnose na nazivna i fizikalno
utemeljena toplinska djelovanja. Više podataka i modela fizikalno utemeljenih toplinskih djelovanja
dano je u dodacima.

(4) Ovaj dio 1-2 norme 1991 daje opća načela i pravila primjene povezana s toplinskim i
mehaničkim djelovanjima koje treba upotrebljavati zajedno s normama EN 1990, EN 1991-1-1, EN
1991-1-3 i EN 1991-1-4.

(5) Ocjenjivanje oštećenja konstrukcije nakon požara nije obuhvaćeno ovim dokumentom.

1.2 Upućivanje na druge norme

(1)P Ova europska norma uključuje datiranim i nedatiranim upućivanjima odredbe iz drugih
publikacija. Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu a publikacije su u
nastavku nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne izmjene ili prerade ovih publikacija odnose
se na ovu europsku normu samo ako su u nju uključene njezinom izmjenom ili preradom. Za
nedatirana upućivanja primjenjuje se najnovije izdanje te publikacije (uključujući amandmane).

NAPOMENA 1: Sljedeće europske norme, koje su objavljene ili su u pripremi, navedene su u normativnim
točkama.

prEN 13501-2 Fire classification of construction products and building elements: Part 2:
Classification using data from fire resistance tests, excluding ventilation
services

EN 1990:2002 Eurocode: Basis of structural design

EN 1991 Eurocode 1: Actions on structures - Part 1-1: General actions - Densities,

self-weight and imposed loads

prEN 1991 Eurocode 1: Actions on structures - Part 1-3: General actions - Snow loads

prEN 1991 Eurocode 1: Actions on structures - Part 1-4: General actions - Wind loads

prEN 1992 Eurocode 2: Design of concrete structures

prEN 1993 Eurocode 3: Design of steel structures

prEN 1994 Eurocode 4: Design of composite steel and concrete structures

prEN 1995 Eurocode 5: Design of timber structures

prEN 1996 Eurocode 6: Design of masonry structures

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 10/56
prEN 1999 Eurocode 9: Design of aluminium structures

1.3 Pretpostavke

(1)P Osim općih pretpostavki norme EN 1990, upotrebljavaju se i sljedeće pretpostavke :

- svi aktivni ili pasivni sustavi zaštite od požara proračunom uzeti u obzir prikladno će se održavati

- odabir odgovarajućeg proračunskog scenarija požara načinilo je primjereno obučeno i iskusno

osoblje ili je proračunski scenarij dan odgovarajućim nacionalnim propisom.

1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene

(1) Pravila dana u normi EN 1990:2002, točka 1.4, primjenjuju se i na normu EN 1991-1-2.

1.5 Nazivi i definicije

(1)P Definicije i nazivi navedeni u normi EN 1990:2002, točka 1.5, upotrebljavaju se u ovoj
europskoj normi, zajedno sa sljedećima:

1.5.1 Zajednički nazivi upotrijebljeni u požarnim dijelovima eurokodova

1.5.1.1
istovrijedno vrijeme izloženosti požaru
vrijeme izloženosti normiranoj krivulji temperatura-vrijeme za koju je pretpostavljeno da ima isti
toplinski učinak kao stvarni požar u odjeljku

1.5.1.2
vanjski element
konstrukcijski element smješten izvan zgrade koji može biti izložen požaru kroz otvore u ovojnici
zgrade

1.5.1.3
požarni odjeljak
prostor unutar zgrade koji se proteže kroz jedan ili više katova, a koji je opasan takvim razdjelnim
elementima da je širenje požara izvan odjeljka spriječeno tijekom odgovarajuće požarne
izloženosti

1.5.1.4
požarna otpornost
sposobnost konstrukcije, dijela konstrukcije ili elementa da ispuni zahtijevanu namjenu (nosivu i/ili
požarnu razdjelnu namjenu) za odreñenu razinu opterećenja, odreñeno vrijeme izloženosti požaru i
za odreñeno vrijeme

1.5.1.5
potpuno razvijeni požar
stanje unutar nekoga odreñenog prostora kada su sve gorive površine uključene u požar

1.5.1.6
opći proračun konstrukcije (na požar)
konstrukcijski proračun cijele konstrukcije kada je cijela ili dio konstrukcije izložen požaru
Neizravna požarna djelovanja uzimaju se u obzir na cijeloj konstrukciji.

1.5.1.7
neizravno požarno djelovanje
unutarnje sile i momenti uzrokovani toplinskim širenjem
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 11/56
1.5.1.8
cjelovitost (E)
sposobnost razdjelnog elementa zgrade da, kada je izložen požaru s jedne strane, spriječi
prolazak plamena i vrućih plinova te spriječi pojavu plamena na strani koja nije izložena

1.5.1.9
izolacija (I)
sposobnost razdjelnog elementa gradnje zgrade da, kada je izložen požaru s jedne strane,
ograniči porast temperature na neizloženom licu ispod odreñenih razina

1.5.1.10
nosiva namjena (R)
sposobnost konstrukcije ili elementa da izdrži odreñena djelovanja tijekom odgovarajućeg požara,
u skladu s utvrñenim kriterijima

1.5.1.11
element
osnovni dio konstrukcije (primjerice greda, stup, ali i sklop kao što je zid od drvenih stupaca,
rešetka…) s odgovarajućim rubnim i ležajnim uvjetima koji se smatra izoliranim

1.5.1.12
proračun elementa (na požar)
toplinski i mehanički proračun konstrukcijskog elementa izloženog požaru pri čemu se element
smatra izoliranim, s odgovarajućim ležajnim i rubnim elementima
Neizravna požarna djelovanja ne uzimaju se u obzir, osim onih koja su rezultat toplinskih
gradijenata.

1.5.1.13
proračun za uobičajenu temperaturu
proračun graničnog stanja nosivosti za temperaturu okoline u skladu s dijelom 1-1 norma prEN
1992 do prEN 1996 ili prEN 1999

1.5.1.14
razdjelna namjena
sposobnost razdjelnog elementa da spriječi širenje požara (primjerice prolaz plamena ili vrućih
plinova – usporedi cjelovitost) ili zapaljenje iza izloženih površina (usporedi izolacija) tijekom
požara

1.5.1.15
razdjelni element
nosivi ili nenosivi element (primjerice zid) koji tvori dio ovojnice požarnog odjeljka

1.5.1.16
normirana požarna otpornost
sposobnost konstrukcije ili njezinog dijela (obično samo elemenata) da ispuni zahtijevanu namjenu
(nosivost i/ili razdjelnu namjenu) pri izlaganju toplini u skladu s normiranom krivuljom temperatura-
vrijeme za odreñenu kombinaciju opterećenja i za navedeno vrijeme

1.5.1.17
konstrukcijski elementi
nosivi elementi konstrukcije uključujući i ukrućenja

1.5.1.18
temperaturni proračun
postupak odreñivanja razvoja temperature u elementima na temelju toplinskih djelovanja (neto tok
topline) i toplinskih svojstava materijala od kojih su sačinjeni elementi i zaštitne površine, gdje je to
potrebno
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 12/56

1.5.1.19
toplinska djelovanja
djelovanja na konstrukciju opisana neto tokom topline kroz elemente

1.5.2 Posebni nazivi koji se odnose na proračun općenito

1.5.2.1
napredni požarni model
proračunski požar utemeljen na očuvanju mase i očuvanju energije

1.5.2.2
proračunski dinamički model kapljevine
požarni model koji daje termodinamičke i aerodinamičke varijable u svim točkama odjeljka kako bi
se numerički riješile parcijalne diferencijalne jednadžbe

1.5.2.3
požarni zid
razdjelni element koji je zid što razdvaja dva prostora (primjerice dvije zgrade) i koji je proračunan
za požarnu otpornost i stabilnost i može imati otpornost na horizontalno opterećenje takvo da je, u
slučaju požara i sloma konstrukcije s jedne strane zida, izbjegnuto širenje požara na drugu stranu
zida

1.5.2.4
model s jednim područjem
požarni model u kojem se smatra da je temperatura plina unutar odjeljka jednolika

1.5.2.5
jednostavni požarni model
proračunski požar utemeljen na ograničenom području primjene posebnih fizikalnih parametara

1.5.2.6
model s dva područja
požarni model kojim se odreñuju različita područja u odjeljku: gornji sloj, donji sloj, područje požara
i plamenih jezika, vanjski plinovi i zidovi. U gornjem se sloju pretpostavlja jednolika temperatura
plina

1.5.3 Nazivi koji se odnose na toplinska djelovanja

1.5.3.1
faktor gorenja
faktor gorenja predstavlja učinkovitost gorenja a njegova je vrijednost izmeñu 1, za potpuno
izgaranje, i 0 za potpuno spriječeno gorenje

1.5.3.2
proračunski požar
odreñeni razvoj požara koji se predviña u proračunske svrhe

1.5.3.3
proračunska gustoća požarnog opterećenja
proračunska gustoća požara koja se razmatra u svrhu odreñivanja toplinskih djelovanja pri
požarnom proračunu; njezina vrijednost dopušta odstupanja za nesigurnosti

1.5.3.4
proračunski scenarij požara
odreñeni požarni scenarij na temelju kojega se provodi proračun
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 13/56
1.5.3.5
krivulja vanjskoga požara
nazivna krivulja temperatura-vrijeme namijenjena za vanjske plohe razdjelnih vanjskih zidova koji
mogu biti izloženi požaru s različitih dijelova pročelja, tj. izravno iz unutrašnjosti dotičnoga
požarnog odjeljka ili odjeljka smještenog ispod ili neposredno uz vanjski zid

1.5.3.6
rizik nastanka požara
parametar koji uzima u obzir vjerojatnost zapaljenja, namjenu odjeljka i popunjenost (zauzetost)

1.5.3.7
gustoća požarnog opterećenja
požarno opterećenje po jedinici ploštine koje se odnosi na ploštinu poda qf ili ploštinu površine
ukupno zatvorenog prostora, uključujući i otvor, qt

1.5.3.8
požarno opterećenje
ukupna toplinska energija koja je osloboñena gorenjem svih gorivih materijala u prostoru (sadržaj
zgrade i elementi gradnje)

1.5.3.9
požarni scenarij
kvalitativni opis tijeka požara s vremenski odreñenim ključnim dogañajima koji daju značajke
požaru i razlikuju ga od ostalih mogućih požara
Scenarij obično opisuje zapaljenje i tijek razvoja požara, potpuno razvijenu fazu, fazu opadanja
zajedno s okolišem zgrade i sustavima koji će utjecati na tijek požara.

1.5.3.10
razbuktavanje
istovremeno zapaljenje svih požarnih opterećenja u odjeljku

1.5.3.11
požarna krivulja ugljikovodika
nazivna krivulja temperatura-vrijeme koja opisuje učinke ugljikovodičnih požara

1.5.3.12
lokalizirani požar
požar koji je obuhvatio ograničeno područje požarnog opterećenja odjeljka

1.5.3.13
koeficijent otvora
koeficijent koji predstavlja količinu ventilacije, ovisan o ploštini otvora u zidovima odjeljka, visini tih
otvora i ukupnoj ploštini površina koje zatvaraju odjeljak

1.5.3.14
brzina otpuštanja topline
toplina koju oslobaña gorivi proizvod u funkciji vremena

1.5.3.15
normirana krivulja temperatura-vrijeme
nazivna krivulja odreñena u normi prEN 13501-2 koja predstavlja model potpuno razvijenog požara
u odjeljku

1.5.3.16
krivulje temperatura - vrijeme
temperatura plina u okolišu površina elementa u funkciji vremena
One mogu biti:
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 14/56
- nazivne: uobičajene krivulje, prihvaćene za razredbu ili provjeru požarne otpornosti, primjerice
normirana krivulja temperatura - vrijeme, krivulja vanjskog požara, krivulja ugljikovodičnog požara
- parametarske: utvrñene na temelju požarnih modela i posebnih fizikalnih parametara koji
odreñuju uvjete u požarnom odjeljku.

