HRVATSKA NORMA HRN EN 1997-1:2008/NA

travanj 2011.

ICS xx.xxx.xx

Eurokod 7 – Geotehničko projektiranje –

1. dio: Opća pravila – Nacionalni dodatak

1
Sadržaj

Predgovor

1 Područje primjene

2 Nacionalno odreñeni parametri

Dodatak A (obavijesni) Točke u normi HRN EN 1997-1:2008 u kojima su dopušteni

nacionalno odreñeni parametri

Dodatak B (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Povijest parcijalnih koeficijenata za

proračunske pristupe 1, 2 i 3

Dodatak C (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Ogledni postupci za odreñivanje graničnih

vrijednosti tlakova tla na vertikalne zidove

Dodatak D (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Ogledna analitička metoda za proračun

nosivosti

Dodatak H (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Granične vrijednosti deformiranja

konstrukcije i pomaka temelja

Dodatak K (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Projektiranje propisanim mjerama

Dodatak L (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Osno opterećeni piloti

Dodatak M (obavijesni – neoprečni dopunski podaci) Vrste tla i stijena na teritoriju Republike
Hrvatske koje zbog svojih nepovoljnih geotehničkih svojstava zahtijevaju posebnu
pozornost

Dodatak N (obavijesni) - Točke u normi HRN EN 1997-1:2008 u kojima su dopušteni

nacionalno odreñeni parametri

2
Predgovor

Ovaj je dokument (HRN EN 1997-1:2008/NA:2011) pripremio tehnički odbor HZN/TO 548,

Konstrukcijski eurokodovi.

Norma HRN EN 1997-1:2008 istovjetna je s europskom normom EN 1997-1:2004.

Ovaj dokument omogućuje primjenu norme HRN EN 1997-1:2008 u Republici Hrvatskoj.

U normi HRN EN 1997-1:2008 dopušteno je, na nacionalnoj razini, donijeti odluke o vrijednostima
odreñenih parametara ili odreñenim postupcima proračuna. Tako odreñene vrijednosti ili postupci
nazivaju se "nacionalno odreñeni parametri" (en. Nationally determined parameters – NDP). Te
vrijednosti i postupci primjenjuju se za projektiranje grañevina koje se izvode u Republici Hrvatskoj.

Brojčane oznake tablica i formula u Dodacima A do M odgovaraju brojčanim oznakama tablica i

formula u izvornoj normi, iza kojih se dodaje oznaka (HR).

Dodaci A do M sadrže neoprečne dopunske podatke.

U Dodatku N ovoga nacionalnog dodatka, navedene su točke iz norme HRN EN 1997-1:2008 za

koje je dopušteno donijeti odluke na nacionalnoj razini. U točki 2 ovog dokumenta navedene su te
odluke.

1 Područje primjene

Ovaj dokument odreñuje vrijednosti nacionalnih parametara ili odreñenih postupaka proračuna uz
normu HRN EN 1997-1:2008 i primjenjuje se zajedno s tom normom.

2 Nacionalno odreñeni parametri

Osnove geotehničkog projektiranja

2.1 Točka 2.1(8)P Najmanji zahtjevi na opseg i sadržaj geotehničkih istraživanja

Lagane i jednostavne konstrukcije te manje zemljane grañevine za koje je moguće osigurati

zadovoljavanje najmanjih zahtjeva s pomoću iskustva i kvalitativnih geotehničkih istraživanja uz
zanemariv rizik definirane su kako slijedi:

Lagane i jednostavne konstrukcije su manje grañevine, relativno jednostavne konstrukcije

(jednostavnog statičkog sustava). Takvima se prvenstveno smatraju jednokatne stambene zgrade,
bez podruma, na približno horizontalnom terenu; kontaktno naprezanje treba biti manje od 250
kN/m2 za pojedinačne temelje (temelje samce), te do 100 kN/m' za temeljne trakove. Za te
grañevine nema posebnih ograničenja u pogledu slijeganja. Svojstva temeljnog tla trebaju biti
poznata na temelju usporedivog iskustva i takva da su, za projektiranje i izvoñenje temelja,
dovoljne uobičajene (rutinske) metode. Usporedivo iskustvo i rutinske metode uključuju: pregled
terena, iskop sondažne jame (barem 1,0 m dubine ispod najniže razine temelja) te pregled
postojeće dokumentacije za tu lokaciju (geološke karte, geotehnički elaborati i geotehnički projekti
s obližnjih lokacija). Lagane i jednostavne konstrukcije su i grañevine kod kojih se ne očekuju veliki
pomaci.

Manje zemljane grañevine su manji nasipi od homogenog materijala s kontroliranom ugradnjom, s

izuzetkom hidrotehničkih grañevina.

2.2 Točka 2.4.6.1(4)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF u jednadžbi (2.1a)

3
Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF za stalne i prolazne situacije definirane su u Dodatku A ovog
nacionalnog dodatka: tablice A.1, A.3, A.15 i A.17.

2.3 Točka 2.4.6.2(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γM u jednadžbi (2.2)

Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γM definirane su u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka: tablice

A.2, A.4, A.16.

2.4 Točka 2.4.7.1(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za stalne i prolazne situacije

Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za stalne i prolazne situacije definirane su u Dodatku A ovog

nacionalnog dodatka: tablice A.1, A.3, A.5, A.6, A.7, A.8, A.12, A.13, A.14, A.15 i A.17.

2.5 Točka 2.4.7.1(3) Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u izvanrednim situacijama

Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za djelovanja u izvanrednim situacijama uobičajeno su 1,0.

Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za otpornost u izvanrednim situacijama istovjetne su

vrijednostima tih koeficijenata za stalne i prolazne situacije.

2.6 Točka 2.4.7.1(4) Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u slučajevima izuzetnog rizika

U slučajevima izuzetnog rizika mogu se, u dogovoru s investitorom, odrediti i strože vrijednosti od
onih koje su preporučene u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka: tablice A.1, A.3, A.5, A.6, A.7,
A.8, A.12, A.13, A.14, A.15 i A.17.

