Mosin Vladimir - O Periodizaciji

O PERIODIZACIJI RUSKO-JUZNOSLAVENSKIH KNJIZEVNIH _VEZA Vladimir MOSIN, Zagreb Povodom predavanja V. V. Vinogradova, N. K. Gudzija i D. S, Lihateva na Slavistiékom kongresu u Moskvi. I Utjecaji i periodizacija knjizewnih veza U znaéajnom sintetiékom predavanju o odnosu knjizevnosti Ki- jevske Rusije prema drugim slavenskim knjizevnostima, odréanom na IV Medunarodnom slavistitkom kongresu u Moskvi 1958. g., aka- demik N. K. Gudzij dotakao se vaznog opéeg pitanja o utjecajima kao pokretnom faktoru u historiji knjizevnosti. »Treba uopée imati u vidu, da nijedna literatura na svijetu, pa ni najrazvijenija, nije izbje- gla utjecajima od strane drugih knjiZevnosti, s kojima se ona nalazila u ovakvim ili onakvim vezama. U mnogo sluéajeva postojanje takvog utjecaja ne smije se nipo8to ocjenjivati kao negativan, nego nesumnjivo kao pozitivan momenat u Zivotu jedne ili druge knjiZevnosti. Pitanje je samo u tome, kakav je kvalitet utjecaja i u kakvoj mu mjeri ide ususret samostalni literamni rad koji stvaralatki, aktivno a ne pasivno, prihvaéa utjecaj i preinatuje ga prema individualnim odlikama pisca ili prema zadacima, narodne historije.vezama«, dok se u stvarnosti, u umjetnosti i na~ pose u literaturi, pojmovi knjizevnih utjecaja i knjiZevnih veza po svojemu sadréaju poklapaju. Svaka veza pretpostavlja svijesni interes s obzirom na uzajamno upoznavanje kulturnih vrednota; upo- +N. K. Gudzij, Literatura Kievskoj Rusi i drevnejsie inoslavjanskie literatury. (IV Meidunarodny} s'ezd slavistov, Doklady. Moskva 1958), str. 42, 13znavanje je svijesno preuzimanje novih saznanja u sastav svoga kulturnog bogatstva. Ruska je skola historitara knjiZevnosti i umjetnosti na kraju progloga i u pogetku naega stoljeéa, u prvom redu u metodoloskim koncepicijama A. N. Veselovskoga i N. P. Konda- kova, nasuprot narodno-romantiékom stajalistu utvrdila glediste da su kulturne »pozajmice« osnovni stimulans opéeljudskog napretka. U tom smislu treba da navedenu Gudzijevu konstataciju 0 moguéem pozitivnom znaéenju utjecaja u razvoju knjizevnosti progirimo od »mnogih slutajeva« na znavenje opéeg socioloskog faktora u historiji knjizevnosti, pa i uopée u historiji kulture, faktora bez kojega se razvoj uopée ne bi dao zamisliti. Potpuno samostalnih, samobitnih kultura nikad nije bilo. Svaki dodir medu ljudima vodi k razmjeni misli, k uzajamnom upoznavanju kulturnih vrednota na svima podruéjima Zivota, od oruda proizvodnje i navika u zadovoljavanju materijalnih potreba pa do filozofskih naziranja i proizvoda narodne umjetnosti. Ono Sto se ini racionalno i korisno, ili lijepo i ugodno, prihvaéa se te se u jednom ili drugom obliku prilagodava svojim navikama i ukusima. Ono to se ne svida ili Sto se Gini beskorisno, izaziva aktivno-negativni odnos koji se odrazava u ovom ili onom obliku kritike, koja sama postaje novi stvaralatki faktor koji potite na ocjenjivanje svojih kulturnih vrednota i na njihov dalji razvitak, Kulturni utjecaj, napose utjecaj u knjizevnosti, takav je, ako je zaista utjecao, tj. u nekoj mjeri bio prihvaéen od druge sredine. U takvu sluéaju on je veé nekako odgo- varao potrebama i ukusima odredene lignosti ili odredenog drustva i tek poslije prijelaza u drugu sredinu dozivijava svoju historiju: bilo da ga usvajaju u ovoj ili onoj mjeri, bilo da ga reakcija mjesnih tradicija odbacuje. Cim su Zivlje veze medu liénostima, medu dru- Stvima, medu narodima, tim je pogodnije i tlo za pojavu uzajamnih kulturnih utjecaja, i tim je bogatiji i mnogostraniji razvitak unutarnjih stvaralatkih snaga koji vodi radanju novih kulturnih vrednota. Moj veliki, nezaboravni prijatelj E. V. Anitkov, uéenik Veselov- skoga i jedan od najvjernijih sljedbenika njegove »uporedno-knji-~ Zevne Skole«, u lijepoj knjizi »Zapadne literature i slavenstvos (Prag 1962)? — zbirci eseja bogatih impresivnim historijsko-knjizevnim paralelama i kontrastima, jezgrovitim karakteristikama pokreta i li€nosti, o8trim zapazanjima i dubokim reminiscencijama — postavio je to isto pitanje u okviru Sire teme o ulozi Slavenstva u_historiji opéeevropske knjiZevnosti. Odgovorio je u smislu odgovora Homja- kova na pitanje o kulturnoj misiji Slavenstva: da je »svaki Zivi narod 2 E. V. Anigkov, Zapadnye literatury i slavjanstvo, Praga I, str, 5—14. 14jo8 neizretena rije&« u izgradnji opée, svjetske kulture. NaSa rijeé treba da bude nova rijeé, potrebna za dalji Zivot opéeljudske zajed- nice, ali ona ée se moéi izre¢i samo na osnovi onoga Sto je ta zajed~ nica spoznala i izrékla. Nacionalna historija knjizevnosti samo je umjeino iskinuti odlomak iz velike cjeline: ona se izdvaja iz optée- Ijudskog literarnog procesa i vraéa u njegov tok obogaéena novim dostignuéima narodnog genija. Njegov je pogled éesto okrenut prema narodnoj proslosti: kada ona daje nadahnuéa pjesniku i umjetniku, tada nastaje »Preporod«, u kojem nigu novi oblici ljepote. Ali okolni Zivot ide naprijed, te knjiZevnim utjecajima izvana budi nove misli i umjetni¢ka trazenja, koja ulijevaju u staru tradiciju novi sadrzaj, postaju stimulans knjizevnog i umjetniékog stvaralastva. U okviru organskog jedinstva opéeevropske civilizacije, uzem okviru slavenske kulturne uzajamnosti, pitanje rusko-j slavenskih knjizevnih veza saéinjava problem posebnog znaéenja i posebnog interesa, Historijska je sudbina nametnula Rusima i juéno- slavenskim narodima naroéito jaku kulturnu, i napose knjizevnu po- vezanost. Analogan razvitak drustvene organizacije, uz moéno djelo- vanje istog spoljnog kulturno-historijskog faktora, Vizantije koji je uvukao pravoslavno Slavenstvo u krug istih religioznih i filozofskih predodiaba, te zajednitko slavensko pismo dali su ruskoj knjizevnosti i juznoslavenskim knjiZevnostima znavaj zajednitke pravoslavno- slavenske knjizevnosti. Sivorena utjecajem tih faktora, rusko-juzno- slavenska knjizevna uzajamnost bila je u nizu stoljeéa toliko prisna, da se u mnogim slutajevima, Sto se tite idejnog sadrzaja i umjetnitko- -knjizevnog oblikovanja, vrlo tesko moglo razlikovati iz koje je sre~ dine prvobitno poteklo neko knjiZevno djelo. Stvoreno u jednoj sredini, ono je u razdobljima Zivljih politiékih, ekonomskih ili kulturnih, napose crkvenih veza vrlo brzo prelazilo na drugo podrudje istog kulturnog rejona, te se apsorbiralo u tamoSnju knjizevmu riznicu. Medutim, pored ovog, tako reéi subjektivnog, unutarnje-historijskog faktora istovjetnosti kulturno-historijske orijentacije i isto- vrsnosti misaonih i umjetnitkih interesa, koja objainjava lako¢u Sirenja uzajamnih knjizevnih utjecaja na obje strane — paralelno s njime djelovao je i objektivni, spoljno-historijski faktor — konkretne historijske prilike u kojima su Se ti odnosi odvijali. U tom smislu treba osobito podvuéi metodolosku postavku koju je prof. V. M. Zirmunski iznio u predavanju o problemu uporednog prouéavanja epskog pjesnistva: da su u poredenju s tipoloskom bazom, koja nema hronologije, utjecaji historijska kategorija. Oni su uvijek vezani s konkretnom historijskom okolinom i mogu da budu hronologki odre- 15deni. Posljednji se momenat u historijsko-knjiZevnim konstrukcija- ma éesto nedovoljno uzima u obzir, ili se uzima u najopéenitijem okviru, ¢ime se prekida organska veza medu kulturno-historijskom evolucijom i Zivotom drustva u svoj raznovrsnosti njegovih potreba i interesa u odredenim uslovima historijske stvarnosti. Na podruéju knjizevnih odnosa te su historijske okolnosti usporavale ili ubrzavale bujanje domaéih stvaralaékih snaga, olakSavale ili ometale mogu¢- nosti uzajamnog dodirivanja i upoznavanja, pojagavale ili slabile interes prema kulturnom Zivotu susjeda. U svjetlosti toga spoljno- istorijskog faktora, historija uzajamnih knjizevnih veza izmedu juznog i isto’nog slavenstva javlja se ne kao jedan neprekidan proces istovjetnog zajednitkog razvitka, veé kao niz naizmjeniénih talasa utjecaja s jedne ili druge strane, koji su izazivali ozivijavanje knji- Zevne djelatnosti na bazi novog kompleksa ideja i knjiZevno-umjet- niékih shvaéanja, iz kojih su nicali novi knjizevni pokreti i pravei. Time se periodizacija u historiji knjiZevnih odnosa veze za pitanja periodizacije knjizevnih pokreta, i Sire za pitanja osnovnih razdoblja u historiji ruske i juznoslavenske kulture. Pitanje rusko-juznoslavenskih knjizevnih odnosa jo3 se nedavno promatralo sa gledi8ta pretpostavke o dva razdoblja uzih kulturnih veza izmedu Rusije i slavenskog Balkana. Prvo je — doba posve- mainjeg juznoslavenskog utjecaja na Rusiju, koji je zapogeo preno- Senjem prijevodne i originalne pismenosti iz Bugarske u doba po- krStavanja Rusije, i koji je poslije jednog razdoblja malaksalosti izbio novom snagom u XV vijeku. Drugo je — doba ruskog utjecaja na balkanske Slavene potevsi od Petra Velikog. Pred kraj proslog stoljeéa M. N. Speranski je u tu Semu ubacio posebno razdoblje tuskog utjecaja u XVI—XVII v. — preko rukopisa i Stampanih knji- &a, koje je Rusija slala Bugarima i Srbima kada je pravoslavni Istok u doba turskog jarma trazio od Moskve moralnu i materijalnu po- moé‘. Poslije je isti taj neumorni radnik na polju prouéavanja rusko- ~juwinoslavenskih knjizevnih veza unio u gornju koncepciju jo3 jednu vanredno vainu izmjenu: pokazaa je da i u okviru starijeg razdoblja pored bugarskog utjecaja na rusku knjizevnost postoji i suprotna &injenica prelazenja na Balkan velikog broja ruskih knjizevnih djela > V. M. Zirmunskij, Epiveskoe tvortestvo slavjanskih narodov i problemy sraynitelinogo izudenija eposa. (TV MeZdunarodny} s'ezd slavistov. Doklady. Moskva 1958). “ M,N. Speranskij, Delenie istorii russkoj literatury na periody i vlijanie russko} literatury na jugoslavjanskuju (Russkij Filologi¢eskij vestnik, XXVI, 1896, str. 193-223). 16u XI i XI v., Sto prvobitnu predodzbu o potpunoj zavisnosti ruske knjizevnosti od bugarske mijenja u tezu uzajamnih rusko-juénosla- venskih veza i utjecaja u tom razdoblju.’ Konatno, moja su me ne- davna istrazivanja o slavenskom Prologu dovela do zakljuéka, da se otkrivena od Speranskoga Ginjenica 0 prelazenju ruskih knjiZevnih djela XI—XII v. k Srbima i Bugarima moze hronoloski ograniéiti na kraj XII i na prvu polovinu XIII vijeka,? éime se u historiji rusko- -juznoslavenskih knjizevnih veza fiksira joS jedno posebno razdoblje Tuskog utjecaja. U radovima slavistitkog kongresa u Moskvi, gdje je problem meduslavenskih knjizevnih odnosa bio jedan od kljuénih problema © kojima se raspravljalo, bilo je pitanje 0 rusko-juénoslavenskim vezama u knjiZevnosti starijeg doba tretirano u dva odlitna predavanja: u predavanju N. K. Gudzija? (u spomenutom referatu o knji- Zevnosti Kijevske Rusije prema drugim slavenskim knjizevnostima) iu predavanju D. S. Lihageva (0 zadacima proutavanja drugog juznoslavenskog utjecaja na Rusiju)’. Siroka problematika pokrenuta u oba ta predavanja izazvala je Zivu i novim zapazanjima plodnu disku- siju, u kojoj je posebno potaknuto pitanje opée periodizacije rusko- -ju%noslavenskih knjizevnih odnosa. To me je pobudilo da dadem ovaj pregled ditave problematike, u prvom redu sa stajalista uzeg povezivanja éinjenica o izmjeni pravaca medusobnih ruskih i juznoslavenskih knjizevnih utjecaja sa konkretnim historijskim prilikama u dotiénim momentima. Poglavija u iduéem razmatranju predstav- Ijaju u stvari niz posebnih studija o pojedinim stavovima iz gornje problematike, koji su ili bili postavljeni u spomenutim predavanjima kao zadaci za iduéa prouéavanja, ili su se meni Ginili kao pitanja koja jo nisu definitivno rijeSena te traze nova osvjetljenja. 5 M. N. Speranskij, K istorii vzaimootnoSenij russkoj i jugoslavjanskih literatur (lavestija Otdelenija russk. jazyka i slovesnosti 1921, t. XXVI, 1923, str. 143206; ponovno Izdana u zborniku M. N. Speranskij, Iz istorii russko- -slavjanskih literatumnyh svjazej, Moskva 1960, str. 7—54). © V. Mogin, Slavenska redakcija Prologa Konstantina Mokisijskog u svjet- losti_ vizantijsko-slavenskih odnosa XII—XIII vijeka (Zbornik Hist. inst. JAZU, ‘T. IL, Zagreb 1959, str. 17—68). 7 Vidi bilj. 1. Pitanju rusko-bugarskih veza na polju pismenosti najsta~ rijeg doba bilo je posveéeno takoder predavanje B. St. Angelova, K voprosu 0. natale russko-bolgarskih literaturnyh svjazej. (Trudy Otdela drevnerusskoj literatury, t, XIV, 1958, str, 132—138). * D, S. Lihagev, Nekotorye zadaéi izutenija vtorogo juznoslavjanskogo vlijanija v Rossii. (IV MeZdunarodny} s'ezd slavistov. Doklady. Moskva 1958). 2 Slovo 7I Crkvenoslavenski i staroruski tipovi knjiZeunog jezika Pitanje knjiZevnih veza stare Rusije s ostalim Slavenstvom, i napose s Juznim Slavenima, veze se s pitanjem o postanku i razvitku staroruskog knjizevnog jezika. To je bilo svestrano prikazano na Moskovskom slavistitkom kongresu u velikom predavanju — ustvari, u programatskoj raspravi od 137 Stampanih strana — akademika V. V. Vinogradova.’ Tu su rezimirana dotadaSnja gledi8ta ruske slavistike s obzirom na problem jeziénog dualizma u ruskoj pismenosti, ijetljene su nejasnoée i otklonjena izvjesna »zastranjenja« u tumaéenju pojedinih podruéja te problematike, formulirane su opée konture u kojima se to pitanje pojavljuje u svjetlosti savremenih filoloskih ispitivanja i odredeni najblizi zadaci za buduéa istrazivanja i produbljivanje veé utvrdenih Ginjenica. Prema obitnom naziranju, koje je donedavna vladalo u slaveno- -ruskoj filologiji i koje je naSlo svoju najizrazitiju formulaciju u radovima A. A. Sahmatova, jezik starije ruske pismenosti i knjizevnosti u svojoj je osnovi starobugarski. Zahvaljujuéi Zivim vezama koje su postojale izmedu Kijevske Rusije i Bugarske, bugarski je jezik vee u X vijeku bio ra’iren u Kijevu kao jezik prosvije¢enih slojeva. Ulazile su u stalnu upotrebu bugarske rijeti koje su se odno- sile na trgovinu, na predmete materijalne kulture, na pojmove s podrudja druitvenog i polititkog Zivota. Vjerojatno su istodobno prodirale i bugarske narodne umotvorine, napose junatke pjesme koje su bugarski pjevati pjevali o Svjatoslavu i koje su mogle da postanu uzor za ruske «byline« 0 knezu Vladimiru, Presaden u Rusiju kao jezik erkve i duhovne prosvjete, bugarski se jezik brzo pretvorio u ruski nacionalni jezik. Taj je nakon vjekova postepene rusifikacije i nacionalizacije ostao i do danas osnovom ruskog knjizevnog jezika, »koji je u svojem leksitkom sastavu barem u polovinu, ako ne vise, ostao erkvenoslavenski«.!® * V. V. Vinogradov, Osnovnye problemy izuéenija obrazovanija i razvitija drevnerusskogo literaturnogo jazyka. (IV Me%dunarodnyj s'ezd slavistov, Mo- skva 1958, 137 str). 1 A. A, Sahmatov, Oterk sovremennogo russkogo literaturnogo jazyka. Ted, 4, Moskva 1941, str, 69, 90; Ogerk drevnejsego perioda istorii russkogo Jazyka (Enciklopedija slavjanskoj filologii; vyp. 11); Vvedenie v kurs istorii russkogo jazyka. Cast I. Petrograd 1916; Nekrolog V. F. Milleru — Izvestija Imp. Akademii nauk, 1914, No. 2, str. 75—83 i dr. Isp. Vinogradov, cit. predavanje, str. 5—12, 18Nasuprot ovom »svebugarskome stajali8tu veé se davno isticalo znaéenje ruskog narodnog govornog jezika kao osnovnog faktora u formiranju ruskog knjiZevnog jezika. Veé je Vostokov upozoravao na psralelizam u upotrebi staroslavenskog jezika u crkvenoj knjiZev- nosti i staroruskog jezika u poslovnoj pismenosti i svjetovnoj knji- Zevnosti. Sreznevski je nalazio osnovu staroruskom knjizevnom jeziku upravo u Zivom istoénoslavenskom govornom jeziku, koji je po svojoj strukturi bio blizak staroslavenskom jeziku. (1887). Ovo je sta- jali8te narovitom snagom bilo istaknuto u novijoj ruskoj filologiji u godinama prije drugog svjetskog rata i neposredno iza toga, kada se nastojala dokazati samobitnost staroruskog knjiZevnog jezika izgra- denog na Zivoj govornoj istoénoslavenskoj bazi i, prema tome, oslabiti znaéenje staroslavenskog utjecaja. S. P. Obnorski je na osnovi je- ziéne analize takvih originalnih ruskih djela kao Sto su Russkaja Pravda, Molenije Daniila Zatotnika i sl. tvrdio da je ruski knjizevni jezik najstarijeg razdoblja bio tisti ruski jezik u svim. elementima svoje strukture — u fonetici, morfologiji, stvaranju rijeti, sintaksi iu leksiékom sastavu. Bugarski je utjecaj u poéetku bio znatno manji nege Sto se obiéno drzi; on je postepeno rastao i tek je u doba drugog jumnoslavenskog utjecaja u XIV v. izvrsio jati utjecaj na ruski jezik.!' Osnovni znataj Zivog govornog jezika kod formiranja staroruskog knjizevnog jezika istiée i L. P, Jakubinski, ali za razliku od Obnor- skoga misli da je opéenarodni govorni istotnoslavenski jezik koji se upotrebljavao u poslovnoj pismenosti i u pravnim dokumentima, upravo u prvim momentima formiranja staroruskog knjiZevnog jezika pretrpio najjadi utjecaj od strane staroslavenskog, u osnovi staro- bugarskog jezika, ali je veé u XI vijeku, u procesu originalnog knjizevnog stvarala8tva, u njemu poéela da prevladava isto’noslavenska govorna stihija, U daljem razvitku wzajamni odnosi i uzajamni utjecaji slavenizama i starorusizama utjecali su na formiranje posebnih knjiZevnih stilova u raznim Zanrovima stare ruske literature.'? Sto se tite leksitke strane gornjeg pitanja, narotito znatenje pripada na tom podrutju studijama V. M. Istrina o ruskom prijevodu 4S. P. Obnorskij, Russkaja pravda kak pamjatnik russkogo literaturnogo jazyka. (Izvestija Akad. Nauk SSSR, Otdelenie obSéestvennyh nauk, 1934, No. 10); Oéerki po istorii russkogo literaturnogo jazyka star’ego perioda. Moskva— Leningrad 1946. #L, ee iokubpuskt, Istorija drevnerusskogo jazyka. 1953. Isp. Vinogradov, %. 5, gdje su navedeni radovi istog pravea D. S. Lihaéeva, P. Ja. ‘ernyha, ee Filina, kao i prikaz A. Dostdlay Uloha cirkevni slovanstiny v déjinah ‘vzniku a razvoje ,@pisovné ruitiny. Gestcoslovensicd rusistika 1958, No, 2—3). Vidi takoder: A. M. Seliséev, Staroslavjanskij jazyk. C. III Moskva 11951—1952. 2 19Hamartolove hronike." Treéa knjiga ovoga velikog rada, posveéena rjeéniékoj analizi spomenika, pokazala je veliko bogatstvo staroruskog knjizevnog jezika XI vijeka, koji je bio potpuno sposoban za autentiéno reflektiranje Gitave sadrzajne strane grékog teksta. Prevodilac je raspolagao potpunim rjeénikom staroslavenskog jezika i unosio u nj izraze iz Zivih istotnoslavenskih govora i stvarao pritom ruske knjiZevne neologizme prema staroslavenskim uzorima. Nije uvijek lako odrediti ove knjiZevne rusizme prema pravoj staroslavenskoj gradi, po8to je opéeslavensko nasljede u raznim slavenskim jezicima toga doba moglo biti vrlo Siroko i jednoliéno. Literarna obradba ruskoga govornog jezika, prema Istrinu, zapotela je »mnogo prije pojave pismenosti, veé kod usmenih prijevoda s grékog jezika na ruski, Sto je bilo neophodno kod stalnih odnosa Rusa s Greimac. Isto toliko znaéenje za prougavanje strukture ruskoga knjiZevnog jezika najstarijeg razdoblja pripada studijama M. N. Speranskoga 0 ruskom prijevodu i o kasnijim preradbama »Devgenijeva dejanijas. Tu je posebno pokazana ovisnost knjizevnog jeaika ovoga spomenika od narodne knjiZevnosti, napose s obzirom na Siroku primjenu pje- sniékih poredenja sa »jako-kao«, gdje se grada, kao i u narodnim umotvorinama, uzima najvise iz podrutja Zivotinjskog carstva i vremenskih prirodnih pojava (dazd, snijeg i sl.).!" Na tragove narod- nih epskih pjesama u Nestorovu ljetopisu veé je mnogo prije upozoravao Kostomarov, a A. S. Orlov posebno je prouéavao taj elemenat narodnog pjesniStva u knjiZevnom stilu ruske historijske knjiZevnosti XVI—XVII v." U novije vrijeme pitanje veza staroruskog knjizevnog jezika s folklorom giroko je zahvatila V. P. Adrianova-Peretz, koja je pokazala da su narodne umotvorine odigrale ogromnu ulogu kod formiranja i razvoja staroruske knjiZevnosti i staroruskog knjiZevnog jezika, i da je vopéenarodni jezik XI—XII v., kada se ruska knjizevnost formirala, veé sadrzavao velike umjetnitke moguénosti te se primjenjivao kod nasih najstarijih pisaca s pravom pjesniékom vje- Stinom«." Istu su Ginjenicu o velikom znagenju narodnog govornog ‘8 V. M. Istrin, Hronika Georgija Amartola v drevnem slavjanskom perevode. T. II. Petrograd 1922; T. III. Leningrad 1930. Isp. Vinogradov, str. 13, 4790. ““ M. N. Speranskij, Devgenijevo dejanie. Petrograd 1922. ™ Taviestija Otd, rus, jaz. i slov. 1908, t XIII, knj. 4. 1 V. P. Adrianova—Peretz, Drevnerusskaja literatura i folldlor. (Trudy Otdela drevnerusskoj literatury, VII, 1949); Istoriteskaja literatura’ XI-nac. XII v, i narodnaja poezija. (Trudy Otd. dr. - rus. lit. VII, 1951, 95137) i dr.; odgovor A. M. Astahove na pitanje »Problema vzaimovlijanija ustnoj i knignoj tradicii u slavjanskih narodov« u »Sbornik otvetov na voprosy po literaturo- vedenijue (IV Meédunar. s'ezd slavistov, Moskva 1958, str. 288—291). 