Sve je u glavi!

Mnogi od nas uče strani jezik u školi, ali ga kasnije zaboravimo jer ga nikada
nismo imali priliku slušati ili upotrijebiti. No, to znanje nije nestalo iz naših
mozgova. Ono je još uvijek tamo, čeka da mu pristupimo. Kako ga ponovo
možemo naći?

Psiholozi su radili sa dobrovoljcima koji su bili engleski govornici, ali koji su

kao djeca koja su živjela u inozemstvu učili hindi ili zulu. Fokusirali su se na ta
dva jezika jer oni sadrže određene zvukove koji su za engleske govornike teški
za prepoznavanje i izgovor. Zamolili su dobrovoljce da ispune temeljni test
rječnika kako bi vidjeli sjećaju li se ikoje riječi zapostavljenih jezika. Ispalo je
da iako dobrovoljci nisu pokazivali sjećanje na drugi jezik u rječničkom testu,
bili su sposobni brzo naučiti i ispravno identificirati zvukove izgovorene na
zapostavljenom jeziku.

Ta istraživanja upućuju da izlaganje djece stranim jezicima, čak i ako ih oni ne

nastave govoriti, može imati trajni učinak. Čak i ako jezik bude zaboravljen,
nakon mnogo godina nekorištenja, preostali tragovi rane izloženosti mogu se
manifestirati kao pojačana sposobnost za ponovno učenje tog jezika. Nikada nije
kasno! U svojoj knjizi The brain that changes itself (mozak koji samog sebe
mijenja), neurolog Norman Doidge piše kako je učenje novog jezika u kasnijim
godinama dobro za poboljšavanje i održavanje pamćenja općenito. Kaže kako
nove jezične vještine održavaju mozak i dobrom stanju za pohranjivanje svih
vrsta informacija.

Kako izgraditi mozak?

Znanstvenici rade na tome da naprave živi kompjutor. Možda bi se umjesto toga
trebali usredotočiti na stvaranje umjetnog mozga (ili je to jedna te ista stvar?)
Neuroznastvenici smatraju kako ih samo desetak godina dijeli od stvaranja
mašine koja će oponašati funkcije ljudskog mozga. Doktor Henry Markam je
izjavio kako vjeruje da je to posve tehnički i biološki moguće. Jedina
nesigurnost je financijska. To je izuzetno skup projekt i još nije sve sigurno.
Postoje razne poteškoće. Zapravo nitko zaista ne zna što već znamo o mozgu.
Mislimo da vidimo očima, no u stvari većinu onoga što vidimo stvoreno je kao
projekcija pomoću našeg mozga. Pa, što to zapravo gledamo kada gledamo u
nešto što je izvan nas?