noHRN EN 1991-4 PDF

EN 1991-4:2006, Eurokod 1 – Djelovanja na konstrukcije – 4.
dio: Silosi i spremnici tekućina

stranica 1/113
EUROPSKA NORMA EN 1991-4

EUROPEAN STANDARD
NORME EUROPÉENNE
EUROPÄISCHE NORM srpanj 2006.
ICS 91.010.30 Zamjenjuje ENV 1991-4:1995
Engleska verzija
Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – 4. dio: Silosi i

spremnici tekućina
Eurocode 1: Actions on structures Eurocode 1: Actions sur les Eurocode 1: Einwirkungen auf
- Part 4: Silos and tanks structures - Partie 4: Silos et Tragwerke - Teil 4: Silos und
réservoirs Flüssigkeitsbehälter
EN 1991-4:2006, Eurokod 1 – Djelovanja na konstrukcije – 4. dio: Silosi i spremnici tekućina
stranica 2/113
Sadržaj
Predgovor
Povijest programa eurokodova

Status i područje primjene eurokodova
Nacionalne norme kojima se provode eurokodovi
Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih norma i
europskih tehničkih dopuštenja)
Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-4
Nacionalni dodatak za normu EN 1991-4
1 Općenito
1.1 Područje primjene
1.1.1 Područje primjene norme EN 1991 – Eurokod 1
1.1.2 Područje primjene norme EN 1991-4 Djelovanja na konstrukcije - Silosi i spremnici tekućina
1.2 Upućivanje na druge norme
1.3 Pretpostavke
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
1.5 Definicije
1.6 Simboli upotrijebljeni u 4. dijelu norme Eurokod 1
2 Prikaz i razredba djelovanja

2.1 Prikaz djelovanja na silose
2.2 Prikaz djelovanja na spremnike tekućina
2.3 Razredba djelovanja na silose
2.4 Razredba djelovanja na spremnike tekućina
2.5 Razredba prema ocjenjivanju djelovanja
3 Proračunske situacije
3.1 Općenito
3.2 Proračunske situacije za uskladištenu sipku tvar u silosima
3.3 Proračunske situacije za različite geometrijske razmještaje silosa
3.4 Proračunske situacije za posebne konstrukcijske oblike
3.5 Proračunske situacije za uskladištene tekućine u spremnicima tekućina
3.6 Načela proračuna za eksplozije
4 Svojstva sipkih tvari

4.1 Općenito
4.2 Svojstva sipkih tvari
4.2.1 Općenito
4.2.2 Ispitivanje i vrednovanje svojstava sipkih tvari
4.2.3 Pojednostavnjeni pristup
4.3 Ispitivanje sipkih tvari
4.3.1 Postupci ispitivanja
4.3.2 Jedinična obujamska težina γ
4.3.3 Koeficijent trenja stijenke µ
4.3.4 Kut unutarnjeg trenja φi
4.3.5 Omjer bočnog tlaka K
4.3.6 Kohezija c
4.3.7 Referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop
5 Opterećenja vertikalnih stijenki silosa

5.1 Općenito
5.2 Vitki silosi
5.2.1 Opterećenja punjenja na vertikalne stijenke
5.2.2 Opterećenja pražnjenja na vertikalne stijenke
stranica 3/113
5.2.3 Zamjensko povećanje jednolikog tlaka za ograničena opterećenja punjenja i pražnjenja
5.2.4 Opterećenja pražnjenja za kružne silose s velikim ekscentričnostima ispusta
5.3 Zdepasti silosi i silosi srednje vitkosti
5.3.3 Velike ekscentričnosti opterećenja punjenja u zdepastim kružnim silosima i kružnim
silosima srednje vitkosti
5.3.4 Velike ekscentričnosti opterećenja pražnjenja u zdepastim kružnim silosima i kružnim
5.4 Vrlo zdepasti silosi
5.5 Silosi koji sadrže sipke tvari s uvučenim zrakom
5.5.1 Općenito
5.5.2 Opterećenja u silosima koji sadrže sipke tvari koje teku
5.6 Toplinske razlike izmeñu uskladištenih sipkih tvari i konstrukcije silosa
5.6.1 Općenito
5.6.2 Tlakovi zbog smanjenja temperature okolnog zraka
5.6.3 Tlakovi zbog punjenja vrućim sipkim tvarima
5.7 Opterećenja u pravokutnim silosima
5.7.1 Pravokutni silosi
5.7.2 Silosi s unutarnjim zategama
6 Djelovanja na lijevke silosa i dna silosa

6.1 Općenito
6.1.1 Fizikalna svojstva
6.1.2 Opća pravila
6.2 Ravna dna
6.2.1 Vertikalni tlakovi na ravna dna u vitkim silosima
6.2.2 Vertikalni tlakovi na ravna dna u zdepastim i srednje vitkim silosima
6.3 Strmi lijevci
6.3.1 Mobilizirano trenje
6.3.2 Opterećenja punjenja
6.3.3 Opterećenja pražnjenja
6.4 Plitki lijevci
6.5 Lijevci u silosima koji sadrže sipke tvari s uvučenim zrakom
7 Opterećenja spremnika tekućinama

7.1 Općenito
7.2 Djelovanja zbog uskladištenih tekućina
7.3 Svojstva tekućine
7.4 Usisavanje zbog neodgovarajuće ventilacije
Dodatak A (obavijesni) Osnove proračuna – dodatni stavci uz normu EN 1990 za silose i

spremnike tekućina
A.1 Općenito
A.2 Granično stanje nosivosti
A.2.1 Parcijalni koeficijenti γ
A.2.2 Faktori kombinacije ψ
A.3 Djelovanja za kombinacije
A.4 Proračunske situacije i kombinacije djelovanja za razrede djelovanja 2 i 3
A.5 Kombinacije djelovanja za razred djelovanja 1
stranica 4/113
Dodatak B (obavijesni) Djelovanja, parcijalni koeficijenti i faktori kombinacije djelovanja za
spremnike tekućina
B.1 Općenito
B.2 Djelovanja
B.2.1 Opterećenja prouzročena tekućinom
B.2.2 Opterećenja unutarnjim tlakom
B.2.3 Opterećenja prouzročena toplinom
B.2.4 Opterećenja vlastitom težinom
B.2.5 Izolacija
B.2.6 Raspodijeljeno uporabno opterećenje
B.2.7 Koncentrirano uporabno opterećenje
B.2.8 Snijeg
B.2.9 Vjetar
B.2.10 Usisavanje zbog neodgovarajuće ventilacije
B.2.11 Potresna opterećenja
B.2.12 Opterećenja koja nastaju zbog spojeva
B.2.13 Opterećenja koja nastaju zbog nejednakog slijeganja
B.2.14 Izvanredna djelovanja
B.3 Parcijalni koeficijenti za djelovanja
B.4 Kombiniranje djelovanja
Dodatak C (normativni) Mjerenje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa

C.1 Cilj
C.2 Područje primjene
C.3 Oznake
C.4 Definicije
C.5 Uzorkovanje i priprema uzoraka
C.6 Jedinična obujamska težina γ
C.6.1 Načelo ispitivanja
C.6.2 Ureñaj za ispitivanje
C.6.3 Postupak
C.7 Trenje stijenke
C.7.1 Općenito
C.7.2 Koeficijent trenja stijenke µm za odreñivanje tlakova
C.7.3 Kut trenja stijenke φwh za vrednovanje protoka
C.8 Omjer bočnog tlaka K
C.8.1 Izravno mjerenje
C.8.2 Neizravno mjerenje
C.9 Parametri čvrstoće: kohezija c i kut unutarnjeg trenja φi
C.10 Efektivni modul elastičnosti Es
C.10.2 Neizravno ocjenjivanje
C.11 Ocjenjivanje gornjih i donjih karakterističnih vrijednosti svojstva i odreñivanje koeficijenta
pretvorbe a
C.11.2 Metoda procjene
Dodatak D (normativni) Vrednovanje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa

D.1 Cilj
D.2 Vrednovanje koeficijenta trenja stijenke za naborane stijenke
D.3 Unutarnje trenje i trenje stijenke za grubo zrnate sipke tvari bez finih čestica
Dodatak E (normativni) Vrijednosti svojstava sipkih tvari

E.1 Općenito
E.2 Odreñene vrijednosti
stranica 5/113
Dodatak F (obavijesni) Odreñivanje načina protoka

F.1 Masovni i dimnjački protok
Dodatak G (normativni) Zamjenska pravila za tlakove u lijevcima

G.1 Općenito
G.2 Oznake
G.3 Definicije
G.4 Proračunske situacije
G.5 Vrednovanje koeficijenta povećanja opterećenja dna Cb
G.6 Tlakovi punjenja na ravna i gotovo ravna dna
G.7 Tlakovi punjenja u lijevcima
G.8 Tlakovi pražnjenja na ravna ili gotovo ravna dna
G.9 Tlakovi pražnjenja na lijevke
G.10 Zamjenski izraz za omjer tlaka u lijevku pri pražnjenju Fe
Dodatak H (obavijesni) Djelovanja eksplozija prašine

H.1 Općenito
H.2 Područje primjene
H.3 Oznake
H.4 Eksplozivne prašine i bitna svojstva
H.5 Izvori zapaljenja
H.6 Zaštitne mjere
H.7 Proračun konstrukcijskih elemenata
H.8 Proračunski tlak
H.9 Proračun za podtlak
H.10 Proračun ureñaja za ventilaciju
H.11 Reakcijske sile zbog ventiliranja
stranica 6/113
Predgovor
Ovaj dokument (EN 1991-4:2006) pripremio je tehnički odbor CEN/TC 250 "Structural Eurocodes“,
čije se tajništvo nalazi u BSI-ju.
Ova europska norma mora dobiti status nacionalne norme objavljivanjem istovjetnoga teksta ili
prihvaćanjem najkasnije do studenog 2006. godine, a oprečne nacionalne norme moraju se povući
najkasnije do ožujka 2010. godine.
Ovaj dokument zamjenjuje prednormu ENV 1991-4:1995.
U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

nacionalne normirne organizacije sljedećih zemalja: Austrije, Belgije, Cipra, Češke Republike,
Danske, Estonije, Finske, Francuske, Grčke, Irske, Islanda, Italije, Latvije, Litve, Luksemburga,
Mañarske, Malte, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, Portugala, Slovačke, Slovenije,
Španjolske, Švedske, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Povijest programa eurokodova
Godine 1975. Komisija Europske zajednice odlučila je, na temelju članka 95. Ugovora, o programu
djelovanja u području grañevinarstva. Cilj programa bio je uklanjanje tehničkih prepreka trgovini i
usklañivanje tehničkih specifikacija.
U okviru tog programa djelovanja Komisija je pokrenula uspostavu skupine usklañenih tehničkih
pravila za proračun grañevina koja bi, u prvoj fazi, služila kao druga mogućnost uz vrijedeća
nacionalna pravila u državama članicama, a u konačnoj ih fazi zamijenila.
Tijekom petnaest godina Komisija je uz pomoć Upravnog odbora s predstavnicima država članica
razvijala program eurokodova koji je doveo do prve generacije eurokodova 1980-tih godina.
Godine 1989. Komisija i države članice EU-a i EFTA-e odlučili su, na temelju sporazuma1 izmeñu
Komisije i CEN-a da pripremu i objavljivanje eurokodova prepuste CEN-u putem niza mandata
kako bi im se osigurao budući status europskih norma (EN). To, ustvari, povezuje eurokodove s
odredbama svih Komisijinih direktiva i/ili Odluka Komisije povezanih s europskim normama (npr. s
Direktivom Vijeća 89/106/EEC o grañevnim proizvodima (CPD) i Direktivama Vijeća 93/37/EEC,
92/50/EEC i 89/440/EEC o javnim radovima i uslugama i istovrijednim direktivama EFTA-e
pokrenutim sa svrhom uspostave unutarnjeg tržišta).
Program konstrukcijskih eurokodova sadrži sljedeće norme koje se općenito sastoje od više
dijelova:
EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija
EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija
EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija
EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija
EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija
EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija
1
Sporazum izmeñu Komisije Europskih zajednica i Europskog odbora za normizaciju (CEN-a) o radu na eurokodovima za proračun
zgrada i inženjerskih grañevina (BC/CEN/03/89).
stranica 7/113
EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje
EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija
EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija
Eurokodovi potvrñuju odgovornost vlasti svake države članice i osiguravaju njihovo pravo
odreñivanja vrijednosti koje se odnose na propisivanje sigurnosnih pitanja na nacionalnoj razini
kada se ona mijenjaju od države do države.
Status i područje primjene eurokodova
Države članice EU-a i EFTA-e potvrñuju da eurokodovi služe kao poredbeni (referencijski)
dokumenti u sljedeće svrhe:
- kao sredstvo potvrñivanja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

Direktive Vijeća 89/106/EEC, posebno s bitnim zahtjevom br. 1 - Mehanička otpornost i stabilnost i
bitnim zahtjevom br. 2 - Sigurnost u slučaju požara
- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge
- kao okvir za izradu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode (europske norme,
EN i europska tehnička dopuštenja, ETA).
Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same grañevine, u izravnome odnosu s Temeljnim
dokumentima2 navedenim u 12. članku Direktive (CPD), iako je njihova priroda drukčija od
usklañenih norma za proizvode3. Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova trebaju biti
prikladno razmotrena na tehničkim odborima CEN-a i/ili radnim skupinama EOTA-e koje rade na
normama za proizvode s ciljem postizanja pune spojivosti tih tehničkih specifikacija s
eurokodovima.
Eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

proračunu cijelih konstrukcija i dijelova proizvoda tradicionalne i inovativne prirode. Neobični oblici
grañenja ili uvjeti proračuna nisu posebno obuhvaćeni pa se u takvim slučajevima projektant
upućuje na dodatno savjetovanje sa stručnjacima.
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi
Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat će cjelovit tekst eurokodova

(uključujući sve dodatke) kako ih je objavio CEN, kojima smije prethoditi nacionalna naslovna
stranica i nacionalni predgovor i iza kojih smije slijediti nacionalni dodatak.
Nacionalni dodatak smije sadržavati samo podatke o onim parametrima za koje je u eurokodu
ostavljen slobodan odabir na nacionalnoj razini i koji se nazivaju "nacionalno odreñeni parametri",
a upotrebljavaju se pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koje se grade u dotičnoj državi,
tj. kao:
- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti
2
U skladu s člankom 3.3 CPD-a, bitni zahtjevi moraju dobiti konkretan oblik u temeljnim dokumentima radi ostvarenja nužne
povezanosti izmeñu bitnih zahtjeva i mandata za usklañene EN-ove i ETAG/ETA-e.
3
U skladu s člankom 12. CPD-a, temeljni dokumenti moraju:
a) dati konkretan oblik bitnim zahtjevima usklañivanjem nazivlja i tehničkih osnova te naznakom razreda ili razina za svaki zahtjev gdje
je to nužno;
b) naznačiti metode povezivanja tih razreda ili razina zahtjeva s tehničkim specifikacijama, npr. metode proračuna i provjere, tehnička
pravila projektiranja itd.;
c) poslužiti kao osnova uspostave usklañenih norma i smjernica za Europska tehnička dopuštenja.
Eurokodovi, ustvari, imaju sličnu ulogu u području bitnog zahtjeva br.1 i dijela bitnog zahtjeva br.2.
stranica 8/113
- vrijednosti za koje je u eurokodu naveden samo simbol
- podatke specifične za neku državu (zemljopisne, klimatske itd.), npr. kartu opterećenja snijegom
- postupak koji će se upotrijebiti ako su u eurokodu navedeni drugi mogući postupci
a smiju još sadržavati:
- odluke o primjeni obavijesnih dodataka

- upućivanja na neoprečne dopunske podatke radi pomoći korisniku pri primjeni eurokoda.
Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih

norma i europskih tehničkih dopuštenja)
Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

tehničkih pravila za grañevine4. Nadalje, svi podaci koji se navode uz označivanje znakom CE
grañevnih proizvoda koji upućuju na eurokodove moraju jasno navesti koji su nacionalno odreñeni
parametri uzeti u obzir.
Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-4
Norma EN 1991-4 daje smjernice za ocjenjivanje djelovanja za konstrukcijski proračun silosa i

spremnika tekućina.
Norma EN 1991-4 namijenjena je investitorima, projektantima, izvoñačima i javnim upravnim

tijelima.
Odredbe norme EN 1991-4 primjenjuju se zajedno s odredbama norme EN 1990, ostalim

dijelovima norme EN 1991, s normama EN 1992 i EN 1993 i ostalim dijelovima norma EN 1994 do
EN 1999 koje se odnose na proračun silosa i spremnika tekućina.
Nacionalni dodatak za normu EN 1991-4
Ova norma daje u točkama s napomenama5 druge postupke, vrijednosti i preporuke naznačujući
gdje se smije načiniti odabir na nacionalnoj razini. Stoga nacionalna norma kojom se primjenjuje
norma EN 1991-4 treba imati nacionalni dodatak koji sadrži sve nacionalno odreñene parametre
koji će se upotrebljavati pri proračunu zgrada i inženjerskih grañevina koji se grade u
odgovarajućoj zemlji.
Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1991-4 u sljedećim točkama:
- 2.5(5)
- 3.6(2)
- 5.2.4.3.1(3)
- 5.4.1(3)
- 5.4.1(4)
- A.4(3)
- B.2.14(1)
4
Vidjeti članke 3.3 i 12 Direktive kao i točke 4.2, 4.3.1, 4.3.2 i 5.2 Temeljnog dokumenta broj 1.
5
Nacionalna bilješka: Pogrešno u izvorniku piše ... for classes with notes umjesto ... for clauses with notes
stranica 9/113
1 Općenito
1.1 Područje primjene
1.1.1 Područje primjene norme EN 1991 – Eurokod 1
(1)P Norma EN 1991 navodi opća načela i djelovanja za konstrukcijski proračun zgrada i
inženjerskih grañevina, uključujući i neka geotehnička pitanja i mora se upotrebljavati zajedno s
normama EN 1990 i EN 1992 do EN 1999.
(2) Norma EN 1991-4 takoñer obuhvaća konstrukcijski proračun tijekom izvedbe i konstrukcijski
proračun privremenih konstrukcija. Odnosi se na sve okolnosti u kojima se od konstrukcije
zahtijeva odgovarajuće ponašanje.
(3) Norma EN 1991 nije izravno namijenjena za konstrukcijsku procjenu postojećih konstrukcija,
izradu projekata popravaka i izmjena ili za ocjenjivanje promjena namjene.
(4) Norma EN 1991 ne obuhvaća u cijelosti posebne proračunske situacije koje zahtijevaju
nesvakidašnja razmatranja pouzdanosti, kao što su konstrukcije za nuklearne elektrane za koje
treba upotrijebiti posebne proračunske postupke.
1.1.2 Područje primjene norme EN 1991-4 Djelovanja na konstrukcije - Silosi i spremnici

tekućina
(1)P Ovaj dio navodi opća načela i djelovanja za konstrukcijski proračun silosa za skladištenje
sipkih tvari i spremnika za skladištenje tekućina i mora se upotrebljavati zajedno s normom EN
1990, ostalim dijelovima norme EN 1991 i normama EN 1992 do EN 1999.
(2) Ovaj dio uključuje neke odredbe za djelovanja na konstrukcije silosa i spremnika tekućina koja
nisu povezana samo s uskladištenim sipkim tvarima ili tekućinama (npr. učinci razlike temperature,
aspekti diferencijalnog slijeganja ćelija silosa).
(3) Na proračunska pravila za silose primjenjuju se sljedeća geometrijska ograničenja:
- oblici poprečnih presjeka silosa ograničeni su na slučajeve prikazane na slici 1.1d, ali smiju se
prihvatiti manje izmjene ako su razmotrene posljedice za konstrukciju koje proistječu iz tih
promjena
- vrijede sljedeća ograničenja izmjera:
hb/dc < 10
hb < 100 m
dc < 60 m
- prijelaz u lijevak leži u jednoj horizontalnoj ravnini (vidjeti sliku 1.1a)
- silos ne sadrži unutarnju konstrukciju, poput stošca ili piramide s vrhom okrenutim prema gore,
poprečne grede i sl. Meñutim, pravokutni silosi smiju imati unutarnje zatege.
(4) Za proračunska pravila za silose vrijede sljedeća ograničenja koja se odnose na uskladištene
sipke tvari:
- svaki silos namijenjen je odreñenom rasponu svojstava sipkih tvari
- uskladištena sipka tvar slobodno teče ili se može osigurati slobodni tok sipke tvari unutar
spremnika silosa kao što je projektirano (vidjeti točku 1.5.12 i Dodatak C)
- najveći promjer čestice sipke tvari nije veći od 0,03dc (vidjeti sliku 1.1d).
stranica 10/113
NAPOMENA: Kada su čestice velike u odnosu na debljinu stijenke silosa, treba uzeti u obzir učinke
pojedinačnih čestica koje uzrokuju lokalne sile na stijenku.
(5) Za proračunska pravila za silose vrijede sljedeća ograničenja koja se odnose na redoslijed
punjenja i pražnjenja:
- pri punjenju nastaju samo zanemarivi inercijski učinci i udarna opterećenja
- kada se upotrebljavaju naprave za pražnjenje (naprimjer cjevasti okretni ispusti ili unutarnje cijevi
za istjecanje), tok sipke tvari je gladak i kroz sredinu.
a) geometrija b) ekscentričnosti c) tlakovi i

tangencijalna
naprezanja
d) oblici poprečnog presjeka
Legenda
1 istovrijedna površina
2 unutarnja izmjera
3 prijelaz
4 profil površine za uvjete napunjenosti
5 os silosa
Slika 1.1 – Oblici silosa s prikazanim izmjerama i oznakama za tlakove

stranica 11/113
(6) Ovom normom obuhvaćeni su samo stožasti (tj. osnosimetrični) lijevci, u obliku piramide s
kvadratnom osnovicom ili u obliku klina (tj. s vertikalnim rubnim stijenkama). Ostali oblici lijevaka i
lijevci s unutarnjim sklopovima zahtijevaju posebna razmatranja.
(7) Neki silosi sa sustavno nesimetričnim geometrijskim oblikom nisu izričito obuhvaćeni ovom
normom. Ti slučajevi uključuju lijevak u obliku dlijeta (tj. lijevak u obliku klina ispod kružnog valjka) i
lijevak ojačan čeličnim profilima s vanjske strane.
(8) Proračunska pravila za spremnike vrijede samo za spremnike tekućina pod običnim
atmosferskim tlakom.
(9) Djelovanja na krovove silosa i spremnika tekućina dana su na odgovarajućim mjestima u

normama EN 1991-1-1, EN 1991-1-3 do EN 1991-1-7 i EN 1991-3.
(10) Proračun silosa za pouzdano pražnjenje sipke tvari izvan je područja primjene ove norme.
(11) Proračun silosa protiv podrhtavanja, udara, „trubljenja“, lupanja i „glazbe“ silosa izvan je
područja primjene ove norme.
NAPOMENA: Ove pojave još nisu dobro shvaćene pa upotreba ove norme ne osigurava da se neće pojaviti
ili da će im konstrukcija odoljeti.
1.2 Upućivanje na druge norme
Ova europska norma uključuje datiranim i nedatiranim upućivanjima odredbe iz drugih publikacija.
Ta su upućivanja navedena na odgovarajućim mjestima u tekstu a publikacije su u nastavku
nabrojene. Za datirana upućivanja naknadne izmjene ili prerade ovih publikacija odnose se na ovu
europsku normu samo ako su u nju uključene njezinom izmjenom ili preradom. Za nedatirana
upućivanja primjenjuje se najnovije izdanje te publikacije (uključujući amandmane).
ISO 3898:1997 Basis of design for structures: Notations. General symbols
NAPOMENA: Sljedeće europske norme, koje su objavljene ili su u pripremi, navedene su na odgovarajućim
mjestima u tekstu.
EN 1990 Basis of structural design
EN 1991-1-1 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-1: Densities, self-weight and

imposed loads
EN 1991-1-2 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-2: Actions on structures exposed

to fire
EN 1991-1-3 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-3: Snow loads
EN 1991-1-4 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-4: Wind actions
EN 1991-1-5 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-5: Thermal actions
EN 1991-1-6 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-6: General actions. Actions during
execution
EN 1991-1-7 Eurocode 1: Actions on structures: Part 1-7: Accidental actions
EN 1991-2 Eurocode 1: Actions on structures: Part 2: Traffic loads on bridges

stranica 12/113
EN 1991-3 Eurocode 1: Actions on structures: Part 3: Actions induced by cranes and
machinery
EN 1992 Eurocode 2: Design of concrete structures
EN 1992-3 Eurocode 2: Design of concrete structures: Part 3: Liquid retaining and

containment structures6
EN 1993 Eurocode 3: Design of steel structures
EN 1993-1-6 Eurocode 3: Design of steel structures: General rules: Part 1-6:

Supplementary rules for the strength and stability of shell structures
EN 1993-4-1 Eurocode 3: Design of steel structures: Part 4-1: Silos
EN 1993-4-2 Eurocode 3: Design of steel structures: Part 4-2: Tanks
EN 1994 Eurocode 4: Design of composite steel and concrete structures
EN 1995 Eurocode 5: Design of timber structures
EN 1996 Eurocode 6: Design of masonry structures
EN 1997 Eurocode 7: Geotechnical design
EN 1998 Eurocode 8: Design of structures for earthquake resistance
EN 1999 Eurocode 9: Design of aluminium alloy structures
1.3 Pretpostavke
(1)P Primjenjuju se opće pretpostavke dane u normi EN 1990, točka 1.3.
1.4 Razlika izmeñu načela i pravila primjene
(1) Ovisno o značaju pojedinih stavaka, u ovom dijelu razlikuju se načela i pravila primjene.
(2) Načela sadrže:
- opće odredbe i definicije za koje nema zamjene, kao i
- zahtjeve i proračunske modele za koje zamjena nije dopuštena, osim ako je to izričito navedeno.
(3) Pravila primjene označena su slovom P koje slijedi iza broja stavka.
(4) Pravila primjene su općeprihvaćena pravila koja slijede načela i ispunjavaju njihove zahtjeve.
(5) Dopušteno je upotrebljavati zamjenska proračunska pravila različita od pravila primjene koja su
dana u ovom eurokodu ako se pokaže da su zamjenska pravila u skladu s odgovarajućim načelima
te imaju barem jednaku pouzdanost.
(6) Pravila primjene u ovom dijelu označena su brojevima u zagradama, poput ove točke.
6
Nacionalna bilješka: Očita pogreška u izvorniku, gdje stoji EN 1992-4 umjesto EN 1992-3, ovdje je ispravljena.
stranica 13/113
1.5 Definicije
Za ovu je normu osnovni popis definicija naveden u točki 1.5 norme EN 1990, a dodatne definicije
posebne za ovaj dio dane su u nastavku.
1.5.1
zračeno dno silosa
osnovica silosa u kojoj se upotrebljava zračni transport ili ubrizgavanje zraka za pokretanje protoka
u dnu silosa (vidjeti sliku 3.5b)
1.5.2
karakteristična unutarnja dimenzija poprečnog presjeka silosa
karakteristična dimenzija dc je promjer najveće kružnice upisane u poprečni presjek silosa (vidjeti
sliku 1.1d)
1.5.3
kružni silos
silos kružnoga poprečnog presjeka (vidjeti sliku 1.1d)
1.5.4
kohezija
posmična čvrstoća uskladištene sipke tvari kada je normalno naprezanje u ravnini sloma jednako
nuli
1.5.5
stožasti lijevak
lijevak čije kose strane konvergiraju jednoj točki i namijenjen je za osnosimetrični protok
uskladištene sipke tvari
1.5.6
ekscentrično pražnjenje
način protoka uskladištene sipke tvari kada je kretanje sipke tvari nesimetrično rasporeñeno u
odnosu na vertikalnu os silosa
Ovo se obično pojavljuje kao posljedica ekscentrično postavljenog ispusta (vidjeti slike 3.2c i d,
3.3b i c), ali može biti uzrokovano drugim nesimetričnim pojavama (vidjeti sliku 3.4d).
1.5.7
ekscentrično punjenje
uvjeti pri kojima se vrh hrpe na površini sipkog materijala, u bilo kojoj fazi postupka punjenja, ne
nalazi na vertikalnoj osi silosa
1.5.8
istovrijedna površina
ravna površina koja zatvara isti obujam uskladištene sipke tvari kao i stvarna površina (vidjeti sliku
1.1a)
1.5.9
lijevak s proširenim protokom
lijevak kod kojeg donji dio ima stranice dovoljno strme da uzrokuje masovni protok, dok gornji dio
lijevka ima stranice blagog nagiba gdje se očekuje dimnjački protok (vidjeti sliku 3.5d)
Takvim se prikladnim rasporedom smanjuje visina lijevka i osigurava pouzdano pražnjenje.
1.5.10
ravno dno
unutarnja osnovica silosa koja ima nagib u odnosu na horizontalnu ravninu manji od 5°
stranica 14/113
1.5.11
način protoka
oblik protoka sipke tvari u silosu kada se protok ustali (vidjeti slike 3.1 do 3.4)
Silos je gotovo potpuno napunjen.
1.5.12
sipka tvar koja teče
stanje uskladištene sipke tvari s finim česticama kada njezin obujam sadrži veliki omjer zraka u
meñuprostoru čestica i unutarnjim tlakom koji podupire težinu čestica
Zrak može biti uveden aeracijom ili postupkom punjenja. Za sipku tvar smije se smatrati da je
djelomično tekuća kada je samo dio težine čestice poduprt unutarnjim tlakom zraka.
1.5.13
zrnata sipka tvar sa slobodnim protokom
zrnata sipka tvar na čije ponašanje pri protoku kohezija ne utječe značajno
1.5.14
stanje napunjenosti
za silos se kaže da je u stanju napunjenosti kada je gornja površina uskladištene sipke tvari na
najvišem mogućem položaju s obzirom na radne uvjete tijekom proračunskog vijeka konstrukcije
Ovo se smatra proračunskim stanjem silosa.
1.5.15
dimnjački protok
način protoka pri kojem se u ograničenom prostoru iznad ispusta stvara kanal tekuće sipke tvari
dok sipka tvar uz stijenke blizu ispusta ostaje nepomična (vidjeti sliku 3.1)
Kanal kojim protječe tvar može presijecati odsječak s vertikalnom stijenkom (mješoviti protok) ili se
može protezati do površine uskladištene sipke tvari (cjevasti protok).
1.5.16
zrnata sipka tvar
sipka tvar čije su čestice toliko velike da zrak u meñuprostoru čestica ima malu ulogu pri
odreñivanju tlakova i protoku velike mase sipke tvari
1.5.17
velika brzina punjenja
uvjeti u silosu kada brzina punjenja može dovesti do uvlačenja zraka unutar uskladištene sipke
tvari do te mjere da su tlakovi na stijenke značajno promijenjeni u odnosu na tlakove bez uvučenog
zraka
1.5.18
silos s homogeniziranom sipkom tvari koja teče
silos u kojem je sipka tvar potaknuta na tečenje kako bi se pospješilo miješanje
1.5.19
lijevak
dno silosa s kosim stijenkama
1.5.20
omjer tlaka na lijevak F
omjer normalnog tlaka pn na nagnutu stijenku lijevka i srednjega vertikalnog naprezanja pv u sipkoj
tvari na istoj razini
1.5.21
silos srednje vitkosti
silos gdje je 1,0 < hc/dc < 2,0 (osim za slučajeve iz točke 3.3)
stranica 15/113
1.5.22
unutarnji cjevasti protok
cjevasti način protoka gdje se granica kanala protoka proteže do površine uskladištene sipke tvari
bez doticaja sa stijenkom silosa (vidjeti slike 3.1 i 3.2)
1.5.23
omjer bočnog tlaka K
omjer srednjega horizontalnog tlaka na vertikalnu stijenku silosa i srednjega vertikalnog naprezanja
u sipkoj tvari na istoj razini
1.5.24
mala kohezija
uzorak sipke tvari ima malu koheziju ako je kohezija c manja od 4 % naprezanja prekonsolidacije
σr (metoda odreñivanja kohezije dana je u točki C.9)
1.5.25
masovni protok
način protoka gdje su sve uskladištene čestice tijekom pražnjenja istovremeno u pokretu (vidjeti
sliku 3.1a)
1.5.26
mješoviti protok
dimnjački način protoka u kojem se kanal protoka siječe s vertikalnom stijenkom silosa u točki koja
je ispod površine sipke tvari (vidjeti slike 3.1c i 3.3)
1.5.27
silosi koji nisu kružni
silos čiji je horizontalni poprečni presjek bilo kojeg oblika osim kružnog (vidjeti sliku 1.1d)
1.5.28
sipka tvar
sipka tvar u obliku mnoštva diskretnih i neovisnih čestica
1.5.29
ograničeno opterećenje; lokalno opterećenje
lokalno opterećenje za koje se uzima da djeluje na odreñenom području nekog dijela vertikalne
stijenke silosa
1.5.30
cjevasti protok
način protoka u kojem je sipka tvar u vertikalnom ili skoro vertikalnom kanalu iznad ispusta u
kretanju, ali je okružena nepomičnom sipkom tvari (vidjeti slike 3.1b i 3.2)
Protok uz stijenku silosa smije se pojaviti ako je ispust ekscentričan (vidjeti slike 3.2c i d) ili
odreñeni faktori uzrokuju da se položaj kanala pomakne s mjesta iznad ispusta (vidjeti sliku 3.4d).
1.5.31
ravninski protok
oblik protoka u silosu pravokutnoga ili kvadratnoga poprečnog presjeka s ispustom u obliku
proreza
Prorez je paralelan s dvije stijenke silosa i duljina mu je jednaka duljini tih stijenki.
1.5.32
prah
u ovoj normi je sipka tvar čija je srednja veličina čestica manja od 0,05 mm razvrstana kao prah
1.5.33
tlak
stranica 16/113
sila po jedinici ploštine okomita na stijenku silosa
1.5.34
vrlo zdepasti silos
silos čije je dno ravno i gdje je hc/dc ≤ 0,4
1.5.35
plitki lijevak
lijevak u kojem se ne aktivira puna vrijednost trenja o stijenke nakon punjenja silosa
1.5.36
silos
konstrukcija spremnika koja se upotrebljava za uskladištenje sipke tvari (npr. bunker, posuda ili
silos)
1.5.37
vitki silos
silos gdje je hc/dc ≥ 2,0 ili ispunjava dodatne uvjete odreñene u točki 3.3
1.5.38
vitkost
omjer hc/dc vertikalnog presjeka silosa
1.5.39
zdepasti silos
silos gdje je 0,4 < hc/dc ≤ 1,0 ili koji ispunjava dodatne uvjete odreñene u točki 3.3
Gdje je hc/dc ≤ 0,4, silos se naziva zdepastim ako ima lijevak, a vrlo zdepastim ako ima ravno dno.
1.5.40
strmi lijevak
lijevak u kojem se aktivira puna vrijednost trenja o stijenke nakon punjenja silosa
1.5.41
naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari
sila po jedinici ploštine u uskladištenoj sipkoj tvari
1.5.42
spremnik tekućine
konstrukcija spremnika koja se upotrebljava za uskladištenje tekućina
1.5.43
silos s debelom stijenkom
silos s omjerom karakteristične dimenzije i debljine stijenke manjim od dc/t = 200
1.5.44
kružni silos tankih stijenki
kružni silos s omjerom promjera i debljine stijenke većim od dc/t = 200
1.5.45
tangencijalno naprezanje na površini stijenke
sila po jedinici ploštine paralelna sa stijenkom silosa (vertikalnom ili kosom)
1.5.46
prijelaz
presjecište lijevka i vertikalne stijenke
1.5.47
stranica 17/113
odsječak vertikalne stijenke
dio silosa ili spremnika tekućine s vertikalnim stijenkama
1.5.48
klinasti lijevak
lijevak u kojem kose strane konvergiraju samo u jednoj ravnini (s vertikalnim rubovima) namijenjen
za ravninski protok uskladištene sipke tvari
1.6 Simboli upotrijebljeni u 4. dijelu norme Eurokod 1
Popis osnovnih simbola dan je u normi EN 1990. Dodatni simboli navedeni u nastavku posebni su
za ovaj dio. Upotrijebljeni simboli temelje se na normi ISO 3898:1997.
1.6.1 Velika latinična slova
A ploština horizontalnoga poprečnog presjeka odsječka s vertikalnom stijenkom
Ac ploština horizontalnoga poprečnog presjeka protočnog kanala tijekom ekscentričnog