20jezika za stvaranje staroruskog knjiZevnog jezika utvrdila istrazivanja D. S. Lihaeva o jeziku novgorodskih ljetopisa"” i brojne studije oko proutavanja rjetnika i terminologije u Slovu o polku Igoreve (vidi Vinogradov, str. 72—73), a i istrazivanja N. A. MeSéerskoga na podruéju ruske prijevodne literature, napose o prijevodu Josipa Flavija,'* gdje ovaj odlitni struénjak nastupa kao dostojni nastavljaz filolo’ke tradicije Istrina i Speranskoga. U vezi s gornjim istrazivanjima izdvaja se problematika o razlikovanju pojmova jezika pismenosti od knjiZeunog jezika s posebnim kulturno-drustvenim, napose umjetniékim funkeijama i specifi¢nim strukturnim svojstvima u odnosu na narodni govor kako je taj zabi- ljezen u dokumentarnim spomenicima, te na narodno-pokrajinske dijalekte. (Vinogradov, str. 24—35). Medu takve spomenike Zivoga govornog jezika ide »Ruska Pravda« — najstariji zakonik, koji je u XI vijeku kodificirao tradiciju starog ruskog obiajnog prava. Leksik ovog spomenika, kao Sto je pokazao rjetnik uz izdanje E. F. Karskoga (1930),"" odrazuje Gisti ruski narodni jezik. Novi dragocjeni materijal na tom podruéju pruzilo je otkriée velikog broja dokumenata pisanih na listi¢ima brezove kore (»beresta«), koji su bili pronadeni prilikom arheoloskih iskapanja u Novgorodu 1951—1955. g. Ta su otkriéa obo- gatila slavensku filologiju saznanjima o »poslovnom pismu< kao posebnom paleografskom tipu koji se oblikovao, pa se, donekle i sadrzajno, vezao za pismo biljeZaka i zapisa na razlititim ostacima materijalne kulture te je, kao takav, u »Ruskoj paleografiji« V. L. Cerepnina (1956) zauzeo prvo mijesto, ispred kategorije knjiznog pisma.™ Tako su u jeziku pojedinih dokumenata zapazena svojstva knjizevnog jezika, pa éak i pjesnitkog stila (br. 10 iz XV v.), ipak se oni, kao Sto ispravno istiée Vinogradov, ne mogu smatrati spomenicima staroruskog knjiSewnog jezika veé dokumentacijom narodnog govora u poslovnoj pismenosti koja se po svojoj specifiéno} funkeio- nalnosti bitno razlikuje od knjiZevnosti u uzem smislu.! Pitanje funkcionalne razlike izmedu pismenosti i knjizevnosti kao posebnih kulturno-historijskih Ginjenica postavio je na Siroku * Tevestija AN SSSR, Otd. literatury i jaz., 1944, vyp. 2—3. " N, A. Mekéerskij, Istorija Tudejskoj voiny Iosifa Flavija v drevne- russkom perevode. Moskva—Leningrad, 1958. © E. F. Karskij, Russkaja pravda po drevnejsemu spisku. Leningrad 1930, str, 90—113, * L, V. Cerepnin, Russkaja paleografija, Moskva 1956, str. 116—125. Vidi novi prikaz u raspravi: L. P. Zukovskaja, Novgorodskie berestjanye gramoty. Moskva 1959, gdje je popis nauéne literature o tim spomenicima. * Vinogradov, str. 22—24. 21sociolosku bazu D. S. Lihatey u @lanku o historijskim pretpostavka- ma postanka ruske pismenosti i knjiZevnosti (1951) i zatim u radu o postanku ruske knjiZevnosti (1952).* Pojavu pismenosti on tumati kao rezultat klasne diferencijacije drustva u doba prijelaza patrijar- halno-rodovske organizacije u feudalnu formaciju, a radanje literature — kao rezultat daljeg razvitka istoga procesa u praveu jatanja kneZevske vlasti, kojoj je ideolosku nadgradnju pruzila kri¢anska erkva primljena iz Vizantije sa svojom knjiZevno3¢u. Ova se knji- Zevnost nakalemila na tlo domaéeg umjetnitkog iskustva koje se razvijalo u oblasti usmenog narodnog pjesnitkog stvaralaitva, i na bazu poslovnog pisma koje je veé u prethodno doba potelo sluziti praktitnim potrebama u medunarodnoj diplomatskoj prepisci, u praksi privatnopravnih odnosa, u narodnom obrtu i trgovini.2? Uza svu opravdanost navedenog socioloskog tumaéenja s obzirom na potrebu funkcionalnog razgranitenja izmedu poslovne pismenosti i knjiZevnosti, meni se éini, da u odnosu na Rusiju ne bi bilo opravdano hronolo’ko rastavijanje ovih kulturno-historijskih Ginje- nica u zasebna razdoblja. Takvo bi hronolo8ko rastavijanje moglo biti opravdano u primjeni na prethistorijsko doba, kada su »erte i reze«, odnosno upotreba tudeg pisma, mogli sluziti za najvainije poslovne bilje3ke u odnosu prema paméenju koje je u obliku narod- nih umotvorina prikazivalo religiozne predstave, formuliralo etidke i pravne norme i éuvalo historijsku tradiciju. Medutim u Rusiji po- éetak historijskog doba — a to je posljednja treéina IX vijeka, otka- da izvori daju konkretne podatke o djelatnosti prvih ruskih knezova io njihovim ratovima s Vizantijom — vremenski se poklapa s potecima kristijanizacije Rusije i s pojavom slavenskog pisma i radanja staroslavenske knjizevnosti u okviru Cirilo-Metodijeve akcije u cilju prosvje¢ivanja Slavena. Prenogenje slavenskog pisma u Istognu Evropu u to doba moglo je biti samo u vezi s prodiranjem slavenske krS¢anske propovijedi. Ako su veé u poéetku X v. postojali rusko- vizantijski ugovori u slavenskom prijevodu, i ako su se tada, a mozda vet i prije, negdje u Kijevu vodile takve historijske bilje’ke kao kratke napomene o smrti Askoldova sina, ili o prolazu Ugara pored Kijeva, koje su poslije bile unesene u ljetopise, — to je moglo potje- cati samo od @lanova tamoSnje kréanske opéine, vjerojatno danova njenog klera koji su nauéili slavensko pismo na tekstovima Svetog * D. S. Lihaéev, Istoriteskie predposylki vozniknovenija russkoj pis'mennosti i russkoj literatury. (Voprosy istorii, 1951, br. 12, str. 30—54); Voznikno- venie russkoj literatury. Moskva—Leningrad, 1952, 22,pisma, psaltira i Hiturgijskih knjiga. S obzirom na svoju kratkoéu i na lakonignost te se Ijetopisne biljeske mozda joS ne bi mogle dd stave pod pojam knjizevnog rada, ali sa funkcionalnog gledi8ta one se izdvajaju iz okvira poslovne pismenosti. Medutim, tekstovi Svetog pisma i psaltir svakako su predstavljali prijevodnu knjizevnost wu pravom smislu te rijeti, jednako kao Sto su je predstavljala i hagio~ giafska djela koja se u staroslavenskoj knjiZevnosti pojavljuju istodobno s prijevodima liturgijskih knjiga, Znatajno je da najstariji Girilski rukopis, Suprasaljski, sadr2i ba Zitija svetaca, a i jedan od najstarijih podataka o ruskim knjigama odnosi se na Zitije teskog kneza Vaclava, koje je sv. Boris ditao u prvim godinama XI vijeka. Nama se &ini, da je u prvim momentima svojega prodiranja u Istotnu Evropu slavensko pismo ulazilo onamo, vjerojatno, prvenstveno u svojoj bogosluzbenoj funkciji u vezi s kr8éanskom propovijedi, i da je iza toga trebalo da sludi i u razliénim funkeijama poslovnog, litur~ gijskog, moZda j knjiZevnog karaktera. Medutim, u procesu Sirenja u Zivotu tadainjeg drustva, poslovna je primjena vjerojatno bila éeSéa i Sira, dok se knjizevna funkeija jamatno ogranitivala na skromni prepisivatki rad staroslavenskih djela u relativno uskom krugu prve krSéanske opéine. Tek je pokrstenje Rusije po sv. Vladi- miru postavilo pred rusku knjizevnost nove kulturno-drustvene za- datke i time odredilo put za opée prilagodivanje staroslavenske knji- Zevnosti svojstvima ruske knjizevnosti. Treba misliti da se na podrugju poslovne pismenosti, gdje se na polju strutne terminologije operiralo domaéim izrazima i gdje se pero lakSe povodilo za govornim navikama 8to se tiée fonetike i mor- fologije, u toku X stoljeéa izgradivala struktura staroruskog pisme- nog jezika, Ova je u XI vijeku u jednu ruku formirala staroruski tip KnjiZevnog jezika, koji se utvrdio u poslovnoj pismenosti i u knjizevnim Zanrovima koji su stajali u blizoj vezi sa Zivotom drustva: u Vjetopisima, pravnoj knjizevnosti, donekle u hagiografiji i u djelima poutno-memoarnog karaktera, kao Sto su Poutenije Vladimira Mo- nomaha i Molenije Daniila Zatotnika. U drugu ruku, pod njenim je utjecajem staroslavenski jezik, koji je kao op¢eslavenski knjizevni jezik do8ao u Rusiju s erkvenom knjizevno8éu, i koji je kroz stoljeéa viadao u liturgijskoj, religioano-prosvjetnoj i crkveno-didaktitkoj knjiZeynosti, primio obiljezja erkvenoslavenskog jezika s ruskim 0s0- binama u fonetici i u naginu imenidke i glagolske promjene. »Proces zblizavanja i uzajamnog utjecanja izmedu struktura staroslavenskog i istotnoslavenskog jezika odvija se — prema Vinogradovu (49) — u XI vijeku s tolikom intenzivnoséu, da se moze postaviti pitanje 0 23neke vrste aklimatizaciji ili asimilaciji staroslavenskog jezika na ruskom terenus. To nas upucuje i na pretpostaviu 0 jaoj spontanoj pravopisno-gramatitkoj akciji koja se odigravala na podrugju for~ miranja ruske poslovne pismenosti u prethodnom razdoblju. U da- Ijem Zivotu obje su ove struje imale svaka svoj poseban razvitak, ali su istodobno i neprekidno djelovale jedna na drugu. To je u XVI vijeku dovelo do stvaranja jedinstvenog ruskog nacionalnog knjizevnog jezika sa stilskim varijantama, koje su se primjenjivale na po- druéju razlitnih knjizevnih Zanrova pod imenom »triju stilova« (u poznatoj formulaciji Lomonosova). Vinogradov postavlja pitanje: kada se radi o pismenosti iz doba staroruske narodnosti, da li se moze govoriti o dva knjizeuna jezika — 0 erkvenoslavenskom jeziku ruske redakeije i 0 knjiZevno dotjera- nom narodnom istoénoslavenskom jeziku; o dva jezika, makar i blisko srodna, ali ipak razliéna s obzirom na gramatiku, leksik i semantitku strukturu? Tli, nije li — imajuéi u vidu njihovo blisko srodstvo, postojanje zajedniékih gramatitkih i leksitko-semantitkih obiljezja, te njihovo uzajamno utjecanje — cjelishodnije promatrati ih samo kao dva tipa zajedniékog staroruskog knjizevnog jezika? Vinogradov se odluéuje za drugo rjeSenje te sa stajalista navedenih svojstava knji- 2evno izgradeni tip narodnog knjiZevnog jezika ne odvaja od knji- Zevno-slavenskog tipa kao poseban jezik. Ali, u to doba to nisu ni po- sebni stilovi jednog knjizevnog jezika, jer se ne uklapaju u okvir jedne jezi¢ke strukture veé se primjenjuju na razlitnim kulturnim podrutjima i u razliénim funkcijama. (str. 24—35). ur Zapadna staroslavenska tradicija pri radanju ruske pismenosti Za staroslavenski jezik, koji je u prvim stoljecima slavenske knjizevnosti predstavljao opéeslavenski knjiZevni jezik moze se smatrati kao utvrdeno da je bio izgraden na bazi jednog juznoslavenskog dijalekta iz okoline Soluna, koji je predstavljao prijelazni govor izmedu zapadnih, makedonskih, i istoénih, bugarskih, dijalekata. Me- éutim, veé u prvim danima svojega postojanja, u procesu Sirenja u drugim slavenskim sredinama — kao Sto su utvrdila istrazivanja Ja- giéa, Vondraka, Sobolevskoga, Kul’bakina, Oblaka, Evsejeva, Tunic- koga, Van-Wijka, J. Vajsa, A. Vaillanta, Horaleka, Kurza i dr. — ovaj je knjiZevni jezik poteo da poprima elemente drugih slavenskih jezika, napose zapadnoslavenske, Onakav kako ga nalazimo u ruskim spomenicima, on je veé bio vrlo Saren po svojem sastavu. »U njemu su se ukrStavali i spajali — kaze Vinogradov — razli¢ni narodno- 24~jeziéki elementi slavenskog svijeta, i odrazavali vizantijsko-gréki i Jatinski utjecaji. Crkvenoslavenski jezik, osim bugarizama i uopte juznoslavenizama, sadrZavao je u sebi moravizme, éehizme i tak (vrlo rijetke) polonizme. Ovaj se slozeni karakter staroslavenskog jezika donekle odrazavao i u morfoloskim i fonetskim kolebanjima i varijacijama u njegovoj strukturi, ali jo3 jasnije — u Sarenilu i razno- likosti njegova rjeénika, njegova semantitkog sistema, u bogatstvu sinonima i nijansama u smislu kod znaéenja rijeéi.« (str. 41). Tako, prema B.M. Ljapunovu, u staroslavenskim spomenicima rijet bédéne znati bogalj (mutilus), ali i silovit (coactus), jadan, siromagan (miser), neveseo, 2lovoljan (difficilis), koje se nijanse smisla i sada nalaze u razliénim slavenskim jezicima.”* A. I. Sobolevski uspio je da u sastavu crkvenoslavenskog jezika ruske redakcije pokaze znatan broj zapadnoslavenskih rijeti, koje su oéevidno usle u ruski rjeénik iz staroslavenskih spomenika teSkog ili moravskog podrijetla. Vinogradov navodi: zakon u smislu testamentum, oplatok u smislu liturgijskog hljeka (oblata, st. njem. oplata, ée8. oplatek, polj. optatek), raéiti u smislu dignare (éeS. ratiti), izvoliti u smislu eligere (éeS. zvoliti), nagl» u smislu repentinus (ée3. nahly), jazva u smislu vulnus, i t. d. Takoder izrazi koji se surecu u Naéal’nom ljetopisu: kmeti, pa- ped, kalandy, zapoved’, neprijatelj u smishu davo, oltar, poganyj i dr. — zapadnog su podrijetla. Drzalo se da su svi ti zapadnoslavenski elementi uSli u ruski jezik preko Balkana, kuda su se sklonili utenici sv. Cirila i Metoda iz Panonije, posto su slavenska liturgija i prosvjeta bile iskorijenjene na Zapadu. Medutim, otkako se utvrdilo da se i u CeSkoj, pa tak iu Poljskoj slavenska tradicija dréala u bogosluzenju i u knjizevnosti kroz titavo X i XI stoljeée, ostaje potpuno umjesna konstatacija N. K. Nikoljskog, da »sa historijskog glediSta ostaje nejasno, za3to bi rjetnitka grada koju mi imamo u nasim starim spomenicima trebala da prelazi iz Moravske i Ceike najprije u Bugarsku i tek onda u Rusiju«.% * Iavestija Otd. rus, jaz, i slovesnosti, 1926, t. XXXI, 39—40. 4 N, K. Nikoljskij, »Povest) vremennyh let«, kak istotnik dlja istorii na- %aljnogo ‘perioda russkoj pis'mennosti i kuljtury. K voprosu o drevnejéem russkom letopisanii. Vypusk I, 1930, str. 14, 25Pitanje veza stare ruske knjizevnosti sa zapadnoslavenskim knji- Zevnostima, koje je nakon prvih dubokih istraivanja A. Sobolev- skoga i N. Nikoljskoga, poslije prvog svjétskog rata bilo tretirano u radovima mnogih (u prvom redu éeskih) slavista, bilo je rezimirano na moskovskom slavistitkom kongresu u »odgovorimac J. Vasice, M. Koutne i E. Prochazkove, koji su objavljeni u >Sborniku otvetov na voprosy po literaturovedeniju«, Moskva 1958, str. 7—17. Tu se kao najvainiji utvrdeni rezultat spomenutih istrazivanja isti¢e Ginjenica da ¢irilometodska tradicija u Cedkoj, u bogosluZenju i u pismenosti, nije bila kratkotrajna epizoda (kako se to éesto smatralo potev od Dobrovskoga), veé da se to nasljede, kako knjizevno, tako j ideolosko, kultiviralo kod éeskih P¥emislida, u ¢ijim je drzavama crkvenoslavenski jezik bio suparnik latinskom i u bogosluzju i u pismenosti. Jo8 je 1079. g. kralj Vratislav trazio od pape odobrenje za upotrebu slavenskog bogosluzja. Kozma PraSki, izraziti predstavnik feudalne klase i latinske prosvjete, nastojao je u pogetku XII v, da u svojoj kronici preSuti sve Sto bi svjedotilo o rasirenosti slavenske prosvjete, ali i njemu se potkrao podatak da 1097. g. latinski opat Detgart u Ppovjerenom mu samostanu nije naSao drugih knjiga osim slavenskih, Sto je poslije dalo povod sazavskom monahu za poznatu primjedbu da se knjige njihova jezika, sasvim unistene i zametene, vise nikada neée Gitati u ovom manastiru.” Rasirenost ¢irilometodske tradicije u CeSkoj morala je biti toliko znaéajna, da je Weingart s pravom mogao na se uzeti zadatak da rekonstruira te3koslavenski tip crkvene slavenstine.* Ova se rekonstrukcija staroéeskog knjizevnog jezika vrSi na bazi one grade koja je sacuvana prvenstveno u staroruskim prijepisima ili preradama ée3kih i moravskih knjiZevnih djela. Prvi je A. I. Sobolevski skrenuo paznju na vie staroruskih i nekoliko juznoslavenskih knjizevnih spomenika koji su — prema leksi- ékoj gradi — bili prvobitno prevedeni iz latinskoga jezika na slavenski u Moravskoj ili u Ceskoj.” To su u prvom redu Besjede pape Grgura Velikog i Nikodemovo evandelje. Zatim — znatan broj ha- Siografskih spisa, kao Sto su Zitija sv. Apolinarija, Benedikta, Hriso- gona, Georgija, Klimenta, pape Stefana, Vita i Anastazija. Sto se tite *® Prynf pokragovatelé Kosmovi. Praha 1950, str. 74. * M. Weingart, Ceskoslavensky typ cirkevnej slovantiny, jcho pamiatky a vyznam, Bratislava 1949, A. I, Sobolevskij, Cerkovnoslavjanskie teksty moravskogo proishoide- nija. Varava 1900 (iz »Ruskog Filologiéeskog Vestnika«); Neskoljko redkih molitv iz russkogo zbornika XIII veka, (Iavestija Otd. rus. jaz. i slov. X, 1905, kn. 4 str. 66—78); Materialy i issledovanija v oblasti slavjanskoj filologii 1 arheologii, S—Peterburg 1910. 26Zitija sv. Vita, Vasici je poslo za rukom pokazati, da je prototip ove legende zaista morao prije¢i u Rusiju iz Ceske, jer je isti tekst poslu- Zio kao baza za sastavljanje glagoljske sluzbe sv. Vitu koja se upotrebljavala u praskom Emauskom samostanu u XIV vijeku.* Iz latinskoga je preveden i jedan kompleks ruskih molitava saéuvanih u ruskom zborniku XIII y., medu kojima se istite Molitva sv. Grigorija Dvojeslova« (pape Grgura I Velikog), u kojoj se on obraéa sv. Petru kao éuvaru kljuéeva nebeskog carstva. Druga molitva, koja se pri- pisuje istom papi — »o izbavlenii ot bluda i o ugasenii pl’tic — saéu- vana je tak u rukopisu iz XI v2? Posebno je zanimljiva jedna ruska molitva u kojoj se pored sv. Borisa i Gljeba i sv. Cirila i Metoda spominju zapadnoslavenski svetac sv. Vojteh i skandinavski sveci Magnus, K(a)nut, Alban, Olaf i Vatulf, koja je posluzila N. I. Korobki kao baza za hipotezu o zapadnim izvorima ruskog krs¢anstva.” Ma koliko treba uzimati u obzir ogranigenja koja je istakao Ijin- ski s obzirom na zakljugivanja 0 prvobitnoj redakciji spomenika na osnovi leksitke grade* treba ipak priznati da su ona samo djelomiéno opravdana. Moze se pretpostaviti moguénost sluéajnog prodiranja takvih elemenata u tudi tekst, ali — kao i za svaku slu¢ajnost. — samo u pojedinim sluéajevima. Sto se tige pitanja rusko-¢eSkih knji- Zevnih odnosa, spomenuta se grada, koju je Sobolevski otkrio na osnovi leksitkih elemenata, organski uklapa u Siri materijal koji su pribrala kasnija historijsko-knjizevna istrazivanja. Nesumnjivi zapadnoslavenski izvor otkrio je A. Sahmatov u tek- stolosko-knjiZevnoj analizi o sastavu ruskog Natal’nog Letopisa. To je »Skazanie o prelozenii knig« koje stoji pod 898. godinom. Ono je, prema Sahmatovljevoj koncepciji, bilo uneseno u Ljetopis tek prilikom posljednje redakcije u potetku XII vijeka; potpuno podudaranje pojedinh mjesta ovog teksta s uvodnim dijelom »Povesti vremennyh let« ukazuje na to, da su to prvobitno bili dijelovi istog sastava koji je govorio o Cirilo-Metodijevoj misiji kod Moravljana.™ Ovu je tezu progirio N. Nikoljski u velikoj studiji o »Povesti vremennyh let« in J. Vaiica, Staroslovanské legenda o sv. Vitu (Slovanské studie, Praha * A. I. Sobolevskij, Molitva 0 izbavlenii ot bluda i o ugasenti pl'ti (zve- stija Odt. rus. jaz. i slov. XI, 1906, kn. 2, str. 13). % N. I. Korobka, K voprosu 0 istotnike russkogo hristianstva (Izvestija Ota. rus, jaz. i slov. XI, 1906, kn. 2, str. 367—385). * Tav, Otd. rus. jaz, i slov. V, 1900, kn, 4, str. 1385—1386, A, A. Sahmatov, Skazanie o prelozenii knig na slovenskij jazyk (Zbornik v slavu Vatroslava Jagiéa, Berlin 1908, str. 171—188); takoder »Povest vremennyh let i ee istotniki (Trudy Otdela drevnerusskoj literatury, IV, 1940, 80—92). 27(1930), postavivsi je na novu knjiZevno-ideolosku bazu.* On je upozorio na to da se sveslavenska ideologija ovog djela ne slaze s ideo- lo8kim stavom ljetopisca, koji je osnivanje ruske dréave vezao za Normane, a prosvjeéivanje i kristianizaciju Isto¢nog Slavenstva — za Vizantiju. Naprotiv osnovna je tendencija »Skazanija« — dokazati da je proslost plemena Péljana, od kojih je postala Rusija, bila vezana sa sudbinom Zapadnih Slavena — Moravljana, Ceha i Poljaka — i to vezana ne samo zajednitkim podrijetlom, veé i jedinstvom pismenosti koja je nastala u Moravskoj te jedinstvom krS¢anske vjere koja na Zapadu vodi svoju tradiciju od apostola Pavla. U Moravskoj je morala nastati teorija o Dunavskoj pradomovini Slavena koja se navodi u uvodnom dijelu Ljetopisa, isto tako kao i podatak da su »Norici Slovenix. Svi su ovi podaci, prema Nikoljskom, preuzeti u Ljetopis iz nekog zapadnoslavenskog historijskog djela, neke moravske kronike koja je govorila o najstarijoj povijesti Slavena i o njihovu pokrstenju, Posljednja je hipoteza naiSla na ozbiljne prigovore od strane G. Iljinskoga i V. Istrina, ali zapadnoslavensko podrijetlo tih podataka bilo je kao neosporna éinjenica priznato i od tih autorita- tivnih kriti¢ara, »Poslije njegova (tj. Nikoljskoga op. p.) istrazivanja moraju da iSéeznu sve sumnje o tome, da su navedeni podaci presli wu Rusiju sa slavenskog Zapada« (Iljinskij).” »Sada, razumije se, vi8e nema sumnje da su u Rusiji u XI vijeku, a mozda éak iu X, kolala djela moravskog podrijetla; ipak ostaje nerazja8njen put kojim su ona dolazila u Rusiju.