UNIVERZITET U BIHAĆU

PRAVNI FAKULTET BIHAĆ

SEMINARSKI RAD NA TEMU: UGOVOR O PRODAJI

PREDMET: TRGOVAČKO PRAVO

Bihać, juni 2018.

Sadržaj
Uvod..................................................................................................................................1
1. Ugovor o prodaji ......................................................................................................... 2
1.1 Pojam ugovora o prodaji ......................................................................................... 2
1.2 Zaključivanje ugovora o prodaji ............................................................................. 2
1.3.Način izražavanja volje stranaka ............................................................................ 3
1.4.Oblik ugovora ......................................................................................................... 3
2. Bitni elementi ugovora o prodaji ................................................................................. 4
2.1. Oznake ugovorenih strana ..................................................................................... 4
2.2. Predmet ugovora o prodaiji.................................................................................... 4
2.2.1. Vrsta robe ........................................................................................................ 5
2.2.2. Količina robe................................................................................................... 5
2.3. Cijena robe ............................................................................................................. 6
3. Ostali sastojci ugovora o prodaji ................................................................................. 7
3.1. Kvaliteta robe ......................................................................................................... 7
3.2.Rok, mjesto i način isporuke................................................................................... 8
3.3. Rok, mjesto i način plaćanja .................................................................................. 8
4. Ispunjenje ugovora ....................................................................................................... 9
4.1. Prava i obaveze prodavca .................................................................................... 10
4.1.1 Isporuka ......................................................................................................... 10
4.1.2 Garancija za materijalne nedostatke .............................................................. 11
4.1.3 Garancija za pravne nedostatke ..................................................................... 12
4.1.4. Ispostavljanje fakture .................................................................................... 12
4.2 Prava i obaveze kupca.......................................................................................... 13
4.2.1 Pregled robe ................................................................................................... 13
4.2.2. Prijem isporuke ............................................................................................. 14
4.2.3 Plaćanje cijene ............................................................................................... 14
5. Odgovornost ugovornih strana................................................................................... 15
5.1 Odgovornost prodavca .......................................................................................... 15
5.1.1 Odgovornost za kašnjenje sa isporukom ...................................................... 15
5.1.2 Odgovornost za materijalne nedostatke ........................................................ 15
5.1.3 Odgovornost za pravne nedostatke ............................................................... 16
5.2 Odgovornost kupca ............................................................................................... 17
5.2.1 Odgovornost za kašnjenje sa slanjem ambalaže ............................................ 17
5.2.2 Odgovornost za zakašnjenje sa prijemom isporuke ....................................... 18
5.2.3 Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene ......................................................... 18
6. Raskidanje i mijenjanje ugovora............................................................................... 19
7. Naknada štete u slučaju raskida kupoprodaje ............................................................ 21
Zaključak ....................................................................................................................... 22
Literatura ........................................................................................................................ 23
 UVOD

Ugovor o prodaji je pravni posao kojim se prodavac obavezuje da će predati kupcu

određene stvari koje se prodaju, tako da kupac stekne pravo vlasništva ili pravo raspolaganja
njima, a kupac se obavezuje da za to isplati određenu cijenu.

Predmet ugovora o prodaji ne mora uvijek biti stvar. To može biti i neko pravo, npr.
predmet prodaje može biti tražbina, a pritom se prodavatelj nekog prava obvezuje kupcu
pribaviti prodano pravo. Ono što vrijedi za prodaju stvari, vrijedi i za prodaju prava tako da
ulogu predaje stvari ima ustupanje prava.Modus stjecanja stvari je predaja stvari, a način
stjecanja tražbine je ustupanje (cessio).Kada prodaja prava zahtjeva posjed stvari, prodavac je
dužan kupcu predati i stvar, dakle, prodavac nekoga prava obavezuje se da kupcu pribavi
prodano pravo, a kad vršenje tog prava zahtijeva posjed stvari, da mu i preda stvar. Subjekti
ovog ugovora su prodavac i kupac. Bitni elementi ovog ugovora su predmet i cijena. Nebitni
elementi ovog ugovora su: rok plaćanja, način plaćanja, vrijeme i mijesto isporuke, način
prijevoza, osiguranje ambalaže... Predmet prodavčeve obaveze je prodaja stvari i prijenos
vlasništva. Predmet kupčeve obaveze je plaćanje cijene. Ugovor o prodaji predstavlja
saglasnost stranaka kojom se daje određena roba (upotrebna vrijednost ) za određenu sumu
novca, i obratno daje se novac za robu. Ugovor o prodaji određuje se i time, što se tu radi o
kretanju robe i novcu između pri gospodarskih organizacija tj.ekonomskih i pravnih subjekata
robne privrede.

1
 1. Ugovor o prodaji

1.1 Pojam ugovora o prodaji

Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da
kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu
plati cijenu.1

Prodaja je konsenzualni ugovor jer se smatra sklopljenim samim sporazumom

(konsenzusom) stranaka, a ne tek predajom stvari. Ona je dvostrano obavezni i recipročni
ugovor jer prodavatelj njegovim sklapanjem preuzima obavezu predaje stvari, a kupac obvezu
isplate cijene, odnosno prodavac je ovlašten tražiti cijenu, a kupac je ovlašten tražiti predaju
stvari, odnosno, svaka ugovorna stranka ujedno je vjerovnik i dužnik. Prodaja je kauzalni
ugovor jer se njome ostvaruje određena svrha (causa), gospodarska ili neka druga. Prodaja je
samo sredstvo da se ta svrha postigne, a postiže se stjecanjem prava vlasništva na
stvari.Prodaja je i imenovani, neformalni i glavni ugovor.

