RENESANSNA ARHITEKTURA

Novi naglasak na racionalnost, jasnoću i pravilnost dijelova – njihovi omjeri i razmjeri se određuju
po matematičkim proporcijama
Glavne karakteristike: upotreba klasičnih redova, geometrijskih oblika i polukružnih kupola

RANA RENESANSA:

Filipo BRUNELLESCHI donosi novi stil u arhitekturi – u Rimu je proučavao klasičnu antičku
arhitekturu, i prvi je napravio točna mjerenja (možda tada i otkriva geometrijsku perspektivu –
trebala mu je precizna metoda prenošenja izgleda tih građevina na papir)
- uvijek traži nova i praktična rješenja – kupola firentinske katedrale – novi način kojim je napokon
omogućeno natkrivanje tako velike površine – kupola ima 2 odvojena kostura (crkva je izgrađena
još u gotici)

* kapela Pazzi, Firenza, 1430.

SIMETRIJA, PRAVILNOST – sve se sastoji od kvadratnih jedinica

- preuzimanje rječnika klasične antike Ţ redovi, polukružni lukovi i stupovi – nepromjenjivi
elementi
- mjere i proporcije točno određene

- drukčija uloga skulpture – nema zavisnosti – skulptura se oslobađa, a strogo određena

arhitektura ne dozvoljava veliku ulogu skulpturi
 - kupola ima simboličnu vrijednost – središnji otvor – Krist; 12 prozora – apostoli
- centralni luk uokviruje portal i naglašava kupolu

* S. Spirito, Firenza, 1434.

- sve veličine su određene MODULOM – polumjer polukružnih kapelica – sve stale prostorne
jedinice se dobivaju umnožavanjem osnovnog modula
- sve veličine su u odnosu ZLATNOG REZA

Brunelleschi je smatrao da tajna dobre arhitekture leži u davanju «točnih» proporcija svim
značajnim mjerama jedne zgrade - aritmetički razmjeri koji određuju muzičku harmoniju moraju
vladati i u arhitekturi – oni se ponavljaju u cijelom svemiru i prema tome su božanskog porijekla

RENESANSNA PALAČA: kvadratni tlocrt s unutrašnjim dvorištem - atrijem

- 3-katno rješenje sa završnim vijencem, stupnjevanje obrade od nižeg prema višem – teže Ţ
lakše

pr. *Michelozzo: Palača Medici-Ricardi

Leon Battista ALBERTI 

- pisao traktate – rasprave «O slikarstvu», «O arhitekturi», «O skulpturi»

* palača Ruccelai, Firenza, 1446 – 51 

 – obrada pročelja postaje uzor za gotovo sve kasnije renesansne palače
- primjena triju redova – dorski, jonski i korintski pilastri sa istaknutim završnim vijencem – plošna
verzija Koloseuma

na pročeljima crkava također upotrebljava klasični rječnik

- u «O arhitekturi» zagovara obnovu centralnih građevina – idealni oblik sakralnih građevina je

krug, ili izveden iz kruga – 4-kut, 6-kut, 8-kut
- krug je savršeni i najprirodniji oblik – neposredna slika božanskog razuma

njegovi traktati su imali ogroman utjecaj, tako da u VISOKOJ RENESANSI (1500-1525) centralne
crkve postaju uobičajene

Donato BRAMANTE:
Tempietto, S. Pietro in Montorio, Rim, 1502

- trebao biti okružen okruglim dvorištem s kolonadom – povezanost građevine s okolnim

prostorom – NOVO!!!
- nova obrada zida – shvaćen kao volumen a ne kao ploha – duboko usječene niše u teškoj masi
zida
- 3-stepena baza, dorski red, kupola – vrlo malih dimenzija, ali ima monumentalnu težinu
 SV. PETAR, Rim
1. projekt – Bramante, 1506.
- centralna građevina – grčki križ upisan u kvadrat s ogromnom kupolom i 4 jednaka pročelja
- opet koristi skulpturalno obrađen zid – prostor duboko ulazi u masu zida
- ogromnih dimenzija – moguća izvedba samo betonska konstrukcija – ponovno oživljavanje te
antičke tehnike

današnji izgled – Michelangelov projekt, 1546.