2.7 Točka 2.4.7.1(5) Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za privremene konstrukcije ili

prolazne proračunske situacije

Za privremene konstrukcije ili prolazne proračunske situacije mogu se, u dogovoru s investitorom,
odrediti i blaže vrijednosti od onih koje su preporučene u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka:
tablice A.1, A.3, A.5, A.6, A.7, A.8, A.12, A.13, A.14, A.15 i A.17.

2.8 Točka 2.4.7.2(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF i γM u jednadžbi (2.4)

Pri razmatranju graničnoga stanja statičke ravnoteže, sveukupnih pomaka konstrukcije ili
temeljnoga tla (EQU), vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF i γM za stalne i prolazne situacije
definirane su u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka: tablice A.1 i A.2.

2.9 Točka 2.4.7.3.2(3)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF, γE i γM u jednadžbama

(2.6a) i (2.6b)

Pri razmatranju graničnoga stanja sloma ili prekomjernog deformiranja konstrukcijskog elementa ili
dijela temeljnoga tla (STR i GEO), vrijednosti parcijalnih koeficijenata γF odnosno γE definirane su u
tablici A.3 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka, a vrijednosti parcijalnih koeficijenata γM
definirane su u tablici A.4 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.10 Točka 2.4.7.3.3(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γR u jednadžbama (2.7a),

(2.7b) i (2.7c)

Pri razmatranju graničnoga stanja sloma ili prekomjernog deformiranja konstrukcijskog elementa ili
dijela temeljnoga tla (STR i GEO), vrijednosti parcijalnih koeficijenata γR definirane su u tablicama
A.5, A.6, A.7, A.8, A.12, A.13 i A.14 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.11 Točka 2.4.7.4.1(1)P Proračunski pristupi

4
U Republici Hrvatskoj upotrebljava se proračunski pristup 3. Za proračun osno opterećenih pilota i
sidara upotrebljavaju se proračunski pristupi 2 i 3.

NAPOMENA: Objašnjenje primjene proračunskih pristupa za osno opterećene pilote nalazi se u

Dodatku L ovog nacionalnog dodatka.

2.12 Točka 2.4.7.4(3)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbi (2.8)

Pri provjeri za izdizanje (UPL), vrijednosti parcijalnih koeficijenata za stalne i prolazne situacije
definirane su u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka: tablice A.15 i A.16.

2.13 Točka 2.4.7.5(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbama (2.9a) i (2.9b)

Pri razmatranju graničnoga stanja sloma prouzročenog hidrauličkim izdizanjem tla radi tečenja
vode kroz temeljno tlo (HYD), vrijednosti parcijalnih koeficijenata za stalne i prolazne situacije
definirane su u tablici A.17 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.14 Točka 2.4.8(2) Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za granična stanja uporabljivosti

Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za granična stanja uporabljivosti uobičajeno su 1,0.

2.15 Točka 2.4.9(1)P Granične vrijednosti pomaka temelja

Granične vrijednosti deformiranja konstrukcije i pomaka temelja nalaze se u Dodatku H ovog

nacionalnog dodatka.

2.16 Točka 2.5(1) Projektiranje propisanim mjerama

Projektiranje propisanim mjerama može se upotrijebiti za sve slučajeve koji se navode u Dodatku
K ovog nacionalnog dodatka.

Temeljenje na pilotima

2.17 Točka 7.6.2.2(8)P Vrijednosti koeficijenata korelacije za statičko pokusno opterećenje

pilota

Kod provoñenja statičkog pokusnog opterećenja pilota najveća karakteristična tlačna otpornost Rc;k
odreñuje se uz zadovoljenje jednadžbe (7.2) iz norme EN 1997-1 pri čemu su vrijednosti
koeficijenata korelacije definirane u tablici A.9 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.18 Točka 7.6.2.2(14)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbama (7.4) i (7.5)

Proračunsku otpornost, Rc;d, treba izvesti iz jednadžbi (7.4) ili (7.5) iz norme EN 1997-1. Vrijednosti
parcijalnih koeficijenata γR za stalne i prolazne situacije definirane su u tablicama A.6, A.7 i A.8 u
Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.19 Točka 7.6.2.3(4)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbama (7.6) i (7.7)

Proračunsku tlačnu otpornost iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla, Rc;d, treba izvesti iz jednadžbi
(7.6) ili (7.7) iz norme EN 1997-1. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γR za stalne i prolazne
situacije definirane su u tablicama A.6, A.7 i A.8 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.20 Točka 7.6.2.3(5)P Vrijednosti koeficijenata korelacije za primjenu rezultata ispitivanja

temeljnoga tla

5
Karakteristične vrijednosti Rb;k i Rs;k iz jednadžbe (7.7) iz norme EN 1997-1 odreñuje se uz
zadovoljenje jednadžbe (7.8) pri čemu su vrijednosti koeficijenata korelacije definirane u tablici
A.10 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.21 Točka 7.6.2.3(8) Vrijednosti koeficijenta modela za primjenu rezultata ispitivanja

temeljnoga tla

Karakteristične vrijednosti Rb;k i Rs;k iz jednadžbe (7.7) iz norme EN 1997-1 mogu se odrediti
alternativno pomoću izraza (7.9). U tom slučaju vrijednosti parcijalnih koeficijenata γb i γs treba
pomnožiti koeficijentom modela većim od 1,0. Vrijednosti koeficijenta modela su:
• 1,5 za sve pilote, PP2
• 1,1 za pilote u krupnozrnatom tlu, PP3
• 1,3 za pilote u sitnozrnatom tlu, PP3

2.22 Točka 7.6.2.4(4)P Vrijednosti koeficijenata korelacije za ispitivanje pilota dinamičkim

udarom

Kod ispitivanja pilota dinamičkim udarom najveća karakteristična tlačna otpornost Rc;k odreñuje se
uz zadovoljenje jednadžbe (7.11) iz norme EN 1997-1 pri čemu su vrijednosti koeficijenata
korelacije definirane u tablici A.11 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.23 Točka 7.6.3.2(2)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbi (7.13)

