iz Govora ptica Feriduddina Muhammeda Attara (r. oko 1140. g.
po Isi) – etika; islam
Škrtac koji se pretvorio u miša
Neki škrtac prije smrti zakopa ćup zlata,
potom sinu na san dođe radi tih dukata.
U suretu miša bijaše sve zbog toga blaga
njuškao je da otkrije lopovima traga
Mišje oči tog lihvara bijahu pune suza
sin se na to zabezeknu te mu u snu kaza:
"Šta bi s tebe oče dragi, ko da tražiš nešto?"
"Brinem se za svoje blago," reče otac vješto.
"Vidje li ti lopova da se ovud šunja?
Mladić koji je vidio falinku u oku voljene
Neki mladić lavljeg srca bijaše poražen ljubavlju;
pet godina volio je, bio predan slatkom robovanju.
Njegova ljepotica imala je malu mrlju u oku;
nije to primjetio, jer za nju imaše ljubav duboku.
A kako i može čovjek koji gleda očima ljubavi,
tako malu falinku u oku voljene uočiti?
No s vremenom vatra aška u njemu poče da se gasi,
poče vladati sobom, od lude ljubavi se spasi.
Djevojka koja za njega bijaše vila čarobna
najednom se promijeni i postane obična.
Tada on primjeti mrlju u oku voljene,
Dvije pijandure
Neki se čovjek često do besvijesti opijao,
samopoštovanje gazio, u jarku završavao.
Prijatelj ga jednom tako pijanog zatekao,
u džak svezao i na leđa uprtio.
Usput sretoše još jednog pijanca
koji se teturao pomognut od svog jarana.
U tom trenutku se prenu prva pijandura
i kad ugleda pijanog jarana, povika iz džaka:
"O nesretniče, ububuće samo dvije čaše rakije

suret – slika, obris, oblik

ašk – ljubav, ljubavni zanos
Dabogda ga zgromila iz nebesa munja!
Blago moje sada nema ko da pazi, čuva,
i na drugom svijetu zbog njeg moje srce kuha."
"Zbog čeg ti je takvo lice?" sin ga zapita.
K'o iz sna se miš prenu, odgovorit' hita:
"O, sine dragi, nek' te moj slučaj poduči:
'Ko god zlato voli ovako će proći.
Zbog zlata će patiti i na drugom svijetu
vezan za blago, živjet će u vječnome grijehu.
"Od kada ti je ta mrlja u oku?" postavi joj
pitanje.
"Od dana kad je tvoje srce počelo da se hladi",
ona reče,
"i tvoja ljubav prema meni počela da vehne".
O, vi slijepci okrutnih srca,
koliko dugo ćete tražiti greške u drugima?
Bolje vam je da se trudite da spoznate
stvari koje u grudima brižno skrivate.
Kada ugledate svoje mahane u njihovoj biti,
nećete se više mahanama drugih baviti.
pa ćeš hodati kao i ja, bez pomoći ičije!"
Naše stanje nije drugačije nimalo,
zato što ljubavi nemamo mi tuđe greške vidimo.
Onaj koji ašika nema neprestano traži
da u drugima pronađe mahane, grijehe i laži.
No kad bi u srcima našim bilo ljubavi,
mahane drugih mi bismo vrlinama smatrali.
Šejh Ebu Bekr iz Nišabura
Jednog dana šejh Ebu Bekr iz Nišabura
vodio je muride svoje putem do grada
Muridi pješke a on na magarcu;
u neka doba magarac glasan prdež odapnu.
Šejh jauknu te svoju hrku razdera;
neki od murida ga za razlog tomu upita.
"Kad se osvrnuh", šejh reče, "i ugledah more
svojih murida,
svaki od njih spreman da život za me da,
tad pomislih da sam i Bajezidu ravan,
toliki me hvale, to je znak jasan.
Beskrajna slava na nebesima me čeka,
ja sam slobodan i čist od svih grijeha.
I dok sam tako sebi pripisivao slavnu sudbinu,
moj magarac bombu od prdeža odapnu.
To je bio odgovor jednoga magarca
čovjeku punom sujetnih misli i samoljublja.
I zato me u tom trenutku obuze vatra pokajanja
Šejtanova tajna
Uzvišeni gospodar reče Musau jednoga dana:
"Idi i doznaj tajnu od šejtana!"
Musa k Iblisu ode istog dana,
upita za tajnu i ovo ču od njega:
"Zapamti ovo i ponavljaj to stalno!
Nikad ne reci 'ja' – da ne bi poput mene bio!"
Isa i stari krčag
Isa jednom iz planinskog potoka vodu zahvati,
njen ukus bijaše od ružine vode slađi.
Tada jedan od njegovih suputnika
natoči vode iz tog bistrog potoka.
Isa sa svojim učenicima put potom nastavi
i u neko doba ožedni i vode od njih zatraži.
No začudi se kada ispi vode iz krčaga,
jer voda kao pelin bijaše gorka sada.
Isa reče:"Ova je stvar začudna,
da slatka voda, tako brzo, postane gorka i mutna!"
No krčag mu reče: "I ja sam jednom sladak bio –
kad me majstor tek od gline krčagom načinio.
No sada sam ja izrabljen i ostario,
a nekad i lijepa vazna i ćup sam bio.
U sebi ja nosim gorčinu smrti,
zar voda u meni može slatka biti?
Sokratova smrt