1.5.4 Nazivi koji se odnose na proračun prelaska topline

1.5.4.1
faktor oblika
faktor oblika za prelazak topline zračenjem s površine A na površinu B odreñen je kao dio difuzno
zračene energije koja napušta površinu A i upada na površinu B

1.5.4.2
koeficijent prelaska topline strujanjem
tok topline strujanjem na element vezan na razliku temperature plina koji omeñuje promatranu
površinu elementa i temperature te površine

1.5.4.3
koeficijent emisije
jednak sposobnosti apsorpcije površine, tj. omjer topline zračenja koju je apsorbirala dana površina
i topline koju bi apsorbirala površina crnog tijela

1.5.4.4
neto tok topline
energija po jedinici vremena i jedinici ploštine koju su apsorbirali elementi

1.6 Simboli

(1)P U ovoj se europskoj normi primjenjuju sljedeći simboli.

Velika latinična slova

A ploština požarnog odjeljka

Aind,d proračunska vrijednost neizravnog djelovanja zbog požara

Af ploština poda požarnog odjeljka

Afi požarna ploština

Ah ploština horizontalnih otvora u krovu odjeljka

Ah,v ukupna ploština otvora ovojnice ( Ah,v = Ah + Av )

Aj ploština ovojnice površine j, otvori nisu uključeni

At ukupna ploština ovojnice (zidovi, plafon i pod, uključujući otvore)

Av ukupna ploština vertikalnih otvora na svim zidovima ( Av = ∑A

i
v,i )

Av,i ploština prozora i

Ci koeficijent zaštite lica i elementa

D dubina požarnog odjeljka; promjer požara

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 15/56
Ed proračunska vrijednost odgovarajućih učinaka djelovanja iz osnovne kombinacije prema
normi EN 1990

Efi,d stalna proračunska vrijednost odgovarajućih učinaka djelovanja u požarnoj situaciji

Efi,d,t proračunska vrijednost odgovarajućih učinaka djelovanja u požarnoj situaciji u trenutku t

Eg unutarnja energija plina

H razmak od izvora požara do plafona

Hu neto kalorijska vrijednost uključujući i vlagu

Hu0 neto kalorijska vrijednost suhog materijala

Hui neto kalorijska vrijednost materijala i

Lc duljina jezgre

Lf duljina plamena duž osi

LH horizontalna projekcija plamena (od pročelja)

Lh horizontalna duljina plamena

LL visina plamena (od gornjeg dijela prozora)

Lx duljina osi od prozora do točke za koju se provodi proračun

Mk,i količina gorivog materijala i

O faktor otvora požarnog odjeljka ( O = Av heq / At )

Olim reducirani faktor otvora u slučaju požara kontroliranoga gorivom

Pint unutarnji tlak

Q brzina otpuštanja topline požara

Qc dio brzine otpuštanja topline Q strujanjem

Qfi,k karakteristično požarno opterećenje

Qfi,k,i karakteristično požarno opterećenje materijala i

Q *D koeficijent otpuštanja topline koji se odnosi na promjer D lokalnog požara

Q *H koeficijent otpuštanja topline koji se odnosi na visinu H odjeljka

Qk,1 karakteristično vodeće promjenjivo djelovanje

Qmax najveća brzina otpuštanja topline

Qin brzina otpuštanja topline koja ulazi kroz otvore dotokom plina

Qout brzina otpuštanja topline koja se gubi kroz otvore istjecanjem plina
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 16/56

Qrad brzina otpuštanja topline koja se gubi kroz otvore zračenjem

Qwall brzina otpuštanja topline koja se gubi zračenjem i strujanjem na površinama odjeljka

R idealna konstanta plina (=287 J/kgK)

Rd proračunska vrijednost otpornosti elementa na uobičajenoj temperaturi

Rfi,d,t proračunska vrijednost otpornosti elementa u požarnoj situaciji u trenutku t

RHRf najveća brzina otpuštanja topline po kvadratnome metru

T temperatura [K]

Tamb temperatura okoline [K]

T0 početna temperatura (=293 K)

Tf temperatura požarnog odjeljka [K]

Tg temperatura plina [K]

Tw temperatura plamena kod prozora [K]

Tz temperatura plamena duž osi plamena [K]

W širina zida koji ima prozor(e) (W1 i W2)

W1 širina zida 1 koji ima najveću ploštinu prozora

W2 širina zida požarnog odjeljka, okomitog na zid W1

Wa horizontalna projekcija nadstrešnice ili balkona

Wc širina jezgre

Mala latinična slova

b toplinska apsorptivnost cijele ovojnice prostora ( b = ( ρcλ ) )

bi toplinska apsorptivnost sloja i jedne površine ovojnice

bj toplinska apsorptivnost jedne površine ovojnice j

c specifični toplinski kapacitet

deq geometrijska značajka vanjskoga konstrukcijskog elementa (promjer ili strana)

df debljina plamena

di dimenzije poprečnog presjeka lica i elementa

g gravitacijsko ubrzanje
 
heq vagana prosječna vrijednost visina prozora na svim zidovima ( heq = 

∑ (A h ) / A
i
v,i i v )
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 17/56
hi visina prozora i

h& tok topline po jedinici ploštine površine

h&net neto tok topline po jedinici ploštine površine

h&net ,c neto tok topline po jedinici ploštine površine zbog strujanja

h&net , r neto tok topline po jedinici ploštine površine zbog zračenja

h&tot ukupni tok topline po jedinici ploštine površine

h&i tok topline po jedinici ploštine površine zbog požara i

k popravni faktor

kb koeficijent pretvorbe

kc popravni faktor

m masa, faktor gorenja

&
m brzina mase

& in
m brzina priljeva mase plina kroz otvore

& out
m brzina odljeva mase plina kroz otvore

& fi
m brzina stvaranja proizvoda pirolize

qf požarno opterećenje po jedinici ploštine koje se odnosi na ploštinu poda Af

qf,d proračunska gustoća požarnog opterećenja koja se odnosi na ploštinu poda Af

qf,k karakteristična gustoća požarnog opterećenja po jedinici ploštine koje se odnosi na

površinu ploštine Af

qt požarno opterećenje po jedinici ploštine koje se odnosi na površinu ploštine At

qt,d proračunska gustoća požarnog opterećenja koja se odnosi na površinu ploštine At

qt,k karakteristična gustoća požarnog opterećenja koja se odnosi na površinu ploštine At

r horizontalni razmak vertikalne osi požara i točke na plafonu gdje se računa tok topline

si debljina sloja i

slim granična debljina

t vrijeme

te,d ekvivalentno vrijeme izloženosti požaru

tfi,d proračunska požarna otpornost (svojstvo elementa ili konstrukcije)

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 18/56

ffi,requ zahtijevano vrijeme požarne otpornosti

tlim vrijeme za najveću temperaturu plina u slučaju požara kontroliranog gorivom

tmax vrijeme za najveću temperaturu plina

tα koeficijent brzine rasta požara

u brzina vjetra, sadržaj vlage

wi širina prozora i

wt zbroj širina prozora na svim zidovima ( w t = ∑w i ); koeficijent ventilacije koji se odnosi na

At

wf širina plamena, koeficijent ventilacije

y parametar

z visina

z0 prividno ishodište visine z

z' vertikalna pozicija prividnog izvora topline

Velika grčka slova

Φ faktor oblika

Φf sveukupni faktor oblika elementa za prelazak topline zračenjem iz otvora

Φf,i faktor oblika lica i elementa za dani otvor

Φz sveukupni faktor oblika elementa za prelazak topline zračenjem iz plamena

Φz,i faktor oblika lica i elementa za dani plamen

Γ funkcija faktora vremena za faktor otvora O i toplinsku apsorptivnost b

Γlim funkcija faktora vremena za faktor otvora Olim i toplinsku apsorptivnost b

Θ temperatura [0C]; Θ [°C] = T [K] - 273

Θcr,d proračunska vrijednost kritične temperature materijala [0C]

Θd proračunska vrijednost temperature materijala [0C]

Θg temperatura plina u požarnom odjeljku ili blizu elementa [0C]

Θm temperatura na površini elementa [0C]

Θmax najviša temperatura [0C]

Θr efektivna temperatura zračenja u okolišu požara [0C]

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 19/56

Ω (Af ⋅ q f,d ) / (Av ⋅ At )1/ 2

Ψi faktor zaštićenoga požarnog opterećenja

Mala grčka slova

αc koeficijent prelaska topline

αh omjer ploština horizontalnih otvora i ploštine poda

αv omjer ploština vertikalnih otvora i ploštine poda

δni faktor kojim se uzima u obzir postojanje posebne protupožarne mjere i

δq1 faktor kojim se uzima u obzir rizik nastanka požara s obzirom na veličinu odjeljka

δq2 faktor kojim se uzima u obzir rizik nastanka požara s obzirom na namjenu

εm koeficijent emisije površine elementa

εf koeficijent emisije plamena pri požaru

ηfi redukcijski faktor

ηfi,t razina opterećenja za požarni proračun

λ toplinska provodljivost

ρ obujamska masa

ρg unutarnja obujamska masa plina

σ [
Stephan-Boltzmannova konstanta ( = 5,67 ⋅ 10 −8 W/m 2K 4 )]
τF trajanje požara koji slobodno gori (pretpostavlja se 1200 [s])

ψ0 faktor kombinacije za karakterističnu vrijednost promjenjivog djelovanja

ψ1 faktor kombinacije za čestu vrijednost promjenjivog djelovanja

ψ2 faktor kombinacije za nazovistalnu vrijednost promjenjivog djelovanja

2 Postupak konstrukcijskog proračuna za požar

2.1 Općenito

(1) Konstrukcijski proračun za požar treba uključivati sljedeće važne korake:

- odabir prikladnih scenarija požara

- odreñivanje odgovarajućih proračunskih požara
- proračun razvoja temperature unutar konstrukcijskih elemenata
- proračun mehaničkog ponašanja konstrukcije izložene požaru.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 20/56
NAPOMENA: Mehaničko ponašanje konstrukcije ovisi o toplinskim djelovanjima i njihovome toplinskom
učinku na svojstva materijala i neizravna mehanička djelovanja, kao i o izravnome učinku mehaničkih
djelovanja.

(2) Pri konstrukcijskom proračunu za požar, upotrebljavaju se djelovanja za temperaturni proračun

i djelovanja za mehanički proračun u skladu s ovim dijelom norme EN 1991-1-2 i ostalim dijelovima
norme EN 1991.

(3)P Djelovanja na konstrukcije zbog izloženosti požaru svrstavaju se u izvanredna djelovanja,

vidjeti normu EN 1990:2002, točka 6.4.3.3(4).

2.2 Proračunski scenarij požara

(1) Da bi se ustanovila izvanredna proračunska situacija, treba odrediti odgovarajući proračunski

scenarij požara i pripadne proračunske požare na temelju ocjene rizika požara.

(2) Za konstrukcije kod kojih odreñeni rizik proizlazi kao posljedica ostalih izvanrednih djelovanja,
taj rizik treba uzeti u obzir pri odreñivanju cjelokupne sigurnosne koncepcije.

(3) Nema potrebe uzimati u obzir ponašanje konstrukcije u ovisnosti o vremenu i opterećenju prije
nastanka izvanredne situacije, osim u slučaju kada se primjenjuje stavak (2).