Proračunska vlačna otpornost iz pokusnog opterećenja pilota, Rt;d, treba izvesti iz jednadžbe (7.13)
iz norme EN 1997-1. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γs;t za stalne i prolazne situacije definirane
su u tablicama A.6, A.7 i A.8 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.24 Točka 7.6.3.2(5)P Vrijednosti koeficijenata korelacije za vlačno pokusno opterećenje

pilota

Kod provoñenja vlačnog pokusnog opterećenja pilota najveća karakteristična tlačna otpornost Rt;k
odreñuje se uz zadovoljenje jednadžbe (7.14) iz norme EN 1997-1 pri čemu su vrijednosti
koeficijenata korelacije definirane u tablici A.9 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.25 Točka 7.6.3.3(3)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata u jednadžbi (7.15)

Proračunska vlačna otpornost iz rezultata ispitivanja temeljnoga tla, Rt;d, može se izvesti iz
jednadžbe (7.15) iz norme EN 1997-1. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata γs;t za stalne i prolazne
situacije definirane su u tablicama A.6, A.7 i A.8 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.26 Točka 7.6.3.3(4)P Vrijednosti koeficijenata korelacije za primjenu rezultata ispitivanja

temeljnoga tla

Karakteristična vrijednost Rt;k iz jednadžbe (7.16) iz norme EN 1997-1 treba odrediti uz

zadovoljenje jednadžbe (7.17) iz norme EN 1997-1 pri čemu su vrijednosti koeficijenata korelacije
definirane u tablici A.10 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.27 Točka 7.6.3.3(6) Vrijednosti koeficijenta modela za primjenu rezultata ispitivanja

temeljnoga tla

Karakteristična vrijednost Rt;k (7.17) iz norme EN 1997-1 može se odrediti alternativno pomoću
izraza (7.18) iz norme EN 1997-1. U tom slučaju vrijednost parcijalnog koeficijenta γs;t treba
pomnožiti koeficijentom modela ≥ 1,5.

Sidrenje

2.28 Točka 8.5.2(2)P Vrijednosti parcijalnog koeficijenta u jednadžbi (8.2)

6
Proračunsku vrijednost otpornosti na čupanje, Ra;d, treba izvesti iz jednadžbe (8.2) iz norme EN
1997-1. Vrijednosti parcijalnog koeficijenta γa za stalne i prolazne situacije definirane su u tablici
A.12 u Dodatku A ovog nacionalnog dodatka.

2.29 Točka 8.5.2(3) Vrijednosti koeficijenata korelacije za primjenu rezultata ispitivanja

prikladnosti prednapetih sidara

Karakteristična vrijednost otpornosti na čupanje, Ra;k, iz jednadžbe (8.2) iz norme EN 1997-1 treba
biti povezana s rezultatima ispitivanja prikladnosti, tako da se dijeli koeficijentom korelacije ξa.
Vrijednosti koeficijenta korelacije su ξa1 = 1,2, ξa2 = 1,1

2.30 Točka 8.6(4) Vrijednosti koeficijenta modela za odreñivanje sile graničnog stanja
uporabljivosti

Silu graničnoga stanja uporabljivosti treba množiti koeficijentom modela koji je 1,35.

2.31 Točka 11.5.1(1)P Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za proračun stabilnosti kosina

U proračunu stabilnosti kosina za granična stanja nosivosti (GEO i STR) treba provjeriti cjelokupnu
stabilnost kosina uporabom parcijalnih koeficijenata γF odnosno γE, te parcijalnih koeficijenata γM i
γR. Vrijednosti parcijalnih koeficijenata za stalne i prolazne situacije definirane su u Dodatku A ovog
nacionalnog dodatka: tablice A.3, A.4 i A.14.

7
 Dodatak A
(obavijesni)

Parcijalni koeficijenti i koeficijenti korelacije za granična stanja nosivosti i preporučene

vrijednosti

Naslovi tablica u nastavku istovjetni su naslovima tablica u normi HRN EN 1997-1.

Tablica A.1(HR) Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) (EQU)

Djelovanje Simbol Vrijednost

Stalno
Nepovoljno γG;dst 1,1
Povoljno γG; stb 0,9
Promjenjivo
Nepovoljno γQ;dst 1,5
Povoljno γQ; stb 0

Tablica A.2(HR) Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM) (EQU)

Parametar tla Simbol Vrijednost

a
Kut unutarnjeg trenja γϕ' 1,25
Efektivna kohezija γc' 1,25
Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,4
Jednoosna tlačna čvrstoća γqu 1,4
Obujamska težina γγ 1,0
S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tan ϕ′
a

Tablica A.3(HR) Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) ili učinke djelovanja (γE) (STR i GEO)

Djelovanje Simbol Skupina

A1 A2
Trajno
Nepovoljno γG;sup 1,35 1,0

Povoljno γG;inf 1,0 1,0

Promjenjivo
Nepovoljno γQ 1,5 1,3

Povoljno γQ 0 0

Tablica A.4(HR) Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM) (STR i GEO)

Parametar tla Simbol Skupina

M1 M2
a
Kut unutarnjeg trenja γϕ' 1,0 1,25
Efektivna kohezija γc' 1,0 1,25
Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,0 1,4
Jednoosna tlačna čvrstoća γqu 1,0 1,4
Obujamska težina γγ 1,0 1,0
S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tanϕ′
a

Tablica A.5(HR) Parcijalni koeficijenti za otpornost plitkih temelja (γR) (STR i GEO)

Parametar tla Simbol Skupina

R1 R2 R3
a a a
Nosivost γR;v - - -
a a a
Klizanje γR;h - - -
8
 a
R1, R2 i R3 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se
primjenjuje izraz 2.7a iz norme HRN EN 1997-1.