1.2 Zaključivanje ugovora o prodaji

Ugovor je zaključen kada su se stranke suglasne o bitnim sastojcima ugovora. Po

prirodi posla bitni sastojci prodajnog ugovora su predmet i cijena. Oni moraju biti ugovorom
određeni, jer inače ne postoji ugovor o prodaji.

Ugovor o prodaji nepokretnih stvari koje društvena pravna lica stavljaju u pravni
promet u okviru svog redovnog poslovanja mora biti zaključen u pismenoj formi 2 .Bitni
sastojci ugovora su oni elementi ugovora bez kojih određeni ugovor nije valjan. Svaki ugovor
ima svoje bitne sastojke specifične za taj ugovor, ali se svi oni u krajnjoj liniji svode na
predmet i cijenu. Uz bitne sastojke postoje i manje bitni sastojci (ostali, nebitni, prirodni), kao
i tzv. slučajni sastojci ugovora koje stranke izričito moraju ugovoriti, jer se inače ne
pretpostavljaju kao volja stranaka. Razlikuju se dvije vrste bitnih sastojaka ugovora o prodaji:
bitni sastojci po prirodi posla ( predmet i cijena ) i bitni sastojci po sporazumu stranaka (
uvjet, rok...).

1
Član 454. ZOO FBiH
2
Član 455. ZOO FBiH

2
1.3.Način izražavanja volje stranaka

Stranke mogu ugovor zaključiti (posredno ili neposredno) preko drugih osoba, na bilo
koji način iz kojeg proizlazi njihova suglasnost. Saglasnost može biti izražena izričito ili
prešutno.

Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili

drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i
identitetu davatelja izjave. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih
komunikacijskih sredstava.Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

1.4.Oblik ugovora

Kada su se stranke usuglasile da će ugovor imati određeni oblik, smatrat će se

zaključenim tek kada bude sastavljen u tom obliku, osim ako iz okolnosti proizlazi da stranke
nisu uvjetovale valjanost ugovora ispunjenjem tog oblika. 3Za promjene ugovora sastavljenog
u obliku koji su stranke ugovorile će vrijediti isti taj oblik samo ako je tako izričito
ugovoreno.

Ako je za valjanost ugovora propisan pismeni oblik, ili su se stranke tako

sporazumjele, ugovor se smatra zaključenim tek kada ga stranke potpišu. On se, u pravilu,
sastavlja u onoliko primjeraka koliko ima stranaka.

Ako je pismeni ugovor umnožen ili preveden na drugi jezik, mjerodavan je izvorni
ugovor potpisan od stranaka. Ako su stranke potpisale više primjeraka izvornog ugovora,
mjerodavan je primjerak koji su one odredile kao takav, a ako to nisu odredile, onda se u vezi
s ostalim dokazima i utvrđenim okolnostima ocjenjuje koji je od izvornih primjeraka
mjerodavan.

Kada su se stranke usuglasile da će ugovor imati određeni oblik, ne obvezuje ih ništa

što nije obuhvaćeno ugovorom sklopljenim u tom obliku. U suprotnome, ako valjanost
ugovora nisu uvjetovale ispunjenjem tog oblika, obvezuje ih ono što su ugovorile, a ono što
nije unijeto u ugovor samo ukoliko nije u suprotnosti s njime.
3
Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine, str. 123.

3
2. Bitni elementi ugovora o prodaji

Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definiranog tipa pravnog
posla, bilo specifičan sadržaj i karakteristike koje odgovaraju zajedničkoj namjeri stranaka. 4Bitni
elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, određene sporazumom stranaka i one koje u ugovor
ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine - po prirodi posla.

Prema prirodi posla bitni sastojci ugovora o prodaji jesu:

1. oznake ugovorenih strana

2. predmet
3. cijena

2.1. Oznake ugovorenih strana

U ugovoru se moraju točno navesti oznake ugovornih stranaka, tj.prodavca i kupca.

Oznake sadrže osnovne podatke o kupcu i prodavcu, tvrtku, naziv trgovačkog društva,
djelatnost, ulicu, broj i mjesto i brojeve njihovih žiro -računa)

2.2. Predmet ugovora o prodaiji

U gospodarstvu je predmet ugovora najčešće roba, odnosno stvar.U gospodarskim

poslovima prihvatljiviji je termin roba od termina stvari. Pod pojmom stvari podrazumijevaju
se tjelesne pokretne stvari koje su namjenjene prometu i čiji je promet moguć i dozvoljen5.
Pod pojmom predmeta ugovora o prodaji treba obuhvatiti izvijesne nepokretnosti koje
ispunjavaju svojstva robe kao objekta prodaje. Roba treba biti u prometu da bi bila predmet
ugovora o prodaji. Predmet ugovora o prodaji mogu biti stvari koje ne postoje ili prodatelj ne
raspolaže s njima u trenutku zaključenja ugovora o prodaji. To mogu biti robe koje će tek biti
proizvedene ili uvezene, koje se proizvode po narudžbini, berba budućih poljoprivrednih
plodova... Predmet ugovora o prodaji mogu biti i tuđe stvari. To su one stvari sa kojima
prodavac ne raspolaže u trenutku zaključenja ugovora. To je slučaj sa prodajom koju vrši

4
Trnavci.G. "Obligaciono pravo", Pravni fakultet Bihać, Bihać 2002., str.123
5
Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine, str.45

4
komisionar u svoje ime a za račun komitenta. Predmet ugovora o prodaji mogu biti i određena
prava, kao što su prenosiva imovinska prava, licenca... Robe kao predmet ugovora o prodaji
trebaju biti određene po vrst, količini i po kvaliteti robe.