pražnjenja
B parametar dubine za ekscentrično napunjene zdepaste silose
C koeficijent povećanja opterećenja
Co koeficijent pražnjenja (koeficijent povećanja opterećenja) za sipku tvar
Cop referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari (koeficijent povećanja

opterećenja) za uskladištenu sipku tvar
Cb koeficijent povećanja opterećenja dna
Ch koeficijent horizontalnog tlaka pri pražnjenju (koeficijent povećanja opterećenja)
Cpe koeficijent ograničenog opterećenja pri pražnjenju (koeficijent povećanja opterećenja)
Cpf koeficijent ograničenog opterećenja pri punjenju (koeficijent povećanja opterećenja)
CS koeficijent prilagodbe vitkosti za silose srednje vitkosti
CT faktor povećanja opterećenja zbog temperaturnih razlika
Cw koeficijent tangencijalnog naprezanja zbog trenja o stijenke pri pražnjenju (koeficijent

povećanja opterećenja)
E omjer ekscentričnosti protočnog kanala i polumjera silosa
Es efektivni modul elastičnosti uskladištene sipke tvari pri odgovarajućoj razini naprezanja
Ew modul elastičnosti stijenke silosa
F omjer normalnog tlaka na stijenku lijevka i srednjega vertikalnog naprezanja u sipkoj tvari
Fe omjer tlaka lijevka tijekom pražnjenja
Ff omjer tlaka lijevka nakon punjenja

stranica 18/113
Fpe ukupna horizontalna sila zbog ograničenog opterećenja na kružni silos tankih stijenki
tijekom pražnjenja
Fpf ukupna horizontalna sila zbog ograničenog opterećenja na kružni silos tankih stijenki nakon
punjenja
G omjer polumjera protočnog kanala i polumjera kružnog silosa
K karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka
Km srednja vrijednost omjera bočnog tlaka
Ko vrijednost K izmjerena pri horizontalnoj deformaciji jednakoj nula, pod djelovanjem

horizontalnih i vertikalnih glavnih naprezanja
S koeficijent geometrije lijevka (= 2 za stožaste, = 1 za klinaste)
T temperatura
U unutarnji opseg horizontalnog poprečnog presjeka odsječka s vertikalnom stijenkom
Usc unutarnji opseg protočnog kanala na dodiru s nepomičnom sipkom tvari tijekom
ekscentričnog pražnjenja
Uwc unutarnji opseg protočnog kanala na dodiru sa stijenkom tijekom ekscentričnog pražnjenja
Y funkcija promjene dubine
YJ Janssenova funkcija promjene tlaka s dubinom
YR funkcija promjene tlaka s dubinom za zdepaste silose
1.6.2 Mala latinična slova
a duljina stranice pravokutnog ili šesterokutnog silosa (vidjeti sliku 1.1d)
a koeficijent modifikacije svojstva za odreñivanje gornjih i donjih karakterističnih vrijednosti iz

srednjih vrijednosti
aK koeficijent modifikacije za omjer bočnog tlaka
aγ koeficijent modifikacije za jediničnu obujamsku težinu
aφ koeficijent modifikacije za kut unutarnjeg trenja
aµ koeficijent modifikacije za koeficijent trenja stijenke
b širina pravokutnog silosa (vidjeti sliku 1.1d)
b empirijski koeficijent za tlakove na lijevak
c kohezija sipke tvari
dc karakteristična unutarnja dimenzija poprečnog presjeka silosa (vidjeti sliku 1.1d)
e veća vrijednost od ef i eo
stranica 19/113
ec ekscentričnost osi protočnog kanala pri vrlo ekscentričnom protoku (vidjeti sliku 5.5)
ef najveća ekscentričnost hrpe na površini pri postupku punjenja (vidjeti sliku 1.1b)
ef,cr najveća ekscentričnost punjenja za koju se smiju upotrebljavati jednostavna pravila (ef,cr =
0,25dc)
eo ekscentričnost osi ispusta (vidjeti sliku 1.1b)
eo,cr najveća ekscentričnost osi ispusta za koju se smiju upotrebljavati jednostavna pravila (eo,cr
= 0,25dc)
et ekscentričnost osi hrpe na površini kada je silos pun (vidjeti sliku 1.1b)
et,cr najveća ekscentričnost osi hrpe na površini za koju se smiju upotrebljavati jednostavna
pravila (et,cr = 0,25dc)
hb ukupna visina silosa od najniže točke lijevka do istovrijedne površine (vidjeti sliku 1.1a)
hc visina odsječka s vertikalnom stijenkom silosa od prijelaza do istovrijedne površine (vidjeti

sliku 1.1a)
hh visina lijevka od njegove najniže točke do prijelaza (vidjeti sliku 1.1a)
ho dubina ispod istovrijedne površine osnovice hrpe na vrhu (najniža točka na stijenki koja nije
u dodiru s uskladištenom sipkom tvari (vidjeti slike 1.1a, 5.6 i 6.3))
htp ukupna visina hrpe sipke tvari na vrhu (vertikalna udaljenost najniže točke na stijenki koja
nije u dodiru s uskladištenom sipkom tvari i najviše čestice (vidjeti slike 1.1a i 6.3))
n potencija u izrazu za tlak na lijevak
nzSk karakteristična vrijednost rezultante vertikalnog naprezanja po jedinici opsega odsječka s

vertikalnom stijenkom
p tlak
ph horizontalni tlak zbog uskladištene sipke tvari (vidjeti sliku 1.1c)
phae horizontalni tlak u nepomičnoj sipkoj tvari koja je neposredno uz protočni kanal tijekom
phce horizontalni tlak u protočnom kanalu tijekom ekscentričnog pražnjenja
phco asimptotski horizontalni tlak u protočnom kanalu na velikoj dubini tijekom ekscentričnog
pražnjenja
phe horizontalni tlak tijekom pražnjenja
phe,u horizontalni tlak tijekom pražnjenja proračunan upotrebljavajući pojednostavnjenu metodu
phf horizontalni tlak nakon punjenja
phfb horizontalni tlak nakon punjenja na osnovicu odsječka s vertikalnom stijenkom
phf,u horizontalni tlak nakon punjenja proračunan upotrebljavajući pojednostavnjenu metodu

stranica 20/113
pho asimptotski horizontalni tlak na velikoj dubini zbog uskladištene sipke tvari
phse horizontalni tlak u nepomičnoj sipkoj tvari udaljenoj od protočnog kanala tijekom
phT horizontalno povećanje tlaka zbog razlike u temperaturi
pn tlak okomito na stijenku lijevka zbog uskladištene sipke tvari (vidjeti sliku 1.1c)
pne tlak okomito na stijenku lijevka tijekom pražnjenja
pnf tlak okomito na stijenku lijevka nakon punjenja
pp tlak na ograničenu površinu
ppe tlak na ograničenu površinu tijekom pražnjenja
ppei inverzni komplementarni tlak na ograničenu površinu tijekom pražnjenja
ppe,nc jednoliki tlak na silose koji nisu kružni koji predstavlja učinke ograničenog opterećenja
tijekom pražnjenja
ppf tlak na ograničenu površinu nakon punjenja
ppfi inverzni komplementarni tlak na ograničenu površinu nakon punjenja
ppf,nc jednoliki tlak na silose koji nisu kružni koji predstavlja učinke ograničenog opterećenja
nakon punjenja
pp,sq tlak na ograničenu površinu u zdepastim silosima
ppes tlak na ograničenu površinu na polarnoj koordinati θ (kružni silos tankih stijenki) tijekom
pražnjenja
ppfs tlak na ograničenu površinu na polarnoj koordinati θ ( kružni silos tankih stijenki) nakon
punjenja
pt tangencijalno naprezanje zbog trenja u lijevku (vidjeti sliku 1.1c)
pte tangencijalno naprezanje zbog trenja u lijevku tijekom pražnjenja
ptf tangencijalno naprezanje zbog trenja u lijevku nakon punjenja
pv vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari (vidjeti sliku 1.1c)
pvb vertikalni tlak u razini osnovice zdepastog silosa proračunan upotrebljavajući izraz (6.2)
pvf vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari nakon punjenja
pvft vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari na prijelazu nakon punjenja (osnovica
odsječka vertikalne stijenke)
pvho vertikalni tlak u razini osnovice hrpe na vrhu proračunan upotrebljavajući izraz (5.79) s z=ho
pvsq vertikalni tlak koji djeluje na ravno dno zdepastog silosa ili silosa srednje vitkosti
pvtp geostatički vertikalni tlak u osnovici hrpe na vrhu

stranica 21/113
pw tangencijalno naprezanje zbog trenja na vertikalnoj stijenci (sila posmičnog trenja po jedinici
ploštine) (vidjeti sliku 1.1c)
pwae tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci u nepomičnoj sipkoj tvari neposredno uz
protočni kanal tijekom ekscentričnog pražnjenja
pwce tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci u protočnom kanalu tijekom ekscentričnog
pražnjenja
pwe tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci tijekom pražnjenja
pwe,u tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci tijekom pražnjenja proračunano

upotrebljavajući pojednostavnjenu metodu
pwf tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci nakon punjenja
pwf,u tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci nakon punjenja proračunano

upotrebljavajući pojednostavnjenu metodu
pwse tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenci u nepomičnoj sipkoj tvari neposredno uz
protočni kanal tijekom ekscentričnog pražnjenja
r istovrijedni polumjer silosa (r = 0,5dc)
rc polumjer ekscentričnog protočnog kanala
s izmjera područja pod utjecajem ograničenog opterećenja (s = π dc/16 ≅ 0,2 dc)
t debljina stijenke silosa
x vertikalna koordinata u lijevku s ishodištem u vrhu stošca ili piramide (vidjeti sliku 6.2)
z dubina ispod istovrijedne površine sipke tvari u uvjetima popunjenosti silosa (vidjeti sliku
1.1a)
zo Jansenova karakteristična dubina
zoc Jansenova karakteristična dubina za protočni kanal pri ekscentričnom pražnjenju
zp dubina ispod istovrijedne površine osi ograničenog opterećenja silosa tankih stijenki
zs dubina ispod mjesta najvišeg dodira sipke tvari i stijenke (vidjeti slik 5.7 i 5.8)
zV mjera dubine koja se upotrebljava za odreñivanje vertikalnog naprezanja u zdepastim

silosima
1.6.3 Velika grčka slova
∆ horizontalni pomak gornjeg dijela posmične ćelije
∆ inkrementalni operator koji se pojavljuje u sljedećim mješovitim simbolima:
∆psq razlika izmeñu vertikalnih tlakova odreñenih po dvije metode za zdepaste silose
∆T razlika izmeñu temperature uskladištene sipke tvari i stijenke silosa

stranica 22/113
∆v inkrement vertikalnog pomaka mjeren tijekom ispitivanja materijala
∆σ inkrement naprezanja koje djeluje na ćeliju tijekom ispitivanja materijala
1.6.4 Mala grčka slova
α srednji kut nagiba stijenke lijevka mjeren u odnosu na horizontalnu ravninu (vidjeti sliku
1.1b)
αw toplinskI koeficijent stijenke silosa
β kut nagiba stijenke lijevka mjeren u odnosu na vertikalnu ravninu (vidjeti slike 1.1a i 1.1b) ili
najstrmiji nagib piramidalnog lijevka s kvadratnom ili pravokutnom osnovicom
γ gornja karakteristična vrijednost jedinične obujamske težine tekućine ili sipke tvari
γ1 jedinična obujamska težina uskladištene sipke tvari koja teče
δ standardna devijacija svojstva
θ polarna kutna koordinata
θc kut dodira ekscentričnog protočnog kanala i stijenke (polarna koordinata ruba područja
niskog tlaka pri ekscentričnom pražnjenju (vidjeti sliku 5.5))
ψ kut dodira ekscentričnog protočnog kanala i stijenke mjeren od osi protočnog kanala
µ karakteristična vrijednost koeficijenta trenja vertikalne stijenke
µheff efektivno ili mobilizirano trenje u plitkom lijevku
µh koeficijent trenja stijenke lijevka
µm srednja vrijednost koeficijenta trenja stijenke izmeñu sipke tvari i stijenke
ν Poissonov omjer uskladištene sipke tvari
φc karakteristična vrijednost kuta unutarnjeg trenja sipke tvari pri pražnjenju (vidjeti točku C.9)
φi karakteristična vrijednost kuta unutarnjeg trenja sipke tvari pri punjenju (vidjeti točku C.9)
φim srednja vrijednost kuta unutarnjeg trenja pri punjenju (vidjeti točku C.9)
φr kut rasprostiranja sipke tvari (stožasta hrpa) (vidjeti sliku 1.1a)
φw kut trenja stijenke (= arctan(µ)) izmeñu sipke tvari i stijenke silosa
φwh kut trenja stijenke lijevka (= arctan(µ)) izmeñu sipke tvari i stijenke lijevka
σr referentna razina naprezanja za ispitivanje sipke tvari
1.6.5 Indeksi
d proračunska vrijednost (prilagoñena parcijalnim koeficijentom)
e pražnjenje (ispuštanje) sipke tvari

stranica 23/113
f punjenje i uskladištenje sipke tvari
h lijevak
h horizontalno
K omjer bočnog tlaka
m srednja vrijednost
n okomito (normalno) na stijenku
nc silos koji nije kružni
p ograničeno opterećenje
t tangencijalno na stijenku
u jednoliko
v vertikalno
w trenje stijenke
γ jedinična obujamska težina
φ kut unutarnjeg trenja
µ koeficijent trenja stijenke

stranica 24/113
2 Prikaz i razredba djelovanja
2.1 Prikaz djelovanja na silose
(1)P Djelovanja na silose moraju se odrediti uzimajući u obzir konstrukciju silosa, svojstva
uskladištene sipke tvari i način protoka pri pražnjenju koji nastaje tijekom procesa pražnjenja.
(2)P Moraju se uzeti u obzir nesigurnosti koje se odnose na načine protoka, utjecaj ekscentričnosti
uvoda i ispusta na procese punjenja i pražnjenja, utjecaj oblika silosa na način protoka i vremenski
ovisne tlakove punjenja i pražnjenja.
NAPOMENA: Veličina i raspodjela proračunskih opterećenja ovise o konstrukciji silosa, svojstvima

uskladištene sipke tvari i načinu protoka pri pražnjenju koji nastaje tijekom procesa pražnjenja. Svojstvena
promjenjivost uskladištenih sipkih tvari i pojednostavnjenja u modelima opterećenja stvaraju razlike izmeñu
stvarnih opterećenja silosa i opterećenja danih proračunskim pravilima u poglavljima 5 i 6. Naprimjer,
raspodjela tlakova pri pražnjenju mijenja se oko stijenke kao funkcija vremena i u ovom trenutku nije moguće
točno predvidjeti srednji tlak ili njegove promjene.
(3)P Opterećenja na vertikalne stijenke silosa tijekom punjenja i pražnjenja sipkom tvari s malim
ekscentričnostima moraju se prikazati simetričnim opterećenjem i nesimetričnim ograničenim
opterećenjem. Gdje se pojavljuju veće ekscentričnosti, opterećenja se moraju prikazati
nesimetričnim raspodjelama tlakova.
(4) Karakteristična vrijednost djelovanja na silose odreñena u ovoj normi predviñena je kako bi
odgovarala vrijednostima koje imaju 2 %-tnu vjerojatnost da će biti premašene tijekom referentnog
razdoblja od 1 godine.
NAPOMENA: Karakteristične vrijednosti nisu utemeljene na formalnoj statističkoj analizi jer takvi podaci
trenutno ne postoje. Umjesto toga, utemeljene su na povijesnim vrijednostima upotrebljavanima u ranijim
normama. Gornja definicija odgovara onoj koja je dana u normi EN 1990.
(5) Ako je vjerojatno da će odabrani konstrukcijski oblik silosa biti osjetljiv na odstupanja u
načinima opterećenja, treba provesti analizu osjetljivosti.
(6) Simetrična opterećenja silosa treba izraziti horizontalnim tlakom ph na unutarnju površinu
vertikalne stijenke silosa, normalnim tlakom pn na kosu stijenku, tangencijalnim naprezanjem zbog
trenja o stijenke pw i pt i vertikalnim tlakom pv u uskladištenoj sipkoj tvari.
(7) Nesimetrična opterećenja na vertikalne stijenke silosa s malim ekscentričnostima punjenja i

pražnjenja treba prikazati ograničenim opterećenjem. Ta ograničena opterećenja treba prikazati
lokalnim horizontalnim tlakom ph na unutarnju površinu silosa.
(8) Nesimetrična opterećenja na vertikalne stijenke silosa s velikim ekscentričnostima pri punjenju i
pražnjenju treba prikazati nesimetričnom raspodjelom horizontalnog tlaka ph i tangencijalnim
naprezanjem zbog trenja o stijenku pw.
(9) Koeficijente povećanja opterećenja C treba upotrebljavati kako bi se prikazala nepovoljna

dodatna opterećenja.
(10) Za silose svrstane u razrede djelovanja 2 i 3 (vidjeti točku 2.5), koeficijente povećanja
opterećenja C treba upotrebljavati samo za prikaz nepovoljnoga dodatnog opterećenja povezanog
s protokom sipke tvari tijekom pražnjenja.
(11) Za silose svrstane u razred djelovanja 1, koeficijente povećanja opterećenja C treba

upotrebljavati za prikaz nepovoljnoga dodatnog opterećenja povezanog s protokom sipke tvari
tijekom pražnjenja i učinaka promjenjivosti uskladištene sipke tvari.
stranica 25/113
NAPOMENA: Koeficijenti povećanja opterećenja C služe za obuhvaćanje nesigurnosti povezanih s načinom
protoka, utjecajima ekscentričnosti uvoda i ispusta na procese punjenja i pražnjenja, utjecajem oblika silosa
na način protoka i približna rješenja upotrijebljena u pretvorbi vremenski ovisnih tlakova punjenja i pražnjenja
u vremenski neovisne modele. Za silose u razredu djelovanja 1 koeficijent povećanja opterećenja takoñer
obuhvaća svojstvenu promjenjivost svojstava uskladištene sipke tvari. Za silose svrstane u razrede
djelovanja 2 i 3, promjenjivost proračunskih parametara koji se upotrebljavaju za prikaz uskladištene sipke
tvari uzeta je u obzir usvojenim karakterističnim vrijednostima za svojstva uskladištenog materijala χ, µ, K i
φ1, ali ne i koeficijentima povećanja opterećenja C.
(12) Za silose svrstane u razred djelovanja 1, nesimetrična opterećenja treba prikazati povećanjem
simetričnog opterećenja upotrebljavajući koeficijent povećanja opterećenja C za pražnjenje.
(13) Za silose svrstane u razred djelovanja 2, nesimetrična ograničena opterećenja smiju se još
prikazati i zamjenskim povećanjem simetričnog opterećenja povezanog s veličinom nesimetričnog
ograničenog opterećenja.
2.2 Prikaz djelovanja na spremnike tekućina
(1)P Opterećenja na spremnike tekućina moraju se prikazati hidrostatskim raspodijeljenim

opterećenjem.
(2) Karakteristična vrijednost djelovanja na spremnike tekućina odreñena u ovoj normi predviñena
je kako bi odgovarala vrijednostima koje imaju 2 %-tnu vjerojatnost da će biti premašene tijekom
referentnog razdoblja od 1 godine.
NAPOMENA: Karakteristične vrijednosti nisu utemeljene na formalnoj statističkoj analizi jer takvi podaci
trenutno ne postoje. Umjesto toga, utemeljene su na povijesnim vrijednostima upotrebljavanima u ranijim
normama. Gornja definicija odgovara onoj koja je dana u normi EN 1990.
2.3 Razredba djelovanja na silose
(1)P Opterećenja zbog uskladištenih sipkih tvari u silosu moraju se svrstati u promjenjiva
djelovanja, vidjeti normu EN 1990.
(2)P Simetrična opterećenja na silose moraju se svrstati u promjenjiva nepomična djelovanja,

vidjeti normu EN 1990.
(3)P Ograničena opterećenja povezana s procesima punjenja i pražnjenja u silosima moraju se

svrstati u promjenjiva slobodna djelovanja.
(4)P Ekscentrična opterećenja povezana s procesima ekscentričnog punjenja ili pražnjenja u

silosima moraju se svrstati u promjenjiva nepomična djelovanja.
(5)P Opterećenja tlakom plina koja se pripisuju pneumatskim sustavima prijenosa moraju se
svrstati u promjenjiva nepomična djelovanja.
(6)P Opterećenja zbog eksplozija prašine moraju se svrstati u izvanredna djelovanja.
2.4 Razredba djelovanja na spremnike tekućina
(1)P Opterećenja na spremnike tekućina moraju se svrstati u promjenjiva nepomična djelovanja,

vidjeti normu EN 1990.
2.5 Razredba prema ocjenjivanju djelovanja
(1) Pri proračunu konstrukcija silosa treba upotrebljavati različite razine strogosti, ovisno o
pouzdanosti konstrukcijskog rješenja i osjetljivosti na različite načine sloma.
stranica 26/113
(2) Proračun silosa treba provesti u skladu sa zahtjevima sljedećih triju razreda djelovanja
upotrijebljenih u ovom dijelu, što kao rezultat ima proračune u biti s jednakim rizikom pri
proračunskom ocjenjivanju i uzimajući u obzir troškove i postupke neophodne za umanjenje rizika
sloma za različite konstrukcije (vidjeti normu EN 1990, točke 2.2(3) i (4)):
- razred djelovanja 1 (AAC 1)
- razred djelovanja 2 (AAC 2)
- razred djelovanja 3 (AAC 3).
(3) Uvijek se smije usvojiti viši razred djelovanja nego što se zahtijeva u točki 2.5(2). Bilo koji dio
postupaka za viši razred djelovanja smije se usvojiti kad god je to prikladno.
(4) Za silose svrstane u razred djelovanja 1 smiju se usvojiti pojednostavnjene odredbe ove norme
za taj razred.
(5) Razred djelovanja za silos treba odrediti prema uvjetima pojedine skladišne jedinice, ne prema
cijeloj bateriji silosa ili skupini silosa koja može biti smještena u dovršenom postrojenju.
NAPOMENA 1: Granice razreda smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Tablica 2.1 prikazuje preporučene
vrijednosti.
Tablica 2.1 – Preporučena razredba silosa prema ocjenjivanju djelovanja
Razred djelovanja Opis

Razred djelovanja 3 Silosi kapaciteta većeg od 10 000 tona
Silosi kapaciteta većeg od 1 000 tona u kojima se pojavljuje bilo koja
od sljedećih proračunskih situacija:
a) ekscentrično pražnjenje s e0/dc > 0,25 (vidjeti sliku 1.1b)
b) zdepasti silosi s ekscentričnošću gornje površine et/dc > 0,25
Razred djelovanja 2 Svi silosi obuhvaćeni ovom normom koji nisu svrstani u koji drugi
razred
Razred djelovanja 1 Silosi kapaciteta manjeg od 100 tona
NAPOMENA 2: Gore napravljeno razlikovanje povezano je s nesigurnošću pri odreñivanju djelovanja s

odgovarajućom točnošću. Pravila za male silose su jednostavna i konzervativna zato što oni imaju
svojstvenu robusnost pa visoki troškovi ispitivanja materijala za uskladištene sipke tvari nisu opravdani.
Posljedice konstrukcijskog sloma i rizik za život i imovinu obuhvaćeni su razredbom ocjenjivanja djelovanja u
normama EN 1992 i EN 1993.
NAPOMENA 3: Odabir razreda djelovanja treba usuglasiti za svaki pojedini projekt.

stranica 27/113
3 Proračunske situacije
3.1 Općenito
(1)P Djelovanja na silose i spremnike tekućina moraju se odrediti upotrebljavajući opći oblik za
svaku odgovarajuću proračunsku situaciju odreñenu u skladu s normom EN 1990.
NAPOMENA: Ovo ne znači da su točke i vrijednosti odreñene za zgrade i mostove u Dodacima A1 i A2

7
norme EN 1990 primjenjive na silose i spremnike tekućina.
(2)P Moraju se razmotriti odabrane proračunske situacije i odrediti kritični slučajevi opterećenja.
Proračunske situacije za silose moraju biti utemeljene na značajkama protoka uskladištene sipke
tvari, kao što je odreñeno u Dodatku C.
(3)P Moraju se odrediti proračunske vrijednosti učinaka djelovanja u kombinaciji, za svaki kritični
slučaj opterećenja.
(4)P Pravila kombiniranja ovise o razmatranoj provjeri i moraju se odrediti u skladu s normom EN
1990.
NAPOMENA: Odgovarajuća pravila kombiniranja dana su u Dodatku A.
(5) Treba razmotriti djelovanja prenesena s konstrukcija u neposrednoj blizini.
(6) Treba razmotriti djelovanja cjevastih okretnih ispusta i vratašca. Posebnu pažnju treba posvetiti
nepričvršćenim ispustima koji mogu preko uskladištene sipke tvari prenositi opterećenja na
konstrukciju silosa.
(7) Po potrebi treba razmotriti sljedeća izvanredna djelovanja i situacije:
- djelovanja eksplozija
- djelovanja udara vozila
- potresna djelovanja
- požarne proračunske situacije.
3.2 Proračunske situacije za uskladištenu sipku tvar u silosima
(1)P Opterećenja silosa zbog uskladištene sipke tvari moraju se razmotriti kada je silos u stanju
napunjenosti.
(2)P Za prikaz proračunskih situacija u graničnim stanjima nosivosti i uporabljivosti moraju se

upotrijebiti rasporedi opterećenja za punjenje i pražnjenje.
(3) Proračun za punjenje i pražnjenje sipkom tvari treba se odnositi na glavne slučajeve
opterećenja koji izazivaju različita granična stanja konstrukcije:
- najveći normalni tlak na vertikalnu stijenku silosa
- najveći vertikalni otpor zbog trenja (tangencijalno naprezanje) na vertikalnu stijenku silosa
- najveći vertikalni tlak na dno silosa
7
Nacionalna bilješka: Netočna formulacija u izvorniku. Tekst se odnosi na Dodatke A1 i A2 u normi EN 1990 pa je to ovdje
ispravljeno.
stranica 28/113
- najveće opterećenja na lijevak silosa.
(4) U svim proračunima opterećenja treba upotrebljavati gornju karakterističnu vrijednost jedinične
obujamske težine γ.
(5) Vrednovanje svakog slučaja opterećenja treba napraviti upotrebljavajući jedan skup dosljednih
vrijednosti svojstava sipke tvari µ, K i φ1 tako da svako granično stanje odgovara jednom
odreñenom stanju uskladištene sipke tvari.
(6) Zbog toga što svaki od ovih slučajeva opterećenja dosegne svoje najškodljivije ekstremne
vrijednosti kada svojstva sipke tvari µ, K i φ1 poprime karakteristične vrijednosti na različitim
granicama svojih statističkih vrijednosti, treba razmotriti različita ekstremna svojstva kako bi se
osigurala primjerena sigurnost proračuna za sva granična stanja. Vrijednost svakog svojstva koje
treba usvojiti za svaki slučaj opterećenja dana je u tablici 3.1.
Tablica 3.1 – Vrijednosti svojstava koje treba upotrebljavati

za ocjenjivanje opterećenja različitih stijenki
Karakteristične vrijednosti koje treba usvojiti