Tablica A.6(HR) Parcijalni koeficijenti za otpornost zabijenih pilota (γR) (STR i GEO)

Parametar tla Simbol Skupina

R1 R2 R3 R4
a a
Osnovica γb - 1,2 1,0 -
a a
Plašt (tlačni pilot) γs - 1,2 1,0 -
a a
Ukupna/kombinirana γt - 1,2 1,0 -
(tlačni pilot)
a a
Plašt (vlačni pilot) γs;t - 1,2 1,0 -
a
R1 i R4 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se primjenjuju proračunski
pristupi 2 i 3.

Tablica A.7(HR) Parcijalni koeficijenti za otpornost bušenih pilota (γR) (STR i GEO)

Parametar tla Simbol Skupina

R1 R2 R3 R4
a a
Osnovica γb - 1,2 1,0 -
a a
Plašt (tlačnipilot) γs - 1,2 1,0 -
a a
Ukupna/kombinirana γt - 1,2 1,0 -
(tlačni pilot)
a a
Plašt (vlačni pilot) γs;t - 1,2 1,0 -
a
R1 i R4 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se primjenjuju proračunski
pristupi 2 i 3.

Tablica A.8(HR) Parcijalni koeficijenti za otpornost pilota s kontinuiranim svrdlom CFA (γR)
(STR i GEO)

Parametar tla Simbol Skupina

R1 R2 R3 R4
a a
Osnovica γb - 1,2 1,0 -
a a
Plašt (tlačni pilot) γs - 1,2 1,0 -
a a
Ukupna/kombinirana γt - 1,2 1,0 -
(tlačni pilot)
a a
Plašt (vlačni pilot) γs;t - 1,2 1,0 -
a
R1 i R4 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se primjenjuju proračunski
pristupi 2 i 3.

Tablica A.9(HR) Koeficijenti korelacije ξ za izvoñenje karakterističnih vrijednosti iz statičkih

pokusnih opterećenja (n - broj ispitanih pilota)

ξ za n = 1 2 3 4 ≥5
ξ1 1,40 1,30 1,20 1,10 1,00
ξ2 1,40 1,20 1,05 1,00 1,00

Tablica A.10(HR) Koeficijenti korelacije ξ za izvoñenje karakterističnih vrijednosti iz

rezultata ispitivanja temeljnog tla (n - broj ispitanih profila)

ξ za n = 1 2 3 4 5 7 10
ξ3 1,60 1,60 1,60 1,60 1,60 1,60 1,60
ξ4 1,50 1,50 1,50 1,50 1,50 1,50 1,50

Tablica A.11(HR) Koeficijenti korelacije ξ za izvoñenje karakterističnih vrijednosti iz

rezultata ispitivanja dinamičkim udaroma, b, c, d, e (n - broj ispitanih pilota)

ξ za n = ≥2 ≥5 ≥10 ≥15 ≥20

9
 ξ5 1,60 1,50 1,45 1,42 1,40
ξ6 1,50 1,35 1,30 1,25 1,25
a Vrijednosti ξ iz tablice vrijede za ispitivanja dinamičkim udarom.
b Vrijednosti ξ smiju se množiti koeficijentom modela 0,85 ako se upotrebljavaju ispitivanja
dinamičkim udarom s podudaranjem signala.
c Vrijednosti ξ treba množiti koeficijentom modela 1,10 ako se upotrebljavaju formule za
zabijanje pilota s mjerenjem nazovielastičnog pomaka glave pilota tijekom udara.
d Vrijednosti ξ treba množiti koeficijentom modela 1,20 ako se upotrebljavaju formule za
zabijanje pilota bez mjerenja nazovielastičnog pomaka glave pilota tijekom udara.
e Ako u temelju postoje različiti piloti, za izbor broja ispitanih pilota n, treba odvojeno
razmatrati skupine sličnih pilota.

Tablica A.12(HR) Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost prednapetih sidara

Otpornost Simbol Skupina

R1 R2 R3 R4
a a
Privremena γa;t - 1,35 1,0 -
a a
Trajna γa;p - 1,5 1,0 -
a
R1 i R4 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se primjenjuju proračunski
pristupi 2 i 3.

Tablica A.13(HR) Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost potpornih konstrukcija

Otpornost Simbol Skupina

R1 R2 R3
a a a
Nosivost γR;v - - -
a a a
Otpornost na klizanje γR;h - - -
a a a
Otpornost tla γR;e - - -
a
R1, R2 i R3 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se primjenjuje
izraz 2.7a iz norme HRN EN 1997-1.

Tablica A.14(HR) Parcijalni koeficijenti (γR) za otpornost kosina i cjelokupnu stabilnost

Otpornost Simbol Skupina

R1 R2 R3
a a a
Otpornost tla γR;e - - -
a
R1, R2 i R3 nisu relevantni u Republici Hrvatskoj, jer se
primjenjuje izraz 2.7a iz norme HRN EN 1997-1.

Tablica A.15(HR) Parcijalni koeficijenti (γF) za djelovanja (UPL)

Djelovanje Simbol Vrijednost

Stalno Stalno Stalno
Nepovoljno
Povoljno γG;dst 1,1

γG;st 0,9
Promjenjivo

Nepovoljno γQ;dst 1,5

Tablica A.16(HR) Parcijalni koeficijenti za parametre tla i otpornosti (UPL)

Parametar tla Simbol Vrijednost

a
Kut unutarnjeg trenja γϕ' 1,25
Efektivna kohezija γc' 1,25
Nedrenirana posmična čvrstoća γcu 1,4
Otpornost tlačnih pilota γs;t 1,4
Otpornost sidara γa 1,4

10
 S ovim se parcijalnim koeficijentom dijeli tanϕ′
a

Tablica A.17(HR) Parcijalni koeficijenti za (γF) za djelovanja (HYD)

Djelovanje Simbol Vrijednost

Stalno Stalno Stalno

Nepovoljno γG;dst 1,35

Povoljno γG;st 0,9

Promjenjivo

Nepovoljno γQ;dst 1,5

11
 Dodatak B
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Povijest parcijalnih koeficijenata za proračunske pristupe 1,2 i 3

Odredbe sadržane u točkama B.1(2), B.2(5) i B.3(5) iz norme HRN EN 1997-1 odnose se na
Proračunski pristup 1 i nisu primjenjive na projektiranje u Republici Hrvatskoj.