2.2.1. Vrsta robe

Predmet ugovora o prodaji mogu biti stvari određene po rodu (generične) i

individualno određene stvari. Individualno određene stvari su nezamjenjive stvari, tako da ako
dođe do oštećenja ili propasti tih stvari prodavatelj ne može izvršiti njihovu isporuku jer tih
stvari više nema, a kupac može tražiti naknadu štete koju je zbog toga pretrpjeo. Generične
stvari su zamjenjive stvari i ako dođe do njihove propasti ili oštećenja prodavatelj je dužan
isporučiti robu iste vrste, kvalitete i količine.

2.2.2. Količina robe

Količinu robe čini masa koju je prodavatelj dužan isporučiti kupcu. Ona se određuje
prema mernim jedinicama (kg, m, mᶟ), komadnim mjerama (komad, par, tucet, gros) i u
posebnim nazivima u trgovinii (npr.vagon, bala, vreća, cisterna)6. Količina je određena točno
ili približno sa oznakom cca, ili, oko, najmanje, najviše. Kad je količina ugovorena također
postoji odstupanje.Ako je količina točno dogovorena, tolerirano odstupanje je +/- 2%, ako je
ugovorena cca količina onda je tolerirano odstupanje +/- 5%. Ako se obje strane dogovore da
neće biti odstupanja od ugovorene količine, onda će biti posebna klauzula „beztolerancije.“
Pri tome tačno treba ugovoriti isporuku bruto težine ili neto. Ako količina robe nije fiksno
određena ugovorom ona treba biti odrediva, a odrediva je ako je količina robe određena
okvirno (npr.“od...do“, „najmanje...najviše“).

6
Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine, str. 134.

5
2.3. Cijena robe

Cijena inače predstavlja bitni element prodajnog ugovora, a ukoliko nije ugovorena,
ugovor o prodaji biti će valjan iako ne sadrži cijenu. Cijena predstavlja vrijednost robe
izraženu u novcu. 7 U tom slučaju kao ugovorna cijena uzima se cijena koju je prodavac
redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a ako ni nje nema uzima se tzv. razumna
cijena. U slučaju da ne postoji niti razumna cijena, cijenu će odrediti sud. Cijena mora biti
ozbiljna i realna. Cijena važi za neto težinu robe bez skonta. Plaćanje se vrši polaganjem
novčanog iznosa na tekući račun u banci. Ako potražitelj i dužnik imaju tekuće račune kod
iste poslovne banke smatra se da je plaćanje izvršeno kada toj banci stigne nalog dužnika da
sa njegovog računa izvrši prijenos iznosa na tekući račun potražitelja.

U praksi postoje razne mogućnosti za određivanje cijene:8

1. cijena konkurencije – znači da će vrijediti cijena po kojoj istovrsnu robu prodaje

konkurencija
2. tvornička cijena – znači da vrijedi cijena koju tvronica daje veleprodaji, odnosno
posredniku
3. tržišna cijena – je razumna, srednja tržišna cijena, koja se utvrđuje uvidom u
evidencije kod nadležnih organa ili potvrdom koju izdaje nadležni organ ili komora o
potignutoj cijeni u određeno vrijeme na određenom mjestu
4. tekuća cijena – srednja prosječna cijena robe na određenom mjestu u određeno
vrijeme.

Čimbenici koji utječu na cijenu robe:

1. Cijena i ambalaža – pri ugovaranju cijena valja obratiti pozornost na to da li je

ambalaža uračunata u cijenu ili je kupac mora platiti ili pak vratiti

7
cf.ibidem str. 60
8
FoleyJ.Bernard, “Tržišta kapitala”,Mate,Zagreb,2000., str. 85

6
 2. Cijena i popust – prodavač daje kupcu popust kada ga želi stimulirati na kupnju.
Oblici rabata su:
 funkcionalni rabat-dobavljač ga daje kupcima za troškove distribucije u slučaju
kada je prodajnu cijenu odredio proizvođač ili država
 specijalni rabat – kod uvođenja novih proizvoda na tržište, smanjenja zaliha i sl.
 sezonski rabat – popust kupcima kada kupuju sezonsku robu
 količinski rabat – na veće količine
 super rabat – odobrava se kupcu na kraju obračunskog razdoblja na ukupnu
vrijednost kupljene robe, taj popust dobavljači daju kako bi zadržali što veći broj
stalnih kupaca
 kasakonto- popust – popust koji dobavljač daje kupcu ako plati račun unutar
određenog roka
3. Cijene i transportne klauzule – su skraćeni trgovački izrazi kojima se regulira mjesto
isporuke, tko snosi troškove prijevoza, utovar, istovara, osiguranja itd, prijelaz rizika na
kupca.9

3. Ostali sastojci ugovora o prodaji

3.1. Kvaliteta robe

Kakvoćom nazivamo svojstva robe koja utječu na njezinu vrsnoću i na stupanj

korisnosti pri zadovoljavanju potreba. Pod kakvoćom treba smatrati sva svojstvarobe,a ne
samo pojedinačna svojstva. Pod pojmom kvalieta robe podrazumjeva se skup svojstava robe.
To su fizička, kemijska, estetska, tehnička i druga svojstva. Kvaliteta robe određuje se
ugovorom, a to se čini opisivanjem svojstava ugovora. Kvaliteat robe može se odrediti
uzorkom ili mustrom, modelom, standardima, kao i određenim izrazima kojima se označava
kvaliteta robe.