Svrha: Koeficijent trenja Omjer bočnog tlaka Kut unutarnjeg
stijenke µ K trenja φ1
Za vertikalnu stijenku ili plašt valjka
Najveći normalni tlak na vertikalnu
donja gornja donja
stijenku
Najveće tangencijalno naprezanje zbog
gornja gornja donja
trenja na vertikalnu stijenku
Najveće vertikalno opterećenje na
donja donja gornja
lijevak ili dno silosa
Svrha: Koeficijent trenja Omjer tlaka u lijevku Kut unutarnjeg

stijenke µ F trenja φ1
Za stijenku lijevka
Najveći tlakovi na lijevak pri punjenju donja vrijednost za
donja donja
lijevak
Najveći tlakovi na lijevak pri pražnjenju donja vrijednost za
gornja gornja
lijevak
NAPOMENA 1: Treba primijetiti da uvijek vrijedi φwh ≤ φi budući da će doći do unutarnjeg sloma materijala ako klizanje na
dodiru sa stijenkom zahtijeva veće posmično naprezanje nego što unutarnje trenje može izdržati. Ovo znači da, u svim
vrednovanjima, koeficijent trenja stijenke ne treba uzeti veći od tanφi (tj. uvijek vrijedi µ = tanφw ≤ tanφi).
NAPOMENA 2: Normalni tlak na lijevak pn obično je najveći ako je trenje o stijenke lijevka malo jer se tada manje
ukupnog opterećenja prenosi trenjem o stijenke. Treba obratiti pažnju pri odabiru ekstremnog svojstva za trenje o
stijenke lijevka kako bi se osiguralo da su istražene sve posljedice za konstrukciju (tj. o vrsti konstrukcijskog sloma koji
se razmatra ovisi hoće li se odabrati najveća vrijednost trenja ili najveća vrijednost normalnih tlakova).
(7) Bez obzira na gore navedeno, silosi u razredu djelovanja 1 smiju se proračunati za jednu
vrijednost srednjeg koeficijenta trenja stijenke µm, srednji omjer bočnog tlaka Km i srednji kut
unutarnjeg trenja φim uskladištene sipke tvari.
(8) Opći izrazi za proračun opterećenja stijenke silosa dani su u 5. i 6. poglavlju. Njih treba
upotrijebiti kao temelj za proračun sljedećih karakterističnih opterećenja:
- opterećenja na odsječke s vertikalnim stijenkama zbog punjenja (5. poglavlje)
- opterećenja na odsječke s vertikalnim stijenkama zbog pražnjenja (5. poglavlje)
- opterećenja na ravna dna zbog punjenja i pražnjenja (6. poglavlje)
- opterećenja na lijevke zbog punjenja (6. poglavlje)

stranica 29/113
- opterećenja na lijevke zbog pražnjenja (6. poglavlje).
3.3 Proračunske situacije za različite geometrijske razmještaje silosa
(1)P Različiti omjeri dimenzija silosa (vitkosti), geometrijski oblici lijevka i postupci pražnjenja
stvaraju različite proračunske situacije koje se moraju razmotriti.
(2) Kada putanja sipke tvari koja pada u silos uzrokuje ekscentričnu hrpu na nekoj razini (vidjeti
sliku 1.1b), mogu se javiti različite gustoće materijala u različitim dijelovima silosa što izaziva
nesimetrične tlakove. Kako bi se ocijenila veličina tih tlakova, treba upotrijebiti najveću
ekscentričnost putanje sipke tvari ef (vidjeti točke 5.2.1.2 i 5.3.1.2).
(3) Proračun treba uzeti u obzir posljedice načina protoka tijekom pražnjenja, koji se smije opisati
sljedećim kategorijama (vidjeti sliku 3.1):
- masovni protok
- cjevasti protok
- mješoviti protok.
a) masovni protok b) cjevasti protok c) mješoviti protok
Legenda
1 masovni protok
2 dimnjački protok
3 sva sipka tvar u kretanju
4 protok
5 granica protočnog kanala
6 nepomično
7 efektivni prijenos
8 efektivni lijevak
Slika 3.1 – Osnovni načini protoka
stranica 30/113
(4) Kada se pojavi cjevasti protok i kada je on uvijek unutar uskladištene sipke tvari (vidjeti slike
3.2a i b), tlakovi pražnjenja mogu se zanemariti. Zdepasti silosi s koncentričnim gravitacijskim
pražnjenjem i silosi s mehaničkim sustavima za pražnjenje s gornje površine, koji osiguravaju
unutarnji cjevasti protok (vidjeti slike 3.4a i b i 3.5a), ispunjavaju ove uvjete (vidjeti točke 5.1(7) i
5.3.2.1(2) i (4)).
NAPOMENA: Protudinamičke cijevi prikladno oblikovane mogu, takoñer, ispunjavati uvjete za unutarnji
cjevasti protok.
a) paralelni b) konični c) ekscentrični d) ekscentrični

cjevasti protok cjevasti protok paralelni konični cjevasti
cjevasti protok protok
Legenda
1 unutarnji cjevasti protok
2 ekscentrični cjevasti protok
3 protok
5 protočna cijev
6 nepomično
Slika 3.2 – Načini cjevastog protoka
(5) Pri simetričnom masovnom ili mješovitom protoku (vidjeti sliku 3.1) u proračunu treba razmotriti
nesimetrične tlakove koji se smiju razviti (vidjeti točke 5.2.2.2 i 5.3.2.2).
(6) Kada se cjevasti protok ili mješoviti protok pojavljuje djelomično u dodiru sa stijenkom silosa, u
proračunu treba razmotriti posebne odredbe za nesimetrične tlakove koji smiju nastati (vidjeti slike
3.2c i d i slike 3.3b i c) (vidjeti, takoñer, točku 5.2.4).
stranica 31/113
a) koncentrični b) potpuno d) djelomično

mješoviti ekscentrični ekscentrični
protok mješoviti protok mješoviti protok
Legenda
2 područje protoka
4 efektivni prijenos: promjenjiv oko opsega silosa
5 nepomično
6 nepomično
7 efektivni lijevak
Slika 3.3 – Načini mješovitog protoka
(7) Kada silos ima više ispusta, u proračunu treba razmotriti mogućnost da samo jedan ispust ili
bilo koja kombinacija ispusta smije biti istovremeno otvorena kada je silos u stanju napunjenosti.
(8) Kada silos ima više ispusta i kada je radnim planom ureñeno da radi na odreñeni način, taj
način treba razmatrati kao običnu proračunsku situaciju. Druge uvjete otvaranja ispusta treba
razmatrati kao izvanredne proračunske situacije.
NAPOMENA: Gornji izraz „obična proračunska situacija“ odnosi se na osnovnu kombinaciju iz norme EN
8
1990, točka 6.4.3.2. Izraz "izvanredna proračunska situacija" odnosi se na izvanrednu proračunsku situaciju
iz norme EN 1990, točka 6.4.3.3.
(9) Kada je vrlo vitki silos punjen ekscentrično ili kada segregacija u vrlo vitkim silosima uzrokuje
različite gustoće uskladištenog materijala u različitim dijelovima silosa ili kohezivnost u sipkoj tvari,
nesimetričnost rasporeda čestica može izazvati nesimetrični cjevasti ili mješoviti protok (vidjeti sliku
3.4d) s protokom uz stijenku silosa koja može uzrokovati nesimetrične tlakove. U tom slučaju treba
upotrebljavati posebne odredbe koje se zahtijevaju za takav slučaj (vidjeti točku 5.2.4.1(2)).
8
Nacionalna bilješka: U izvorniku piše "accidental load case" što je ovdje ispravljeno u "izvanredna proračunska situacija".
stranica 32/113
a) vrlo zdepasti b) zdepasti c) vitki silos d) vrlo vitki

silos silos silos
Legenda
1 protok
3 nepomično
5 efektivni lijevak
Slika 3.4 – Učinci omjera dimenzija silosa (vitkosti)

pri mješovitom i cjevastom načinu protoka
a) mehaničko b) utiskivanje c) pneumatsko d) lijevak s

pražnjenje s zraka i zračno punjenje proširenim
koncentričnim klizanje prahovima protokom dopušta
tlakovima proizvode uzrokuje gotovo masovni protok
masovni protok ravnu gornju samo u donjem
površinu lijevku
Slika 3.5 – Posebni postupci punjenja i pražnjenja
(10) Kada je silos napunjen prahom koji se dostavlja pneumatski, treba razmotriti dvije
proračunske situacije za stanje napunjenosti. Prva, uskladištena sipka tvar smije oblikovati kut
rasprostiranja kao kod drugih sipkih tvari. Druga, treba razmotriti mogućnost da gornja površina
smije biti horizontalna (vidjeti sliku 3.5c), neovisno o kutu rasprostiranja i ekscentričnosti punjenja.
Ako je takav slučaj, smije se uzeti da su ekscentričnosti povezane s punjenjem ef i et jednake nuli i
da je razina napunjenosti na najvećoj mogućoj vrijednosti.
(11) Kada silos koji sadrži prah ima zračeno dno (vidjeti sliku 3.5b), cijelo dno smije prijeći u tekuće
stanje, uzrokujući efektivni masovni protok, čak i u silosu sa zdepastim geometrijskim oblikom.
Takav silos treba proračunati prema odredbama za vitke silose, neovisno o stvarnoj vitkosti hc/dc.
stranica 33/113
(12) Kada silos koji sadrži prah ima zračeno dno (vidjeti sliku 3.5b), može se dogoditi da je samo
ograničeno područje praha u tekućem stanju, uzrokujući ekscentrični cjevasti protok (vidjeti sliku
3.3b) koji takoñer treba razmotriti. Ekscentričnost nastalog protočnog kanala i vrijednosti eo treba
vrednovati u odnosu na tekuće područje, a ne u odnosu na položaj ispusta.
(13) Vertikalne stijenke silosa s lijevkom s proširenim protokom pri pražnjenju (vidjeti sliku 3.5d)
mogu biti izložene mješovitim uvjetima protoka koji mogu uzrokovati nesimetrične tlakove pri
pražnjenju. Vrednovanje vitkosti silosa ove vrste treba temeljiti na omjeru hb/dc umjesto hc/dc
(vidjeti sliku 1.1a).
(14) Kada silos ima vitkost hc/dc manju od 0,4, treba biti razvrstan kao zdepasti ako ima lijevak pri
svojoj osnovici, a kao vrlo zdepasti ako ima ravno dno.
(15) Ako silos ima lijevak koji nije stožast, piramidalan ili klinast, treba upotrijebiti prikladne metode
proračuna tlakova. Kada lijevak sadrži unutarnje konstrukcije, tlakove na lijevak i unutarnju
konstrukciju treba vrednovati upotrebljavajući prikladnu metodu.
(16) Kada silos ima lijevak u obliku dlijeta (klinasti lijevak ispod kružnog valjka), treba upotrijebiti
prikladnu metodu proračuna tlakova.
NAPOMENA: Izduženi ispusti predstavljaju poseban problem. Kada se upotrebljava okretni cjevasti ispust za
kontrolu pražnjenja sipke tvari iz silosa, njegovo oblikovanje može utjecati na način protoka sipke tvari u
silosu. Ovo može proizvesti masivni protok ili potpuno ekscentrični mješoviti protok, ili potpuno ekscentrični
cjevasti protok u silosu.
3.4 Proračunske situacije za posebne konstrukcijske oblike
(1) U betonskim silosima koji su proračunani za granično stanje uporabljivosti treba ograničiti
raspucavanje kako bi se u bilo kojem trenutku spriječio prodor vode. Pri kontroli pukotina treba se
pridržavati ograničenja širina pukotina iz norme EN 1992 koje odgovaraju okolišu u kojem se silos
nalazi.
(2) Za metalne silose koji su sklopljeni upotrebljavajući vijke ili zakovice, odredbe za nesimetrična
opterećenja (ograničena opterećenja) treba protumačiti tako da se nesimetrična opterećenja smiju
pojaviti bilo gdje na stijenci silosa (vidjeti točku 5.2.1.4(4)).
(3) Za metalne silose koji imaju pravokutno postolje i sadrže unutarnje zatege, za smanjenje
momenata savijanja u stijenkama treba upotrebljavati odredbe iz točke 5.7.
(4) Treba razmotriti učinke zamora u silosima i spremnicima tekućina koji su izloženi prosječno
više od jednom ciklusu opterećenja dnevno. Jedan ciklus opterećenja jednak je jednom potpunom
punjenju i pražnjenju, ili za zračene silose (vidjeti sliku 3.5b) cjelovitom nizu (rotaciji) zračenih
odsječaka. Učinke zamora takoñer treba razmotriti u silosima koji su izloženi vibrirajućim
strojevima.
(5) Predgotovljene silose treba proračunati za djelovanja koja potječu od rukovanja, prijevoza i
montaže.
(6) Gdje su u stijenci napravljena vratašca ili pristupni otvor, tlak koji djeluje na poklopac treba
odrediti kao dvostruku najveću vrijednost lokalnoga proračunskog tlaka na tu stijenku. Ovaj tlak
treba upotrebljavati samo za proračun poklopca otvora i njegove oslonce.
(7) Kada se na krov oslanjaju sklopovi pročistača prašine, centrifugalni pročistači, mehanička
transportna oprema ili drugi slični predmeti, treba ih svrstati u uporabna opterećenja.
(8) Gdje se za punjenje i pražnjenje silosa upotrebljavaju pneumatski transportni sustavi, treba
razmotriti nastale razlike u tlakovima plina.
stranica 34/113
NAPOMENA: Tlakovi su obično < 10 kPa, ali se može primijeniti i značajni vakuum (npr. 40 kPa ≅ 0,4 bar),
obično kada se pojavi greška u proračunu transportnog sustava ili pri radu. Silosi trebaju imati odgovarajuću
zaštitu za takve neočekivane dogañaje ili projektant silosa treba osigurati da se oni ne mogu pojaviti.
(9) Kada vibratori, zračni topovi ili okretna dna čine dio postrojenja silosa, izmjenična opterećenja
koja su prouzročili treba razmotriti s obzirom na granično stanje zamora. Takoñer, treba razmotriti
vibracije prouzročene pneumatskim transportnim sustavom.
(10) Gdje se predlaže prilagodba postojećeg silosa umetanjem obloge stijenke, treba istražiti
posljedice promjene trenja o stijenke na konstrukcijski proračun, uključujući moguće konstrukcijske
posljedice za promjene u načinu protoka sipke tvari.
3.5 Proračunske situacije za uskladištene tekućine u spremnicima tekućina
(1)P Opterećenja spremnika zbog uskladištene tekućine moraju se razmatrati tijekom punjenja i
pražnjenja spremnika i kada je napunjen.
(2) Kada je radna razina tekućine različita od razine kada je spremnik pun, ovaj drugi slučaj treba
razmatrati kao izvanrednu proračunsku situaciju.
3.6 Načela proračuna za eksplozije
(1) Kada se spremnici tekućina ili silosi upotrebljavaju za uskladištenje tekućina ili sipkih tvari koje
su podložne eksploziji, treba ograničiti ili izbjeći moguću štetu odgovarajućim odabirom jedne ili
više mjera u nastavku:
- ugradnja dovoljnih ploština tlačnih odušaka
- ugradnja odgovarajućih sustava za suzbijanje eksplozije
- proračun konstrukcije za odolijevanje tlaku eksplozije.
Neke od sipkih tvari koje su sklone eksploziji dane su u tablici E.1.
NAPOMENA: Savjeti za odreñivanje tlakova eksplozije navedeni su u Dodatku H.
(2) Treba odrediti tlakove koji djeluju na konstrukcije u blizini silosa kao posljedica eksplozije
unutar silosa.
NAPOMENA: U nacionalnom dodatku smiju se dati smjernice o tlakovima koji djeluju na konstrukcije u blizini
silosa, a koji potječu od eksplozije u njemu.
stranica 35/113
4 Svojstva sipkih tvari
4.1 Općenito
(1)P Pri vrednovanju djelovanja na silos, mora se uzeti u obzir:
- raspon svojstava sipke tvari
- promjena uvjeta površinskog trenja
- geometrijski oblik silosa
- metode punjenja i pražnjenja.
(2) Ne treba pretpostaviti da krutost sipke tvari pridonosi dodatnoj stabilnosti stijenke silosa ili da
mijenja opterećenja odreñena u ovoj normi. Treba zanemariti učinke deformiranja stijenke pri
upotrebi na tlakove koji nastaju u uskladištenoj sipkoj tvari, osim ako se može primijeniti
provjerena, prikladna metoda proračuna.
a) stožasti lijevci
b) klinasti lijevci
Legenda
1 polukut β dna lijevka (stupnjeva)
2 koeficijent trenja stijenke lijevka µh
3 rizik od tlaka masovnog protoka u ovom području
4 izvjestan je dimnjački protok
Slika 4.1 – Uvjeti pri kojima se smiju pojaviti tlakovi masovnog protoka
stranica 36/113
(3) Kada je to neophodno, vrstu načina protoka (masovni protok ili dimnjački protok) treba odrediti
iz slike 4.1. Sliku 4.1 ne treba upotrebljavati za funkcionalno oblikovanje silosa kako bi se postigao
masovni način protoka jer je zanemaren utjecaj unutarnjeg kuta trenja.
NAPOMENA: Oblikovanje silosa za zajamčeni masovni protok izvan je područja ove norme (vidjeti točku
1.1.2(5)). U ovu svrhu treba upotrebljavati postupke rukovanja praškastim i rasutim sipkim tvarima.
4.2 Svojstva sipkih tvari
4.2.1 Općenito
(1)P Svojstva uskladištenih sipkih tvari, koja su za proračune opterećenja odreñena parametrima
materijala, moraju se odrediti iz rezultata ispitivanja ili iz drugih odgovarajućih podataka.
(2)P Za ocjenjivanje opterećenja koje se razmatra, vrijednosti dobivene iz rezultata ispitivanja ili iz
drugih podataka moraju se prikladno protumačiti.
(3)P Moraju se uzeti u obzir moguće razlike parametara materijala dobivenih iz rezultata ispitivanja
i onih koji stvarno odreñuju ponašanje uskladištenih sipkih tvari u silosu.
(4)P Pri vrednovanju razlika svojstava sipkih tvari navedenih u stavku (3)P, moraju se razmotriti
sljedeći čimbenici:
- mnogi parametri nisu prave konstante, već ovise o razini naprezanja i načinu deformiranja
- oblik čestice, veličina i granulometrijski sastav mogu imati različite uloge pri ispitivanju i u silosu
- vremenski učinci
- promjene sadržaja vlage
- učinak dinamičkih djelovanja
- krhkost ili duktilnost ispitivane uskladištene sipke tvari
- metoda punjenja silosa i ureñaja za ispitivanje.
(5)P Pri vrednovanju razlika svojstava stijenke s obzirom na trenje, navedenih u stavku (3)P,
moraju se razmotriti sljedeći čimbenici:
- korozija i kemijska reakcija izmeñu čestica, vlage i stijenke
- abrazija i habanje koji smiju ohrapaviti stijenku
- zaglañenost stijenke
- nakupljanje masnih naslaga na stijenci
- utiskivanje čestica sipke tvari u površinu stijenke (obično učinak ohrapavljenja).
(6)P Kada se odreñuju vrijednosti parametara materijala, mora se uzeti u obzir sljedeće:
- objavljene i općepriznate podatke važne za primjenu svake vrste ispitivanja
- vrijednost svakog parametra s obzirom na važne objavljene podatke i opće iskustvo

stranica 37/113
- promjenu parametara važnih za proračun
- rezultate svih velikih terenskih mjerenja za slične silose
- sve korelacije rezultata za više od jedne vrste ispitivanja
- sve znatne promjene svojstava materijala koje se mogu zamisliti tijekom uporabnog vijeka silosa.
(7)P Odabir karakterističnih vrijednosti parametara materijala mora se temeljiti na izvedenim

vrijednostima koje su rezultat laboratorijskih ispitivanja, dopunjenima dobro potvrñenim iskustvom.
(8) Karakteristične vrijednosti parametra materijala treba odabrati kao pažljivu procjenu
odgovarajuće vrijednosti, gornje ili donje karakteristične vrijednosti, ovisno o njezinom utjecaju na
opterećenje koje se vrednuje.
(9) Za odredbe koje se odnose na tumačenja rezultata ispitivanja smije se uputiti na normu EN
1990.
NAPOMENA: Upućuje se takoñer na Dodatak D norme EN 1990.
4.2.2 Ispitivanje i vrednovanje svojstava sipkih tvari
(1)P Pri odreñivanju vrijednosti svojstava sipke tvari u proračunu, moraju se uzeti u obzir moguća
odstupanja zbog promjena u sastavu, metodi proizvodnje, granulaciji, sadržaju vlage, temperaturi,
starosti i električnom naboju koji nastaje zbog rukovanja.
(2) Svojstva sipke tvari treba odrediti upotrebljavajući pojednostavnjeni pristup prikazan u točki
4.2.3 ili ispitivanjem kao što je opisano u točki 4.3.
(3) Za silose u razredu djelovanja 3, svojstva sipkih tvari treba dobiti ispitivanjem kao što je
opisano u točki 4.3.
(4) Za svojstva sipke tvari smiju se uzeti vrijednosti zadane za uskladištene sipke tvari u tablici E.1.
Tablica 4.1 – Odreñivanje površine stijenke
Kategorija Opisni naziv Karakteristični materijali stijenke

D1 Malo trenje svrstano kao hladno oblikovani nehrñajući čelik
„klizavo“ zaglañeni (polirani) nehrñajući čelik
obložena površina namijenjena za malo trenje
zaglañeni (polirani) aluminij
a
polietilen vrlo velike molekularne težine (UHMWPE)
D2 Srednje trenje svrstano glatki mekani ugljični čelik (zavarena ili vijčana konstrukcija)
kao „glatko“ nehrñajući čelik obrañen u valjaonici
galvanizirani ugljični čelik
oksidirani aluminij
obložene površine otporne na koroziju ili abrazivno trošenje
D3 Veliko trenje svrstano beton iz oplate, beton iz čelične oplate ili stari beton
kao „hrapavo“ stari (korodirani) ugljični čelik
čelik otporan na abraziju
keramičke pločice
D4 Nepravilno horizontalno naborane stijenke
profilirani limovi s horizontalnim rebrima
nestandardne stijenke s velikim odstupanjima
NAPOMENA: Opisni nazivi u ovoj tablici dani su s obzirom na trenje, a ne s obzirom na hrapavost, zbog toga što postoji
slaba korelacija izmjerenog trenja izmeñu klizajuće sipke tvari i površine stijenke i izmjerenih hrapavosti.
a
Za ove površine treba pažljivo razmotriti učinak ohrapavljenja zbog utiskivanja čestica u površinu.
stranica 38/113
(5) Pomoću vrijednosti koeficijenta trenja stijenke µ, usvojene u proračunu za danu sipku tvar,
treba uzeti u obzir značajke trenja površine o koju kliže. Razredi površine stijenke, upotrijebljeni u
ovoj normi, odreñeni su u točki 4.2.1 i popisani u tablici 4.1.
(6) Za silose sa stijenkama svrstanima u razred površine stijenke D4, proračunski koeficijent trenja
stijenke treba odrediti kao što je odreñeno u točki D.2.
(7) Referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop treba odrediti iz tablice E.1 ili iz
izraza (4.8).
4.2.3 Pojednostavnjeni pristup
(1) Vrijednosti svojstava dobro poznatih sipkih tvari treba uzeti iz tablice E.1. Vrijednosti u tablici
4.1 odgovaraju gornjoj karakterističnoj vrijednosti jedinične težine γ, ali vrijednosti µm, Km i φim su
srednje vrijednosti.
(2) Kada se sipka tvar koju treba uskladištiti ne može jasno odrediti kao slična nekom od opisa
danih u tablici E.1, treba provesti ispitivanje u skladu s točkom 4.3.
(3) Za odreñivanje karakterističnih vrijednosti µ, K i φi, vrijednosti navedene u tablici za µm, Km i φim
treba pomnožiti i podijeliti s koeficijentima pretvorbe a danima u tablici E.1. Stoga pri proračunu
najvećih opterećenja treba upotrebljavati sljedeće kombinacije:
gornja karakteristična vrijednost K = aK Km (4.1)
donja karakteristična vrijednost K = Km / aK (4.2)
gornja karakteristična vrijednost µ = aµ µm (4.3)
donja karakteristična vrijednost µ = µm / aµ (4.4)
gornja karakteristična vrijednost φi = aφ φim (4.5)
donja karakteristična vrijednost φi = φim / aφ (4.6)
(4) Za silose u razredu djelovanja 2, za proračun se smiju upotrebljavati srednje vrijednosti µm, Km i
φim umjesto raspona vrijednosti povezanih s donjim i gornjim karakterističnim vrijednostima.
4.3 Ispitivanje sipkih tvari
4.3.1 Postupci ispitivanja
(1)P Ispitivanje se mora provesti na reprezentativnim uzorcima sipke tvari. Srednja vrijednost za
svako svojstvo sipke tvari mora se odrediti uzimajući u obzir promjene sekundarnih parametara
kao što su sastav, granulacija, sadržaj vlage, temperatura, starost, električni naboj zbog rukovanja
i metoda proizvodnje.
(2) Srednje vrijednosti dobivene ispitivanjem treba prilagoditi upotrebljavajući izraze (4.1) do (4.6) s
odgovarajućim koeficijentom pretvorbe a za dobivanje karakterističnih vrijednosti.
(3) Svaki koeficijent pretvorbe a treba pažljivo vrednovati, prikladno uzimajući u obzir očekivanu
promjenjivost svojstava sipke tvari tijekom uporabnog vijeka silosa, moguće posljedice segregacije
i učinke netočnosti uzorkovanja.
(4) Kada postoji dovoljno podataka za odreñivanje standardne devijacije svojstva, treba odrediti
odgovarajući koeficijent pretvorbe a kao što je odreñeno u točki C.11.
stranica 39/113
(5) Raspon izmeñu srednjih i karakterističnih vrijednosti prikazan je koeficijentom pretvorbe a.
Kada samo jedan sekundarni parametar pridonosi više od 75 % vrijednosti koeficijenta a tu
vrijednost treba povećati množeći je s 1,10.
NAPOMENA: Gornja je odredba utvrñena kako bi se osiguralo da su vrijednosti koeficijenta a odabrane da

prikažu odgovarajuću vjerojatnost pojave utvrñenih opterećenja.
4.3.2 Jedinična obujamska težina γ
(1) Jediničnu obujamsku težinu γ treba odrediti kao skladišnu gustoću težinu čestica i pri razini
naprezanja koja odgovara položaju u uskladištenoj sipkoj tvari u silosu na mjestu gdje se pojavljuje
najveće vertikalno naprezanje nakon punjenja. Vertikalno naprezanje pvft u silosu smije se ocijeniti
upotrebljavajući izraze (5.3) ili (5.79), prema potrebi, za dubinu na dnu vertikalnog odsječka.
(2) Treba upotrebljavati metodu ispitivanja za mjerenje jedinične obujamske težine γ opisanu u
točki C.6.
(3) Koeficijent pretvorbe za dobivanje karakterističnih vrijednosti iz izmjerene vrijednosti treba

ustanoviti upotrebljavajući postupak dan u točki C.11. Koeficijent pretvorbe aγ ne treba uzeti manji
od aγ = 1,10, osim ako se manja vrijednost može opravdati ispitivanjem ili ocjenjivanjem (vidjeti
točku C.11).
4.3.3 Koeficijent trenja stijenke µ
(1) Ispitivanja za odreñivanje koeficijenta trenja stijenke µ za proračun opterećenja treba provesti
pri skladišnoj gustoći čestica i pri razini naprezanja koje odgovara položaju uskladištene sipke tvari
u silosu na mjestu gdje se pojavljuje najveći ocijenjeni horizontalni tlak punjenja phfb na vertikalnu
stijenku nakon punjenja. Tlak punjenja phfb u podnožju vertikalne stijenke smije se ocijeniti
upotrebljavajući izraze (5.1) ili (5.71), prema potrebi.
(2) Treba upotrebljavati metodu ispitivanja za mjerenje koeficijenta µ opisanu u točki C.7.
(3) Srednju vrijednost koeficijenta trenja stijenke µm i njegovu standardnu devijaciju treba odrediti
ispitivanjima. Kada se može ustanoviti samo srednja vrijednost, standardnu devijaciju treba
ocijeniti upotrebljavajući postupak naveden u točki C.11.
(4) Koeficijent pretvorbe za dobivanje karakteristične vrijednosti iz srednje vrijednosti treba

ustanoviti upotrebljavajući postupak dan u točki C.11. Koeficijent pretvorbe aµ ne treba uzeti manji
od aµ = 1,10, osim ako se manja vrijednost može opravdati ispitivanjem i ocjenjivanjem (vidjeti
točku C.11).
4.3.4 Kut unutarnjeg trenja φi
(1) Kut unutarnjeg trenja φi zbog opterećenja (arkus tangens omjera posmičnog naprezanja i
normalnog naprezanja pri slomu u prvom opterećivanju) treba odrediti pri skladišnoj gustoći čestica
i pri razini naprezanja koja odgovara položaju uskladištene sipke tvari u silosu na mjestu gdje se
javlja najveće vertikalno naprezanje nakon punjenja. Vertikalno naprezanje smije se ocijeniti
upotrebljavajući izraze (5.3) ili (5.79), prema potrebi.
(2) Treba upotrebljavati metodu ispitivanja za mjerenje kuta φi opisanu u točki C.9.
(3) Srednju vrijednost kuta unutarnjeg trenja pri opterećenju φim i njegovu standardnu devijaciju δ
treba odrediti ispitivanjima. Kada se može ustanoviti samo srednja vrijednost, standardnu devijaciju
treba ocijeniti upotrebljavajući postupak naveden u točki C.11.
stranica 40/113
(4) Koeficijent pretvorbe za dobivanje karakteristične vrijednosti iz srednje vrijednosti treba
ustanoviti upotrebljavajući postupak dan u točki C.11. Koeficijent pretvorbe aφ ne treba uzeti manji
od aφ = 1,10, osim ako se manja vrijednost može opravdati ispitivanjem i ocjenjivanjem (vidjeti
točku C.11).
4.3.5 Omjer bočnog tlaka K
(1) Omjer bočnog tlaka K (omjer srednjega horizontalnog i srednjega vertikalnog tlaka) treba
odrediti pri skladišnoj gustoći čestica i pri razini naprezanja koja odgovara položaju uskladištene
sipke tvari u silosu na mjestu gdje se javlja najveće vertikalno naprezanje nakon punjenja.
Vertikalno naprezanje u sipkoj tvari pvf smije se ocijeniti upotrebljavajući izraze (5.3) ili (5.79),
prema potrebi.
(2) Treba upotrebljavati metodu ispitivanja za mjerenje K opisanu u točki C.8.
(3) Srednju vrijednost omjera bočnog tlaka Km i njegove standardne devijacije treba odrediti
ispitivanjima. Kada se može ustanoviti samo srednja vrijednost, standardnu devijaciju treba
ocijeniti upotrebljavajući postupak naveden u točki C.11.
(4) Približna vrijednost za Km smije se zamjenski odrediti iz srednje vrijednosti izmjerenog kuta
unutarnjeg trenja pri opterećenju φim (vidjeti točku 4.3.4):
Km = 1,1 (1 - sinφim) (4.7)
NAPOMENA: Koeficijent 1,1 u izrazu (4.7) se upotrebljava za dobivanje približnog prikaza razlike izmeñu
vrijednosti K (= Ko) mjerene pri uvjetima kada je koeficijent trenja stijenke gotovo nula i vrijednosti K mjerene
kada postoji trenje stijenke (vidjeti točku 4.2.2(5)).
(5) Koeficijent pretvorbe za dobivanje karakteristične vrijednosti iz izmjerene srednje vrijednosti

treba ustanoviti upotrebljavajući postupak dan u točki C.11. Koeficijent pretvorbe aK ne treba uzeti
manji od aK = 1,10, osim ako se manja vrijednost može opravdati ispitivanjem i ocjenjivanjem
(vidjeti točku C.11).
4.3.6 Kohezija c
(1) Kohezija c sipke tvari mijenja se s naprezanjem konsolidacije koje djeluje na sipku tvar.
Koheziju treba odrediti pri skladišnoj gustoći čestica i pri razini naprezanja koja odgovara položaju
uskladištene sipke tvari u silosu na mjestu gdje se javlja najveće vertikalno naprezanje nakon
punjenja. Vertikalno naprezanje u sipkoj tvari pvf smije se ocijeniti upotrebljavajući izraze (5.3) ili
(5.79), prema potrebi.
(2) Treba upotrebljavati metodu ispitivanja za mjerenje c opisanu u točki C.9.
NAPOMENA: Zamjenski, kohezija c smije se procijeniti iz rezultata Jenikeovog ispitivanja posmičnom ćelijom
(norma ASTM D6128). Metoda za odreñivanje kohezije iz rezultata ispitivanja dana je u točki C.9.
4.3.7 Referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop
(1)P Referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop mora se odrediti na temelju
odgovarajućih zapisa ispitivanja.
NAPOMENA 1: Koeficijenti pražnjenja C obuhvaćaju veliki broj pojava koje se dogañaju tijekom pražnjenja
silosa. Simetrično povećanje tlakova relativno je neovisno o uskladištenoj sipkoj tvari, ali nesimetrična
komponenta prilično je ovisna o materijalu. Ovisnost o materijalu nesimetrične komponente prikazana je
referentnim koeficijentom ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop. Ovaj parametar nije lako
izmjeriti pri kontrolnom ispitivanju sipke tvari.
stranica 41/113
NAPOMENA 2: Odgovarajuća metoda laboratorijskog ispitivanja za odreñivanje parametra Cop iz kontrolnog
ispitivanja samo sipke tvari još nije razvijena. Ovaj koeficijent temelji se na eksperimentima pražnjenja silosa
i iskustvu. Primjenjuje se na silose s uobičajenim sustavima punjenja i pražnjenja sagrañenima prema
normiranim inženjerskim dopuštenim odstupanjima.
(2) Vrijednost referentnog koeficijenta ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop za dobro poznate
sipke tvari treba uzeti iz tablice E.1.
(3) Za sipke tvari koje nisu navedene u tablici E.1 referentni koeficijent ograničenog opterećenja
sipkom tvari Cop smije se procijeniti iz koeficijenata promjenjivosti materijala za omjer bočnog tlaka
aK i koeficijenta trenja stijenke aµ:
Cop = 3,5 aµ + 2,5 aK – 6,2 (4.8)
gdje je:
aµ koeficijent promjenjivosti za koeficijent trenja stijenke µ
aK koeficijent promjenjivosti za omjer bočnog tlaka K sipke tvari.
(4) Odgovarajući referentni koeficijenti ograničenog opterećenja sipkom tvari Cop za posebne silose
s odreñenim uskladištenim sipkim tvarima smiju se takoñer izvesti iz ispitivanja u punoj veličini
izvedenih na silosima iste vrste.
stranica 42/113
5 Opterećenja vertikalnih stijenki silosa
5.1 Općenito
(1)P Karakteristične vrijednosti opterećenja punjenja i pražnjenja, koje su propisane ovim

poglavljem za vrste silosa u nastavku, moraju se upotrebljavati za:
- vitke silose
- silosi srednje vitkosti
- zdepaste silose
- vrlo zdepaste silose
- silose koji sadrže sipku tvar s uvedenim zrakom.
(2)P Opterećenja vertikalnih stijenki silosa moraju se vrednovati u skladu s vitkošću silosa (vidjeti
slike 1.1a i 5.1) koja je odreñena prema sljedećim razredima:
- vitki silosi, gdje je 2,0 ≤ hc/dc (osim za slučaj iz točke 3.3)
- silosi srednje vitkosti, gdje je 1,0 < hc/dc < 2,0 (osim za slučaj iz točke 3.3)
- zdepasti silosi, gdje je 0,4 < hc/dc ≤ 1,0 (osim za slučaj iz točke 3.3)
- vrlo zdepasti silosi s ravnim dnom, gdje je hc/dc ≤ 0,4.
(3) Silos sa zračenim dnom treba svrstati u vitke silose, neovisno o njegovoj vitkosti hc/dc.
(4)P Opterećenje vertikalnih stijenki sastoji se od nepomičnog opterećenja, koje se naziva

