ANALOGNA ELEKTRONIKA

Prvo predavanje
Vanr. prof. dr Abdulah Akšamović, dip.ing.el.

1
 Program predmeta

1.Bipolarni tranzistori (BJT): Struktura. Osnove rada. Karakteristike i parametri.
Pojačavač na bazi bipolarnog tranzistora. Bipolarni tranzistor kao prekidač.
Namještanje radne tačke tranzistora. Radna prava. Istosmjerni režim. Naponski
djeljitelj.

2. Pojačala ac signala: Osnove rada pojačala. AC model tranzistora. Tranzistor
kao četveropol. Spoj sa ZE, ZB, ZC. Diferencijalno pojačalo.Višestepena
pojačala. Povratne sprege. Pozitivna povratna sprega. Negativna povratna sprega.
Naponska negativna povratna sprega. Strujna negativna povratna sprega.

3.Tranzistori sa efektom polja (FET): JFET princip rada. JFET karakteristike i
parametri. Radna tačka JFET-a. MOSFET. Karakteristike i parametri MOSFET-a.
Radna prava MOSFET-a. Pojačavač na bazi FET-a. FET kao prekidač. MOSFET
kao analogni prekidač. MOSFET kao digitalni prekidač.

4. Pojačala ac signala na bazi FET-a. Spoj sa ZS (zajedničkim uvodom), ZD
(zajedničkim odvodom), ZG (zajedničkim vratima).

5. Frekventne karakteristike pojačavača: Osnovni koncept. Decibeli. NF pojačala.
VF pojačala. Frekventne karakteristike višestepenih pojačala.

2
 Program predmeta

6. Operaciona pojačala: Osnove rada OP. Model i parametri OP. Negativna
povratna sprega OP. Struja polarizacije. Napon off seta. Frekventne
katakteristike OP u otvorenom i sa negativnom povratnom spregom.

7. Osnovni spojevi OP: Invertirajući spoj. Neinvertirajući spoj. Spoj sumatora.
Spoj integratora. Spoj diferencijatora. Naponsko sljedilo. Instrumentaciono
pojačalo. Logaritamsko i antilogaritamsko pojačalo.

8. Aktivni filtri: Osnove. Frekventne karakteristike filtera. NF filtri. VF filtri.
Pojasno propusni i pojasno nepropusni filtri. Mjerenje frekventne karakteristike
filtera.

9. Oscilatori: Princip. Oscilatori s povratnom spregom. Oscilatori s RC
povratnom spregom. Oscilatori s LC povratnom spregom. Relaksacioni
oscilatori. NE 555 tajmer.

10. Regulatori napona. Osnove. Linearni serijski regulator. Linearni paralelni
regulator. Integrirani regulatori napona.

11. Pojačala snage. Pojačala u klasi A. Pojačala u klasi B. Pojačala u klasi AB.

3
 Laboratorijske vježbe
1. A-f karakteristike RC pasivnih krugova.
2. Radna prava tranzistorskog pojačavača (BJT i MOSFET).
3. Jednostepeni tranzistorski pojačavač (BJT i MOSFET).
4. Dvostepeni tranzistorski pojačavač (BJT i MOSFET).
5. A-f karakteristika jednostepenog tranzistorskog pojačavača sa
povratnom spregom i bez povratne sprege (BJT i MOSFET).
6. A-f karakteristika dvostepenog pojačavača.
7. Osnovni spojevi OP 741: invertorski, neinvertorski, naponsko sljedilo.
8. Osnovni spojevi OP: sumator, diferencijator, integrator.
9. A-f karakteristike OP.
10. Oscilatori s NE 555.
11. Linearni regulator napona.
12. Pojačalo snage u klasi AB (BJT).

