Smijeh povećava našu svjesnosti

Australski istraživači su se angažirali kako bi razumjeli prirodu smijeha. Ann

Hale, medicinska antropologinja sa Sveučilišta u Sydneyu, zastupa tezu
društvenog i kulturalnog konteksta smijeha. Ona vjeruje kako se šale zasnivaju
na interakciji dva nesuglasna koncepta. Kao primjer navodi šalu o zatvoreniku
koji je kartao sa svojim čuvarima i pri tome varao, pa su ga ovi izbacili iz
zatvora. «Zatvori imaju pravila po kojima vas drže zatočenim,» rekla je
gospođa Hale, «No, ukoliko varate, biti ćete izbačeni van. To je očigledni
primjer dva različita koncepta.» Po njoj, kada se smijemo zato što je netko pao,
nas ne nasmijava proces padanja nego bezuspješan pokušaj te osobe da se održi
na nogama. U istraživanjima koja je provela gospođa Hale je otkrila da
«nesuglasje dva koncepta» ljudi otkrivaju već u prvoj godini svog života. Beba
će se nasmijati ukoliko majka počne puzati prema dječjeg krevetca. Razlog
njezinom smijehu je to što je majčino puzanje u kontradikciji s konvencijom da
bebe pužu a majke hodaju. Istovremeno takvo ponašanje beba sugerira da mi
reagiramo da kontekstualno nesuglasje i prije nego što shvatimo šalu. Gospođa
Hale smatra da se takvi moždani procesi mogu usporediti s tenisačem koji vraća
protivnički servis bez ikakvog prethodnog razmišljanja. Po svemu sudeći,
smijeh je izuzetno važan upravo zbog toga što omogućava prekid razmišljanja.
Tokom dana naš mozak je preopterećen gomilom najrazličitijih misli, a upravo
smijeh mu pruža mogućnost toliko potrebni time out. Smijeh pripada onoj vrsti
svjesnosti koja ne robuje uobičajenim imperativima svakodnevnog življenja. Po
gospođi Hale, on je jedinstveni ljudski talent koji djeluje unutar kulturološkog
konteksta ali istovremeno transcendira kulturu. Kroz razumijevanje smijeha
možemo bolje približiti pravoj prirodi svjesnost i time bitno poboljšati svoj
život. Očigledno je da su ljudi koji se smiju sretniji od onih koji to ne čine.