simetrično opterećenje, i slobodnog opterećenja, koje se naziva ograničeno opterećenje, i koja se
moraju uzeti da djeluju istovremeno.
(5) Detaljna pravila za proračun opterećenja punjenja i opterećenja pražnjenja dana su za svaku
vitkost silosa u točkama 5.2, 5.3 i 5.4.
(6) Treba razmotriti dodatne slučajeve opterećenja za silose s posebnim uvjetima kao u nastavku:
- kada zrak smije biti uveden u sipku tvar i može je učiniti potpuno ili djelomično tekućom, vidjeti
točku 5.5
- kada se smiju razviti toplinske razlike izmeñu uskladištene sipke tvari i konstrukcije silosa, vidjeti
točku 5.5
- kada silos ima pravokutni tlocrt, vidjeti točku 5.7.
(7)P Kada se pojavljuju velike ekscentričnosti punjenja ili pražnjenja, odreñuju se posebni različiti
slučajevi opterećenja. Ne smije se uzeti da oni djeluju istovremeno sa simetričnim i ograničenim
opterećenjima, ali svaki mora predstavljati odvojeni i jasan slučaj opterećenja.
(8) Kada se može jamčiti unutarnji cjevasti protok (vidjeti točku 3.3(3)), proračun se smije temeljiti
samo na opterećenjima punjenja, uključujući ograničeno opterećenje punjenja, gdje je primjereno.
stranica 43/113
5.2 Vitki silosi
5.2.1.1 Simetrično opterećenje punjenja
(1) Simetrično opterećenje punjenja (vidjeti sliku 5.1) treba proračunati upotrebljavajući izraze (5.1)
do (5.6).
Legenda
2 tlakovi u vertikalnom odsječku
Slika 5.1 – Tlakovi simetričnog punjenja u odsječku s vertikalnom stijenkom
(2) Vrijednosti horizontalnog tlaka phf, tangencijalnog naprezanja zbog trenja pwf i vertikalnog tlaka
pvf na nekoj dubini nakon punjenja i tijekom skladištenja treba odrediti kao:
phf(z) = pho YJ(z) (5.1)
pwf(z) = µ pho YJ(z) (5.2)
pho
pvf ( z ) = YJ ( z ) (5.3)
K
u kojima je:
pho = γ K zo (5.4)
1 A
zo = (5.5)
KµU
−z
YJ ( z ) = 1 − e zo
(5.6)
gdje je:
γ karakteristična vrijednost jedinične težine
µ karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke za klizanje sipke tvari na vertikalnoj

stijenci
stranica 44/113
z dubina ispod istovrijedne površine sipke tvari
A ploština horizontalnog poprečnog presjeka silosa
U unutarnji opseg horizontalnog poprečnog presjeka silosa.
(3) Rezultantu karakteristične vrijednosti vertikalne sile (tlačne) nzSk u stijenci po jedinici duljine
opsega, na nekoj dubini z nakon punjenja, treba odrediti kao:
z
n zSk = ∫ p wf (z )dz = µ pho [z − zoYJ (z )] (5.7)
0
NAPOMENA: Rezultanta naprezanja odreñena izrazom (5.7) je karakteristična vrijednost. Zahtijeva se

pažnja pri upotrebi ovog rezultata kako bi se osiguralo da se ne ispusti odgovarajući parcijalni koeficijent za
djelovanja jer je ovaj izraz rezultat konstrukcijskog proračuna (upotrebljavajući membransku teoriju ljuski).
Izraz je ovdje uključen kako bi se pomoglo projektantima u primjeni izraza (5.2). Takoñer, treba primijetiti da
ostala opterećenja (npr. ograničeno opterećenje) smiju izazvati dodatne vertikalne sile u stijenci.
(4) Za odreñivanje karakterističnih vrijednosti zahtijevanih svojstava sipke tvari (jedinična težina γ,
trenje stijenke µ i omjer bočnog tlaka K), treba upotrebljavati metode dane u točkama 4.2 i 4.3.
a) kružni silos tankih stijenki b) ostali kružni silosi
Legenda
1 za zavarene silose u razredu djelovanja 2: manja vrijednost od zo i hc/2
1 za ostale silose tankih stijenki u razredima djelovanja 2 i 3: bilo gdje
2 bilo gdje
Slika 5.2 – Kružni silosi: vertikalni presjek i tlocrt ograničenog opterećenja pri punjenju
5.2.1.2 Ograničeno opterećenje pri punjenju: općeniti zahtjevi
(1)P Za prikaz izvanrednih nesimetričnosti opterećenja koja su povezana s ekscentričnostima i

nesavršenostima procesa punjenja, mora se upotrebljavati ograničeno opterećenje punjenja ili
odgovarajuća zamjena.
(2) Za silose u razredu djelovanja 1, ograničeno opterećenje pri punjenju smije se zanemariti.
(3) Za silose koji se upotrebljavaju za skladištenje prahova koji postaju zračeni tijekom procesa
punjenja, ograničeno opterećenje punjenja smije se zanemariti.
stranica 45/113
(4) Veličinu ograničenog tlaka punjenja ppf koji djeluje prema van treba odrediti iz najveće
ekscentričnosti hrpe na vrhu kroz cijeli proces punjenja, koja je prikazana kao ef na slici 1.1b.
(5) Referentnu vrijednost ograničenog tlaka punjenja ppf treba uzeti kao:
ppf = Cpf phf (5.8)
pri čemu je:
[ ](
Cpf = 0,21Cop 1 + 2E 2 1 − e (−1,5[(hc / dc )−1]) ) (5.9)
ef
E =2 (5.10)
dc
ali ako izraz (5.9) daje negativan rezultat, umjesto toga za Cpf treba uzeti:
Cpf = 0 (5.11)
gdje je:
ef najveća ekscentričnost hrpe na površini pri punjenju (vidjeti sliku 1.1b)
phf lokalna vrijednost horizontalni tlaka punjenja (vidjeti izraz (5.1)) na visini na kojoj je
naneseno ograničeno opterećenje
Cop referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari (vidjeti tablicu E.1).
(6) Visinu područja na koje djeluje ograničeno opterećenje (vidjeti sliku 5.2) treba uzeti kao:
s = π dc / 16 ≅ 0,2 dc (5.12)
(7) Ograničeno opterećenje sastoji se samo od rasporeñenih normalnih tlakova. U proračunu ne

treba razmatrati promjene tangencijalnog naprezanja zbog trenja koje su povezane s
promijenjenim normalnim tlakom.
(8) Oblik ograničenog tlaka punjenja ovisi o obliku konstrukcije silosa. Prepoznati su sljedeći
konstrukcijski oblici pa ograničene tlakove treba odrediti upotrebljavajući stavke navedene u
nastavku:
- za kružne silose debelih stijenki, vidjeti točku 5.2.1.3 (betonski silosi)
- za kružne silose tankih stijenki, vidjeti točku 5.2.1.4 (metalni silosi)
- za silose koji nisu kružni, vidjeti točku 5.2.1.5.
5.2.1.3 Ograničeno opterećenje punjenja: kružni silosi debelih stijenki
(1) Za kružne silose debelih stijenki, referentnu vrijednost ograničenog tlaka punjenja ppf treba
uzeti da djeluje prema van na dva nasuprotna kvadratna područja sa stranicama duljine s koja je
dana izrazom (5.12) (horizontalna udaljenost s mjeri se na zakrivljenoj površini, gdje je to
primjereno) (vidjeti sliku 5.2b).
(2) Dodatno, osim ograničenog tlaka ppf koji djeluje prema van, ostatak opsega silosa na istoj visini
stijenke (vidjeti sliku 5.2b) treba izložiti ograničenom tlaku ppfi koji djeluje prema unutra i dan je
izrazom:
stranica 46/113
ppfi = ppf / 7 (5.13)
gdje je:
ppf referentna veličina ograničenog tlaka punjenja koji djeluje prema van (vidjeti izraz (5.8).
NAPOMENA: Vrijednost i prostiranje tlaka ppfi koji djeluje prema unutra odabrani su tako da srednji tlak na toj
razini ostaje nepromijenjen ograničenim opterećenjem.
(3) Za ograničeno opterećenje punjenja treba smatrati da djeluje na bilo koji dio stijenke silosa, ali
ovo se smije tumačiti onako kako je opisano u točki 5.2.1.3(4).
(4) Za kružne silose debelih stijenki svrstane u razred djelovanja 2 smije se upotrebljavati
pojednostavnjeni pristup. Za najnepovoljniji raspored opterećenja smije se uzeti onaj koji se
ustanovi nanošenjem ograničenog opterećenja na sredinu visine silosa i upotrebljavajući rezultate
za utvrñivanje približnih vrijednosti rezultanata naprezanja po cijeloj stijenci. Postotak povećanja
rezultanata membranskog naprezanja u stijenci smije se upotrebljavati za razmjernu promjenu svih
rezultanata membranskog naprezanja u vertikalnoj stijenci. Proračunane rezultante naprezanja
zbog savijanja na bilo kojoj razini smiju se ustanoviti razmjernom promjenom vrijednosti na razini
ograničenog opterećenja u skladu s omjerom tlaka punjenja na toj razini i tlaka punjenja na razini
5.2.1.4 Ograničeno opterećenje punjenja: kružni silosi tankih stijenki
(1) Za kružne silose tankih stijenki (dc/t > 200) svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, ograničeni tlak
punjenja treba uzeti da djeluje na području visine s, danoj izrazom (5.12), i da se prostire od
najvećeg tlaka koji djeluje prema van ppf na jednoj strani do tlaka ppf koji djeluje prema unutra na
drugoj strani (vidjeti sliku 5.2a). Promjenu po opsegu treba uzeti kao:
ppfs = ppf cosθ (5.14)
gdje je:
ppf ograničeni tlak koji djeluje prema van (vidjeti izraz (5.8))
θ polarna koordinata (vidjeti sliku 5.2a).
(2) Ukupnu horizontalnu silu Fpf zbog ograničenog opterećenja punjenja na kružni silos tankih
stijenki treba odrediti kao:
π
Fpf = s d c ppf (5.15)
2
(3) Za zavarene silose svrstane u razred djelovanja 2, smije se uzeti da ograničeno opterećenje
djeluje na dubini zp ispod istovrijedne površine, gdje je zp manja vrijednost od:
zp = zo i zp = 0,5 hc (5.16)
gdje je:
hc visina odsječka s vertikalnom stijenkom (vidjeti sliku 1.1a).
(4) Za silose s vijčanim spojevima i spojevima sa zakovicama svrstane u razred djelovanja 2,

ograničeno opterećenje treba razmatrati kao da djeluje na bilo kojoj dubini, ali se normalni tlak na
bilo kojoj razini smije uzeti kao linearno promjenjiv po cijeloj visini silosa.
stranica 47/113
5.2.1.5 Ograničeno opterećenje punjenja: silosi koji nisu kružni
(1) Za silose koji nisu kružni, svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, ograničeno opterećenje punjenja,
koje predstavlja nesimetrična opterećenja, smije se prikazati povećanjem simetričnog tlaka kao što
je odreñeno u stavcima (2) i (3).
(2) Ograničeni tlak koji djeluje prema van treba uzeti da djeluje na horizontalni trak stijenke silosa
na bilo kojoj razini, na području visine s (vidjeti sliku 5.3a) dane izrazom (5.12).
(3) Veličinu povećanja jednolikoga simetričnog tlaka na stijenku koja nije kružna ppf,nc treba uzeti
kao:
ppf,nc = 0,36 ppf (5.17)
gdje je
ppf referentni tlak ograničenog opterećenja (izraz (5.8), a odgovarajuću izmjeru dc treba
ustanoviti iz slike 1.1d.
NAPOMENA: Vrijednost i prostiranje jednolikog tlaka ppf,nc odabrani su tako da su momenti savijanja koji
nastaju u pravokutnom silosu bez unutarnjih zatega približno jednaki onima koji bi nastali zbog ograničenog
opterećenja tlakom ppf smještenim u središtu stijenke.
a) ograničeni tlakovi punjenja b) ograničeni tlakovi pražnjenja
Legenda
1 bilo gdje
Slika 5.3 – Silosi koji nisu kružni: vertikalni presjek i tlocrt ograničenih opterećenja
5.2.2.1 Simetrično opterećenje pražnjenja
(1)P Za prikaz mogućih prolaznih povećanja tlaka koja se pojavljuju na stijenkama silosa tijekom
procesa pražnjenja, mora se upotrebljavati simetrično povećanje opterećenja pražnjenja.
(2) Za silose svrstane u sve razrede djelovanja, simetrične tlakove pražnjenja phe i pwe treba
odrediti kao:
phe = Ch phf (5.18)

stranica 48/113
pwe = Cw pwf (5.19)
gdje je:
Ch koeficijent pražnjenja za horizontalni tlak
Cw koeficijent pražnjenja za tangencijalno naprezanje na stijenku zbog pražnjenja.
Koeficijente pražnjenja Ch i Cw treba odrediti prema izrazima (5.20) do (5.24), prema potrebi.
(3) Za silose u svim razredima djelovanja koji su neopterećeni s vrha (nema protoka unutar
uskladištene sipke tvari), za vrijednosti Ch i Cw smije se uzeti:
Ch = Cw = 1,0 (5.20)
(4) Za vitke silose svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, koeficijente pražnjenja treba uzeti kao:
Ch = Co = 1,15 (5.21)
Cw = 1,10 (5.22)
gdje je:
Co koeficijent pražnjenja za sve sipke tvari (Co = 1,15).
(5) Za vitke silose svrstane u razred djelovanja 1 gdje su se za proračun upotrebljavale srednje
vrijednosti materijalnih svojstava K i µ, koeficijente pražnjenja treba uzeti kao:
Ch = 1,15 + 1,5 (1 + 0,4 e/dc) Cop (5.23)
Cw = 1,4 (1 + 0,4 e/dc) (5.24)
e = max (ef, eo) (5.25)
gdje je:
ef najveća ekscentričnost hrpe na površini tijekom punjenja
eo ekscentričnost osi ispusta
opsega, na bilo kojoj dubini z tijekom pražnjenja, treba odrediti kao:
z
n zSk = ∫ p we dz = C w µ pho [z − zoYJ (z )] (5.26)
0

ostala opterećenja (npr. ograničeno opterećenje) smiju izazvati dodatne vertikalne sile u stijenci.
5.2.2.2 Ograničeno opterećenje pražnjenja: opći zahtjevi

stranica 49/113
(1)P Za prikaz izvanrednih nesimetričnosti opterećenja tijekom pražnjenja, kao i ekscentričnosti
uvoda i ispusta (vidjeti sliku 1.1b), mora se upotrebljavati ograničeno opterećenje pražnjenja.
(2) Za silose svrstane u razred djelovanja 1, ograničeno opterećenje pražnjenja smije se

zanemariti.
(3) Za silose svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, za ocjenjivanje opterećenja pražnjenja treba

upotrijebiti metodu iz ovog poglavlja.
(4) Za kružne silose svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, gdje vrijedi bilo koji uvjet naveden u
nastavku, postupak za velike ekscentričnosti pražnjenja u vitkim silosima (vidjeti točku 5.2.4) treba
upotrebljavati kao odvojeni slučaj opterećenja (vidjeti točku 5.1(5)) uz metodu danu u ovom
poglavlju:
- ekscentričnost ispusta eo premašuje kritičnu vrijednost eo,cr = 0,25 dc (vidjeti sliku 3.3c)
- najveća ekscentričnost punjenja ef premašuje kritičnu vrijednost ef,cr = 0,25 dc, a vitkost silosa je
veća od granične vrijednosti (hc/dc)lim = 4,0 (vidjeti sliku 3.4d).
(5) Referentnu vrijednost ograničenog tlaka pražnjenja ppe koji djeluje prema van treba odrediti
kao:
ppe = Cpe phe (5.27)
pri čemu je:
za hc / dc > 1,2 koeficijent Cpe dan je izrazom (5.28)
[ ](
Cpe = 0,42 Cop 1 + 2E 2 1 − e −1,5[(hc / dc )−1] ) (5.28)
za hc / dc ≤ 1,2 koeficijent Cpe dan je najvećom vrijednošću dobivenom izrazima (5.28), (5.29) i
(5.30)
Cpe = 0,272Cop {(hc / d c ) − 1 + E } (5.29)
Cpe = 0 (5.30)
pri čemu je:
E = 2 e /dc (5.31)
e = max (ef, eo) (5.32)
gdje je:
phe lokalna vrijednost tlaka pražnjenja na visini nanošenja ograničenog opterećenja (izraz
(5.18))
stranica 50/113
(6) Ograničeno opterećenje pražnjenja sastoji se samo od rasporeñenih normalnih tlakova. U
proračunu ne treba razmatrati promjene tangencijalnog naprezanja zbog trenja koje su povezane s
promijenjenim normalnim tlakom.
(7) Oblik ograničenog tlaka pražnjenja ovisi o obliku konstrukcije silosa. Prepoznati su sljedeći
konstrukcijski oblici pa ograničene tlakove treba odrediti upotrebljavajući stavke navedene u
nastavku:
- za kružne silose debelih stijenki, vidjeti točku 5.2.2.3 (betonski silosi)
- za kružne silose tankih stijenki, vidjeti točku 5.2.2.4 (metalni silosi)
- za silose koji nisu kružni, vidjeti točku 5.2.2.5.
5.2.2.3 Ograničeno opterećenje pražnjenja: kružni silosi debelih stijenki
(1) Za kružne silose debelih stijenki, ograničeni tlak ppe treba uzeti da djeluje prema van na dva
nasuprotna kvadratna područja sa stranicama duljine s (vidjeti sliku 5.4b) koja je dana izrazom
(5.12) (horizontalna udaljenost s mjeri se na zakrivljenoj površini, gdje je primjereno).
(2) Osim ograničenom tlaku ppe koji djeluje prema van, ostatak opsega silosa na istoj visini stijenke
(vidjeti sliku 5.4b) treba izložiti ograničenom tlaku pražnjenja ppei koji djeluje prema unutra i dan je
izrazom:
ppei = ppe / 7 (5.33)
gdje je:
ppe ograničeni tlak koji djeluje prema van (vidjeti izraz (5.27).
NAPOMENA: Vrijednost i prostiranje tlaka ppei koji djeluje prema unutra odabrani su tako da srednji tlak na
toj razini zbog ograničenog opterećenja ostaje nepromijenjen.
a) kružni silos tankih stijenki b) ostali kružni silosi
Legenda
1 za zavarene silose u razredu djelovanja 2: manja vrijednost od zo i hc/2
1 za ostale silose tankih stijenki u razredima djelovanja 2 i 3: bilo gdje
2 bilo gdje
Slika 5.4 – Kružni silosi: vertikalni presjek i tlocrt ograničenog opterećenja pražnjenja
stranica 51/113
(3) Za ograničeno opterećenje pražnjenja treba smatrati da djeluje na bilo koji dio stijenke silosa,
ali ovo se smije tumačiti onako kako je opisano u točki 5.2.2.3(4).
(4) Za silose debelih stijenki svrstane u razred djelovanja 2, smije se upotrebljavati

pojednostavnjeni pristup. Za najnepovoljniji raspored opterećenja smije se uzeti onaj koji se
ustanovi nanošenjem ograničenog opterećenja na sredinu visine silosa i upotrebljavajući rezultate
za utvrñivanje približnih vrijednosti rezultanata naprezanja po cijeloj stijenci. Postotak povećanja
rezultanata membranskog naprezanja u stijenci smije se upotrebljavati za razmjernu promjenu svih
rezultanata membranskog naprezanja u vertikalnoj stijenci. Proračunane rezultante naprezanja
zbog savijanja na nekoj razini smiju se ustanoviti razmjernom promjenom vrijednosti na razini
ograničenog opterećenja u skladu s omjerom tlaka punjenja na toj razini i tlaka punjenja na razini
5.2.2.4 Ograničeno opterećenje pražnjenja: kružni silosi tankih stijenki
(1) Za kružne silose tankih stijenki svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, ograničeni tlak pražnjenja
treba uzeti da djeluje na području visine s, dane izrazom (5.12), ali se prostire od najvećeg tlaka
koji djeluje prema van ppe na jednoj strani do tlaka ppe koji djeluje prema unutra na drugoj strani
(vidjeti sliku 5.4a). Promjenu po opsegu treba uzeti kao:
ppes = ppe cosθ (5.34)
gdje je:
ppe ograničeni tlak koji djeluje prema van (izraz (5.27))
θ polarna koordinata (vidjeti sliku 5.4a).
(2) Ukupnu horizontalnu silu Fpe zbog ograničenog opterećenja pražnjenja na kružni silos tankih
stijenki treba odrediti kao:
π
Fpe = s d c ppe (5.35)
2
(3) Za zavarene silose svrstane u razred djelovanja 2 smije se uzeti da ograničeno opterećenje
pražnjenja djeluje na dubini zp ispod istovrijedne površine, gdje je zp manja vrijednost od:
zp = zo i zp = 0,5 hc (5.36)
gdje je:
hc visina odsječka s vertikalnom stijenkom (vidjeti sliku 1.1a).
(4) Za silose s vijčanim spojevima i spojevima sa zakovicama svrstane u razred djelovanja 2,

ograničeno opterećenje pražnjenja treba razmatrati kao da djeluje na bilo kojoj dubini, ali se
normalni tlak na bilo kojoj razini smije uzeti kao linearno promjenjiv po cijeloj visini silosa (smiju se
zamjenski upotrebljavati postupci iz točke 5.2.3).
5.2.2.5 Ograničeno opterećenje pražnjenja: silosi koji nisu kružni
(1) Za silose koji nisu kružni svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, ograničeno opterećenje
pražnjenja, koje predstavlja nesimetrična opterećenja, smije se prikazati povećanjem simetričnog
tlaka kao što je odreñeno u stavcima (2) i (3).
(2) Ograničeni tlak koji djeluje prema van treba uzeti da djeluje na horizontalni trak stijenke silosa
na bilo kojoj razini, na području visine s (vidjeti sliku 5.3b) dane izrazom (5.12).
stranica 52/113
(3) Veličinu povećanja jednolikog simetričnog tlaka na stijenku koja nije kružna ppe,nc treba uzeti
kao:
ppe,nc = 0,36 ppe (5.37)
gdje je:
ppe referentni tlak ograničenog opterećenja pražnjenja (vidjeti izraz (5.27)).
NAPOMENA: Vrijednost i prostiranje jednolikog tlaka ppe,nc odabrani su tako da su momenti savijanja koji
nastaju u pravokutnom silosu bez unutarnjih zatega približno jednaki onima koji bi nastali zbog ograničenog
opterećenja smještenog u središtu stijenke.
5.2.3 Zamjensko povećanje jednolikog tlaka za ograničena opterećenja punjenja i

pražnjenja
(1) Za silose svrstane u razrede djelovanja 2, linearno povećanje simetričnog opterećenja smije
zamijeniti metodu ograničenog opterećenja iz točaka 5.2.1 i 5.2.2 kako bi se obuhvatile
nesimetričnosti u postupcima punjenja i pražnjenja.
(2) Linearna povećanja za silose koji nisu kružni odreñena su u točkama 5.2.1.5 i 5.2.2.5.
(3) Za kružne silose smiju se upotrebljavati postupci u nastavku samo ako su vrh i osnovica
vertikalne stijenke upeti s odgovarajućim ukrutama kako bi zadržali svoj horizontalni oblik (kružni
silos mora ostati kružni na vrhu i pri dnu pomoću konstrukcijski povezanog krova ili prstenaste
ukrute).
(4) Za kružne silose debelih stijenki, ukupne simetrične horizontalne tlakove punjenja (phf,u) i
pražnjenja (phe,u) treba odrediti kao:
phf,u = phf (1 + ζ Cpf) (5.38)
phe,u = phe (1 + ζ Cpe) (5.39)
pri čemu je:
ζ = 0,5 + 0,01 (dc/t) (5.40)
uz ζ ≥ 1,0 (5.41)
gdje je:
phf horizontalni simetrični tlak punjenja (vidjeti izraz (5.1))
phe horizontalni simetrični tlak pražnjenja (vidjeti izraz (5.18))
Cpf koeficijent ograničenog opterećenja punjenja (vidjeti izraz (5.9))
Cpe koeficijent ograničenog opterećenja pražnjenja (vidjeti izraz (5.28)).
(5) Za kružne silose tankih stijenki, ukupne simetrične tlakove punjenja phf,u i pražnjenja phe,u i
ukupno tangencijalno naprezanje zbog trenja pri punjenju pwf,u i pražnjenju pwe,u treba odrediti kao:
phf,u = phf (1 + 0,5 Cpf) (5.42)
pwf,u = pwf (1 + Cpf) (5.43)

stranica 53/113
phe,u = phe (1 + 0,5 Cpe) (5.44)
pwe,u = pwe (1 + Cpe) (5.45)
gdje je:
pwf tangencijalno naprezanje na površini stijenke zbog trenja pri punjenju (vidjeti izraz (5.2))
pwe tangencijalno naprezanje na površini stijenke zbog trenja pri pražnjenju (vidjeti izraz (5.19))
a parametri phf, phe, Cpf i Cpe proračunani su kao što je navedeno u stavku (3).
5.2.4 Opterećenja pražnjenja za kružne silose s velikim ekscentričnostima ispusta
5.2.4.1 Općenito
(1) Kada ekscentričnost ispusta eo premašuje kritičnu vrijednost eo,cr = 0,25 dc i silos je svrstan u
razred djelovanja 2 ili 3, za odreñivanje raspodjele tlaka tijekom ekscentričnog pražnjenja u
cjevastom protočnom kanalu iznad ispusta (vidjeti sliku 5.5a) treba upotrebljavati postupke
navedene u nastavku.
(2) Kada najveća ekscentričnost punjenja ef premašuje kritičnu vrijednost ef,cr = 0,25 dc i vitkost
silosa premašuje hc/dc = 4,0 te je silos svrstan u razred djelovanja 2 ili 3, treba takoñer
upotrebljavati postupke navedene u nastavku za odreñivanje raspodjele tlaka koji se smije pojaviti
kao posljedica stvaranja ekscentričnoga cjevastog protočnog kanala (vidjeti slike 3.4d i 5.5a).
(3) Kada su primjenjivi (vidjeti stavke (1) i (2)), postupke iz točaka 5.2.4.2 i 5.2.4.3 treba
upotrebljavati kao odvojeni neovisni slučaj opterećenja. Ovo je dodatni slučaj opterećenja koji je
odvojen od onih koji su odreñeni tlakovima punjenja i pražnjenja uzetih kao ograničeno
opterećenje iz točaka 5.2.2 i 5.2.3.
(4) Proračun treba provesti upotrebljavajući donju karakterističnu vrijednost µ i gornju

karakterističnu vrijednost za φi za sipku tvar.
(5) Pojednostavnjeni postupak dopušten je za silose svrstane u razred djelovanja 2, kao što je
dano u točki 5.2.4.2. Za silose svrstane u razred djelovanja 3, treba primijeniti postupak dan u točki
5.2.4.3.
5.2.4.2 Metoda za razred djelovanja 2
5.2.4.2.1 Geometrijski oblik protočnog kanala
(1) Zahtijevaju se proračuni samo za jednu veličinu dodira protočnog kanala i stijenke koju treba
odrediti za:
θc = 35° (5.46)
5.2.4.2.2 Tlakovi na stijenke pri ekscentričnom pražnjenju
(1) Tlak na vertikalnu stijenku u području protoka (vidjeti sliku 5.5c) treba uzeti kao:
phce = 0 (5.47)
(2) Tlakove na vertikalnu stijenku na dubini z u području u kojem sipka tvar ostaje nepomična
(vidjeti sliku 5.5c) treba uzeti kao:
phse = phf (5.48)

stranica 54/113
phae = 2 phf (5.49)
i tangencijalno naprezanje zbog trenja na površini stijenke na dubini z kao:
pwse = pwf (5.50)
pwae = 2 pwf (5.51)
gdje je:
phf horizontalni tlak punjenja (vidjeti izraz (5.1))
pwf tangencijalno naprezanje na površini stijenke zbog trenja pri punjenju (vidjeti izraz (5.2)).
NAPOMENA: Ova pojednostavnjena metoda odnosi se na praznu rupu (prazni protočni kanal) i stoga
metoda može nekada biti dosta konzervativna.
(3) Zamjenski se smije upotrebljavati metoda iz točke 5.2.4.3.2.
5.2.4.3 Metoda za razred djelovanja 3
5.2.4.3.1 Geometrijski oblik protočnog kanala
(1)P Geometrijski oblik protočnog kanala i njegov položaj moraju se odabrati kako bi odražavali
geometrijski oblik spremnika, načine pražnjenja i svojstva uskladištene sipke tvari.
(2) Kada način pražnjenja vodi ka protočnom kanalu dobro odreñenog geometrijskog oblika i
položaja, treba usvojiti prikladne parametre za taj protočni kanal.
stranica 55/113
a) vertikalni presjek b) poprečni presjek
Legenda
1 statički tlakovi
2 nepomična sipka tvar
3 lokalni veliki tlak
4 protočni kanal
5 protočni tlak
a) protočni kanal i raspored tlakova
b) geometrijski oblik kanala c) tlakovi
Legenda
1 statički tlakovi
2 nepomična sipka tvar
3 tlakovi na rubu kanala
4 tlakovi protočnog kanala
Slika 5.5 – Protočni kanal pri ekscentričnom pražnjenju i raspodjela tlaka
(3) Kada se geometrijski oblik protočnog kanala ne može izravno utvrditi iz načina pražnjenja i
geometrijskog oblika silosa, proračune treba provesti za ne manje od tri vrijednosti polumjera
protočnog kanala rc kako bi se obuhvatile povremene slučajne promjene veličine protočnog kanala.
Te tri vrijednosti treba uzeti kao:
r c = k1 r (5.52)
r c = k2 r (5.53)
r c = k3 r (5.54)
gdje je:
r polumjer kružnog silosa (= dc/2).
NAPOMENA: Vrijednosti k1, k2 i k3 smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Preporučene vrijednosti su 0,25,
0,40 i 0,6.
stranica 56/113
(4) Ekscentričnost protočnog kanala ec (vidjeti sliku 5.5) treba odrediti kao:
{
ec = r η (1 − G ) + (1 − η ) 1 − G } (5.55)
pri čemu je:
rc
G= (5.56)
r
µ
η= (5.57)
tan φi
gdje je:
µ donja karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke za vertikalnu stijenku
φi gornja karakteristična vrijednost kuta unutarnjeg trenja uskladištene sipke tvari
rc proračunski polumjer protočnog kanala (vidjeti izraze (5.52) do (5.54)).
NAPOMENA 1: Treba primijetiti da je uvijek φw ≤ φi jer će se dogoditi unutarnji slom materijala ako klizanje na
dodiru sa stijenkom zahtijeva veće posmično naprezanje nego što unutarnje trenje može izdržati. Ovo znači
da je u svim vrednovanjima η ≤ 1.
NAPOMENA 2: Ekscentričnost protočnog kanala ec smije se mijenjati, kao što je naznačeno na slici 3.4d, i
ne ovisi samo o ekscentričnosti ispusta eo. Ovaj postupak namijenjen je za prepoznavanje uvjeta koji su blizu
najzahtjevnijima za svaki geometrijski oblik silosa i konstrukcijski raspored. Ekscentričnost protočnog kanala
smije posljedično biti manja od kritične vrijednosti ekscentričnosti ispusta eo,cr i kritične vrijednosti
ekscentričnosti uvoda ef,cr.
NAPOMENA 3: Vrednovanje položaja i polumjera protočnog kanala temelji se na minimiziranju ukupnog

otpora trenja sipke tvari u protočnom kanalu na rubu protočnog kanala, pretpostavljajući da je rub kanala
kružni luk. Smiju se upotrebljavati ostale metode predviñanja dimenzija protočnog kanala.
(5) Osim svih gornjih zahtjeva koji se odnose na pretpostavljeni polumjer protočnog kanala, kada
se upotrebljava lijevak s proširenim protokom (vidjeti sliku 3.5d), za polumjer protočnog kanala rc
treba uzeti polumjer vrha lijevka s proširenim protokom.
(6) Treba ustanoviti kutnu duljinu dodira stijenke i protočnog kanala, omeñenu polarnim
koordinatama θ = ± θc, gdje je:
r 2 + ec2 − rc2
cos θ c = (5.58)
2 r ec
(7) Duljinu luka na dodiru protočnog kanala i stijenke treba odrediti kao:
Uwc = 2 θc r (5.59)
i duljinu luka na dodiru protočnog kanala i nepomične sipke tvari kao:
Usc = 2 rc (π - ψ) (5.60)
pri čemu je:
sin ψ = ( r/rc ) sin θc (5.61)

stranica 57/113
gdje su oba kuta θc i ψ izražena u radijanima.
(8) Ploštinu poprečnog presjeka protočnog kanala treba odrediti kao:
Ac = (π − ψ )rc2 + θ c r 2 − r rc sin(ψ − θ c ) (5.62)
5.2.4.3.2 Tlakovi na stijenku pri ekscentričnom pražnjenju
(1) Tlak na vertikalnu stijenku u području protoka (vidjeti sliku 5.5c) ovisi o udaljenosti z ispod
istovrijedne površine sipke tvari i treba ga odrediti kao:
 −
z

phce = phco  1 − e zoc  (5.63)
 
 
i tangencijalno naprezanje zbog trenja na površini stijenke na razini z kao:
 −
z

pwce = µ phce 
= µ phco 1 − e zoc  (5.64)
 
 
pri čemu je:
phco = γ K zoc (5.65)
1 Ac 
zoc =   (5.66)
K  U wc µ + U sc tan φi 
gdje je:
µ koeficijent trenja stijenke za vertikalnu stijenku
K omjer bočnog tlaka za sipku tvar.
(2) Tlak na dubini z na vertikalnu stijenku udaljenu od protočnog kanala u području gdje sipka tvar
ostaje nepomična (vidjeti sliku 5.5c) treba uzeti kao:
phse = phf (5.67)
i tangencijalno naprezanje zbog trenja na stijenku na dubini z kao
pwse = pwf (5.68)
gdje je:
phf horizontalni tlak punjenja (vidjeti izraz (5.1))
pwf tangencijalno naprezanje zbog trenja na površini stijenke zbog punjenja (vidjeti izraz (5.2)).
(3) Na vertikalnu stijenku u području nepomične sipke tvari neposredno uz područje protoka
djeluje veći tlak phae (vidjeti sliku 5.5c) koji ovisi o dubini z ispod istovrijedne površine sipke tvari.
Tlak na dubini z u nepomičnom području uz protočni kanal treba odrediti kao:
phae = 2 phf – phce (5.69)

stranica 58/113
i tangencijalno naprezanje na površini stijenke na dubini z kao:
pwae = µ phae (5.70)
5.3 Zdepasti silosi i silosi srednje vitkosti
5.3.1.1 Simetrično opterećenje punjenja
(1) Simetrično opterećenje punjenja (vidjeti sliku 5.6) treba proračunati upotrebljavajući izraze
(5.70) do (5.80).
(2) Vrijednosti horizontalnog tlaka phf i tangencijalnog naprezanja na površini stijenke pwf na bilo
kojoj dubini nakon punjenja treba odrediti kao:
phf = pho YR (5.71)
pwf = µ phf (5.72)
pri čemu je:
1A
pho = γ K zo = γ (5.73)
µU
  z − h  n 
 
