Veleučilište u Rijeci

Poljoprivredni odjel Poreč

UZGOJ BILJA U ZAŠTIĆENIM PROSTORIMA

-Interna skripta-

Dr. sc. Slavica Dudaš

Poreč, 2016.
Sadržaj:

1 Zaštićeni prostori
2 Klijališta i proračun potrebne površine klijališta za proizvodnju presadnica
3 Uzgoj presadnica u klijalištima
4 Unutrašnje instalacije u zaštićenim prostorima
5 Svjetlost i dodatno osvjetljavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
za dodatnim osvjetljavanjem
6 Toplina, zagrijavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
7 Ventilacija
8 Navodnjavanje
9 Gnojidba
10 Tlo i supstrati
11 Sistem uzgoja bilja u zaštićenim prostorima bez tla (Soilles culture)
12 Uzgoj presadnica salate u specijaliziranim rasadnicima
13 Uzgoj komercijalnog povrća na primjeru graha mahunara
14 Uzgoj mačuhica
15 Uzgoj pelargonije
16 Uzgoj božićne zvijezde

Literatura
Spisak tablica
Spisak fotografija

2
1 Zaštićeni prostori
Zaštićeni prostor je naziv za veći broj različitih, po obliku i veličini, objekata namijenjenih
proizvodnji povrća, cvijeća, jagoda, aromatičnih vrsta i presadnica u vrijeme kada to nije moguće
uzgojiti na otvorenom polju. To su objekti obloženi transparentnim materijalima (staklom,
plastičnim pločama ili folijama) za uzgoj bilja. Proizvodnja povrća u Hrvatskoj ~60 000 ha, 3 %
od toga je pod zaštićenim prostorom. U svijetu 0,5 miliuna ha zaštićenog prostora, najviše na
Dalekom istoku i mediteranskom području. Proizvodnja bilja na otvorenom ovisi o klimi,
sezonskog je karaktera. Pravilnim izborom geografskog položaja, klimatskih i uvjeta tla
proizvodnja povrća je moguća tijekom cijele godine.

1.1 Značaj i funkcija zaštićenog prostora

Zaštićeni prostor omogućava biljkama optimalne uvjete rasta i razvoja tijekom cijele godine.
Uzgoj povrća je izvan sezone i moguće planiranje dinamike dospijevanja, moguć je uzgoj bez tla
u sustavu staklenika ili plastenika i na kamenitim terenima. Zaštićeni prostor omogućuje
prezimljavanje bilja osjetljivog na niske temperature.

1.1.1 Prednosti uzgoja bilja u zaštićenim prostorima

Temperatura u zaštićenim prostorima je znatno viša po danu, noću je minimalno iznad

temperature zraka. U aridnim područjima zbog smanjene transpiracije bilja - manja potreba za
vodom. Zaštićeni prostori dozvoljavaju reguliranje klime grijanjem, hlađenjem, primjenom CO 2,
povišavanje vlage zraka, reguliranje svjetlosti a samim tim i reguliranje rasta. Zaštićeni prostori
štite bilje od negativnog utjecaja vjetra, padalina, grada i od naleta štetočina. Reguliranje klime
omogućuje produžavanje perioda kultiviranja bilja čak do cjelogodišnje proizvodnje.
Prednost proizvodnje u zaštićenim prostorima na mediternaskom području je zbog viših zimskih
temperatura i zbog više sunčanih dana. Zaštićeni prostori mogu sa ili bez grijanja ili sa dodatnim
grijanjem. U mediteranskom području je zbog manjeg utrošaka energenata uzgoj u plasteniku ili
stakleniku isplativ.

1.1.2 Nedostaci

U pogledu klime zaštićenog prostora, zbog konstruktivnih elemenata i oblaganja zidova

prodiranje svjetlosti reducirano od 30 - 50 %. Prilikom sunčanih dana su temperature u
staklenicima povišene zbog tzv. „toplotnog efekta staklenika“. Uzgajanjem dvije ili tri kulture u
zaštićenom prostoru automatski nosi probleme sa plodoredom. Osim toga je ograničena
mogućnost primjene mehanizacije. Pri uzgoju u zaštićenim prostorima povećana je potreba za
energijom i drugim resursima, velike su investicije i viši fiksni troškovi kao i troškovi
održavanja.

1.1.3 Površine zaštićenih prostora u RH

Hrvatska ima potencijala za proizvodnju povrća u zaštićenim prostorima ali oni se ne koriste u
dovoljnoj mjeri. Razlozi su različiti i kreću se od visokih ulaganja do nestabilnosti tržišta, visokih
cijena repromaterijala, nepovoljnih kredita, visokih troškova proizvodnje.

3
Tablica1.1.3-1 Procjena proizvodnje povrća za tržište u svježem stanju u zaštićenim prostorima
po županijama (DZS, 2005.).

Neki stručnjaci procijenjuju da je za ekonomičnu proizvodnju potrebno podići objekt minimalne

veličine od 1000 m2 ili više njih u kojima će se kontinuirano cijelogodišnje intenzivno
proizvoditi povrće ili cvijeće bez obzira na godišnje doba (Parađiković, 2008.).
4
Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, proizvodnja povrća u zaštićenim prostorima na
području Istre se odvija na oko 180 ha, u Republici Hrvatskoj na oko 637 ha.