Dodatak C
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Ogledni postupci za odreñivanje graničnih vrijednosti tlakova tla na vertikalne zidove

Izrazi (C.1) i (C.2) iz norme EN 1997-1 ne uključuju utjecaj podzemne vode.

Cjeloviti izrazi za ukupni tlak na zid u aktivnom stanju sloma tla, odnosno u pasivnom stanju sloma
tla mogu se napisati u obliku:

σ a ( z ) = K a [σ ' ( z ) + q( z )] + u ( z ) − 2c K a (C.1) (HR)

σ p ( z ) = K p [σ ' ( z ) + q( z )] + u ( z ) + 2c K p (C.2) (HR)

gdje je:

u(z) – porni tlak na dubini z,

Dijagrami na slikama C.1.1 do C.1.4 i C.2.1 do C.2.4 iz norme EN 1997-1 vrijede za vertikalnu
stijenu. Ako je ona nagnuta treba upotrijebiti izraze (C.6) do (C.9) iz norme EN 1997-1.

Spomenuti dijagrami i izrazi iz norme HRN EN 1997-1 dobiveni su upotrebom različitih teorija
(vrijednosti i distribucija koeficijenata), za δ ≠ 0.

Dodatak D
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Ogledna analitička metoda za proračun nosivosti

Izraz (D.2) iz norme EN 1997-1 ne uključuje utjecaj dubine temelja i nagiba terena. Zanemarivanje
dubine je na strani sigurnosti, za razliku od utjecaja nagiba terena. U Republici Hrvatskoj mogu se
upotrijebiti alternativne metode, koje uključuju dvije spomenute komponente nosivosti.

Dodatak H
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Granične vrijednosti deformiranja konstrukcije i pomaka temelja

(1) Komponente pomaka temelja koje treba razmotriti su slijeganje, relativno (ili diferencijalno)
slijeganje, zaokret, naginjanje, relativni progib, relativni zaokret, horizontalni pomak i amplituda
vibracije. Definicije i oznake za pomake temelja i deformiranje konstrukcije dane su na slici H.1
(HR) i u tablici H.1 (HR). Redni brojevi na slici H.1 (HR) odgovaraju rednim brojevima u tablici H.1
(HR).

12
(2) Vrijednosti pomaka temelja i deformiranja konstrukcije trebaju biti manje od danih u tablici
H.1 (HR). Projektant treba statičkim proračunom, uzimajući u obzir krutost konstrukcije, temelja i tla
dokazati prihvatljivost deformiranja iz stavka (1) za konstrukciju i temelje u cjelini kao i za pojedine
elemente. Pri tome treba voditi računa i o vremenskom razvoju slijeganja.

(3) Relativna diferencijalna slijeganja dana u tablici H.1 (HR) primjenjuju se za uleknuti(?) oblik
deformiranja konstrukcije, kao što je prikazano na slici H.1 (HR). Za izbočeni oblik (rubovi slegnuti
više od dijela izmeñu njih) vrijednosti treba prepoloviti.

(4) Navedene vrijednosti maksimalnih ukupnih slijeganja prihvatljive su za uobičajene, rutinske

konstrukcije na pojedinačnim temeljima, temeljnim trakovima ili temeljnim pločama. Ova slijeganja
su prihvatljiva uz uvjet da relativni zaokreti ostanu unutar prihvatljivih granica i da nemaju
nepovoljan utjecaj na susjedne grañevine, na instalacije u konstrukciji, da ne uzrokuju nedopustiva
naginjanja itd.

(5) Ukupne vrijednosti horizontalnih pomaka vrha stupa ili kata zbog slijeganja i drugih
meñusobno kompatibilnih uzroka trebaju biti manje od danih u tablici H.2 (HR).

(6) Granične vrijednosti iz ovog Dodatka ne primjenjuju se za zgrade ili konstrukcije koje su
izvan uobičajenih ili za koje je intenzitet opterećenja izrazito nejednoličan.
Tablica H.2 (HR) – Granične vrijednosti horizontalnih pomaka
Horizontalni pomak
Vrsta grañevine
[m]

Stupovi hale bez kranske staze i / ili meñukata H/150

Prizemne zgrade H/300
Višekatne zgrade za svaki kat Hi/300

gdje je:

Hi visina stupa ili kata [ m ]

H visina zgrade [ m ]

13
 Tablica H. 1 (HR) – Granične vrijednosti slijeganja

Maksimalno
ukupno
konačno Relativno diferencijalno slijeganje
slijeganje
Vrsta grañevine sm, lim
Vrijednost
[mm]] Oznaka
Definicija Vrijednost odgovarajućeg
Meka Pijesak,
kuta
glina tvrda
glina
1. Zgrade i konstrukcije ∆s
0,003 -
kod kojih diferencijalno slijeganje ne L
uzrokuje dodatna naprezanja i 120
probleme s uporabom konstrukcije i
susjednih konstrukcija
0,006 Θ
2. Konstrukcije
2.1. statički odreñena konstrukcija 100 0,005 Θ
2.2. statički neodreñena ∆s
armiranobetonska konstrukcija
50 60
l
0,001 Θ
2.3. statički neodreñena čelična
konstrukcija
60 80 0,002
Θ

3. Višekatne okvirne grañevine ∆s max

3.1. armiranobetonski okviri s
0,0015 -
80 60 L
ispunom od zidnih elemenata
3.2. čelični okviri s ispunom od zidnih
elemenata
90 70 0,0025 Θ

4. Višekatne grañevine s nosivim ∆s max

zidovima 0,0015 -
100 60 L
4.1. od omeñenog ziña
4.2. od predgotovljenih panela velikih
dimenzija ili izrañenih od
monolitnog betona
80 50 0,0015 Θ

5. Armiranobetonske konstrukcije
5.1. krute armiranobetonske 200 0,003 ω
konstrukcije (vodotornjevi, silosi, ∆s
visoke peći i sl.)
200 B 0,005 ω
5.2. Dimnjaci do 100 m visine
5.3. Dimnjaci viši od 100 m 100 0,002 ω
∆s
6. Kranske staze 50
0,0015 Θ
l 0,0025 α
Objašnjenje: s – slijeganje, ∆s – diferencijalno slijeganje,Θ - kut zaokreta,
ω - naginjanje, α - kutna deformacija

14
1.