YR = 1 −  o
 +1 
  z − h   
(5.74)
  o o   
1 A
zo = (5.75)
KµU
 h 
n = −(1 + tan φr ) 1 − o  (5.76)
 zo 
gdje je:
ho vrijednost z na najvišem mjestu dodira sipke tvari i stijenke (vidjeti slike 1.1a i 5.6).
Za simetrično napunjene kružne silose polumjera r, vrijednost ho treba odrediti kao:
r
ho = tan φr (5.77)
3
a za simetrično napunjene pravokutne silose s karakterističnom dimenzijom dc, vrijednost ho treba

odrediti kao:
dc
ho = tan φr (5.78)
4
gdje je:
γ karakteristična vrijednost jedinične težine

stranica 59/113
µ karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke za klizanje sipke tvari uz vertikalnu
stijenku
z dubina ispod istovrijedne površine sipke tvari
A površina poprečnog presjeka silosa
U unutarnji opseg poprečnog presjeka silosa
φr kut rasprostiranja sipke tvari (vidjeti tablicu E.1).
(3) Vrijednost vertikalnog tlaka pvf na bilo kojoj dubini nakon punjenja treba odrediti kao:
pvf = γ zV (5.79)
pri čemu je:
zV = ho −
1 
z −h −
(z + zo − 2ho ) 
n +1
 (5.80)
(n + 1)  o o (zo − ho )n 
Legenda
2 pravilo za vitke silose
3 tlakovi u zdepastom silosu
Slika 5.6 – Tlakovi punjenja u zdepastom silosu i silosu srednje vitkosti
opsega, na bilo kojoj dubini z treba odrediti kao:
z
n zSk = ∫ p wf (z )dz = µ pho (z − z V ) (5.81)
0
gdje je zV dan izrazom (5.80).

ostala opterećenja (npr. ograničeno opterećenje ili nesimetrično punjenje) smiju izazvati dodatne vertikalne
sile u stijenci.
stranica 60/113
5.3.1.2 Ograničeno opterećenje punjenja
(1) Ograničeno opterećenje punjenja treba uzeti da djeluje na bilo koji dio stijenke silosa.
(2) Ograničeno opterećenje sastoji se samo od normalnih tlakova. Pri proračunu ne treba
razmatrati promjene tangencijalnog naprezanja zbog trenja koje su povezane s promijenjenim
normalnim tlakom.
(3) Za zdepaste silose (hc/dc ≤ 1,0) u svim razredima djelovanja ne treba razmatrati ograničeno
opterećenje punjenja (Cpf = 0).
(4) Za silose srednje vitkosti (1,0 < hc/dc < 2,0) svrstane u razred djelovanja 1, smije se zanemariti
ograničeno opterećenje punjenja.
(5) Za silose srednje vitkosti (1,0 < hc/dc < 2,0) svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, treba
upotrebljavati ograničeni tlak punjenja ppf iz točke 5.2.1 za prikaz izvanrednih nesimetričnosti zbog
opterećenja i malih ekscentričnosti punjenja ef (vidjeti sliku 1.1b).
(6) Za zdepaste silose ili silose srednje vitkosti (hc/dc < 2,0) svrstane u razrede djelovanja 2 i 3,
treba upotrijebiti dodatni slučaj opterećenja za velike ekscentričnosti punjenja u zdepastim silosima
kada ekscentričnost punjenja ef premašuje kritičnu vrijednost ef,cr = 0,25 dc (vidjeti točku 5.3.3).
5.3.2.1 Simetrično opterećenje pražnjenja
(1)P Za prikaz mogućih prolaznih povećanja tlaka tijekom postupka pražnjenja mora se
upotrebljavati simetrično povećanje opterećenja pražnjenja.
(2) Za zdepaste silose (hc/dc ≤ 1,0) smije se uzeti da su simetrična opterećenja pražnjenja jednaka
opterećenjima punjenja.
(3) Za silose srednje vitkosti (1,0 < hc/dc < 2,0), simetrične tlakove pražnjenja phe i pwe treba odrediti
kao:
phe = Ch phf (5.82)
pwe = Cw pwf (5.83)
gdje je:
Ch i Cw su koeficijenti pražnjenja u skladu s izrazima (5.84) do (5.89), prema potrebi.
(4) Za silose u svim razredima djelovanja koji su neopterećeni s vrha (nema protoka unutar
uskladištene sipke tvari):
Cw = Ch = 1,0 (5.84)
(5) Za silose srednje vitkosti svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, koeficijente pražnjenja treba uzeti
kao:
Ch = 1,0 + 0,15 CS (5.85)
Cw = 1,0 + 0,1 CS (5.86)
CS = hc/dc – 1,0 (5.87)

stranica 61/113
gdje je:
CS koeficijent prilagodbe vitkosti.
(6) Za silose srednje vitkosti svrstane u razred djelovanja 1 gdje su se za proračun upotrebljavale
srednje vrijednosti svojstava materijala K i µ, koeficijente pražnjenja treba uzeti kao:
Ch = 1,0 + { 0,15 + 1,5 (1 + 0,4 e/dc) Cop} CS (5.88)
Cw = 1,0 + 0,4 (1 + 1,4 e/dc) CS (5.89)
e = max (ef, eo) (5.90)
gdje je:
Cop referentni koeficijent ograničenog opterećenja sipkom tvari (vidjeti tablicu E.1)
CS koeficijent prilagodbe vitkosti (izraz (5.87)).
(7) Rezultantu karakteristične vrijednosti vertikalne sile pražnjenja (tlačne) nzSk u stijenci po jedinici
duljine opsega, na bilo kojoj dubini z, treba odrediti kao:
z
n zSk = ∫ p we (z )dz = C w µ pho [z − z V ] (5.91)
0
uglate zagrade zamijeni okruglim
gdje je zV dan izrazom (5.80).

ostala opterećenja (npr. ograničena opterećenja ili nesimetrično punjenje) smiju izazvati dodatne vertikalne
sile u stijenci.
5.3.2.2 Ograničeno opterećenje pražnjenja
(1) Za prikaz izvanrednih nesimetričnosti opterećenja (vidjeti sliku 1.1b), treba upotrebljavati
ograničeni tlak pražnjenja ppe.
(2) Za odreñivanje oblika, položaja i veličine ograničenog opterećenja, treba upotrebljavati pravila
postavljena u točki 5.2.2.
(3) Za zdepaste silose ili silose srednje vitkosti (hc/dc < 2,0), u svim razredima djelovanja treba
takoñer usvojiti dodatni slučaj opterećenja odreñen u točki 5.3.4 kada ekscentričnost pražnjenja eo
premašuje kritičnu vrijednost eo,cr = 0,25 dc.
(4) Za zdepaste silose (hc/dc ≤ 1,0), u svim razredima djelovanja i s ekscentričnosti pražnjenja eo
manjim od eo,cr = 0,1 dc ne treba razmatrati ograničeno opterećenje pražnjenja (Cpe = 0).
(5) Za zdepaste silose ili silose srednje vitkosti (hc/dc < 2,0) svrstane u razred djelovanja 1, ne
treba razmatrati ograničeno opterećenje pražnjenja (Cpe = 0).
stranica 62/113
(6) Za zdepaste silose (hc/dc ≤ 1,0) svrstane u razred djelovanja 2 i s ekscentričnosti pražnjenja eo
većim od eo,cr = 0,1 dc, treba usvojiti odredbe točke 5.3.2.3.
(7) Za silose srednje vitkosti (1,0 < hc/dc < 2,0) svrstane u razred djelovanja 2, treba usvojiti
odredbe točke 5.3.2.3.
(8) Za zdepaste silose (hc/dc ≤ 1,0) svrstane u razred djelovanja 3 i s ekscentričnosti pražnjenja eo
većim od eo,cr = 0,1 dc, treba usvojiti odredbe točaka 5.2.2.2. do 5.2.2.5, prema potrebi.
(9) Za silose srednje vitkosti (1,0 < hc/dc < 2,0) svrstane u razred djelovanja 3, treba usvojiti
odredbe točaka 5.2.2.2. do 5.2.2.5, prema potrebi.
5.3.2.3 Zamjensko povećanje jednolikog tlaka za punjenje i pražnjenje
(1) Za silose svrstane u razred djelovanja 2, metoda ograničenog opterećenja iz točaka 5.3.1.2 i
5.3.2.2 smije se zamijeniti jednolikim povećanjem simetričnog opterećenja kako bi se obuhvatile
nesimetričnosti pri postupcima punjenja i pražnjenja.
(2) Na ograničena opterećenja dobivena iz točaka 5.3.1.2 i 5.3.2.2, smiju se primijeniti odredbe
točke 5.2.3 upotrebljavajući izraze (5.38) do (5.45), prema potrebi.
5.3.3 Velike ekscentričnosti opterećenja punjenja u zdepastim kružnim silosima i kružnim

(1)P Za silose kružnog tlocrta svrstane u razred djelovanja 3, koji imaju zdepastu ili srednju vitkost
(hc/dc < 2,0) i ekscentričnost hrpe na vrhu pri punjenju et veću od et,cr = 0,25 dc (vidjeti sliku 5.7),
moraju se razmotriti učinci nesimetričnosti normalnih tlakova koji izazivaju vertikalne sile u
stijenkama silosa.
(2) Kada se provode ručni proračuni, zahtjevi iz točke 5.3.3(1)P smiju se ispuniti dodavanjem
vertikalnih sila na stijenku nzSk odreñenih izrazom (5.92) onima koje su dobivene vrednovanjem
simetričnog punjenja za razinu punjenja koja odgovara punjenju simetričnome na najvišu točku
dodira sa stijenkom (vidjeti točku 5.3.1.1).
(3) Učinak nesimetričnih tlakova smije se uzeti u obzir povećanjem vertikalne sile u stijenci na
položaju po opsegu gdje je visina punjenja najveća.
NAPOMENA: Povećanje vertikalne sile u stijenci potječe od globalnog djelovanja savijanja silosa kada nema
normalnih naprezanja na suprotnoj stijenci. Povećanje vertikalne sile je stoga izravno moguće dodati silama
koje nastaju zbog trenja, a odreñene su za prije navedene slučajeve simetričnog opterećenja.
(4) Proračun treba provesti upotrebljavajući gornje karakteristične vrijednosti svojstava sipke tvari
K i µ.
stranica 63/113
Legenda
1 najviše mjesto dodira stijenke i sipke tvari
Slika 5.7 – Tlakovi punjenja u ekscentrično punjenom zdepastom i srednje vitkom silosu
(5) Karakterističnu vrijednost rezultante dodatne vertikalne sile (tlačne) u stijenci nzSk(zs) po jedinici
duljine opsega, na bilo kojoj dubini zs ispod najviše točke dodira sa stijenkom treba odrediti kao:
e 
(
n zSk = 0,04 pho zs tan φr  t  6 + 7Z − Z 2 ) (5.92)
 r 
pri čemu je:
γ A γr
pho = = (5.93)
µ U 2µ
zs
Z= (5.94)
B
r
B= − ho (5.95)
2µK
[
ho = r tan φr 1 − (et / r ) / 3
2
] (5.96)
gdje je:
zs dubina ispod najviše točke dodira sipke tvari sa stijenkom
φr kut rasprostiranja sipke tvari
r polumjer kružne stijenke silosa
et radijalna ekscentričnost hrpe na vrhu pri punjenju (vidjeti slike 1.1b i 5.7).
NAPOMENA: Rezultanta naprezanja odreñena u izrazu (5.92) je karakteristična vrijednost. Zahtijeva se

(6) Silu po jedinici opsega odreñenu u izrazu (5.92) treba dodati sili koja je nastala zbog trenja o
stijenke koja se smije uzeti prema izrazu (5.81).
5.3.4 Velike ekscentričnosti opterećenja pražnjenja u zdepastim kružnim silosima i

kružnim silosima srednje vitkosti
(1) Kada ekscentričnost pražnjenja eo premašuje kritičnu vrijednost eo,cr = 0,25 dc u zdepastim i
srednje vitkim silosima (hc/dc < 2,0) svrstanima u razrede djelovanja 2 i 3, treba upotrebljavati
postupak za velike ekscentričnosti pražnjenja u vitkim silosima (točka 5.2.4) kao dodatni slučaj
opterećenja odvojen od postupka za simetrično i ograničeno opterećenje danog u točki 5.3.2.
5.4 Vrlo zdepasti silosi
(1)P Opterećenjem punjenja na vertikalnu stijenku mora se obuhvatiti učinak geometrijskog oblika
hrpe uskladištene sipke tvari i, gdje je potrebno, zakrivljenost stijenke silosa.
stranica 64/113
(2) Pri vrednovanju omjera bočnog tlaka K treba uzeti u obzir da stijenka sprečava pomak sipke
tvari prema van (tj. stanje tlaka pri mirovanju). Smije se usvojiti manja vrijednost K kada se
upotrebljava konstrukcijski proračun kako bi se pokazalo da se stijenka može dovoljno pomaknuti u
svom elastičnom području.
(3) Treba odrediti karakterističnu vrijednost horizontalnog tlaka ph na vertikalnu stijenku (vidjeti
sliku 5.8).
NAPOMENA 1: Metoda koju treba upotrebljavati za odreñivanje horizontalnog tlaka ph smije se dati u
nacionalnom dodatku. Preporučena metoda dana je u izrazu (5.97):
ph = γ K (1 + sin φr )zs (5.97)
gdje je:
zs dubina ispod najvišeg dodira sipke tvari sa stijenkom (vidjeti sliku 5.8)
γ gornja karakteristična vrijednost jedinične težine sipke tvari
K gornja karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka za sipku tvar
φr kut rasprostiranja uskladištene sipke tvari.
NAPOMENA 2: Izraz (5.97) je točan za ravnu vertikalnu stijenku s punim trenjem na dodiru i kutom
rasprostiranja jednakim kutu unutarnjeg trenja. On se podudara s izrazom danim u normi EN 1997.
Legenda
1 tlak u vrlo zdepastom silosu
Slika 5.8 – Tlakovi punjenja u vrlo zdepastom silosu
(4) Karakterističnu vrijednost rezultante vertikalne sile nzSk (tlačne) u stijenci po jedinici opsega na
bilo kojoj dubini zs ispod najviše točke dodira sa stijenkom treba odrediti tako da je sukladna s
tlakovima odreñenima u stavku (3) i s koeficijentom trenja stijenke µ.
NAPOMENA: Metoda koju treba upotrebljavati za odreñivanje rezultante vertikalne sile nzSk smije se dati u
nacionalnom dodatku. Preporučena metoda dana je u izrazu (5.98):
µK
n zSk = γ (1 + sinφr )zs2 (5.98)
2
gdje je µ gornja karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke za sipku tvar.
(5) Osim ostalih pravila iz ovog dijela norme EN 1991, promjenjivost svojstava uskladištenih sipkih
tvari za vrlo zdepaste silose smije se smatrati obuhvaćenom usvajajući samo gornje karakteristične
vrijednosti jedinične težine γ i omjera bočnog tlaka K sipke tvari.

stranica 65/113
(1) Smije se uzeti da je opterećenje pražnjenja na vertikalne stijenke manje od opterećenja

punjenja.
(2) S obzirom na točku 5.4.2(1), vrednovanjem uvjeta pri pražnjenju treba uzeti u obzir mogućnost
pojave nesimetričnih tlakova kao posljedice nejednakog uklanjanja sipke tvari iz silosa.
5.5 Silosi koji sadrže sipke tvari s uvučenim zrakom
5.5.1 Općenito
(1)P Silosi u kojima je moguće da uskladištena sipka tvar bude djelomično ili potpuno u tekućem
stanju, koje je posljedica uvlačenja zraka, moraju se proračunati na dodatne tlakove koji smiju
nastati zbog tečenja i tlaka zraka.
(2)P Silosi s homogeniziranim materijalom koji teče i silosi s velikom brzinom punjenja (vidjeti točke
1.5.17 i 1.5.18)9 moraju se proračunati za sljedeće slučajeve opterećenja:
- uskladištena sipka tvar teče
- uskladištena sipka tvar ne teče.
(3) Vrednovanja opterećenja za uvjete kada uskladištena sipka tvar ne teče treba provesti u skladu
s točkama 5.2 ili 5.3.
5.5.2 Opterećenja u silosima koji sadrže sipki tvari koje teku
(1) U silosima u kojima se skladište prahovi (vidjeti točku 1.5.32)10, treba pretpostaviti da
uskladištena sipka tvar može postati tekuća ako brzina podizanja površine uskladištene sipke tvari
premašuje 10 m/h.
NAPOMENA: Uvjeti pri kojima uskladišteni prah može postati tekući ovise o mnogim faktorima i nije ih
jednostavno odrediti. Gornje pravilo daje jednostavnu procjenu može li to biti važno za proračun. Ako postoji
dvojba, preporučuje se potražiti savjet stručnjaka za ponašanje uskladištene sipke tvari.
(2) U silosima s homogeniziranim materijalom koji teče (vidjeti točku 1.5.18) u kojima su
uskladišteni prahovi (vidjeti točku 1.5.32) koji kruže, treba pretpostaviti da uskladištena sipka tvar
može postati tekuća.
(3) Tlak okomit na stijenku silosa ph zbog tekućih sipkih tvari treba proračunati kako slijedi:
ph = γ l z (5.99)
gdje je:
γl jedinična težina u tekućem stanju.
(4) Jedinična težina praha u tekućem stanju γl smije se uzeti jednaka:
γl = 0,8 γ (5.100)
gdje je:
9
Nacionalna bilješka: Ispravljeni su u izvorniku pogrešno navedeni brojevi točaka.
10
Nacionalna bilješka: Ispravljen je u izvorniku pogrešno naveden broj točke.
stranica 66/113
γ jedinična obujamska težina praha odreñena u 4. poglavlju.
5.6 Toplinske razlike izmeñu uskladištenih sipkih tvari i konstrukcije silosa
5.6.1 Općenito
(1)P U proračunu konstrukcije silosa, moraju se razmotriti posljedice toplinskih učinaka (pomaci,
deformacije, zakrivljenosti, naprezanja, sile i momenti) zbog razlike temperature uskladištene sipke
tvari i konstrukcije silosa i/ili vanjskog okoliša i konstrukcije silosa.
(2)P Silosi u kojima je moguće da većina uskladištene sipke tvari bude na različitoj temperaturi od
cijele stijenke ili njezina dijela moraju se proračunati na dodatne tlakove koji mogu nastati zbog
diferencijalnoga toplinskog širenja u prisutnosti krute sipke tvari.
(3) Toplinske uvjete treba ocijeniti u skladu s normom EN 1991-1-5.
(4) Treba razmotriti diferencijalne toplinske pomake izmeñu silosa i svake povezane konstrukcije.
Treba razmotriti sljedeće proračunske situacije:
- smanjenje temperature okoline u odnosu na temperaturu silosa i uskladištene sipke tvari
- punjenje silosa vrućom sipkom tvari
- razlike u brzini zagrijavanja izloženih čeličnih elemenata i armiranog betona
- ograničenje pomaka stijenke od konstrukcije silosa.
NAPOMENA: Razlika u zagrijavanju izmeñu izloženih čeličnih elemenata i armiranog betona u pravilu se
može naći kod krovova silosa gdje krovne grede imaju klizne oslonce na stijenki i služe samo za vertikalno
oslanjanje krova (tj. bez spregnutog djelovanja). Problem nastaje zbog kratkotrajnih diferencijalnih širenja;
ovo se smanjuje s vremenom kako temperatura betona raste da bi se izjednačila s onom u izloženom
čeličnom elementu.
5.6.2 Tlakovi zbog smanjenja temperature okolnog zraka
(1)P Gdje je moguće da temperatura okolnog zraka značajno padne u kratkom razdoblju,
proračunom se moraju razmotriti tlakovi nastali zbog diferencijalnoga toplinskog skupljanja izmeñu
vanjske konstrukcije i relativno toplinski trome uskladištene sipke tvari.
(2) Za silose s kružnim tlocrtom treba uzeti da dodatni normalni tlak phT djeluje na vertikalnu
stijenku silosa kada je spremnik ohlañen u odnosu na uskladištenu sipku tvar. Dodatni tlak na
svakoj visini u silosu treba odrediti kao:
Ew
phT = CTα w ∆T (5.101)
[(r / t ) + (1 − ν )(E w / E sU )]
gdje je:
CT faktor povećanja opterećenja zbog temperature
αw toplinski koeficijent stijenke silosa
∆T razlika temperature
r polumjer silosa (= dc/2)
t debljina stijenke silosa

stranica 67/113
Ew modul elastičnosti stijenke silosa
ν Poissonov omjer za sipku tvar (smije se pretpostaviti ν = 0,3)
EsU efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju uskladištene sipke tvari na dubini z.
(3) Za ocjenjivanje efektivnog modula elastičnosti pri rasterećenju sipke tvari EsU na dubini z, treba
uzeti u obzir vertikalni tlak pvf u uskladištenoj sipkoj tvari na toj dubini nakon punjenja.
(4) Efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju EsU treba odrediti upotrebljavajući metodu opisanu
u točki C.10.
(5) Kada se za odreñivanje efektivnog modula elastičnosti pri rasterećenju upotrebljava ispitivanje
materijala, za vrijednost faktora povećanja opterećenja zbog temperature treba uzeti CT = 1,2.
Kada se efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju procjenjuje iz gustoće, za vrijednost faktora
povećanja opterećenja zbog temperature treba uzeti CT = 3.
5.6.3 Tlakovi zbog punjenja vrućim sipkim tvarima
(1)P Kada se vruća sipka tvar sprema u silos, mora se uzeti u obzir temperaturna razlika izmeñu
hladnije sipke tvari koja je već neko vrijeme uskladištena i vrućeg zraka iznad površine sipkih tvari.
Mora se razmotriti učinak takvih temperaturnih razlika na diferencijalno širenje stijenke silosa na
različitim razinama, zajedno s momentima savijanja koji nastaju zbog zadovoljavanja spojivosti
takvih deformacija.
(2) Ovi učinci ne moraju se razmatrati za silose svrstane u razred djelovanja 1.
5.7 Opterećenja u pravokutnim silosima
5.7.1 Pravokutni silosi
(1) Opterećenja stijenke zbog rasute sipke tvari u pravokutnim silosima treba uzeti kao što je
odreñeno u točkama 5.2, 5.3 i 5.4, prema potrebi.
(2) Osim općeg zahtjeva iz točke 4.1(2), kada je silos sagrañen sa savitljivim stijenkama čija je
krutost usporediva s krutošću spremljene sipke tvari, silosi svrstani u razrede djelovanja 1 i 2 smiju
se proračunati tako da se obuhvate prednosti učinaka meñudjelovanja rasute sipke tvari i
konstrukcije koji smanjuju tlakove na sredini stijenki i povećavaju tlakove u kutovima.
(3) Kada se usvoji promjena tlaka na nekoj razini, u skladu sa stavkom (2), srednji tlak na toj razini
treba uzeti kao vrijednost tlaka proračunanog prema točkama 5.2 ili 5.3.
(4) S obzirom na točku 5.7.1(3) i kada se upotrebljavaju takvi smanjeni tlakovi, treba upotrijebiti
utvrñene metode ocjenjivanja tlaka.
5.7.2 Silosi s unutarnjim zategama
(1) Opterećenja stijenke zbog rasute sipke tvari u pravokutnim silosima s unutarnjim zategama
treba uzeti kao što je odreñeno u točkama 5.2, 5.3 i 5.4, prema potrebi.
(2) Sile kojima zatege djeluju na stijenke konstrukcije treba vrednovati uzimajući u obzir
opterećenje rasutih sipkih tvari na svaku zategu, položaj i učvršćenje svake zatege, provjes zatege
i krutost konstrukcije pri opiranju povećanom provjesu zatege koji je posljedica opterećenja sipkom
tvari.
stranica 68/113
(3) Za silose svrstane u razrede djelovanja 1 i 2 ove norme, sile kojima djeluju zatege na stijenke
konstrukcije treba vrednovati upotrebljavajući konstrukcijski proračun u skladu s normom EN 1993-
4-1.
stranica 69/113
6 Djelovanja na lijevke silosa i dna silosa
6.1 Općenito
6.1.1 Fizikalna svojstva
(1)P Karakteristične vrijednosti opterećenja punjenja i pražnjenja na dna silosa, koja su propisana
u ovom poglavlju za navedene vrste silosa, moraju se upotrebljavati za:
- ravna dna
- strme lijevke
- plitke lijevke.
polukut lijevka β (stupnjevi)

Legenda
1 plitko
2 strmo
β polukut dna lijevka (stupnjevi)
µh donja karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke lijevka
K donja karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka na vertikalne stijenke
Slika 6.1 – Granica izmeñu strmih i plitkih lijevaka
(2)P Opterećenja na stijenke lijevaka silosa moraju se vrednovati prema strmosti lijevka odreñenoj
u skladu sa sljedećim razredima:
- ravno dno mora imati nagib prema horizontalnoj ravnini α manji od 5°
- plitki lijevak mora biti svaki lijevak koji nije razvrstan kao ravni ili strmi
- strmi lijevak mora biti svaki lijevak koji zadovoljava sljedeći kriterij (vidjeti slike 6.1 i 6.2):
1− K
tan β < (6.1)
2 µh
gdje je:
K donja karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka na vertikalne stijenke

stranica 70/113
β polukut dna lijevka11
µh donja karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke lijevka.
NAPOMENA: Strmi lijevak je onaj u kojem sipka tvar kliže niz kosu stijenku lijevka kada je silos napunjen, a
sipka tvar iznad lijevka uzrokuje njezinu konsolidaciju. Posmično naprezanje stijenke zbog trenja, odnosno
tangencijalno naprezanje na površini stijenke, tada je preko koeficijenta trenja stijenke povezano s
normalnim tlakom na lijevak (trenje o stijenku je potpuno mobilizirano). Plitki lijevak je onaj u kojem sipka tvar
ne kliže niz kosu stijenku lijevka kada je silos napunjen (nagib je premali ili je trenje preveliko). Posmično
naprezanje stijenke zbog trenja, odnosno tangencijalno naprezanje na površini stijenke, tada nije preko
koeficijenta trenja stijenke povezano s normalnim naprezanjem na lijevak već s manjom vrijednosti koja ovisi
o nagibu lijevka i stanju naprezanja u sipkoj tvari (trenje o stijenku nije potpuno mobilizirano). Stlačivost sipke
tvari takoñer ima ulogu u ovom razlikovanju, ali je ona manje važna. Granica izmeñu strmih i plitkih lijevaka
je glatka, s istim graničnim tlakovima koji djeluju na lijevak bez obzira na razred u koji je svrstan (trenje o
stijenku tek potpuno mobilizirano).
Legenda
1 strmi
2 plitki
Slika 6.2 – Raspodjele tlakova punjenja u strmim i plitkim lijevcima
6.1.2 Opća pravila
(1) Dane su dvije metode za proračun tlakova na stijenke lijevka. Preporučena metoda dana je u
ovoj točki (6.1.2), a zamjenska metoda dana je u Dodatku G.
(2) Srednji vertikalni tlak na prijelazu izmeñu odsječka s vertikalnom stijenkom i lijevka ili na dno
silosa treba odrediti kao:
pvft = Cb pvf (6.2)
gdje je:
pvf vrijednost vertikalnog tlaka pri punjenju proračunana upotrebljavajući izraz (5.3) ili (5.79),
prema vitkosti silosa, s koordinatom z jednakoj visini vertikalne stijenke hc (tj. na prijelazu:
vidjeti sliku 1.1a) i upotrebljavajući vrijednosti svojstava sipke tvari koje uzrokuju najveće
opterećenje lijevka (vidjeti tablicu 3.1)
Cb koeficijent povećanja opterećenja dna kako bi se obuhvatila vjerojatnost da se veća

opterećenja prenesu s odsječka s vertikalnom stijenkom na lijevak ili na dno.
11
Nacionalna bilješka: Polukut β izražen je u stupnjevima.
stranica 71/113
(3) Za silose svrstane u razrede djelovanja 2 i 3, koeficijent povećanja opterećenja dna treba
odrediti kao:
Cb = 1,0, osim pod uvjetima odreñenima u stavku (5) u nastavku. (6.3)
(4) Za silose svrstane u razred djelovanja 1, kada se za proračun upotrebljava srednja vrijednost
svojstava materijala K i µ, koeficijent povećanja opterećenja dna treba odrediti kao:
Cb = 1,3, osim pod uvjetima odreñenima u stavku (5) u nastavku. (6.4)
(5) Kada postoji značajna vjerojatnost da će uskladištena sipka tvar stvoriti uvjete dinamičkog
opterećenja, na lijevak ili dno silosa nanose se veća opterećenja. Treba pretpostaviti da će se ti
uvjeti pojaviti ako:
- se silos s vitkim odsječkom s vertikalnim stijenkama upotrebljava za uskladištenje sipkih tvari koje
se ne mogu svrstati u materijale s malom kohezijom (vidjeti točku 1.5.23)
ili
- je uskladištena sipka tvar sklona mehaničkom uklještenju (npr. cementni klinker).
NAPOMENA: Vrednovanje kohezije sipke tvari c dano je u točki C.9. Kohezija je svrstana kao mala ako,
nakon konsolidacije na razini normalnog naprezanja σr, ocijenjena kohezija c ne premašuje vrijednost c/σr =
12
0,04 (vidjeti točku 1.5.24).
(6) Kada su ispunjeni uvjeti iz stavka (5), veća opterećenja na lijevak ili dno silosa treba odrediti
upotrebljavajući koeficijent povećanja opterećenja dna Cb koji treba uzeti kao:
Cb = 1,2 za razrede djelovanja 2 i 3 (6.5)
Cb = 1,6 za razred djelovanja 1 (6.6)
(7) Za svaki pojedini uvjet u lijevku, srednje vertikalno naprezanje u sipkoj tvari na visini x iznad
dna lijevka (vidjeti sliku 6.2) treba odrediti kao:
 γ hh  x 
n n
  x   x 
pv =    −    + p vft   (6.7)
 n − 1  hh   hh    hh 
pri čemu je:
n = S (F µeff cot β + F) – 2 (6.8)
S = 2 za stožaste lijevke i piramidalne lijevke s kvadratnom osnovicom (6.9)
S = 1 za klinaste lijevke (6.10)
S = (1 + b/a) za lijevke s pravokutnom osnovicom (6.11)
gdje je:
γ gornja karakteristična vrijednost jedinične težine sipke tvari
hh vertikalni razmak dna lijevka i prijelaza (vidjeti sliku 6.2)
12
Nacionalna bilješka: Pogreška u izvorniku što je ovdje ispravljeno.
stranica 72/113
x vertikalna koordinata prema gore s početkom u dnu lijevka (vidjeti sliku 6.2)
µeff efektivni ili mobilizirani karakteristični koeficijent trenja stijenke za lijevak (izrazi 6.16 i 6.26,
prema potrebi)
S koeficijent oblika lijevka
F karakteristična vrijednost omjera tlaka u lijevku (izrazi 6.17, 6.21 ili 6.27, prema potrebi)
β polukut dna lijevka (= 90° - α) ili najstrmiji nagib piramidalnog lijevka s kvadratnom ili
pravokutnom osnovicom
pvft srednje vertikalno naprezanje u sipkoj tvari na mjestu prijelaza nakon punjenja (izraz (6.2))
a duljina pravokutne osnovice (vidjeti sliku 1.1d)
b širina pravokutne osnovice (vidjeti sliku 1.1d).
(8) Pri odreñivanju vrijednosti omjera tlaka u lijevku, F, treba uzeti u obzir je li lijevak strm ili plitak i
jesu li vrednovana opterećenja punjenja ili pražnjenja. Odgovarajuće vrijednosti za F treba uzeti iz
točaka 6.3 i 6.4.
(9) Pri odreñivanju vrijednosti efektivnog ili mobiliziranog koeficijenta trenja stijenke lijevka µeff,
treba uzeti u obzir je li lijevak strm ili plitak. Odgovarajuće vrijednosti treba uzeti iz točaka 6.3 i 6.4.
6.2 Ravna dna
6.2.1 Vertikalni tlakovi na ravna dna u vitkim silosima
(1) Vertikalni tlak koji djeluje na ravno dno (nagib α ≤ 5°) smije se uzeti jednolikim, osim kada je
silos zdepast ili srednje vitkosti. Za te slučajeve, treba upotrijebiti točku 6.2.2.
(2) Vertikalni tlak pv koji djeluje na ravno dno treba odrediti kao:
pv = pvft (6.12)
gdje je:
pvft dobiven iz izraza (6.2).
(3) Vertikalni tlak koji djeluje na ravno dno tijekom pražnjenja treba uzeti istovjetnim vertikalnom
tlaku na kraju procesa punjenja.
6.2.2 Vertikalni tlakovi na ravna dna u zdepastim i srednje vitkim silosima
(1) Treba razmotriti mogućnost da se smiju lokalno pojaviti tlakovi na ravno dno zdepastog ili
srednje vitkog silosa veći od onih odreñenih u točki 6.1 (vidjeti izraz (6.2)).
(2) Vertikalni tlak pvsq koji djeluje na ravno dno zdepastog ili srednje vitkog silosa smije se uzeti
kao:
 2,0 − hc / d c 
p vsq = pvb + ∆psq   (6.13)
 2,0 − htp / d c 
 