murid – učenik, onaj koji žudi za znanjem

hrka – ogrtač od grubog sukna

kutarisati se – osloboditi se, spasiti

nefs – niski ljudski porivi

munafik - licemjer

Iblis – šejtan, đavo
mijenjajući moje stanje, razbijajući maštanja.
I zbog toga ja jauknuh, zbog toga zaplakah
i zbog toga hrku svoju ja rastrgah."
O, kako je istina daleko od onih
koji su za sve što kažu il' urade hvale puni!
Kutarišite se uobraženosti i vatru naložite
nefsom svojim koji tako ludo volite.
Svakog trena vi vaša lica mijenjate,
al u dubini duše faraoni ostajete.
I dok mrva vašeg nefsa u životu opstaje,
u vama na stotine munafika ostaje.
I stoga ne izgovarajte tu mrsku riječ "ja",
jer će vas zbog nje dopasti stotine zala.
Ako se pouzdate u sebe i ono što svojim smatrate,
oba svijeta vam zato neprijatelji postaše.
No ako nefsa usmrtite, i noć najcrnja
svjetlošću vašom bit će obasjana.
Sve dok u vama i mrva samoljublja ostane,
na kraju vaših životnih napora bit će samo
očajanje!
I bez obzira koliko vi nakupili bogatstva,
pred vašim licima krivit će se stotine ružnih 'ja'.
Pa da me još hiljadu puta ispeku,
ja im mogu dati samo vodu gorku.
Ta gorčina u svakom biću živi;
gorčina smrti raste s našom starosti.
O, ljudi bezglavi, razumijete li što krčag zbori?
Put tajni pronađite prije nego vas smrt obori!
Tražite svim srcem tajnu postojanja,
jer u vašem srcu se krije ta tajna.
Ako za života sebe ne spoznate,
zar se u smrti toj spoznaji nadate?
Bez tog znanja niste više od hajvana;
svaki čovjek je izgubljen bez toga znanja.
Čovjek koji za to znanje ne uloži trud
pamet je izgubio i potpuno je lud.
Mnogo velova tajni je na putu sufije,
no on neumorno traži dok Istinu ne otkrije.
Kada Sokrat ležaše na samrti,
ovo pitanje mu učenik uputi:
"Učitelju, kada te okupamo i plaštom pokrijemo,
reci nam na koje mjesto da te pokopamo?"
"Ako me pronađeš, dragi učeniče,
pokopaj me gdje god zaželiš," reče.
Svijet u očima lude
Jedne noći luda se iz sna prenu te izjavi:
"Svijet ovaj je sanduk u koji su nas zaključali.
U toj tami grijeha i ponosa boravimo,
kad smrt poklopac podigne, tad mi poletimo.
U vječnost se vinu oni koji krila imaju,
a oni što krila znanja ne steknu, u sanduku ostaju.
I u tom sanduku u boli i strahu borave;
kroz teške muke prolaze dok se od neznanja ne
oporave."
"U potrazi za sobom život sam potrošio,
no ja sebe ipak nisam pronašao.
Kako ćeš me ti onda pronaći kad preselim!?
i to bih znanje želio s tobom da podijelim!
Moram ti priznati da sve što sam uspio da saznam,
za svog dugog života, je da ništa ne znam."
O, ljudi bez pameti, morate sve od sebe dati,
da ptica vaša dobije krila uzvišenih težnji, da i
poleti.
Nek vaš razum i srce polete na krilima duše
prije negoli se na vas patnja i smrt obruše.
Postanite ptica duše prije negoli se poklopac
podigne
i na krilima vječne ljubavi poletite u visine.