2. i 6.

3. i 4.

5.

Slika H.1 (HR) - Definicije pomaka temelja i deformiranja konstrukcije

15
 Dodatak K
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Projektiranje propisanim mjerama

(1) Projektiranje propisanim mjerama može se upotrijebiti za sve slučajeve koji se dalje navode u
nastavku.

(2) Odreñivanje minimalne dubine temeljenja zbog zamrzavanja tla.

Karta najnižih temperatura zraka u hladu za povratno razdoblje 50 godina Tmin,50 dana je u
normi HRN EN 1991-1-5:2003/NA:2011.

U tablici K.1 (HR) dane su vrijednosti minimalne dubine temeljenja ovisno o Tmin,50 za
temeljna tla podložna nepovoljnim deformacijama zbog zamrzavanja.

Tablica K.1 (HR) – Promjene minimalne dubine temeljenja ovisno o Tmin,50

Područje Tmin,50 [ºC]] Dubina temeljenja [m]]

I -10 od 0,5 do 0,6
II -15 od 0,6 do 0,7
III -20 od 0,7 do 0,8
IV -25 od 0,8 do 1,0
V -30 od 1,0 do 1,2

Pri odabiru minimalne dubine temeljenja treba uzimati u obzir i moguće trajanje minimalne
temperature zraka ovisno o lokalnim prilikama.

Kod temeljenja jednostavnih ili privremenih grañevina može se dopustiti dubina temeljenja na
stjenovitoj podlozi i manja od minimalne dubine temeljenja ako se konstrukcijskim mjerama
spriječi pristup površinskih ili podzemnih voda u područje zamrzavanja.

Prethodni način odreñivanja minimalne dubine temeljenja ne odnosi se na konstrukcije koje

su u neposrednom kontaktu s temeljnim tlom, a kod kojih zbog tehnološkog procesa, zbog
izravnog izlaganja vanjskim utjecajima zraka ili vode, ili na neki drugi način dolazi do sniženja
temperature temeljnog tla ispod temperature zamrzavanja vode. U tim slučajevima projektom
je nužno razmotriti učinak navedenih djelovanja i prema potrebi konstrukcijskim mjerama
spriječiti nepovoljno toplinsko djelovanje na temelje, podove i podrumske zidove grañevine,
potporne zidove, drenažu, hidroizolaciju i toplinsku izolaciju grañevine, te na geotehnička
sidra i druge vrste ojačanja tla. Primjeri navedenih slučajeva su temeljenje hladnjača i
otvorenih vodosprema u kojima može doći do zamrzavanja temeljnog tla.

(3) Područje velikih promjena volumena zbog promjene sadržaja vode u tlu (bujanje i skupljanje).
U odnosu na dubinu prodiranja djelovanja isušivanja minimalna dubina temeljenja se
odreñuje ovisno o klimatskim prilikama, lokalnom iskustvu i osjetljivosti tla na promjene
sadržaja vode.
Gline i prahovi srednje do visoke plastičnosti (granica tečenja W L>35 %) osjetljivi su na
promjene sadržaja vode. U šljunkovitom ili pjeskovitom tlu u načelu nema štetnog djelovanja
isušivanja.

Opasnost isušivanja treba uzeti u obzir i kod nekih industrijskih grañevina zbog tehnološkog
procesa i učinaka unutrašnje opreme.

Proces isušivanja može nastati i zbog utjecaja vegetacije pa i takve nepovoljne utjecaje treba
izbjeći konstrukcijskim mjerama.
16
 Prilikom sadnje novog drveća uz postojeću grañevinu (vrijedi i za izgradnju nove grañevine
uz postojeće drveće koje još raste) preporučena najmanja sigurnosna udaljenost drveća od
grañevine je 0,5 H (za lipu, jasen, platanu, brijest, glog, javor, bukvu, brezu i čempres) i 1,0 H
(za hrast, topolu, vrbu, trešnju, šljivu i oskorušu) gdje je H – maksimalna očekivana visina
drveta [m] .

Ako se radi o aktivnim glinama (prema Skemptonovom kriteriju A = Ip:N2µ > 1,25) kao
temeljnom tlu, može se očekivati da će doći do znatnih promjena volumena.

U svim naprijed navedenim slučajevima temeljenje treba po mogućnosti izvoditi ispod

područja potencijalne promjene volumena ili treba zamijeniti nepodesno temeljno tlo slojem
šljunka, drobljenog kamena ili betonom. Prekomjerni pomaci temelja mogu se umanjiti ili
spriječiti i povećanim armiranjem temelja.

(4) Konstrukcijske mjere kod temeljenja grañevina

- U načelu grañevine treba u tlu temeljiti na istoj razini. Ako to nije moguće zbog tlocrtno
izrazito različitih svojstava tla ili zbog izvedbe podrumske etaže na dijelu grañevine,
potrebno je razliku u razinama temeljenja prevladati izvedbom stepenastog dijela temelja.
Prosječni nagib stepenastog dijela temelja ne smije biti strmiji od 1:1 a pojedina stepenica
ne smije biti viša od 50 cm.

- U načelu treba zbog potresa pojedinačne odvojene temelje grañevina meñusobno povezati
temeljnim gredama u visini samih temelja ili povezivanjem stupova neposredno iznad
temelja. Temelje treba povezati kako bi se izbjeglo neovisno pomicanje temelja za vrijeme
potresa ako nema temeljne ploče ili ako podna konstrukcija nema dovoljnu krutost.