2.3 Proračunski požar

(1) Za svaki proračunski scenarij požara treba procijeniti proračunski požar u požarnom odjeljku u
skladu s 3. poglavljem ovog dijela norme.

(2) Proračunski požar treba primijeniti samo na jedan požarni odjeljak zgrade u jednom trenutku,
ako nije drugačije odreñeno proračunskim scenarijem požara.

(3) Za konstrukcije kod kojih nacionalna upravna tijela odreñuju zahtjeve za konstrukcijsku
otpornost na požar, smije se pretpostaviti da je odgovarajući proračunski požar dan normiranim
požarom, ako nije drugačije odreñeno.

2.4 Temperaturni proračun

(1)P Kada se provodi temperaturni proračun elemenata, mora se uzeti u obzir položaj
proračunskog požara u odnosu na element.

(2) Za vanjske elemente treba uzeti u obzir izloženost požaru kroz otvore u pročeljima i krovovima.

(3) Za razdjelne vanjske zidove, kada se zahtijeva, treba uzeti u obzir izloženost požaru iznutra (iz
susjednoga požarnog odjeljka) i alternativno izvana (iz ostalih požarnih odjeljaka).

(4) U ovisnosti o proračunskom požaru odabranom u 3. poglavlju, treba upotrebljavati sljedeće

postupke:

- temperaturni proračun konstrukcijskih elemenata s nazivnom krivuljom temperatura-vrijeme radi

se za odreñeno vrijeme, bez faze hlañenja

NAPOMENA 1: Odreñeno vrijeme smije se odrediti nacionalnim propisima ili usvojiti iz Dodatka F, a u skladu
sa specifikacijama nacionalnog dodatka.

- temperaturni proračun konstrukcijskih elemenata s požarnim modelom radi se za cjelokupno

trajanje požara, uključujući fazu hlañenja

NAPOMENA 2: U nacionalnom dodatku smiju biti odreñena ograničena vremena požarne otpornosti.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 21/56
2.5 Mehanički proračun

(1)P Mehanički proračun mora se provesti za jednako trajanje kao i temperaturni proračun.

(2) Provjera požarne otpornosti treba biti u vremenskom području:

tfi,d ≥ tfi,requ (2.1)

ili u području čvrstoće:

Rfi,d,t ≥ E fi,d,t (2.2)

ili u temperaturnom području:

Θ d ≤ Θ cr,d (2.3)

gdje je:

tif,d proračunska vrijednost požarne otpornosti

tfi,requ zahtijevano vrijeme požarne otpornosti

Rfi,d,t proračunska vrijednost otpornosti elementa u požarnoj situaciji za vrijeme t

Efi,d,t proračunska vrijednost odgovarajućih učinaka djelovanja u požarnoj situaciji za vrijeme t

Θd proračunska vrijednost temperature materijala

Θcr,d proračunska vrijednost kritične temperature materijala.

3 Toplinska djelovanja za temperaturni proračun

3.1 Opća pravila

(1)P Toplinska djelovanja dana su neto tokom topline h&net [W/m2] na površinu elementa.

(2) Za površine izložene požaru, neto tok topline h&net treba odrediti uzimajući u obzir prelazak
topline strujanjem i zračenjem:

h&net = h&net,c + h&net,r [W/m2] (3.1)

gdje je:
h&net,c dan izrazom (3.2)
h& dan izrazom (3.3).
net,r

(3) Dio neto toka topline strujanjem treba odrediti iz izraza:

h&net,c = α c ⋅ (Θ g − Θ m ) [W/m2] (3.2)

gdje je:

αc koeficijent prelaska topline strujanjem [W/m2K]

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 22/56

Θg temperatura plina u blizini elementa izloženog požaru [0C]

Θm temperatura na površini elementa [0C].

(4) Za koeficijent prelaska topline strujanjem αc koji se upotrebljava za nazivne krivulje

temperatura-vrijeme, vidjeti točku 3.2.

(5) Na neizloženoj strani razdjelnih elemenata, neto tok topline h&net treba odrediti upotrebljavajući
izraz (3.1), s αc = 4 [W/m2K]. Kada se pretpostavlja da sadrži učinke prelaska topline zračenjem,
koeficijent prelaska topline strujanjem treba uzeti αc = 9 [W/m2K].

(6) Dio neto toka topline po jedinici ploštine površine zbog zračenja odreñen je kao:

[
h&net,r = Φ ⋅ ε m ⋅ ε f ⋅ σ ⋅ (Θ r + 273 ) − (Θ m + 273 )
4 4
] [W/m2] (3.3)
popraviti izgled uglate zagrade
gdje je:

Φ faktor oblika

εm koeficijent emisije površine elementa

εf koeficijent emisije požara

σ Stephan-Boltzmannova konstanta ( = 5,67 ⋅ 10 −8 W/m 2K 4 ) [ ]

Θr efektivna temperatura zračenja u okolišu požara [0C]

Θm temperatura na površini elementa [0C]

NAPOMENA 1: Smije se upotrebljavati vrijednost εm = 0,8, ako nije drugačije dano u dijelovima norma prEN
1992 do prEN 1996 i prEN 1999 koji se odnose na požar.

NAPOMENA 2: Koeficijent emisije požara općenito je uzet εf = 1,0.

(7) Tamo gdje ovaj dio norme i dijelovi norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999 koji se odnose
na požar ne daju odreñenu vrijednost, faktor oblika treba uzeti kao Φ = 1,0. Manje se vrijednosti
smiju odabrati da bi se uzeli u obzir tzv. učinci položaja i sjene.

NAPOMENA: Postupak proračuna faktora oblika Φ opisan je u Dodatku G.

(8) U slučaju elemenata potpuno obuhvaćenih požarom, temperatura zračenja Θr smije se prikazati
temperaturom plina Θg oko tog elementa.

(9) Temperatura površine Θm proizlazi iz temperaturnog proračuna elementa u skladu s

odgovarajućim požarnim dijelovima 1-2 norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999.

(10) Temperature plina Θg smiju se usvojiti kao nazivne krivulje temperatura-vrijeme, u skladu s
točkom 3.2, ili mogu biti usvojene u skladu s požarnim modelima danim u točki 3.3.

NAPOMENA: Nacionalnim dodatkom smije se odrediti primjena nazivne krivulje temperatura-vrijeme u

skladu s točkom 3.2, ili primjena prirodnih požara u skladu s točkom 3.3.

3.2 Nazivne krivulje temperatura-vrijeme

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 23/56
3.2.1 Normirana krivulja temperatura-vrijeme

(1) Normirana krivulja temperatura-vrijeme dana je izrazom:

Θ g = 20 + 345 log10 (8t + 1) [0C] (3.4)

gdje je:

Θg temperatura plina u požarnom odjeljku [0C]

t vrijeme [min].

(2) Koeficijent prelaska topline strujanjem iznosi:

αc = 25 W/m2K

3.2.2 Krivulja vanjskog požara

(1) Krivulja vanjskog požara dana je izrazom:

Θ g = 660(1 − 0,687e −0,32t − 0,313e −3,8t ) + 20 [0C] (3.5)

gdje je:

Θg temperatura plina u blizini elementa [0C]

t vrijeme [min].

(2) Koeficijent prelaska topline strujanjem iznosi:

αc = 25 W/m2K

3.2.3 Ugljikovodična krivulja

(1) Ugljikovodična krivulja temperatura-vrijeme dana je izrazom:

Θ g = 1080(1 − 0,325e −0,167t − 0,675e −2,5t ) + 20 [0C] (3.6)

gdje je:

Θg temperatura plina u požarnom odjeljku [0C]

t vrijeme [min].

(2) Koeficijent prelaska topline strujanjem iznosi:

αc = 50 W/m2K

3.3 Modeli prirodnoga požara

3.3.1 Pojednostavnjeni modeli požara

3.3.1.1 Općenito
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 24/56
(1) Jednostavni modeli požara utemeljeni su na posebnim fizikalnim parametrima s ograničenim
područjem primjene.

NAPOMENA: Postupak odreñivanja proračunske gustoće požarnog opterećenja qf,d opisan je u Dodatku E.

(2) Za požare u odjeljcima pretpostavlja se jednolika raspodjela temperature kao funkcije vremena.
Za lokalizirane požare pretpostavlja se nejednolika raspodjela temperature.

(3) Kada se upotrebljavaju jednostavni modeli požara, koeficijent prelaska topline strujanjem treba
uzeti αc = 35 [W/m2K].

3.3.1.2 Požari u odjeljku

(1) Temperature plina treba odrediti na temelju fizikalnih parametara uzimajući u obzir barem
gustoću požarnog opterećenja i uvjete ventilacije.

NAPOMENA 1: U nacionalnome se dodatku smije odrediti postupak proračuna uvjeta zagrijavanja.

NAPOMENA 2: Postupak proračuna temperature plina u odjeljku za unutarnje elemente požarnih odjeljaka
opisan je u Dodatku A.

(2) Dio toka topline zbog zračenja za vanjske elemente treba proračunati kao zbroj doprinosa od
požarnog odjeljka i plamenova koji prodiru kroz otvore.

NAPOMENA: Postupak proračuna uvjeta zagrijavanja za vanjske elemente izložene požaru kroz otvore na
pročelju opisan je u Dodatku B.

3.3.1.3 Lokalizirani požari

(1) Gdje je malo vjerojatno da se pojavi razbuktavanje, toplinska djelovanja lokaliziranog požara
treba uzeti u obzir.

NAPOMENA: U nacionalnome se dodatku smije odrediti postupak proračuna uvjeta zagrijavanja. Postupak
proračuna toplinskih djelovanja od lokaliziranih požara opisan je u Dodatku C.

3.3.2 Napredni modeli požara

(1) Napredni modeli požara trebaju uzeti u obzir:

- svojstva plina

- razmjenu masa

- razmjenu energije.

NAPOMENA 1: Raspoložive metode proračuna obično sadrže iterativne postupke.

NAPOMENA 2: Metoda odreñivanja proračunske gustoće požarnog opterećenja qf,d opisana je u Dodatku E.

NAPOMENA 3: Metoda proračuna brzine oslobañanja topline Q opisana je u Dodatku E.

(2) Treba upotrijebiti jedan od sljedećih modela:

- model s jednim područjem predviña jednoliku i o vremenu ovisnu raspodjelu temperature u

odjeljku

- model s dva područja predviña gornji sloj s debljinom i jednolikom temperaturom ovisnima o
vremenu kao i donji sloj s vremenski ovisnom jednolikom i donjom temperaturom
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 25/56

- proračunski dinamički model kapljevine koji daje razvoj temperature u odjeljku u potpunosti
ovisan o vremenu i prostoru.

NAPOMENA: U nacionalnome se dodatku smije odrediti postupak proračuna uvjeta zagrijavanja. Metoda
proračuna toplinskih djelovanja za slučaj modela s jednim područjem, modela s dva područja ili proračunskih
dinamičkih modela kapljevine opisani su u Dodatku D.

(3) Koeficijent prelaska topline strujanjem treba uzeti αc = 35 [W/m2K], ako se ne raspolaže s
podrobnijim podacima.

(4) Kako bi se točnije proračunala raspodjela temperature duž elementa, u slučaju lokaliziranih
požara smije se upotrijebiti kombinacija rezultata dobivenih pomoću modela s dva područja i
proračuna lokaliziranog požara.

NAPOMENA: Temperaturno polje u elementu smije se odrediti uzimajući u obzir najveće učinke koje daju
dva modela, na svakom položaju.