9
Umeđunarodnom poslovanju poznate su klauzule revizije cijene koje sadrže opće uvjete poslovanja Europske
ekonomske komisije za dostavu postrojenja i opreme u izvozu (br. 188, 188 A, 574 i 574 A)
“Međunarodnotrgovačko pravo”, uvod i redakcija Aleksandar Goldštajn, Informator, Zagreb, 1970, str.187, 223 i
druge).

7
3.2.Rok, mjesto i način isporuke

Prodavac mora izvršiti isporuku robe kupcu. Kao isporuka smatraju se sve one radnje
koje je prodavtelj dužan obaviti, prema ugovoru i prirodi posla, da bi kupac mogao primiti
isporuku. Kupac mora izvršiti sve radnje koje je, prema ugovoru i prirodi posla, dužan izvršiti
da bi prodavatelju omogućio izvršenje isporuke, kao i da primi isporuku. Isporuka robe treba
biti izvršena u ispravnom stanju, zajedno sa njenim pripadnicima. Isporuka robe u ispravnom
stanju znači da ona nema materijalnih nedostataka ili mana. Isporuka robe teba biti izvršena u
određenom mjestu, u određenom roku i na određeni način.10

3.3. Rok, mjesto i način plaćanja

Rok plaćanja je vrijeme u kojem je kupac dužan platiti robu. Obveza plaćanja može se
ugovoriti kao:

- plaćanje u određenom roku

- plaćanje odmah; znači plaćanje prvog radnog dana po primitku fakture ili po primitku
robe ako je ista primljena poslije primitka fakture
- plaćanje unaprijed plaćanje; prije preuzimanja robe može biti u cijelosti ili djelomično
davanjem akontacije ili predujma
- plaćanje pouzećem
- plaćanje uz predočenje robnih dokumenata kojima dobavljač može potvrditiisporuku
robe (teretnica)
- sukcesivno plaćanje ili plaćanje u ratama
Koji rokovi plaćanja će se primjenjivati ovisi o:

 ponudi i potražnji robe na tržištu

 deficitarna roba uz plaćanje odmah
 suficitarna roba uz poček i kredit
 bonitetu kupca

10
Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine, str. 66

8
 Ako stranke nisu ugovorile mjesto plaćanja, plaćanje se obavlja u mjestu u
kojemdobavljač ima otvoren žiroračun. Dobavljač također mora znati preko koje će banke
dobiti novac.11

Što se tiče načina plaćanja, plaćanje se može ugovoriti na više načina:

1. plaćanje gotovinom
 polaganjem gotovog novca na blagajni
 čekom
 polaganjem gotovine u korist dobavljača
 poštanskom doznakom
2. plaćanje bez gotovine
 virmanom
 akreditivom
 obračunskim čekom
 obračunskim plaćanjem, cesija, asignacija, kompenzacija (primijenjuje se u
uvjetima ne mogućnosti plaćanja čime se postiže pribavljanje dugova s
vjerovnicima i dužnicima).

4. Ispunjenje ugovora

Prodaja je dvostrano obvezni i recipročni ugovor jer prodavatelj njegovim sklapanjem

preuzima obvezu predaje stvari, a kupac obvezu isplate cijene, odnosno prodavatelj je
ovlašten tražiti cijenu, a kupac je ovlašten tražiti predaju stvari, tj.svaka ugovorna stranka
ujedno je vjerovnik i dužnik. Imajući u vidu navedene elemente ugovora te detaljno i jasno
navedena prava i obveze stranaka, nabava želi osigurati pravodobno i pravovaljano izvršenje
ugovora, a u slučaju neispunjenja dobavljačevih obveza ili otklona istih, imapravo na

11
Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine, str. 151.

9
ostvarivanje i zaštitusvojih prava. Stranke moraju svoje obveze ispuniti s pažnjom dobrog
privrednika..12

4.1. Prava i obaveze prodavca

Prodavac je svoju obvezu ispunio tek predajom stvari kupcu , na način da mu je

omogućeno stjecanje vlasništva i posjeda na toj stvari. Na pravo, kao predmet ugovora,
također se primjenjuje ovo pravilo , te je do ispunjenja obveze prodavatelja došlo onda kada
je kupcu omogućeno da postanje nositelj odnosno imatelj kupljenog prava. Različiti su načini
stjecanja vlasništva na stvari, pa npr. kod stjecanja vlasništva na pokretnoj stvari dovoljno je
da prodavatelj pokretnu stvar preda kupcu u posjed jer se na taj način stječe vlasništvo na
pokretnoj stvari . Kod nekretnina je drugačije, nije dovoljno da se stvar samo preda u posjed ,
potrebno je da se upiše u zemljišne knjige jer se na taj način stječe pravo vlasništva na
nekretninama.

4.1.1 Isporuka

Osnovna obaveza prodavca je isporuka robe kupcu Pod isporukom se podrazumijeva

sistem faktičkih i pravnih radnji koje prodavac mora izvršiti da bi kupac stekao posjed i
vlasništvo na stvari. 13 Mora se sastojati od najmanje jedne faktičke i jedne pravne radnje.
Najčešća faktička radnja je uručenje stvari. Izuzetno, radnju isporuke može predstavljati
nečinjenje ili propuštanje. To se dešava u slučaju kad se stvar već nalazi kod kupca po nekom
osnovu (zakup, lizing i sl). Ovakva predaja naziva se fiktivnom. Pravne radnje su izjave volje.
One prate faktičke radnje i mogu se učiniti izričito ili prećutno. Isporuka kao složena radnja
sastoji se od više modaliteta, od kojih su najznačajniji predmet, mjesto, način, vrijeme i
dejstva isporuke.