« (Istrin)* Zapadnoslavenski izvor ruskog Lje- topisa priznaje i S. N. Lihagev u svojem radu o »Povesti vremennyh lete U spomenuto} kritici Ijinski je upozorio na tinjenicu, koju je svojedobno zapazio i I. Pekaé” — da u Kristijanovoj latinskoj legendi © sv. Vaclavu ima nekoliko podataka koji su vrlo sliéni podacima Nestorova ljetopisa. Ime Cirila vezano je za pokrstenje Bugara; sla- % N. K. Nikoljskij, Povest’ vremennyh let kak istotnik dija istorii nagalj- nogo perioda russkoj pis'mennosti i kultury, Vyp. I, Leningrad 1930. Isp. N. K. Gudzij, Literatura Kievskoj Rusi i drevnie inoslavjanskie literatury. (TV Mezd. s'ezd 1958) 5—12; vidi takode N. Nikoljskij, K voprosu o sledah moravsko- éeSskogo viijanija na literaturnyh pamjatnikah domongoljskoj epohi. (Vestnile Akademii Nauk SSSR 1933, No. 89, str. 5—18), * Ocjena G. A. Iljinskog u Byzantinoslavica I, 1930, str. 435. . M, Istrin, Moravskaja istorija Slavjan i istorija Poljano-Rusi kak predpolagaemye isto¢niki Nagaljnoj russkoj letopisi (Byzantinoslavica III, 1931, str, 308—331 1 IV, 1992, str. 36-55); vidi citati na str. 54 u IV tomu). #* Povest vremennyh let. tast II. Prilozenija. Stat'i i kommentarii D. S. Lihaéeva. Pod red. V. P. Adrianovoj-Peretz. Moskva—Leningrad, AN SSSR, 1950, str. 50. * J, Peka¥, Die Wenzels- und Ludmila-Legenden. Prag 1906, I, str. 177id. 28vensko pismo nastalo je u Moravskoj; opis poganskog Zivota Ceha (»sine ullo principe vel rectore vel urbe: uti bruti animalia sparsim vagantes, terram solam incolebant«) vrlo podsjeéa na Nestorov opis »avjerinskog obraza Ziznix plemena Drevijana. Ovo je pitanje posebno obradio V. Chaloupecky u studiju o ievorima X stoljeéa (1939). Tu se on zaustavio na »Privilegiju« moravskoj erkvi, koji spominje Kozma Praski u XV glavi svoje Kronike: doveo ga je u veau s éirilo- metodskim »bugarskim legendamac i do8ao do zakljutka da je bio osnovan na nekom starijem moravskom spomeniku s kraja IX ili pod. X vijeka, slignom po sadrzaju Panonskim legendama. Taj je spis koji Chaloupecky zove »Povije8¢u gonjenja moravske erkvex, presao u Rusiju i bio iskori8ten za ruski ljetopis."* R. Jakobson, koji je obra~ dio pitanje prijelaza staroée8kih knjizevnih spomenika u Rusiju u okviru sire teme opéeslavenskih veza (1939), prihvatio je datiranje »Privilegija moravske crkve« za posljednje godine moravske historije te se takoder zaustavio na analogijama izmedu Ruskog ljetopisa i Kristianove legende.” Posljednja studija O. Kralika o Privilegi- jama Mbravske erkve, gdje su rezimirani rezultati dosadaSnjeg pro- uéavanja Kristianove legende, istovjetovala je »Privilegije Moravske crkvee navedene kod Kozme, s legendom ¢irilometodskog ciklusa »Prepodobni Ciril«, koja se kao uvodni dio otkinula od Kristianove legende. Pisac pretpostavlja da je u Sazavskom manastiru postojalo staroslavensko iitije éirilometodskog ciklusa, koje je odgovaralo »Prepodobnom Cirilu« i koje je posluzilo 7a odgovarajuéi odlomak Povesti vremennyh let, te obeéaje uskoro poseban rad o zapadnim izvorima Naéalnog ljetopisa." Paralelno s ovim spisom preSla su u Rusiju i Panonska Zitija, &ije se zapadnoslavensko podrijetlo sada moze smatrati neospornim. I ona su bila iskoristena u Ruskom Nagal'nom ljetopisu. Kao Sto po- kazuje E. Prochazkova, Nestor je iz Panonskih legenda u prvom redu pozajmio ona mjesta gdje ljetopisac brani slavensku liturgiju. Opi- suje pokrétenje Moravske na osnovi staroslavenske legende 0 sv. % V. Chaloupecki, Prameny X. stoleti Legendy Krstianovy. (Svatoviclav~ sky sbornik, 11/2, 1939) ® R, Jakobson, Cesky podil na cirkevnéslovanské kulture (u zborniku Co daly nase zemé Evropé a lidstvu. Praha 1939); njegov lanak >The Kernel of comparative slavic Literatures (Harvard Slavic Studies, 1, 1952); isp. M. Koutna, Sbornik otvetov, 12. 4” 0, Kralik, Privilegium Moraviensis Ecclesiae (Byzantinoslavica XXI, 1960, str. 219-237), 29Konstantinu, ali uzima samo osnovnu misao o znagenju éirilometod- ske misije za Sirenje slavenskog bogosluzja. Medutim druga mjesta on prepri¢ava doslovce, kao Sto je od Prochazkove citirani odlomak u kojem se govori o prigovorima da su samo tri jezika dostojna da imaju svoje pismo — hebrejski, gréki i latinski, na kojima je Pilat naginio natpis na Kristovu krstu.‘! Nesumnjivo ée8kog podrijetla su Zitija sv. Ludmile i sy. Vaclava, koja su presla u rusku knjizevnost. Kako je dokazao Chaloupecky, 2itije sv. Ludmile nastalo je jo8 za Zivota kneza Vaclava, izmedu 926. i 929. g. u vezi s prijenosom njezinih ostataka iz Tetina u Prag. (Isto datiranje prihvaéa i Jakobson). U Rusiji ono je u juznoruskoj preradi uSlo u tekst ruskog Frologa, ali, kao Sto je pokazao Jakobson, isti je spis bio poznat i Nestoru, éije »Ctenije« o Borisu i Gljebu sadrZi jasne tragove Ludmilinog zitija: napose prizor, gdje Boris moli Boga i pita ubpjice, Sta im je utinio te ih moli da priéekaju dok on zavrsi molitvu.* Zitije sv. Vaclava postojalo je u Ce3koj u dvije posebne legende. Starija je satuvana u ruskim varijantama, u Vostokovskoj i Minej- skoj, te u glagoljskoj novljanskoj i ljubljanskoj. Vostokov je njezin postanak datirao prvom polovicom X vijeka, Nikoljski — krajem X v., Urbanek — 1045, g., Novotny éak krajem XII v. Ipak poslije istra- Yivanja M. Weingarta, koji je na osnovi spomenutih tekstova pokusao rekonstruirati prvobitni ée3ko-staroslavenski tekst, vecina se ude- njaka sada slaze u datiranju s Vostokovom.”* Druga legenda o sv. Vaclavu, koju je u ruskom tekstu otkrio Nikoljski i koju su posebno prouéavali Fekaf, Vajs, Vasica i Weingart, predstavlja pro’irenu preradu éuvene latinske Gumpoldove legende. Ona je, prema Vaiici, oko 1000. g. u CeSkoj bila prevedena na slavenski jezik. D. Cizevski je upozorio na tragove koritenja ove legende u Nestorovu Zitiju sv, Feodosija Peterskog, uz napomenu da se najstariji tekst tog Feodosijeva Zitija nalazi u zborniku XII vijeka zajedno s legendom o sv. Metodu i s éeSkim Zitijem sv. Vita. Pro- “| B. Prochdzkovd, Po stopach davného pfiitelstvi. Kapitoli z tesko-ruskych Jiterérnich styki do konce 17, stoleti, Praha 1959, str. 7—29; Sbornik otvetov, str. 15. * Isp, Koutnd, Sbornik otvetov, 12—13. © M. Weingart, Pryni éesko-cirkevnéslovansk4 legenda o sv. Vaclavu, (Svétovaclavski sbornik, I, 1934, str. 863—1088). “ Vidi Sbornik otvetov, str. 16—17. * D. Cigevskij, Ankliinge an die Gumpoldslegende des hi. Vaclav in der altrussischen Legende des hl. Feodosij und das Problem der »Originalitite der slavischen mittelalterlichen Werke. (Wiener slavistisches Jahrbuch, I, 1950, S. 71-86); Koutnd, Sbornik otvetov, 13. 30chazkova je pokazala i potpunu zavisnost Nestorova »Ctenija o Ziti i pogublenii blazenuju strastoterpicu Borisa i Gleba« od legende Ni- koljskog. Ova se zavisnost ogleda kako u analognoj tematskoj strukturi obaju spisa, tako i u pojedinim motivima, kao Sto je iscjeljenje dene koja je bila kaZnjena boleséu zato Sto je radila u praznitke dane, i kao Sto je podatak o tome da se Boris oZenio po Zelji svojega oca, kao i Vaclav u legendi Nikoljskog. Legendu o sv. Vaclavu pozna- vao je i pisac anonimnog »Skazanija o Borisu i Glebu«, gdje se na~ vodi podatak kako sv. Boris pred smrt »pomi8lja na mwuéenije i strast sy. muéenika Nikiti i sv. Vjaéeslava, podobno Ze semu bivsu ubienus. Ostavljajuéi po strani pitanje moravskih prijevoda Sv. pisma i liturgijskih tekstova, kao i pitanje staroslavenskog homilijarakoje se posljednjih godina prougavalo u radovima Vajsa, Grivea, Vagice, Vaillanta i dr., treba da se jo8 zaustavimo na pitanju zapadnoslavenskih pravnih spomenika koji su pre’li u Rusiju i na Balkan, Zahva~ ljujuéi posljednjem radu Vasice o Metodijevu prijevodu Nomoka- nona, moze se smatrati definitivno rijeSenim pitanje o velikomorav- skom postanku prijevoda Sinagoge Jovana Sholastika, koji je saéu- van u ruskim rukopisima Ustjuske krmtije iz XII v. i Joasafovske krméije XVI v.7 J. Va8ici pripada takoder zasluga odredivanja moravskog podrijetla najstarijeg slavenskog Zakonika, »Zakona sudnog ljudem« — prijevoda vizantijske Ekloge. Veé je N. Suvorov u znaéajnom radu © tragovima zapadno-katoliékog crkvenog prava u spomenicima ruskog prava (1888) upozorio na te éinjenice u Zakonu sudnom ljudem, ali je u skladu s tadagnjim naziranjem slavistike na bugarsko podrijetlo staroruske prijevodne knjizevnosti pretpostavio da je prijevod ZSL izvrien u Bugarskoj za vrijeme kneza Borisa, izmedu 866. i 869. g., kada se bugarska crkva nalazila pod jurisdikeijom Rima. Medutim, Vaiici je na osnovi leksitke grade polo za rukom pokazati nesumnjivo zapadnoslavensko podrijetlo toga teksta, Sto je u skladu sa svjedotanstvima panonskih Zitija, da je vizantijski car poslao sv. Cirila i Metoda u Moravsku na molbu kneza Rastislava sa specijalnim “* M, Prochézkové, Po stopah davneho piatelstvi, str. 8—9. "J. Va8iea, Metodéjiv preklad nomokanonu (Slavia XXIV, 1955, 9—41); vidi takode V. E, USakov, Ustjuéskaja korméaja (Slavia XXX, 1961, 20—40). 31zadatkom da prevedu »Pravduc, tj. zakonik — Eklogu.’* Iako bugarski nauéenjaci u svojim posljednjim radovima ostaju kod starog gledista Sto se tite bugarskog podrijetla spomenika,"” ipak nove hipoteze M. Tihomirova™ j S. Troickog™ u jednoj ili drugoj mjeri priznaju éinje- nicu uéeséa moravskog elementa kod postanka Zakona sudnog Ijudem. Velikomoravskog podrijetla je i kanonski spis »Zapovedi svetih otec« koji predstavlja uputstvo o primjeni crkvenih kazna, a nalazi se veé u staroslavenskom Sinajskom euhologiju i u mnogobrojnim Girilskim rukopisima. Njegovu je blisku vezu i vjerojatno zajedni¢ko podrijetlo sa Zakonom sudnim Ijudem pokazao S. I. Smirnov (1912) i ponovo naglasio Vasica u spomenutoj raspravi o ZSL (str. 173) Kao Sto je spomenuto, Istrin je u kriti¢koj raspravi povodom hipoteze Nikoljskoga 0 moravskom izvoru ruskog Naéal’nog Ijetopisa priznao da »poslije istrazivanja Sobolevskoga i drugih, nitko ne sumnja da su se u staro doba knjiZevni spomenici javljali i u Morav- skoj i u CeSkoj, odakle su prelazili u Rusiju te se ¢uvali u ruskim prijepisima. Ali putove, kojima su ovi spomenici dolazili u Rusiju, gotovo posvema nisu prouéavali ni Sobolevski ni drugi.™* Nakon 25 godina istu je konstataciju ponovio Vasica, naglasivsi da se ni Sobo- levski ni ma tko drugi nije bavio pitanjem putova kojima su zapadnoslavenski tekstovi prelazili iz CeSke u Rusiju (»Sbornik otvetoy, str. 9), napomenuvéi, da je tek 1954. g. na to pitanje pokusao cdgovoriti F. Dvornik u studiji O ulozi benediktinaca u kristianizaciji Rusije * J. Vasica, Origine Cyrillo-Méthodienne du plus ancien code slave dit »Zakon ‘sudnyj 'Ijudem« (Byzantinoslavica, XII, 1951, str. 154—174); istog pisca, Anonymni homilie rukopisu Clozova po strance pravni (Slavia, XXV, 1956, str. 221—233) i odgovor na primjedbe M. Andreeva — K otizce pivodu Zakona sudného Ijudem (Slavia XXX, 1961, str. 1—19). Vidi takode H. F. Sehmid, La legislazione bizantina e la pratica giudiziare occidentale nel pitt antico codice slavo (Atti del Congresso internazionale di diritto romano e di storia del diritto. Verona 1948, vol. 1, Milano 1953, 395—403). M, Andreev, Javijaetsja li »Zakon soudnyj ljudym< drevnebolgtrskim juridigeskim pamjatnikom? (Slavjanskij Arhiv. AN SSSR, Moskva 1959, str. V. Ganev, Zakon soudny} ljudem. Sofija 1959. 3 M,N. Tihomiron, i L. V. Milov, Zakon sudnyj Ijudem kratko} redakeii, ‘Moskva 1961. 3S. V, Troicki, Zakon sudnyj Ijudem kak pamjatnik vizantijskogo prava (predavanje na XII Medunarodnom vizantoloskom kongresu u Ohridu, 1961; Résumés des communications, Belgrade-Ochrid 1961, str. 109—110). ® Vidi R. Nahtigal, Euchologium Sinaiticum, 11, Ljubljana 1942, str. 319 i'd; S. I. Smirnov, Materialy dlja istorii drevne-russkoj pokajanno} discipliny, (Ctenija v Obsé. Istorii i Drevnostej pri Moskov. universitete, ITI, 1912, 269 i d). Isp. primjedbe N. K. Nikoljskog, K voprosu 0 zapadnom vlijanii na drevnerusskoe cerkovnoe pravo. (Bibliografi¢eskaja letopis', 3, 1917). ® Byzantinoslavica Il, 1931, str. 330. 32(1954). Dvornik smatra teke benediktinske samostane u Ceskoj glavnim posrednicima za izvoz crkvenoslavenskih sastava iz Ce&ke u Rusiju. Meni je taj rad ovog odlignog éeskog slaviste nepristupatan, ali navedena njegova hipoteza Gini mi se potpuno vjerojatna. Neo- sporna je Ginjenica stalnih i neposrednih veza Kijevske Rusije sa Zapadom, kao Sto je neosporna i Ginjenica odréavanja ¢irilometodske tradicije u X i XI v. na podruéju zapadnog Slavenstva — u Morav- skoj i u Panoniji pod vlaséu Madzara, te u Ce¥koj i u Poljskoj. Nestorov ljetopis malo i tek uzgred govori o vezama prvih Rjurikoviéa sa Zapadom, a jo3 manje govori o ruskim odnosima s Balkanskim Slavenima; pa i odnosi s Vizantijom biljeze se samo u vezi $ vojnim pohodima prvih knezova na Carigrad, jedan put u vezi s putovanjem u Carigrad kneginje Olge i onda u vezi s pokrstenjem sv. Vladimira. Medutim u drugim Ijetopisima, kao i u stranim izvorima satuvano je dosta podataka o diplomatskim vezama ruskih vladara s okolnim zemljama, i napose sa Zapadom, koji je baS u to doba vodio jaku i Zivu akciju oko kristijanizacije poganskih naroda na sjeveru i na istoku Evrope. Rijeti ljetopisca »mnozi bo bjeSe Varjazi hristiane« nesumnjivo svjedote 0 ulozi toga elementa u procesu pokrétavanja Rusije, te nije bez osnova hipoteza Korobke da je moZda veé sv. Ansgarije, koji je u IX v. propovijedao krséansku vjeru u Danskoj i Svedskoj, propovijedao i u Kijevu u doba Askolda (isp. spomenutu molitvu s imenima skandinavskih svetaca).®* Poznato je svjedotanstvo Nastavljata Reginona, da su 960. g. do3li caru Otonu >legati reginae Rugorums (Kvedlinburska, Korvej- ska i dr. hronike ispravljaju to u — Russiae), koja je primila kr8¢ansku vjeru u Carigradu za vlade cara Romana, s molbom da u Rusiju po8alje episkopa; da je Oton poslao onamo Adalberta (Ceha, sv. Voj- tjeha, koga tako i naziva kronika sazavskog monaha), ali da su ga Rusi 961. g. protjerali. Bez obzira na to, kakvo tumatenje ovog svje- doéanstva mi prihvatili u vezi s prijepornim pitanjem o mjestu i @atumu Olginog krstenja, sam se dogadaj nakon istrazivanja Voro- nova, Fortinskog i Linnigenka moze smatrati potpuno utvrdenim. 5 F, Dvornik, Les Bénédictins et la christianisation de la Russie (u Zbor- niku, »L’Eglise et les églises«, Chevetogne 1954) 58 Investija Otd. rus. jaz, i slov. XIX, 1906, kn. 2. str. 24. i Pitanje ima vrlo veliku literaturu, koja je prikazana uy, Yanku N. D. Polonskaja, K voprosu o hristianstve na Rusi do Vladimira, (Zurnal Minist. Nar, Prosv., 1917, sept, otd. 2, str, 33-80; za Olgu — str, 63-72) i kod F, Smurlo, Kurs russkoj istorii. ‘T. I, Praha 1931, str. 400; B. J. Ramm, Papstvo i Rus’ v X_—XV v. AN SSSR, Moskva — Leningrad 1959, str. 37; A. V. Kartasev, Oéerki po istorii russkoj cerkvi I, PariZ 1959, 101—103. 3 Slovo 33Iduéih godina — doba vlade Svjatoslava — sva je pa%nja ljetopisca usmjerena na vojne pohode toga junaékog kneza i na njegovu teinju da se dokopa Balkana, ali je u vezi s ovim dogadajima Nestor zabiljezio Svjatoslavljeve rijeti da Zeli prenijeti svoju prijestolnicu na Dunav, jer se tamo stjetu sva bogatstva njegove zemlje — od Grka zlato, tkanine, vino i voée, od Ceha i Madzara — srebro i konji, iz Rusije krzno, vosak, med i robovi. Istodobno s velikim vojnim operacijama na jugu odravali su se dakle mirni redovni trgovatki, a Prema tome i diplomatski odnosi sa zapadnim susjedima: s Cesima, gdje je tada vladao Boleslav II (967—999) koji je osnivanjem praske biskupije oslobodio eSku erkvu od njematke supremacije; s Ugar- skom, koja je poslije Le3kog poraza 955. g. prelazila na miran Zivot i postepenu kristijanizaciju; a sigurno i sa susjednom Poljskom, gdje se tada knez Mje3ko o%enio kéerkom Boleslava I Ceskoga, pokrstio se i osnovao biskupiju u Poznanju. Joakimovski Ijetopis kaze da je Svjatoslav imao za Zenu kéerku ugarskog vladaral Predslavu: to nije potvrdeno madzarskim izvorima, no madZarski su izvori za ono tamno doba uopée nedovoljno iserpni.” Posljednji rad V. Sugarina o rusko- -madéarskim odnosima u IX y, ustanovio je u jednu ruku, da su se veé u IX vijeku ugarsko-slavenski odnosi sredivali u praveu mirnog zajednitkog Zivota i uzajamne podrike u borbi protiv Zapada, a u drugu ruku — da i u iduéem, razdoblju, napose u XI vijeku izvori dopustaju da govorimo ne samo o pojedinim tinjenicama, veé o ja~ kim polititkim i kulturnim vezama izmedu Rusije i Ugarske."* Za iduée godine vladanja njegova sina Jaropolka (972—980) Ne- stor navodi samo podatke o podjeli zemlje s braéom Olegom i Vladi- mirom i o medusobnim borbama koje su medu njima nastale. Medu- tim u drugim izvorima ima zanimljivih podataka, i to ba’ posebno © vezama sa Zapadom. Kvedlinburska kronika pripovijeda, da su 973. g. na saboru koji je prilikom Uskrsa odrZavao u ovom gradu Oton I sa sinom, medu poslanicima koji su stigli, izmedu Rimljana, Grka, Beneventanaca, Talijana, Madzara, Danaca, Slavena (Polap- skih) i Bugara bili i poslanici Rusa s velikim darovima. Prema Ne- storu, Jaropolk nije bio kr8éanin, ali je njegova Zena Grkinja bila krSéanka (Zena neobiéne lepote, koju je Svjatoslav doveo sinu iz nekog samostana). Joakimovski ljetopis kaze da je Jaropolk, gojenac kneginje Olge, bio sklon krSéanima, a Nikonovski Ijetopis govori i o * Isp, Karamzin, Istorija gosudarstva Rossijskogo, t. I, primetanie 396. V. P. Susarin, Russko-vengerskie otnogenija v IX veke (u Zborniku »MeZdunarodnie svjazi Rossii do XVII y. Sbornik statej pod red. A. A. Zimina iV. T. PaSuto, Moskva 1961, str. 131—180), 34njegovim vezama s papom, tiji su poslanici dolazili u Kijev 979. g. Ali postoje i izvori koji govore o pokrstavanju Rusije nastojanjem zapadnih misionara u doba viadara koji bi prema opisanim okolnostima trebao da bude Jaropolk. To je Zivot sv. Romualda (napisan 1040.g.) i kompilator Ademarove kronike, koji govore o tome da su se protiv pokrStenog kralja podigla braéa: jednoga je kralj pogubio, a drugi je pobjegao te Zivi na strani. Zaista je u nastaloj borbi izmedu braée 974. g. poginuo Oleg, a dvanaestogodinji Vladimir pobjegao je iz svoje (novgorodske) oblasti k Varjazima preko mora; poslije 3 godine vratio se s varjaSkim odredima u Novgorod te 3 godine iza toga svladao i pogubio Jaropolka. V. Parhomenko, koji je pitanju 0 poée- cima kr8éanstva u Rusiji (Poltava, 1913) posvetio posebnu knjigu, vjerovao je da se to svjedoéanstvo zaista odnosi na pokrStenje Jaro- polka od strane zapadnih misionara te je s time dovodio u vezu postojanje Kijevskih glagoljskih odlomaka sa zapadnoslavenskim litur- gijskim tekstom i Per&tepinski pladanj s latinskim natpisom episkopa Paterna, a Sutnju ruskih ljetopisa 0 tome objainjavao je tendenci- oznim stavom ljetopisaca - pravoslavaca.