4 Mehanička djelovanja za konstrukcijski proračun

4.1 Općenito

(1)P Prisilna i ograničena širenja i deformiranja uzrokovana promjenama temperature zbog

izloženosti požaru imaju kao posljedicu učinke djelovanja, odnosno sile i momente, koji se moraju
uzeti u obzir, osim u slučajevima kada:

- mogu biti unaprijed prepoznata kao zanemariva ili s povoljnim učinkom

- su obuhvaćena konzervativno odabranim modelima oslanjanja i rubnim uvjetima i/ili su implicitno

uzeti u obzir konzervativno odreñenim zahtjevima požarne sigurnosti.

(2) Za odreñivanje neizravnih djelovanja treba uzeti u obzir sljedeće:

- spriječeno toplinsko širenje samih elemenata, primjerice stupova u višekatnim okvirnim

konstrukcijama s krutim zidovima

- različito toplinsko širenje elemenata statički neodreñenih konstrukcija, primjerice kontinuiranih

stropnih ploča

- toplinske gradijente u poprečnom presjeku koji uzrokuju unutarnja naprezanja

- toplinsko širenje susjednih elemenata, primjerice pomak vrha stupa zbog širenja stropne ploče ili
širenje ovješene užadi

- toplinsko širenje elemenata koje utječe na ostale elemente izvan požarnog odjeljka.

(3) Proračunske vrijednosti neizravnih djelovanja zbog požara Aind,d treba odrediti na temelju
proračunskih vrijednosti toplinskih i mehaničkih svojstava materijala danih u požarnim dijelovima
norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999, zajedno s odgovarajućom izloženosti požaru.

(4) Neizravna djelovanja susjednih elemenata ne treba razmatrati ako se zahtjevi požarne
otpornosti odnose na elemente u normiranim požarnim uvjetima.

4.2 Istovremenost djelovanja

4.2.1 Djelovanja za proračun za uobičajenu temperaturu

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 26/56
(1)P Moraju se uzeti u obzir djelovanja kao za proračun za uobičajenu temperaturu ako je
vjerojatno da će se pojaviti u požarnoj situaciji.

(2) Reprezentativne vrijednosti promjenjivih djelovanja, uključujući i izvanrednu proračunsku

situaciju izloženosti požaru, treba uzeti u skladu s normom EN 1990.

(3) Smanjenje uporabnog opterećenja zbog gorenja ne treba uzeti u obzir.

(4) Slučajeve gdje opterećenja snijegom ne treba uzimati u obzir, zbog otapanja snijega, treba
razmatrati pojedinačno.

(5) Djelovanja prouzročena industrijskim aktivnostima ne treba uzeti u obzir.

4.2.2 Dodatna djelovanja

(1) Istovremenost pojave s ostalim neovisnim izvanrednim djelovanjima ne treba razmatrati.

(2) U ovisnosti o izvanrednim proračunskim situacijama koje se razmatraju, može biti potrebno
nanijeti dodatna djelovanja prouzročena požarom tijekom izlaganja požaru, primjerice udar zbog
rušenja konstrukcijskog elementa ili teškog stroja.

NAPOMENA: U nacionalnome se dodatku smiju odrediti dodatna djelovanja.

(3) Smije se zahtijevati otpornost požarnih zidova na horizontalno udarno opterećenje u skladu s
normom EN 1363-2.

4.3 Pravila za kombinacije djelovanja

4.3.1 Općenito pravilo

(1)P Za odreñivanje odgovarajućih reznih sila Efi,d,t tijekom izloženosti požaru, mehanička
djelovanja moraju se kombinirati u skladu s odredbama norme EN 1990 „Osnove konstrukcijskog
proračuna“ za izvanredne proračunske situacije.

(2) Reprezentativna vrijednost promjenjivog djelovanja Q1 smije se uzeti u obzir kao nazovistalna
vrijednost ψ2,1Q1 ili kao česta vrijednost ψ1,1Q1.

NAPOMENA: Nacionalni dodatak smije odrediti primjenu nazovistalne vrijednosti ψ2,1Q1 ili česte vrijednosti
ψ1,1Q1. Preporuča se primjena ψ2,1Q1.

4.3.2 Pojednostavnjena pravila

(1) Gdje se požarna djelovanja ne moraju izričito razmatrati, rezne sile se smiju odrediti
proračunom konstrukcije za kombinirana djelovanja u skladu s točkom 4.3.1 samo za slučaj t = 0.
Te rezne sile Efi,d smiju se smatrati stalnima za cijelo trajanje požara.

NAPOMENA: Ova se točka upotrebljava za, primjerice, rezne sile na rubovima i osloncima gdje je proračun
konstrukcije proveden u skladu s požarnim dijelovima norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999.

(2) Kao daljnje pojednostavnjenje stavka (1), rezne sile smiju se umanjiti u odnosu na one
odreñene proračunom za uobičajenu temperaturu:

E fi,d,t = E fi,d = η fiE d (4.1)

gdje je:

Ed proračunska vrijednost reznih sila za osnovnu kombinaciju u skladu s normom EN 1990

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 27/56

Efi,d odgovarajuća stalna proračunska vrijednost u požarnoj situaciji

ηfi faktor smanjenja odreñen u požarnim dijelovima norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN
1999.

4.3.3 Razina opterećenja

(1) Gdje su navedeni tablični podaci za referentnu razinu opterećenja, ta razina odgovara:

E fi,d,t = η fi,t Rd (4.2)

gdje je:

Rd proračunska vrijednost otpornosti elementa na uobičajenoj temperaturi, odreñena u skladu

s normama prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999

ηfi,t razina opterećenja za požarni proračun.

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 28/56

Dodatak A
(obavijesni)

Parametarske krivulje temperatura – vrijeme

(1) Krivulje temperatura – vrijeme dane u nastavku vrijede za požarne odjeljke do 500 m2 ploštine
poda, bez otvora u krovu i za najveću visinu odjeljka do 4 m. Pretpostavlja se da je požarno
opterećenje u odjeljku potpuno izgorjelo.

(2) Ako je gustoća požarnog opterećenja odreñena bez posebnog razmatranja ponašanja pri
gorenju (vidjeti Dodatak E), tada ovaj pristup treba ograničiti na požarne odjeljke s pretežno
celuloznim vrstama požarnog opterećenja.

(3) Krivulja temperatura – vrijeme u fazi zagrijavanja dana je izrazom:

Θ g = 20 + 1325(1 − 0,324e −0,2t * − 0,204e −1,7t * − 0,472e −19 t * ) (A.1)

gdje je:

Θg temperatura plina u požarnom odjeljku [0C]

t* = t ⋅Γ [h] (A.2a)

t vrijeme [h]

Γ = (O / b ) / (0,04 / 1160 )
2 2
[-]

b = (ρcλ )
sa sljedećim granicama: 100 ≤ b ≤ 2200 [J/m2s1/2K]

ρ obujamska masa granice ovojnice [kg/m3]

c specifični toplinski kapacitet granice ovojnice [J/kgK]

λ toplinska provodljivost granice ovojnice [W/mK]

O faktor otvora: O = Av heq / At [m1/2]

sa sljedećim ograničenjem: 0,02 ≤ O ≤ 0,20

Av ukupna ploština vertikalnih otvora na svim zidovima [m2]

heq vagana prosječna vrijednost visina prozora na svim zidovima [m]

At ukupna ploština ovojnice (zidovi, plafon i pod, uključujući otvore) [m2]

NAPOMENA: Za slučaj Γ = 1, izraz (A.1) približno odgovara normiranoj krivulji temperatura – vrijeme.

(4) Za proračun faktora b, obujamska masa ρ, specifični toplinski kapacitet c i toplinska

provodljivost granice odjeljka λ smiju se uzeti kao za temperaturu okoline.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 29/56

(5) Da bi se uzela u obzir površina ovojnice sa različitim slojevima materijala, b = (ρcλ ) treba
uvrstiti kao:

- ako je b1 < b2, b = b1

- ako je b1 > b2, granična debljina slim za izloženi materijal proračunava se izrazom:

3600t max λ1
slim = , gdje je tmax dan izrazom (A.7) [m] (A.4)
c1ρ1

ako je s1 > slim tada je b = b1 (A.4a)

s1  s 
ako je s1 < slim tada je b = b1 + 1 − 1 b2 (A.4b)
slim  slim 

gdje je:

indeks 1 predstavlja sloj izravno izložen požaru, indeks 2 sljedeći sloj…

si debljina sloja i

bi = (ρ c λ )
i i i

ρi obujamska masa sloja i

ci specifični toplinski kapacitet sloja i

λi toplinska provodljivost sloja i.

(6) Da bi se uzeli u obzir različiti faktori b za zidove, plafon i pod, b = (ρcλ ) treba uvrstiti kao:

b= (∑ (b A ))/(A − A )
j j t v (A.5)

gdje je:

Aj ploština površine ovojnice j, otvori nisu uračunani

bi toplinsko svojstvo površine ovojnice j u skladu s izrazima (A.3) i (A.4).

(7) Najviša temperatura Θmax u fazi zagrijavanja dogaña se za t* = t*max

*
t max = t max ⋅ Γ [h] (A.6)

[
t max = max (0,2 ⋅ 10 −3 ⋅ q t,d / O ); t lim ] [h] (A.7)

gdje je:
qt,d proračunska gustoća požarnog opterećenja za ukupnu ploštinu površine At ovojnice, pri
čemu je q t,d = q f,d ⋅ Af / At [MJ/m2]. Treba obratiti pažnju na sljedeće ograničenje:
50 ≤ q t,d ≤ 1000 [MJ/m2].

qf,d proračunska gustoća požarnog opterećenja za ploštinu površine poda Af [MJ/m2], uzeta iz
Dodatka E
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 30/56

tlim odreñen točkom (10), u [h].

NAPOMENA: Vrijeme tmax koje odgovara najvišoj temperaturi dano je s tlim u slučaju požara kontroliranog
gorivom. Ako je tlim odreñen izrazom (0,2 ⋅ 10 −3 ⋅ q t,d / O ) , tada je požar kontroliran ventilacijom.

(8) Kada je tmax = tlim, t* iz jednadžbe (A.1) zamjenjuje se izrazom:

t * = t ⋅ Γ lim [h] (A.2b)

s Γ lim = [Olim / b ] / (0,04 / 1160 )

2 2
(A.8)

gdje je Olim = 0,1⋅ 10 −3 ⋅ q t,d / t lim (A.9)

(9) Ako je (O > 0,04 i qt,d < 75 i b < 1160) tada se Γlim množi faktorom k koji je dan izrazom:

 O − 0,04  q t,d − 75  1160 − b 

k = 1+     (A.10)
 0,04  75  1160 

(10) U slučaju male brzine rasta požara, tlim = 25 min; u slučaju umjerene brzine rasta požara, tlim =
20 min i u slučaju velike brzine rasta požara, tlim = 15 min.

NAPOMENA: Za upute o brzini rasta požara, vidjeti tablicu E.5 u Dodatku E.

(11) Krivulje temperatura – vrijeme za fazu hlañenja dane su izrazima:

Θ g = Θ max − 625(t * − t max

*
⋅ x) *
za tmax ≤ 0,5 (A.11a)

Θ g = Θ max − 250(3 − t max

*
)(t * − tmax
*
⋅ x) za 0,5 < tmax
*
<2 (A.11b)

Θ g = Θ max − 250(t * − t max

*
⋅ x) *
za tmax ≥2 (A.11c)

gdje je t* dan izrazom (A.2a)

*
t max = (0,2 ⋅ 10 −3 ⋅ q t,d / O ) ⋅ Γ (A.12)

x = 1,0 za tmax > tlim, ili x = t lim ⋅ Γ / t max

*
ako je tmax = tlim
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 31/56

Dodatak B
(obavijesni)

Toplinska djelovanja za vanjske elemente – pojednostavnjena metoda proračuna

B.1 Područje primjene

(1) Ovom se metodom odreñuju:

- najviše temperature zbog požara u odjeljku

- veličina i temperature plamena iz otvora

- parametri zračenja i strujanja.