- pročelje – kolosalni red – naglašava kompaktnost građevine, dramatičnije ističe kupoli

- naglašava glavnu os drugačijom zap. Apsidom i dodaje otvoreni trijem (nije sagrađen)
- kupola – na visokom tamburu s jako istaknutim potpornim stubovima
 MANIRIZAM 1525 – 1600
Koristi sve elemente renesanse, ali ih lišava snage i unutarnje koherencije, čudno, varljivo,
nemirno, s neočekivanim obratima

Andrea PALLADIO
Villa Rotonda, Vicenza, 1567-70
- centralna, simetrična, s 4 potpuno jednaka trijema
- ne potiče na zadržavanje, tjera nas van, jer je nasuprot svakog ulaza – izlaz
RENESANSA 15. i 16. St
Termin se prije svega odnosi na talijansku umjetnost, ali se stil širi i ostalom Europom

1. period u povijesti koji je svjestan svog postojanja, sami sebi su dali ime – rinascitá – preporod (antike) –
lat. renasci – ponovo se roditi

- dok se za srednjevjekovnog čovjeka povijest stvarala na nebu, a ne na zemlji (prošlost se sastojala samo
iz ere prije i poslije Krista – njegovo rođenje je jedini važan događaj), renesansni čovjek ne dijeli povijest
prema planu božjeg spasa, već prema ljudskim ostvarenjima

- gledaju na klasičnu antiku kao vrhunac ljudskih stvaralačkih snaga – ponovno oživljavanje nakon «1000-
godišnjeg mraka»(u sr. v. su smatrali antiku poganskom) – ali, cilj nije oponašati, nego dostići i prestići

- dolazi do naglog razvoja individualizma, čovjek stiče samopouzdanje, sumnja u tradicionalna vjerovanja i
običaje
- dok se u sr. v. izučava samo Biblija i crkveni tekstovi, u renesansi se izučavaju jezici, književnost, povijest
i filozofija – humanističke znanosti

NOVO SHVAĆENJE UMJETNOSTI I UMJETNIKA!!!!!J

- u antici i u sr. v. umjetnost je bila zanat, obrt – u renesansi su likovne umjetnosti prihvaćene u slobodne
umjetnosti (matematika, dijalektika, gramatika, retorika i filozofija – po Platonu bitne discipline za
obrazovanje plemića; lik. umj. isključene kao rad ruku bez teorijske osnove)
- u renesansi umjetnik priznat kao mislilac, a ne samo obrađivač materijala, a na umj. djelo se gled kao na
izraz stvaralačkog duha 
- umjetnici postaju obrazovaniji – pišu i pjesme, teorijske traktate

razdoblje renesanse se dijeli na:

đ ranu renesansu – XV. stoljeće – quattrocento – centar je FIRENZA – prosperitet zbog velike tekstilne
manufakture i jakog građanstva, koje je vrlo rano svrgnulo feudalce

đ visoku renesansu – XVI. stoljeće – cinquecento – centar RIM – zbog jačanja papinskog dvora –
sekularizacija crkve za vrijeme papa-humanista
RENESANSNI GRAD

- nastaje ideja idealnog grada koji bi se gradio po planu – savršeno pravilnom zvjezdastom obliku (za
razliku od srednjevjekovnih gradova koji su nastajali organski), u kojem su funkcije grada predviđene i
smišljeno raspoređene

Filarete: SFORZINDA 

- idealni grad iz traktata o arhitekturi (nije izvedeno)

- 8-kutna zvijezda – na kutevima su kule povezane kanalima s glavnim trgom
- u uvučenim uglovima su gradska vrata od kojih ravne ulice vode do glavnog trga
- pravokutni glavni trg je u sredini – na njemu je katedrala i knežev dvor
- jedna kružna ulica presijeca radijalne kanale i ulice – na sjecištima su trgovi s crkvama i tržnicama

- CJELINA DOMINIRA NA DIJELOVIMA! – nijedan dio ne može samostalno egzistirati, sve je integrirano 
- čvrsta veza između središta i ruba

Primjer idealnog grada u Hrvatskoj: 