™ Sahmatov je ovoj hipotezi prigovorio pretjerano povjerenje prema Joakimovskom i Nikonovu ljetopisu i sumnju u objektivnost Nestora, ali bi se jednako moglo prigovoriti i ignoriranju drugih izvora koji ne nailaze na potvrde u Nestorovim svjedotanstvima. Doba sv. Vladimira, pored tinjenice njegova pokrétenja u vezi s vizantijskom crkvom, koja je u Rusiju uvela pravoslavnu hijerar- hiju podloznu Carigradu, sadrZi vise podataka o njegovim odnosima sa Zapadom, napose u pitanjima vjere i crkve. U doba njegova nezna- boStva barem 4 od njegovih Zena bile su kr8¢anke: NorveSkinja Adlaga, koja je prema sagi o Olafu zajedno s njime nagovorila Vla- dimira na pokrStenje; Grkinja, udovica Jaropolkova, koju je Vladi- mir uzeo po smrti bratovljevoj; Bugarkinja, majka sv. Borisa i Glje- ba; i Cehinja (koju Tati8éev identificira s Malfridom). Ljetopisna Povijest o ispitivanju vjera — ma koliko u njoj bilo legendarnog® — svojim podatkom o Vladimirovu poslanstvu franatkom caru svakako odra%ava takoder tadanje odnose sa Zapadom, Sto je u potpunom skladu s podatkom Nikonova ljetopisa, da su 988. g. u Kijev dolazili poslanici od pape >i moéti svetija prinesoSa«. Isti Ijetopis govori i o odnosima s Rimom poslije Viadimirova pokrStenja. Tako 991. g., pored drugih podataka — 0 poplavi, o kamenorescima koji su dosli iz ‘% VY. A. Parhomenko, Naéalo hristianstva Rusi (X—X v). Poltava 1913. Isp, Kartasev, Oéerki po istorii, rus, cerkvi, I, str. 105—121. * 35Gréke, i o pe’eneskom knezu Kuéuku koji se pokrstio — govori se opet o dolasku poslanika iz Rima »s ljuboviju i Zestiju». God. 994. Viadimir sam Salje poslanstvo papi, a g. 1000. dolaze poslanici od pape i od kraljeva GeSkog i ugarskog, a iduée godine Vladimir opet Salje svoje »goste« u Rim, Jerusalim, Egipat i Babilon radi upoznavanja ta- moSnjih obiaja i prilika. Podatke Nikonova ljetopisa o Vladimirovim diplomatskim vezama s Cesima, Poljacima i Madzarima potvrduje i Nestorov ljetopis: »bje Zivja s knjazi okolnimi mirno« — s Bolesla- vom poljskim, Stefanom ugarskim i Andrihom (Udalrihom) ¢ekim. (Podatak je pogreino stavijen pod 996. g., jer je sv. Stefan ugarski stupio na vlast tek 997. g., a Udalrih éeSki — 1012), Tatiséev: navodi da su pred kraj Vladimirove viade dolazili teSki i ugarski poslanici s planovima bratnih veza, da je Vladimir obeéao udati stariju kéer za éeSkog viadara, a mladu, osobito voljenu, za ugarskog, i da bi u svrhu konatnog dogovora ovi viadari trebali da se sastanu u gradu Viadimiru na proljeée, Sto je bilo sprijegeno Vladimirovom smréu. Braéne veze u domu sv. Vadimira u toku XI vijeka naroéito su znaéajne za razumijevanje tadaSnje kulturne orijentacije Kijev- ske Rusije. (Sluzimo se radom: N. de Baumgarten, Généalogies et mariages occidentaux des Rurikides russes du X° au XIII siecle. Roma 1927. — separat iz IX t. >Orientalia Christiana«). Od 12 sinova sv. Viadimira saéuvani su podaci o brakovima trojice: Svjatopolk bio je ozenjen kéerkom poljskog kralja Boleslava Hrabrog, Jaroslav se ozenio 1019. g. Ingigerdom, kéeri Svedskog kralja Olafa; jedan od sinova (ne zna se koji) kéerkom grofa Cuno od Oeningena; od 12 kéeri znamo za brakove triju — Premislava bila je udata za Ladislava I Ugarskog, Dobronjega-Marija za Kazimira I Poljskog, jedna — za kraji8kog grofa Nordmarke Bernharda. Djeca Jaroslavijeva (1019—1054): sin Vladimir Novgoredski dzenio se oko 1043. g. Odom, k¢eri grofa Lipolda de Stade; Izjaslav — oko 1043, Gertrudom, kéeri Mjeska II Poljskog; Svjatoslav II (vel. kn. 1073—76) — kéeri grofa Ethelera von Dithmarschen; Vsevolod (vel. kn. 1078—1093) — 1046. g. vizantijskom princezom; kéi Anastasija udata je oko 1046. g. za Andriju kralja Ugarskog; Jelisaveta — 1044. za norveskog kralja Haralda, po drugi put 1067. za danskog kralja Svena; Ana — 1051. za francuskoga kralja Henrika I, po drugi put — 1060. za Raoula grofa de Crespy et de Valois. Za trojicu sinova nema podataka, Izjaslav Jaroslavié (1054—1078): od éetvoro djece postoje podaci za troje — Jaropolk kn. Turovski oZenio se oko 1073. Kunegundom kéeri grofa Otona od Orlamiinde; Svjatopolk I Mihail (vel. kn. 361093—1113) — sklopio je prvi brak s Ruskinjom, drugi s Kumankom, tregi s Grkinjom Varvarom Komnenom; kéi Eudoksija (?) udata je 1088. za Mjetislava Poljskog. Jaropolkova kéi udala se poslije 1087. za grofa Gonthiera, osnivata kuée Schwarzburg. Svjatoslav Jaroslavit (1073—1076): od Sestoro djece postoje podaci za troje — David km. Smolenski ozenjen je nekom Teodosijom; Oleg Cernigovski — Grkinjom Teofanom Muzalonisom, drugi put Kumankom; k¢i ViSeslava udala se 1067. za Boleslava II Poljskog. Viadimir Jaroslavié Novgorodski: sin Rostislav Tmutorokanski ozenjen je prije 1064, Lenkom, kéeri ugarskoga kralja Bele I Vsevolod Jaroslavit (1078—1093): od Sestoro djece postoje podaci za troje — Vladimir Monomah (vel. kn. 1113—1125) ofenio se oko 1070. Gidom kéeri engleskog kralja Haralda II, drugi put — Kuman- kom; kéi Janka bila je zaruéena za Konstantina Duku pa postala cpatica; Eupraksija se udala za Henrika Dugog, krajiskog grofa Nord- marke, drugi put — za njematkog cara Henrika IV. Sin Vladimira Monomaha Mstislav oZenio se Kristinom kéeri Svedskoga kralja Ingva. Svjatopolk II Mihail (1093-1113): od osmore djece poznati su podaci za petoro — Jaroslav Vladimiro-Volinjski oZenjen je prije 1091. sa kéeri ugarskog kralja Ladislava, drugi put sa kéeri Vladi- slava-Hermana Poljskog, tre¢i put s ruskom princezom; kéi Ana udala se za kneza Svjatoslava Davidoviéa Cernigovskog; Zbislava — za Boleslava III Poljskog; Predslava — za Almo’a kn. ugarskog; Marija — za Petra Viasta. Prema tome od 38 saéuvanih podataka o brakovima Rjurikoviéa u XI vijeku 8 upucuje na Njemagku, 2 na Francusku, 5 na skandi- navske zemlje i Englesku, 7 na Foljsku, 5 na Ugarsku, 3 na kumanske princeze i samo 1 na vizantijske princeze i 2 na vizantijsku aristo- kraciju; medusobni brakovi se kod Rusa ve¢inom nisu biljezili — posebno su navedena samo 2 sluéaja. Dakle 27 brakova sa Zapadom, 3 s Vizantijom i 3 s Kumanima. Ma koliko mi umanjivali znatenje dinastitkog faktora u pitanju kulturne orijentacije srednjovjekovnih driava, navedeni bbrojevi otito svjedote da je u XI vijeku Rusija u polititkom Zivotu bila mnogo jaée povezana sa Zapadnom Evropom nego s Vizantijom ili s Balkanskim Slavenima. O zatenju ovih veza Rusije s latinskim svijetom u kijevskom razdoblju ruske historije jasno govori i polemika s Latinjanima, koju su vodili gréki jerarsi koji su u to doba stajali na elu ruske crkve. Poslanica mitropolita Leona protiv Latinjana u doba sv. Vladi- mira svjedoti da se polemitki istupi visokog grékog klera u Rusiji 37protiv zapadnih »zabluda« pojavljuju veé u prvim godinama postojanja ruske crkve."! Ali to nije sprevavalo slobodan razvoj veza ruske dinastije sa Zapadom. Treba imati u vidu, da osim pojedinih mome- sko-rimskog raskola na terenu dogmatskih razmimoila- Zenja, prije 1054. godine sukobi izmedu latinske i gréke erkve bazi- vali su se na pitanju teritorijalnog razgraniéenja crkvene jurisdikeije. U tom smislu gréko sveéenstvo u Rusiji nije imala kanonskog prava da spreéava erkveno opéenje izmedu Rusa i latinskih biskupa i sve- éenika koji su pratili zapadne princeze i druge visoke goste koji su dolazili u Rusiju s katolitkog Zapada. Stanje se izmijenilo 1054. godine i u posljednjoj treéini XI i prvoj polovini XII vijeka nalazimo nekoliko sluéajeva ostrih istupa grékih jerarha u Rusiji protiv Lati njana. Prvi — metropolita Georgija oko 1072—1073. g., nabraja kr vice zapadnjaka i upozorava da »ne podobajet u Latini kamkati, ni molitvy vzimati, i pitija iz jedinyja %aii, ni jasti ne dati im«. Ipak treba misliti, da za tadasnjih vladara — braée koja su se borila za velikokneZevsko prijestolje, Izjaslava ozenjenog sa Gertrudom Polj- skom i Svjatoslava oZenjenog Njemicom, ta zabrana opéenja nije mogla da ima velikog efckta. Nasljednik Georgija, metropolit Joan II (10771089) u »Pravilu &morizcu Jakovu« zabranjuje liturgijsko opéenje s onima koji sluze na prijesnom hijebu, u sirnu nedjelju jedu meso i upotrebljavaju za hranu krv i udavljeninu, ali primjeéuje, da »jesti zajedno s njima u sluéaju potrebe, radi ljubavi Hristove, nije sasvim nedoliéno« i da prilikom udaljavanja od Latinjana treba voditi raéuna »da se ne bi od toga pojavila sablazan velike mrinje i zlopaméenja — svakako treba manje zlo pretpostavljati velikom.« U istom »nastavleniju« metropolit Joan osuduje kao »nedostojnu i veoma nepodobnuc pojavu da blagovjerni knezovi udavaju svoje kéeri u druge zemlje, gdje se sluze na prijesnom hijebu i ne odvra- éaju se od skvrnog jela. Medutim navedeni podaci o brakovima Rjurikoviéa svjedote da su takvi brakovi u ono doba predstavljali sasvim obiénu pojavu. © Novi pregled pitanja _o metropolitu Leonu i gréko-latinskoj polemici u njegovo doba — u mom élanku »Poslanie russkogo mitropolita Leona ob opresnokah v ohridskoj rukopisis, koji treba da se objavi u Casopisu »Byzanti- noslavicas. * Vidi A. Popov, Istoriko-literaturny} obzor drevnerusskih sotinenij protiv Latinjan QU—XV v,), Moskva 1875; A. S. Pavlov, Krititeskie opyty po istorii drevne} greko-russkoj polemiki ‘protiv Latinjan. S.- Peterburg 1878; E, Golubinskij, Istorija russko} cerkvi, tom I, 2 pol, str. 696—699; Kartasev & I, str, 263266; A. Amman, Abriss der ostslawischen Kirchengeschichte, Wien 1950, S. 30—34. 38 «Veze ruskih knezova s Rimom bile su narotito Zive u posljednjoj éetvrti XI vijeka. God. 1074. s prijestolja protjerani veliki knez Izja- slay, nakon neuspjele intervencije njemaékog cara Henrika IV, obratio se papi Grguru VIL i time mu dao povod da »vlaséu sv, Petra« potvrdi Izjaslava (koji mu se zakleo na vjernost) u viasti nad Ruskom drzavom, kako to stoji u satuvanom papinskom breveu." Papina in- tervencija nije Izjaslava pomogla, jer je njegov brat Svjatoslav uskoro umro, te se Izjaslav vratio u Rusiju vlastitim snagama. Me- dutim, taj je dogadaj dao povod iduéim Zivljim vezama izmedu Rima i Kijeva. Izmedu 1084. i 1089. g. antipapa Klement III poslao je u Kijev episkopa radi pregovora o spajanju ruske erkve s rimskom. Prijedlog, je bio otklonjen u posebnoj poslanici metropolita Joana II, kome pripada i spomenuto »Pravilo érnorizcu Jakovu« u povedu Latinjana. Ipak uskoro nakon toga, god. 1091. »pride Feodor, Grek mitropolié, ot papi iz Rima i prinese mnogo moi¢ej svjatih«. Vrlo je vjerojatno da je ovo poslanstvo stajalo u vezi s uvodenjem u Rusiji praznika prijenosa moéi sv. Nikole iz Male Azije u talijanski Bar. Taj se dogadaj desio 1087. g.; iduée 1088. g. bio je na Zapadu odreden kao praznik, te je vrlo brzo nakon toga, za metropolita Jefrema (1090—1104.) taj isti praznik uveden i u Rusiji. Tropar ovom praznilu (9. maja), kao Sto je pokazao Dmitrijevski, nesumnjivo je zapadnog podrijetla, jer govori o radosti grada Barija i éitave vaseljene povodom dogadaja koji nije bio prijatan Greima: u Grékoj toga praznika nema, Postoji podatak i o odnosima s Rimom 1096. g., u doba istog metropolite; ima takvih podataka i iz kasnijeg doba — iz 1169, 1207, 1227, i 1231. g.: u posljednja tri sluéaja poslanici papa Inocencija II, Honorija III i Grgura IX upuéivali su se radi pregovora o spajanju ruske crkve s rimskom. Treba napomenuti da je u predmongolsko doba u Rusiji bilo nekoliko katolitkih erkava s latinskim bogosluzjem — u Kijevu, Nov- gorodu, Pskovu, Ladogi i Smolensku, i da je blizu Kijeva bio podignut jedan dominikanski samostan.™ Opée shvaéanje historitara ruske erkve, da >je relativna vjerska snodljivost Rusa u odnosu prema drugim religijama i krséanskim ispovijedanjima bila posebno karakteri- stigna za predmongolsko doba.«® U tim stalnim odnosima sa Zapadom u toku X i XI stoljeca nije moglo da ne bude stalnog uzajamnog kulturnog djelovanja. Treba misliti da je to i8lo u prvom redu posredovanjem uze sredine, rodaka Isp. Ramm, Papstvo i Rus’, str. 60—68. Isp, Smurlo, Kurs rus. istorii, str. 165—167 i 407—409. Kartagev, str. 264—265. 39i pratilaca koji su u Rusiju dolazili sa stranim kneginjama ili su s ruskim: kneginjama putovali na zapadne dvorove. Ako je francuska kraljica Ana Jaroslavna kao regentkinja za vlade malodobnog sina Filipa, 1063. g., stavila Girilski potpis pod latinskom darovnicom soissonskoj opatiji Saint-Crépin-le Grand, — znati da je ona kroz 12 godina svojega Zivota u Francuskoj imala prilike da ne zaboravi svoj jezik i slavensko pismo, kojim se vjerojatno sluzila u prepisci s roda~ cima u domovini, U tim stalnim odnosima pozajmljuju se tude mode kako je to bilo u Vizantiji u doba kriZarskih ratova, kad su sa zapadnim princezama do8li na carski dvor i zapadni viteski obiéaji. Mijenjaju se umjetnizki ukusi te se pojavljuju novi umjetnitki mo- tivi i novi nagini umjetniékog oblikovanja. Neopazice se u Zivot uvlage tudi termini, kao piskup, piskupija i dr, koje susre¢emo u starim ruskim spomenicima. Preuzimaju se tudi formulari u diplomatskoj prepisci, a onda i u drugim pravnim aktima, pa i tude pravne norme. Tako je veé davno skrenuta paznja na zapadno podrijetlo crkvene »desetine« koju je sv. Vladimir ustanovio u korist saborne »Desjatime crkve« podignute u Kijevu — »dah jej desjatinu po vsej zemli Rustej: iz knjazenija v sabornuju crkov, ot vsego knjaza suda desjatuju vekSu, a is torgu desjatuju nedelju, a iz domov na vsjako leto ot vsjakogo stada i ot vsjakogo Zita éudnomu Spasu i éudnej jego materi.< U Vizantiji erkvena desetina nije postojala, te se pojava njezina u Rusiji prirodno tumagi kao pozajmica zapadne norme, uobigajene u to doba u katolitkoj Evropi.™ Zapadni se utjecaj, po mojem shvaéanju, pokazao i u uvodenju u Rusiji hronolo8kog sistema ragunanja poéetka godine od marta mjeseca, koji se narodito ispoljio u ruskoj hronografiji i u praktiénom zivotu, paralelno s vizantijskim septembarskim naginom, koji su ruski metropoliti Grei upotrebljavali u odnosima s Carigradom i u doma¢oj erkvenoj praksi. U @anku o martovskom datiranju (Istori- ski glasnik, 1951, br. 1—2, str, 20—57) ja sam u tom pitanju ponovio mi8ljenje ruske paleografije, da je taj natin datiranja k Slavenima doao iz Vizantije preko pashalije. (Imao sam pri tome u vidu i njegovu vjerojatnu primjenu u nekim staroslavenskim spomenicima, “ N.S, Suvorov, Sledy zapadno-katoli¢eskogo cerkovnogo prava v pamjatnikah drevnerusskogo prava. Jaroslavlj 1888; N. Nikoljskij, K voprosu o zap: dnom vlijanii na drevnerusskoe cerkovnoe ‘pravo (Bibliografiéeskaja letopis', 17, str. 116 i d). Taj je zapadni utjecaj mogao, razumije se, preci u i preko zapadnog Slavenstva: isp. M. N. Tihomirov, Ob'jasnenie neko- ‘toryh ponjatij russkih rannefeodaljnyh pamjatnikov terminami iz drugih slavjanskih i neslavjanskih istoénikov (Aktualjnye problemy slavjanovedenija: Kratkie soobséenija Instituta slavjanovedenija, kn. 33—34, Moskva 1961, str. 103—104). 40napose u zapisu Tudora Doksova na rukopisu prijepisa episkopa Kon- stantina Atanasijeva »Slova na Arianis, gdje je Sreznevski pokusao hronologka neslaganja rijeSiti pomoéu -hipoteze o primjeni martov- skog datiranja). Sada sam potpuno uvjeren, da je ovaj stil u Rusiju mogao doéi samo sa Zapada, gdje je u X—XI v. bio u opéoj upotrebi, dok je u Vizantiji u to doba veé sasvim izaSao iz upotrebe kako u hi- storiografiji, tako i u praktiénom Zivotu, »Annus ab Annuntiatione< ili »ab Incarnatione« (od 25. III) bio je tada upotrebljavan u Francu- skoj, u kraljevskoj kancelariji i u raznim oblastima (mos Gallicanus), u Engleskoj, u Njematkoj kao erkvena godina u Trierskoj nadbisiu- piji (ba8 odanle potjeée Trierski psaltir s ruskim minijaturama XI v.), u raznim krajevima sjeverne i srednje Italije (s posebnim varijantama firentinskog i pizanskog sistema), te u papinskoj kancelariji od sredine X do pod, XIII v. Vjerojatno se pod neposrednim utjecajem papinske kancelarije taj »blagovjestenski natine raSirio kod neposrednih susjeda Rusije, Poljaka, Ceha i Madara u vezi s organizacijom njihovih crkava u X i XI vijeku. Da li su moZda prema ovom sistemu imali svoju hronologiju i »vetustissimi codices bohe- mici«, na koje se pozivaju kasnije éeske i poljske kronike, i iz kojih su modda izvorno potekli oni podaci o najstarijoj ée%koj povijesti, koje nalazimo kod Dalimila i u ruskim proloskim Zitijima 0 sv. Vaclavu i Ludmili? Stalni i najZivlji politigki odnosi bili su u to doba izmedu Rusije i Poljske, pa bi prirodno bilo pretpostaviti, da su i njihovi medusobni kulturni odnosi morali biti znatni. Medutim knjiZevne veze Rusije s Poljskom u tom razdoblju uopée se ne uzimaju u obzir, jer je i samo pitanje o crkvenoslavenskoj tradiciji u Poljskoj jo8 uvijek pri- jeporno. Suprotno su stanoviste prema tom pitanju (1956. g.) zauzela dva odligna slavista T. Lehr-Splawifski i B, Havranek.” Lehr- Sptawiriski priznaje vaznost svjedotanstva Metodijeva Zitija, da je on nagovarao »poganskog kneza vrlo moénog na obalama Visle« da bi se pokrstio, te podataka o slavenskoj propovijedi u Poljskoj, koji se nalaze u pismu njematkih episkopa papi Ivanu IX iz 900. g. i u katalogu Krakovskih episkopa iz XI v., ali ipak misli da slavensko bogosluzje u Poljskoj nije imalo dugu tradiciju i nije odigralo za- Gajnije uloge u razvoju poljske srednjovjekovne kulture. (Slavia @ Oba su @lanka objavijena u XXV knjizi asopisa »Slaviac, posveéeno} u Sast prof. J. Vajsa: T. Lehr-Splawinski, Czy sa_slady istinienia liturgii eyrylo-metodejskie) w dawnej Polsce? (Slavia XXV, No 2 dédié au prof. Jos. YVajs pour son anniversaire, 1956, str, 290—299); B. Havrének, Otazka existence cirkevni slovanstiny v Polsku (str. 300—305); v. takoder prikaz A. Dostdla u Byzantinoslavica XX/T, 198—199. 41XXV, 290—299), Havranek, naprotiv, dokazuje da se éirilometodska tradicija morala kultivirati u krakovskoj oblasti pred kraj X v., kada je ta oblast bila pod vlaséu te3kih PFemislida. Trebalo je da ga bude iu dréavi Pjastovica, buduéi da se MjeSko I oZenio kéeri Boleslava I Ceskog i 966. g. iz CeSke primio krSéansku vjeru. Iz CeSke morala se na Poljsku zajedno sa slavenskim bogoslu%jem prosiriti i slavenska knjiga. Tomu je dokazom poljska kriéanska terminologija, koja se pri kraju prve polovine XI v. formirala na osnovi ée&ke redakeije staroslavenskog jezika, kao i erkvena pjesma Bogurodzica iz X ili XI v., koja pored svojeg vizantijskog karaktera sadrZi znatajne staro- slavenizme i ehizme. (Slavia XXV, 300—305), Pitanje slavenskog bogosluzja u Poljskoj u najstarije doba nekoliko se puta tretiralo posljednjih godina u vezi s pitanjem organizacije poljske erkve za Boleslava Hrabrog. God. 1953. Uminski je dokazivao, da se druga poljska metropolija u doba Boleslava Hrabrog sluzila éirilometodi- jevim obredom.® H. Paskievié je 1954. g. u radu The Origins of Rusia takode dokazivao postojanje éirilometodske tradicije u Poljskoj u X i XI v. Nedavno je H. Kvapisevski ponovo obradio sa ovog stano- vista svjedotanstva Hronike Galla, Nestora i Kadlubeka zajedno s pismom princeze Matilde MjeSku II i sa slavenskom legendom na moneti Boleslava Hrabrog, te je doSao do zakljutka da je slavenska, juznopoljska ¢irilometodijevska metropolija sa sjedistem u Sando- miercu tuvala tu tradiciju do konca XI vijeka.® Poznato je da se slavensko bogosluzje u Poljskoj dugo drzalo u TySeckom samostanu, te je Sobolevski na osnovu fonetskih podataka nagadao, da bi tamo mogao nastati prijevod teksta koji je satuvan u Kijevskim glagoljskim fragmentima.” Politi¢ke veze Rusije s Ceskom u X—XI v. manje su poznate nego rusko-poljski odnosi. Pored onoga sto Nestor govori u Uvodu o susjednim zapadnoslavenskim plemenima i o radu slavenskih apostola u Moravskoj; pored podataka o ekonomskim vezama Rusije s Ce’kom u doba Svjatoslava, 0 Vladimirovoj Zeni Cehinji i o njegovim kasni- Jim prijateljskim vezama_s éekim knezom Udalrihom — ruski Ije- ® J. Umiriski, Obrzadek Stowiaiski w Polsce w IX—XI w. i zagadnienie drugiej metropolii’ w czasach Boleslawa Chrobrego (Roczniki Humanistyezne, IV, £. 4, 1953, 1—199, % H. Kwapiszewski, Zagadnienie metropolii stowialiskiej w Sandomierzu (Malopolskie studie hist.’ I, 1958, 73—78), % A. I. Sobolevskij, K hronologii drevnejsih eerkovnoslavjanskih pamjatnikov (Izvestija Otd. rus. jaz. i slov., t, XI, kn. 2, str, 119); istog, Materialy 1 issledovanija, str. 48—109. Vidi N. K. Gudzij, Literatura Kievskoj Rusi i drev- Hejsie inoslavjanskie literatury, str. 14—15, & 42topisi opSirnije govore, o sukobu s Cesima 1076. g., kada su ruski knezovi pomagali Poljacima u njihovu ratu s Ceskom.’! Medutim ne mofe biti sumnje da su u gitavom tom razdoblju rusko-Geski odnosi morali biti stalni. Nisu samo éeSka Zitija prelazila u Rusiju, vet je u okviru crkvenih veza moralo da dolazi do uzajamnih kulturnih utjecaja. Vrlo znaéajan podatak s podruéja erkvenih veza saéuvao je sazavski monah u primjedbi koju je stavio u kronici Kozme Praskoga uz dogadaje iz 1095. g.: tada je u njegovu manastiru bila posveCena kapela koju je podigao iguman Bozeteh, pa su u jednom od dva tamo&nja oltara, pored drugih relikvija, bile i moéi sv. Gljeba i njegova druga. ” U svojoj »Historiji stare ruske knjiZevnosti« (8. izd., Moskva 1920.) M. N. Speranski, rezimiraju¢i pregled pitanja 0 znaéenju éeSko- moravskih spomenika za rusku knjiZevnost, doSao je do ovog zaklju- &ka: »Kao spomenici zapadnog podrijetla, oni su mogli da donose k nama i zapadni kulturni utjecaj, ali u stvari mi to ne vidimo. Prvo zato Sto w njima nije bilo nigeg specifi¢ki zapadno-kr8éanskog (npr. na podruéju dogmatike), osim terminologije i leksika; drugo, jer su oni prosli kroz jugoslavensku sredinu (po tip kulture istotnu), koja je u znatnoj mjeri izbrisala i te vanjske tragove njihovog zapadnoslavenskog izgleda; tree, jer su ovi spomenici bili vrlo malobrojni u poredenju s mnoStvom istonih, koji su k nama dosli.« (str. 277). N. K. Gudzij u pregledu istog pitanja, kojem je posvecena druga glava njegova predavanja, pridruzio se navedenom zakljuéku Spe- ranskoga (str. 23). Meni se Gini da spomenuti rezultati prougavanja rusko-zapadnoslavenskih knjizevnih veza u toku posljednjih 40 godina nameéu jaée rezerve prema sva tri stava citirane argumentacije Speranskoga. ‘Ne moze se reéi da u spomenicima zapadnoslavenske pismenosti X-—XI v. nije bilo nigega specifiéno zapadnog osim terminologije i leksika. Spomenuta »desetina« predstavlja jednu specifiéno zapadnu pravnu pojavu koja sama po sebi govori o postojanju jakog zapadnog utjecaja na tom podruéju, kao Sto o tome govori i spomenuta zapadna crkvena terminologija. Ako u X i XI v. jo§ nije bilo velike polemitke literature o dogmatskim razmimoilazenjima izmedu Zapadne i Istot- ne erkve, bilo je vise razlika u sadrZajima liturgijskih tekstova, kao Sto su spomenute molitve s izrazito zapadnim elementima, kao Sto 1 Rusko-teSki politiéki i kulturni odnosi_najpotpunije su _obradeni u djelu: A. V. Florovskij, Cehi i vostotnye Slavjane, I, Praha 1935. Primjedbe ha njegov dosta skepti¢ki stav prema jacini slavenske tradicije u Ceskoj vidi kod J. Vasice, Sbornik otvetov, str. 8—9, 7 VY. Koutnd, Sbornik otvetov, str. 13. 