(2) Ova metoda razmatra stacionarne uvjete za različite parametre. Metoda je valjana samo za
požarna opterećenja qf,d veća od 200 MJ/m2.

B.2 Uvjeti primjene

(1) Gdje ima više od jednog prozora u odreñenom požarnom odjeljku, upotrebljava se vagana
prosječna visina prozora heq, ukupna ploština vertikalnih otvora Av i zbroj širina prozora
∑
( w t = w i ).

(2) Gdje postoje prozori samo na zidu 1, omjer D/W dan je izrazom:

W2
D /W = (B.1)
wt

D/W = W2 /W1 (B.1)

(3) Gdje postoje prozori na više zidova, omjer D/W treba odrediti kao u nastavku:

W2 Av1
D /W = (B.2)
W1 Av

gdje je:

W1 širina zida 1 (zid s najvećom ploštinom prozora)

Av1 zbroj ploština prozora na zidu 1

W2 širina zida okomitog na zid 1 u požarnom odjeljku.

(4) Ako postoji jezgra u požarnom odjeljku, omjer D/W treba odrediti kao u nastavku:

- upotrebljavaju se ograničenja dana u stavku (7)

- Lc i Wc su duljina i širina jezgre

- W1 i W2 su duljina i širina požarnog odjeljka

D /W =
(W − Lc )Av1
2
(B.3)
(W1 − Wc )Av
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 32/56

(5) Svi dijelovi vanjskog zida koji nemaju požarnu otpornost (REI) koja se zahtijeva za stabilnost
zgrade, trebaju biti svrstani u ploštine prozora.

(6) Ukupna je ploština prozora u vanjskom zidu:

- ukupna ploština, u skladu s točkom (5), ako je manja od 50 % ploštine odgovarajućega vanjskog
zida požarnog odjeljka

- ponajprije ukupna ploština i potom 50 % ploštine odgovarajućega vanjskog zida požarnog

odjeljka ako je, prema točki (5), ploština veća od 50 %. Te dvije situacije proračunom treba uzeti u
obzir. Ako se upotrebljava 50 % ploštine vanjskog zida, položaj i geometriju otvorenih površina
treba odabrati tako da se razmotri najteži slučaj.

(7) Veličina požarnog odjeljka ne treba prijeći 70 m u duljinu, 18 m u širinu i 5 m u visinu.

(8) Temperaturu plamena treba uzeti jednoliko duž širine i debljine plamena.

B.3 Učinci vjetra

B.3.1 Način ventilacije

(1)P Ako postoje prozori na suprotnim stranama požarnog odjeljka ili ako se dodatni zrak unosi iz
nekog drugog izvora (osim prozora), mora se provesti proračun za uvjete prisilnog propuha. Inače,
proračun se provodi bez uvjeta prisilnoga propuha.

B.3.2 Otklon plamena zbog vjetra

(1) Za plamen koji prodire iz otvora treba pretpostaviti da odlazi iz odjeljka (vidjeti sliku B.1):

- okomito na pročelje

- pod kutom 450 zbog učinka vjetra.

Legenda
1 vjetar
2 horizontalni presjek
sliku vidi u izvorniku
Slika B.1 – Otklon plamena zbog vjetra

B.4 Značajke požara i plamena

B.4.1 Bez prisilnoga propuha

(1) Brzina gorenja ili brzina otpuštanja topline dana je izrazom:

  h 
1/ 2

Q = min (Af ⋅ q f,d ) / τ F ; 3,15(1 − e −0,036 / O )Av  eq   [MW] (B.4)
  D /W  
 
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 33/56
(2) Temperatura u požarnom odjeljku dana je izrazom:

Tf = 6000 (1 − e −0,1/ O )O1/ 2 (1 − e 0,00286 Ω ) + T0 (B.5)

(3) Visina plamena (vidjeti sliku B.2) dana je izrazom:

   
2/3

  Q  − 1 
LL = max  0; heq  2,37 (B.6)
   A ρ (h g )1/ 2   

   v g eq  

NAPOMENA: Upotrebljavajući vrijednosti ρg = 0,45 kg/m i g = 9,81 m/s , ovaj se izraz smije pojednostaviti:
3 2

2/3
Q 
LL = 1,9  − heq (B.7)
 wt 

horizontalni presjek vertikalni presjek vertikalni presjek

2
heq heq heq heq
LL = ⇒ 2
L1 = LH + ≅ L1 ≅
3 9 2 2
2
 h 
Lf = LL + L1
2
Lf = LL +  LH − eq  + L1
 3 
heq < 1,25w t zid iznad bez zida iznad ili heq > 1,25wt

Slika B.2 – Veličina plamena, bez propuha

(4) Širina je plamena jednaka širini prozora (vidjeti sliku B.2).

(5) Debljina je plamena jednaka 2/3 visine prozora: 2/3heq (vidjeti sliku B.2).

(6) Horizontalna projekcija plamena:

- u slučaju kada postoji zid iznad prozora, dana je izrazom:

LH = heq / 3 ako je heq ≤ 1,25w t (B.8)

LH = 0,3heq (heq / w t ) ako je heq > 1,25w t i udaljenost do bilo kojeg prozora > 4w t
0,54
(B.9)
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 34/56

LH = 0,454heq (heq / 2w t )
0,54
u svim drugim slučajevima (B.10)

- u slučaju kada ne postoji zid iznad prozora, dana je izrazom:

LH = 0,6heq (LL / heq )

1/ 3
(B.11)

(7) Duljina plamena duž osi dana je izrazom:

kada je LL > 0

Lf = LL + heq / 2 ako postoji zid iznad prozora ili ako je heq ≤ 1,25w t (B.12)

(
Lf = LL + (LH − heq / 3 )
2 2
)
1/ 2
+ heq / 2 ako ne postoji zid iznad prozora ili ako je heq > 1,25w t
(B.13)

kada je LL = 0 , tada je Lf = 0 .

(8) Temperatura je plamena na prozoru dana izrazom:

Tw = 520 / (1 − 0,4725(Lf ⋅ w t / Q )) + T0 [K] (B.14)

uz Lf ⋅ w t / Q < 1

(9) Koeficijent emisije plamena na prozoru smije se uzeti ε f = 1,0 .

(10) Temperatura je plamena duž osi dana izrazom:

Tz = (Tw − T0 )(1 − 0,4725(Lx ⋅ w t / Q )) + T0 [K] (B.15)

uz

Lx ⋅ w t / Q < 1

Lx duljina osi od prozora do točke gdje se provodi proračun.

(11) Koeficijent emisije plamena smije se uzeti kao:

ε f = 1 − e −0,3 d f (B.16)

gdje je df debljina plamena [m].

(12) Koeficijent prelaska topline strujanjem dan je izrazom:

α c = 4,67(1/ d eq ) (Q / Av )
0,4 0,6
(B.17)

(13) Ako se u razini gornjeg ruba prozora nalazi nadstrešnica ili balkon (s horizontalnom
projekcijom Wa) cijelom širinom prozora (vidjeti sliku B.3), za zid iznad prozora i u slučaju
heq ≤ 1,25w t , visinu i horizontalnu projekciju plamena treba preinačiti kako slijedi:

- visina plamena LL dana u stavku (3) smanjuje se za Wa 1 + 2 ( )

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 35/56
- horizontalna projekcija plamena LH dana u stavku (6) smanjuje se za Wa.

a b c d = Lf i w a = a b
vertikalni presjek vertikalni presjek
briši engleski tekst u slici
Slika B.3 – Otklon plamena zbog balkona

(14) S istim uvjetima za nadstrešnice i balkone kao u stavku (13), u slučaju da nema zida iznad
prozora ili ako je heq > 1,25 wt, visinu i horizontalnu projekciju plamena treba preinačiti kako slijedi:

- visina plamena LL dana u stavku (3) smanjuje se za Wa

- horizontalna projekcija plamena LH dana u stavku (6) s gore navedenom vrijednosti LL povećava
se za Wa.

B.4.2 Prisilni propuh

(1) Brzina gorenja ili brzina otpuštanja topline dana je izrazom:

Q = (Af ⋅ qf,d ) / τ F [MW] (B.18)

(2) Temperatura u požarnom odjeljku dana je izrazom:

Tf = 1200 ((Af ⋅ qf,d ) / 17,5 − e0,00228 Ω ) + T0 (B.19)

Tf = 1200 (1 - e-0,00228Ω) + T0 (B.19)

(3) Visina je plamena (vidjeti sliku B.4) dana izrazom:

  1
0, 43
Q 

LL = 1,366  − heq (B.20)
  u  Av 
1/ 2


1/ 2
NAPOMENA: Za u = 6 m/s, LL ≈ 0,628Q / Av − heq .
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 36/56

horizontalni presjek vertikalni presjek

briši engleski tekst u slici

Slika B.4 – Dimenzije plamena uz prisilni propuh

(4) Horizontalna je projekcija plamena dana izrazom:

LH = 0,605(u 2 / heq ) (L + heq )

0,22
L (B.21)

NAPOMENA: Za u = 6 m/s, LH = 1,33 LL + heq / heq ( ) 0,22

.

(5) Širina je plamena dana izrazom:

w f = w t + 0,4LH (B.22)

(6) Duljina je plamena duž osi dana izrazom:

(
Lf = LL + LH
2
)
2 1/ 2
(B.23)

(7) Temperatura je plamena na prozoru dana izrazom:

(
Tw = 520 / 1 − 0,3325Lf (Av )
1/ 2
)
/ Q + T0 [K] (B.24)

uz Lf (Av ) / Q < 1.
1/ 2

(8) Koeficijent emisije plamena na prozoru smije se uzeti ε f = 1,0 .

(9) Temperatura je plamena duž osi dana izrazom:

 L (A ) 
1/ 2

Tz = 1 − 0,3325 x v (Tw − T0 ) + T0 [K] (B.25)

Q 
 

gdje je:
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 37/56
Lx duljina osi od prozora to točke gdje se provodi proračun.

(10) Koeficijent emisije plamena smije se uzeti kako slijedi:

ε f = 1 − e −0,3 d f (B.26)

gdje je df debljina plamena [m].

(11) Koeficijent prelaska topline strujanjem dan je izrazom:

α c = 9,8(1/ d eq ) (Q / (17,5 Av ) + u / 1,6 )

0, 4 0, 6
(B.27)

NAPOMENA: Za u = 6 m/s koeficijent prelaska topline strujanjem dan je izrazom

α c = 9,8(1/ d eq ) (Q / (17,5 Av ) + 3,75 ) .
0, 4 0 ,6

(12) Uzimajući u obzir učinke balkona ili nadstrešnica, vidjeti sliku B.5, trajektorija plamena, nakon
horizontalnog otklona zbog balkona ili nadstrešnice, ista je kao prije, tj. pomaknuta je naprijed za
širinu balkona, ali s nepromijenjenom duljinom plamena Lf.

vertikalni presjek vertikalni presjek

Legenda
1 nadstrešnica

Slika B.5 – Otklon plamena zbog nadstrešnice

B.5 Ukupni faktor oblika

(1) Ukupni faktor oblika elementa Φf za prelazak topline zračenjem iz otvora treba odrediti iz izraza:

Φf =
(C Φ
1 f,1 + C2Φ f,2 )d1 + (C3Φ f,3 + C4Φ f,4 )d 2
(B.28)
(C1 + C2 )d1 + (C3 + C4 )d2
gdje je:

Φf,i faktor oblika lica i elementa za taj otvor, vidjeti Dodatak G

di dimenzije poprečnog presjeka lica i elementa

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 38/56

Ci koeficijent zaštite lica i elementa, kako slijedi:

- za zaštićeno lice: Ci = 0

- za nezaštićeno lice: Ci = 1.