4
Način ocjenjivanja

Prvi parcijalni ispit do 20 bodova, min 10 bodova

Drugi parcijalni ispit do 20 bodova, min 10 bodova

Prisustvo predavanjima do 10 bodova, min 8 bodova

Zadaće do 10 bodova, min 5 bodova

Laboratorijske vježbe do 20 bodova, min 10 bodova

Usmeni završni ispit do 20 bodova, min 12 bodova
Min Max Bodovi Ocjena
I parc 10 20 95-100 10
II parc 10 20 85-94 9
Prisustvo 8 10 75-84 8
Zadaće 5 10 65-74 7
Laboratorije 10 20 55-64 6
Usmeni 12 20 <55 PUK
Σ 55 100
5
Literatura

Petar Biljanović, ‘Elektronički sklopovi’, Školska knjiga
Zagreb, 1997.

Dragoljub Milatović, ‘Elektronski sklopovi’, Svjetlost
Sarajevo, 1986.

Abdulah Akšamović, Mujo Hebibović, ‘Elektronika s
aspektom primjene u regulaciji’, ETF Sarajevo, 2010.

Thomas L. Floyd, ‘Electronic Devices’, Prentice Hall,
2012.

Robert Boylestad, Louis Nashelsky, ‘Electronic Devices
and Circuit Theory’, Prentice Hall, New Jersey 2010.

6
 Oblast interesovanja elektronike
Elektronika je naučna i tehnička disciplina iz oblasti elektrotehnike
koja se bavi proučavanjem komponenti i sistema čiji se rad zasniva
na kontroli kretanja elektrona i drugih nosilaca električnog naboja u
poluprovodnicima, gasovima i vakuumu.

Moderna elektronika je prvenstveno elektronika poluprovodnika, i

tehnološki je temelj gotovo svih danas dominantnih tehničkih
disciplina:
Automatike, računarstva, telekomunikacija, mjerne tehnike i
instrumentacije, ...

Druga područja kao što su:

Vojna primjena, medicina, automobilska industrija,
bankarski i industrijski sektor, javna uprava, obrazovanje,
mediji itd., svoj dostignuti tehnološki stepen zasnivaju na
dostignutom stepenu razvoja elektronike.

7
 Nastanak i razvoj elektronike
1904. John Ambrose Fleming konstruiše elektronsku cijev sa
ispravljačkim svojstvima: diodu, koja omogućuje primjenu u
radiotelegrafiji.
‘To je dvo-elektrodni diodni ispravljač na bazi vakuumskih cijevi, koji je nazvao „oscilacijski
ventil“ (eng. oscillation valve), koju je patentirao 16. novembra iste godine. Ovaj izum je nosio i
druge nazive, poput „termionski ventil“, „kenotron“ ili „Flemingov ventil“. Ovo se često smatra
početkom elektronike, jer je ovo bila prva vakuumska cijev. Flemingova dioda je korištena u
radio prijemnicima i radarima desetljećima nakon izuma, dok nije zamijenjena naprednijom
elektronikom 50-ak godina kasnije.’
Flemingova vakuumska cijev je bila bazirana na efektu koji je Thomas
Edison otkrio u 1880-im godinama, ali u koji tada nije uložio puno
truda s ciljem daljnjeg razvoja i pronalaska korisne upotrebe za isti.
Jedan od Edisonovih izumitelja – William Joseph Hammer (1858 –
1934), dok je radio u Edisonovim laboratorijama, primijetio je
ispravljački efekat kada je dodao još jednu elektrodu zagrijanom
vlaknu sijalice.
U prijavi patenta Fleming je napisao: ‘Cilj moje inovacije je da
obezbijedi način pomoću kojeg se obični galvanometar može koristiti
za detekciju i mjerenje naizmjenične električne struje i naročito
visokofrekventnih naizmjeničnih struja, koje se često nazivaju
električnim oscilacijama. Način na koji sam ovo izveo se sastoji od
ubacivanja određenog uređaja koji dozvoljava proticanje struje samo
u jednom smjeru (i prema tome, predstavlja električni ventil) u
krugove sa naizmjeničnim strujama. ‘

8
1906. Lee De Forest konstruiše elektronsku cijev koja omogućuje
upravljenje kretanjem naboja u cijevi: triodu, što dalje razvija
radiotehniku, te omogućuje nastanak kibernetike iz koje se razvijaju
automatika i računarstvo. Lee de Foresta smatraju ocem elektronike,
i većina i danas aktuelnih elektroničkih sklopova i fenomena je bila
konstruisana još u vremenu elektronskih cijevi.