43su kljudevi sv. Petra. Medutim, bez obzira na to, da li su u zapadnim i isto&nim spomenicima crkvene pismenosti ostajale veée ili manje dogmatske razlike, vaino je da su ba3 sa Zapada drugim Slavenima doSli spomenici takvog kulturnog znaéaja kao sto su Nikodemovo evandelje, prvi prijevod Nomokanona, Zakon sudni ludem, prvi zbornik homilija i prva hagiografska djela. Sami ti primjeri svjedoge da je zapadni slavenski utjecaj pri stvaranju slavenskih knjizevnosti u kvalitativnom smislu morao biti znatan. Nije neosporno ni misljenje da je broj zapadnih spomenika bio neznatan u poredenju s brojem istognih koji su presli u Rusiju. Na podruéju kanonske pismenosti naveli smo etiri znaéajna spomenika nastala u Moravskoj, nasuprot kojima mozemo iz doba staroslavenske knjiZevnosti staviti samo dva nastala u Bugarskoy — prijevod Nomokanona XIV titula i, vjerojatno, prijevod Sinadika u nedjelju pravoslavlja. Na podruéju hagiografske knjizevnosti nemamo na- prama nekoliko moravskih i ée3kih Zitija iz ovog doba nijednog balkanskog osim izgubljenog Zitija sv. Klimenta. Mi dodu’e imamo mnogo podataka o djelima crkveno-pouéne knjizevnosti nastalima na Balkanu iz pera uéenika slavenskih apostola, ali njihovo juzno- slavensko podrijetlo upada u ofi u prvom redu zahvaljujuéi satuvanim podacima o njihovu autorstvu, dok nam odsutnost takvih podataka o imenima zapadnoslavenskih pisaca onoga doba ne daje mo- guénosti da u sklopu opéeg blaga staroslavenske knjizevnostj na prvi pogled zapazimo djela zapadnog podrijetla. Zato smo u ovome upu- éeni uglavnom na leksiéku i uopée filolosku analizu, koja daje mo- guénost da u savuvanim kasnijim ruskim prijepisima odredimo hro- noloske slojeve starog zapadnoslavenskog i balkanskog podrijetla. To je, kao Sto je veé Istrin napose naglasio, jedan vrlo suptilan i te- Zak posao, koji je tek zapoteo s radovima Sobolevskoga te se i sada taj teak i jedva zapoteti posao moje postaviti tek kao zadatak budu- Gih istrazivanja za sve srodne discipline. Takva ¢e nam analiza moéi pokazati da li su zaista svi ti zapadni spomenici prosli kroz juzmoslavensku sredinu, ili su pojedini prelazili u Rusiju neposredno iz Ce3ke, Poljske i Ugarske. Spomenuli smo geografski argumenat Nikoljskoga koji govori za to da je Rusiji bilo mnogo lakSe primati knjizevno blago neposredno od svojih zapadnih susjeda, nego okolnim putem preko Balkana. Medutim, kod tog pitanja mora se posvetiti veéa paznja i historijskom faktoru — politiékim okolnostima koje su mogle pogodovati ili sme- tati uzajamnim kulturnim odnosima Rusije sa zapadnim Slavenstvom 44i s Balkanom. Ako su ti historijski preduvjeti mogli da budu vise manje jednoliéni kod odnosa Rusije s Ceskom, Poljskom i Ugarskorn kroz Gitavo X i XI stoljeée, oni nisu mogli da budu takvi prema Bal- kanu. Vizantijsko osvajanje Balkana na razmedu X i Xi stoljeca razdvaja historiju istoénih (pravoslavnih) balkanskih Slavena i poli- tiki i kulturno na dva posebna razdoblja. Prvo je u X vijeku doba politiéke moéi Bugarske i njezine kulturne supermacije u slavenskom svijetu, zahvaljujuéi naporima uéenika Slavenskih apostola koji su na Balkan prenijeli prosvjetnu i knjizevnu tradiciju svojih uéitelja iu doba Simeuna Velikog uéinili staroslavensku pismenost opée- slavenskom. Drugo je razdoblje — u XI i XII v. — doba nestanka politike samostalnosti i doba pogréivanja bugarskog i makedonskog naroda, sa svima posljedicama duhovne depresije i kulturnog naza- dovanja, Radanje ruske pismenosti ide jo8 u prvo doba bugarsko- makedonske kulturne ekspanzije, koja se vidljivo ispoljila u formiranju crkvenoslavenskog tipa ruskog knjizevnog jezika. Medutim, doba stvaranja samostalne ruske knjizevnosti u XI vijeku veé ide u doba duhovne malaksalosti i kulturne izoliranosti juznog Slaven- stva pod vizantijskom vlaS¢u, Ova je sigurno upotrebljavala sva sredstva da sprijeti razvitak kulturnih veza svojih nemimih slavenskih podanika sa slobodnim slavenskim zemljama na sjeveru. U takvim prilikama te8ko je vjerovati da bi juinoslavenska pismenost iu tom razdoblju mogla da vrsi ulogu posrednika u knjiZevnim vezama Rusije sa Zapadnim Slavenstvom, veé je vjerojatnije, da su se te veze u XI v. vréile i razvijale neposredno. Iv Rusko-juznoslavenske veze u X vijeku iw pod. XI vijeka Ogroman kultumi utjecaj Bugarske na Rusiju, koji je dokumen- tiran kako prijelazom u Rusiju knjizevnog blaga stvorenog u doba Simeuna Velikog i njegovih nasljednika, tako i ju%noslavenskim elementima u rjeéniku i gramatitkoj strukturi staroruskog knjizevnog jezika, nalazi se u tudnom neskladu sa Sutnjom Naéal’nog ljetopisa o rusko-bugarskim vezama. V. Nikolaev, koji je posvetio opse- Zan rad proutavanju pitanja 0 bugarskom faktoru u procesu kristijanizacije Rusije, a zajedno s time i u formiranju ruske pismenosti po- éev od doba Simeuna Velikog, tumati spomenutu Sutnju ruskog ljetopisa o rusko-bugarskim vezama grkofilskom, a prema tome i bu- 45garofobskom tendencijom ljetopisca, koji da je toboze namjerno ignorirao sve Sto bi moglo da govori 0 ulozi Bugarske kod prosvjeci- vanja Rusije.* Ako mi pod tendencioznoséu pisca podrazumijevamo svijesno pretjerivanje i uljepSavanje pojava koje su mu simpatiéne i svijesno potcjenjivanje i ignoriranje onoga Sto se s njegovim naziranjem ne slaZe, onda mislim da se navedena hipoteza 0 bugarofob- skoj tendencioznosti Nestora ne moze prihvatiti. Ne moze biti sumnje da je on stalno nastojao da bude objektivan. Tako on opisuje krvo- lotne podvige knjeginje Olge i seksualnu raspuStenost Vladimirovu, koji nisu mogli da budu simpatiéni piscu-monahu, pogotovu kada se radilo o prvim knezovima-krs¢anima. Grei, ma da su u Rusiju doni- jeli krS¢anstvo, ostaju za njega varalice (el’stivi«) »do sego dnec. Nestor nije pisao historiju Slavena veé historiju Ruske zemlje te zato nije ni osjecao potrebu da se osvrée na vazne dogadaje kod susjednih naroda, dogod to nije stajalo u direktnoj vezi s ruskom historijom. Sto se tie Bugara — u doba kada je on pisao, pai ranije, kada su nastajali prvi ljetopisni radovi, Bugarska kao politi¢ki faktor veé dayno nije postojala, te su u saznanju Ijetopisca Bugari bili samo slavensko pleme na teritoriju Vizantijskog carstva. Odraz tih pred- stava o ljetopiscu savremenoj polititkoj geografiji s obzirom na proglost tumazi nam, zasto ljetopisne prige o pohodima prvih ruskih knezova na Carigrad, kada je njihova konjica isla preko teritorija Simeunove carevine, ne vode ratuna o vezi tih ruskih pohoda s ta- daSnjim bugarsko-vizantijskim odnosima. Veliki Glanak M. N. Tihomirova o historijskim vezama ruskog naroda s Juénim Slavenima (1947) u mnogome progiruje nae pre- dodzbe o karakteru i kulturno-historijskom znatenju rusko-bugarskih odnosa u doba Preslavskog carstva. Posebnu vaznost u tom pitanju ima faktor rasprostiranja kompaktne mase ruskog stanovnistva do donjeg Dunava. Tu su istotnoslavenska plemena Uliéa i Tiveraca dolazila u neposredno susjedstvo Bugarske, dok su na sjeveroistoku bili susjedi plemena Drevljana, koje je veé krajem IX v. uSlo u sastav Kijevske Rusije. Prema svjedotanstvu bavarskog anonimnog geo- grafa u toj zemlji bilo je u X v. 566 gradova, Sto dini razumljivim pohode prvih ruskih knezova na zemlju Uli¢a i Tiveraca, a i kasniju 7 V. Nikolaev, Slavjanob'Igarskijat faktor v hristijanizacijata na Kievska Rusija. Sofija 1949. U povodu te knjige isp. B. Zéstérovd, Observations sur le probléme de la christianisation en Russie. (Byzantinoslavica, XT, 1950, str. 1254). 4 M. N, Tihomirov, Istoriteskie svjazi russkogo naroda s Juznymi Slavja- nami s drevnejsih vremen do poloviny XVII v. (Slavjanskij sl ‘OGIZ 1947, 125—201). Isp. prikaz F. Moaéanina u Historijskom Zborniku, MW, Zagreb 1949, 274277. 46Zelju Svjatoslava da prenese svoju prijestonicu na Dunav. Neposre- dna geografska veza Kijevske Rusije s Preslavskom Bugarskom na- meée apriomi zakljuéak da je vanjska politika prvih Rjurikoviéa na jugu morala voditi ratuna o tada8njim bugarsko-vizantijskim odnosima i, vjerojatno, stajala s njima u vezi. Tako je vrlo sugestivna misao Tihomirova 0 vezi Olegovih pohoda na Carigrad s tadaSnjim odnosima izmedu Vizantije i Simeuna Velikog. Otevidna je i veza kasnijih Svjatoslavljevih ratova protiv Vizantije i tadaSnjim gréko- bugarskim politiékim odnosima. Navedeno migljenje o vjerojatnoj vezi koja je postojala izmedu rusko-vizantijskih i bugarsko-grékih politiékih odnosa dobiva naro- &itu uvjerljivost u vezi s Ginjenicom stalnih trgovatkih veza Kijevske Rusije s Balkanom, o kojima govori Porfirogenet. Ruske su trgovatke flote svake godine saobraéale izmedu Kijeva i Carigrada, te su se na svom putu redovno zaustavljale u éetiri pristani8ta na bugarskoj obali Crnog mora: pri uSéu Dunava, pri uSéu Varne, pri u&éu Didine iu Mesemvriji. Tamo, kao Sto i u unutrainjosti zemlje za vrijeme ruskih vojnih ekspedicija protiv Vizantije, mora da su se razvijali stalni odnosi ruskih trgovaca i vojnika s bugarskim svijetom. Te su veze morale da utje’u na postepeno prodiranje u Rusiju kr3éanstva i slavenske pismenosti, koja je ba’ u to doba bogato cvala u drzavi Simeuna Velikog. B. Angelov, koji je u svojem preglednom tlanku 0 pitanju pogetaka rusko-bugarskih knjizevnih veza (1958) i podataka i jakih argumenata u korist teze 0 postojanju tih veza u toku titavog X stoljeéa, istiée posebno funkcionalno znagenje poslovnog pisma koje je ostavilo svoj najznaéajniji trag u slavenskim tekstovima rusko-vizantijskih ugovora iz X v., koji su nastali ne bez udeSéa bugarskog prevodioca. Narovito je zanimljivo Svjatoslavljevo pismo Cimisku, za koje je I. I. Sreznevski na osnovi greSaka u pravopisu dokazao, da je prepisano s glagoljice. Medutim, istodobno s ulaZenjem slavenskoga pisma radi poslovnih potreba prelazila je u Rusiju i bogosluzbena knjiga zajedno s krS¢anstvom, koje je od kraja IX vijeka prodiralo k Isto’nim Slavenima i s katoliékog Zapada, i, u ve¢oj mjeri, s pravoslavnog Balkana. 7 B. St. Angelov, K voprosu o natale russko-bolgarskih literaturnyh svjazej. (Trudy Otdela drevnerusskoj literatury, t. XIV, 1958, str. 132—138). WEE erernaeet Drevnie pamjatniki russkogo pis'ma i jazyka, S-Peter- burg 1882, str. 7; takode — Slavjano-russkaja paleografija XI—XIV vv. S. — Peterburg 1885, str. 58. Narovito je vaéna greska u datumu: »v Derestre me- sjaca ijulia, indikta v 14«. Ovdje broj 14 pogreSno naveden miesto 15 zbog Dukvaine transliteracije glagoljskog predloska gdje slovo d mati 5, dok u Girilici — 4; 15. indikt odgovara 6480. godini. Druga znatajna greska — rijet »vsakom« mj. »Ivanom« velikim carem grékim (Cimiskom). 47Ma koliko malobrojne bile prve kréanske opéine u Kijevskoj Rusiji — barem uz erkvu sv. Ilije u kojoj su se kr8¢anski druzbenici Igorovi zaklinjali na ugovor s Greima 944. g., i na knezevu dvoru pored kneginje Olge, koja je imala svojeg prezvitera — one su morale da za svoje bogosluzbene potrebe imaju rukopisne prijevode Sv. pisma i najvaznije liturgijske knjige. U zanimljivom @lanku B. Sapu- nova o staroruskoj knjiZevnosti XI—XIII v. kao baza za statistiéko zakljuéivanje o broju knjiga koje su u to doba mogle da budu u pro- metu uzet je broj 8 kao najmanji broj najpotrebnijih bogosluzbenih knjiga za parohijsku erkvu. Pisac navodi: Evandelje-aprakos, Ap‘ stol-aprakos, Sluzabnik, Trebnik, Psaltir, Triod posni, Triod evjetni i Opéi mine}, uz opasku da se Casovnik ili Oktoih (?: da li treba »Ca- sosloy i Oktoih«?) mogao zamijeniti Sljedovanim psaltirom.” S ne- kima od ovih podataka ja se ne bih slozio. Sljedovani psaltir u to doba jo8 nije postojao — u slavenskim rukopisima ja ga ne poznajem prije XV vijeka. Naprotiv, neophodno je potreban bio Casoslov, kao okos- nica svake sluzbe, isto tako i Oktoih, koji se u vrlo starim rukopisima éesto nalazi u obliku skra¢enog Cktoiha (vaskrsnog i sedmiénog). Isto tako nije u staro doba postojao ni Opéi minej, a nije toliko ni potreban, veé je, u nedostatku Potpunog mineja od 12 knjiga, bezu- slovno morao postojati Prazniéni minej, koji zaista postoji u vise starih rukopisa pod imenom Trefoloja. Osim toga za prazniéne sluzbe bio je potreban i izbor iz Starog zavjeta, koji isto tako postoji u vise starih rukopisa pod imenom Parimejnika. Triod posni i evjetni javljaju se u starim rukopisima katkada okupljeni u jednoj knjizi, w skraéenom obliku. Zato ja bih gornjem popisu dao ovakav oblik: Evandelje, Apostol, Sluzabnik, Trebnik, Psaltir, Casoslov, Skraéeni Oktoih, Skraéeni Triod posni i evjetni, Prazniéni minej i Parimejnik. Treba ipak misliti, da je bar u centralnoj kr8¢anskoj opéini (uz erkvu sv. Ilije?) trebalo da postoji svih 12 knjiga potpunog Sluzabnog mineja (saéuvane su 3 ruske iz XI v.); vjerojatno Nomokanon za rukovodstvo u kanonskim pitanjima, napose u pitanjima braka; a vjerojatno i rukopisi hagiografskog sadrzaja (kao Zitije sv. Vaclava iz X v., ili Suprasaljski rukopis Zita¢ih mineja) i pouénog sadréaja (homilijar). U X v. sve se to moglo lako dobaviti iz susjedne Bugarske (barem za kapelu kneginje Olge). Ako je tatan podatak Joakimov- skog ljetopisa da Svjatoslav poslije neuspje’nog Dunavskog pohoda, smatrajuéi to za odmazdu poganskih bogova, »posla vb Kiev, povelé hramy hristiany razoriti i soZeSti«, i ako je prema tome u Kijevu 7 B. V. Sapunov, Nekotorye soobrazenija o drevnerussko) kniZnosti XI—XII vekov. (Trudy Otdela drevnerusskoj literatury, XI, 1955, str 314—332), 48u Svjatoslavljevo doba postojalo nekoliko krséanskih hramova, treba pretpostavljati da je i prije Vladimirova pokrstenja erkvena knjizevnost iz Bugarske dolazila u vecem broju rukopisa. »Takav stav pitanja © potecima rusko-bugarskih knjizevnih veza — kaze B. Angeloy — u veéoj mjeri tumati razloge brzog razvitka ruske literature i ruske kulture uopée u razdoblju neposredno poslije pokrStenja Rusije pred kraj X v.« (op. cit. 138). Vrlo je vjerojatno da je jati talas bugarskih knjiga mogao do¢i u predkrSéansku Rusiju zajedno s bugarskom emigracijom nakon pada Preslavskoga carstva 972. g. Nakon Svjatoslavljeva odlaska iz Bugarske Jovan Cimisko je uSao u Preslav, zarobio cara Borisa II 3 njegovim bratom Romanom i poslao ih zajedno s njihovim porodi- cama u Carigrad. Boris je morao da uéestvuje u Cimiskovu trijumfu; skinuo je znakove carske vlasti i dobio titulu magistra. Uskopljeni Roman dobio je dvorsku sluzbu. Proglaseno je prisajedinjenje zauze- tih zemalja Vizantiji; prijestonica Preslav prekrStena je u Joanopol, a Dorostol na Dunavu — u Teodoropol. Izvriena su preseljavanja stanovnistva, napose maniheja, u Trakiju. Bugarski je patrijarh ski- nut, bugarska crkva izgubi autokefaliju i podlozena je carigradskom patrijarhu. Jedan dio bugarske crkvene hijerarhije povukao se na zapad u makedonske oblasti, koje su satuvale izvjesnu samostalnost pod vlaséu éetvorice sinova moénog feudalca, komesa Nikole. Treba i da je znatan broj predstavnika viseg bugarskog sloja iz Pre- slavskog carstva presao preko Dunava u Rusiju te je za vlade Svjato- slavljevih sinova morao da odigra vaznu ulogu u Sirenju kriéanstva i slavenske prosvjete u ovoj zemlji. Petnaest godina iza toga doilo je do pokrStenja Rusije i organizacije pravoslavne crkve sa slavenskim bogosluzjem pod jurisdikeijom Carigrada. U vezi s organizacijom ruske crkve i slavenske prosvjete presla je u Rusiju bogata bugarska knjizevnost koju su u doba Simeuna Velikog i njegovih nasljednika stvorili uéenici Cirila i Metoda i njihova ju%noslavenska skola. Najveéi dio toga satinjava ogroman broj prevedenih vizantijskih djela. To su u prvom redu tekstovi Sv. pisma Starog i Novog zavjeta, dijelom s tumaéenjima; sva liturgijska knjizevnika, koji su se istakli i kao pisci samostalnih djela. To su: »Sinodik u nedjelju pravoslavlja«; djela erkvenih otaca i mlada homiletiéka literatura, o@uvana u mnogobrojnim ruskim zbornicima, poéev od Svjatoslavljeva Izbornika 1073. g., u Zlatostrujima, Zlato- slovima itd.; velik broj hagiografskih djela u posebnim Zitijima pro- slavljenih svetitelja iu velikim zbornicima »Citaéim minejimac; pouéna asketiéka literatura u Patericima; apokrifi; historijska djela, 4 Slovo 49napose Kronika Ivana Malale s ukljutenim u nju »Skazanijem o Trojanskoj vojnic; »Otkrovenije Metodija Patarskog«; vjerojatno »Fiziologs. Mnoga od tih prevedenih djela nose imena prevodilaca — istih knjiZevnika, koji su se istakli i kao pisci samostalnih djela. To su: Kliment Ohridski — Zivotopisac i panegirist svojih utitelja Cirila i Metoda, prevodilac »Cvjetnog trioda«, autor mnogobrojnih pouéenija sastavljenih jednostavnim razumljivim jezikom, i pohvalnih »Slova« u vizantijskom retorskom stilu; Konstantin, najprije prezviter a poslije episkop — prevodilac »Utiteljnog evandelja« (51 »slovas za nedjelje, sa svojim uvodima i »nravoutenijima«, wz dodatak jednog vlastitog sastava) i »Slova« Atanazija Aleksandrijskog protiv Arija- naca, autor »Azbuéne molitve« i, vjerojatno, »Proglasa sv. Evandelju« (pjesnitkog predgovora slavenskom prijevodu Cetvoroevandelja) i, vjerojatno, niza drugih djela; Jovan Ekzarh — prevodilac Damaski- nova »Slova o pravoj vjeric i sastavijat »Sestodneva« prema djelima sv. Vasilija Velikog i drugih vizantijskih pisaca, te pisac nekoliko umjetnitki stiliziranih »Slova«; Grigorije prezviter — prevodilac 8 biblijskih knjiga i pisac Poutenija, ve¢inom kompiliranih iz Zlato~ ustovih djela. Kao samostalni pisci poznati su: Crnorizac Hrabar, autor polemiékog spisa »O pismench« u zastitu Cirilova djela protiv »trojeziéne jeresi«; Simeunov sin, car Petar, koji se poslije zamona- Sio te je kao Crnorizac Petar poznat kao pisac lijepo stiliziranih Pou- Zenija; Kozma prezviter — autor tuvenog polemitkog spisa protiv Bogumila »Slova na jeretike«.* U pregledu pitanja o starobugarskoj knjiZevnosti u njezinoj vezi s ruskom N. K. Gudzij kaze: »Mozemo re¢i s potpunom pouzdanostu da mnogo toga od djela najstarije bugarske kako prijevodne tako i originalne knjizevnosti nije do8lo do nas: mnogo je, nesumnjivo, propalo ili bilo istrijebljeno u prilikama teSkih historijskih kata~ strofa, kojima je bogata historija Bugarske. Nijedan spomenik prijevodne i originalne knjizevnosti iz doba Borisa i Simeuna nije satuvan u bugarskim rukopisima: svi su oni, kao Sto i mmogi kasniji, poznati prema ruskim ili srpskim prijepisima, koji se sve do nagih dana pronalaze u razlititim bibliotekama, u prvom redu ruskima, Nisu saéuvani, naprimjer, bugarski originali Ostromirova evandelja i Svja- toslavljeva izbornika 1073. g., koji su do8li do nas u bogato ilumi- niranim ruskim prijepisima, koji otevidno reproduciraju vanjski oblik predlozaka.« (str. 25). ™ Vidi: N. K. Gudzij, cit. djelo, glava III, str. 23—36. 