pri čemu je:

stranica 73/113
∆psq = p vtp − p vho (6.14)
p vtp = γ htp (6.15)
gdje je:
pvb jednolika komponenta vertikalnog tlaka, dobivena iz izraza (6.2) sa z = ho, usvajajući
karakteristične vrijednosti svojstava sipke tvari koje daju najveće opterećenje lijevka (vidjeti
tablicu 3.1)
pvho Janssenov vertikalni tlak na osnovicu hrpe na vrhu, dobiven iz izraza (5.79) sa z = ho
ho dubina ispod istovrijedne površine osnovice hrpe na vrhu, odreñena na razini najniže točke
na stijenci koja nije u dodiru s uskladištenom sipkom tvari (vidjeti sliku 6.3)
htp ukupna visina hrpe na vrhu, odreñena kao vertikalni razmak najniže točke na stijenci koja
nije u dodiru s uskladištenom sipkom tvari i najviše uskladištene čestice (vidjeti sliku 6.3)
hc dubina do osnovice silosa ispod istovrijedne površine.
NAPOMENA: Gornje pravilo omogućuje linearni prijelaz izmeñu tlaka na osnovicu odreñenog Janssenovom
jednadžbom za silos koji je na granici vitkosti, hc / dc = 2,0, i tlaka γ z (z = ho) u uvjetima kada su uskladištene
tvari u silosu samo u obliku hrpe (hc = ho) bez dodira s vertikalnom stijenkom. Ovaj prethodni tlak je veći
nego stvarni najveći tlak ispod hrpe sipke tvari, ali rezultat daje jednostavnu konzervativnu procjenu.
Legenda
2 najniža točka bez dodira sa sipkom tvari
Slika 6.3 – Tlakovi na dno zdepastog i srednje vitkog silosa
(3) Vertikalni tlak pvsq dan izrazom (6.13) smije se uzeti da djeluje nakon punjenja i tijekom
pražnjenja.
(4) Vrijednosti za pvsq dane u izrazu (6.13) predstavljaju vertikalni tlak blizu osi poda silosa. Kada
oslonac podne ploče nije jednolik, treba upotrijebiti prikladne proračune za odreñivanje promjene
tlaka na pod.
6.3 Strmi lijevci
(1) Za uvjete punjenja i pražnjenja, efektivni ili mobilizirani koeficijent trenja stijenke iz izraza (6.8)
treba uzeti kao:
µheff = µh (6.16)
stranica 74/113
gdje je:
µh donja karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke lijevka.
(1) U uvjetima punjenja, srednje vertikalno naprezanje pv u uskladištenoj sipkoj tvari na svakoj
razini u strmom lijevku treba odrediti upotrebljavajući izraze (6.7) i (6.8), uz vrijednost parametra F
koja je dana izrazom F = Ff, gdje je Ff:
b
Ff = 1 − (6.17)
 tan β 
 1 + 
 µ h 
U tom je slučaju parametar n (vidjeti izraz (6.8)) dan izrazom:
n = S (1 - b) µh cot β (6.18)
gdje je:
b empirijski koeficijent: b = 0,2.
Ostali parametri su odreñeni u točki 6.1.2(6).
(2) Normalni tlak pnf i tangencijalno naprezanje zbog trenja ptf u svakoj točki stijenke strmog lijevka
nakon punjenja (vidjeti sliku 6.2) treba odrediti kao:
pnf = Ff pv (6.19)
ptf = µh Ff pv (6.20)
gdje je Ff dan izrazom (6.17).
(1) U uvjetima pražnjenja, srednje vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari na svakoj razini
u strmom lijevku treba odrediti upotrebljavajući izraze (6.7) i (6.8), uz vrijednost parametra F koja je
dana izrazom F = Fe.
(2) Vrijednjost Fe smije se proračunati upotrebom referentne metode dane izrazom (6.21) ili
zamjenskom metodom danom u točki G.10:
1 + sin φi cos ε
Fe = (6.21)
1 − sinφi cos (2β + ε )
pri čemu je:
 sinφ wh 
ε = φ wh + sin −1   (6.22)
 sinφi 
φ wh = tan −1 µ h (6.23)
gdje je:
stranica 75/113
φi kut unutarnjeg trenja uskladištene sipke tvari.
NAPOMENA 1: Treba primijetiti da uvijek vrijedi φwh ≤ φi budući da će doći do unutarnjeg sloma materijala
ako klizanje na dodiru sa stijenkom zahtijeva veće posmično naprezanje nego što unutarnje trenje može
izdržati.
NAPOMENA 2: Gornji izraz (6.21) za Fe utemeljen je na jednostavnoj Walkerovoj teoriji za tlakove

pražnjenja. Smije se zamjenski upotrebljavati Enstadov izraz za Fe dan u točki G.10.
(3) Normalni tlak pne i tangencijalno naprezanje zbog trenja pte (vidjeti sliku 6.4) u svakoj točki
stijenke strmog lijevka tijekom pražnjenja treba odrediti kao:
pne = Fe pv (6.24)
pte = µh Fe pv (6.25)
gdje je Fe dobiven kako je odreñeno u stavku (2).
Legenda
1 strmo
2 plitko
Slika 6.4 – Tlakovi pražnjenja u strmim i plitkim lijevcima
6.4 Plitki lijevci
(1) U plitkom lijevku, trenje o stijenku nije potpuno mobilizirano. Mobilizirani ili efektivni koeficijent
trenja stijenke treba odrediti kao:
µ heff =
(1 − K ) (6.26)
2 tan β
gdje je:
K donja karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka za vertikalni odsječak (vidjeti tablicu
3.1)
β polukut lijevka (vidjeti sliku 6.2).
stranica 76/113
(1) U uvjetima punjenja, srednje vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari na svakoj razini
plitkog lijevka treba odrediti upotrebljavajući izraze (6.7) i (6.8), uz vrijednost parametra F koja je
dana s:
Ff = 1 − {b / (1 + tan β / µ heff )} (6.27)
Parametar n (vidjeti izraz (6.8)) tada je dan izrazom:
n = S (1 – b) µheff cotβ (6.28)
gdje je:
µheff mobilizirani ili efektivni koeficijent trenja stijenke u plitkom lijevku (vidjeti izraz (6.26))
b empirijski koeficijent: b = 0,2.
Ostali parametri dani su u točki 6.1.2(6).
(2) Normalni tlak pnf i tangencijalno naprezanje zbog trenja ptf u svakoj točki stijenke plitkog lijevka
nakon punjenja (vidjeti sliku 6.2) treba odrediti kao:
pnf = Ff pv (6.29)
ptf = µeff Ff pv (6.30)
gdje je:
Ff dan izrazom (6.27).
(1) U plitkim lijevcima pri uvjetima pražnjenja (vidjeti sliku 6.4), normalni tlak i tangencijalno
naprezanje zbog trenja smiju se uzeti istovjetni vrijednostima pri punjenju (vidjeti točku 6.4.2).
6.5 Lijevci u silosima koji sadrže sipke tvari s uvučenim zrakom
(1)P Lijevci u kojima je moguće da uskladištena sipka tvar bude djelomično ili potpuno u tekućem
stanju, koje je posljedica uvlačenja zraka, moraju se proračunati na dodatne tlakove koji smiju
nastati zbog tečenja i tlaka zraka.
(2) Proračunske tlakove treba vrednovati kao što je odreñeno u točki 5.5.2, bez tangencijalnog
naprezanja zbog trenja na stijenku lijevka.
stranica 77/113
7 Opterećenja spremnika tekućinama
7.1 Općenito
(1)P Za odreñivanje karakterističnih vrijednosti opterećenja tlakom zbog tekućine uskladištene u

spremnicima, moraju se upotrebljavati pravila u nastavku.
NAPOMENA 1: Ova pravila vrijede za statičke uvjete u svim vrstama spremnika tekućina, ali spremnici u
kojima se mogu pojaviti dinamičke pojave nisu obuhvaćeni.
NAPOMENA 2: Popis odgovarajućih djelovanja, parcijalnih koeficijenata i kombinacija djelovanja za

spremnike tekućina mogu se naći u Dodatku B.
7.2 Djelovanja zbog uskladištenih tekućina
(1) Opterećenja zbog tekućina treba proračunati uzimajući u obzir:
- odreñeni raspon tekućina koje će se uskladištiti u spremnik
- geometrijski oblik spremnika tekućina
- najveću moguću dubinu tekućine u spremniku.
(2) Karakterističnu vrijednost tlaka p treba odrediti kao:
p(z) = γ z (7.1)
gdje je:
z dubina ispod površine tekućine
γ jedinična težina tekućine.
7.3 Svojstva tekućine
(1) Treba upotrebljavati gustoće dane u normi EN 1991-1-1, Dodatak A.
7.4 Usisavanje zbog neodgovarajuće ventilacije
(1)P Ako bi sustav ventilacije spremnika tekućine mogao biti sklon zastoju ili usporenju, mora se
upotrijebiti prikladan proračun za odreñivanje tlakova usisavanja koji nastaju tijekom pražnjenja
spremnika pri najvećoj brzini. U tom se proračunu mora uzeti u obzir moguća adijabatska priroda
procesa.
stranica 78/113
Dodatak A
(obavijesni)
Osnove proračuna – dodatni stavci uz normu EN 1990 za silose i spremnike tekućina
UREDNIČKA NAPOMENA: Ovaj dodatak je samo obavijesni i bit će prebačen u normu EN 1990 nakon
13
formalnog glasanja.
A.1 Općenito
(1) Načelno, primjenjiv je opći oblik proračunskih postupaka dan u normi EN 1990. Ipak, silosi i
spremnici tekućina različiti su od mnogih drugih konstrukcija zato što mogu biti izloženi punim
opterećenjima sipkih tvari ili tekućina veći dio svoga uporabnog vijeka.
(2) Ovaj dodatak daje dodatne smjernice koje se primjenjuju za silose i spremnike tekućina s
obzirom na parcijalne koeficijente za djelovanja (koeficijenti γF) i kombinacije s ostalim djelovanjima
na silose i spremnike tekućina te odgovarajuće faktore ψ.
(3) Toplinska djelovanja uključuju klimatske učinke i učinke vrućih sipkih tvari. Proračunske
situacije koje treba razmotriti obuhvaćaju:
- vruću sipku tvar ili tekućinu koja se puni u djelomično napunjen silos ili spremnik. Treba razmotriti
učinke zagrijanog zraka iznad uskladištenog materijala
- otpornost stijenke silosa na skupljanje tijekom hlañenja zbog uskladištene sipke tvari.
(4) Odreñivanje učinka diferencijalnih slijeganja baterija silosa ili ćelija spremnika tekućina treba
temeljiti na najgoroj kombinaciji punih i praznih ćelija.
A.2 Granično stanje nosivosti
A.2.1 Parcijalni koeficijenti γ
(1) Za proračun silosa i spremnika tekućina, smiju se upotrebljavati vrijednosti dane u normi EN
1990, točka A.1.
(2) Ako je odreñena najveća dubina tekućine i jedinična težina najteže uskladištene tekućine,
vrijednost parcijalnog koeficijenta γF smije se smanjiti od 1,50 na 1,35.
A.2.2 Faktori kombinacije ψ
(1) Za faktore kombinacije ψ za opterećenja silosa i spremnika tekućina i faktore kombinacija s

drugim djelovanjima, vidjeti točku A.4.
A.3 Djelovanja za kombinacije
(1) Za proračun graničnih stanja nosivosti silosa, treba razmotriti sljedeća djelovanja:
- punjenje i uskladištenje sipkih tvari (u normi EN 1991-4 nazvano opterećenja punjenja)
- pražnjenje sipkih tvari (u normi EN 1991-4 nazvano opterećenja pražnjenja)
- uporabna opterećenja (vidjeti normu EN 1991-1-1)
- opterećenja snijegom (vidjeti normu EN 1991-1-3)
13
Nacionalna bilješka: Dodatak A nije prebačen u normu EN 1990.
stranica 79/113
- djelovanje vjetra kada je silos pun ili prazan (vidjeti normu EN 1991-1-4)
- toplinska opterećenja (vidjeti normu EN 1991-1-5)
- prisilna deformiranja: slijeganje temelja (vidjeti normu EN 1997)
- potresna opterećenja (vidjeti normu EN 1998)
- opterećenja eksplozija prašine.
A.4 Proračunske situacije i kombinacije djelovanja za razrede djelovanja 2 i 3
(1) Prevladavajuće djelovanje i stalno djelovanje treba uzeti u njihovoj punoj vrijednosti u svakom
slučaju opterećenja, ali prateća se djelovanja smiju smanjiti pomoću faktora kombinacije ψ kako bi
se u obzir uzela smanjena vjerojatnost istovremene pojave u skladu s normom EN 1990.
Kombinacije treba odabrati u skladu s pravilima norme EN 1990.
(2) Faktori kombinacije ψ0,1 treba uzeti da je 1,0 i ξ1 = 0,9 u svim gore navedenim kombinacijama
opterećenja.
(3) Kada je prevladavajuće opterećenje potresno ili izvanredno, prateća opterećenja sipkom tvari
smiju se odrediti upotrebljavajući jednu vrijednost srednjeg koeficijenta trenja stijenke µm, srednjeg
omjera bočnog tlaka Km i srednjeg omjera tlaka u lijevku Fm za uskladištenu sipku tvar, ako su
usvojeni odgovarajući postupci iz točaka 5.2, 5.3 i 6.1.
NAPOMENA: Vrijednosti faktora ψ smiju se odrediti u nacionalnom dodatku. Vrijednosti i kombinacije dane u
tablicama A.1, A.2, A.3, A.4 i A.5 su preporučene vrijednosti, s pratećim djelovanjima 2 i 3 koja su smanjena
svojim odgovarajućim faktorima kombinacije ψ.
Tablica A.1 – Proračunske situacije i kombinacije djelovanja koje treba razmotriti
Kratki Proračunska situacija/ Stalna Prateće djelovanje 2 ψ0,2 Prateće djelovanje 3 ψ0,3
naziv prevladavajuće djelovanja
djelovanje 1
D pražnjenje sipkih tvari vlastita težina slijeganje temelja 1,0 snijeg ili vjetar ili toplina 0,6
uporabna opterećenja ili 0,7
deformiranje
I uporabna opterećenja ili vlastita težina punjenje sipkim tvarima 1,0 snijeg ili vjetar ili toplina 0,6
deformiranje
S snijeg vlastita težina punjenje sipkim tvarima 1,0
WF vjetar i pun silos vlastita težina punjenje sipkim tvarima 1,0
WE vjetar i prazan silos vlastita težina nema sipkih tvari 0,0
T toplina vlastita težina punjenje sipkim tvarima 1,0
F slijeganje temelja vlastita težina pražnjenje sipkih tvari 1,0 snijeg ili vjetar ili toplina 0,6
ψ2,2 ψ2,3
E eksplozija vlastita težina punjenje sipkim tvarima 0,9 uporabna opterećenja ili 0,3
deformiranje
V udar vozila vlastita težina punjenje sipkim tvarima 0,8 uporabna opterećenja ili 0,3
deformiranje
NAPOMENA 1: Tablica se odnosi na nazive u pravilima za kombinacije opterećenja u 6. poglavlju norme EN 1990.
NAPOMENA 2: Indeksi uz faktor ψ imaju sljedeće značenje: prvi indeks je za vrstu proračunske situacije: vrijednosti obične kombinacije
su 0; česte vrijednosti su 1; nazovistalne vrijednosti su 2. Drugi indeks odnosi se na broj opterećenja u kombinaciji.
stranica 80/113
Tablica A.2 – „Obično“ granično stanje nosivosti („obično“ GSN) - proračunske situacije i
kombinacije djelovanja koje treba razmotriti
Kratki Proračunska Stalna Prevladava- Prateće Prateće Prateće

naziv situacija / djelovanja juće promjenjivo promjenjivo promjenjivo
prevladavajuće promjenjivo djelovanje 1 djelovanje 2 djelovanje 3, 4 itd.
promjenjivo
djelovanje (glavno)
djelovanje
Opis ξ1 (vidjeti Opis ψ0,1 Opis ψ0,2 Opis ψ0,3
sljedeći ψ0,4
stupac, itd.
„glavno“)
D pražnjenje vlastita 0,9 pražnjenje 1,0 slijeganje 0,7 snijeg, 0,6
sipkih tvari težina sipkih tvari temelja vjetar,
toplina
uporabna 0,7
opterećenja,
prisilno
deformiranje
I prisilno vlastita 0,9 punjenje 1,0 prisilno 0,7 snijeg, 0,6
deformiranje težina sipkim deformira vjetar,
tvarima nje toplina
uporabna 0,7
opterećenja
S snijeg vlastita 0,9 punjenje 1,0 snijeg 0,6 uporabna 0,7
težina sipkim opterećenja
tvarima
WF vjetar i pun vlastita 0,9 punjenje 1,0 vjetar 0,6 uporabna 0,7
silos težina sipkim opterećenja
tvarima,
pun silos
WE vjetar i prazan vlastita 0,9 sipke 0,0 vjetar 0,6 uporabna 0,7
silos težina tvari, opterećenja
prazan
silos
T toplina vlastita 0,9 punjenje 1,0 toplina 0,6 uporabna 0,7
težina sipkim opterećenja
tvarima
NAPOMENA: Tablicu A.2 treba upotrebljavati s izrazima (6.10a) i (6.10b) iz norme EN 1990, točka 6.4.3.2.
Tablica A.3 – „Izvanredno“ granično stanje nosivosti („izvanredno“ GSN) - proračunske situacije i

promjenjivo
djelovanje (glavno)
djelovanje
Opis Opis Opis ψ1,1 Opis ψ2,3 Opis ψ2,3
ili ψ2,4
ψ2,1 itd.
E eksplozija vlastita udarni punjenje 0,9 prisilno 0,3 uporabna 0,3
težina tlak sipkim ili deformira opterećenja
tvarima 0,8 nje
V udar vozila vlastita udar punjenje 0,9 prisilno 0,3 uporabna 0,3
težina vozila sipkim ili deformira opterećenja
tvarima 0,8 nje
NAPOMENA: Tablicu A.3 treba upotrebljavati s izrazom (6.11b) iz norme EN 1990, točka 6.4.3.3.
stranica 81/113
Tablica A.4 – „Potresno“ granično stanje nosivosti („potresno“ GSN) - proračunske situacije i

prevladavajuće potresno djelovanje 1 djelovanje 2 djelovanje 3, 4 itd.
promjenjivo
djelovanje (glavno)
djelovanje
Opis Opis Opis ψ2,1 Opis ψ2,2 Opis ψ2,3
ψ2,4
itd.
SF potresno vlastita potresno punjenje 0,8 prisilno 0,3 uporabna 0,3
djelovanje i težina djelovanj sipkim deformira opterećenja
pun silos e (potres) tvarima, nje
pun silos
SE potresno vlastita potresno sipke 0,8 prisilno 0,3 uporabna 0,3
djelovanje i težina djelovanj tvari, deformira opterećenja
prazan silos e (potres) prazan nje
silos
NAPOMENA: Tablicu A.4 treba upotrebljavati s izrazom (6.12b) iz norme EN 1990, točka 6.4.3.4 i onima iz norma EN 1998-1 i EN
1998-4.
stranica 82/113
Tablica A.5 – Granično stanje uporabljivosti (GSU) - proračunske situacije i kombinacije djelovanja
koje treba razmotriti

promjenjivo
djelovanje (glavno)
djelovanje
Opis (vidjeti Opis ψ1,1 Opis ψ0,2 Opis ψ0,3
sljedeći ili ili ψ0,4
stupac, ψ2,1 ψ2,2 ili
„glavno“) ψ2,3
ψ2,4
itd.
D pražnjenje vlastita pražnjenje 0,9 slijeganje 0,7 snijeg, 0,6
sipkih tvari težina sipkih tvari ili temelja ili vjetar, ili
0,8 0,3 toplina 0,0
uporabna 0,7
opterećenja, ili
prisilno 0,3
deformiranje
I prisilno vlastita punjenje 0,9 prisilno 0,7 snijeg, 0,6
deformiranje težina sipkim ili deformira ili vjetar, ili
tvarima 0,8 nje 0,3 toplina 0,0
uporabna 0,7
opterećenja ili
0,3
S snijeg vlastita punjenje 0,9 snijeg 0,6 uporabna 0,7
težina sipkim ili ili opterećenja ili
tvarima 0,8 0,0 0,3
WF vjetar i pun vlastita punjenje 0,9 vjetar 0,6 uporabna 0,7
silos težina sipkim ili ili opterećenja ili
tvarima, 0,8 0,0 0,3
pun silos
WE vjetar i prazan vlastita sipke 0,0 vjetar 0,6 uporabna 0,7
silos težina tvari, ili opterećenja ili
prazan 0,0 0,3
silos
T toplina vlastita punjenje 0,9 toplina 0,6 uporabna 0,7
težina sipkim ili ili opterećenja ili
tvarima 0,8 0,0 0,3
NAPOMENA: Tablicu A.5 treba upotrebljavati s izrazima (6.14b), (6.15b) i (6.16b) iz norme EN 1990, točka 6.5.3, kao u nastavku:
karakteristična kombinacija, izraz 6.14b:
karakteristična kombinacija obično se upotrebljava za nepovratna granična stanja
česta kombinacija, izraz (6.15b):

česta kombinacija obično se upotrebljava za povratna granična stanja
nazovistalna kombinacija, izraz (6.16b):

nazovistalna kombinacija obično se upotrebljava za dugotrajne učinke i izgled konstrukcije.
A.5 Kombinacije djelovanja za razred djelovanja 1
(1) Za silose svrstane u razred djelovanja 1, smiju se razmatrati sljedeće pojednostavnjene

proračunske situacije:
- punjenje
- pražnjenje
- vjetar kada je silos prazan
- punjenje s vjetrom
- snijeg (za krov).
(2) Dopuštena je pojednostavnjena obrada opterećenja vjetrom prema pravilima norme EN 1991-
1-4.
stranica 83/113
Dodatak B
(obavijesni)
Djelovanja, parcijalni koeficijenti i faktori kombinacije djelovanja za spremnike tekućina
UREDNIČKA NAPOMENA: Ovaj dodatak je samo obavijesni i bit će prebačen u normu EN 1990 nakon
14
formalnog glasanja.
B.1 Općenito
(1)P U proračunu se moraju uzeti karakteristične vrijednosti djelovanja navedene u točkama B.2.1
do B.2.14.
(2) Na te karakteristične vrijednosti treba primijeniti parcijalne koeficijente za djelovanja prema

točki B.3 i pravila kombiniranja djelovanja prema točki B.4.
B.2 Djelovanja
B.2.1 Opterećenja prouzročena tekućinom
(1)P Tijekom upotrebe, za opterećenje sadržajem spremnika mora se uzeti težina proizvoda koji se
skladišti, u rasponu od najviše proračunske razine tekućine u spremniku do praznog spremnika.
(2)P Tijekom ispitivanja, za opterećenje sadržajem spremnika mora se uzeti težina tekućine za
ispitivanje, u rasponu od najviše razine tekućine za ispitivanje do praznog spremnika.
B.2.2 Opterećenja unutarnjim tlakom
(1)P Tijekom upotrebe, za opterećenje zbog unutarnjeg tlaka mora se uzeti opterećenje zbog
odreñenih najmanjih i najvećih vrijednosti unutarnjeg tlaka.
(2)P Tijekom ispitivanja, za opterećenje zbog unutarnjeg tlaka mora se uzeti opterećenje zbog
odreñenih najmanjih i najvećih vrijednosti ispitnog unutarnjeg tlaka.
B.2.3 Opterećenja prouzročena toplinom
(1) Naprezanja koja nastaju zbog spriječenog toplinskog širenja smiju se zanemariti ako je broj
ciklusa opterećenja zbog toplinskog širenja takav da nema opasnosti od sloma zbog zamora ili
cikličkog plastičnog sloma.
B.2.4 Opterećenja vlastitom težinom
(1)P Za opterećenja vlastitom težinom na spremnike tekućina moraju se razmatrati ona

opterećenja koja nastaju zbog težine svih dijelova spremnika i svih dijelova stalno pričvršćenih na
spremnik.
(2) Brojčane vrijednosti treba uzeti iz norme EN 1991-1-1, Dodatak A.
B.2.5 Izolacija
(1)P Za opterećenja izolacijom, moraju se uzeti ona opterećenja koja nastaju zbog vlastite težine
izolacije.
(2) Brojčane vrijednosti treba uzeti iz norme EN 1991-1-1, Dodatak A.
14
Nacionalna bilješka: Dodatak B nije prebačen u normu EN 1990.
stranica 84/113
B.2.6 Raspodijeljeno uporabno opterećenje
(1) Raspodijeljeno uporabno opterećenje treba uzeti iz norme EN 1991-1-1, osim ako ga nije
odredio naručitelj.
B.2.7 Koncentrirano uporabno opterećenje
(1) Koncentrirano uporabno opterećenje treba uzeti iz norme EN 1991-1-1, osim ako ga nije
odredio naručitelj.
B.2.8 Snijeg
(1) Opterećenja treba uzeti iz norme EN 1991-1-3.
B.2.9 Vjetar
(1) Opterećenja treba uzeti iz norme EN 1991-1-4.
(2) Dodatno, za kružne valjkaste spremnike tekućina smiju se upotrebljavati sljedeći koeficijenti
tlaka, vidjeti sliku B.1:
a) unutarnji tlak zbog otvorenog vrha spremnika i otvorenog zaštitnog bazena: cp = -0,6
b) unutarnji tlak ventiliranih spremnika tekućina s malim otvorima: cp = -0,4
c) kada postoji zaštitni bazen, za vanjski tlak na ljusku (stijenke) spremnika tekućina smije se
pretpostaviti da se linearno smanjuje s visinom.
(3) Zbog njihove privremene prirode, za situacije tijekom izgradnje smiju se upotrebljavati
smanjena opterećenja vjetrom u skladu s normama EN 1991-1-4 i EN 1991-1-6.
stranica 85/113
a) spremnik tekućina sa zaštitnim bazenom
b) spremnik tekućina bez zaštitnog bazena
Legenda
1 cp prema normi EN 1991-1-4
15
2 cp = 0,4 samo za ventilirane spremnike tekućina
Slika B.1 – Koeficijenti tlaka za opterećenje vjetrom kružnoga valjkastog spremnika

tekućina
B.2.10 Usisavanje zbog neodgovarajuće ventilacije
(1) Opterećenja treba uzeti iz 7. poglavlja ove norme.
B.2.11 Potresna opterećenja
(1)P Opterećenja se moraju uzeti iz norme EN 1998-4, gdje su takoñer postavljeni i zahtjevi za
potresni proračun.
B.2.12 Opterećenja koja nastaju zbog spojeva
(1)P Moraju se uzeti u obzir opterećenja koja nastaju zbog cijevi, ventila i drugih predmeta spojenih
na spremnik tekućina i opterećenja koja nastaju zbog slijeganja neovisnih oslonaca predmeta u
odnosu na temelj spremnika. Cjevovod mora biti projektiran tako da opterećenja koja djeluju na
spremnik tekućina svede na najmanju mjeru.
B.2.13 Opterećenja koja nastaju zbog nejednakog slijeganja
(1)P Opterećenja slijeganja moraju se uzeti u obzir kada se može očekivati nejednako slijeganje
tijekom uporabnog vijeka spremnika tekućina.
15
Nacionalna bilješka: Ispravljena je pogreška u izvorniku pa je napisano ispravno cp umjesto Cp.
stranica 86/113
B.2.14 Izvanredna djelovanja
(1) Opterećenja trebaju obuhvatiti posljedice dogañaja poput vanjske eksplozije, udara, bliskoga
vanjskog požara, eksplozije, curenja iz unutarnjeg spremnika, prevrtanja i prepunjivanja unutarnjeg
spremnika.
NAPOMENA: Ova se opterećenja smiju odrediti u nacionalnom dodatku ili ih smije odrediti naručitelj za svaki
pojedini projekt.
B.3 Parcijalni koeficijenti za djelovanja
(1)P Na djelovanja iz točaka B.2.2 do B.2.14 moraju se primijeniti parcijalni koeficijenti u skladu s
normom EN 1990.
(2) Preporučena vrijednost parcijalnog koeficijenta za opterećenja prouzročena tekućinom tijekom

upotrebe (vidjeti točku B.2.1(1)) je γF = 1,20.
(3) Preporučena vrijednost parcijalnog koeficijenta za opterećenja prouzročena tekućinom tijekom

ispitivanja (vidjeti točku B.2.1(2)) je γF = 1,00.
(4) Preporučena vrijednost parcijalnog koeficijenta za promjenjiva djelovanja u izvanrednim

proračunskim situacijama je γF = 1,00.
B.4 Kombinacije djelovanja
(1)P Moraju se pratiti opći zahtjevi norme EN 1990, 6. poglavlje.
(2) Preporučuje se da ne treba razmatrati istovremeno djelovanje uporabnih opterećenja i

opterećenja snijegom.
(3) Preporučuje se da ne treba razmatrati potresna djelovanja tijekom ispitivanja.
(4) Preporučuje se da tijekom ispitivanja ne treba razmatrati izvanredna djelovanja, ali treba
primijeniti pravila kombiniranja za izvanredna djelovanja dana u normi EN 1990.
stranica 87/113
Dodatak C
(normativni)
Mjerenje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa
C.1 Cilj
(1) Ovaj dodatak opisuje metode ispitivanja za odreñivanje parametara uskladištenih sipkih tvari
predstavljenih u normi EN 1991-4 samo u svrhu vrednovanja opterećenja silosa. Ove metode nisu
namijenjene za upotrebu u proračunu za pouzdano pražnjenje. Gdje se svojstva zahtijevaju za
ocjenjivanje opterećenja, važni su sljedeći aspekti: odgovarajuća razina naprezanja puno je veća
od one za ocjenjivanje protoka, priprema uzorka mora odražavati uvjete u jako naprezanim
dijelovima uskladištene sipke tvari nakon punjenja, a povijest naprezanja materijala općenito je
različita od one povezane sa zastojima protoka. Posljedica je da se priprema uzorka razlikuje u
nekim ključnim pojedinostima od pripreme prikladne za mjerenje svojstava protoka.
Načinima zbijanja čestica koji se traže u ovim ispitivanjima treba postići velike gustoće
uskladištene sipke tvari. Sve parametre koji utječu na tlakove u silosu treba vrednovati pod tim
uvjetima jer je taj uvjet uskladištene sipke tvari referentno stanje za gornje karakteristične
vrijednosti djelovanja na konstrukciju silosa.
C.2 Područje primjene
(1) Ovdje odreñene metode ispitivanja namijenjene su upotrebi za silose svrstane u razred
djelovanja 3 ili za uskladištenu sipku tvar koja nije popisana u tablici E.1 ili kao zamjena za
pojednostavnjene vrijednosti dane u tablici E.1. Referentna naprezanja u ispitivanjima su vertikalna
ili horizontalna i trebaju predstavljati naprezanja u uskladištenoj sipkoj tvari u silosu na mjestu
prijelaza kada je silos napunjen.
(2) Metode ispitivanja smiju se takoñer upotrebljavati za mjerenje vrijednosti svojstava sipkih tvari
koja su od općeg značaja za proračun silosa. Gdje je moguće, treba provesti ispitivanja za
odreñivanje takvih općenito važnih vrijednosti, upotrebljavajući sljedeće referentne razine
naprezanja:
a) za prikaz vertikalnog tlaka (vidjeti točke C.6, C.8 i C.9): referentno naprezanje σr = 100 kPa
b) za prikaz horizontalnog tlaka (vidjeti točku C.7.2): referentno naprezanje σr = 50 kPa.
C.3 Oznake
Za potrebe ovog dodatka primjenjuju se sljedeće oznake:
a koeficijent promjene svojstva
c kohezija (vidjeti sliku C.4)
D unutarnji promjer ćelije
Fr zaostala posmična sila na kraju ispitivanja trenja stijenke (vidjeti sliku C.2b)
Kmo srednji omjer bočnog tlaka za uvjete kada je stijenka glatka
∆ pomak gornjeg dijela posmične ćelije tijekom ispitivanja
φi kut unutarnjeg trenja mjeren tijekom opterećivanja uzorka
φc kut unutarnjeg trenja mjeren tijekom smanjivanja normalnih naprezanja

stranica 88/113
µ koeficijent trenja izmeñu uzorka sipke tvari i uzorka stijenke
σr referentno naprezanje
τa konačno posmično naprezanje mjereno tijekom posmičnog ispitivanja nakon povećanja