‘Lee De Forest se interesovao za radio prenos, pa je sav svoj život posvetio inovacijama koje
trebaju unaprijediti i osigurati budući razvoj radio tehnologija. Svojim otkrićem triodnog pojačala
ili audiona, omogućio je pojačanje slabijih radiofrekventnih signala. Ova osobina je bila osnova
za nastanak i korištenje amplitudne modulacije, odnosno prenos informacija AM (amplitudno
modulisani) signalima, što sa prethodnim radio prijemnicima nije bilo moguće. Pored toga, Lee
De Forest je bio i prvi koji je koristio riječ „radio“.’

9
1947. Schokley, Bardeen i Brattain konstruišu poluvodičku
komponentu sa osobinama triode: tranzistor, čije otkriće smatraju
najznačajnijim otkrićem 20-tog stoljeća. Dolazi da naglog razvoja
svih disciplina tehnološki oslonjenih na elektroniku.

Mervin Kelly, direktor Bell Laboratorije, je 1945.

oformio tim koji je bio zadužen da napravi
pojačavački uređaj na bazi čvrstih materijala, koji
bi zamijenio pojačala na bazi vakuumskih cijevi.
Na čelu ovog tima je bio William Shockley, a
pored njega u timu su bili i Walter H. Brattain i
John Bardeen. Brattain je vršio eksperimente, a
Bardeen je bio zadužen za teoretski aspekt
njihovog rada (pojašnjenja fenomena). Naučnici
su odlučili da ova, fundamentalna istraživanja,
zasnuju na poluprovodničkim elementima
(germaniju i siliciju) dijelom jer su bile dobro
razvijene tehnike njihovog pročišćavanja, a
dijelom jer su najbolje razumjeli pojave u ovim
elementima. Kao rezultat istraživanja, Bardeen i Tranzistor sa
Brattain su 15. decembra 1947. dobili uređaj kod tačkastim kontaktom:
kojeg se strujom mogla vršiti promjena Na kristal
koncentracije manjinskih nosilaca u germanijuma
poluprovodniku, čime su omogućili promjenu naparene su dvije
strujnog toka odnosno tranzistorski efekat (do tačke zlata, formirajući
tada su korišteni optički i termički procesi). Patent na taj način spojeve
za ovaj izum su dobili 3. oktobra 1950. godine. metal-poluprovodnik.
Tokom istraživanja u novembru, 1947. godine, Jedan spoj je direktno
Bardeen je patentirao koncept MOS tranzistora u polarisan i primjećeno
kojem inducirani manjinski nosioci putuju u je strujno pojačanje.
inverznom sloju ka kontaktu.

10
1959. Jack Kilby i Robert Noyce konstruišu integrirani krug, te
započinju eru mikroelektronike. Nastaje eksponencijalni razvoj
poluprovodničke tehnologije koji traje i danas.

‘U julu mjesecu, 1958. godine, Kilby je u svojoj bilježnici pojasnio i opisao kolo koje će kasnije
dobiti naziv ‘monolitna ideja’ (The Monolithic Idea). Objasnio je da elementi kruga kao što su
otpornici, kondenzatori i tranzistori, ukoliko se prave od istog materijala, mogu biti sadržani u
sklopu jednog čipa.’