12
Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić-Stipčević, V: Trgovačko poslovanje 3, Zagreb, 2009 ., str. 50

13
Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 167.

10
4.1.2 Garancija za materijalne nedostatke

Prema ZOO, materijalni nedostaci postoje ako:14

1. stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet;

2. stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila
poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata;

3. stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane;
4. ako je prodavac predao stvar koja nije vjerna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili
model pokazani samo radi obavještavanja

Uslovi za postojanje garancije koji moraju biti kumulativno ispunjeni su:

a. Da je nedostatak postojao u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku prelaska rizika

sa prodavca na kupca. Izuzetno postoji i ako se nedostatak javio nakon prelaska rizika,
ali ako je on posljedica uzroka koji je ranije postojao (npr. period inkubacije kod
prodaje zaražene stoke);

b. Da je nedostatak bio skriven, tako da ga kupac nije mogao primijetiti upotrebom dužne
pažnje. Rok za reklamaciju je 6 mjeseci od prijema stvari, a ugovorom se može odrediti
i duži rok. Osim toga, prodavac će odgovarati i za nedostatke koje je kupac lako mogao
primijetiti, ako je izjavio da stvar nema nikakvih nedostataka ili da stvar ima određena
svojstva ili odlike.

c. U ugovoru ne smije stajati odredba da se kupac odriče zaštite zbog materijalnih

nedostataka. Odredba o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne
nedostatke će biti ništava ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije
obavijestio kupca. Ništavost postoji i ako je prodavac takvu odredbu nametnuo
koristeći svoj monopolski položaj.

d. Da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji – mehanizam prinudne prodaje isključuje

pristanak i učešće prodavca u zaključivanju ugovora.

14
cf.ibidem str. 168.

11
 e. Uredna reklamacija, tj. da je kupac blagovremeno i na adekvatan način obavijestio
prodavca o postojanju nedostataka na stvari.

4.1.3 Garancija za pravne nedostatke

Pravni nedostaci na prodatoj stvari postoje ako na njoj postoji neko pravo trećeg lica
koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčev miran posjed ili pravo vlasništva, a o čijem
postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. 15

U zavisnosti od kriterija klasifikacije, postoji više vrsta pravnih nedostataka. Obzirom na

njihovo dejstvo, nedostaci se dijele na one koji isključuju, umanjuju ili ograničavaju pravo
kupca. Prema obimu uticaja na stvar i pravo svojine na njoj, pravni nedostaci se u teoriji dijele
na potpune i djelimične. Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može biti
javnopravne i privatnopravne prirode.

4.1.4. Ipostavljanje fakture

Faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta
kojim on od kupca zahtijeva da mu isplati cijenu iz ugovora i eventualno ostale izdatke koje je
učinio u vezi sa ugovorom. Faktura uvijek sadrži i neke elemente iz ugovora: predmet,
količinu, jediničnu cijenu, transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Po svojoj prirodi
faktura je pomoćni pravni posao, jer se radi o manifestaciji pravno relevantne izjave volje
usmjerene na plaćanje cijene. Izdavanje fakture je obaveza prodavca.

Faktura ima višestruku funkciju: osim što predstavlja zahtjev za isplatu cijene, ona je
knjigovodstveni dokument i dokazno sredstvo, a zavisno od faze pregovora faktura može
predstavljati ponudu ili prihvat ponude. Pored toga, ako se stranke nisu sporazumjele o cijeni,

15
legalist.ba/ugovor/o/prodaji (02.06.2018.)

12
faktura može biti i sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca.
Na kraju, faktura je podoban instrument i za dopunu i preciziranje ugovora. 16

Od fakture treba razlikovati profakturu. Profaktura je pisani dokument kojim prodavac od

kupca zahtijeva plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Po sadržaju i obliku slična je
fakturi,a ima preliminarnu finansijsku, knjigovodstvenu i dokaznu funkciju. Kad se sačini
konačni obračun, iznosi plaćeni po profakturi odbijaju se od iznosa fakture. Rezultat može biti
ostatak duga kod kupca, potpuno izmirenje obaveze ili nastanak obaveze prodavca da vrati
iznos preplaćen po profakturi.

4.2 Prava i obaveze kupca

Kao je prije navedeno, prodavčeva predaja i kupčevo preuzimanje su dvije različite

radnje. Zbog toga je moguće da prodavatelj preda, ali da kupac ne preuzme stvar . Zaključuje
se da je kupac preuzeo stvar kad je stupio u njezin posjed , odnosno kada je uspostavio
faktičnu vlast na stvari. Osnovne obaveze kupca su: pregled robe (provjera materijalnih
nedostataka), prijem isporuke, plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku
(reklamacija), ako on postoji.

4.2.1 Pregled robe

Pregled robe radi provjere postojanja materijalnih nedostataka predstavlja

sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi
sedošlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po
svojim osobinamaodgovara onome što je ugovorom predviđeno. Prema ZOO,
provjera materijalnih nedostataka je obaveza kupca, koji je dužan primljenu stvar

16
Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 168.

13
pregledati na uobičajen način ili je dati na pregled.17Postoje 4 osnovna modaliteta pregleda i
to: subjekti, mjesto, vrijeme i način.