1.1.4 Površine zaštićenih prostora u svijetu

Prema podacima CIPA iz 2003. godine u svijetu je zabilježene sljedeće površine pod zaštićenim
prostorima:

Tuneli i plastenici:

• Europa 238 000 ha

• Bliski istok 44 500 ha
• Sjeverna Amerika 10 500 ha
• Južna Amerika 14 100 ha
• Afrika 56 600 ha
• Azija 650 000 ha

• Malč površine 12 860 000 ha

Izvor: CIPA, 2003

1.1.5 Toplotni efekt ili učinak staklenika

Akumulacija topline u stakleniku se ostvaruje tako što sunčevi zraci (zraci kratkih valnih duljina)
prolaze kroz staklo i dospjevaju na biljke, tlo i predmete u stakleniku, apsorbiraju se i zagrijavaju
biljke, tlo i predmete koji isijavaju tu toplinu. Isijana toplina su zraci dugih valova (infracrvene
zrake). Toplina se u zaštićenom prostoru podiže, dolazi do pokrovnog materijala zaštićenog
prostora, djelomično se apsorbira a najvećim dijelom se reflektira. Znači, toplotni zraci ne
prolaze kroz staklo ili foliju, toplina se akumulira i temperatura se u stakleniku povećava. Staklo
propušta zrake između 320 i 2900 nm, ostalo zračenje, toplotno zračenje samo djelomično
apsorbira. Ta činjenica i činjenica da biljke i tlo zrače dugotalasne, infracrvene zrake koje ne
prodiru kroz staklo nazad u atmosferu objašnjavaju zagrijavanje zraka u stakleniku ili plasteniku.

5
 Slika 1.1.2-1: Toplotni efekt ili učinak staklenika

1.3 Elementi za izradu plana izgradnje zaštićenog prostora

U elemente plana izgradnje zaštićenog prostora ubrajamo:

-Izbor lokacije
-Razmještaj proizvodnih površina i pratećih objekata
-Proračun potrebe radne snage
-Troškovnik investicija tj. ekonomska isplativost

1.3.1 Izbor lokacije

Komponente koje treba analizirati pri izboru lokacije su sljedeće:

1.Tržište
2.Klima
3.Reljef
4.Tlo
5.Mogućnost navodnjavanja i kakvoća vode
6.Izvor energije za grijanje
7.Komunalna infrastruktura

Radi ekonomičnosti uporabe zaštićenog prostora i pune funkcionalnosti lokacija za zaštićeni

prostor treba se nalaziti na ravnom terenu bez izrazitih depresija ili uzvišenja. Povoljan je blagi
nagib zbog oticanja površinskih voda. Ekspozicija terena –radi cjelodnevnog osunčavanja
zaštićenog prostora, položaj treba biti sjeverozapad-jugoistok i izbjegavati zasjenjene površine
prirodnim objektima ili zgradama.

Pri izboru lokacija za podizanje zaštićenog prostora povoljna su:

 laka i strukturna tla sa dobrom drenažom i visokim sadržajem humusa
 nivo podzemnih voda min. 1,5 m, tlo neutralne do blago kisele reakcije

6
  lokacija treba biti u zaklonu, zaštićena od vjetra (utjecaj na temperaturu u zaštićenom
prostoru)
 zaklon može biti ograda, šume, voćnjaci, drvoredi, drugi građevinski objekti itd.

Za podizanje zaštićenog prostora izbjegavati lokacije sa:

• Jakim udarom vjetra
• Konstantno visokim snježnim pokrivačem
• Visokim nivoom podzemnih voda
• Depresivna područja s čestim mrazevima
• Područja pored šuma ili objekata koji zasjenjuju plastenik
• Tla sa visokim sadržajem gline

Zbog specifičnih uvjeta uzgoja i intenzivnog korištenja, tlo u plasteniku podliježe promjenama.
Za uzgoj u zaštićenom prostoru poželjna su lakša tla sa nižim % gline i praha sa nešto krupnijom
frakcijom pijeska. Tla koja sadrže više od 25 % gline spadaju u teža tla i manje su povoljna za
proizvodnju u zaštićenim prostorima. Crvenica sadrži > 30 % gline i osobito treba voditi računa o
sadržaju organske tvari, ona zahtjeva redovnu gnojidbu organskim gnojivima: stajskim gnojivom,
kompostima, unošenjem tresetnih supstrata i sl.

Za proizvodnju povrća od velike važnosti je zadovoljavajući sadržaj organske tvari u tlu koji
ovisi o sadržaju gline:

Tlo sa 20 % gline 8 % organske tvari

Tlo sa 10 % gline6 % organske tvari
Tlo sa 5 % gline 5 % organske tvari

Tla sa manjim sadržajem organske tvari treba popraviti višegodišnjim unošenjem stajskog
gnojiva. Osim sadržaja organske tvari, treba voditi računa o sadržaju i obskrbljenosti tla s
hranjivima. Tablica 1.3.1.1-1 daje prikaz kategorija pskrbljenosti tla hranjivima.

Tablica 1.3.1-1 Kategorije opskrbljenost tla prema sadržaju hranjiva

Opskrbljenost tla Amonijačni i Fosfor Kalij

hranjivima nitratni dušik P2O5 K2O
mg/100 g mg/100 g mg/100 g

slaba 5 30 30
srednja 5-8 30-60 30-60
dobra 9-11 60-90 60-90
vrlo dobra 12-14 90-120 90-120
obilna 15-17 120-150 120-150
prekomjerna 18-20 150-200 150-200
toksična >20 >200 >200

Tlo za uzgoj povrća u plastenicima mora biti neutralne do blago kisele reakcije (pH 6,6-7,5). Tla
niske pH vrijednosti treba kalcificirati. Kalcifikacija se obavlja mljevenim kalcijevim

7
karbonatom CaCO3. Potrebne količine CaCO3 za popravak pH vrijednosti su navedene u tablici
1.3.1-2.