normalnog naprezanja (vidjeti sliku C.4)
τb najveće posmično naprezanje mjereno tijekom posmičnog ispitivanja nakon smanjenja

normalnog naprezanja (vidjeti sliku C.4)
τ posmično naprezanje mjereno tijekom posmičnog ispitivanja.
C.4 Definicije
Za potrebe ovog dodatka, primjenjuju se definicije u nastavku.
C.4.1
sekundarni parametar
svaki parametar koji može utjecati na svojstva uskladištenog materijala, ali nije popisan kao
primarni uzrok promjene parametra
Sekundarni parametri uključuju sastav, granulometrijski sastav, sadržaj vlage, temperaturu,
starost, električni naboj zbog rukovanja i način proizvodnje. Promjene u referentnim naprezanjima
spomenute u točki C.2 treba razmatrati kao sekundarne parametre.
C.4.2
uzorkovanje
odabir reprezentativnih uzoraka uskladištenih sipkih tvari ili materijala stijenke silosa, uključujući
promjene tijekom vremena
C.4.3
referentno naprezanje
referentno naprezanje je stanje naprezanja pri kojemu se provodi mjerenje svojstava uskladištene
sipke tvari
Referentno naprezanje obično je odabrano tako da odgovara razini naprezanja u silosu nakon
punjenja. Nekada može biti neophodno odrediti referentno naprezanje u stanju koje ima više od
jednoga glavnog naprezanja.
C.5 Uzorkovanje i priprema uzoraka
(1) Ispitivanje treba provesti na reprezentativnim uzorcima sipke tvari.
(2) Odabir uzorka treba napraviti uz odgovarajuće razmatranje promjena koje se mogu pojaviti
tijekom uporabnog vijeka konstrukcije, promjena koje mogu biti prouzročene promjenama u
uvjetima okoline, učincima metoda rada silosa i učincima segregacije sipke tvari u silosu.
(3) Srednju vrijednost svakog svojstva sipke tvari treba odrediti uzimajući u obzir raspon promjena
sekundarnih parametara.
(4) Referentno naprezanje σr za svako ispitivanje treba odrediti u odnosu na stanje naprezanja u
uskladištenoj sipkoj tvari nakon punjenja. Vrijednost referentnog naprezanja ne treba odrediti
točno.
NAPOMENA: Točna ocjena referentnog naprezanja zahtijevala bi da je rezultat ispitivanja poznat prije nego
što je ispitivanje napravljeno. Točna vrijednost referentnog naprezanja nije kritična za ispitivanja, ali ta
ispitivanja treba provesti pri razinama naprezanja koja odgovaraju svrsi u koju se izvode.
stranica 89/113
(5) Za ispitivanja opisana u točkama C.6, C.7.2, C.8.1 i C.9, za pripremu uzorka treba
upotrebljavati metode u nastavku.
(6) Uzorak treba sipati u ćeliju za ispitivanje, bez vibriranja ili drugih zbijajućih sila, i nanijeti
referentno naprezanje σr. Gornju ploču treba nekoliko puta zaokrenuti najmanje 10 stupnjeva oko
vertikalne osi u smjeru kazaljke na satu i suprotno kako bi se uzorak konsolidirao.
NAPOMENA 1: Povezano s ovim postupkom, smije se uputiti na normu ASTM D6128.
NAPOMENA 2: Broj zaokretanja koji se zahtijeva ovisi o sipkoj tvari koja se ispituje.
(7) Srednje vrijednosti rezultata ispitivanja treba prilagoditi pomoću koeficijenata pretvorbe kako bi
se izvele ekstremne vrijednosti. Koeficijente pretvorbe treba odabrati tako da se obuhvate utjecaji
sekundarnih parametara, promjenjivost svojstava sipkih tvari tijekom uporabnog vijeka silosa i
netočnosti uzorkovanja.
(Objašnjenje: Jedan koeficijent pretvorbe "a" obuhvaća više sekundarnih parametara.)
(8) Koeficijente pretvorbe svojstava sipke tvari a treba prilagoditi ako učinak jednoga sekundarnog
parametra ima više od 75 % udjela u ekstremnoj vrijednosti svojstava sipkih tvari dobivenoj
koeficijentom pretvorbe.
C.6 Jedinična obujamska težina γ
(1) Jediničnu obujamsku težinu γ treba odrediti upotrebljavajući konsolidirani uzorak sipke tvari.
NAPOMENA: Cilj ovog ispitivanja je dobivanje dobre procjene najveće gustoće koja će se vjerojatno pojaviti
u silosu. Ovaj se cilj postiže tako da se ustanovi najveća obujamska težina koja se može postići pri razini
naprezanja koja će se vjerojatno pojaviti u silosu. Kako bi se to postiglo, neophodno je staviti sipku tvar u
ureñaj za ispitivanje uz odgovarajuću zbijenost čestica prije nego što se nanese konsolidirajuće naprezanje.
Ovo se postiže polaganim usipavanjem ili okretanjem poklopca kako bi se postigla gustoća reprezentativna
za uvjete koji odgovaraju vrednovanju tlakova u silosu. Zbog toga je odabran hrapav poklopac koji se može
okretati kako bi se postigao odgovarajući raspored čestica. Ovaj se postupak razlikuje od ASTM metode
dane u normi ASTM D6683-01 „Standard test method for measuring bulk density values of powders and
other bulk solids“, jer se ona pretežno odnosi na prahove gdje je cilj postići nezbijenu (rahlu) gustoću.
Legenda
1 normirano okretanje
2 glatko
3 hrapavo
Slika C.1 – Ureñaj za odreñivanje γ
C.6.2 Ureñaj za ispitivanje

stranica 90/113
(1) Za mjerenje težine i obujma uzorka sipke tvari treba upotrebljavati ćeliju prikazanu na slici C.1.
Promjer ćelije D treba biti najmanje 5 puta veličina najveće čestice i ne manji od 10 puta srednja
veličina čestice. Stlačena visina uzorka H treba biti izmeñu 0,3D i 0,4D.
NAPOMENA: Ograničenja veličina čestica odabrana su zbog sljedećih razloga. Najveća veličina čestice je
ograničena kako bi se osiguralo da raspored čestica, koji je uvjetovan nepomičnim linijama stijenki, nema
prevelik utjecaj na izmjerenu gustoću. Dodatno, prepoznalo se da je taj utjecaj veći kada su sve čestice
približno jednake veličine, nego kada manje čestice mogu zauzeti prostor izmeñu većih čestica. Stoga se
gore navedeno ograničenje od 10 puta za veličinu čestica odnosi na materijale s istom veličinom čestica, ali
za sipke tvari sa širokim granulometrijskim sastavom to ograničenje pada na peterostruku najveću veličinu
čestice.
C.6.3 Postupak
(1) Referentno naprezanje σr treba biti jednako vertikalnomu naprezanju pv u uskladištenoj sipkoj
tvari u silosu.
(2) Pripremu uzorka treba provesti prema smjernicama koje su dane u točki C.5. Jedinična
obujamska težina odreñena je dijeljenjem težine konsolidiranog uzorka sipke tvari s obujmom.
Visinu H treba uzeti kao srednju vrijednost triju mjerenja na istom polumjeru i na razmaku 120° po
opsegu ćelije.
NAPOMENA: Ako se umjesto ovog postupka gustoća mjeri upotrebljavajući normu ASTM D6683, mogu se
ustanoviti manje gustoće. Razlika je općenito mala za prahove, ali može biti znatna za grube zrnate sipke
tvari.
C.7 Trenje stijenke
C.7.1 Općenito
(1) Treba razlikovati sljedeća dva parametra:
- koeficijent trenja stijenke µm za odreñivanje tlakova
- kut trenja stijenke φwh za vrednovanje protoka.
(2) Za sipke tvari koje imaju takav raspon veličina čestica da se može pojaviti segregacija tijekom
procesa punjenja, uzorak za odreñivanje koeficijenta trenja stijenke µm treba odabrati uz prikladno
razmatranje učinaka segregacije.
(3) Ispitivanja trenja stijenke treba provesti na uzorku odsječka stijenke koji je reprezentativan za
materijale površine stijenke koji će se upotrijebiti pri izgradnji.
NAPOMENA: Iako laboratoriji za ispitivanja mogu imati široki raspon uzoraka odsječaka od raznih
grañevinskih materijala i obloga, pojedini odsječak može imati različit završni sloj od onog koji je dostupan u
vrijeme izgradnje. Odsječci s nazivno jednakim opisom mogu imati kutove trenja stijenke koji se razlikuju za
nekoliko stupnjeva. Kada je moguće, odsječke stijenke treba uzeti iz predviñenog izvora grañevinskog
materijala (kao što je željezara ili proizvoñač posude). Obojene čelične površine treba obojiti istom vrstom
boje. Za velike projekte preporučuje se da se ispitni odsječci sačuvaju za kasniju usporedbu s grañevnim
materijalima koji su zapravo upotrijebljeni. Trenutno nije moguće odrediti značajke površine odsječka
stijenke na način koji pouzdano predviña njegovo ponašanje s obzirom na trenje stijenke.
(4) Kadgod stijenka silosa može kasnije biti izložena hrñanju ili abraziji, ispitivanja trenja stijenke
treba provesti na novom i na upotrijebljenom odsječku.
NAPOMENA: Završni slojevi površine stijenke u silosu obično se mijenjaju s vremenom. Hrña može ogrubiti
površinu, dok abrazivno trošenje može uglačati ili ogrubiti površinu. Površine poput polietilena se mogu
izbrazdati, a obojene površine se mogu izgrebati. Stijenke silosa mogu, takoñer, postati glañe zbog
stranica 91/113
nakupljanja finih proizvoda iz uskladištenih sipkih tvari u malim prazninama (mazivo, fine čestice i sl.). Ove
promjene mogu prouzročiti pojavu dimnjačkog načina protoka u silosu koji je predviñen za masovni protok ili
se može pojaviti masovni protok u silosu predviñenom za dimnjački protok. Tlakovi punjenja se mogu
povećati u silosima s uglačanim stijenkama i tangencijalno se naprezanje zbog trenja na površini stijenke pri
punjenju može povećati u silosu s ohrapavljenom stijenkom.
C.7.2 Koeficijent trenja stijenke µm za odreñivanje tlakova
C.7.2.1 Načela ispitivanja
(1) Uzorak sipke tvari treba posmično opteretiti duž površine koja predstavlja stijenku silosa
(uzorak s naborima za silose od naboranog čelika) i izmjeriti silu trenja na toj površini.
NAPOMENA: Treba voditi brigu kako bi se osiguralo da se podaci o posmiku stijenke prikladno protumače,
ovisno o tome provode li se proračuni prema opterećenju ili protoku.
C.7.2.2 Ureñaj za ispitivanje
(1) Ureñaj za ispitivanje prikazan je na slici C.2. Promjer ćelije treba biti najmanje 20 puta najveća
veličina čestice i ne manji od 40 puta srednja veličina čestice. Zbijena visina uzorka H treba biti
izmeñu 0,15D i 0,20D. U slučaju kada uzorci stijenke imaju nepravilnosti poput nabora, veličinu
ćelije treba odabrati u skladu s tim.
ograničena kako bi se osiguralo da raspored čestica koji je uvjetovan nepomičnim linijama stijenki nema
prevelik utjecaj na izmjereno svojstvo. Dodatno, prepoznalo se da je taj utjecaj veći kada su sve čestice
za sipke tvari sa širokim granulometrijskim sastavom, to ograničenje pada na 20-struku najveću veličinu
čestice.
C.7.2.3 Postupak
(1) Referentno naprezanje σr treba uzeti jednako najvećem horizontalnom tlaku u silosu ph.
(2) Pripremu uzorka treba provesti u skladu sa smjernicama danima u točki C.5.
(3) Nakon punjenja ćelije i prije nanošenja posmične sile, ćeliju treba zarotirati i malo podići s
površine za ispitivanje tako da se izmjeri samo trenje izmeñu čestica i površine.
(4) Nanošenje posmične sile na uzorak treba provesti jednolikom brzinom od približno 0,04 mm/s.
(5) Preostalu silu trenja Fr (vidjeti sliku C.2) dobivenu pri velikim deformacijama treba upotrijebiti za
proračun koeficijenta trenja stijenke µ za proračun djelovanja.
(6) Vrijednost koeficijenta trenja stijenke uzorka µ za proračune djelovanja treba odrediti kao:
Fr
µ= (C.1)
N
gdje je:
Fr konačna ili preostala vrijednost posmične sile (vidjeti sliku C.2b)

N naneseno vertikalno opterećenje na ćeliju.
stranica 92/113
C.7.3 Kut trenja stijenke φwh za vrednovanje protoka
(1) Kada je za vrednovanje protoka neophodan kut trenja stijenke φwh, smije se uputiti na normu
ASTM D6128.
(2) Vrijednost trenja stijenke koja je potrebna za ocjenjivanje protoka treba odrediti pri malim
razinama naprezanja.
(3) Treba voditi brigu kako bi se osiguralo da se podaci o posmiku stijenke prikladno protumače,
ovisno o tome provode li se proračuni prema opterećenju ili protoku.
a) ćelija za mjerenje trenja stijenke b) tipične krivulje posmik - pomak
Slika C.2 – Metoda ispitivanja za odreñivanje koeficijenta trenja stijenke
C.8 Omjer bočnog tlaka K
C.8.1.1 Načelo ispitivanja
(1) Vertikalno naprezanje σ1 treba nanijeti na uzorak kojemu je spriječeno horizontalno

deformiranje. Treba izmjeriti horizontalno naprezanje σ2 i odrediti sekantnu vrijednost omjera
bočnog tlaka Ko.
NAPOMENA 1: Na veličinu koeficijenta Ko utječe smjer glavnih naprezanja u uzorku za ispitivanje. U uzorku
za ispitivanje horizontalna i vertikalna naprezanja približno su glavna naprezanja, dok u silosu to ne mora biti
tako.
NAPOMENA 2: Kada se kaže da je uzorku spriječeno horizontalno deformiranje, to znači da su horizontalne

deformacije sipke tvari tako male da je njihov učinak na naprezanje u uzorku sipke tvari vrlo malen. Meñutim,
ove deformacije su dovoljno velike da proizvedu mjerljiva opažanja u ureñaju s tankom stijenkom ili u
posebnim dijelovima stijenke koji su projektirani tako da se u njima koncentriraju deformacije. Srednja
16
deformacija po opsegu reda veličine 100 mikrodeformacija općenito zadovoljava te kriterije ograničene
deformacije u sipkoj tvari s mjerljivim vrijednostima u ureñaju.
16
Nacionalna bilješka: 1 mikrodeformacija = 1· 10-6 mm/mm
stranica 93/113
Slika C.3 – Metoda ispitivanja za odreñivanje Ko
(1) Geometrijski oblik ureñaja za ispitivanje prikazan je na slici C.3. Horizontalno naprezanje treba
odrediti iz izmjerenih deformacija na vanjskoj površini vertikalnog dijela, ali stijenka mora biti tanka
te se oblikovanjem ureñaja mora osigurati da je stanje naprezanja u stijenci ispravno protumačeno.
NAPOMENA: Općenito, neophodne su sljedeće odlike ureñaja za ispitivanje:

a) odvojena donja ploča koja je neovisna o stijenkama
b) mjerenje horizontalnih i vertikalnih deformacija na cilindričnim stijenkama
c) položaj ureñaja za mjerenje deformacija udaljen od rubova ispitnog uzorka, i
d) provjera da su izmjerene deformacije povezane s unutarnjim horizontalnim naprezanjem putem
pretpostavljenog koeficijenta (vertikalno savijanje cilindričnog zida može utjecati na ovaj odnos).
C.8.1.3 Postupak
(1) Za referentno naprezanje σr treba uzeti najveće vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj
tvari u silosu.
(2) Pripremu uzoraka treba provesti prema smjernicama danima u točki C.5.
(3) Treba pratiti horizontalno naprezanje u uzorku σ2 koje nastaje zbog nanošenja vertikalnog
naprezanja σ1 koje je jednako referentnom naprezanju σr. Vrijednost Ko treba proračunati iz ovih
naprezanja (vidjeti sliku C.3) kao:
σ2
Ko = (C.2)
σ1
(4) Za vrijednost K treba uzeti:
K = 1,1 Ko (C.3)
NAPOMENA: Koeficijent 1,1 u izrazu (C.3) upotrebljava se kako bi dao približni prikaz razlike omjera bočnog
tlaka (= Ko) mjerenog u uvjetima kada je trenje stijenke gotovo nula i vrijednosti K mjerene kada je trenje
stijenke prisutno (vidjeti takoñer točku 4.2.2(5)).
(1) Približna vrijednost za K smije se izvesti iz kuta unutarnjeg trenja φi, koji se smije odrediti
metodom opisanom u točki C.9 ili troosnim ispitivanjem. Za izvoñenje omjera K iz φi treba
upotrebljavati približan odnos dan u izrazu (4.7).
stranica 94/113
C.9 Parametri čvrstoće: kohezija c i kut unutarnjeg trenja φi
(1) Čvrstoća uzorka uskladištene sipke tvari smije se odrediti ispitivanjima posmičnom ćelijom.
Treba upotrebljavati dva parametra, c i φi, za odreñivanje učinaka čvrstoće uskladištene sipke tvari
na tlakove u silosu nakon što se silos napuni.
(2) Smije se uputiti na normu ASTM D6128, ali treba primijetiti da parametri izvedeni iz ispitivanja
prema toj normi nisu jednaki parametrima koji su ovdje odreñeni.
Legenda
1 hrapavo
a) posmična ćelija
b) tipična krivulja posmik – pomak c) tipičan odnos posmično naprezanje –

normalno naprezanje za izmjerena posmična
naprezanja
Slika C.4 – Metoda ispitivanja za odreñivanje kutova unutarnjeg trenja φi i φc i kohezije c

utemeljena na naprezanju prekonsolidacije σr
(1) Ureñaj za ispitivanje treba se sastojati od cilindrične posmične ćelije, kao što je prikazano na
slici C.4. Promjer posmične ćelije D treba biti najmanje 20 puta najveća veličina čestice i ne manji
od 40 puta srednja veličina čestice. Visina H treba biti izmeñu 0,3D i 0,4D.
ograničena kako bi se osiguralo da raspored čestica koji je uvjetovan nepomičnim linijama stijenki nema
prevelik utjecaj na izmjereno svojstvo. Dodatno, prepoznalo se da je taj utjecaj veći kada su sve čestice
za sipke tvari sa širokim granulometrijskim sastavom, to ograničenje pada na 20-struku najveću veličinu
čestice.
stranica 95/113
C.9.1.3 Postupak
(1) Referentno naprezanje σr treba biti približno jednako vertikalnom naprezanju u uskladištenoj
sipkoj tvari u silosu odreñenom u točki C.2. Pripremu uzorka treba provesti prema smjernicama
danima u točki C.5.
(2) Nanošenje posmične sile na uzorak treba provesti stalnom brzinom od približno 0,04 mm/s.
(3) Za proračun parametara čvrstoće sipke tvari treba upotrebljavati posmično naprezanje τ koje je
nastalo pri horizontalnom pomaku ∆ = 0,06 D ili prije, gdje je D unutarnji promjer ćelije (vidjeti sliku
C.4).
(4) Treba provesti najmanje dva ispitivanja (vidjeti tablicu C.1 i sliku C.4), kao što je odreñeno u
stavcima (5) i (6) u nastavku.
(5) Prvi uzorak treba opteretiti na posmik pri normalnom opterećenju koje uzrokuje referentno
naprezanje σr kako bi se dobilo posmično naprezanje sloma τA.
(6) Drugi uzorak treba prvo prethodno opteretiti normalnim naprezanjem koje uzrokuje referentno
naprezanje σr i dovesti ga zatim do posmičnog sloma kao i prvi uzorak. Posmično opterećenje
treba zaustaviti, a naneseno posmično opterećenje smanjiti na nulu. Tada na ovom drugom uzorku
treba smanjiti normalno opterećenje na vrijednost koje uzrokuje približno polovicu referentnog
naprezanja (σB ≈ σr/2) i posmično opterećenje opet nanositi kako bi se dobilo posmično naprezanje
sloma τB. Nazivi naprezanja dobivenih ovim dvama ispitivanjima imenovani su u tablici C.1.
Tablica C.1 – Preporučena ispitivanja
Ispitivanje Vrijednost normalnog Vrijednost normalnog Najveće izmjereno

naprezanja zbog naprezanja zbog ispitnog posmično naprezanje
prethodnog opterećenja opterećenja
br. 1 σr σr τA
br. 2 σr σB ≈ σr/2 τB
C.9.1.4 Tumačenje
(1) Kut unutarnjeg trenja pri opterećenju φi uskladištene sipke tvari treba proračunati kao:
φi = arctan (τA / σr ) (C.4)
(2) Koheziju c koja nastaje u uskladištenoj sipkoj tvari pri referentnom naprezanju σr treba
proračunati kao:
c = τA – σr tan φc (C.5)
pri čemu je:
 τ A −τB 
φc = arctan  (C.6)
σr − σB 
gdje je:
φc kut unutarnjeg trenja pri rasterećenju za prekonsolidirani materijal.
NAPOMENA: Vrijednost kohezije c snažno ovisi o naprezanju konsolidacije σr pa se zbog toga ne može
smatrati nepromjenjivim svojstvom sipke tvari.
stranica 96/113
(3) Za sipku tvar bez kohezije (kada je c = 0), čvrstoću na trenje treba opisati samo kutom
unutarnjeg trenja pri opterećenju φi (koji je tada jednak φc).
NAPOMENA: Smije se upotrijebiti standardno troosno ispitivanje kao zamjena za gore opisano ispitivanje.
(1) Kada se provode ispitivanja posmičnom ćelijom upotrebljavajući Jenikeovu posmičnu ćeliju
(norma ASTM D6128), kohezija uskladištene sipke tvari smije se zamjenski približno izvesti iz tih
rezultata.
(2) Koheziju treba ustanoviti u odnosu na najveće srednje vertikalno naprezanje u silosu nakon
punjenja, σvft, odreñeno u točki C.2.
(3) „Najveće glavno naprezanje konsolidacije“ σc treba uzeti da je jednako najvećemu srednjem
vertikalnom naprezanju u silosu nakon punjenja σvft.
(4) Treba odrediti jednoosnu čvrstoću σu koja odgovara ovom naprezanju konsolidacije. Takoñer,
treba ustanoviti efektivni kut unutarnjeg trenja δ (odreñen pri odgovarajućim uvjetima naprezanja).
(5) Približnu vrijednost kohezije c tada treba odrediti kao:
 sin δ − sin φc 
c = σ c   (C.7)
 cos φc (1 + sin δ ) 
pri čemu je:
 2 sin δ − k 
φc = sin −1   (C.8)
 2−k 
σ 
k =  u (1 + sin δ ) (C.9)
σc 
gdje je:
σc najveće glavno naprezanje konsolidacije ustanovljeno ispitivanjem Jenikeovom posmičnom

ćelijom
σu jednoosna čvrstoća ustanovljena ispitivanjem Jenikeovom posmičnom ćelijom
δ efektivni kut unutarnjeg trenja ustanovljen ispitivanjem Jenikeovom posmičnom ćelijom
φc kut unutarnjeg trenja pri rasterećenju (vidjeti sliku C.4c).
NAPOMENA 1: Treba primijetiti da vrijednost kohezije c znatno ovisi o naprezanju konsolidacije σc

17
pa se
zbog toga ne može smatrati nepromjenjivim svojstvom sipke tvari.
NAPOMENA 2: Treba primijetiti da se najveće glavno naprezanje konsolidacije σc u literaturi za rukovanje

sipkim tvarima obično naziva σ1.
17
Nacionalna bilješka: Ispravljena je pogreška u izvorniku pa je umjesto σr napisano σc.
stranica 97/113
(6) Približna vrijednost kuta unutarnjeg trenja φi pri opterećenju smije se ustanoviti iz ovog
ispitivanja kao:
 sin δ cos φc 
φi = tan −1   (C.10)
 1 − sin φc sin δ 
NAPOMENA: Treba primijetiti da su dva parametra, c i φi, upotrijebljena u ovoj normi samo za odreñivanje
učinaka čvrstoće uskladištene sipke tvari na tlakove u silosu.
C.10 Efektivni modul elastičnosti Es
(1) Vertikalno naprezanje σ1 treba nanijeti na uzorak kojemu je ograničeno horizontalno

deformiranje. Kako se vertikalno naprezanje povećava za ∆σ1, treba mjeriti promjenu u izazvanom
horizontalnom naprezanju ∆σ2 i vertikalnom pomaku ∆v1. Iz ovih mjerenja treba izvesti efektivni
modul elastičnosti pri opterećenju EsL. Tada vertikalno naprezanje treba smanjiti za ∆σ1 i mjeriti
promjenu u izazvanom horizontalnom naprezanju ∆σ2 i vertikalnom pomaku ∆v1. Iz ovih mjerenja
treba izvesti efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju EsU.
NAPOMENA 1: Na veličinu koeficijenta Ko utječe smjer glavnih naprezanja u uzorku za ispitivanje. U uzorku
za ispitivanje, horizontalna i vertikalna naprezanja približno su glavna naprezanja.
NAPOMENA 2: Kada se kaže da je uzorku spriječeno horizontalno deformiranje, to znači da su horizontalne

deformacije sipke tvari tako male da je njihov učinak na naprezanje u uzorku sipke tvari vrlo malen, ali ove
deformacije su dovoljno velike da proizvedu mjerljiva opažanja u ureñaju s tankom stijenkom. Deformacije
reda veličine 100 mikrodeformacija zadovoljavaju ovaj kriterij.
(1) Geometrijski oblik ureñaja za ispitivanje kojeg treba upotrebljavati prikazan je na slici C.5 i
jednak je ureñaju za mjerenje omjera bočnog tlaka K opisanom u točki C.8.
a) ureñaj za ispitivanje b) tipični vertikalni pomaci za inkremente

vertikalnog naprezanja ∆σ1
Legenda
1 glatko
2 hrapavo
Slika C.5 – Metoda ispitivanja za odreñivanje modula elastičnosti pri opterećenju i

rasterećenju
(2) Horizontalno naprezanje treba izvesti iz deformacija izmjerenih na vanjskoj površini vertikalnog
odsječka. Stijenka ćelije treba biti tanka, a oblikovanje treba osigurati da se stanje naprezanja u
stijenci ispravno protumači (općenito, za mjerenje horizontalnih i vertikalnih deformacija
neophodno je imati odvojenu donju ploču i položaj ureñaja za mjerenje udaljen od rubova uzorka).
stranica 98/113
(3)P Moraju se osigurati precizna sredstva za mjerenje malih inkremenata vertikalnog pomaka
uzorka.
C.10.1.3 Postupak
(1) Referentno naprezanje σr treba uzeti jednako najvećemu vertikalnom naprezanju u

uskladištenoj sipkoj tvari u silosu.
(2) Pripremu uzorka treba provesti prema smjernicama danima u točki C.5.
(3) Nakon nanošenja vertikalnog naprezanja σ1, koje je jednako referentnom naprezanju σr, treba
očitati mjerne sustave kojima se opaža horizontalno naprezanje i vertikalni pomak. Takoñer, treba
točno izmjeriti visinu stlačenog uzorka H.
(4) Treba nanijeti mali dodatni inkrement vertikalnog naprezanja ∆σ1 i ponovo izmjeriti horizontalno
naprezanje i vertikalni pomak. Inkrement vertikalnog naprezanja ∆σ1 treba biti približno 10 %
referentnog naprezanja σ1.
(5) Promjenu horizontalnog naprezanja (prouzročenu inkrementom vertikalnog naprezanja ∆σ1)

treba odrediti kao ∆σ2 a promjenu vertikalnog pomaka kao ∆v. Inkrementalnu vrijednost K pri
opterećenju treba tada odrediti kao KL:
∆σ 2
KL = (C.11)
∆σ 1
(6) Efektivni modul elastičnosti pri opterećenju EsL tada treba odrediti kao:
∆σ 1  2K L2 
E sL = H 1 −  (C.12)
∆v  1 + K L 

(7) Tada treba nanijeti malo inkrementalno smanjenje vertikalnog naprezanja ∆σ1 (vodi se kao
negativna veličina) i izmjeriti ponovo horizontalno naprezanje i vertikalni pomak. Inkrement
vertikalnog naprezanja ∆σ1 opet treba biti približno 10 % referentnog naprezanja σ1.
(8) Promjenu horizontalnog naprezanja (prouzročeno inkrementom vertikalnog naprezanja ∆σ1)

treba odrediti kao ∆σ2, a promjenu vertikalnog pomaka kao ∆v (oba negativna). Inkrementalnu
vrijednost K pri rasterećenju treba tada odrediti kao KU:
∆σ 2
KU = (C.13)
∆σ 1
(9) Efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju EsU tada treba odrediti kao:
∆σ 1  2K U2 
E sU = H 1 −  (C.14)
∆v  1 + K U 
NAPOMENA: Efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju obično je puno veći od modula pri opterećenju.
Kada veliki modul elastičnosti može biti štetan za konstrukciju (npr. toplinske razlike), u ocjenjivanju treba
upotrebljavati modul pri rasterećenju. Kada je modul elastičnosti sipke tvari povoljan za konstrukciju (npr. u
pravokutnim silosima s tankim stijenkama), treba upotrebljavati modul pri opterećenju.
C.10.2 Neizravno ocjenjivanje

stranica 99/113
(1) Kao pomoć pri odreñivanju je li u pojedinom slučaju ispitivanje opravdano, približna vrijednost
modula EsU smije se procijeniti iz:
EsU = χ pvft (C.15)
gdje je:
pvft vertikalno naprezanje pri osnovici odsječka s vertikalnom stijenkom (izraz (5.3) ili (5.79))
χ koeficijent povezanosti pvft i EsU
NAPOMENA: Efektivni modul elastičnosti pri rasterećenju EsU i vertikalno naprezanje pvft su u izrazu (C.15)
izraženi u istim jedinicama.
(2) Kada nema eksperimentalnih podataka iz ispitivanja prema točki C.10.1, koeficijent povezanosti
χ smije se procijeniti kao:
χ = 7γ 3 / 2 (C.16)
gdje je:
γ jedinična težina uskladištene sipke tvari u kN/m3.
(3) Za vrijednost χ smije se približno uzeti 70 za suha poljoprivredna zrna, 100 za male mineralne
čestice i 150 za velike tvrde mineralne čestice.
C.11 Ocjenjivanje gornjih i donjih karakterističnih vrijednosti svojstva i odreñivanje

koeficijenta pretvorbe a
C.11.1 Načelo
(1)P Silos se mora proračunati za najnepovoljnije uvjete opterećenja koji se mogu pojaviti tijekom
njegova proračunskog vijeka. Ovo poglavlje bavi se ocjenjivanjem promjenjivosti svojstava koja se
mogu pojaviti u uzorcima za ispitivanje u vrijeme proračuna.
NAPOMENA: Vjerojatno je da će se svojstva uskladištene sipke tvari mijenjati tijekom uporabnog vijeka
konstrukcije, ali to nije lako ocijeniti.
(2)P Ekstremne vrijednosti opterećenja za proračun moraju se prikazati svojim karakterističnim

vrijednostima, a to su vrijednosti s prihvaćenim propisanim vjerojatnostima da neće biti premašene
(obično vrijednosti 5 % i 95 %) tijekom predviñenog uporabnog vijeka spremnika ili trajanja
grañevine.
(3)P Ekstremne vrijednosti svojstava koje su potrebne za postizanje tih ekstremnih razina
opterećenja moraju se nazvati karakteristične vrijednosti svojstava.
(4)P Za dobivanje odgovarajućih stanja opterećenja moraju se upotrebljavati gornje i donje

karakteristične vrijednosti odgovarajućih svojstava.
(5) Treba upotrebljavati ovdje odreñen pojednostavnjeni postupak u kojem je karakteristična

vrijednost uzeta kao 1,28 standardnih devijacija od srednjih vrijednosti.
NAPOMENA 1: Vrijednosti svojstava koje se zahtijevaju za postizanje stalne vjerojatnosti premašaja razina
opterećenja ovise o geometrijskom obliku i ukupnoj veličini spremnika, slučaju opterećenja koji se razmatra i
jesu li opterećenja na vertikalnoj stijenci ili na stijenci lijevka. Dodatno, sadržaj vlage, temperatura,
mogućnost segregacije i starost utječu na te vrijednosti.
stranica 100/113
NAPOMENA 2: Može se primijetiti da norma EN 1990, Dodatak D: "Projektiranje utemeljeno na
ispitivanju", preporučuje vrijednost različitu od 1,28. Kao što je rečeno u gornjem stavku, zbog toga što
nekoliko nepovezanih svojstava pridonose karakterističnoj vrijednosti opterećenja, procijenjeno je da je 10 %
ili 90 % vrijednosti svakog svojstva razumna procjena vrijednosti od koje se zahtijeva da sudjeluje u
odgovarajućoj vjerojatnosti za konačno opterećenje. Upotreba veće vrijednosti od ove vjerojatno vodi
proračunima koji su znatno konzervativniji od trenutne prakse.
(6) Ako postoje odgovarajući eksperimentalni podaci, karakteristične vrijednosti treba odrediti
upotrebljavajući statističke postupke.
NAPOMENA 1: Podaci iz ispitivanja, iako su korisni kao podloga za ocjenjivanje karakterističnih vrijednosti,
imaju svoja ograničenja (ograničena veličina uzorka, ograničeni postupci uzorkovanja itd.). Ova ograničenja
mogu prouzročiti da podaci budu nereprezentativni za cijeli raspon svojstava koja se mogu pojaviti u
proračunskom vijeku konstrukcije.
NAPOMENA 2: Vrijednosti dane u tablici E.1 predstavljaju mješavinu prosudbe utemeljenu na iskustvu i
dostupnim podacima iz ispitivanja.
(7) Ako naručitelj ili projektant imaju odgovarajuće podatke ili iskustvo za odreñenu proračunsku
situaciju, tada naručitelj smije odabrati karakteristične vrijednosti za prikaz raspona vrijednosti
svojstava koja se mogu pojaviti tijekom proračunskog vijeka spremnika.
C.11.2 Metoda procjene
(1) Za dobivanje karakterističnih vrijednosti svakog svojstva, smiju se upotrebljavati postupci u