‘Pojavom tranzistora koji se smatra revolucionarnim otkrićem dolazi do revolucije u elektroničkoj

industriji. Međutim, vrlo brzo se javlja problem pod imenom „tiranija brojeva“. Problem je ležao u
činjenici da je bilo potrebno ručno zalemiti na hiljade komponenti kako bi se napravio složen
elektronički uređaj. Ovaj posao je bio mukotrpan i zahtjevan, pored toga svaki spoj je
predstavljao potencijalnu tačku problema. Robert Norton Nojs (Robert Norton Noyce) inspirisan
izumom kolege, Jean Hoernia na temu proizvodnog procesa poluprovodničkih uređaja, podnosi
zahtjev za patent na integrirano kolo. Tako se inicira postupak proizvodnje IC tzv. planarni
proces koji je i danas osnovni proces koji se koristi pri proizvodnji integriranih krugova (IC). ’

11
 Definicija i područje interesovanja
analogne elektronike
Analogno – termin ‘analogno’ ima grčki korijen i znači ‘istovjetno’. U tom
kontekstu se termin ‘analogni signal’ koristio da označi signal (najčešće
električni, struja ili napon) koji po svom obliku odgovara (istovjetan je)
nekom od parametara koji određuju neki proces. Karakteristika takvog
signala je da on u svakom trenutku vremena ima vrijednost koja
odgovara vrijednosti parametra procesa.

i u(t)
E

Rzv R

t
E E⋅R
i (t ) = , u (t ) = i(t ) ⋅ R =
R + Rzv (t ) R + Rzv (t )
12
Dvije su osnovne odrednice koje karakteriziraju analogne signale:
•Imaju definiranu vrijednost u svakom trenutku vremena unutar
posmatranog intervala, odnosno kontinualni su, i
•Mogu poprimiti bilo koju vrijednost unutar nekog intervala, odnosno
za njihovo opisivanje koristimo se skupom realnih brojeva.

Alternativa analognim signalima su digitalni signali koji su diskretni i po

vremenu i po amplitudi.

Postoje još signali koji su kontinualni po vremenu, ali su diskretni po

amplitudi, te signali diskretni po vremenu a kontinualni po amplitudi.

Analogna elektronika, kao dio elektronike, se bavi analizom i sintezom

elektroničkih sklopova koji se koriste za obradu ili generisanje analognih
signala, a bez njihove konverzije u digitalni oblik. Najviše zastupljeni
sklopovi analogne elektronike su: pojačavači, oscilatori, modulatori, filtri.
Drugi sklopovi kao što su: multivibratori, uobličavači impulsa, naponski
regulatori, iako rade sa signalima koji su kontinualni u vremenu, ali
uobićajeno na izlazu daju signal koga određuje konačan broj naponskih
nivoa, odnosno diskretni su po amplitudi, ne spadaju u oblast izučavanja
analogne elektronike.

13
 Projektovanje Praktikum mikroračunarski
sistema na čipu baziranih sistema

Digitalni računari, arhitektura

i organizacija softvera Mjesto analogne
elektronike na
Napredne elektroničke ETF-u
komponente i sistemi

Digitalni računari, arhitektura Mikroelektroničke

i organizacija softvera komponente i modeliranje

Digitalni Energetska Projektovanje Praktikum

integrirani krugovi elektronika mikroprocesorskih sistema elektronike

Digitalna Projektovanje logičkih Praktikum elektrotehnike

elektronika sistema i elektronike

Analogna Električni Električna

elektronika krugovi II mjerenja

Elektronički Električni Osnove

elementi i sklopovi krugovi 1 elektrotehnike

14
 Pojačavači – uvodna razmatranja
Pojačavači su linearni elektronički sklopovi namijenjeni pojačavanju
električnih signala.
Eb

iul iizl

uul uizl P
G Pojačavač

Pojačavači vrše pojačanje napona, struje ili snage na račun energije

sopstvenog naponskog izvora (Eb), te shodno tome spadaju u grupu
aktivnih elektroničkih sklopova.

Ukoliko sklopovi za svoj rad koriste samo energiju ulaznog signala

onda govorimo o pasivnim elektroničkim sklopovima.

15
 Eb

iul iizl

uul uizl P
G Pojačavač

Količnik ulaznog napona i ulazne struje se naziva ulazna impedansa

pojačavača Zul.
u
Z ul = ul
iul
Dobrim pojačavačima smatraju se oni čija je ulazna impedansa
dominantno realna.
Z ul (idea ln o ) = R
Imaginarni dio ulazne impedanse dovodi do faznih pomaka koja su
različita za različite frekventne sadržaje ulaznog signala, što u konačnici
dovodi do izobličenja signala na izlazu.