KARLOVAC

- gradnja je počela 1579., a graditelj je bio MATIJA GAMBON, iako nije sigurno da li je projekt njegov
- oblik pravilnog 6-kuta s 3-kutnim bastionima
- unutar zidina pravokutni raster s pravokutnim trgom u sredini
- isprva građen kao tvrđava za obranu od Turaka – kad je prošla ratna opasnost, drvene kuće su
zamijenjene baroknim zidanim kućama

češća situacija su ipak renesansni zahvati u u već postojeće srednjevjekovne gradove – prostor grada se
oblikuje tako da se naglase zakoni perspektive – prostori su strogo geometrijski određeni, organizirani
uglavnom simetrično, naglašavaju perspektivna skraćenja
renesansni trg – otvoren, prostran, prazan prostor, pravilnog oblika

npr. PIAZZA SS. ANUNZIATA, Firenza

- pravokutan trg, omeđen jednakim fasadama iste visine s rkadama – naglašavanje perspektive
- veliki prazan prostor – statičan, miran i pregledan

U Hrvatskoj:
DUBROVNIK – 
STRADUN – od «strada»- ulica (Stradun – «uličetina»)
- oblikovan je u renesansi po renesansnom shvaćanju prostora – gotovo identične fasade jednakih visina
tvore snažnu perspektivu
KULE – dvostruki prsten zidina i kula – unutrašnji s gotičkim prizmatičnim kulama, na njih su prislonjeni
niski polukružni renesansni bastioni
Kula Minčeta na vrhu kao kruna grada

Razlika između gotičkih i renesansnih kula!!!! – zbog oružja

Got. kule su visoke i vitke, često četvrtaste – u napadima su se koristile strelice i raznorazni predmeti koji
su mogli visoko letjeti, ali nisu imali veliku snagu

Ren. kule su niske, polukružne, masivne – zbog baruta i topova

GOTIKA 12, 13. i 14. st
– neko vrijeme egzistira istovremeno s romanikom
-intenzivno se grade crkve, samo u 12. st. u Normandiji je izgrađeno 15 velikih crkava, u 13. još
13

Za got. arh. se točno zna gdje i kad se javlja 1. put – u opatijskoj crkvi St. Denis u Parizu između
1137 i 1144.g., kada je opat Suger pregrađivao kor i opisao prednosti novog stila

U gotičko doba se javlja novi kult Bogorodice – novo doba koje se više okreće čovjeku (Bogorodica
je posrednica za ljude kod Boga) – mnoge velike crkve su posvećene Djevici –> Notre-Dame u
Parizu, Chartresu, Amiensu, Reimsu, Rouenu... – kad ih povežemo, odgovaraju sazviježđu Djevice
na nebu !!!!!???? 

NOVI KONSTRUKTIVNI ELEMENTI!!!!!:

Šiljasti luk – zbog statičkih razloga, 

Križno-rebrasti svod

Kontrafori – vanjski nosači, nevidljivi iznutra

- novi elementi omogućuju rastvaranje zida – velike prozore i vrlo visoke brodove – dojam lakoće,
vitkost oblika
- težnja za što više svjetla

NOTRE-DAME u PARIZU (započeta 1163.)

Tlocrt - zbijena i cjelovita osnova – karakteristika gotike

Eksterijer - monumentalno Z. pročelje – 3-dijelna vertikalna podjela, 3 velika portala, zidovi su
rastvoreni čipkastim arkadama ogromnim portalima i prozorima – imamo dojam da su laki i
šupljikavi
KATEDRALA u CHARTRESU

U kasnijim fazama građevine postaju sve kićenije, sa sve više šiljastih ukrasa – FIJALA

Kiparstvo - opće karakteristike:

Najreprezentativniji su veliki skulptorski programi koji se nalaze na pročeljima katedrala – po
sadržaju odražavaju teološki program koji je razrađivala skolastička filozofija – Toma Akvinski –
prizori iz Biblije i životi svetaca
- osim čisto religioznih tema, tu se mogi naći i prikazi seljačkih radova kroz godinu, povijesne
legende, scene iz svakidašnjeg života, likovi suvremenika...

Postepeno oslobađanje od kadra !!!!