Tablica 1.3.1-2 Količine CaCO3 za popravak pH vrijednosti tla

pH Potrebna količina
CaCO3 kg/1000 m2
< 4,5 1000-1200
4,5-5,5 750-1000
5,0-5,3 500-750
5,3-5,6 250-500

Lokacija zaštićenog prostora treba biti dostupna transportnim sredstvima, pogodna za

postavljanje infrastrukture (električna energija, voda, plin itd.). Na terenima gdje je moguće
iskopati bunare-buštoine- izvori jeftine i kvalitetne vode za navodnjavanje, vodovodna voda-
skuplja (3,5 – 18 kn/m3-regionalno različita cijena) i zbog sadržaja klora može negativno utjecati
na razvoj bilja.

1.3.2 Razmještaj objekata ovisi o:

- Izvoru topline: industrija, toplana ili sl.

- Staklenici u blizini izvora topline
- Plastenici, tuneli -sa južne strane staklenika
- Razmak između objekata 4-5 m (transport, odvod atmosferskog taloga)
- U okviru zaštićenog prostora podižu se objekti za čišćnje, sortiranje, pakiranje i čuvanje
povrća, prostori za zaposenike (za presvlačenje, pauza za ručak…)

1.3.3 Planiranje radne snage

Pri planiranju proizvodnje potrebno je analizirati potrebe za radnom snagom (sezonski radnici,
viša stručna sprema, savjetodavna služba u blizini?) i analizirati u kojem vremenskom periodu
(za sadnju povrća, berbu, sortiranje, plasman na tržnici itd.).

1.3.4 Troškovnik investicija i ekonomska isplativost

Plan podizanja zaštićenog prostora mora sadržavati troškovnik investicija i preliminarnu analizu
ekonomske isplativnosti odabranog tipa i vrste proizvodnje.

2. Materijali za izgradnju zaštićenog prostora

Zaštićeni prostori se sastoje iz sljedećih komponenti:

- Nosivi elementi konstukcije (osnovna noseća konstrukcija)

- pokrovni materijali -transparentni (krovne i bočne površine)
- otvori za provjetravanje i vrata
8
- instalacije (navodnjavanje, grijanje, instrumenti regulacije temperature, vlažnosti zraka itd.)

2.1 Nosivi elementi staklenika

Nosivi elementi
- Temelj - beton širine 15 i visine 25 cm
- konstrukcija- pocinčani čelik (stupci nosači- razmaknuti po 3 m po dužini i 3,20 m poprečno)
- stupci su vezani gredama (čelik ili aluminij)
- bočni i krovni nosači stakla su od pocinčanog lima
- debljina stakla na krovnim površinama je 5 mm a na bočnim 3 mm
- staklo je povezano silikonskim kitom i metalnim spojnicama

Slika 2-1: Prikaz izrade temelja pod nosećim stupcima

Slika 2-2: Prikaz izrade temelja po cijeloj bočnoj strani konstrukcije

Pojačanje temelja kod stupca nosača

Slika 2-3: Prikaz pričvršćivanja stakla na metalnu konstrukciju

9
-Silikonski kit
-spajalica
-nosač stakla pocinčani lim
-stako

2.2 Transparentni elementi

-Staklo
-Plastični materjali

2.2.1 Staklo

Staklo nastaje od kvarcnog pjeska, vapnenca i sode na 1500 °C

Podjela stakla

- Tanko staklo 0,7 - 1,9 mm

- Srednje debljine 2,8 mm
- duplo staklo 3,8 mm
- debelo staklo 4,5 - 21 mm

Za staklenike se koristi staklo srednje debljine i debelo staklo.

Staklo može biti:
- prozirno- prozirno je i propušta svjetlosne zrake
- neprozirno staklo- neprozirno je ali propušta svjetlosne zrake

Transparentnost stakla je 90 - 92 % u ovisnosti o kvaliteti i debljini stakla.

2.2.2 Plastični materijali

Tab.2.2..2-1: Podjela i karakteristike plastičnih materijala (Schachweh, 1984)

10
Podjela Karakteristike
Termoplasti makromolekuli u obliku konca koji međusobno nisu spojeni
-zagrijavanjem se mogu savijati i promjeniti oblik

Duroplasti mrežasto spojeni makromolekuli

kruti, topljenjem se razgrađuju

Tab. 2.2.2-2: Vrste plastičnih materijala

Plastični materijal Primjena pri zaštićenim prostorima

1. Termoplasti
Polietilen PE folije
Etilvinilacetat EVA folije
Polivinilklorid PVC folije i ploče
Polivinilfluorid PVF folije
Polimetilmetaakrilat PMMA ploče
Polikarbonat PC ploče
Poliester PET folije
Teflon FEP folije