Realni dio dovodi do promjene signala po amplitudi na ulazu pojačavača

usljed pada napona na unutrašnjem otporu generatora.
16
Primjer 1.
Odrediti i nacrtati oblik izlaznog signala pojačavača kod koga su dati sljedeći
parametri. Naponsko pojačanje je konstantno za sve komponente ulaznog
signala i iznosi 10. Ulazna impedansa predstavlja serijsku vezu otpora od 2k i
kapaciteta od 1µF. Na ulaz se dovodi signal koji se sastoji od dvije sinusne
komponente frekvencija 100 i 200 Hz amplituda 1V. Unutrašnji otpor generatora
iznosi 500Ω.
Rješenje: u1 u2
uizl = A(u10 + u20 ); u10 = ⋅ Z ul1 ; u20 = ⋅ Z ul 2 ;
R0 + Z ul1 R0 + Z ul 2
1 1
Zul1 = R1 − j ; ω1 = 2π f1 ; Z ul 2 = R1 − j ; ω2 = 2π f 2
ω1C ω2 C
Ako povečamo realni
dio ulazne impedanse 10
puta izlazni signal će se
značajno popraviti

17
 Eb

iul iizl

uul uizl P
G Pojačavač

Količnik izlaznog napona i izlazne struje se naziva izlazna impedansa

pojačavača Zizl.
u
Z izl = izl
iizl
Koeficijent korisnog dejstva pojačavača η predstavlja odnos između
snage koju pojačavač predaje potrošaču i snage koju pojačavač
preuzima iz izvora (snaga ulaznog signala se u pravilu zanemaruje).
Pizl
η=
PB

18
. Pojačanje pojačavača se definiše kao količnik signala na izlazu i ulazu. Pošto
signali mogu biti struja, napon ili snaga onda razlikujemo: strujno pojačanje,
naponsko pojačanje i pojačanje snage:
iizl
Ai = ,
iul
uizl
Au = ,
uul A 20logA
pizl uizl ⋅ iizl 0,01 -40,00
Ap = = = Au ⋅ Ai 0,1 -20,00
pul uul ⋅ iul 0,2 -13,98
0,5 -6,02
Pojačanje se u praksi često izražava u decibelima, 1 0,00
zbog logaritamske karakteristike sluha. 1,5 3,52
2 6,02
iizl 3 9,54
Ai = 20 log (dB), 5 13,98
iul 10 20,00
uizl 20 26,02
Au = 20 log (dB), 50 33,98
uul
100 40,00
pizl 200 46,02
Ap = 10 log (dB)
pul 300 49,54
500 53,98
1000 60,00
19
Ulazni signal u pojačavač je analogan i on se bez obzira na oblik može tretirati
kao harmonijski signal, odnosno superpozicija harmonijskih signala. Pošto su
pojačavači linearni sklopovi, onda je dovoljno tretirati ponašanje pojačavača na
jedan harmonijski signal na ulazu, a onda variranjem frekvencije ulaznog
signala mogu se dobiti mnoge interesantne osobine pojačavača. Pojačanje je
u opštem slučaju kompleksan broj i može se za jedan harmonijski signal na
ulazu izraziti kao:

uizl U izl ⋅ e jα U izl j (α − β )

A( jω ) = = jβ
= ⋅e = A ⋅ e f (ω )
uul U ul ⋅ e U ul

Kompleksna priroda pojačavača je posljedica postojanja kapacitivnih i

induktivnih elemenata u strukturi pojačavača, odnosno kompleksne prirode
njegovih impedansi, ulazne i izlazne.
Pošto se u opštem slučaju ulazni signal može sastojati od neograničeno
mnogo harmonijskih komponenti na ulazu, onda se analiza ponašanja
pojačavača za bilo koju komponentu izvodi tako što se formira amplitudno-
frekventna i fazno-frekventna karakteristika pojačavača. Ova karakteristika se
može formirati analitički ako je poznat izraz A(jω) ili eksperimentalno kada je
taj izraz nepoznat ili suviše kompliciran ili nepouzdan. Eksperimentalno
određivanje frekventnih karakteristika se izvodi tako što se na ulaz pojačavača
dovodi harmonijski signal konstantne amplitude, i frekvencije koja se može
mijenjati unutar područja interesantnog za primjenu pojačavača. Snima se
odziv (amplituda izlaza i fazni pomak) te formira karakteristika.