- Kad se nova zgrada izvodi neposredno uz postojeću zgradu poželjno je da se novi temelji
izvode na istoj razini kao i postojeći temelji. Pri tome treba, zbog ekscentričnog
opterećenja, nove temelje povezati temeljnim gredama sa susjednim redom novih temelja.
Ako se temelji ne mogu izvoditi na istoj razini potrebno je konstrukcijskim mjerama osigurati
stabilnost i sigurnost postojećih temelja susjedne zgrade.

- Prilikom izbora minimalne odnosno maksimalne dubine temeljenja treba voditi računa o
mogućoj razini podzemne vode kako bi se izbjegli problemi odvodnje i zaštite grañevne
jame. Treba predvidjeti da dno iskopa za temelje po mogućnosti bude iznad razine
podzemne vode.

- Kod temeljenja treba razmotriti i utjecaj raznih defekata temeljnog tla kao što su npr.
kaverne, rovovi starih rudnika, kanalizacije, telefonski i električni kabeli, leće slabog
materijala ili soli, vapna, nafte i tome slično. Posebno u područjima gdje je moguća pojava
kaverni projektom je potrebno predvidjeti bušenje dovoljnog broja odgovarajućih
prospektorskih bušotina od razine dna iskopa za temelje.

Dodatak L
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Osno opterećeni piloti

Analitički izrazi za odreñivanje otpornosti pilota u sitnozrnatim i krupnozrnatim tlima

(1) Proračun otpornosti pilota provodi se prema proračunskim pristupima 2 ili 3 (PP2 ili PP3).

(2) Za odreñivanje najveće otpornosti iz statičkog pokusnog opterećenja pilota treba upotrijebiti
PP2 – izraz 7.2. iz norme HRN EN 1997-1.
17
(3) Za odreñivanje najveće otpornosti iz ispitivanja dinamičkim udarom pilota treba upotrijebiti PP2
– izraz 7.11. iz norme HRN EN 1997-1.

(4) Za odreñivanje najveće otpornosti pilota iz ispitivanja temeljnog tla treba upotrijebiti PP2 –
izraze 7.8 ili 7.9 iz norme HRN EN 1997-1, odnosno PP3 – izraz 7.9. iz norme HRN EN 1997-1.
Ako se upotrebljava izraz 7.9. iz norme HRN EN 1997-1, otpornost na dubini osnovice i otpornost
na plaštu izračunavaju se kako je dalje navedeno u stavcima (5), (6) i (8) ovog dodatka.

(5) Otpornost pilota u sitnozrnatom tlu

qb = Nc×cu + σv0 (L.1) (HR)

gdje je:
qb otpornost na dubini osnovice pilota
cu nedrenirana čvrstoća temeljnog tla
Nc = 9
σv0 vertikalno ukupno naprezanje na dubini osnovice pilota

Otpornost na plaštu pilota qs odreñuje se prema eksperimentalno provjerenim i šire prihvaćenim

preporukama iz literature.

(6) Otpornost pilota u krupnozrnatom tlu

qb = αT×BK×σ'v0 + σ'v0 (L.2) (HR)

gdje je:
qb efektivna otpornost na dubini osnovice pilota (ukupna otpornost umanjena za porni tlak)
αT koeficijent vitkosti prema tablici L.1 (HR)
BK = 0,74×e6,58×tg ϕ'
ϕ' efektivni kut trenja temeljnog tla
σ'v0 vertikalno efektivno naprezanje u utjecajnom području tla ispod osnovice pilota.

Tablica L.1 (HR) – Vrijednosti koeficijenta vitkosti αT u ovisnosti o omjeru L/d i o

veličini kuta unutarnjeg trenja tla na dubini osnovice pilota

L/d ϕ'
o o o o o
26 30 34 37 40
5 0,75 0,77 0,81 0,83 0,85
10 0,62 0,67 0,73 0,76 0,79
15 0,55 0,61 0,68 0,73 0,77
20 0,49 0,57 0,65 0,71 0,75
25 0,44 0,53 0,63 0,70 0,74
L duljina pilota
d promjer pilota

Otpornost na plaštu pilota qs odreñuje se prema eksperimentalno provjerenim i šire prihvaćenim

preporukama iz literature.

(7) Upotrijebljena metoda proračuna otpornosti pilota treba biti korektno referencirana.

Analitički izraz za odreñivanje otpornosti pilota u stijenskoj masi

(8) Otpornost pilota u stijenskoj masi

qb = 2×qu×tg2(45 + ϕ'/2) (L.3) (HR)

18
gdje je:
qb otpornost na dubini osnovice pilota
qu jednoosna tlačna čvrstoća stijenske mase, prema preporukama iz literature, koje su
eksperimentalno provjerene i šire prihvaćene
ϕ' kut unutarnjeg trenja stijenske mase

Otpornost na plaštu pilota qs ovisi o indeksu kvalitete jezgre stijenske mase i odreñuje se prema
tablici L.2(HR).

Tablica L.2 (HR) – Vrijednosti otpornosti na plaštu pilota qs u ovisnosti o indeksu

kvalitete jezgre stijenske mase

Otpornost na plaštu qs [MPa] Značajka stijenske mase

0.5 Izrazito meka stijena
0,1×(qu)
RQD << 25%
0.5 Meka stijena
0,2×(qu)
RQD < 25%
0.5 Srednje čvrsta stijena
0,45×(qu)
RQD = 25 – 75 %
0.5 Jako čvrsta stijena
0,7×(qu)
RQD > 75%
RQD – indeks kvalitete jezgre stijenske mase (en. rock
quality designation)

Dodatak M
(obavijesni – neoprečni dopunski podaci)

Vrste tla i stijena na teritoriju Republike Hrvatske koje zbog svojih nepovoljnih geotehničkih
svojstava zahtijevaju posebnu pozornost

Navode se vrste tla i stijena za koje se smatra da su, u pogledu geotehničkih svojstava nepovoljne,
a karakteristične su za teritorij Republike Hrvatske. Pri navoñenju upotrijebjeni su
inženjerskogeološki nazivi.