(2) Faktor oblika Φf,i za lice elementa s kojeg otvor nije vidljiv treba uzeti 0.

(3) Ukupni faktor oblika Φz elementa za prelazak topline zračenjem iz plamena treba odrediti iz
izraza:

Φz =
(C Φ1 z,1 + C2Φ z,2 )d1 + (C3Φ z,3 + C4Φ z,4 )d 2
(B.29)
(C1 + C2 )d1 + (C3 + C4 )d2
gdje je:

Φz,i faktor oblika lica i elementa za taj plamen, vidi Dodatak G

(4) Faktor oblika Φz,i pojedinačnih lica elementa za prelazak topline zračenjem iz plamena smije se
temeljiti na istovrijednim pravokutnim dimenzijama plamena. Dimenzije i položaji istovrijednih
pravokutnika koji predstavljaju prednju i bočne strane plamena u ovu svrhu treba odrediti kao što je
navedeno u Dodatku G. Za sve druge svrhe treba upotrebljavati dimenzije plamena opisane u točki
B.4 ovog dodatka.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 39/56

Dodatak C
(obavijesni)

Lokalizirani požari

(1) Toplinska djelovanja lokaliziranih požara mogu se ocijeniti upotrebljavajući izraze dane u ovom
dodatku. Moraju se praviti razlike u pogledu relativne visine plamena u odnosu na plafon.

(2) Tok topline od lokaliziranog požara prema konstrukcijskom elementu treba proračunati pomoću
izraza (3.1), utemeljen na faktoru oblika koji je odreñen u skladu s Dodatkom G.

(3) Duljina plamena Lf lokaliziranog požara (vidi sliku C.1) dana je izrazom:

Lf = −1,02D + 0,0148Q 2 / 5 [m] (C.1)

(4) Kada plamen ne dotiče plafon odjeljka (Lf < H; vidjeti sliku C.1) ili u slučaju požara na
otvorenom, temperatura Θ(z) plamenih jezika duž vertikalne osi plamena dana je izrazom:

Q( z ) = 20 + 0,25Qc
2/3
(z − z )
0
−5 / 3
≤ 900 [0C] (C.2)

gdje je:

D promjer požara [m], vidjeti sliku C.1

Q brzina otpuštanja topline [W] požara u skladu s točkom E.4

Qc dio brzine otpuštanja topline strujanjem [W], uz Qc = 0,8 Q

z visina [m] duž osi plamena, vidjeti sliku C.1

H razmak [m] izmeñu izvora požara i plafona, vidjeti sliku C.1

os plamena

briši engleski tekst u slici

Slika C.1

(5) Prividno ishodište z0 osi dano je izrazom:

z0 = −1,02D + 0,00524Q 2 / 5 [m] (C.3)

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 40/56

(6) Kada plamen dotiče plafon (Lf ≥ H; vidjeti sliku C.2) tok topline h& [W/m2] zaprimljen na jedinici
ploštine površine izložene požaru u razini plafona dan je izrazom:

h& = 100000 ako je y ≤ 0,30

h& = 136300 do 121000 y ako je 0,30 < y < 1,0 (C.4)

h& = 15000 y −3,7 ako je y ≥ 1,0

gdje je:

r + H + z′
y parametar [-] dan izrazom: y =
Lh + H + z′

r horizontalni razmak [m] izmeñu vertikalne osi požara i točke na plafonu gdje se
proračunava tok topline, vidjeti sliku C.2

H razmak [m] izmeñu izvora požara i plafona, vidjeti sliku C.2

os plamena

briši engleski tekst u slici

Slika C.2

(7) Lh je duljina plamena (vidjeti sliku C.2) dana izrazom:

(
Lh = 2,9H (QH* )
0,33
)− H [m] (C.5)

(8) QH* je bezdimenzijska brzina oslobañanja topline dana izrazom:

QH* = Q / (1,11 ⋅ 10 6 ⋅ H 2,5 ) [-] (C.6)

(9) z' je vertikalni položaj prividnog izvora topline [m] dan izrazom:

( −Q )
z′ = 2,4D QD*
2/5 * 2/3
D kada je QD* < 1,0 (C.7)

z′ = 2,4D (1 − Q ) * 2/3
D kada je QD* ≥ 1,0 ispravi potenciju na 2/5

gdje je:
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 41/56

QD* = Q / (1,11 ⋅ 106 ⋅ D 2,5 ) [-] (C.8)

(10) Neto tok topline h&net zaprimljen na jedinici ploštine površine izložene požaru u razini plafona
dan je izrazom:

[
h&net = h& − α c ⋅ (Θm − 20 ) − Φ ⋅ ε m ⋅ ε f ⋅ σ ⋅ (Θm + 273 ) − (293 )
4 4
] (C.9)

gdje različiti koeficijenti ovise o izrazima (3.2), (3.3) i (C.4).

(11) Pravila dana u točkama (3) do (10) vrijede ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

- promjer požara je ograničen na D ≤ 10 m

- brzina oslobañanja topline požara ograničena je na Q ≤ 50 MW.

(12) U slučaju više odvojenih lokaliziranih požara, izraz (C.4) se smije upotrebljavati za proračun
pojedinačnih tokova topline h&1, h&2 , ... zaprimljenih na jedinici ploštine površine izložene požaru u
razini plafona. Ukupni tok topline smije se uzeti kao:

h&net = h&1 + h&1 + ... ≤ 100000 [W/m2] (C.10)

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 42/56

Dodatak D
(obavijesni)

Napredni modeli požara

D.1 Modeli s jednim područjem

(1) Modele s jednim područjem treba upotrebljavati za uvjete nakon razbuktavanja. U odjeljku se
pretpostavlja jednolika temperatura, gustoća, unutarnja energija i tlak plina.

(2) Temperaturu treba proračunati uzimajući u obzir:

- rješenje jednadžbi očuvanja mase i očuvanja energije

- izmjenu mase izmeñu unutarnjeg plina, vanjskog plina (kroz otvore) i požara (brzina pirolize)

- izmjenu energije izmeñu požara, unutarnjeg plina, zidova i otvora.

(3) Razmatra se zakon idealnog plina:

Pint = ρgRTg [N/m2] (D.1)

(4) Ravnoteža masa plinova u odjeljku može se izraziti kao:

dm &
= min − m
& out + m
& fi [kg/s] (D.2)
dt

gdje je:

dm
brzina promjene mase plina u odjeljku
dt

& out
m brzina odljeva mase plina koji izlazi kroz otvore

& in
m brzina priljeva mase plina koji dolazi kroz otvore

& fi
m brzina stvaranja proizvoda pirolize.

(5) Brzina promjene mase plina i brzina pirolize smiju se zanemariti. Stoga je

& in = m
m & out (D.3)

Ovi tokovi mase smiju se proračunati na temelju statičkog tlaka koji nastaje zbog razlika gustoće
zraka pri temperaturi okoline i zraka na visokoj temperaturi.

(6) Ravnoteža energije plinova u požarnom odjeljku smije se uzeti kao:

dEg
= Q − Qout + Qin − Qwall − Qrad [W] (D.4)
dt

gdje je:

Eg unutarnja energija plina [J]

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 43/56
Q brzina otpuštanja topline požara [W]

Qout =m
& out cTf

Qin =m
& incTamb

Qwall = (At − Ah,v )h&net gubitak energije na površinama ovojnice

= Ah,vσTf gubitak energije zbog zračenja kroz otvore

4
Qrad

uz

c specifični toplinski kapacitet [J/kgK]

h&net dan izrazom (3.1)

&
m brzina priljeva (odljeva) mase plina [kg/s]

T temperatura [K]

D.2 Modeli s dva područja

(1) Model s dva područja utemeljen je na pretpostavci akumulacije proizvoda gorenja u

horizontalnom sloju neposredno ispod plafona. Odreñena su različita područja: gornji sloj, donji
sloj, požar i jezici, vanjski plin i zidovi.

(2) U gornjem se sloju smiju pretpostaviti jednolika svojstva plina.

(3) Izmeñu tih različitih područja smije se proračunati izmjena mase, energije i kemijskih tvari.

(4) U danom požarnom odjeljku s jednoliko rasporeñenim požarnim opterećenjem, model s dva
područja smije se pretvoriti u model s jednim područjem u jednoj od sljedećih situacija:

- ako je temperatura plina u gornjem sloju viša od 500 0C

- ako gornji sloj raste tako da obuhvati 80 % visine odjeljka.

D.3 Proračunski dinamički modeli kapljevina

(1) Za sve točke odjeljka, za numeričko rješenje parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za

termodinamičke i aerodinamičke varijable, smije se upotrebljavati proračunski, dinamički model
kapljevine.

NAPOMENA: Proračunski, dinamički modeli kapljevina proučavaju sustave koji obuhvaćaju tok kapljevine,
prelazak topline i pripadne pojave rješavajući temeljne jednadžbe toka kapljevine. Te jednadžbe
predstavljaju matematičke izričaje fizikalnih zakona očuvanja prema kojima je:

- masa kapljevine očuvana

- promjena količine momenta jednaka zbroju sila na čestice kapljevina (drugi Newtonov zakon)

- promjena količine energije jednaka je zbroju količine povećanja topline i količine rada obavljenog na čestici
kapljevine (prvi zakon termodinamike).
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 44/56

Dodatak E
(obavijesni)

Gustoće požarnih opterećenja

E.1 Općenito

(1) Gustoća požarnog opterećenja koja se upotrebljava u proračunu treba biti proračunska
vrijednost, utemeljena na mjerenjima ili, u posebnim slučajevima, utemeljena na zahtjevima za
požarnu otpornost danim u nacionalnim propisima.

(2) Proračunska vrijednost smije se odrediti:

- iz nacionalne razredbe požarnog opterećenja s obzirom na namjenu; i/ili

- pojedinačno za svaki projekt provodeći mjerenje požarnog opterećenja.

(3) Proračunska vrijednost požarnog opterećenja qf,d odreñena je izrazom:

qf,d = qf,k ⋅ m ⋅ δ q,1 ⋅ δ q,2 ⋅ δ q,3 [MJ/m2] (E.1)

ispravi δq,3 u δn
gdje je:

m faktor gorenja (vidjeti točku E.3)

δq1 faktor kojim se uzima u obzir rizik nastanka požara s obzirom na veličinu odjeljka (vidjeti
tablicu E.1)

δq2 faktor kojim se uzima u obzir rizik nastanka požara s obzirom na namjenu (vidjeti tablicu
E.1)

10
δ n = ∏ δ ni faktor kojim se uzimaju u obzir različite aktivne mjere i za borbu protiv požara
i =1

(prskalice (sprinkleri), otkrivanje požara, automatska dojava alarma, vatrogasci…). Ove

aktivne mjere se općenito uvode radi spašavanja života (vidjeti tablicu E.2 i stavke (4) i (5)).

qf,k karakteristična gustoća požarnog opterećenja po jedinici ploštine poda [MJ/m2] (vidjeti npr.
tablicu E.4).