20
 Primjer 2. Neka je dat ‘pasivni pojačavač’ koji se može ekvivalentirati sa rednom vezom
otpora i kapaciteta prema slici. Potrebno je odrediti A(jω), te nacrtati amplitudno-
frekventnu i fazno-frekventnu karakteristiku, te hodograf pojačanja.
i1 i2 0
R1 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1 1,2
1kOhm
-0,1
u1 u2
-0,2
C1
1uF
-0,3

-0,4

-0,5

u2 i1 ⋅ Z 2 u1 Z Z2 -0,6
IAI
A( jω ) =
1,2
= = ⋅ 2 = =
u1 u1 Z1 + Z 2 u1 Z1 + Z 2 1
0,8
−j
0,6
ωC −j 1 RωC
= = = − j 0,4

R−
j RωC − j ( RωC ) 2 + 1 ( RωC ) 2 + 1 0,2
ωC 0 logf
0 1 2 3 4 5 6 7
1 RωC 1
A( jω ) = (
0
) +(
2
) =
2
( RωC ) 2 + 1 ( RωC )2 + 1
0 1 2 3 4 5 6 logf7
( RωC )2 + 1 -20

RωC
− -40
( RωC ) 2 + 1
ϕ ( jω ) = arctg = arctg (− RωC ) -60
1
( RωC ) 2 + 1 -80

-100
21
 Primjer 3. Analogno prethodnom primjeru kada R i C zamijene mjesta, potrebno je odrediti
A(jω), te nacrtati amplitudno-frekventnu i fazno-frekventnu karakteristiku, te hodograf
pojačanja.
0,6
i1 i2
C1
0,5
1uF
u1 u2 0,4
R1 0,3
1kOhm

0,2

0,1

0
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1 1,2
1,2 IAI
u2 i1 ⋅ Z 2 u1 Z Z2
A( jω ) = = = ⋅ 2 = = 1
u1 u1 Z1 + Z 2 u1 Z1 + Z 2 0,8

R RωC ( RωC ) 2 RωC 0,6

= = = + j
R−
j RωC − j ( RωC ) 2 + 1 ( RωC ) 2 + 1
0,4

ωC 0,2
0 logf

( RωC ) 2 RωC RωC 0 2 4 6 8

A( jω ) = ( )2 + ( )2 = 100
( RωC ) 2 + 1 ( RωC )2 + 1 ( RωC )2 + 1
80
RωC
60
( RωC ) 2 + 1 1
ϕ ( jω ) = arctg = arctg ( )
( RωC ) 2 RωC 40

( RωC ) 2 + 1 20

0 logf
0 2 4 6 8
22
Realni pojačavači imaju strukturu za koju je teško odrediti pojačanje u analitičkom
obliku. RC sprege koje su prisutne na ulazu pojačavača, te između pojačavačkih
stepeni djeluju za niske frekvencije kao VF filter (Primjer 3). Pri visokim
frekvencijama dolaze do izražaja frekventna ograničenja tranzistora te kapaciteti
u paralelnoj vezi sa emiterskim otporima. Ovo djeluje kao NF filter (Primjer 1), te
se eksperimentalnim snimanjem A-f karakteristika pojačavača dobije kao na slici.

Sa karakteristike se može odrediti: IAI

-pojačanje pojačala u propusnom opsegu A, 2
Am
-donja granična frekvencija fd 2
-gornja granična frekvencija fg
Am
-propusni opseg BW = fg - fd. fd fg

Prema frekventnim karakteristikama pojačavača razlikujemo:

•Istosmjerne pojačavače: pojačavaju istosmjerne i sporopromjenjive signale,
fd=0, fg=nekoliko herca, BW= nekoliko herca,
•Niskofrekventne pojačavače: pojačavaju uži spektar niskih frekvencija od
nekoliko desetina herza do nekoliko hiljada herca (50Hz do 15000Hz),
•Visokofrekventne pojačavače, donja granična frekvencija u megahercnom
području,
•Širokopojasne pojačavače BW>100kHz,
•Pojačavače opsega, itd.