2. Duroplasti
Poliester, nezasićen UP lakovi
Poliester, pojačan staklom GFUP ploče

Schachweh, Ulmer, 1984

Tab. 2.2.2-3: Optičke, toplinske i mehaničke osobine folija

11
 PE folija PVC folija EVA folija
Cijena Najniža 3-4 x veća od PE Nešto skuplja od PE i ovisi o
sadržaju vinilacetata

transparentnost 92-93 % 87-91 %, transparentnost 93-94 %

PE-UV 89-92 % se smanjuje sa vremenom
PE –IR 86-92 % zbog prljanja

UV-stabilnost niska, rapidno smanjenje višlja, sporije smanjenje UV- stabilizirana

transparentnosti sa transparentnosti sa
vremenom vremenom

UV propusnost da ne Ne

IR propusnost pojačana, ne zadržava ne propušta, smanjuje Ovisi o sadržaju vinilacetata koji

toplinu. Propusnost se pojačano zračenje topline treba min. 18 % zastupljen. Tada
smanjuje sa noću. ima iste osobine kao PVC folija
kondenziranjem pare na
foliji

Trajanje 1 godinu 3 do 4 godine Oko 3 godine, veća otpornost na

Grad oštećuje PVC foliju kidanje od PVC

Ostalo najčešće u uporabi, u Skuplja folija, u ponudi EVA folije se nude do 12 m

ponudi do 14 m širine 1,5 m širine širine kompenzira nedostatke PE
Spaljivanje folije u jakoj i PVC folije
mjeri zagađuje okolinu

Schachweh, Ulmer, 1984

Literatura:

Parađiković, N., Kraljićak, Ž. (2008.) Zaštićeni prostori-plastenici i staklenici. Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet Osijek.

Schachweh (1984)

CIPA, (2003.)

12
 3. Tipovi zaštićenog prostora
- Individualna zaštita
- malčiranje
- prekrivanje perforiranim materijalima
- mini tuneli
- niski i visoki tuneli
- plastenici
- klijališta
- staklenici

3.1 Individualna zaštita

Svaka biljka tj. kućica pojedinačno je zaštićena folijom ili staklom - proizvodnja lubenica, dinja,
krastavaca, tikve. Korišti se za ranu proizvodnju vrsta koje se siju ili sade na većim rastojanjima i
na otvorenom prostoru.

3.2 Malčiranje
Malčiranje je prekrivanje zemlje različitim organskim i umjetnim materijalima, npr. folijama.
Postoje različite folije za malčiranje.

- Crnom PE folijom
- PVC folijama
- papirnim folijama
- bio-razgradivim folijama
- živi malč

3.2.1 Funkcija malčiranja

- Zaštita od korova
- ujednačeni vodni režim tla
- povišavanje temperature tla
- uranjivanje proizvodnje-dospjevanje prije za berbu
- produžavanje mogućnosti kultivacije u periodu sa nižim temperaturama
- povišenje prinosa
- kvalitetniji i čistiji plodovi

3.2.2 Prednosti malčiranja

- Temperatura tla ispod neprozirne PE-folije na dubini od 5 cm je 2-2,5 °C viša
- Ispod prozirnih je temperatura za 4,5-5,5 °C viša od nepokrivenog tla
- biljke dospijevaju na neprozirnoj foliji do 2 tjedna prije, na prozirnim do 3 tjedna prije
- tlo ispod folije ostaje rahlo i opskrba korjena sa kisikom je poboljšana
- smanjena je evaporacija
- proizvodnja biljne mase je povećana- potreba za navodnjavanjem-kapanjem -cijevi
postavljene ispod folije
- brži razvoj biljaka je uvjetovan i pojačanom koncentracijom CO 2 koji kao produkt
mikrobiološke aktivnosti tla kroz perforaciju na foliji gdje se nalaze biljke

13
- plodovi se nalaze na foliji pa su čisti

3.2.3 Vrste folije za malčiranje

Crna neprozirna PE-folija – npr. za uzgoj krastavaca

- tlo se sporije zagrijava, djelovita zaštita od korova,
- dobro čuva vlagu
- problem recikliranja folije

Bijela neprozirna folija- za održavanje optimalne temperature tla- kod uzgoja salate
- -donja strana je crna, gornja bijela. Bijela boja reflektira svijetlo, osvjetljuje biljke i ne
dopušta prekomjerno zagrijavanje tla
- -povećan intenzitet fotosinteze

Prozirna fotorazgradiva folija

-tlo se brže zagrijava,
-poranjivanje proizvodnje,
-rast korova je moguć
InfraRed Transmitting (IRT) folije
-selektivno propuštanje zraka
-grijanje tla
-pospješuju rast biljke
Reflektirajuće folije-prsvučene aluminijumskom bojom
-u područjima sa problemom prenošenja virusnih oboljenja preko insekata i lisnih uši
-refleksijom odbija insekte

3.3 Direktno prekrivnje usjeva ili nasada

Prekrivanje biljaka, usjeva ili nasada se obavlja sa perforiranim PE (polietilenskih) folija

sintetskih folija tzv. agrotekstila ili mrežastih materijala.
- perforacije kod perforiranih folija su od 20 - 40 mm, čine 2-10 % cjelokupne površine
- otvori omogućuju dobro reguliranje temperature i vlažnosti zraka, smanjuje potrebu za
skidanjem folije
- radi uranjivanja uzgoja bilja, zaštita od mraza
- debljina folije od 0,1 do 0,2 mm i širine od 0,6 do 18 m
- može se primjeniti i dupla folija koja poboljšava toplotne uvjete, pogoršava osvjetljavanje

Na tržištu se agrotekstili za prekrivanje usjeva nalaze pod imenom Agryl, Lutrasil ili Vrteks
- poluprozirne tanke folije propusne za svjetlo, zrak i vodu
- ne oštećuje biljke
- težine 10-15-17 g/m2
- temperatura ispod njih je 1-2°C viša
- uporaba višegodišnja –do 3 sezone

Ovaj vid zaštite bilja se koristi protiv kasnih mrazeva u proljeće ili ranih mrazeva u jesen. U
tablici su prikazane kulture, vrijeme primjene i vrijeme uklanjanja perforiranih folija ili
agrotekstila.