Provjera pravnih nedostataka se analogno može definisati kao sistemfaktičkih i pravnih

radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzimaju da bi se došlo do
relativnosigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može
upotrebljavati na način predviđen ugovorom. Za razliku od materijalnih, priroda pravnih
nedostataka dozvoljava da se oni valjano reklamiraju ikad nisu posebno provjeravane osobine
prenesenog prava

4.2.2. Prijem isporuke

Prijem isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac
prema ugovoru mora izvršiti da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo
na njoj. Sastoji se iz najmanje 1 faktičke i 1 pravne radnje, te se može okarakterisati i kao
pomoćni pravni posao. Ova obaveza se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja
bila moguća. O kojim se radnjama radi zavisi od propisa, ugovora, poslovnih običaja, prirode
stvari i okolnosti konkretnog posla.

Analogno fiktivnoj isporuci, postoji i fiktivni prijem isporuke. Bitno je naglasiti da šutnja
kupca ne znači fiktivni prijem, već je potrebno da on izričito izjavi da prima robu koja je kod
njega ili da preduzme radnje iz kojih se može na siguran način utvrditi da je on robu htio
zadržati.

4.2.3 Plaćanje cijene

Plaćanje cijene je osnovna i najvažnija obaveza kupca. Analogno isporuci, može se

definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora izvršiti da bi prodavcu predao
ugovorenu količinu novca i prenio mu svojinsko pravo na tom novcu18. Obzirom na pravni

17
Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 170.
18
cf.ibidem str. 171.

14
režim cijene u prodaji poslovnog prava, kao i značaj manifestacije volje kupca prilikom
preduzimanja pojedinih akata isplate, plaćanje se može odrediti i kao prirodan sastojak
ugovora, a i kao pomoćni pravni posao. Izvori prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su:
(1) prinudni propisi koji regulišu novčani, kreditni i devizni sistem; (2) ugovor o prodaji i (3)
dispozitivni propisi (ZOO i Opće uzanse).

5. Odgovornost ugovornih strana

5.1 Odgovornost prodavca

Odgovornost prodavca se ogleda u: odgovornosti za kašnjenje sa isporukom, odgovornosti

za materijalne nedostatke i odgovornosti za pravne nedostatke.

5.1.1 Odgovornost za kašnjenje sa isporukom

Kašnjenje prodavca sa isporukom je činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na

raspolaganje kupcu u vrijeme koje je utvrđeno ugovorom ili na osnovu ugovora. Može se
pravno kvalificirati kao štetna radnja povrede ugovora. Ona će dovesti do ugovorne
odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta, uzročna veza i
krivica). Domaće pravo prihvata objektivni koncept kašnjenja, koji je karakterističan za
ugovore u privredi.

Odgovornost za kašnjenje sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos.

Predmet tog obligacionog odnosa je radnja popravljanja štete u nateuri ili novcu, u onoj mjeri
u kojoj je šteta posljedica kašnjenja. Obzirom da se krivica prodavca za kašnjenje
pretpostavlja, ova vrsta odgovornosti se može kvalifikovati kao subjektivna.

5.2 Odgovornost za materijalne nedostatke

Odgovornost za materijalne nedostatke se može definisati kao jednostranoobavezni

obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca zahtijeva neku od zakonom
15
predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem skrivenih materijalnih
nedostataka. 19Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalificira kao
objektivna.

Garancija za materijalne nedostatke je prirodni element ugovora. Ugovarači je mogu

sporazumno isključiti ili ograničiti, s tim što je takva klauzula ništava ako je prodavac znao za
nedostatak ili ako je zloupotrijebio svoj monopolski položaj.

Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora je prvo pravo koje kupac ima u slučaju
isporuke robe sa materijalnim nedostacima 20 . Uz zahtjev, kupac mora prodavcu dati i
naknadni primjeren rok za ispunjenje obaveze. Potrebno vrijeme određuje kupac ili se ono
utvrđuje prema okolnostima slučaja. Bezuspješan protok naknadnog roka dovodi do raskida
ugovora ex lege, ali ga kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor
održava na snazi.

5.3 Odgovornost za pravne nedostatke

Odgovornost za pravne nedostatke je rezultat neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da

preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obilježjima identična je odgovornosti za
materijalne nedostatke: objektivna je i dispozitivna.

Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora može se postaviti na 2 načina: kao zahtjev za

oslobađanje stvari od prava ili pretenzija trećeg ili kao zahtjev za isporukom druge generičke
stvari bez pravnog nedostatka. Pravo izbora pripada kupcu. Za izvršenje izabrane obaveze
kupac mora prodavcu ostaviti razuman rok, čija dužina zavisi od suštine zahtjeva i okolnosti
posla. Ovaj zahtjev zastarijeva u subjektivnom roku od 1 godine. (početak roka vezan je za
saznanje za pravo trećeg).

Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene može se postaviti tek ako prodavac u

razumnom roku ne otkloni nedostatak na traženi način, pa usljed toga kupčevo pravo bude

19
cf.ibidem 173.
20
http://www.bih-pravo.org (01.06.2018.)

16
umanjeno ili ograničeno. Pravo na naknadu ostale pretrpljene štete kupac ima samo ako u
trenutku sklapanja ugovora nije znao da stvar može biti oduzeta ili pravo umanjeno.

5.2 Odgovornost kupca

5.2.1 Odgovornost za kašnjenje sa slanjem ambalaže

Slanje ambalaže je kupčeva obaveza samo ako je to nesumnjivo ugovoreno, bilo izričito
ili prećutno 21 . Ako rok za slanje nije preciziran, smatra se da je ambalaža blagovremeno
dostavljena ako je prodavcu stigla onoliko vremena prije isteka roka za isporuku robe koliko
je prema okolnostima slučaja dovoljno da bi prodavac mogao na vrijeme izvršiti pakovanje i
isporuku. Nepoštivanje ovih odredaba predstavlja docnju (kašnjenje) sa dostavom ambalaže.