23
Granična frekvencija

Izvan područja ograničenim frekvencijama fg i fd pojačanje pojačala slabi

za više od 30%, odnosno za 1/ 2 , što u decibelima iznosi -3dB.
1
A(dB ) = 20 log = −20 log 2 = −3, 01dB
2
Kod primjera 3 određuje se gornja granična frekvencija (donja je nula) i
ona iznosi:
1 1 1 1
= , ⇒ω= , za ω = 2π f , ⇒ f g =
2 ( RωC ) 2 + 1 RC 2π RC
za R = 1k , i C = 1µ F , f g = 159,15Hz

Kod primjera 2 određuje se donja granična frekvencija (gornja je

beskonačno) i ona iznosi:
1 RωC 1 1
= , ⇒ω= , za ω = 2π f , ⇒ f d =
2 ( RωC ) 2 + 1 RC 2π RC
za R = 1k , i C = 1µ F , f d = 159,15 Hz

24
Primjer 4. Dat je sistem kao na slici. Odrediti vrijednosti otpora R1 i R2 te kapaciteta C1 i C2
tako da se amplitudno-frekventna karakteristika dobije prema slici. Pojačavač je idealan sa
A=1, Rul=∞, Rizl=0, te beskonačnim propusnim opsegom, fg=10kHz, fd=8kHz.

A
U1
C2
u2
u1 R1
0,7
R2
C1

f
fd fg
Rješenje: Za prvi RC član biramo gornju graničnu frekvenciju koja odgovara gornjoj
graničnoj frekvenciji sistema: 1
fg =
2π R1C1
Za drugi RC član biramo donju graničnu frekvenciju koja odgovara donjoj graničnoj
frekvenciji sistema: 1
fd =
2π R2 C2
Rješavanjem gornjih jednačina uz usvojene vrijednosti R1,2 ili C1,2 dobijemo:
1
R1C1 = = 19,89 µ s
2π ⋅ 8 ⋅10
3

1
R2C2 = = 15,91µ s
2π ⋅10 ⋅10 3

uz usvojene R1 = R2 = 1k , dobijemo : C1 = 19,89nF , C2 = 15,91nF

ako usvojimo C1 = C2 = 10nF , dobijemo : R1 = 1,898k , R2 = 1,591k .
25
PN--spoj
PN
PN spoj predstavlja osnovni fizikalni fenomen na kome se zasniva rad značajnog
broja elektroničkih sklopova. Poluprovodnička dioda, te bipolarni npn i pnp
tranzistori svoj rad zasnivaju na principima polarizacije PN spojeva.

*Preuzeto iz: R.Đurić, Osnovi elektronike

26
Polarizacija PN spoja

*Preuzeto iz: R.Đurić, Osnovi elektronike

27
 Strujno-naponska karakteristika PN spoja
U PN U PN
I PN = I s (e UT
− 1) = I s (e K ⋅T − 1)
m ⋅ k m ⋅1,38 ⋅10−23
K = m /11600 = =
e 1, 6021 ⋅10−19
m = 1, za Ge i m = 2, za Si za slabe i jake struje
m = 1, za Ge i Si za srednje struje
k = 1,38 ⋅10−23 J / K − Bolcmanova kons tan ta
e = 1, 6 ⋅10−19 C − naelektrisanje elektrona
U PN − napon polarizacije PNspoja
I PN − struja PN spoja
I s − Inverzna struja zasićenja PN spoja
T − temperatura ambijenta

PN spoj ima izrazito

nelinearnu karakteristiku,
ovisnu o temperaturi i vrsti
poluprovodničkog materijala.