Tablica E.1 – Faktori δq1, δq2

Ploština poda Opasnost nastanka Opasnost nastanka Primjeri namjene

odjeljka Af požara δq1 požara δq2 prostora
2
[m ]
25 1,10 0,78 umjetnička galerija, muzej,
plivački bazen
250 1,50 1,00 uredi, stanovanje, hotel,
proizvodnja papira
2500 1,90 1,22 proizvodnja strojeva
5000 2,00 1,44 kemijski laboratoriji, radionica
za bojanje
10000 2,13 1,66 proizvodi za vatromet ili boje
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 45/56

Tablica E.2 – Faktori δni

Faktor aktivnih mjera za borbu protiv požara δni

Automatsko sprječavanje požara Automatsko otkrivanje požara Ručno sprječavanje požara
Automatski Neovisna opskrba Automatsko Automatska Zaposlene Vatrogasne Sigurnosni Ureñaji Sustav
sustavi vodom otkrivanje požara i dojava vatrogasne jedinice pristupni za odvodnje
gašenja alarm vatrogasnoj jedinice na drugom putovi gašenje dima
vodom jedinici mjestu požara

0 1 2 toplinom dimom

δn1 δn2 δn3 δn4 δn5 δn6 δn7 δn8 δn9 δ10
0,61 1,0 0,87 0,7 0,87 do 0,73 0,87 0,61 do 0,78 0,9 ili 1,0 1,0 ili 1,0 ili 1,5
ili 1,5 1,5

(4) Za obične mjere borbe protiv požara, koje trebaju gotovo uvijek biti prisutne, kao što su
sigurnosni pristupni putovi, ureñaji za gašenje požara, sustavi za odvodnju dima u stubištima,
vrijednosti δni iz tablice E.2 treba uzeti 1,0. Meñutim, ako te mjere nisu predviñene, odgovarajuće
vrijednosti faktora δni treba uzeti 1,5.

(5) Ako se u slučaju požarnog alarma stubišni prostor stavlja u uvjete nadtlaka, za faktor δn8 iz
tablice E.2 smije se uzeti vrijednost 0,9.

(6) Prethodni pristup utemeljen je na pretpostavci da su ispunjeni zahtjevi odgovarajuće europske

norme za prskalice (sprinklere), otkrivanje, alarm i sustave za odvodnju dima, vidjeti točku 1.3.
Meñutim, lokalni uvjeti mogu utjecati na vrijednosti dane tablicom E.2. Upućuje se na radni
dokument CEN/TC250/SC1/N300A.

E.2 Odreñivanje gustoća požarnog opterećenja

E.2.1 Općenito

(1) Požarno opterećenje treba sadržavati cjelokupni sadržaj gorivog materijala u zgradi i gorive
dijelove gradnje, uključujući obloge i završne slojeve. Gorive dijelove gradnje8 koji se ne pretvaraju
u ugljen tijekom požara ne treba uzeti u obzir.

(2) Za odreñivanje gustoće požarnog opterećenja upotrebljavaju se sljedeće točke:

- razredba požarnog opterećenja s obzirom na namjenu (vidjeti točku E.2.5) i/ili

- pojedinačno za svaki projekt (vidjeti točku E.2.6).

(3) Gdje se gustoće požarnog opterećenja odreñuju razredbom požarnog opterećenja s obzirom
na namjenu, požarna opterećenja se razlikuju kao:

- požarna opterećenja s obzirom na namjenu, dana razredbom

- požarna opterećenja koja potječu od zgrade (elementi gradnje, obloge i završni slojevi) koji inače
nisu uključeni u razredbu i odreñuju se prema sljedećim točkama, tamo gdje je to potrebno.

E.2.2 Definicije

(1) Karakteristično požarno opterećenje odreñeno je izrazom:

8
Nacionalna bilješka: Pogrešno u izvorniku piše 'combustible parts of the combustion' umjesto 'combustible parts of the
construction'.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 46/56

Qfi,k = ∑M k,i ⋅ Hui ⋅Ψi = ∑Q

fi,k,i [MJ] (E.2)

gdje je:

Mk,i količina gorivog materijala [kg], u skladu sa stavcima (3) i (4)

Hui neto kalorijska vrijednost [MJ/kg], vidjeti točku E.2.4

[Ψ ]i neobavezni faktor za ocjenjivanje zaštićenoga požarnog opterećenja, vidjeti točku (E.2.3)

(2) Karakteristična gustoća požarnog opterećenja qf,k po jedinici ploštine dana je izrazom:

qf,k = Qfi,k / A [MJ/m2] (E.3)

gdje je:

A ploština poda (Af) požarnog odjeljka ili referentnog prostora, ili ploština unutarnjih površina
(At) požarnog odjeljka za odreñivanje qf,k ili qt,k.

(3) Stalna požarna opterećenja, za koja se ne očekuje da se mijenjaju tijekom uporabnog vijeka
konstrukcije, treba unijeti u proračun s očekivanim vrijednostima koje proizlaze iz mjerenja.

(4) Promjenjiva se požarna opterećenja, promjenjiva tijekom uporabnog vijeka konstrukcije, trebaju
predstaviti s takvim vrijednostima za koja se očekuje da neće biti premašena tijekom 80 %
vremena.

E.2.3 Zaštićena požarna opterećenja

(1) Požarna opterećenja u spremnicima koja su proračunana da opstanu nakon izlaganja požaru
ne treba uzeti u obzir.

(2) Požarna opterećenja u negorivim spremnicima bez odreñenog požarnog proračuna, ali koja
ostaju netaknuta nakon izlaganja požaru, smiju se razmatrati kao u nastavku:

Faktoru Ψi = 1,0 pridruženo je najveće požarno opterećenje, ali najmanje 10 % zaštićenoga

požarnog opterećenja.

Ako požarno opterećenje zajedno sa zaštićenim požarnim opterećenjem nije dovoljno da bi

zagrijalo preostala zaštićena požarna opterećenja iznad temperature zapaljenja, tada se
preostalom požarnom opterećenju smije pridružiti faktor Ψi = 0,0.

Ako to nije slučaj, vrijednosti faktora Ψi odreñuju se pojedinačno.

E.2.4 Neto kalorijske vrijednosti

(1) Neto kalorijske vrijednosti treba odrediti u skladu s normom EN ISO 1716:2002.

(2) Sadržaj vlage u materijalu smije se uzeti u obzir kao u nastavku:

Hu = Hu0 (1 − 0,01u ) − 0,025u [MJ/kg] (E.4)

gdje je:

u sadržaj vlage izražen kao postotak suhe težine

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 47/56
Hu0 neto kalorijska vrijednost suhog materijala.

(3) Neto kalorijske vrijednosti nekih krutih materijala, tekućina i plinova dane su u tablici E.3.

Tablica E.3 – Neto kalorijske vrijednosti Hu [MJ/kg] gorivih materijala za proračun požarnog
opterećenja

Kruti materijali
Drvo 17,5
Ostali celulozni materijali 20
- odjeća
- pluto
- pamuk
- papir, karton
- svila
- slama
- vuna
Ugljen 30
- kameni ugljen
- drveni ugljen
- smeñi ugljen
Kemijski proizvodi
Parafinski spojevi 50
- metan
- etan
- propan
- butan
Olefinski spojevi 45
- etilen
- propilen
- buten
Aromatski spojevi 40
- benzen
- toluen
Alkoholi 30
- metanol
- etanol
- etilni alkohol
Goriva 45
- benzin, petrolej
- dizel
Čista ugljikovodična plastika 40
- polietilen
- polistiren
- polipropilen
Ostali proizvodi
ABS (plastika) 35
Poliester (plastika) 30
Poliizocijanurat i poliuretan (plastika) 25
Polivinilklorid, PVC (plastika) 20
Bitumen, asfalt 40
Koža 20
Linoleum 20
Gume za vozila 30
NAPOMENA: Vrijednosti dane u ovoj tablici nisu prikladne za proračun
energijskog sadržaja goriva.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 48/56
E.2.5 Razredba požarnog opterećenja prema namjeni prostora

(1) Gustoće požarnih opterećenja treba razvrstati prema namjeni prostora. One trebaju biti
povezane s ploštinom poda, a upotrebljavaju se kao karakteristične gustoće požarnog opterećenja
qf,k [MJ/m2], kao što je dano u tablici E.4.

Tablica E.4 – Gustoće požarnih opterećenja qf,k [MJ/m2] za prostore s različitim namjenama

Namjena prostora Prosjek 80 %-tna

fraktila
Stanovanje 780 948
Bolnica (soba) 230 280
Hotel (soba) 310 377
Knjižnica 1500 1824
Ured 420 511
Školska učionica 285 347
Trgovački centar 600 730
Kazalište (kino) 300 365
Prijevoz (javni prostor) 100 122
NAPOMENA: Za 80 %-tne fraktile, pretpostavljena je Gumbelova distribucija.

(2) Vrijednosti gustoće požarnog opterećenja qf,k dane u tablici E.4 vrijede u slučaju kada je faktor
δq2 = 1,0 (vidjeti tablicu E.1).

(3) Požarna opterećenja iz tablice E.4 vrijede za obične odjeljke i danu namjenu. Posebne sobe se
razmatraju u skladu s točkom E.2.2.

(4) Požarna opterećenja koja potječu od zgrade (elementi gradnje, obloge i završni slojevi) treba
odrediti u skladu s točkom E.2.2. Njih treba dodati požarnim opterećenjima iz stavka (1), tamo gdje
je to potrebno.

E.2.6 Pojedinačno odreñivanje gustoća požarnih opterećenja

(1) Ako ne postoji odgovarajući razred s obzirom na namjenu, gustoće požarnih opterećenja smiju
se pojedinačno odrediti za pojedini projekt provodeći istraživanje.

(2) Požarna opterećenja i njihov lokalni raspored treba procijeniti uzimajući u obzir predviñenu
namjenu, namještaj i instalacije, promjene tijekom vremena, nepovoljne trendove i moguće
promjene namjene.

(3) Gdje je to moguće, treba provesti istraživanje u sličnom postojećem projektu, tako da investitor
odredi moguće razlike izmeñu postojećeg i predviñenog projekta.

E.3 Ponašanje pri gorenju

(1) Ponašanje pri gorenju treba promatrati kao funkciju namjene prostora i vrste požarnog
opterećenja.

(2) Faktor gorenja za uglavnom celulozne materijale smije se usvojiti kao m = 0,8.

E.4 Brzina oslobañanja topline Q

(1) Faza rasta smije se odrediti izrazom:

2
t 
Q = 10  
6
(E.5)
 tα 
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 49/56
gdje je:

Q brzina otpuštanja topline [W]

t vrijeme [s]

tα vrijeme potrebno da se dostigne brzina otpuštanja topline od 1 MW.

(2) Parametar tα i najveća brzina otpuštanja topline RHRf za različite namjene prostora dani su u
tablici E.5.

Tablica E.5 – Brzina rasta požara i RHRf za različite namjene prostora

Najveća brzina otpuštanja topline RHRf

2
Namjena prostora Brzina rasta požara tα [s] RHRf [kW/m ]
Stanovanje srednja 300 250
Bolnica (soba) srednja 300 250
Hotel (soba) srednja 300 250
Knjižnica brza 150 500
Ured srednja 300 250
Školska učionica srednja 300 250
Trgovački centar brza 150 250
Kazalište (kino) brza 150 500
Prijevoz (javni prostor) spora 600 250

(3) Vrijednosti brzine rasta požara i RHRf iz tablice E.5 vrijede za slučaj kada je faktor δq2 jednak
1,0 (vidjeti tablicu E.1).

(4) Za iznimno velike brzine širenja požara, parametru tα odgovara vrijeme 75 s.

(5) Faza rasta ograničena je horizontalnom crtom koja odgovara stacionarnomu stanju i vrijednosti
Q danoj s (RHRf ⋅ Afi )

gdje je:

Afi najveća ploština požara [m2], a to je ploština požarnog odjeljka u slučaju jednoliko
rasporeñenog požarnog opterećenja, ali smije biti i manja u slučaju lokaliziranog požara

RHRf najveća brzina otpuštanja topline proizvedene na ploštini 1 m2 požara u slučaju gorivom
kontroliranih uvjeta [kW/m2] (vidjeti tablicu E.5).