Odgovornost kupca je subjektivna, tj. postoji ako su uz činjenicu neblagovremenog slanja

ispunjene i ostale pretpostavke, uključujući i krivicu.

Prodavac ima 2 osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid, a u oba
slučaja ima pravo na naknadu štete (zbog neurednog izvršenja ili zbog raskida).

Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina:

1. Izvršiti isporuku predajom robe u javno skladište na teret kupca, ako to dopuštaju
konkretne okolnosti. Ovakav čin ima dejstvo sudskog deponovanja, a kupac o njemu mora
biti obaviješten.

2. O trošku kupca dati svoju ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor. U ovom
slučaju prodavac ima pravo na produženje roka isporuke za period koji mu je prema
okolnostima potreban za nabavku ambalaže.

3. Dati kupcu naknadni primjereni rok za dostavu ambalaže. Dužina roka je faktičko pitanje.

21
Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 173.

17
5.2.2 Odgovornost za zakašnjenje sa prijemom isporuke

Docnja (zakašnjenje) se može definisati kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji
preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno ugovorom, poslovnim običajima
ili redovnim tokom stvari. 22 Pojam i pretpostavke odgovornosti su isti kao i kod drugih
slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza.

Padom kupca u zakašnjenje sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da robu

čuva pažnjom dobrog privrednika na rizik i trošak kupca. Može se osloboditi ove obaveze
predajom robe na čuvanje ili prodajom. Predaja na čuvanje se najčešće vrši uskladištenjem
robe u javnom skladištu u mjestu isporuke. Ako to nije moguće, prodavac je ovlašten da
izabere skladište u drugom mjestu, ali tada kupcu duguje štetu koju je on pretrpio zbog
promjene mjesta uskladištenja. O izvršenom polaganju prodavac mora obavijestiti kupca.

Deponovanje stvari kod suda prodavac može izvršiti ako odgovarajuće javno skladište ne
postoji, ili po vlastitoj odluci. Ako predmet isporuke nije podoban za sudski depozit (po
ocjeni prodavca ili po ocjeni suda), prodavac može tražiti da sud odredi lice koje će o trošku i
za račun kupca primiti stvar na čuvanje. O izvršenom polaganju kupca obavještava prodavac
(a ne sud).

5.2.3 Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene

Zakašnjenje (docnja) sa plaćanjem cijene postoji kad kupac svoju obavezu isplate ne
izvrši na vrijeme. Odgovornost za zakašnjenje je objektivna. ZOO nema posebnih pravila o
raskidu ugovora zbog dužničkog zakašnjenja sa plaćanjem cijene. Zbog toga se prava
prodavca ravnaju prema općim pravilima. Kao osnov za ispitivanje posljedica zakašnjenja
dužnika za plaćanjem kupovne cijene može se uzeti sistematika Općih uzansi. 23
U slučaju zakašnjenja kupca, prvi zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju je
izvršenje ugovora. Kupcu se u tu svrhu mora dati naknadni primjereni rok, osim u 3 slučaja:
(1) kod fiksnih poslova, (2) kad iz kupčevog ponašanja proizilazi da neće izvršiti svoju

22
cf.ibidem str.174.
23
Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 175.

18
obavezu i (3) kad je očito da on to ne može izvršiti. Uz isplatu cijene, prodavcu pripada i
zakonska zatezna kamata. Ako je ona niža od ugovorne, primijeniće se ugovorna kamata.
Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac pretrpio štetu ili ne. Zbog toga ona
ima osobinu apstraktne štete, a odgovornost kupca je objektivna.

Prodavac može tražiti i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Ona spada u
konkretne štete jer se dokazuje i zasniva na krivici. Ovdje je odgovornost kupca subjektivna.

Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju jeste raskid ugovora, uz uslov da je
prethodno istekao naknadni primjereni rok za plaćanje cijene.

6. Raskidanje i mijenjanje ugovora

Stranke mogu raskinuti ili mijenjati ugovor:

 sporazumno storniranjem dijela ili cijelog obveznog odnosa i to u svako doba ili u
ugovora za to predviđeno roku, i
 zbog nemogućnosti ispunjenja obveza uslijed više sile: elementarne nepogode poplave
požara
o odredbe državnih organa, zabrana uvoza
o upravne mjere, likvidacija i prestanaka rada poduzeća
o ekonomske pojave; znatno izmijenjena situacija na tržištu.

Stranke mogu ugovoriti i mogućnost automatskog raskida ugovora kako bi se

spriječilo preveliko zakašnjenje u isporuci robe24. Ako roba ne bude isporučena u roku od
mjesec dana nakon ugovorenog roka isporuke, ugovor se automatski raskida. Ovaj se način
raskida ugovora koda nabave robe veće vrijednosti specijalnih proizvoda te za sezonske
artikle. Odredbe ugovornog prava koje vrijede za konvencionalno vođenje trgovačke poslove
trebale bi važiti i u području elektroničkog trgovanja. Zbog posebnosti elektroničkog
poslovanja čemu pridonose dvije činjenice:

24
Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić-Stipčević, V: Trgovačko poslovanje 3, Zagreb, 2009 ., str. 160.