50Pitanje 0 tome, koliko je od tadasnje bugarske pismenosti uspjelo spasiti od propasti zahvaljujuéi prijelazu u Rusiju, posebno je vazno zbog povezanosti s opéom karakteristikom sadréaja stare bugarske knjiZevnosti na osnovu satuvanog gradiva. Prilikom raspravijanja 0 tom pitanju mislim da se mora voditi vise ra’una o historijskim prilikama u kojima su se odvijale tadainje rusko-bugarske knjiZevne verze. Neposredne veze Kijevske Rusije sa slavenskim Balkanom nakon pokrStenja trajale su vrlo kratko vrijeme, svega 12 godina, od 989. g., kada je Samuil, uspostavljajuéi Simeunovo carstvo, zauzeo Preslav- sku oblast, do 1001. g., kada su Vizantinci opet osvojili sjeveroistoéni dio poluotoka. Ustanak »komitopula« protiv Vizantije zapoteo je 976. g. nakon smrti cara Cimiska, Posto su prvih godina poginula dvojica od tetvoro braée, vrhovno je vodstvo preuzeo Samuil, prepustivsi Aronu istoénu oblast, Uskoro su iz Carigrada doSli bivSi bugarski car Boris s bra~ tom Romanom: ili su uspjeli da pobjegnu, ili su poslani w nadi da ée njihov dolazak izazvati medusobnu borbu u pobunjenoj zemlji. Boris je na granici greskom ubijen, a Romanu je Samuil navodno priznao legalno pravo na carsku titulu i smjestio ga u Prespi, ali je zadréao stvarnu viast u svojim rukama, nastavijajuéi s osvajanjem Tesalije. Tek 986. g. je mladi car Vasilije IT mogao da zapoéne borbu protiv Arona i Samuila, ali nije uspio da zauzme Sredec i dozivio je stragan poraz u Thtimanskom klancu. Iduéih godina, kada su u Vizantiji izbile pobune feudalaca, a Rusi su na Krimu zauzeli Herson, Samuil je (po8to je dao pogubiti Arona zbog pregovora s Vizantincima) osvo- jio na zapadu vizantijske posjede do Jadrana, a na istoku titavu oblast do Crnog mora, osim Soluna, te je tako oko 989. g. prisajedinio Preslavsku oblast svojoj driavi. God. 991. Vasiliju je uspjelo da zarobi cara Romana, koji je uskoro iza toga umro. Samuil je medutim i dalje napredovao na jugu preko Tesalije u Beotiju i Atiku, pa odatle u Peleponez sve do 996. g., kada je zaustavljen porazom na rijeci Sperheju. Nakon &to se proglasio carem, nastavio je s ratovanjem na sjeveru, preko srpskih oblasti, prema Dalmaciji. Bojna se sreéa okrenula 1001. g. Tada je car Vasilije uspje’nim pohodom na Plovdiv, Sredec i Vidin opet odvojio Preslavsku oblast od Samuilove dréave, nakon éega je uskoro zauzeo ponovo Preslav i krajeve do donjeg Dunava, Rat se nakon toga vodio u Tesaliji, u Traciji i kod Skoplja, te je zavrgen porazom Samuilove vojske na Bjelasici 1014. g., osljepljenjem 15.000 njegovih vojnika i naprasnom ” BtSamuilovom smréu, Cetiri godine poslije toga njegova je dréava prestala da postoji i preuredena je kao vizantijska tema.” Spomenuti sinhronizam Samuilovih borba s Vizantijom za sje- veroistoéni dio Balkana s Vladimirovim vojnim operacijama na Kri- mu sugerira hipotezu o uzoj povezanosti ovih dogadaja, odnosno o politiékim vezama medu ovim vladarima, Isto tako sinhronizam Viadimirova pokrStenja sa Samuilovim osvajanjem Preslavske oblasti, Gime je ponovo ostvareno neposredno rusko-bugarsko susjedstvo na donjem Dunavu, nameée pretpostavku 0 Vladimirovim vezama sa Samuilom i na kulturnom polju prilikom organizacije ruske erkve. Zanimljiv se podatak nalazi u Joakimovskom ljetopisu: poslije po- datka o krStenju Vladimira, njegovih sinova i svih Rusa ljetopisac dodaje da je bugarski car Simeun poslao uéene jereje i »knigi do- voljny«. P. A. Lavrovski, braneéi vjerodostojnost podataka ovog ljetopisa, satuvanog samo u izvodima kod TatiSteva, upozorio je na moguénost obrane ovdje navedenog imena bugarskog cara Simeuna. Prema Kedrenu i Zonari (odnosno, prema njihovu izvoru Skilici) sprijeda spomenuti brat posljednjeg bugarskog cara, uskopljenik Ro- man, koji je kao titularni car do 991. g. Zivio kod Samuila u Prespi, a onda opet dospio u Carigrad, isticao je svoje pravo na carsku titulu, te je, u tast svojega djeda, primio ime Simeun."’ Bilo da je zaista ovdje pod imenom Simeuna figurirao Roman (u tom sluéaju ne bi li njemu mogao da pripada predlozak Svjatoslavljeva Izbornika 1073. g s imenom Simeuna u zapisu?), bilo da je ovo ime doslo grijeskom mjesto slitnog imena Samuila (mozda éak samo u TatiStevijevu izvodu?), historijska jezgra navedenog svjedotanstva je potpuno oéevidna. Pri organizaciji ruske crkve Vladimir je morao traziti pravoslavne slavenske sveéenike i crkvene knjige na slavenskom Bal- kanu, tj. u dotiéno vrijeme samo u cara Samuila i njegova ohridskog patrijarha. Navedeni razlog pobudio je M. D. Priselkova da gornju tezu prosiri hipotezom da Vladimir, primivai iz Vizantije krstenje i ruku carevne Ane, nije dobio samostalnu erkvenu organizaciju, te se zato obratio ohridskom patrijarhu, s ijim je blagoslovom bila stvorena ruska arhiepiskopija.*! Medutim i bez posljednje hipoteze veza ” Vidi: V. N. Zlatarski, Istorija na b'igarskata d’réava prez_srednite vekove, t. I, éast 2, str. 624—715; takode G. Ostrogorski, Istorija Vizanti Beograd 1959, str. 286—298. ™ P. A. Lavrovskij, Issledovanie 0 letopisi Jakimovskoj. (Uéenye zapiskt I otdelenija Akademii Nauk, kn. II, S. — Peterburg 1856, str. 147—148); isp. B. Angelov, K voprosu o naéale russko-bolgarskih literatumyh svjazei, str, 187. M. D, Priselkov, Oéeriki po cerkovno-politiéeskoj istorii Kievskoj Rusi X—XII wy. S— Peterburg 1913. (Zapiski istoriko-filologiteskogo fakulleta S. Peterburgskogo universiteta, t. 116). Isp. A. V. KartaSev, Oéerki po istorii russkoj cerkvi, I, Pariz 1959, str. 160—165. 52nove ruske erkve s tadainjom ohridskom erkvom apriomo se nameée kao ogevidna Ginjenica. Ova je Ginjenica dobila svoju potvrdu u vrlo vainoj studiji M. Speranskoga 0 pitanju otkuda potjeéu najstariji spomenici ruske pimenosti i knjiZevnosti (1928)** Upozorivli na dinjenicu prijelaza u Rusiju mnozine knjizevnih spomenika nastalih u ohridskoj Kli- mentovoj Skoli, on je do’ao do zakljuéka da i »pred Vladimirovo kr8éanstvo, koje je nesumnjivo bilo prvenstveno bugarsko, moze biti odredeno kao u prvom redu zapad:o-bugarsko«. (str. 528—9). Dul prikaz politiékih prilika na Balkanu u posljednjoj éetvrti X stoljeca zavrSava se konstatacijom da je »nakon Sto je Cimisko satro (»posle razgroma«) Istotnu Bugarsku, Zapadna je mogla da bude jedini za Rusiju izvor slavenskog krSéanstva i za nju vezane knjiZevnosti« (str, 528), Zaista, analiza najstarijih ruskih rukopisa Psaltira s tuma- Genjima sv. Atanasija — Jevgenijevih odlomaka iz XI v. i Tolstojev- skog psaltira Publiéne biblioteke F. n. I 23 s kraja XI do pot. XII v. — otkrila je u njima nesumnjive makedonizme u jeziku (na podrugju upotrebe nalaza, muklih glasova, jata i jotacije) kao i nesumnjive dokaze prijepisa s glagoljskih predlozaka." Kao sto je poznato, tragovi upotrebe glagoljice u Rusiji nalaze se i u monumentalnim spomenic ma (Novgorodski grafiti XI v.) i u vise rukopisa, Sto je ruske paleo- grafe vee davno dovelo do zakljutka da su Rusi testo morali prepisi- vati s glagoljskih predlozaka™, Tako su i na teritoriju Preslavske Bi garske nadeni pojedini dokazi upotrebe glagoljice (Sto je potpuno pri- vodno ako se uzme u obzir prelazenje spomenika ohridske knjizevne 8kole na Istok u okviru istog Simeunova carstva), ipak se tu vec od kraja IX vijeka Sirila ¢irilica (v. natpis Pavla hartofilaksa na erkvi u Preslavu 893. g.).“° Glagoljica se dulje drzala u Makedoniji. " M,N, Speranskij, Otkuda idut starejsie pamjatniki russkoj pis'mennosti { Iiteratury. (Slavia, VII, 19281929, ‘str, 516—535), Vidi takode:'N. B. Grinkova, dlanak u Investija Old, rus, Jaz. i slov. t. XXIX, str. 289 i d. “tT. I. Sreznevskij, Sledy glagolicy v pamjatnikah X veka. (lavestija Akad. Nauk, VI, str. 337-352); B. F. Karskij, Slavjanskaja kirillovskaja paleografija. Leningrad 1928, str. 211213; vidi takoder P. A. Lavrov, Paleografi- Eeskoe obozrenie kirillovskogo pis'm.a (Enciklopedija slavjanskoj filologil, ‘Vypusk 4/1, Petrograd 1914), str. 5. * K, Mijatev, Simeonovata erkva v Preslay i neiniot epigrafiten material. (Bigarski pregled, Spisanie za slavjanska filologija, I, 1929, kn. I, str. 112); Emil Georgiev, Slavjanskaja pis'mennost do Kirill i Mefodija, Sofija 1952, str, 59—60 i 89; isti, Osnovnye voprosy voznikovenija staroslavjansko} (staro- bolgarskoj) literatury i staroslavjanskogo (stardbolgarskogo) Ifteraturnogo jazyka (Slavjanskaja filologija. Sbornik state]. Akademija Nauk SSSR. Sovet- fii] Komitet slavistov. Moskva 1958, str. 226242), gdje su rezimirana pret- hodna istradivanja ovog autora napose u pitanju pred-Cirilovske éirilice; L. V. Cerepnin, Russkaja paleografija. Moskva 1956, str. 75—111, gdje je opéi pregled pitanja o postanku slavenskih azbuka, 53Treba se sjetiti, da se glagoljica poslije protjerivanja Metodije- vih wéenika iz Moravske i Panonije zadrala na titavom sjevero- zapadnom podruéju Balkanskog poluotoka.** U Hrvatskoj je njezino postojanje posvjedoteno u XI vijeku na natpisima — Valunskom sa Cresa, Plominskom, Krékom i BaSéanskom plogom — od kojega doba odrala skoro do nagih dana. Na teritoriju Bosne 0 njezinoj upotrebi govori nekoliko saéuvanih odlomaka (najstariji motda jos iz XII v.),‘? glagoljski zapisi u srednjovjekovnim Girilskim rukopisima, te pravopis i brojéani sistem bosanskih éirilskih rukopisa koji upuéuju na glagoljsku tradiciju. Na srpsko-hrvatskom teritoriju nekadanja upotreba glagoljice posvjedotena je odlomeima Mihanovi- éeva i Gr8koviéeva apostola iz XII vijeka i glagoljskom osnovom pravopisa zetsko-humske redakcije, koja se saéuvala u éuvenom evande- Iju kneza Miroslava.* U Makedoniji nalazimo glagoljske zapise na stupovima u manastiru sv. Nauma, koji po mi8ljenju J. Ivanova idu u doba Klimentove ohridske Skole iz prve polovine X vijeka. podruéju pripadaju takoder glagoljski potpisi na svetogorskom aktu 982. g. Tu su postali najstariji spomenici slavenske pismenosti — Assemanovo, Zografsko i Marijinsko evandelje, Sinajski psaltir i mo- litvenik, Ohridski odlomei i Makedonski listié. Tu su bili napisani i glagoljski predlosci Jevgenijevskog i Tolstojskog psaltira. Navedene dinjenice nameéu vazno kulturnohistorijsko_pitanje: da li se makedonska knjizevnost navedenog doba sadriajno razliko- vala od bugarske knjizevnosti Preslavskog razdoblja? Pitanje nije beznagajno s obzirom na tendenciju bugarske filologije da negira poseban znavaj makedonskog jeziénog i kulturnog faktora, a ruska se slavistika esto po tradiciji sluzi politiéko-teritorijalnim terminom »Zapadne Bugarske« u neodredenom i rastezljivom smislu. * Vidi pregled pitanja; J. Hamm, Der Glagolismus im mittleren Balkan- roum. (Die Welt der Slaven, I, Heft 3, Wiesbaden 1956, S. 265—275); isti, Gla- goljica (Enciklopedija Jugoslavije, III, str, 462468); takode — Glagolizam ¥njegovo znaéenje za Juéne Slavene. (Slavia, XXV, 1956. str, 313321). Pregled pitanja o glagoljskoj tradiciji u Bosni dao je V. Vrana, Knji- Zevna nastojanja u sredovjetno} Bosni. (Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1942, 794—822); vidi takoder: Vj. Stefanié, Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije. (Slovo, VI—VIII — Vajsov Zbor- nik — Zagreb 1957, 54—133); isti, Glagoljski zapisi u Cajniékom evandelju i Radoslavijevu rukopisu. (Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije u Zagrebu, II, 1958, str. 5—15). % Vidi: V. Jagié, Glagoliéeskoe pis'mo. (Enciklopedija slavjanskoj filologii, vypusk III, S—Peterburg 1911, str. 138-140), kao i Glanci u Starinama XXVI, str. 33-161 i u Radu JAZU II, str. 1—35; J. Vajs, Rukovet hlaholske paleografie. Prag 1932, str. 189—140; V. Vrana, cit. d., str. 796; A. Belié, Utesée sv. Save i njegove skole u stvaranju nove redakcije srpskih ¢irilskih’ spomenika. (Svetosavski zbornik SAN, Knj. I, Rasprave. Beograd 1936. str. 221—226). * J. Ivanov, B'lgarski starini iz Makedonija. 2 izd. Sofija 1931, str. 53. 54Nije na& zadatak da ulazimo u pitanje, koliko su se Makedonei u XXII vijeku jeziéno odvajali od Bugara. Ako se s obzirom na lingvistiéku sadagnjost kod pitanja 0 razlikovanju pojmova »jezika< i odijalektae osjeéa izvjesna neodredenost kriterija, jo3 je teze govoriti o tom problemu s obzirom na epohu kada specifiéne karakteri- stike jeziéne grupe jo nisu bile kanonizirane literarnom tradicijom i kada jo8 nisu dobile teoretski odredene definicije. Kao Sto sam istak- nuo ina drugom mjestu, naéni je odnos prema tom pitanju lijepo formulirao P. Skok: »za lingvistu-nauénika juZnoslavenski dijalekti ine jednu cjelinu sa lokalnim varijacijama koje se grupisu geografski i tine medu sobom prijelaze, nijanse veée ili manje srodnosti.” Ove su nijanse u jeziku ak i najstarijih bugarskih i makedonskih spomenika toliko jasne, da ih je slavistika davno fiksirala kao dvije posebne grupe »spomenika jusova pismas. Pa i same slavenske azbuke, glagoljica i éirilica, stvorene su na razliénoj fonetskoj osnovi dviju srodnih jeziékih grupa — makedonske i >istotno-bugarske«. Meni se &ini da u ovom smislu razlikovanje bugarskog i makedonskog ima svoje opravdanje u opéoj teZnji svake nauéne analize prema dife- rencijaciji i tonijoj definiciji susjednih pojmova, bez obzira prema emocionalnoj bazi »lingvisti¢kog idolopoklonstva<« (po izrazu P. ‘Skoka) B. Koneski u lijepom élanku 0 Ohridskoj knjiZevnoj Skoli (1957) istiée kao posebne osobitosti ove Skole (nasuprot preslavskoj) — duze trajanje glagoljske tradicije i (na osnovu leksi¢ke grade) veéu vjernost ¢irilometodskoj tradiciji®! Medutim, Sto se tite sadrdaja spomenika stvorenih u ovoj Skoli, mi nemamo drugih podataka osim imena Metodijevih uéenika Klimenta i Nauma, koji su djelovali u ovoj oblasti, i osim naslova nekolicine knjiZevnih djela vezanih za ta imena. Nije iskljugeno da su pojedini spisi stvoreni u krugu Ohrid- ske Skole mogli i da ne izadu u Siri svijet, ali je mnogo veéa vjero- jatnost, da je skoro sve Sto je ovdje stvoreno prelazilo i u Preslav. $ jedne strane moramo imati pred ogima da su oba stupa Ohridske 3kole, sv. Kliment i Naum, bili djeca iste duhovne obitelji, neposredni uéenici Cirila i Metodija, te su sigurno i sami vodili brigu o Zivim ™ P, Skok, O bugarskom jeziku u svjetlosti balkanistike. (JuZnoslovenskt filolog, XII, 1933, str. 91 id). Isp. V. Mofin, Cirilski rukopisi Jugoslavenske akademije, I dio, Zagreb 1955, str. 910; takode; Makedonsko evangelie na pop Jovana (izd. Institut za makedonski jazik, Stari tekstovi, I) Skopje, 1954, str, 22-24, % B, Koneski, Ohridska knjizevna Skola. (Slovo, VI—VIIT — Vajsov zbornik — Zagreb 1957, str. 177—194). 55vezama s braéom koja su obavljala istu kulturnu misiju u istognim oblastima. S druge strane, u Borisovo i Simeunovo doba Ohridska je oblast ulazila u njegovu dréavu; sami su Kliment i Naum djelovali najprije u Preslavu, a odanle ih je Boris poslao na zapad, te u svojim brigama oko stvaranja bugarske knjizevnosti nije mogao a da ne vodi brigu 0 njihovim knjizevnim radovima. Krug tih prvih slavenskih knjizevnika i prevodilaca sigurno je bio tako malobrojan i pojava svakog djela trazila je relativno tako mnogo vremena, da se 0 svakom djelu moralo voditi ratuna. Potpuno ima pravo J. Kurz tvrdeéi da je staroslavenski jezik imao znataj medunarodnog kulturnog jezika za Slavene i da su knjizevni spomenici starijeg doba bili stvoreni s namjenom da sluze svim Slavenima."? Vjerojatno se svako djelo, koje je nastalo u Ohridskoj Skoli, odmah prepisivalo i ¢irilicom za Simeunovu biblioteku, mozda éak i na mjestu gdje se oba pisma javljaju istovremeno veé u najstarijim satuvanim spomenicima. Nije toliko sigurno, iako je vjerojatno, takoder istovremeno prenogenje preslavskih tekstova na zapad. Medutim, to je svakako moralo u ve- ¢0j mjeri nastati u Samuilovo doba u vezi s prenogenjem na zapad ne samo drZavnog nego i kulturnog centra zajedno sa sjedistem patri- jarSije. MozZemo nagadati da je uporedo s time tekao i proces poste- penog Sirenja Cirilice na ratun glagoljice. Iz toga doba potjeéu prvi datirani ¢irilski monumentalni spomenici u Makedoniji — Samuilova ploéa 993. g. i Bitoljski natpis, nedavno pronaden od prof. Dimée Koto. Prema tome mislim da su i pored svih razlika u karakteru pisma, u fonetskim osobinama pravopisa, u leksitkoj gradi i u stepenu tek- stoloSke vjernosti ¢irilometodskoj tradiciji, bugarski i makedonski tekstovi X stoljeéa ipak sadrZajno satinjavali jednu cjelinu, i da Sa ovog stajalista makedonski utjecaj na rusku pismenost s kraja X stoljeéa nije mogao da se mnogo razlikuje od onoga Sto joj je mogla dati knjiZevnost preslavske Bugarske. Sto se tite opéeg karaktera bugarske knjiZevnostj Preslavskog razdoblja, u slavistici uglavnom vlada shva¢anje koje je Sobolevski 1908. g. izrazio u djelu o znagenju stare crkvenoslavenske knjizevnosti: da je ona prvenstveno zastupljena spomenicima koji su prevedeni s grékoga i da sva bugarska knjizevnost, kako prijevodna tako " J. Kurz, Cirkevné-slovansky jazyk jako mezindrodni kulturni jazyk Slovan’. (Ceskoslovenské pfednasky pro IV. mezinarodni sjezd slavisti v Moskvé. Prague 1958, str. 1335); vidi takode B. St, Angelov, Kirilometodie~ voto delo i idejata za slavjansko edinstvo v staroslavjanskite literaturi. (Slavistiten sbornik po slutaj IV mezdunaroden kongres na slavistite v Moskve, Sofija 1958, Tom IT, str. 41—49), 56i originalna, ima crkveno-religiozni sadréaj." Potcjenjivanje stare knjizevnosti s obzirom na njezin erkveni karakter, koje se donedavna odrzavalo i u pogledu na staru rusku knjizevnost (najtipignije kod Golubinskog), veé je pred 180 godina naiSlo na mjerodavni odgovor kod Buslaeva, koji je u jednu ruku upozorio da je u pogledu opéeg religioznog karaktera slavenska literatura potpuno analogna savre- menim zapadnima, a u drugu ruku je pokazao da je pored toga opéeg karaktera u ruskoj knjizevnosti postojala i svjetovna struja.™ S obzirom na ovaj posljednji momenat — na koliéinu svjetovnih clemenata i na ideolosku usmjerenost — Gudzij smatra da ruska kgjizevnost kijevskog razdoblja znatno nadmasuje bugarsku, »koliko je mi poznajemox«.% Navedena opaska »koliko je mi poznajemox, po na8em misljenju mora da se posebno naglasi s obzirom na to Sto se naSe znanje 0 bugarskoj knjizevnosti najstarijeg razdoblja zasniva na osnovi onoga materijala koji je satuvan u ruskim prijepisima, i Sto je trajanje neposrednih rusko-bugarskih veza poslije Vladimirova pokrstenja bilo vrlo kratko, svega oko 12 godina. U tom kratkom razdoblju radanja ruske pismenosti u vezi s organizacijom ruske crkve moralo se u prvom redu misliti na najnuZnije crkvene potrebe, te bi se trebalo diviti, kako su pored bogosluzbene pismenosti mogla da budu prenesena i tolika raznovrsna djela homiletitke, patristitke, hagiografske, kanonske, pa i historijske knjiZevnosti. Mi zaista medu juznoslavenskim knjizevnim blagom koje je preslo u Rusiju ne nalazimo originalnih bugarskih historijskih djela, Zitija itd, ali odatle se ipak ne bi mogao stvoriti generalni zakljuéak da toga nije ni bilo. Postojalo je npr. Zitije cara Petra, koje je u skraéenom obliku uslo u kasnije Prologe, a nije preSlo u Rusiju; postojalo je Zitije sv. Kli- menta, koje je doslo do nas u kasnijoj grékoj preradbi arhiep. Teofi- lakta; postojalo je i Zitije sv. Nauma, saéuvano u Zografskom prologu. Ima jakih razloga za misljenje da je postojalo i domaée historijsko djelo iz kojega su pojedini podaci uili u kasnije sastave. Sto se pak tie knjizevnosti koja je presla u Rusiju — tedko je traziti lokalne bugarske elemente u prevedenim vizantijskim ili na njihovoj bazi kompiliranim djelima crkveno-poutne literature, posveéene propo- * A. L Sobolevskij, Drevnjaja cerkovnoslavjanskaja literatura i ee zn genie. Harkov 1908, str. 17; citat kod Gudzija, str. 33, gdje je navedena i analogna konstatacija A. ‘Teodorova-Balana u 'sCentraljnaja Evropac 1990, ‘br. 10, str. 597, * F. I. Buslaev, Istorija russkoj literatury. Lekeli titannye nasledniku cesarevitu Nikolaju Aleksandrovitu 1859—1860), Vypusk I, Moskva 1904, str. 251 i d. Vidi: Gudzij, str. 4445, " Gudzij, str. 32-33 1 65—66. 87vijedi opéeg kr3éanskog morala, koja je bila potrebna odmah nakon pokrStenja zemlje. S druge strane, takvi se pisci kao Sto su Crno- tizac Hrabar i Kozma prezviter ne bi smjeli prekoravati zbog nedo- voljne ideoloske usmjerenosti. Navedena opéa karakteristika bugarske knjiZevnosti Preslavskog razdoblja stvorena je na bazi uvjerenja da je »Rusija preuzela veci dio onoga Sto je posjedovala Bugarska«,® u pretpostavci da rusko- -bugarski knjizevni odnosi nisu bili ograniéeni na jedno vrlo kratko razdoblje veé da su se neprekidno razvijali kroz titavo XI i XII stoijeée. Ne poritu¢i moguénost takvih veza u pojedinim momentima ina pojedinim mjestima kao Sto su Carigrad ili Atos, moramo naglasiti da politike okolnosti i kulturnohistorijske prilike koje su postojale na slavenskom Balkanu u tom razdoblju nisu pogodovale odrZa~ vanju i razvitku njegovih kulturnih veza s Isto’nom Evropom. Vv Slavenski Balkan i ruska knjizZevnost u XI—XII v. Od god. 1001., kada je Vasilije II zaposjeo istogne oblasti izmedu Dunava i Balkanskih planina i time prekinuo neposrednu geografsku vezu izmedu Rusije i Samuila, na jugozapadu se stalno vodio rat. Prema Kedrenu, poslije zauzimanja Vidina i pobjede kod Skoplja, Vasilije »nije prestao svake godine udarati na Bugarsku, pa je plije- nio i ruSio sve Sto je susretaox, dok nije dosla Samuilova katastrofa 1014. g. Cetiri godine iza toga titava je njegova zemlja pala pod vlast Vizantije. U namijeri da sto lakée provede potdinjenje Bugarske »pod isti jaram s Romejskom drzavom« (kako Vasilije II sam ka%e u prvoj povelji o organizaciji Ohridske arhiepiskopije) on je uveo vizantijsku upravnu strukturu s podjelom zemlje na teme i katepanate. Crkva je izgubila Gast patrijarSije, ali je zadrzala autokefalnost s time da je arhiepiskop bio neposredno potéinjen caru."” Novi crkveni pogla- var, Ivan iz Debra, doSao je na polo%aj arhiepiskopa izborom, ali je veé njegov nasljednik Lav Paflagonac, carigradski Grk, bio 1036. g. postavljen carskom vlaSéu, pa tako i svi njegovi nasljednici, Zajedno s time zapoéelo je provodenje helenizacije: za narodno sveéenstvo ostale su samo seoske parohije, gdje se skoro nikako nije mogao “ Sobolevskij, Drevnjaja cerkoynoslavjanskaja literatura, str. 20, *" Vidi: Ostrogorski, Istorija Vizantije, 1959, str. 296. 