– dok su ranije skulpture na dovratnicima u Chartresu još neprirodno izdužene i ukočene jer prate
zadani stup ispred kojeg su postavljene, njihova lica već pokazuju veći stupanj individualizacije i
ljudskosti
– nisu više taliko reljefi, ipak se diferenciraju od stupa 
- likovi kasnije stoje slobodno uza zid na svojim podnožjima

naturalizam !!! – zanimanje za prirodu – pažljivo izrađeno i diferencirano lišće i cvijeće na

kapitelima

Nove teme:
KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najčešće drveni i polikromirani)

Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – često neprirodno mršavi i ružni
– da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje

Za likove je specifična S-krivulja

Oko 1400. Europom se proširio međunarodni stil – i u kiparstvu i slikarstvu

- pretjerano ljupki, neprirodno vitki, bestjelesni likovi u S-krivulji

Slikarstvo:

Vodeća grana slikarstva je VITRAJ – slika na prozorskom staklu

- proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama – crtači su pod utjecajem
kipova koje vide na katedrali
- nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadići bojenog
stakla povezani olovnim trakama – poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oči) crtali na
staklu
- djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obične dnevne svjetlosti
- najljepši sačuvani su u Chartresu 

i dalje kao važna grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI – karakteristike kao i u kip. –
vitki likovi, pažljivo prikazivanje detalja iz prirode

Karakteristike got. slikarstva općenito: 

Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još razvijen
sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem

Narativnost – za razliku od sažete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da će prikazati sve
što se spominje već će i dodavati

Teme su slčne kao i u kiparstvu, likovi su isto vitki i bestjelesni, u S-krivulji

VAŽNO!!!! – nešto sasvim drugačije

GIOTTO di Bondone – talijanski slikar iz 13. st. koji je napravio revoluciju u slikarstvu – obnova
monumentanog zidnog slikarstva

utjecaj Bizanta + gotika + antika = Giottov realizam

krupni, čvrsti oblici, 
bez puno detalja

freske u kapeli ARENA u PADOVI

- čitav prizor se odigrava i 1. planu, na prilično plitkoj pozornici –
- promatrač je povezan sa slikom, kao da smo sudionici
- 3-dimenzionalnost je ostvarena samim likovima, a ne iluzijom prostora
- čvrsto okupljanje likova, s unutrašnjom povezanosti između sebe

HRVATSKA – 
VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 14
ROMANIKA 11 i 12 st.
Crkve u srednjem vijeku su i dalje najčešće bazilike – tip longitudinalne građevine
Romanička crkva svojim oblikovanjem odgovara nemirnom vremenu stalnog ratovanja i osjećaju
nesigurnosti i ugroženosti tadašnjeg čovjeka i zato se skriva iza debelih zidova i malih i uskih
prozora, znači, rom. crkve su masivne i monumentalne. Veće su i bogatije nego ranije, imaju
svodove (najčešće bačvaste) umjesto drvenih krovova (kao u ranokršćanskim bazilikama) – zbog
praktičnih razloga (npr. zbog požara), ali i simboličkih – želja sa Božja kuća bude što
veličanstvenija i impresivnija
Ukrašene su i izvana – novost !!! – arhitektonski elementi i skulpture, nekad i bogato ukrašeno Z.
pročelje

Elementi rom. bazilike:

1. narteks
4. zapadni tornjevi
5. glavni brod
6. bočni brodovi
7. križište s centralnim tornjem
8. transept (poprečni brod)
9. prezbiterij
10. apsida
11. deambulatorij

+ kripta (koja se ovdje ne vidi) – podzemni dio ispod svetišta u koje su polagali prvo samo
relikvije mučenika, a kasnije i crkvene i svjetovne dostojanstvenike

Najviše rom. crkava i najznačajniji primjeri se nalaze u Francuskoj

ST. SERNIN u Toulouseu (J. Franc.) 1080-1120

Hodočasnička crkva (građene duž puteva što su vodili u Santiago de Compostela na SZ. Španj. –
St. Foy u Conquesu i još neke slabo sačuvane)
Primjer kako analizirati tlocrt: 5- brodna bazilika s 3-brodnim transeptom, apsidom,
deambulatorijem i brodnim transeptom, apsidom, deambulatorijem i apsidiolama (aps., deamb. i
apsidiole čine KOR – mjesto za svećenstvo, u kojem je smješten i oltar)
svodovi su – u gl. brodu bačvasti
- u bočnim svodovima križni 

eksterijer – raščlanjenost volumena – visine krova se postupno spuštaju

- arhitektonski ornamenti – dekorativni okviri za prozore i portale
interijer – brodovi odijeljeni lukovima i stubovima, uz koje su pridruženi polustupovi i pilastri –
elementi rimske arh., ali su sada dimnzije više, sve stremi u visinu

ritam se stalno ponavlja i pokreće nas prema apsidi na I., koji su puni svjetlosti, dok su brodovi
prilično mračni (svjetlo se oduvijek povezuje s božanskim)