19
  prostor u kojem se trgovanje obavlja je virtualan a ne realan kao što je to
uobičajeno kod konvencionalnog trgovanja,
 vrijeme sklapanja posla u pravilu je vrlo kratko ali obavljanje ili izvršenje
posla može potrajati mnogo duže.

Rizici su izraženiji u zakonu o obveznim odnosima i u zakonu o trgovini ne postoji

nikakav daljnji akt koji bi respektirao te posebnosti. Potreba za prilagodbom te regulative
novim mogućnosti i pogodnostima važna je zbog suprotnosti u obvezama koje mogu izazvati
poteškoće i sporove među sudionicima u trgovačkom poslu:

- Obveza pisanog oblika ugovaranja i potpisa ugovornih strana temeljna

jezapreka ozbiljnijem širenju elektroničkog poslovanja, posebno ako je
predmetugovora veće vrijednosti. Iako postoje različiti oblici digitalizacije
ranije materijaliziranog potpisa kao i digitalnog potpisa rizici su veći zbog
različitih načina njihovog krivotvorenja.
- Obveza prodavatelja i predaja stvari na ugovoreno mjesto često zbog nejasnih
fizičkih dimenzija trgovačkog posla u uvjetima elektroničkog trgovanja nisu
egzaktno ugovorene, što dovodi do nesporazuma ili zablude kupca.
- Obveze prodavatelja i prava kupaca u slučaju kada isporučena roba ne
odgovara virtualnom uzorku.

Obaveza prodavatelja vezana je za izdavanje garancije. Jamstva za ispravno

funkcioniranje stvari teže je praktično izvesti, te također zahtijeva jasnija zakonska rješenja.25
Elektroničko poslovanje briše granice među zemljama pa se mogući sukobi interesa dodatno
kompliciraju zbog različitih pravnih sustava. Pečatom i potpisom uznavedeni datum ugovora
stranke potvrđuju svoju suglasnost sa istim. Ugovor se potpisuje u tri primjerka; jedan za
kupca i dva za prodavatelja, budući da je vladinakomisija za nelikvidnost predložila ovjeru
ugovora kod javnog bilježnika. Godišnji se ugovori arhiviraju u financijskoj službi tvrtke
zajedno sa instrumentima osiguranja plaćanja.26

25
Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić-Stipčević, V: Trgovačko poslovanje 3, Zagreb, 2009., str.
108

26
Ibid

20
 7. Naknada štete u slučaju raskida kupoprodaje

Kad je prodaja raskinuta zbog povrede ugovora od strane jednog ugovarača, druga
strana ima pravo na naknadu štete koju zbog toga trpi, prema opštim pravilima o naknadi štete
nastale povredom ugovora 27 .. U slučaju kada stvar ima tekuću cijenu, druga strana može
zahtjevati razliku između cijene određene ugovorom i tekuće cijene na dan raskida ugovora na
tržištu mjesta u kojem je posao obaljen. Moguća je i prodaja ili kupnja radi pokrića. Tada je
predmet ugovora količina stvari određena po rodu , pa ako jedna stran ne ispuni svoju obvezu
na vrijeme , druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića odnosno kupnju te zahtjevati
razliku između cijena određene ugovorom i cijene prodaje, odnosno kupnje radi pokrića.

27
Član 523. ZOO FBiH

21
 ZAKLJUČAK

U prethodnim dijelovima objašnjeni su osnovne elemente ugovora o kupoprodaji.

Upoznata su prava i obaveze, kao i odgovornosti subjekata ovoga ugovora. Kao što smo rekli,
ugovor o prodaji je pravni posao kojim se prodavac obavezuje da će predati kupcu određene
stvari koje se prodaju, tako da kupac stekne pravo vlasništva ili pravo raspolaganja njima, a
kupac se obavezuje da za to isplati određenu cijenu. Ugovor o prodaji je svakako jedan od
najvažnijih ugovora današnjice, bez kojega je savremeni život nezamisliv. Smatra se da je ovo
jedan od najpotrebnijih ugovora koji se kroz historiju razvijao ,jer od kada postoji
čovječanstvo ljudi su uvijek trgovali robom ,odnosno stvarima. S vremenom je to postalo sve
složenije, pa samim time teži se za što boljim i efikasnijm uređenjem ovoga ugovora.

Na kraju možemo zaključiti da je pravni sistem Bosne i Hercegovine dobro uredio

ugovor o prodaji, jedan od najvažnijih ugovora u svijetu. Budući da se svjetska trgovina
odnosno ekonomija nalaze pred novim izazovom, zasigurno se može očekivati još bolje i
učinkovitije razvijanje pravnog i ekonomskog sistema ,a samim time i ugovora bez kojeg
svijet ne može funkcionirati, ugovora o kupoprodaji.

22
 LITERATURA

I Knjige:

1. Draškić, dr Mladen: “Međunarodna prodaja prema uniformnim pravilima i usporednom

pravu”, Exportpress i Institut društvenih nauka, Zagreb, 1987.
2. Čović. Š. "Poslovno pravo:statusno pravo i pravo privrednih društava", Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2003.
3. Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić-Stipčević, V: Trgovačko poslovanje 3,
Zagreb, 2009.
4. Kostadinović S., Račić M., Ljubojević G. „Poslovno pravo“, Futura, Pertrovaradin, 2004. godine

5. Trnavci.G. "Obligaciono pravo", Pravni fakultet Bihać, Bihać 2002.

II Izvori sa interneta:

legalist.ba - Pravni internetski magazin

http://www.bih-pravo.org - Bosanskohercegovački pravni portal

III Zakonski propisi:

Zakon o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o trgovini Federacije Bosne i Hercegovine

23