58razvijati rad na knjizevnosti.® Jedina su njezina sklonista ostali manastiri, kao Sto su sv. Naum na Ohridskom jezeru, sv. Jovan Rilski iz X v. i manastiri sv. Prohora Péinjskog, sv. Joakima Osogovskog i sv. Gavrila Lesnovskog, koji su u toku XI—XII v. nastali u kra- tovsko-strumiéko} oblasti. Medutim i tu se provodilo suzbijanje narodnog duha: Zlatarski je ovu Ginjenicu lijepo prikazao kod analize podataka o prijenosu moéi sv. Jovana Rilskoga iz manastira u Sredec, nakon Sto je bio ugusen ustanak Georgija Vojteha 1072—1073. g.” U sklopu vojno-administrativnih teritorijalnih jediniea kojima su upravljale vizantijske vlasti ti su manastiri zacijelo imali slabe moguénosti za odrzavanje kulturnih veza s drugim slavenskim oblastima, Pogotovu je to bilo otezano od kraja XI vijeka, kad je za vlade arhiepiskopa Teofilakta (1090—1109) zapoéela sistematska akcija oko pogrtivanja bugarsko-makedonskih zemalja, koju na drastigan nagin prikazuju kako litna pisma ovog arhijereja, tako i njegove mjere oko likvidacije slavenskih Skola, uvodenja grékog bogosluzja i prevodenja na gréki jezik lokalne hagiografske knjizevnosti, kao sto je Zitije sv. Klimenta, i dr.! Pored ovih unutarnjih prilika i pored te3ke duhovne potistenosti koja je pod vizantijskim jarmom zavladala na slavenskom Balkanu, nisu ni vanjske polititke okolnosti mogle pogodovati odrZavanju juinoslavensko-ruskih veza u tom razdoblju, Znamo da je Vizantija pridavala mnogo paznje pitanju tuvanja drzavnih granica.!°! Posebna je paznja bila posveéena Dunavu s obzirom na stalnu opasnost od nomadskih horda koje su éesto prelazile na Balkan iz juznoruskih stepa. Veé od sredine X stoljeéa, kada su u te stepske oblasti dosli Peéenezi, kopneni se saobraéaj izmedu Istotne Evrope i Gréke mogao obavljati samo uz pratnju jakih vojnih odreda. Potisnuti potetkom XI vijeka do Dunava, Peéenezi su postali najopasniji susjedi Vizan- tije. Poslije 1026. g, njihove se najezde preko Dunava redaju svake godine; oni haraju po Trakiji i Makedoniji, dolaze do Soluna. Poslije pobjeda 1048., 1095. i 1123. g. Vizantinci naseljavaju pojedine potu- éene horde na sjevernom i srednjem Balkanu. Od sredine XI v. mijesto Petenega u juznoj Rusiji zauzimaju Kumani, koji kroz 100 godina vode stalnu borbu s ruskim knezovima te éesto provaljuju ™ Vidi: V. Zlatarski, Istorija na B'lgarskata dréava prez srednite vekove, ‘TP. 11, 1934, str, 121 i 4, © V. Zlatarski, Georgi Skilica i napisanoto ot nego Zitie na sv. Ivana Rilski, (Izvestija na Istor. druStvo, knj. XIII, Sofija 1933, str, 49—68); Tstorija, Ii, str. 149-153. Wwe Y, Zlatarski, Istorija, 11, str. 252—352. 101 Isp, podatke o bugarskom ¢uvanju svojih granic bolgarskie drevnosti. (Byzantinoslavica, XII, 1951, str. 89). . Dujéev, Slavjano- 59preko Dunava u Vizantiju. U brizi za odrzavanje kopnenog puta prema Carigradu Rusi nastoje da sa svoje strane vode brigu o dunavskoj granici te nastoje da odr#e nekoliko svojih utvrdenih gradova na Dunavu. Preko tih uporista Galitka ruska knezevina postaje nepo- sredan sjeverni susjed Vizantije; ona vjerojatno odanle pomaie i Bugarima u pojedinim momentima njihovih borba za oslobodenje u toku XI i XII vijeka.!"? Medutim, takve su se veze mogle s Buga- rima odrZavati u ratnim prilikama, i u dréavnopravnom smislu one su bile nelegalne, jer su to bili pobunjeni podanici Vizantijske carevine, Karakteristiénu ilustraciju ovoga stanja daju spomenuti podaci © bratnim vezama Rjurikoviéa u XI i XII v. U tom razdoblju Baum- garten biljeZi 10 brakova izmedu Rjurikoviéa i Vizantinaca, ali nijedan s @lanovima bugarske i makedonske dinastije ili aristokracije.!® U tom razdoblju Kijevska je Rusija dozivjela brz i intenzivan razvoj svoje pismenosti i knjizevnosti, osobito u doba Vladimirova sina Jaroslava Mudrog (1019—1054). Nestor veliga ovog kneza-pro- svjetitelja zbog njegove brige oko sirenja knjige: »knigam prileza i potitaja je Zasto v nosti i w dne. I sobra pisce mnogy, prekladaSe ot Grek v Slavenskoje pismo. I spisage knigi mnogy«. Vrlo je vjerojatno da su u toj prepisivaékoj i prevodilatkoj djelatnosti za vrijeme Jaroslava znatnu ulogu mogli da odigraju mnogobrojni bugarski i makedonski emigranti koji su se poslije 972., 1001., a mozda i 1014— 1018. g. sklonili u Rusiju. Tada su prevedeni Pseudokalistenova Alek- sandrida, Devgenijevo dejanije, pripovijesti 0 Varlaamu i Joasafu, 0 Akiru Premudrom, o caru Hadrijanu, Historija Josipa Flavija o Ju- dejskom ratu, kronika Georgija Sinkela, Ni¢iforov »Ljetopisec vskore«, 'Hristianska topografija’ Kosme Indikoplova, Fiziolog, Péela i dr. (str. 38). U isto vrijeme poéinje i samostalna ruska knjiZevnost, napose historijska: prema Sahmatovu, prvi Kijevski ljetopisni svod nastao je 1039, g. U daljem razvitku od XI do XIII vijeka Rusija je stvorila bogatu, raznovrsnu po Zanrima i visoku po idejnosti i umjetnitkoj kvaliteti literaturu, koja je tek posljednjih decenija dobila svoju pravu nautnu i estetsku ocjenu, kao Sto je to lijepo formuli- rano u Gudzijevu predavanju (str. 43—45). Kao Sto je reéeno, u sklopu ruske pismenosti XI—XII v, vidno mjesto zauzimlju prijepisi juznoslavenskih knjizevnih djela. Medu- tim treba naglasiti, da sve Sto se moze odrediti hronoloski, potjede iz staroslavenske knjizevnosti IX i X stoljeéa: djela Jovana Ekzarha, ‘tt Isp. E. Frances, Les relations russo-byzantines au XII¢ siécle et Ja domination de Galicie eu Bas-Danube. (Byzantinoslavica, XX, 1959, str. 50—62). 1 N. de Baumgarten, Généalogies et mariages occidentaux des Rurikides russes du X® au XIII¢ siecle, 1927, p. 69. 60Grigorija Prezvitera, Klimenta, Nauma, Cmorisca Hrabra, Kozme Prezvitera, cara Petra. Ali pored toga nema nijednog imena bugarskog ili makedonskog pisca iz XI i XII v., nijednog naslova nekih djela koja su mogla postati u tom razdoblju na slavenskom Balkanu. Uz svu helenizaciju i potiskivanje slavenskog Zivlja, tamo ipak nije potpuno prestala sva knjiZevna djelatnost, makar u spomenutim ma- nastirima sy. Jovana Rilskog, sv. Nauma i u zletovsko-strumiékima. Tu su u tom razdoblju postala npr. Zitija i sluzbe osnivata ovih obitelji, koje su se satuvale u kasnijim juznoslavenskim prijepisima,!™ ali nijedno od tih djela nije preslo u staru rusku knjiZevnost vet se u Rusiji javljaju tek u doba drugog juznoslavenskog utjecaja, podevsi od XV vijeka. U punoj suglasnosti s éinjenicom odsustva u ruskim rukopisima juznoslavenskih djela iz XI i XII v. stoji i dobro poznata €injenica, da juznoslavenizmi u jeziku, pravopisu i grafiji ruskih tekstova nestaju u potetku XII vijeka, Sto neosporno svjedoti da je prestao pritok bugarskih rukopisa u XI vijeku. Iznoseéi ove tinjenice o naglom slabljenju, pa i prestanku rusko- -juénoslavenskih knjizevnih veza u XI—XII v., koje se ne slazu s obignim naziranjem, ja ne zatvaram oéi pred potesko¢ama koje se zbog toga javljaju kod tumaéenja jatine bugarskog utjecaja u ruskoj pismenosti i u staroruskom knjizevnom jeziku. Nama se u tom pogledu sugestivno nameée frapantna analogija sa spontanim postankom rusko-srpskog jezika u potetku XVIII v., do kojeg je doslo zahvalju- juéi bukvarima i gramatikama koje je u Karlovce 1724. god. donio Maksim Suvorov. Ako se takva jeziéna revolucija mogla u toku nekoliko godina odigrati i zemlji koja je imala svoju mnogovjekovnu pismenu tradiciju, mnogo lak’e se to moglo izvrsiti u Rusiji u mo- mentu radanja njezine knjizevnosti. Intenzitet procesa zavisio je ogevidno od koliéine rukopisnih predloZaka i broja uéitelja koji su do8li uw Rusiju u to vrijeme, odnosno od jaéine talasa bugarske emi- gracije nakon sloma njihove drzave u posljednjoj éetvrti X i prvim godinama XI stoljeéa. Mi8ljenje o postojanju neprekidnih knjizevnih veza izmedu Ru- sije i balkanskih Slavena u éitavom predmongolskom razdoblju ima posebno u vidu éinjenicu meduslavenskih kulturnih veza na teritoriju Svete Gore Atonske. Tu su, kao Sto je pokazao Iljinski," nadeni najstariji spomenici slavenske pismenosti — glagoljski potpisi pod 1M Vidi telestovet J. Hoanov, B'igarski starial tx Makedonija.'2 tel. Soma 1931, str. 345—41 mG. ay, Znagenie Afona v istorii aise pis'mennosti. (Zurnal Ministerstva Narod. Prosv., 1908, XI, str. 11 i d.). 61grékim aktom Iverskog manastira 982. god., Zografsko i Marijinsko glagoljsko evandelje te Hilandarski i Zografski éirilski listi¢i iz XI vijeka; moZda je sa Atosa u Rusiju prenesen i Suprasaljski rukopis (Suprasaljski je manastir u XV vijeku podigao Hodkjevit za sveto- gorske monahe). Atos je saguvao i najbolje i najstarije rukopise knjizevnih djela veéine najstarijih bugarskih pisaca. To bi govorilo u prilog misljenju da su bugarski monasi Zivjeli na Atosu u XI vijeku, pa vjerojatno i u X vijeku, u doba politi¢ke moéi i ugleda Bugarskog carstva, kako to tvrdi kasniji apokrifni »Svodni zografski hriso- vulj<.! U istom razdoblju, u svakom sluéaju veé u prvoj polovini XI vijeka, postojao je tamo i ruski manastir — najprije u Marijinom manastiriéu Ksilurgu, a od sredine XII v. (1169. g.) u manastiru sv. Pantelejmona. Vrlo zanimiljivi popis »ruskih« knjiga u grékom inven- taru Ruskog manastira iz 1142. g. svjedogi o tome da je tu postojala jedna prepisivatka radionica, jer je vetina knjiga potrebnih za bogosluzenje imalo po vise primjeraka (5 apostola, dva paraklitika, 5 oktoiha, 5 hirmologija, 4 sinaksara, 2 paterika i 5 fasoslova pored 2 ukraSena evandelja, jednog sveéenitkog molitvenika, jednog parimejnika, kompleta od 12 mineja, sv. Jefrema Sirina, Zitija sv. Pan- kratija Tauromenijskog i jednog nomokanona)."” Potpuno je otevidno da je ta prepisivatka djelatnost u Ruskom manastiru morala zapoéeti prepisivanjem predloZaka koji su se mogli dobiti iz tamonjeg Bugarskog manastira, i to bi vodilo naravnoj pretpostavei da su se ovi odnosi morali odriavati i u iduéem razdoblju. Treba medutim imati u vidu da se vjerojatno i na Atosu u XT i osobito u XII vijeku provodila helenizacija, posebno Sto se tite Bugarskog manastira. Ruski se manastir odr2ao zahvaljujuéi potpori ruskih knezova, ali, kao Sto se vidi iz njegova arhiva, i on u drugoj polovici XII vijeka nije uzivao poseban ugled i nije u tom razdoblju dobivao nikakvih poklona ni od vizantijskih careva ni od svetogor- skih crkvenih vlasti. Sto se pak tie bugarskog manastira Zografa, karakteristitno je da on uopée nema nijednog akta u kojem se ozna- euje kao »manastir Bugara« do cara Asena II. Taj je nakon svoje pobjede nad carem Teodorom Epirskim 1230. g. zavladao Svetom |. Stoilov, Svoden hrisovul za istoriata na Zografskija monastyri. (Sbornik v Gest na Vasil N. Zlatarski. Sofija 1925, str. 447457); A. Soloviev iV. Mosin, Gréke povelje srpskih viadara, Beograd 1936, str. 362—375. sot V, Mosin, Russkie na Afone i russko-vizantijskie otnoSenija v XI—XII wy. (Byzantinoslavica, IX, 1947, str. 55—85 i XI, 1950, str. 3260); Akty Rus- skogo na Svjatom Afone monastyrja sv. velikomudenika i celitelja Pantelei- mona. Kiev 1873, str. 50—67. 62Gorom i tom prilikom izdao Zografu povelju na slavenskom jeziki.!% Modda je tek tada Zograf ponovo dobio svoj bugarski karakter. Sva- kako, treba naglasiti da ni u Zografu, pa i uopée na Atosu, slavenska pismenost nije ostavila neku kontinuiranu cjelinu od X stoljeéa, veé samo pojedine spomenike ili fragmente iz doba prije XIII stolje¢a. Ako je, dakle, u toku XI—XII v. na Atosu postojala bugarsko-ruska suradnja na polju pismenosti, ona je vjerojatno bila vrlo skromna i imala je @isto lokalni karakter. Jo& je problematitnija moguénost da su se rusko-bugarske veze mogle u toku XI i XII v. razvijati u Carigradu. Tamo je zaista postojala ruska kolonija, po kojoj je tak posebna »Ruska ulica« dobila ime, te je potpuno sigurno da su tamo mogli nastati i pojedini prijevodi grékih djela na ruski jezik. Isto tako poznata je éinjenica da je Vasi- lije II poslije pokorenja Samuilove drzave doveo mnoge bugarske i makedonske aristokratske obitelji u Carigrad, i da je davao Buga- rima razlidite dréavne sluzbe i dvorske titule. Nije iskljuteno da se u nekoj od tih bugarskih obitelji mogao vrSiti i poneki rad na knji- Zevnom ili prepisivaékom polju, ali je vrlo tesko nagadati, je li to moglo imati neki Siri znataj, pogotovu za pitanje rusko-bugarskih knjizevnih veza. Dokumentiranih podataka 0 tome nemamo te su se eventualni sluéajevi ovakve suradnje morali smatrati kao pojedi- nagne pojave, vjerojatno bez Sireg znavenja. Konagno, mora se voditi raguna i 0 moguénosti kulturnih veza izmedu juénog Slavenstva i Rusije u XI i XII vijeku i na zapadnom terenu — preko Ugarske, koja je u to doba podrzavala ¢irilometod- sku knjigevnu tradiciju, a bila je u vrlo Zivim odnosima s Rusima, naroéito u XII vijeku. Jos je vise Ugarska tada bila povezana s Hrva- tima i Srbima, te bi se opravdano moglo postaviti pitanje o eventual- nim hrvatsko-srpskim knjiZevnim vezama s Istotnim Slavenima. lako se u juinoslavenskoj slavistici, napose na podruéju glagoljske pismenosti, skretala pa%nja na pojedine momente koji bi se mogli tumatiti Zinjenicom kulturnih veza s Rusijom, ipak se to pitanje nije opéenito raspravijalo, te u slavistici vlada shvaéanje, koje je izrazio N. K. Gudzij u svojem predavanju: da se ne moze govoriti 0 knjizevnim vezama Kijevske Rusije sa Srbima i Hrvatima, jer je »erkveno- slavenska pismenost u Srbiji i Hrvatskoj nikla znatno kasnije nego u 108 M. Laskaris, Vatopedskata gramota na car Ivan Asenja IL. (B'lgarski starini, inj. XT, Sofija 1930); prvi gréki akt u kojem se Zograt zove: »manstir Bugarae je prostagma Ni¢ifora Humna iz 1286. g. — Actes de Zographou pub- liés par W. Regel, E. Kurtz et B. Korablev (Vizantijskij Vremennik, XIII, 1907, str. 27—29). 63Bugarskoj, i to pod njezinim utjecajem, i kasnije nego u Rusijix. (str. 4). Mislim da obje ove opaske zasluzZuju ozbiljne prigovore. U svakom sluéaju to ne stoji u pogledu pitanja o pojavi knjizevnosti kod Hrvata. Ovi sigurno nisu primili svoju pismenost iz Bugarske, nego neposredno sa Zapada, od moravsko-panonske slavenske erkve, a isto tako odanle je crkvena pismenost veé od najstarijeg doba mogla dolaziti iu sjeverne krajeve srpskog podruéja, kako je to veé davno istakao St. Novakovié.™ Pogotovu nema razloga za pretpostavku da je slavenska pismenost u Srbiju trebala doéi kasnije nego u Rusiju. Porfirogenet govori o definitivnom pokrétenju Srba jo8 u drugoj polovini IX vijeka, a neposredne veze srpskih knezova s Buga- rima, kako polititke tako i dinastiéke (brakovi), upuéuju na zakljuak i o kulturnoj povezanosti ovih susjednih plemena. Marijinsko glagoljsko evandelje XI vijeka, prema Jagiéu, potjete sa srpskog podrudja (zamjena velikog jusa sa u i jery sa i); Mihanoviéev i Grskovicev odlomak Apostola su takoder spomenici koji svjedoée 0 davnoj slavenskoj liturgijskoj tradiciji na granici hrvatsko-srpskog jezitnog podrudja Medutim, kao Sto je vet davno pokazao St. Stojanovié u svojoj ocjeni knjige Pavla Popoviéa »Fregled srpske knjizevnosti« 1909, ne samo liturgijska pismenost, veé i srpska knjiZevnost mnogo je starija od Nemanjinog doba.'" Predlozak Dukljaninova ljetopisa, koji je ovaj pisac morao po Zelji sugradana »ex sclavonica litera vertere in latiname, svakako je postojao prije Nemanje, vjerojatno veé u sredini XII vijeka.!!! Medu izvorima koje pisac navodi dolazi Zivot sv. Jo- vana-Vladimira Dukljanskog, citiran u velikom izvodu. Nema dvojbe da je ovaj morao nastati uskoro poslije smrti svetoga kneza, jo’ u prvoj polovini, a mozda i u prvoj éetvrtini XI vijeka, te je posluzio kasnijim grékim preradama. Kao svoj drugi znaéajan izvor Duklja- nin spominje zakonsko djelo »Metodius«, za koje se s pravom misli da je moglo predstavljati Metodijev Nomokanon. U tekstu se vise puta spominju ugovori izmedu raznih srpskih oblasnih knezova te se ne moze summjati da se tu radi o pismenim dokumentima, slignim ugovorima Nemanjinima i Miroslavljevima s Dubrovnikom, na kojima se nalaze potpisi ovih vladara pisani tadaSnjim »poslovnim pismom«, w St, Novakovié, Prvi osnovi slovenske knjiZevnosti medu_balkanskim Slovenima. Legenda o Viadimiru i Kosari, U Beogradu 1893, str, 5—11. 0 Ljetopis Matice srpske, god. 86, knj. 268, N. Sad 1910, str. 55—66, i Vidi: V. Mogin, Ljetopis popa Dukljanina, ~Izd. Matica Hrvatska, Zagreb 1950, str. 1833, 64Poseban interes izazivaju pojedini dijelovi Dukljaninova spisa, u kojima se donose rodoslovi pojedinih dinastija (napose Trebinjske), koji upuéuju na pretpostavku 0 postojanju takvih lokalnih ljetopisa- -rodoslova. Ne zaustavljaju¢i se na pitanju Trebinjske kronike, koju je u sastavu Dukljaninovu nastojao pokazati Medini,"!? moramo narodito naglasiti tinjenicu o postojanju srpske kronike-rodoslova koja je posluzila Porfirogenetu za poglavlje o Srbima, kako je to pokazao G. Ostrogorski.'"" Postojanje takvog srpskog spisa u sredini X vijeka predstavlja posebnu vaznost za historiju slavenskih knjizevnosti uopée. Ono svjedoti o siroj pojavi takve vrste historijske knjizevnosti u najstarijem razdoblju staroslavenske pismenosti, pojavi koja daje mnogo vetu vazZnost podacima 0 moguéem postojanju prvobitnog Mo- ravskog ljetopisa i o prvobitnim bugarskim ljetopisima, a prema tome baca novu svjetlost i na pitanje o specifitnosti ruske analistike koja se pojavljuje jo3 u prvoj polovici XII vijeka. Naposljetku, treba napomenuti i poznatu dinjenicu kaligrafske i iluminatorske vjeStine Miroslavljeva evandelja, koja svjedoti da je u zetsko-humskim krajevima u drugoj polovini XII vijeka postojala visoko razvijena skriptorska Skola s izradenim sistemom pravopisa, posebnim tipom grafije i posebnim stilom ornamentike, formi- ranim pod neposrednim utjecajem romanske umjetnosti koja je evala u Juénoj Italiji i u susjednim oblastima Hrvatske Dalmacije. Govorili smo 0 kulturnoj povezanosti titavog ovog teritorija kako s preslavsko- -ohridskom tradicijom na jugoistoku, tako sa staroslavenskoglagolj- skom tradicijom na sjeverozapadu. U XI i XII vijeku, uza sve jatu podvojenost izmedu zapadne i istotne kulturne orijentacije, slavenska je pismenost joS u znatnom stepenu morala éuvati vezu s prvo- bitnom ¢irilometodskom tradicijom, predstavljajuéi lokalne grane zajednitke opéeslavenske knjizevnosti. U tim kulturnohistorijskim prilikama ne bi bilo nemoguée da se pronadu i tragovi knjizevnih veza izmedu srpsko-hrvatskog' (a mozda i makedonskog) Zivlja s Istotnim Slavenima u XI—XII v. Ako su postojale veze, diplomatske, a mozda i crkvene (kako misli Priselkov), izmedu sv. Vladimira i Ohrida u prvim godinama poslije pokrstenja Rusije, sasvim je vjerojatno da je Samuil mogao traditi novi zapadni put preko Ugarske za nastavak tih veza, kada je Vasilije II 1001. g. potisnuo Samuila sa sjeveroistoénog podruéja Balkana. Vrlo je vje- 2 M, Medini, Dubrovatke starine, Dubrovnik 1933, str. 29—64 i »Kako je postao ljetopis popa Dukljaninax (Rad, knj. 273, 1942, str. 113—156). 413 G. Ostrogorskt, Porfirogenitova hronika srpskih vladara i njeni hro= nologki podaci. (Istorijski ¢asopis SAN, God. I, sv. 1—2. Beograd 1948, str. 3—8). 