14
Tablica 3.3-1. Primjena folija za direktno prekrivanje nasada

Vrste povrća Pokrivanje nakon sjetve ili Skidanje agrotekstila

sadnje
Rotkvica početak II- početka III 5-10 dana prije berbe

Salata početak II – početak III 5-10 dana prije berbe

Matovilac

Špinat
od početka veljače prije same berbe

Ozima salata

Korabica početak III – kraj III Pred berbu

Kineski kupus sredina II – početak III 5-10 dana prije berbe

Celer korjenaš kraj III – sredina IV najkasnije do sredine svibnja

Tikvice početak III – početak IV 21 dan nakon sjetve

Kukuruz šećerac početak IV-početak V kada je visina 50 cm

Rajčica početak IV-sredina IV 21 dan posle sjetve

Krastavac sredina IV-sredina V 21-28 dana nakon sjetve

Mrkva početak III – kraja III sukcesivno sa vađenjem (60-80 dana)

Kupus kraj II – kraj III pri berbi

Krumpir početak III u fazi cvjetanja

15
3.4 Tuneli

Tuneli mogu biti niski, poluvisoki i visoki u ovisnosti o njihovim dimenzijama.

3.4.1 Mini -niski tuneli: lučnog oblika; lučni nosač = od žice, PVC cijevi ili drveni. Dužina
lukova iznosi min. 140 cm i više, postavljaju se na odstojanju 1 m, ukopaju se u zemlju 10-15 cm
i pokriju folijom debljine 0,1 mm.

Dimenzije niskog tunela su:

visina 40 – 50- 60 cm
širina 100 - 150 cm
dužina 10-12 m

Slika 3.4.1-1: Prikaz konstrukcije niskih i poluvisokih tunela

Nedostatak niskih tunela je mala zapremina objekta pa su kolebanja u temperaturi vrlo velika.
Zbog svoje male zapremine ovo je relativno nepovoljni zaštićeni prostor. Koristi se za uzgoj
komercijalnog nisko rastućeg povrća (krastavac, lubenica, dinja) ili npr. po 2 reda povrća (mrkva,
kupus) ili ili za proizvodnju presadnica. Niski tuneli se koriste sve do prestanka opasnosti od
mraza, nakon čega se uklanja i povrće nastavlja rast na otvorenom.

3.4.2 Poluvisoki tuneli

Dimenzije poluvisokih tunela se kreću u slijedećim granicama: visina do 2 m, širina 4-5 m dužina
20-30 m. Lukovi su izrađeni od metalnih ili plastičnih cijevi, koji se postavljaju na 1,2-1,5 m
razmaka i uzduž se pričvršćuju sa cijevima na tri mjesta zbog stabilnosti. Folija se rastegne preko
lukova, sa strane ukopa i zagrne zemljom. Na krajevima se postavaju vrata kao ulaz u objekat i
ventilacija. Nedostatak je što nemaju bočnu ventilaciju pa je temperatura u sredini tunela
previsoka.

3.4.3 Visoki tuneli

Noseća konstrukcija od Al-cijevi debljine 40 mm ili PVC cijevi.
-Ukopavaju se u zemlju 40 - 70 cm, razmak lukova 1-1,5m
-Folija 1,15 - 0,20 mm, lijepljenje folije tako da šavovi dolaze po širini a ne po dužini.

16
Slika 3.4.3-1: Prikaz konstrukcije visokih tunela

Vrata sa obadvije strane tunela.

-Visina 1,8-3,6 m,
širina 4,5 - 7,5 m,
dužina 25-100 m.
-Navodnjavanje - sistemom cijevi koje se prostiru po osnovi tunela
3.5 Plastenici
Su visoki zaštićeni prostori, 4,5 - 5,0 m visine i širine od 6-12 m. Po konstrukciji slični su
staklenicima. Metalna nosiva konstrukcija je od pocinčanih cijevi, fiksnih betonskih ili mobilnih
metalnih temelja i pokrova od folije.

Mogu biti:
- pojedinačni
- blok-plastenici

U široj proizvodnji koriste se blok-plastenici.

17
3.5.1 Konstrukcija plastenika

Mobilni metalni temelji -omogućuju premještanje plastenika na drugi prostor - umornost tla, ako
su betonski temelji onda je to u području jakih vjetrova, za proizvodnju presadnica ili u
hidroponskom načinu uzgoja. Prekrivanje plastenika se vrši sa jednostrukom ili dvostrukom
folijom. Doljnji dio bočnih strana i čelna strana su često izgrađeni od karbonata (radi čvrstoće i
izolacije).

3.5.2 Pokrov plastenika

Uglavnom se koriste neorošavajuće EVA (etilvinilacetatne) folije, UV-stabilizirane folije. Radi

toplinske izolacije, često se postavljaju dvoslojne folije između kojih se upuhuje zrak.
Provjetravanje plastenika- namatanjem folija bočnih strana ili podizanjem krovne konstrukcije
(ručno ili automatski).

