EDGAR MORIN ETIKA 

Teži utemeljiti fundamentalnu antropologiju usmjerenu na ponovno otkrivanje rasčarane prirode i

dublje poimanje ljudske prirode kao izbuljene paradigme. Kritizira klasičnu znanost jer je
utemeljena na paradigmi pojednostavljenja koja preferira redukciju, isključivanje i razdvajanje.
Problem kompleksnosti  ono što tvori originalnost materije nije supstancija nego organizacija.
Propituje odnos red-nered-organizacija. Duh nije superstruktura, nego novo svojstvo koje nastaje
iz odnosa mozak-kultura. Zbilja je uvijek bogatija i složenija od naše formalne i racionalne
spoznaje a univerzum je uvijek širi od našeg duha. Nova znanost priznaje postojanje nereda i snagu
događaja  iz nereda se crpi obnova reda, društvo se neprestano reorganizira preko protuslovlja.
Nova znanost se treba usmjeriti na kreativnost i generativnu snagu pojedinačnog. Znanstvena
spoznaja se sve manje koristi za promišljanje, a sve više za pohranu u računala koje koriste
nadindividualni entiteti poput države.
U Etici Morin odgovara na pitanja ima li šanse da se ljudi civiliziraju, humaniziraju… odgovori
su mu lišeni svakog dogmatizma, nema ravnodušnosti… Zahvaća dvije oprečne sastavnice
stvarnosti, inzistira na interakciji i međuovisnosti elemenata koji izgledaju nepomirljvima, poput
jednakosti i raznolikosti koje se kombiniraju i nadopunjuju. To je u skladu s kompleksnom misli.
U etici je to oblik mišljenja koji spaja umjesto da razdvaja, koji povezuje umjesto da segmentira.
Priroda-kultura, život-smrt nisu odvojeni blokovi nego elementi u međudjelovanju. On ne želi
napraviti sustav, nego spojiti organizaciju zbilje s njenom povratnošću. Spoznaja teži moralnom
napretku koji teži spoznajnom napretku. Hologramsko načelo  svaki element sadrži cjelinu
(stanica sadrži genetski materijal  kloniranje). Društvo je putem kulture prisutno u svakom
pojedincu. Europa je u tome Kompleks  one bez stapanja povećuje najveće
raznolikosti/suprotnosti. Dijalogika  Kompleksno jedinstvo opreka  biti subjekt znači uvijek
biti razapet između egoizma i altruizma. Razlikuje se od dijalektike jer se proturječnosti ne
razrješavaju nego tvore fenomene i entitete. Suprotstavlja dva temeljna kretanja, ono združujuće i
ono razdvajajuće. On obnavlja izvore morala u životu, društvu, pojedincu  Čovjek je stalno
pojedinac društvo i vrsta  LJUDSKO TROJSTVO. Etika kompleksnosti. Svaka kompleksna
misao je etična jer povezuje i okuplja.
Etika neizvjesnosti  nije normativna, nego daje putokaze kad oni nisu mogući. Ona nije ni
apstrakcija ni rigorizam. Uzma u obzir sve ljudske spoznaje, ali ne poistovjećuje etiku s ijednom
znanosti. Moralna svijest nije izvedena iz intelektualne ali je bez nje nemoguća. To je etika za
novo vrijeme. Odgovara na pitanje kako izgraditi samoproizvedeni moral koji ne diktira nikakav
autoritet i koji može odgovoriti na izazove vremena.
Važno je suzbiti svoje unutarnje barbarstvo. Umanjiti barbarstvo i uvećati bratstvo  u duhu
hologramnog načela mijenjamo svijet. Ničime to nije zajamčeno, ali ni najgore nije sigurno.
Treba dakle obnoviti humanizam, ukazati na njegove vrijednosti. Ova etika nije dovršena nego se
regenerira. Otpor je okrutnosti svijeta i ljudskom barbarstvu. Potrebna je samo dijaloška nota u
njoj. Potrebno je obnavljati životne izvore.