5 Slovo 65rojatno da su postojale i rusko-srpske politi¢ke veze u prednemanjié- ko doba, kada se Srbija u borbi s Vizantijom oslanjala na susjednu Ugarsku. Bas iz tog doba postoji podatak o dinastickim vezama Rju- rikoviéa sa Srbijom. God. 1150. kéi Srbina‘Bele, koji je bio tada ban Ugarske, udala se za kneza Vladimira Dorogobuiskoga (sina velikog kneza Mstislava 1). Taj je brak sklopljen u okviru rusko-madzarskih polititkih veza, ali su te veze dovodile Rusiju i u polititke odnose s Juznim Slavenima. Da li je to imalo veze i s odnosima na polju kulture, napose na polju knjizevnosti? Na prijelazu iz XII u XIII stoljeée treba da uogimo jednu vanredno znaéajnu kulturnohistorijsku &injenicu koja se obiéno u do- voljnoj mjeri ne uzima u obzir. To je — na Balkanu — potpuni nestanak slavenskih rukopisa do kraja XII vijeka. Ovo narotito pada u oti ako se to usporedi sa brojem satuvanih spomenika ruske pismenosti iz istog razdoblja. Za Rusiju Sreznevski iz XI vijeka navodi vise od 20 rukopisa (osim fragmenata), od toga 7 datiranih. Iz XII vijeka on je nagao vise od 40 spomenika (osim fragmenata), a Volkov ih u svojoj vrlo znavajnoj statistic navodi 86!" Na slavenskom Balkanu iz XI i XII v. nema nijednog. Sve Sto je od tog doba ostalo, saéuvalo se na dalekoj slavenskoj periferiji: na Atosu, u Jerusolimu, na Sinaju, u Ru Assemanovo glagoljsko evandelje iz Makedonije (sada u Vati- kanu) nadeno je u Jerusolimu. Zografsko glagoljsko evandelje (sada u Lenjingradu) poklonili su kaluderi svetogorskog manastira Zografa 1860. g. caru Aleksan- dru I. Marijinsko glagoljsko evandelje (sada u Moskvi) nagao je Grigo- rovié na Svetoj Gori u »Marijinu skitu« — sigurno nekadagnjoj ruskoj obitelji Ksilurgu, koja se jo8 u potetku XIV v. zvala »manastir Marije«. Sinajski glagoljski psaltir i Sinajski euhologij — oba makedonska teksta iz XI vijeka, nadeni su na Sinaju. Klodev glagoljski zbornik, koji se smatra za hrvatski prijepis starijeg makedonskog predloka (sada u Tridentu i u Innsbrucku) — jedini glagoljski staroslavenski rukopis koji se spasao u utodistu glagoljske pismenosti na Krku, na krajnjoj zapadnoj periferiji Bal- kanskog poluotoka. 1 N. V. Volkov, Statistiveskie svedenija o sohranivéihsja drevnerusskih ‘snigah XI—XIV vekov i th ukazatelj. (Pamjatniki drevnerusskoj pis’mennosti, t CXXII, S.—Peterburg, 1897, str. 24).Suprasaljski éirilski rukopis (sada u Ljubljani i u Lenjingradu), kao Sto je spomenuto, naden je u Rusiji: mozda je prenesen sa Atosa, a mo%da je doSao u Rusiju jo8 u doba radanja ruske pismenosti za prvih godina XT stoljeéa. Cirilsko izborno evandelje, tzv. Savina knjiga, isto tako naslo se u Rusiji, gdje je bilo vjerojatno veé u XIV vijeku: Séepkin je u dodatim dijelovima iz toga doba nagao rusizme (po svoj prilici Pskov- skog kraja). Dobromirovo evandelje s potetka XII vijeka, slitno Klotevu zborniku, nailo je spas na sjeveroistonoj perife polja sa Dunava prenio ga je pop Petar u XVI vijeku na Sinaj. Jedino Sto je pronadeno na samom bugarsko-makedonskom te+ renu — to je okrnjeni glagoljski listié koji je Grigorovié prona’ao na Ohridu i jedan rukopis s opranim glagoljskim tekstom, preko kojeg je u XIII vijeku ispisan tekst ¢irilskog evandelja, u selu Bojani blizu Sofije. Obiéno se ovaj nestanak staroslavenskih spomenika na Balkanu objagnjava kao posljedica ratnih neprilika, turskog jarma i fanariot- skog Sovinizma, za koji drastiéne primjere navode mnogi svjedoci éak iz nedavne proslosti (iz XIX vijeka). Medutim bilo je takvih neprilika i u Rusiji — medusobni ratovi udjelnih knezova, najezde nomadskih pljatkaga, tatarski jaram, poslije i zvaniéne mjere za uni8tavanje starih raskolniékih knjiga — ali je ipak ostalo dosta toga. Pri tome, povevsi od spomenutog broja oko 20 rukopisa iz XT stoljeéa, broj rukopisa prirodno raste u svakom iduéem stoljecu: prema statistici N. V. Volkova iz 1897, g. iz XII v, imamo 86, iz XIII v. — 142, iz XIV — 441 rukopis. Na Balkanu, naprotiv, u XI i XII vijeku imamo potpunu prazninu, §to se nalazi u suprotnosti s Gudzijevom tvrdnjom (str. 66), da se u tom pogledu »sudbina nasljeda ruske knjizevnosti kijevskog razdoblja i drugih najstarijih slavenskih knjizevnosti historijski nekako se izjednaéujec. Sto se tite Balkana, navedena je @injenica tim @udnija Sto se u bibliotekama starih bugarskib, makedonskih i srpskih manastira guva (ili se Cuvalo, dok nije predlo u na- uéne kolekcije i svjetske biblioteke) vrlo mnogo starih rukopisa medu kojima nisu malobrojni rukopisi XIII stoljeéa, ali prije kraja XII vijeka — nijednog! Potpuno je otito da je bas u tom razdoblju, pred kraj XII vijeka, tu, na tom podrudju, moralo biti poduzeto sistemat- sko uniStavanje slavenske knjiZevnosti, kako glagoljske tako i éirilske. Karakteristiénu ilustraciju za tu Ginjenicu moze da pruzi zbirka ostataka starih rukopisnih kolekcija u Ohridu, najstarijem centru juznoslavenske knjizevnosti. Tu je satuvano 89 grékih rukopisa, ° 67medu kojima ima spomenika iz vrlo velike davnine poéev od X i XI vijeka. Sto se pak slavenskih tie — sad ih je ostalo samo pet. Paleografski pregled pergamenskih rukopisa i pregled vodenih zna- kova kod rukopisa pisanih na papiru pokazali su da saéuvani slavenski rukopisi spadaju u vrlo kratak vremenski razmak (oko 25 godina) u treéoj tetvrti XIV vijeka. Tada se Ohrid nalazio u rukama cara Duana i tada je bilo uvedeno slavensko bogosluzje. Poslije prestanka srpske vlasti, nakon Maritke bitke 1371. g., gréko se sveenstvo ovdje vratilo grékoj sluzbi, ali slavenski su rukopisi ostali kao spomenik srpske vlasti u spomenutom razdoblju. Medutim, od prethodnog razdoblja, napose iz slavnog doba sv. Klimenta i Nauma na kraju IX i u potetku X stoljeéa, kao i iz doba cara Samuila s kraja X i po- éetka XI vijeka, nije ostalo nijedne slavenske uspomene osim nekoliko imena izgrebenih na mramornim stupiéima u manastiru sv. Na- uma. Ovaj primjer potpunog nestanka slavenskih rukopisa baS u glavnom centru makedonske pismenosti Xi—XI v. najjasnije govori 0 zajedniékom uzroku potpunog nestanka spomenika bugarske i makedonske pismenosti na Balkanu do kraja XII vijeka, Ona je u toku XII vijeka morala biti sistematski iskorijenjena. Neéemo ponavljati podatke o mjerama pomotu kojih je Vizan- tija provodila »romeizacijuc, t. j. pogréivanje bugarskog i makedonskog stanovnistva u cilju potpunog ekonomskog i kulturnog poroblja~ vanja. Rezultate toga odlitno je prikazao Zlatarski u odjeljku koji prethodi ustanku braée Petra i Asena.!! U ogima samih Vizantinaca Bugarska je kao nacionalni pojam u ono doba prestala da postoji. U sklopu te romeizatorske politike posebnu je paznju privladilo pitanje suzbijanja bogumilstva, koje je tada na Balkanu postalo najjaéi izraz slavenskog revolta protiv grékog druStvenog, ekonomskog i kulturnog jarma. Mislim da je ovaj momenat odigrao znatnu ulogu u tome da je na juznoslavenskom terenu nestalo staroslavenskih rukopisa. Nemnogobrojna, ali vrlo zatajna po sadréaju, vjerodostojna historijska svjedoganstva iz XI i XII v. dokazuju da je od Kosme Prezvitera u sredini X vijeka do bugarskog Sinodika 1211. g. bogo- milstvo na slavenskom Balkanu bilo ne samo u Zivotu nego i u stal- nom Sirenju po prostoru i u organizacionom razvitku. Raznim obli- cima svojega uéenja — religiozno-filozofskim naziranjem, dogmati- kom, odnosom prema formalizmu zvanigne crkve i prema narodnim vjerovanjima, pogledima na dréavni i drudtveni sistem, etigkim na- Gelima itd. ono je osvajalo duhove u najrazlitnijim slojevima drustva, 48 V. Zlatarski, Istorija, II, str, 399—409; vidi takode F. Uspenskij, Obra- zovanie vtorogo bolgarskogo carstva, Odessa 1879 str. 87 i d. 68prodiralo u manastire, u gradove, u krugove vise erkvene hijerarhije ina carski dvor.!"" © razmjerima i znaéenju toga pokreta svjedote opsirna dogmatska djela Jeftimija Zigabena iz potetka XI vijeka i monaha Jeftimija iz Perivlepte iz doba prije 1150. godine; zestoke mjere borbe s krivovjercima wu doba cara Aleksija Komnena, s ma- sovnim zatvaranjem u tamnicu, muéenjima i lomatama; niz crkvenih sabora za suzbijanje hereze iz doba istoga cara i poslije njega, napose 1140, 1143. i 1156—1157. g.; Zitije sv. Iariona Moglenskog s podacima 0 suzbijanju bogomilstva u doba cara Manojla; niz zapadnih izvora o vezama zapadnih dualista s balkanskim hereticima.'” Medu ovim svjedotanstvima narotito je va%na izjava bogomilskog »pape« Nikite, koji je iz Carigrada doSao na katarski sabor u St-Félix de Caraman kod Tuluze 1167. g., da je na Balkanskom, poluotoku orga- nizirano pet bogomilskih »crkavac: ecclesia Romana, Dragometia (= Dragovitia), Meliniqua (Melnivka), Bulgaria i Dalmatia — prvih éetiri na bugarskom i makedonskom podruéju istotnog i srednjeg Balkana. U isto doba idu podaci Zitija sv. Ilariona Moglenskog 0 Siro- kim ovlastenjima koja je ovom episkopu dao car Manojlo za likvi- daciju hereze, nakon Sto ga je samoga svetac odvratio od simpatija prema bogumilstvu: »napisa Ze k njemu rukopisanije povelevajusteje vsu bogomilskuju eres do konca ot stada oéistiti«. Kao sankciju prema onima koji ne¢e da se pokore Manojlo preporutuje »dalete negde otganjati ot pravoslavnih stada«, ali mladi suvremenik tih dogadaja, kanonista Valsamon, svjedoéi da se iskorjenjivanje heretika sluzilo i mnogo oitrijim mjerama, napose spaljivanjem heretika po odlu- kama erkvenih sudova. U isto razdoblje, u godine najveceg ugleda cara Manojla, izmedu 1172. i 1180. g., pada i poznato svjedotanstvo Stefana Prvovjentanoga o Nemanjinu gonjenju bogumila u Srbiji: s erkveno-driavnim saborom, oruzanom borbom s hereticima, sudom, 48 D, Angelov, Bogomiljstvo v Bolgarii, Moskva 1954, str. 120—192, naro- Gito istiéu slozenu prirodu bogomilskog uéenja, koja je pogodovala njegovu prodiranju u najrazlititije drustvene slojeve. 17 Poslije temeljne rasprave Fr. Raékog, Bogomili i patareni, (Rad JAZU 7, 8 i 10, i posebno, 1870; drugo izdanje, Beograd 1931) i talasa negativne Kritike uw razmaku izmedu prvog i drugog svjetskog rata, svi su izvori za pitanje bogomilstva na Balkanu bili u novije doba ponovo iscrpno analizirani. Glavni su radovi: A. Solovjev, Vjersko ugenje bosanske erkve, Zagreb 1949. iu francuskom prijevodu u Bulletin de I’Acad. R. de Belgique, Classe des Lettres, 1948, pp, 481—534; isti, Fundajajiti, patreni i kudugeri. (Zbornik Vizantoloskog instituta SAN, I, 1952, str. 121147); isti, Svedoganstva pravoslavnih izvora © bogomilstvu na Balkanu (Godisnjak Istoriskog druStva Bosne i Hercegovine, V, 1953, str. 1103); Dragutin Kniewald, Vierodostojnost latinskih izvora o bosanskim kestjanima, (Rad JAZU 270, '1949, str. 5—166). Ostalu literaturu vidi u »Istoriju naroda Jugoslavijes, 1, 1953, str. 207299 i 573575 i u Enciklo- pediji Jugoslavije, t. 1, 1955, str, 640—645. 69spaljivanjem krivaca na lomati i drugim kaznama, konfiskacijom imanja i progonstvom, éupanjem jezika »uéitelju i naéelniku« i spaljivanjem neéastivih knjiga.!* Spaljivanje knjiga sumnjivih zbog krivovjerstva — osnovna metoda inkvizicije — praktikovalo se i u Vizantiji. Tako je to posebno naglaSeno u aktima carigradskog sabora 1140. g. koji je kao bogumila osudio propovjednika Konstantina Hrizomala. Nema sumnje da su grékom svecenstvu toga doba morali biti sumnjivi uopée svi slavenski rukopisi liturgijskog sadrzaja, i da je taj momenat morao igrati ulogu vaznog argumenta u tadaSnjoj vizantijskoj politici pogréivanja Juiih Slavena. Gréke sumnje Sto se tite kanonske ispravnosti prevedenih erkvenih tekstova nisu bile neosnovane. Ono gréko svecen- stvo koje je u Ohridu moralo da nauéi slavenski i moglo da se, barem u XI vijeku, sluzi slavenskim knjigama za bogosluzenje, moglo je u tim slavenskim tekstovima na¢i vrlo mnogo nejasnih i sumnjivih mijesta, posebno zbog velikih potesko¢a kod prevodenja grékoga teksta uz ropsko Cuvanje redoslijeda rijeti. Evandeoski tekst Tvedua éoti 6 Beds u slavenskom prijevodu s istim redoslijedom rijeéi »Duh jest’ Bog« dobiva smisao logitke konverzije. Kod pjevanja hirmosa »V pesti avraamstei otroci persidstei . . .« i sada se rijetko tko domislja da se »persidstei« odnosi na peé, a da je subjekt »avraamsti otroci<, itd. Veliku sumnju morala je da pobuduje dvojnost epiteta »jedino- bedic i »inogedi« za osobu Sina Bozjeg, koja je razlika, kao sto je upozorio Solovjev, mogla da ima i poseban znataj u bogumilskoj dogmatici. Istoga znaéenja mogla je da bude razlika u izrazima »hljeb nasu8tni« i »hljeb inosustnic u tekstu »Oéenasa<, koja je molitva imala naroéitu va%nost kod bogumila. Ako su se takve razlike pojav- ljivale i w grékim tekstovima, to nije moglo da sluZi za opravdanje kanonske ispravnosti teksta, jer je u to doba bogumilstvo bilo jako raSireno i u Vizantiji, pa su i ondje pojedini elementi mogli da pro- diru u kanonske tekstove iz nekanonskih izvora. Takva mnogobrojna sumnjiva mjesta, koja su se pojavijivala i u tekstovima Svetog pisma i u bogosluzZbenim tekstovima, — bilo zbog nejasnoée prijevoda, bilo zbog nesvijesnih greSaka prepisivata ili namjernog mijenjanja smisla, — davala su grékoj hijerarhiji puni esnov za sumnjitenje svih slavenskih tekstova u smislu kanonske neispravnosti, a prema tome i u smislu opasnosti za Gistoéu vjere. Jedini radikalni lijek protiv toga bilo je generalno uni8tenje sve 44 Iserpnu analizu podataka Iarionova Zitija i svjedotanstva Prvovjen- €anog vidi u spomenutom radu Solovjeva, Svedotanstva pravoslavnih izvora ‘© bogomilstvu na Balkanu, str. 12—24. 70slavenske pismenosti na Balkanu. Gréki jezik je bio uveden za bogosluzenje na bugarskom i makedonskom terenu veé od arhiepiskopa Teofilakta u poéetku XII vijeka. U vezi s time zapoteto je i prevo- denje slavenske hagiografske knjiZevnosti na gréki: Zitije sv. Kli- menta preveo je sam Teofilakt; u 70-tim godinama XII v. na osnovi prvobitnog Zitija sv. Ivana Rilskoga sastavljeno je gréko; vjerojatno je tada nastao i gréki predlozak grékog Zitija sv. Ivana — Vladimira Zetskog, koje je pozato po Stampanom izdanju iz 1690. g. Kako se u Carigradu u drugoj polovini XII vijeka smatralo da je slavensko pitanje na bugarsko-makedonskom terenu potpuno likvidirano, a osvojenje Bosne, Dalmacije i Hrvatske do Save 1167. g. davalo je nadu da ée éitav Balkanski poluotok postati integralna »romejska« zemlja, mozemo misliti da je spomenuta Manojlova zapovijed Tla- rionu © definitivnoj likvidaciji hereze sadrZavala lokalnu primjenu opée drzavne mjere koja se provodila na titavom Balkanu, i da su na lomagama koje spominje Valsamon, pored heretika gorjele i sve sumnjive knjige. Samo se time moze objasniti da je tada nestala sva slavenska knjiga na éitavom prostoru slavenskog Balkana, ukljutivsi ovamo Duklju, Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju, i da su se ostaci gla~ goljske pismenosti satuvali samo na Krku, krajnjem sjeverozapad- nom otoku koji je u doba Manojlovih osvajanja ostao pod vrhovnom vlaSéu Venecije. VI Ruski utjecaj kod juznih Slavena pri kraju XI iu pot. XII v. Romeizatorski planovi, isto kao i Manojlov san o politi¢koj restauraciji Justinijanova imperija, nestali su zajedno s njegovom smréu. Veé 1183. g, Nemanja u savezu $ Ugarskom pusto’i vizantijske zemlje oko Niga, Timoka i Sofije. U isto vrijeme potinje vrijenje kod Bugara, koje se 1185. g. razvija u rat za oslobodenje pod vod- stvom braée Fedora (Petra) i Asena, uz potporu Rusa iz Prekodu- navlja, God. 1187. se po ugovoru s carem Isakom na oslobodenom teritoriju Podunavske Bugarske, Dobrudie, Zagorja i sjeverne Trakije obnavlja drugo Bugarsko carstvo s prijestolnicom najprije u Preslavu, zatim u Trnovu. Prolaz treée krizarske vojske 1188—1189. g. pomaze Bugarima i Srbima da ojataju svoju polititku nezavisnost. Nemanja progiruje svoju oblast na zapad u Zetu iu sjeverne krajeve Makedo- nije. Zaustavijen od cara Isaka 1190. g. porazom na Moravi, uspije ada se izmiri s Vizantijom uz priznanje politi¢ke samostalnosti. Uskoro nakon toga pad Carigrada (1204. g.) i stvaranje Latinskog carstva omoguéuju i Srbima i Bugarima da se posvete sredivanju unutarnjih prilika — legalizaciji novih drzavnopravnih, drustvenih i crkvenih odnosa u ovim novim. slavenskim dréavama. To su bila pitanja odnosa vrhovne vlasti i udjelnih knezevina na teritorijima s razligitim narodima i razligitim drzavnopravnim tra- dicijama, uredenje vladarskog dvora i dréavne kancelarije, organi- zacija vojske, sredivanje feudalne hijerarhije u odnosima velike i male viastele i vlastelitiéa i njihov odnos prema lokalnim vlastima, odredivanje seniorijalnih prava i dunosti s obzirom na potéinjene mase radnog stanovniStva, fiksiranje pravnih norma koje su nasta- jale simbiozom lokalnih i vanjskih pravnih obiéaja i ustanova, koje su ulazile u Zivot novih drzava putem tradicije i recepeije. U sklopu ovih golemih organizacionih problema koji su se sruéili na prve vla- dare Nemanjiéke Srbije i Asenove Bugarske jedno je od najpredih i najkompliciranijih pitanja bilo uspostavljanje slavenske erkve i utvrdivanje njezine crkveno-pravne samostalnosti, koja je prema tadainjim shvaéanjima davala autoritet legalnosti dréavnim orga- nizmima. Doba vizantijske vlasti ostavilo je na tom polju te3ko nasljede: prazninu na mjestu protjeranog grékog sveéenstva, koje je otudilo slavenske mase od zvaniéne erkve i pogodovalo Sirenju bogumilstva; nekoliko manastira, osamljenih u anticrkvenoj i dvovjerskoj sredi bogumilstvo ustalasano Manojlovim progonstvima; pored toga asp’ racije Rima na duhovnu vlast nad balkanskim Slavenstvom, koje su imale jakog temelja u organiziranoj katolitkoj crkvi u romaniziranim oblastima na Jadranu i u novom Latinskom imperiju u Carigradu. U okviru ovih unutarnjih i vanjskih te&koéa trebala je da se obnovi samostalna bugarska patrijarSija i da se osnuje autokefalna srpska crkva. TeSke politiéke prilike u kojima je Zivio gréki narod u raspar- éanim dijelovima Vizantijskog carstva poslije 1204. g. olakSale su Srbima i Bugarima na dobiju priznanje svoje crkevene samostalnosti od Carigradske (tada Nikejske) patrijarSije, ali za organizaciju slavenske erkve i uspostavljanje slavenske pravoslavne erkvene knji- Zevnosti, uniStene u doba romeizacije i antibogumilske inkvizicije u XII vijeku, pomoé se mogla u to doba dobiti samo iz Rusije. U vezi s ovim politi¢kim i erkvenim prilikama pri kraju XII i wu pogetku XIII vijeka dobivaju svoje logitko objasnjenje éinjenice ruskog utjecaja na juznoslavenske knjizevnosti, na koje je upozorio M. Speran- ski u odliénoj i po svojim perspektivama dalekoseZnoj raspravi o 12uzajamnim odnosima ruske knjiZevnosti i juznoslavenskih knji- Zevnosti (1921. g.).!!9 Na povetku svoje univerzitetske karijere, u nastupnom predavanju o periodizaciji ruske literature i o utjecaju ruske knjizevnosti na juznoslavensku (1895.)!? M, N. Speranski je, kome je ova tema postala programatska za titav Zivot, ponovio tadainje obiéno misljenje © posvemagnjem bugarskom utjecaju u prvim vijekovima ruske knji- Zevnosti. Zapazio je doduge da u XII v. bugarski utjecaj opada i da zapotinje samostalni »iako neznatni« razvitak domate ruske knjizevnosti, Medutim, Sto se pitanja rusko-srpskih knjizevnih veza u najstarije doba tiée, izrazio je mi8ljenje da »s obzirom na jadi utjecaj Bugarske na Srbiju ina Rusiju, kao i s obzirom na slabost ruske literature u poredenju s bugarskom, a prema tome do izvjesne mjere i sa srpskom, 0 ma kakvom utjecaju ruske knjizevnosti na srpsku ne mote biti govoras. (str. 215). Kasniji duboki sistematski rad na proutavanju kako ruske knji- Zevnosti tako i juznoslavenske knjiZevnosti prisilio je Speranskoga da promijeni gornji sud. U jednu ruku, ruska se knjizevnost starijega doba u svjetlosti novijih ispitivanja pokazala vrlo bogata i po broju pisaca i po sadrzaju, i vanredno visoka po umjetnitkoj vrijednosti. U drugu ruku, zbirke juznoslavenskih rukopisa u Svetoj Gori i po osta- lom svijetu otkrile su velik niz starih ruskih knjizZevnih djela ofuva- nih u starim bugarskim i srpskim prijepisima, a historijsko-kompa- rativna knjiZevna analiza otkrila je u raznim juinoslavenskim starim sastavima kori8tenje ruskih djela, kao na pr. éuvenog Ilarionovog »Slova o zakonu i blagodatic u Domentijanovu biografskom radu. U spomenutom radu iz 1921. g. 0 uzajamnim rusko-juznoslavenskim knjiZevnim odnosima Speranski je naveo 10 originalnih ruskih djela poznatih u juznoslavenskim prijepisima, zatim 8 grékih djela koja su ula u juznoslavenske knjiZevnosti preko prijevoda nastalih u Ru- siji, te nekoliko juznoslavenskih rukopisa od kraja XII pa do XIV v. koji sadrée otite rusizme i koji su, prema tome, nastali na osnovi ruskih predlozaka. Na osnovu toga do8ao je do zakljuéka, da ruska knji%evnost u prvim stoljeéima svojega postojanja nije samo primala svoje blago 119 M,N. Speranskij, K istorii vzaimootnoienij russkoj i jugoslavjanskih literatru, (Izvestija Otd. rus. jaz. i sloy, 1921, t. XXVI, Petrograd, 1923, str. 182—190); i isto je prestampano u knjizi M. N. Speranskij, Iz istorii russkoslav- janskih literaturnyh svjazej, Moskva 1960, str. 7—54); vidi takode isti, Istoria Grevnej russkoj literatury. 3. izdanje, Moskva, str. 204—213. 18) M, N, Speranskij, Delenie istorii russkoj literatury na periody i viijanie russkoj Nteratury na jugoslavjanskuju. (Russkij Filologigeskij Vestnik, T. XXXVI, Varvava 1896, str. 193223), 73

Mosin Vladimir - O Periodizaciji

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Mosin Vladimir - O Periodizaciji

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Vous aimerez peut-être aussi