nastavku. Varijabla x se u nastavku upotrebljava za prikaz svakog svojstva.
(2) Srednju vrijednost svojstva x treba odrediti iz podataka iz ispitivanja.
(3) Kada je moguće, koeficijent varijacije δ treba odrediti iz podataka iz ispitivanja.
(4) Kada su podaci iz ispitivanja nedovoljni za dobivanje dobre procjene koeficijenta varijacije,
treba procijeniti prikladnu vrijednost za sipku tvar. Tablica C.2 smije se upotrebljavati kao
smjernica.
(5) Gornju karakterističnu vrijednost svojstva (xu = x0,90) treba odrediti kao:
x 0,90 = x (1 + 1,28 δ ) (C.17)
(6) Donju karakterističnu vrijednost svojstva (xl = x0,10) treba odrediti kao:
x 0,10 = x (1 − 1,28 δ ) (C.18)
(7) Koeficijent pretvorbe ax za svojstvo treba odrediti kao:
1 + 1,28δ
ax = ≈ 1 + 1,28δ + δ 2 (C.19)
1 − 1,28δ
NAPOMENA: Izraz (C.19) je najjednostavnija metoda za odreñivanje pojedinačne vrijednosti za ax koja daje
blisku aproksimaciju za x0,90 i x0,10. Meñutim, treba primijetiti da zbog toga što su izrazi (C.17) i (C.18) zbrojni
izrazi, a upotreba ax je umnožna, uvijek će postojati mala razlika u karakterističnim vrijednostima odreñenima
iz izraza (C.17) i (C.18) i onima koje su ustanovljene upotrebom jednostavnije metode iz ove norme
utemeljene na izrazu (C.19) i izrazima (4.1) do (4.6).
(8) Kada se vrijednosti moraju procijeniti, koeficijent varijacije δ za jediničnu težinu treba uzeti
jednak 0,10. Za druga svojstva vrijednosti se smiju procijeniti iz onih za slične sipke tvari
upotrebljavajući tablicu C.2.
stranica 101/113
Tablica C.2 - Tipične vrijednosti koeficijenta varijacije svojstava sipkih tvari
Koeficijent varijacije δ
Rasuta sipka tvar Omjer Kut Koeficijent trenja stijenke (µ)
bočnog unutarnjeg
tlaka (K) trenja (φi)
(stupnjevi)
Kategorija trenja stijenke
Vrsta D1 Vrsta D2 Vrsta D3
agregat 0,11 0,11 0,09 0,09 0,09
glina 0,14 0,16 0,05 0,05 0,05
mješavina hrane za životinje 0,08 0,06 0,19 0,19 0,19
hrana za životinje u peletima 0,05 0,05 0,14 0,14 0,14
ječam 0,08 0,10 0,11 0,11 0,11
cement 0,14 0,16 0,05 0,05 0,05
cementni klinker 0,21 0,14 0,05 0,05 0,05
ugljen 0,11 0,11 0,09 0,09 0,09
ugljena prašina 0,14 0,18 0,05 0,05 0,05
koks 0,11 0,11 0,09 0,09 0,09
leteći pepeo 0,14 0,12 0,05 0,05 0,05
brašno 0,08 0,05 0,11 0,11 0,11
željezna ruda u peletima 0,11 0,11 0,09 0,09 0,09
hidratizirano vapno 0,14 0,18 0,05 0,05 0,05
vapno u prahu 0,14 0,16 0,05 0,05 0,05
kukuruz 0,10 0,10 0,17 0,17 0,17
fosfati 0,11 0,13 0,09 0,09 0,09
krumpiri 0,08 0,09 0,11 0,11 0,11
pijesak 0,08 0,07 0,11 0,11 0,11
klinker zgure 0,08 0,07 0,11 0,11 0,11
soja u zrnu 0,08 0,12 0,11 0,11 0,11
šećer 0,14 0,14 0,05 0,05 0,05
šećerna repa u peletima 0,11 0,11 0,09 0,09 0,09
pšenica 0,08 0,09 0,11 0,11 0,11
stranica 102/113
Dodatak D
(normativni)
Vrednovanje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa
D.1 Cilj
Ovaj dodatak opisuje metode odreñivanja parametara koji su potrebni u normi EN 1991-4 u svrhu
vrednovanja opterećenja silosa koji se ne mogu izravno izmjeriti.
D.2 Vrednovanje koeficijenta trenja stijenke za naborane stijenke
(1) Za kategoriju površine stijenke D4 (naborana ili profilirana čelična obloga ili stijenke s
horizontalnim rebrima) (vidjeti sliku D.1), efektivno trenje stijenke treba odrediti kao:
µ eff = (1 − aw ) tan φi + aw µ w (D.1)
gdje je:
µeff efektivni koeficijent trenja stijenke

φi kut unutarnjeg trenja
µw koeficijent trenja stijenke (o ravnu površinu stijenke)
aw koeficijent dodira stijenke.
NAPOMENA: Za kategoriju površine stijenke D4, efektivno trenje stijenke ovisi o unutarnjem trenju
uskladištene sipke tvari, koeficijentu trenja o ravnu stijenku i profilu obloge.
a) trapezno naborani profil b) sinusno naborani profil
Legenda
1 napunjena sipka tvar
2 protok sipke tvari
3 površina sloma
Slika D.1 – Dimenzije obloge od profiliranog čelika
(2) Parametar aw u izrazu (D.1), koji predstavlja veličinu kretanja sipkih tvari uz površinu stijenke,
treba odrediti iz geometrijskog oblika profilirane obloge stijenke (vidjeti sliku D.1a):
bw
aw = (D.2)
bw + bi
NAPOMENA: Spojna površina izmeñu pomičnog i nepomičnog područja dijelom je u dodiru sa stijenkom i
dijelom s površinom unutarnjeg sloma unutar sipke tvari. Veličina spojne površine koja obuhvaća sipku tvar
koja se kreće uz stijenku dana je s aw.
stranica 103/113
(3) Kada je neophodno, treba napraviti prikladnu ocjenu dodirnog režima sipka tvar/stijenka (vidjeti
sliku D.1b).
NAPOMENA: Za profilirane obloge stijenke slične onoj na slici D.1b, za vrijednost aw smije se uzeti 0,20.
D.3 Unutarnje trenje i trenje stijenke za grubo zrnate sipke tvari bez finih čestica
(1) Koeficijent trenja stijenke µ i kut unutarnjeg trenja φi ne mogu se lako odrediti za sipke tvari koje
se sastoje od velikih čestica bez primjesa finih čestica (npr. povrće, grašak, krumpiri), pa kut
unutarnjeg trenja treba uzeti da je jednak kutu rasprostiranja φr široko nasipane hrpe sipke tvari na
približno ravnoj podlozi.
stranica 104/113
Dodatak E
(normativni)
Vrijednosti svojstava sipkih tvari
E.1 Općenito
(1) Ovaj dodatak daje vrijednosti svojstava sipke tvari za proračun.
E.2 Odreñene vrijednosti
(1) Vrijednosti koje treba upotrebljavati u proračunu dane su u tablici E.1.

stranica 105/113
Tablica E.1 – Svojstva sipkih tvari
Vrsta sipke tvari d, e JediničnaObujams Kut Kut unutarnjeg trenja Omjer bočnog tlaka Koeficijent trenja stijenke c Referentni koeficijent ograničenog
ka težina b rasprostiranja φi K µ opterećenja sipkom tvari
γ φr (µ = tan φw) Cop
γℓ γu φr φim aφ Km aK Vrsta Vrsta Vrsta aµ
stijenke stijenke stijenke
D1 D2 D3
donja gornja srednja koeficijent srednja koeficijent srednja srednja srednja koeficijent
kN/m3 kN/m3 stupnjevi stupnjevi
zadani materijal a 6,0 22,0 40 35 1,3 0,50 1,5 0,32 0,39 0,50 1,40 1,0
agregat 17,0 18,0 36 31 1,16 0,52 1,15 0,39 0,49 0,59 1,12 0,4
glina 10,0 12,0 36 30 1,22 0,54 1,20 0,41 0,46 0,51 1,07 0,5
mješavina hrane za 5,0 6,0 39 36 1,08 0,45 1,10 0,22 0,30 0,43 1,28 1,0
životinje
hrana za životinje u 6,5 8,0 37 35 1,06 0,47 1,07 0,23 0,28 0,37 1,20 0,7
peletima
ječam ◙ 7,0 8,0 31 28 1,14 0,59 1,11 0,24 0,33 0,48 1,16 0,5
cement 13,0 16,0 36 30 1,22 0,54 1,20 0,41 0,46 0,51 1,07 0,5
cementni klinker ♯ 15,0 18,0 47 40 1,20 0,38 1,31 0,46 0,56 0,62 1,07 0,7
ugljen ◙ 7,0 10,0 36 31 1,16 0,52 1,15 0,44 0,49 0,59 1,12 0,6
ugljena prašina ◙ 6,0 8,0 34 27 1,26 0,58 1,20 0,41 0,51 0,56 1,07 0,5
koks 6,5 8,0 36 31 1,16 0,52 1,15 0,49 0,54 0,59 1,12 0,6
leteći pepeo 8,0 15,0 41 35 1,16 0,46 1,20 0,51 0,62 0,72 1,07 0,5
brašno ◙ 6,5 7,0 45 42 1,06 0,36 1,11 0,24 0,33 0,48 1,16 0,6
željezna ruda u peletima 19,0 22,0 36 31 1,16 0,52 1,15 0,49 0,54 0,59 1,12 0,5
hidratizirano vapno 6,0 8,0 34 27 1,26 0,58 1,20 0,36 0,41 0,51 1,07 0,6
vapno u prahu 11,0 13,0 36 30 1,22 0,54 1,20 0,41 0,51 0,56 1,07 0,5
kukuruz ◙ 7,0 8,0 35 31 1,14 0,53 1,14 0,22 0,36 0,53 1,24 0,9
fosfati 16,0 22,0 34 29 1,18 0,56 1,15 0,39 0,49 0,54 1,12 0,5
krumpiri 6,0 8,0 34 30 1,12 0,54 1,11 0,33 0,38 0,48 1,16 0,5
pijesak 14,0 16,0 39 36 1,09 0,45 1,11 0,38 0,48 0,57 1,16 0,4
klinker zgure 10,5 12,0 39 36 1,09 0,45 1,11 0,48 0,57 0,67 1,16 0,6
soja u zrnu 7,0 8,0 29 25 1,16 0,63 1,11 0,24 0,38 0,48 1,16 0,5
šećer ◙ 8,0 9,5 38 32 1,19 0,50 1,20 0,46 0,51 0,56 1,07 0,4
šećerna repa u peletima 6,5 7,0 36 31 1,16 0,52 1,15 0,35 0,44 0,54 1,12 0,5
pšenica ◙ 7,5 9,0 34 30 1,12 0,54 1,11 0,24 0,38 0,57 1,16 0,5
NAPOMENA: Ako tablica ne sadrži materijal koji se skladišti, treba provesti ispitivanja.
a
Za situacije kada je teško opravdati troškove ispitivanja, zbog toga što je upotreba širokog raspona svojstava manje važna za proračun, smiju se upotrebljavati svojstva „zadanog materijala“. Ova svojstva mogu
biti prikladna za mala postrojenja. Meñutim, ona će dovesti do vrlo neekonomičnih projekata velikih silosa pa ispitivanju uvijek treba dati prednost.
Jedinična težina sipke tvari γu je gornja karakteristična vrijednost koja se upotrebljava za sve proračune djelovanja. Donja karakteristična vrijednost γℓ
b
navedena je u tablici E.1 kako bi pomogla pri procjeni
zahtijevanog obujma silosa koji ima odreñeni kapacitet.
c
Efektivno trenje stijenke za stijenku vrste D4 (naborana stijenka) smije se ustanoviti upotrebljavajući metodu odreñenu u Dodatku D, točka D.2.
d
Sipke tvari u ovoj tablici za koje se zna da su podložne eksploziji prašine označene su simbolom ◙.
e
Sipke tvari koje su podložne mehaničkom uklještenju označene su simbolom ♯.
stranica 106/113
Dodatak F
(obavijesni)
Odreñivanje načina protoka
F.1 Masovni i dimnjački protok
(1) Odreñivanje načina protoka za funkcionalno oblikovanje silosa nije obuhvaćeno područjem
primjene ove norme. Meñutim, podaci na slici F.1 dani su kako bi upozorili projektanta na
mogućnost da se u silosu pojave tlakovi masovnog protoka. Ovi su podaci takoñer potrebni kada
se upotrebljava zamjenska metoda proračuna lijevka iz Dodatka G.
a) stožasti lijevci b) klinasti lijevci
Legenda
1 dimnjački protok
2 masovni protok
3 izmeñu ovih granica može se pojaviti masovni ili dimnjački protok
β polukut dna lijevka (stupnjevi)
µh koeficijent trenja stijenke lijevka
NAPOMENA: U područjima izmeñu granica za masovni protok i dimnjački protok, način protoka ovisi o parametrima koji
nisu obuhvaćeni ovom normom.
Slika F.1 – Uvjeti pri kojima se masovni protok ili dimnjački protok pojavljuje u stožastim i
klinastim lijevcima
stranica 107/113
Dodatak G
(normativni)
Zamjenska pravila za tlakove u lijevcima
G.1 Općenito
(1) Ovaj dodatak daje dvije zamjenske metode za ocjenjivanje tlakova u lijevcima.
(2) Metoda odreñena u točkama G.3 do G.9 smije se upotrebljavati za odreñivanje tlakova u lijevku
u uvjetima punjenja i pražnjenja. Meñutim, treba primijetiti da ukupni tlakovi ne odgovaraju težini
uskladištene sipke tvari pa s ovim izrazima treba postupati pažljivo.
(3) Za odreñivanje tlakova pražnjenja u strmim lijevcima smiju se zamjenski upotrebljavati izrazi
dani u točki G.10 zajedno s onima iz točke 6.3.
G.2 Oznake
lh kosa udaljenost od dna lijevka do prijelaza (vidjeti sliku G.1)
pn tlak okomit na kosu stijenku lijevka
pni komponenta tlaka okomita na kosi lijevak (i = 1, 2 i 3)
ps udarni tlak na prijelazu
G.3 Definicije
G.3.1
udarno opterećenje
lokalno opterećenje koje se može pojaviti na prijelazu tijekom pražnjenja u silosu s masovnim
protokom
G.4 Proračunske situacije
(1) Lijevak treba proračunati za uvjete punjenja i pražnjenja.
(2) Očekivani način protoka treba odrediti upotrebljavajući sliku F.1.
(3) Kada se u silosu može pojaviti masovni protok i dimnjački protok, proračunom treba uzeti u
obzir oba moguća načina protoka.
G.5 Vrednovanje koeficijenta povećanja opterećenja dna Cb
(1) Za silose, osim onih odreñenih u stavku (2) u nastavku, koeficijent povećanja opterećenja dna
Cb treba odrediti kao:
Cb = 1,3 (G.1)
(2) Kada postoji značajna vjerojatnost da će uskladištena sipka tvar stvoriti uvjete dinamičkog
opterećenja (vidjeti stavak (3)), na lijevak ili dno silosa nanose se veća opterećenja. Koeficijent
povećanja opterećenja dna Cb treba uzeti kao:
Cb = 1,6 (G.2)
stranica 108/113
(3) Situacije u kojima se smatra da će se pojaviti uvjeti iz stavka (2) uključuju:
- kada se silos s vitkim odsječkom s vertikalnim stijenkama upotrebljava za uskladištenje sipkih

tvari koje se ne mogu svrstati u materijale s malom kohezijom (vidjeti točku 1.5.24)18
- kada je utvrñeno da je uskladištena sipka tvar sklona mehaničkom uklještenju (npr. cementni
klinker).
NAPOMENA: Vrednovanje kohezije sipke tvari c dano je u točki C.9. Kohezija je svrstana kao mala ako,
nakon konsolidacije na razini normalnog naprezanja σr, ocijenjena kohezija c ne premašuje vrijednost c/σr =
19
0,04 (vidjeti točku 1.5.24).
G.6 Tlakovi punjenja na ravna i gotovo ravna dna
(1) Vertikalna opterećenja koja djeluju na ravna ili gotovo ravna dna silosa (nagib ≤ 20°) treba
proračunati upotrebljavajući:
pvfb = Cb pvf (G.3)
gdje je:
pvf proračunan upotrebljavajući izraz (5.3) ili (5.79) na odgovarajućoj dubini z ispod istovrijedne
površine
Cb koeficijent povećanja opterećenja dna.
G.7 Tlakovi punjenja u lijevcima
(1) Kada je nagib stijenke lijevka u odnosu na horizontalnu ravninu veći od 20° (vidjeti sliku 1.1b),
tlakove okomite na kosu stijenku lijevka pn na svakoj razini treba proračunati kao u nastavku:
pn = pn3 + pn2 + (pn1 − pn2 )

x
(G.4)
ln
nije ln nego lh
pri čemu je:
(
pn1 = pvft Cb sin 2 β + cos 2 β ) (G.5)
pn2 = pvftCb sin 2 β (G.6)
A γK
pn3 = 3,0 cos 2 β (G.7)
U µh
gdje je:
β nagib lijevka prema vertikali (vidjeti sliku G.1)
x duljina izmeñu 0 i lh (vidjeti sliku G.1)
pn1 i pn2 odreñuju tlakove u lijevku prouzročene vertikalnim tlakom uskladištenog materijala na
prijelazu
18
Nacionalna bilješka: Očita pogreška u izvorniku, upućivanjem na pogrešnu točku u zagradi, ovdje je ispravljena.
19
Nacionalna bilješka: Očita pogreška u izvorniku, upućivanjem na pogrešnu točku u zagradi, ovdje je ispravljena.
stranica 109/113
pn3 tlak u lijevku zbog sipke tvari u lijevku
Cb koeficijent povećanja opterećenja dna
pvft vertikalni tlak pvf koji djeluje na razini prijelaza nakon punjenja, proračunan upotrebljavajući
izraz (5.3) ili (5.79), prema potrebi
µh karakteristična vrijednost koeficijenta trenja stijenke u lijevku (donja karakteristična

vrijednost)
K karakteristična vrijednost omjera bočnog tlaka u odsječku s vertikalnom stijenkom
A ploština horizontalnoga poprečnog presjeka odsječka s vertikalnom stijenkom
U unutarnji opseg horizontalnoga poprečnog presjeka odsječka s vertikalnom stijenkom.
(2) Vrijednost tlaka zbog trenja o stijenku pt dana je izrazom:
pt = pn µh (G.8)
gdje je:
pn proračunan iz izraza (G.4).
(3) Kada se tlakovi vrednuju prema izrazima G.5, G.6 i G.7, treba upotrebljavati iste karakteristične
vrijednosti omjera K. Treba razmotriti donje i gornje karakteristične vrijednosti.
NAPOMENA: Zbog toga što donja karakteristična vrijednost omjera K daje najveću vrijednost tlaka pvft, a
gornja karakteristična vrijednost omjera K daje najveću vrijednost tlaka pn3, nije moguće dati opće stajalište o
tome koja će karakteristična vrijednost prouzročiti najgori slučaj opterećenja za lijevak. Treba istražiti obje
karakteristične vrijednosti.
Slika G.1 – Zamjensko pravilo za opterećenja silosa
G.8 Tlakovi pražnjenja na ravna ili gotovo ravna dna
(1) Za ravna ili gotovo ravna dna silosa (nagib α ≤ 20°), optere ćenje pražnjenja smije se
proračunati upotrebljavajući smjernice za opterećenja punjenja (vidjeti točku G.6).
G.9 Tlakovi pražnjenja na lijevke
(1) Za silose s dimnjačkim protokom, opterećenja pražnjenja lijevaka smiju se proračunati

upotrebljavajući smjernice za opterećenja punjenja (vidjeti točku G.7).
stranica 110/113
(2) Za silose s masovnim protokom, dodatni nepomični tlak, udarno opterećenje ps (vidjeti sliku
G.1), nanosi se na kosu duljinu 0,2 dc niz stijenku lijevka i duž cijelog opsega:
ps = 2 K pvft (G.9)
gdje je:
pvft vertikalni tlak koji djeluje na prijelazu nakon punjenja, proračunan upotrebljavajući izraz
(5.3) ili (5.79), prema potrebi.
G.10 Zamjenski izraz za omjer tlaka u lijevku pri pražnjenju Fe
(1) U uvjetima pražnjenja, srednje vertikalno naprezanje u uskladištenoj sipkoj tvari na svakoj razini
strmog lijevka smije se odrediti upotrebljavajući izraze (6.7) i (6.8), uz zamjensku vrijednost
parametra F koja je dana izrazom:
 1     sin φi   cos ε sin(ε − β )   

Fe =   1 + 2 1 +       (G.10)
 1 + µ cot β     1 + sin φi   sin β   
pri čemu je:
1   sin φ wh  
ε =β+  φ wh + sin −1    (G.11)
2  sin φ i 
φ wh = tan −1 µ h (G.12)
gdje je:
φi kut unutarnjeg trenja uskladištene sipke tvari.
NAPOMENA: Gdje je ova teorija tlakova u lijevku usvojena, treba upotrebljavati izraz (G.10) umjesto izraza
(6.21). Izraz za Fe utemeljen je na cjelovitijoj Enstadovoj teoriji za tlakove pražnjenja.
stranica 111/113
Dodatak H
(obavijesni)
Djelovanja eksplozija prašine
H.1 Općenito
(1) Ovaj dodatak daje savjet za prikladni proračun djelovanja zbog eksplozije prašine.
H.2 Područje primjene
(1) Ovaj dodatak vrijedi za sve silose i slične spremnike u kojima se gorive ili/i eksplozivne
neotrovne prašine skladište, proizvode, prazne ili se njima rukuje u znatnim količinama.
(2) Odredbe ovog dodatka ne treba razmatrati u slučajevima gdje se mogućnost pojave eksplozija
prašine može sa sigurnošću isključiti kao posljedica posebnih mjera opreza poduzetih pri
projektiranju postrojenja.
(3) Ovaj se dodatak takoñer smije upotrebljavati kada se ocjenjuje mogućnost pojave eksplozije u
postojećim postrojenjima. U tim slučajevima treba razmotriti stvarne uvjete, a ne projektirane
uvjete. Kada postoji sumnja, treba se savjetovati sa stručnjacima.
H.3 Oznake
pmax najveći nadtlak
pred smanjeni najveći tlak eksplozije
pa početni tlak oslobañanja.
H.4 Eksplozivne prašine i odgovarajuća svojstva
(1) Mnoge različite vrste uskladištene sipke tvari proizvode prašinu koja može biti eksplozivna.
Eksplozije prašine moguće su kod organskih i neorganskih prašina kada su čestice dovoljno fine,
rasporeñene jednoliko u zraku i kada mogu reagirati s kisikom i proizvesti kontinuiranu
egzotermičku reakciju.
(2) Tijekom eksplozije sipkih tvari koje se obično skladište u silosima, u zatvorenom prostoru bez
ventilacije mogu se dostići tlakovi od 8 do 10 bara.
(3) Ključni proračunski parametri za eksplozije prašine su:
- vrijednost prašine KST
- najveći nadtlak pmax.
(4) Vrijednost prašine smije se odrediti iz brzine porasta tlaka (dp/dt).
(5) U proračunu treba pratiti postupke odreñene u normi EN 26184-1.
(6) Najvažnije vrste eksplozivnih prašina su: celuloza, umjetno gnojivo, brašno od graška,
životinjska hrana, guma, žitarice, drvo, drvena prašina, ugljen lignit, sintetički materijali, mljeveni
kukuruz, kukuruzni škrob, slad, raženo brašno, pšenično brašno, mlijeko u prahu, papir, boja,
sojino brašno, proizvodi za čišćenje, šećer.
H.5 Izvori zapaljenja
(1) Obično je dovoljan mali izvor energije da se u gore navedenim vrstama prašina pokrene
eksplozija. Tipični izvori zapaljenja u silosima ili susjednim prostorijama i postrojenjima uključuju:
stranica 112/113
- vruće površine nastale trenjem koje je prouzročeno kvarom strojeva
- iskre zbog zavarivanja, brušenja i rezanja tijekom popravaka
- užareni pepeo unesen u silos s rasutim materijalom
- iskre od stranih tijela
- neprikladni ili pokvareni električni proizvodi (npr. rasvjetna tijela)
- razvoj topline tijekom procesa sušenja
- samozapaljenje zbog pražnjenja statičkog elektriciteta.
H.6 Zaštitne mjere
(1) Šteta zbog eksplozije smanjuje se na najmanju mjeru zadržavanjem eksplozije unutar prostora
u kojem je nastala. Treba spriječiti njezino širenje na druge dijelove postrojenja. Takoñer, treba
smanjiti nadtlak nastao eksplozijom.
(2) Posljedice eksplozije mogu se ograničiti poduzimanjem odgovarajućih preventivnih mjera

tijekom projektiranja grañevine (npr. uključivanjem prepreka za eksplozije na sličan način kao s
požarnim zidovima).
Pojedini dijelovi postrojenja izmeñu prepreka trebaju, u načelu, biti proračunani za jedan od
sljedećih uvjeta:
- kada se ne upotrebljava ventilacija, sposobni oduprijeti se najvećem tlaku eksplozije pmax, ili
- kada se upotrebljava odgovarajuća ventilacija, sposobni oduprijeti se smanjenom proračunskom

tlaku pred.
(4) Vrijednost smanjenog proračunskog tlaka pred ovisi o vrsti prašine, dimenzijama prostora koji se
ventilira, ploštini ventilacije, početnom tlaku otpuštanja pa i tromosti sustava za ventilaciju.
(5) U proračunu posljedica eksplozije treba uzeti u obzir učinke rasplamsanog požara koji izlazi iz
ventilacijskog otvora. Taj požar ne treba prouzročiti bilo kakvu štetu u okolini ni pokrenuti eksploziju
u susjednim odjeljcima.
(6) U proračunu treba razmotriti ograničenje opasnosti za osobe zbog krhotina stakla ili drugih
konstrukcijskih elemenata. Gdje je moguće, ventilacijski otvori trebaju voditi izravno u otvorene
prostore kroz planirane ventilacijske ispuste koji smanjuju eksplozivni tlak. U pojedinačnim
silosima, to se može postići upotrebom ventiliranog krova. U slučaju ugrañenih silosa, smiju se
upotrijebiti stubišni prostori ili prozori smješteni visoko iznad razine terena.
(7) Sustav ventilacije treba se pokrenuti pri malom tlaku i treba imati malu tromost.
(8) Treba razmotriti vjerojatnost da brzo pokretanje sustava ventilacije pri malom tlaku može
prouzročiti oslobañanje veće količine mješavine prašina-zrak. U takvim uvjetima, treba razmotriti
upotrebu sustava s većom tromosti.
H.7 Proračun konstrukcijskih elemenata
(1) Proračunski tlak eksplozije treba razmatrati kao izvanredno opterećenje na sve konstrukcijske
elemente.
stranica 113/113
H.8 Proračunski tlak
(1) Sve nosive elemente konstrukcije i sve elemente koji se upotrebljavaju u svrhu prepreka za
eksplozije treba proračunati tako da se odupru proračunskom tlaku eksplozije prašine.
H.9 Proračun za podtlak
(1) U proračunu treba razmotriti inercijske sile nastale brzim otpuštanjem plina, nakon čega slijedi
hlañenje vrućih dimova. Ti su učinci povezani s eksplozijom i mogu imati kao posljedicu podtlak
koji treba razmotriti u proračunu.
H.10 Proračun ureñaja za ventilaciju
(1) Svi odgovarajući dijelovi ureñaja za ventilaciju trebaju biti osigurani protiv odvajanja koje je
posljedica valova eksplozivnog tlaka (npr. vrata za odušak pri eksploziji trebaju biti učvršćena na
spojevima; poklopci trebaju biti privezani užadima ili sličnim pričvršćenjima).
NAPOMENA: U proračunu se smiju pratiti postupci opisani u DIN-ovom Izvješću 140 „Design of silos for dust
explosion“, koje je objavio Beuth-Verlag u siječnju 2005.
H.11 Reakcijske sile zbog ventilacije
(1) Kada se upotrebljava ventilacija, u proračunu sustava oslanjanja moraju se razmotriti

reakcijske sile. One su posebno važne u laganim konstrukcijama s horizontalnim ventilacijskim
plohama i u svakom rasporedu ventilacije koji je nesimetričan u odnosu na poprečni presjek silosa.
NAPOMENA: U proračunu se smiju pratiti postupci opisani u DIN-ovom Izvješću 140 „Design of silos for dust
explosion“, koje je objavio Beuth-Verlag u siječnju 2005.
***

noHRN EN 1991-4 PDF

Transféré par

Informations du document

Description originale:

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

noHRN EN 1991-4 PDF

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

EN 1991-4:2006, Eurokod 1 – Djelovanja na konstrukcije – 4.

dio: Silosi i spremnici tekućina

EUROPSKA NORMA EN 1991-4

ICS 91.010.30 Zamjenjuje ENV 1991-4:1995

Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – 4. dio: Silosi i

Povijest programa eurokodova

2 Prikaz i razredba djelovanja

4 Svojstva sipkih tvari

5 Opterećenja vertikalnih stijenki silosa

6 Djelovanja na lijevke silosa i dna silosa

7 Opterećenja spremnika tekućinama

Dodatak A (obavijesni) Osnove proračuna – dodatni stavci uz normu EN 1990 za silose i

Dodatak C (normativni) Mjerenje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa

Dodatak D (normativni) Vrednovanje svojstava sipkih tvari za vrednovanje opterećenja silosa

Dodatak E (normativni) Vrijednosti svojstava sipkih tvari

Dodatak F (obavijesni) Odreñivanje načina protoka

Dodatak G (normativni) Zamjenska pravila za tlakove u lijevcima

Dodatak H (obavijesni) Djelovanja eksplozija prašine

Ovaj dokument zamjenjuje prednormu ENV 1991-4:1995.

U skladu s unutrašnjim propisima CEN/CENELEC-a ovu su europsku normu obvezne primijeniti

Povijest programa eurokodova

EN 1990, Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija

EN 1991, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije

EN 1992, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija

EN 1993, Eurokod 3: Projektiranje čeličnih konstrukcija

EN 1994, Eurokod 4: Projektiranje spregnutih čelično-betonskih konstrukcija

EN 1995, Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija

EN 1996, Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija

EN 1997, Eurokod 7: Geotehničko projektiranje

EN 1998, Eurokod 8: Projektiranje potresne otpornosti konstrukcija

EN 1999, Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija

Status i područje primjene eurokodova

- kao sredstvo potvrñivanja usklañenosti zgrada i inženjerskih grañevina s bitnim zahtjevima

- kao osnova pri specificiranju ugovora za grañevine i pripadajuće inženjerske usluge

Eurokodovi osiguravaju zajednička pravila proračuna konstrukcija za svakodnevnu upotrebu pri

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi

Nacionalne norme kojima se primjenjuju eurokodovi sadržavat će cjelovit tekst eurokodova

- vrijednosti i/ili razrede, gdje su u eurokodu navedene druge mogućnosti

a smiju još sadržavati:

- odluke o primjeni obavijesnih dodataka

Veze izmeñu eurokodova i usklañenih tehničkih specifikacija za proizvode (europskih

Postoji potreba za dosljednošću izmeñu usklañenih tehničkih specifikacija za grañevne proizvode i

Dodatni podaci posebni za normu EN 1991-4

Norma EN 1991-4 daje smjernice za ocjenjivanje djelovanja za konstrukcijski proračun silosa i

Norma EN 1991-4 namijenjena je investitorima, projektantima, izvoñačima i javnim upravnim

Odredbe norme EN 1991-4 primjenjuju se zajedno s odredbama norme EN 1990, ostalim

Nacionalni dodatak za normu EN 1991-4

Nacionalni odabir dopušten je u normi EN 1991-4 u sljedećim točkama:

1.1 Područje primjene

1.1.1 Područje primjene norme EN 1991 – Eurokod 1

1.1.2 Područje primjene norme EN 1991-4 Djelovanja na konstrukcije - Silosi i spremnici

- vrijede sljedeća ograničenja izmjera:

- prijelaz u lijevak leži u jednoj horizontalnoj ravnini (vidjeti sliku 1.1a)

- svaki silos namijenjen je odreñenom rasponu svojstava sipkih tvari

- pri punjenju nastaju samo zanemarivi inercijski učinci i udarna opterećenja

a) geometrija b) ekscentričnosti c) tlakovi i

d) oblici poprečnog presjeka

Slika 1.1 – Oblici silosa s prikazanim izmjerama i oznakama za tlakove

(9) Djelovanja na krovove silosa i spremnika tekućina dana su na odgovarajućim mjestima u

1.2 Upućivanje na druge norme

ISO 3898:1997 Basis of design for structures: Notations. General symbols

EN 1990 Basis of structural design