Kompleks u PISI (1053-1272)

Katedrala, krstionica i toranj – kosi toranj !!!! – nakosio se zbog loših temelja i prije nego što je
bio gotov

Kiparstvo – gotovo isključivo vezano za arhitekturu (na portalima, kapitelima, pročeljima)

Obnova monumentalne kamene skulpture !!! – prije mali reljefi i kipići u metalu ili slonovači

ZAKON KADRA – skulptura se veličinom prilagođava površini na kojoj je smještena – takav je i

odnos pojedinca i društva – čovjek je podređen unaprijed zadanom «kadru» - društvu u kojem
nema nikakvu mogućnost razvijanja i napredovanja i ne cijeni ga se kao individuu

HORROR VACUI – strah od praznog prostora 

STRAH sveprisutan u pogledu na svijet – vrijeme nije bitno, za njih je početak stvaranje svijeta, a
kraj Posljednji sud, sve ostalo se odigrava između, cijelo vrijeme se vodi borba između demona i
anđela za njihovu dušu
Nespretne proporcije

Teme – ljudi, životinje, čudovišta, bogati ornament (organski i geometrijski)

Posljednji sud – vrlo česta tema, uvijek na zap. Pročelju (na luneti), ili s unutrašnje strane kao
freska, tako da se čovjek prepadne kad izlazi van
- neobuzdana mašta, nervozna gipkost oblika

Primjeri:
Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu
HRVATSKA – 2 najznačajnija primjera:
-drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214.
-Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadržaju, ali ne po
formi

Slikarstvo:
Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva i dalje ILUMINIRANI RUKOPIS

Za rom. slik. je karakteristična REDUKCIJA – svi opisi se nastoje sažeti na najbitnije – npr. umjesto
šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd.
Plošni način prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca
Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije

Romanika - slikarstvo i kiparstvo

Kiparstvo – gotovo isključivo vezano za arhitekturu (na portalima, kapitelima, pročeljima)
Obnova monumentalne kamene skulpture !!! – prije mali reljefi i kipići u metalu ili slonovači
ZAKON KADRA – skulptura se veličinom prilagođava površini na kojoj je smještena – takav je i
odnos pojedinca i društva – čovjek je podređen unaprijed zadanom «kadru» - društvu u kojem
nema nikakvu mogućnost razvijanja i napredovanja i ne cijeni ga se kao individuu

HORROR VACUI – strah od praznog prostora 

STRAH sveprisutan u pogledu na svijet – vrijeme nije bitno, za njih je početak stvaranje svijeta, a
kraj Posljednji sud, sve ostalo se odigrava između, cijelo vrijeme se vodi borba između demona i
anđela za njihovu dušu
Nespretne proporcije

Teme – ljudi, životinje, čudovišta, bogati ornament (organski i geometrijski)

Posljednji sud – vrlo česta tema, uvijek na zap. Pročelju (na luneti), ili s unutrašnje strane kao
freska, tako da se čovjek prepadne kad izlazi van
- neobuzdana mašta, nervozna gipkost oblika

Primjeri:
Opatija u Moissacu , St. Madeleine u Vezelayu
HRVATSKA – 2 najznačajnija primjera:
-drvene vratnice majstora Buvine na splitskoj katedrali, 1214.
-Radovanov portal,trogirska katedrala, 1240 – već pokazuje novi duh gotike, po sadržaju, ali ne po
formi

Slikarstvo:
Vezano uz arhitekturu, knjigu ili oltar, ali je vodeća grana slikarstva ILUMINIRANI RUKOPIS