3.5.3 Osnovni zahtjevi prema plastenicima:

- Niski troškovi izgradnje i održavanja

- dobra mogućnost provjetravanja
- dugotrajnost folija (UV-stabilitet, kidanje)
- niski utrošak rada pri zamjeni folije (svake 1-3 godina)

Vrste plastenika po obliku

- Pojedinačni - jednotunelski
- Blokplastenici -višetunelski:

Krovna konstrukcija:
- polukružnog oblika
- zašiljenog oblika

18
Slika 1.5.6.3-1: Prikaz konstrukcije pojedinačnih jednotunelskih i dvotunelskih plastenika

Krug, 2002

Krug, 2002

Višetunelski plastenici
Grade se radi uštede na konstrukciji i folijama bočnih strana -jeftiniji su po jedinici površine
nadkrivenog prostora i podižu se na većim površinama. U njima se često vrši proizvodnja
konzumnog povrća.

Plastenici mogu biti:

Grijani plastenici su grijani pomoću termogena na tekuće gorivo ili pomoću plinskih grijaća. U
takvim plastenicima je uobičajen uzgoj presadnica, povrća i drugog bilja zahtjevnijeg prema
toplini u hladnijem dijelu godine.

Negrijani plastenici – koriste se najčešće za uzgoj konzumnog povrća.

1.5.7 Staklenici
Staklenici su oblici zaštićenih prostora kod kojih se kao pokrovni materijal koristi staklo.
Staklo najviše propušta svjetlo, najbolje čuva toplinu unutar zaštićenog prostora i najtrajnije je.

Podjela staklenika

- Topli staklenici 18 - 30 °C
- Temperirani staklenici 12 - 18 °C

19
- Hladni staklenici 5 - 10 ° C
- Zaštićeni prostori za prezimljavanje kultura 1- 3 °C

Posebnosti staklenika
Za staklenike treba osigurati znatno jače temelje, čvršće je konstrukcija (zbog težine stakla),
nosiva konstrukcija je od čvršćeg materijala pa je i cijela izvedba skuplja. I staklo kao pokrovni
materijal skuplje u usporedbi sa plastičnim materijalima, pa su i početni troškovi za podizanje
staklenika veći.
Značaj staklenika se ogleda u dugotrajnosti i uštedi na energiji za dodatno zagrijavanje,
mogućnosti uzgoja tokom cijele godine, kao i u rezultatima uzgoja.

Osnovni zahtjevi prema staklenicima:

- podnošljivi troškovi izgradnje i održavanja
- efektivno provjetravanje (50 x promjena zraka)
- dobra osvjetljenost prirodnim svjetlom
- nisko zasjenjivanje konstrukcijom
- dobra nosivost kultura sa vertikalnim uzgojem zu vezivo (krastavci, rajčice)
- niski gubici toplotne energije
- smanjeno kapanje kondenzirane vode

1.5.7.1 Konstrukcija staklenika

Betonski temelji su 25 cm visine i 15 cm širine.Noseći stupci su pocinčani metalni profili visine
1,8 - 2,2 m. Razmak između stupaca iznosi 3 m, krovna konstrukcija – metalna a kao pokrovni
materijal se koristi staklo. Širina staklenika iznosi uobičajeno 6 ili 12 m, najviši dio staklenika je
visine 3 m. Između konstrukcije krova i bočnih uspravnih strana ugrađuju se nosači stakla od
pocinčanog lima - na njih se postavlja staklo dužine 70 cm i širine 60 cm. Na krovne površine se
postavlja staklo debljine 5 mm a za bočne površine staklo manje debljine -3 mm. Pričvrščivanje
stakla se vrši silikonskim kitom i spojnicama.

Tipovi staklenika

Pojedinačni staklenici- sastoje se od jednog odjela i mogu biti:

- Jednostrani- na sjevernoj strani se uspravni zid naslanja na kosu krovnu konstrukciju ( za

proizvodnju rasada, gajenja povrća i cvijeća u loncima)

- Dvostrani sa dvijema uspravnim zidvima i špicastom krovnom konstrukcijom (za uzgoj

rasada, povrća).

Veličina: od desetak m2 do 500 i 1000 m2.

Širina je do 20 m, dužina 50-80 m

Bočno spojeni višetunelski staklenici

Niz bočno spojenih staklenika čini jedinstvenu zastakljenu površinu razdjeljenu samo stupcima-
nosačima. Takav tip staklenika ima određene prednosti: jeftinija gradnja (manje bočnih staklenih
zidova) i smanjena je vanjska površina rashlađivanja. Nedostatak je otežano prozračivanje. Takvi

20
staklenici služe najčešće za proizvodnju povrćarskih kultura: rajčica, paprika, krastavci tokom
hladnijeg dijela godine.

21
2 Klijališta- vrste, značaj, konstrukcija i materijali za izgradnju
2.1 Što su klijališta?

Klijališta su zaštićeni prostori koji služe prvenstveno za uzgoj presadnica povrća, cvijeća i
sadnica dendrološkog materijala ali i za uzgoj povrća. Klijališta su jedan zastarjeli tip zaštićenog
prostora. Sa razvojem staklenika i plastenika koji posjeduju automatsku regulaciju klime,
presadnice se sve više uzgajaju u staklenicima ili plastenicima.