(6) Horizontalna je crta ograničena fazom opadanja koja nastaje kada se potroši 70 % ukupnoga
požarnog opterećenja.

(7) Smije se pretpostaviti da faza opadanja ima linearno smanjenje koje započinje kada izgori 70
% požarnog opterećenja i završava kada požarno opterećenje potpuno izgori.

(8) Ako je požar kontroliran ventilacijom, tu razinu crte mora se smanjiti prateći dostupan sadržaj
kisika, bilo automatski u slučaju upotrebe računalnog programa utemeljenog na modelu s jednim
područjem, bilo upotrebljavajući pojednostavnjeni izraz:

Qmax = 0,10 ⋅ m ⋅ Hu ⋅ Av ⋅ heq [MW] (E.6)

gdje je:

Av ploština otvora [m2]

 EN 1991-1-2:2002
Stranica 50/56
heq srednja visina otvora [m]

Hu neto kalorijska vrijednost drva dana s Hu = 17,5 MJ/kg

m faktor gorenja dan s m = 0,8.

(9) Kada je najveća razina brzine otpuštanja topline smanjena u slučaju ventilacijom kontroliranih
uvjeta, krivulju brzine otpuštanja topline treba produljiti tako da odgovara raspoloživoj energiji od
požarnog opterećenja. Ako se krivulja ne produlji, tada se pretpostavlja da postoji vanjsko gorenje
koje uzrokuje niže temperature plina unutar odjeljka.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 51/56

Dodatak F
(obavijesni)

Istovrijedno vrijeme izloženosti požaru

(1) Pristup koji se odnosi na izloženost normiranom požaru prikazan u nastavku smije se
upotrebljavati kada je proračun elemenata utemeljen na tabličnim podacima ili nekim drugim
pojednostavnjenim pravilima.

NAPOMENA: Metoda dana u ovom dodatku ovisna je o materijalu. Nije primjenjiva na spregnute gradnje
čelik – beton ili na drvene gradnje.

(2) Ako su gustoće požarnog opterećenja odreñene bez zasebnog razmatranja ponašanja pri
gorenju (vidjeti Dodatak E), tada ovaj pristup treba ograničiti na požarne odjeljke s pretežno
celuloznim vrstama požarnih opterećenja.

(3) Istovrijedno vrijeme izloženosti normiranom požaru odreñeno je kao:

te,d = (qf,d ⋅ kb ⋅ w f )k c ili

te,d = (qt,d ⋅ kb ⋅ w f )kc [min] (F.1)

u donjoj formuli ispravi wf u wt

gdje je:

qf,d proračunska gustoća požarnog opterećenja u skladu s Dodatkom E, gdje je qt,d = qf,d ⋅ Af / At

kb koeficijent pretvorbe prema stavku (4)

wf faktor ventilacije prema stavku (5), gdje je w t = w f ⋅ At / Af

kc popravni faktor ovisan o materijalu koji čini konstrukcijske presjeke odreñen u tablici F.1.

Tablica F.1 – Korekcijski faktor kc kojim se obuhvaćaju razni materijali (O je faktor otvora
odreñen u Dodatku A)

Materijal Popravni faktor

Armirani beton 1,0
Zaštićeni čelik 1,0
Nezaštićeni čelik 13,7 ⋅ O

(4) Kad nije provedeno detaljno ocjenjivanje toplinskih svojstava ovojnice, faktor pretvorbe smije se
uzeti kao:

kb = 0,07 [min⋅ m 2
/ MJ] kada je qf,d dan u [MJ/m2] (F.2)

a inače se faktor pretvorbe kb smije vezati za toplinsko svojstvo b = (ρcλ ) ovojnice u skladu s
tablicom F.2. Za odreñivanje vrijednosti b za uslojene materijale ili različite materijale od kojih su
napravljeni zidovi, pod, plafon, vidjeti Dodatak A, stavke (5) i (6).
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 52/56

Tablica F.2 –Faktor pretvorbe kb u ovisnosti o toplinskim svojstvima ovojnice

b = ρcλ kb

[J/m s K ]
2 1/2 [min⋅ m 2
/ MJ ]
b > 2500 0,04

720 ≤ b ≤ 2500 0,055

b < 720 0,07

(5) Faktor ventilacije wf smije se proračunati iz izraza:

0, 3
[
w f = (6,0 / H ) 0,62 + 90(0,4 − α v ) / (1 + bvα h ) ≥ 0,5
4
] [-] (F.3)

gdje je:

α v = Av / Af ploština vertikalnih otvora na pročelju (Av) u odnosu na ploštinu poda odjeljka (Af),
uzimajući u obzir ograničenje 0,025 ≤ α v ≤ 0,25

α h = Ah / Af ploština horizontalnih otvora na krovu (Ah) u odnosu na ploštinu poda odjeljka (Af)

(
bv = 12,5 1 + 10α v − α v ≥ 10,0
2
)
H visina požarnog odjeljka [m]

Za male požarne odjeljke [Af < 100 m2] bez otvora u krovu, faktor wf smije se takoñer proračunati iz
izraza:

w f = O −1/ 2 ⋅ Af / At

gdje je:

O faktor otvora u skladu s Dodatkom A.

(6) Mora se provjeriti da vrijedi:

te,d < t fi,d

gdje je:

tfi,d proračunska vrijednost normirane požarne otpornosti elemenata, ocijenjena prema

požarnim dijelovima norma prEN 1992 do prEN 1996 i prEN 1999.
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 53/56

Dodatak G
(obavijesni)

Faktor oblika

G.1 Općenito

(1) Faktor oblika Φ odreñen je u točki 1.5.4.1, što je u matematičkom obliku dano izrazom:

cosθ1 cosθ 2
dFd 1−d 2 = dA2 (G.1)
πS12−2

Faktor oblika daje mjeru koliki je dio ukupne zračene topline koja napušta danu površinu koja zrači
zaprimljen na odreñenoj površini koja prima toplinu. Njegova vrijednost ovisi o veličini površine
koja zrači, razmaku zračeće i prijamne površine i njihovoj relativnoj orijentaciji (vidjeti sliku G.1).

Slika G.1 – Prelazak topline zračenjem izmeñu dvije beskonačno male površine

(2) U slučajevima kada izvor zračenja ima jednoliku temperaturu i koeficijent emisije, definicija se
može pojednostaviti na: "prostorni kut pod kojim se može vidjeti zračeći okoliš s neke beskonačno
male ploštine podijeljen s 2π“.

(3) Prelazak topline zračenjem na beskonačno malu konveksnu ploštinu elementa odreñen je
samo položajem i veličinom požara (učinak položaja).

(4) Prelazak topline zračenjem na beskonačno malu konkavnu ploštinu elementa odreñen je
položajem i veličinom požara (učinak položaja) kao i zračenjem s ostalih dijelova elementa (učinci
sjene).

(5) Gornje granice faktora oblika Φ dane su u tablici G.1.

Tablica G.1 – Granične vrijednosti faktora oblika Φ

Požar Lokaliziran Potpuno razvijen

Učinak položaja Φ ≤1 Φ =1
Učinak sjene Konveksna Φ =1 Φ =1
Konkavna Φ ≤1 Φ ≤1
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 54/56

G.2 Učinci sjene

(1) Posebna pravila za odreñivanje brojčanih vrijednosti učinka sjene dana su u dijelovima
eurokodova koji obrañuju materijale.

G.3 Vanjski elementi

(1) Za proračun temperature vanjskih elemenata, sve površine koje zrače smiju se pretpostaviti da
su pravokutnog oblika. One uključuju prozore i ostale otvore u zidovima požarnog odjeljka kao i
istovrijedne pravokutne površine plamena, vidjeti Dodatak B.

(2) Pri proračunu faktora oblika za odreñenu situaciju, prvo treba nacrtati pravokutnu anvelopu oko
poprečnog presjeka elementa koji prima toplinu zračenjem, kao što je prikazano na slici G.2 (ovo
vrijedi za proračun učinka sjene približnim postupkom). Vrijednost faktora Φ tada treba odrediti za
polovište P svake stranice tog pravokutnika.

(3) Faktor oblika za svaku površinu koja prima zračenje treba odrediti kao zbroj doprinosa svih
područja na površini koja zrači (obično četiri), koja su vidljiva iz položaja točke P na površini koja
prima zračenje, kao što je pokazano na slikama G.3 i G.4. Ova područja treba odrediti u odnosu na
točku X gdje horizontalna linija okomita na površinu koja prima zračenje susreće ravninu koja
sadrži površinu koja zrači. U proračun ne treba uzeti doprinos područja koja nisu vidljiva iz položaja
točke P, kao što su osjenčana područja na slici G.4.

(4) Ako točka X leži izvan površine koja zrači, efektivni faktor oblika treba odrediti dodavanjem
doprinosa dvaju pravokutnika koji se pružaju od točke X do udaljenije stranice površine koja zrači,
a potom oduzimanjem doprinosa dvaju pravokutnika koji se pružaju od točke X do bliže stranice
površine koja zrači.

(5) Doprinos svakog područja treba odrediti kao u nastavku:

anvelopa
briši engleski tekst u slici

Legenda
1 anvelopa
Slika G.2 – Anvelopa površina koje primaju zračenje

a) površina koja prima zračenje paralelna s površinom koja zrači:

1  a 
−1  b 
+ b 
−1  b 

Φ =  tan tan (G.2)
(
2π  1 + a 2)0,5
 (
 1+ a2)0,5
 (
 1+ b2 0,
)
5
 ( )
 1 + b 2 0,5 

ispravi u posljednjem razlomku u brojniku: umjesto b treba a
gdje je:
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 55/56

a = h/s

b = w/s

s razmak od točke P do točke X

h visina područja na površini koja zrači

w širina područja na površini koja zrači.

b) površina koja prima zračenje okomita na površinu koja zrači:

1  −1  
tan (a ) −
1 a
Φ = tan −1  (G.3)
2π 
 1 + b2 ( )
0,5
(
 1 + b2 )0,5 


c) površina koja prima zračenje nalazi se u ravnini koja zatvara kut θ s površinom koja zrači:

Φ =
1  −1
tan (a ) −
(1 − b cos θ ) 
tan −1 
a 
+
2π 
 (
1 + b 2 − 2b cos θ ) 0,5
 (
 1 + b 2 − 2b cos θ )0,5 

(G.4)
a cos θ   (b − cos θ )   cos θ  
tan −1  + tan −1   
(a 2
+ sin 2 θ ) 0,5

  (
 a 2 + sin 2 θ 0,5 ) 
  (
 a 2 + sin 2 θ )
0,5  
 

slika
Legenda
a površina koja zrači
b površina koja prima zračenje

Slika G.3 – Površina koja prima zračenje u ravnini paralelnoj s površinom koja zrači

slika

Legenda
a površina koja zrači
b površina koja prima zračenje

Slika G.4 – Površina koja prima zračenje okomita na ravninu površine koja zrači
slika

Legenda
a površina koja zrači
b površina koja prima zračenje

Slika G.5 – Površina koja prima zračenje u ravnini koja zatvara kut θ s površinom koja zrači
 EN 1991-1-2:2002
Stranica 56/56

Bibliografija

EN ISO 1716:2002 Reaction to fire tests for building products – Determination of the heat
combustion (ISO 1716:2002)

EN 1363 – 2 Fire resistance tests – Part 2: Alternative and additional procedures

***KRAJ***