(1) Naslage koje su nepovoljnih značajki čvrstoće, deformabilnosti i postojanosti:

- mlañi kvartarni sedimenti riječnog i marinskog podrijetla (zbog niskog stupnja
konsolidiranosti)
- bujajuća tla
- naslage male postojanosti: npr. maceljski pješčenjaci, šejlovi i škriljavci paleozojske
starosti, fliš, prapor (les), itd.

(2) Složena geološka graña koja se odražava u naglim vertikalnim i bočnim promjenama
materijala kao što su, primjerice: paleoreljef u kršu prekriven crvenicom (vrtače), profili s krškim
fenomenima tipa kaverni ili špilja, riječne naslage većih rijeka, npr. meandri, heterogene stijene s
velikim razlikama u fizikalno-mehaničkim svojstvima materijala (fliš), tereni izrazito poremećeni
tektonskim procesima, tereni s pojavama paleoklizišta i slično.

19
 Dodatak N
(obavijesni)

Točke u normi HRN EN 1997-1:2008 u kojima su dopušteni nacionalno odreñeni parametri

Norma HRN EN 1997-1:2008 dopušta nacionalno odreñene parametre u niže navedenim točkama.
Točka u
Točka u normi Sadržaj
ovom
HRN EN 1997-1
dokumentu
2.1(8)P 2.1 Najmanji zahtjevi na opseg i sadržaj geotehničkih istraživanja
2.4.6.1(4)P 2.2 Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) u jednadžbi (2.1a)
2.4.6.2(2)P 2.3 Parcijalni koeficijenti za parametre tla (γM) u jednadžbi (2.2)
2.4.7.1(2)P 2.4 Parcijalni koeficijent za stalne i prolazne situacije.
2.4.7.1(3) 2.5 Parcijalni koeficijenti za djelovanje ili učinke djelovanja, i parcijalni
koeficijenti za otpornost u izvanrednim situacijama
2.4.7.1(4) 2.6 Parcijalni koeficijenti za djelovanje ili učinke djelovanja, i parcijalni
koeficijenti za otpornost u slučajevima izuzetnog rizika
2.4.7.1(5) 2.7 Parcijalni koeficijenti za djelovanje ili učinke djelovanja, i parcijalni
koeficijenti za otpornost za privremene konstrukcije ili prolazne
proračunske situacije
2.4.7.2(2)P 2.8 Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) i za parametre tla (γM) u jednadžbi
(2.4) za granično stanje EQU
2.4.7.3.2(3)P 2.9 Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) ili učinke (γE) i za parametre tla
(γM) u jednadžbama (2.6a) i (2.6b) za granična stanja STR i GEO
2.4.7.3.3(2)P 2.10 Parcijalni koeficijenti za otpornost (γR) u jednadžbama (2.7a), (2.7b) i
(2.7c) za granična stanja STR i GEO
2.4.7.3.4.1(1)P 2.11 Proračunski pristupi za granična stanja STR i GEO
2.4.7.4(3)P 2.12 Parcijalni koeficijenti za stalne i prolazne situacije u jednadžbi (2.8) za
provjeru izdizanja UPL
2.4.7.5(2)P 2.13 Parcijalni koeficijenti za stalne i prolazne situacije u jednadžbama (2.9a) i
(2.9b) za granično stanje HYD
2.4.8(2) 2.14 Parcijalni koeficijenti za granično stanje uporabljivosti
2.4.9(1)P 2.15 Granične vrijednosti pomaka temelja
2.5(1) 2.16 Projektiranje propisanim mjerama
7.6.2.2(8)P 2.17 Vrijednosti koeficijenata korelacije ξ1 i ξ2 kod statičkog pokusnog
opterećenja pilota
7.6.2.2(14) P 2.18 Parcijalni koeficijenti za otpornost (γR) za stalne i prolazne situacije u
jednadžbama (7.4) i (7.5)
7.6.2.3(4)P 2.19 Parcijalni koeficijenti za otpornost (γR) za stalne i prolazne situacije u
jednadžbama (7.6) i (7.7)
7.6.2.3(5)P 2.20 Koeficijenti korelacije ξ3 i ξ4 za primjenu rezultata ispitivanja temeljnoga tla
7.6.2.3(8) 2.21 Koeficijenti modela za primjenu rezultata ispitivanja temeljnoga tla
7.6.2.4(4)P 2.22 Koeficijenti korelacije ξ5 i ξ6 kod ispitivanja pilota dinamičkim udarom
7.6.3.2(2)P 2.23 Parcijalni koeficijent za vlačnu otpornost (γs;t) za stalne i prolazne situacije
u jednadžbi (7.13)
7.6.3.2(5)P 2.24 Koeficijenti korelacije ξ1 i ξ2 kod vlačnog pokusnog opterećenja pilota
7.6.3.3(3)P 2.25 Parcijalni koeficijent za vlačnu otpornost (γs;t) za stalne i prolazne situacije
u jednadžbi (7.15)
7.6.3.3(4)P 2.26 Koeficijenti korelacije ξ3 i ξ4 za primjenu rezultata ispitivanja temeljnoga tla
7.6.3.3(6) 2.27 Koeficijenti modela za primjenu rezultata ispitivanja temeljnoga tla
8.5.2(2)P 2.28 Parcijalni koeficijent za otpornost prednapetih sidara (γa) za stalne i
prolazne situacije u jednadžbi (8.2)
8.5.2(3) 2.29 Koeficijent korelacije ξa za primjenu rezultata ispitivanja prikladnosti
prednapetih sidara
8.6(4) 2.30 Koeficijent modela za odreñivanje sile graničnog stanja uporabljivosti u
prednapetim sidrima
11.5.1(1)P 2.31 Parcijalni koeficijenti za djelovanja (γF) ili učinke (γE), za parametre tla (γM)
i za otpornost kosina i cjelokupnu stabilnost (γR) u proračunu stabilnosti
kosina za granična stanja STR i GEO

20