Za rom. slik. je karakteristična REDUKCIJA – svi opisi se nastoje sažeti na najbitnije – npr. umjesto
šume jedno stablo, umjesto grada par kuća itd.
Plošni način prikaza krajolika – u trakama boje – sputanost pojedinca
Plošni, linearni oblici, nema volumena, naglašene obrisne linije, nespretne proporcije

Razlika između rom. i got. raspela – za rom. je karakteristični prikaz ukočenog, živog Krista
otvorenih očiju, dok se u gotici naglašava njegova muka – mrtvi, izmučeni Krist, izvijenog tijela u
S-krivulji

GOTIKA – kiparstvo i slikarstvo

Kiparstvo - opće karakteristike:
Najreprezentativniji su veliki skulptorski programi koji se nalaze na pročeljima katedrala – po
sadržaju odražavaju teološki program koji je razrađivala skolastička filozofija – Toma Akvinski –
prizori iz Biblije i životi svetaca
- osim čisto religioznih tema, tu se mogi naći i prikazi seljačkih radova kroz godinu, povijesne
legende, scene iz svakidašnjeg života, likovi suvremenika...

Postepeno oslobađanje od kadra !!!!

– dok su ranije skulpture na dovratnicima u Chartresu još neprirodno izdužene i ukočene jer prate
zadani stup ispred kojeg su postavljene, njihova lica već pokazuju veći stupanj individualizacije i
ljudskosti
– nisu više taliko reljefi, ipak se diferenciraju od stupa 
- likovi kasnije stoje slobodno uza zid na svojim podnožjima

naturalizam !!! – zanimanje za prirodu – pažljivo izrađeno i diferencirano lišće i cvijeće na

kapitelima

Nove teme:
KULT BOGORODICE – brojni kipovi BOGORODICE S DJETETOM (najčešće drveni i polikromirani)

Kao nova tema se javlja i PIETA – Bogorodica s mrtvim Kristom – često neprirodno mršavi i ružni
– da bi se pokazala njihova patnja i bol i izazvalo suosjećanje

Za likove je specifična S-krivulja

Oko 1400. Europom se proširio međunarodni stil – i u kiparstvu i slikarstvu

- pretjerano ljupki, neprirodno vitki, bestjelesni likovi u S-krivulji

Slikarstvo:

Vodeća grana slikarstva je VITRAJ – slika na prozorskom staklu

- proizvodnja bojenog stakla vezana za velike radionice pri katedralama – crtači su pod utjecajem
kipova koje vide na katedrali
- nisu mogli proizvesti velike komade stakla zbog primitivne tehnike, pa su to komadići bojenog
stakla povezani olovnim trakama – poput mozaika, a samo su finije detalje (kosu, oči) crtali na
staklu
- djeluju kao raznobojni filtri, mijenjaju karakter obične dnevne svjetlosti
- najljepši sačuvani su u Chartresu 
i dalje kao važna grana slikarstva ostaju ILUMINIRANI RUKOPISI – karakteristike kao i u kip. –
vitki likovi, pažljivo prikazivanje detalja iz prirode

Karakteristike got. slikarstva općenito: 

Obrnuta perspektiva – umjetnici primjećuju da se stvari smanjuju u daljini, ali nemaju još razvijen
sistem, i crtaju po sjećanju, a ne izravnim promatranjem

Narativnost – za razliku od sažete romanike, gotika je jako brbljava, ne samo da će prikazati sve
što se spominje već će i dodavati

Teme su slčne kao i u kiparstvu, likovi su isto vitki i bestjelesni, u S-krivulji

VAŽNO!!!! – nešto sasvim drugačije

GIOTTO di Bondone – talijanski slikar iz 13. st. koji je napravio revoluciju u slikarstvu – obnova
monumentanog zidnog slikarstva

utjecaj Bizanta + gotika + antika = Giottov realizam

krupni, čvrsti oblici, 
bez puno detalja

freske u kapeli ARENA u PADOVI

- čitav prizor se odigrava i 1. planu, na prilično plitkoj pozornici –
- promatrač je povezan sa slikom, kao da smo sudionici
- 3-dimenzionalnost je ostvarena samim likovima, a ne iluzijom prostora
- čvrsto okupljanje likova, s unutrašnjom povezanosti između sebe

HRVATSKA – 
VINCENT IZ KASTVA: freske u sv. Mariji na Škrilinah, Beram, 1474.