2.2 Mjesto za podizanje klijališta

Povoljno mjesto za podizanje klijališta je na zaklonjenom mjestu od vjetra. Klijališta trebaju biti
sa sjeverne strane prirodno zaštićena. Ako nema prirodne zaštite, gradi se zaštita npr.od dasaka.
Za hladnog i vjetrovitog dana temperatura u klijalištima je niža za 10 ºC.Najpovoljniji položaj
klijališta je istok-zapad, da je najveća površina okrenuta prema jugu. Klijališta treba podizati na
ravnome terenu

2.3 Dužina klijališta

Dužina klijališta može biti različita. Najpovoljnija dužina klijališta je 5 do 15 klijališnih prozora
u jednom redu. Razmak između redova klijališta može biti različit. Povoljan je razmak najmanje
3,5 m radi nesmetanog rada u klijalištu.

2.4 Elementi klijališta

• Okvir
• Klijališni prozor
• Materijal za prekrivanje klijališta
• Klijališna jama

2.4.1 Okvir klijališta

Okvir klijališta- uokviruje klijalište i na njega se postavljaju klijališni prozori. Okvir je najčešće
od gredica širine 20-30 cm, i debljine 3-4 cm. Za ukopana klijališta se okvir može izraditi i od
zaobljenih gredica promjera 12-15cm.

2.4.1.1 Materijal za okvir klijališta

Okviri za klijališta mogu biti izrađeni od:

• -drva
• -betona
• -cigle
• -plastike
Zadnja daska koja se postavlja sa sjeverne strane mora biti nešto viša od prednje (južne strane).
Time se postiže otjecanje kiše niz prozor i bolje osunčavanje unutrašnjosti klijališta. Ako se
upotrijebi okvir čije daske su iste širine, tada se sjeverna strana podiže stavljanjem nekog
podmetača i tako načini nagib prema jugu.

2.4.2 Klijališni prozor

Klijališni prozor se sastoji od:

• Posebno izrađenog okvira
• Pokrovnog materijala

Služi za pokrivanje klijališta. Okvir prozora je od drveta ili plastike (1 x 1,5 m) razdjeljeni na tri
djela u koji je uloženo staklo (2-3 mm debljine).Klijališni prozori su najčešće veličine 150 x 100
cm sa 2 ili 3 pregrade (sprosne).
Pokrivni materijali za klijališta
• staklo,
• pleksiglas ili
• plastična folija.

Pokrivanje staklom
Staklo je najrasprostranjeniji pokrovni materijal za klijališta.
• staklo za pokrivanje klijališta je debljine oko 2 mm.
• dugovječni materijal
• najbolje propuštanje svjetlosti
• dobar izolator topline
• skup materijal
Pokrivanje pleksiglasom
• otporniji na razbijanje,
• bolji je izolator topline od folije
• dugovječniji je
• skuplji od folije
• propuštanje svjetlosti bolje od folije

Pokrivanje klijališta folijom

Ako se klijališta prekriju folijom zbog smanjene sposobnosti zadržavanja topline klijališta
prekrivena takvim folijama su hladnija za 2-3º C. U klijalištima prekrivenim folijom je i vlažnost
veća jer se na foliji sakupljaju kapljice. Iz svih tih razloga se takva klijališta mogu koristiti u
proizvodnji kasnog rasada.

2.4.3 Klijališna jama

Klijališna jama- za ruska klijališta i druge tipove klijališta kopaju se klijališne jame u koje se
slaže zagrijani stajnjak. Za klijališta koja se podižu tijekom zime priprema se jama dubine 50-60
cm, a za proljetne jame dovoljna je dubina 30-40 cm. Dubina jame ovisi i o načinu grijanja:

-bioenergetskim materijalom 15-60 cm

-električnom strujom 30-40 cm
-toplom vodom 60 cm, visina nadzemnog dijela 30-40 cm
23
2.5 Vrste klijališta
Klijališta su podjeljena prema načinu i vrsti grijanja, prema konstrukciji i načinu izgradnje.

2.5.1 Vrste klijališta u ovisnosti o zagrijavanju:

• Hladno klijalište
• Polutoplo (mlako) klijalište
• Toplo klijalište

Hladno klijalište

• Hladno klijalište se koristi u proljeće

• Nema dodatnog zagrijavanja klijališta
• Zagrijavanje se vrši prirodnim putem (sunce)
• Koriste se za kasnu proizvodnju presadnica

Polutoplo klijalište
• To su klijališta sa umjerenim režimom zagrijavanja
• Temperature se kreću oko 16-18°C
• Ova klijališta se koriste za uzgoj srednje kasnih presadnica ili za pikiranje presadnica pa
se nazivaju i “pikirališta”

Topla klijališta
• Koriste se krajem zime za uzgoj presadnica
• Rjeđe se koristi i za uzgoj zimsko-proljetnog povrća
• Temperature se održavaju >18°C
• U ovakvim klijalištima je moguća rana sjetva povrća.

Moderno klijalište
Moderna klijališta sadrže instalacije za grijanje npr. pomoću električnih grijača, sadrže
automatiku za otvaranje prozora i prozračavanje.

2.5.2 Tipovi klijališta prema konstrukciji

Prema konstrukciji razlikujemo:

• jednostrana klijališta i
• dvostrana klijališta.

Jednostrana klijališta su više rasprostranjena.

Jednostrana klijališta

24
Jednostrana - sastoje se od klijališnog okvira čija je gornja (sjeverna strana) viša od donje (južne
strane). Time se postiže bolje iskorištavanje sunčeve svjetlosti. Na okvir se postavljaju prozori.