*Preuzeto iz: R.Đurić, Osnovi elektronike

28
*Preuzeto iz: R.Boylestad,L.Nashelsky,
‘Electronics Devices and Circuit Theory’ 29
Modeliranje PN spojeva u elektroničkim sklopovima

1. Model idealne diode:

Rd = 0
Ri = ∞
Vt = 0
2. Model idealne diode sa uključenim naponom praga Vt :
Rd = 0
Ri = ∞
Vt = 0.7 za Si, 0.3 za Ge
3. Model sa Vt i Rd :
∆U PN
Rd =
∆I PN
Ri = ∞
Vt = 0.7 za Si, 0.3 za Ge
4. Analitički model:
U PN U PN
I PN = I s (e UT
− 1) = I s (e K ⋅T − 1), K = m ⋅ 8, 62 ⋅10−5 , m = 1 − 2;

30
Primjer 5. Dat je elektronički sklop prema slici. Odrediti struju diode,
koristeći sve naprijed navedene modele PN spoja. V1=10V,
R1=R2=R3=1k. Dioda je silicijeva sa Vt = 0,7V. Inverzna struja
zasićenja iznosi 5nA. Sklop radi na sobnoj temperaturi. (Uzeti m=2)
R1

D1

V1 R2

R3

Rješenje:
a)Model idealne diode. Kolo se ekvivalentira sa:
R1

V1 = I1 R1 + I 2 R2
V1 R2
R3 0 = I1 − I 2 − I 3
0 = I 2 R2 − I 3 R3

koji poslije rješavanja navedenog sistema jednačina, daje:

Id=3,33mA.

31
b)Model idealne diode sa uključenim naponom praga Vt . Kolo se
ekvivalentira sa: R1

V1 = I1 R1 + I 2 R2
V2
0 = I1 − I 2 − I 3 V1 R2

V2 = I 2 R2 − I 3 R3 R3

V2 = Vt = 0, 7

koji poslije rješavanja navedenog sistema jednačina, daje:

Id=2,866mA.
c)Model sa Vt i Rd . Kolo se ekvivalentira sa:
V1 = I1 R1 + I 2 R2 R1

0 = I1 − I 2 − I 3 V2

V2 = I 2 R2 − I 3 ( R3 + R4 ) V1 R2
R4

V2 = Vt = 0, 7
R3
R4 = 2, 6Ω
koji poslije rješavanja navedenog sistema jednačina, daje:
Id=2,861mA. Otpor diode R4 je dobijen sa karakteristike pri sobnoj temperaturi. ∆U=0,8-0,7;
∆I=(44,43-6,01)mA

32
d)Analitički model. Kolo se ekvivalentira sa:
V1 = I1 R1 + I 2 R2
R1

0 = I1 − I 2 − I 3
Vd = I 2 R2 − I 3 R3
Id=f(Ud)
V1 R2

Vd Vd
R3
I 3 = I s (e VT
− 1) ≙ I s e VT

koji poslije rješavanja navedenog sistema jednačina, po Vd daje:

Vd
V 3
Vd = 1 − I s eVT ⋅ R3
2 2
Dobili smo nelinearnu jednačinu po Vd čije rješavanje nije
jednostavno. Za rješavanje navedene jednačine upotrijebićemo
grafički metod.

33
Transformišimo posljednju jednačinu u oblik:
Vd
V1 2Vd
Ise VT
= −
3R3 3R3
Lijeva strana jednačine predstavlja jednačinu strujno-naponske karakteristike
diode, a desna strana predstavlja jednačinu pravca. Na presjeku strujno-
naponske karakteristike i jednačine pravca leži rješenje po Id,Ud.
Uz pomoč računara očitamo rješenje:
Ud=0,66339V, Id=2,8913mA. 50

45

40

35

Dobijena rješenja: 30
a) Ud=0; Id=3,33mA, Id(mA)
25
b) Ud=0,7; Id=2,866mA, Id1(mA)

c) Ud=0,7; Id=2,861mA, 20

d) Ud=0,66339V, Id=2,8913mA. 15

10

0
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1

34