Dvostrana klijališta
Dvostrana klijališta su manje zastupljena.Ova klijališta su dvostruko šira od običnih klijališta sa
klijališnim prozorima koji su postavljeni u obliku krova. Taj tip klijališta je izuzetno povoljan za
proizvodnju presadnica ali su i skuplja.

2.5.3 Tipovi klijališta prema načinu gradnje

• nadzemna (pariški tip)

• ukopana (ruski tip)

2.5.3.1 Nadzemna klijališta (pariški tip)

Nadzemna klijališta su jednostavnija i više u uporabi. Ova klijališta se lakše podižu, u njima se
lakše regulira vlaga. Nedostatak ovih klijališta je u tome što je za njihovo zagrijavanje potrebno
više organskog materijala-stajskog gnojiva do 30%.

2.5.3.2 Ukopana klijališta (ruska)

Ovaj tip konstrukcije klijališta je pogodniji za uzgoj zimsko-proljetnog povrća. Promjene u
vlažnosti i kolebanje topline je manje.

Zagrijavanje klijališta
Klijališta se mogu zagrijavati na razne načine:

• bioenergetskim materijalom
• toplom vodom
• vodenom parom
• električnom energijom
• sunčevom energijom

2.6 Grijanje klijališta biorazgradivim materijalima

Najčešće stajskim gnojem pomješanim sa slamom.Toplina se oslobađa fermentiranjem

nerastvorenog gnoja uz pristup zraka. U klijališta se stavlja se sloj 30-40 cm stajnjaka, u toplijim
krajevima je sloj stajnjaka tanji i iznosi od 15-20 cm debljine. Oko 1 do 1,5 mjeseci nakon
punjenja klijališta gnojem postiže se temperatura 18-20 º C unutar klijališta. Od tehničkih izvora
topline su se koristile tople otpadne vode i plinovi iz industrije, topla voda prirodnih izvora, vrela
voda iz toplana, kotlovnica i termoelektrana ili pak električna energija. Kod nas se najviše
koristilo grijanje organskim materijalima i to svježim stajskim gnojem ili se koristila slama i
pilovina. Od bioloških materijala se najviše upotrebljavaju stajski gnoj, slama, pilovina i drugi
organski otpaci pa se tako upotrebljavao i gradski otpad. Organske tvari razlaganjem i
mineraliziranjem oslobađaju toplinu.

2.6.1 Klijališta grijana svježim stajskim gnojem

25
Različita stajska gnojiva nemaju istu energetsku tj. toplinsku vrijednost. Za grijanje klijališta
najpogodniji je konjski stajnjak koji se brzo zagrijava i oslobađa veliku količinu topline. Goveđe
stajsko gnojivo sadrži veliku količinu vode, zbijeno je, sporo se zagrijeva i razvija umjerenu
temperaturu. Miješanjem sa konjskim stajnjakom, pilovinom ili sitnom slamom mogu se
popraviti karakteristike goveđeg stajskog gnojiva. Ovčje i svinjsko stajsko gnojivo se primjenjuje
samo u smjesi sa goveđim i konjskim.Toplinsko djelovanje stajskog gnojiva traje 40-50 dana o
čemu treba voditi računa pri planiranju termina sjetve i sadnje biljaka.

2.6.2 Organski ostaci za zagrijavanje klijališta

Slama koja se koristi kao dodatak stajskom gnojivu može se i samostalno koristiti za zagrijavanje
klijališta. Ako se slama primjenjuje za zagrijavanje klijališta potrebno je da bude usitnjena, da joj
se prilikom pripremanja doda 4-5 kg amonij-nitrata (33,5 % N), 3-4 kg superfosfata i oko 2 kg
kalijeve soli na 1000 kg slame. Ovako priređena slama i umjereno navlažena daje dovoljno
topline za grijanje proljetnih klijališta u koja se pikira rane ili kasnije presadnice. Pljeva je još
bolja od slame.

2.6.3 Prikupljanje i čuvanje bioenergetskog materijala

Za zagrijavanje klijališta bioenergetskim materijalom potrebne su velike količine svježeg

stajskog gnojiva ili drugog bioenergetskog gnojiva. Već tijekom ljeta se počinje sakupljati
bioenergetski materijal. Radi sprječavanja aktivnosti mikroflore stajsko gnojivo se rastire u
tankom sloju radi prosušavinja. Nakon toga se tako prosušeno stajsko gnojivo slaže na hrpe i na
kraju se pokrije slojem zemlje 15-20 cm debljine. Stajsko gnojivo prije pokrivanja zemlje treba
sabiti da bi se istisnuo zrak iz njega. Dobro sabijeno stajsko gnojivo se neće zapaliti tj. smanjit će
se mikrobiološka aktivnost na najmanju moguću mjeru. Priprema stajskog gnojiva za punjenje
klijališta se počinje prije punjenja. Stajsko gnojivo se miješa sa slamom a ako je previše suha
onda se vlaži toplom vodom. Nakon nekoliko dana počinje mikrobiološka aktivnost u hrpi koja
se vizualno može registrirati na taj način sto se sa hrpe stajskog gnojiva počinje pušiti i počinju
izlaziti plinovi. Tada se počinje sa punjenjem klijališta.Ako se raspolaže kontinuirano sa svježim
stajskim gnojivom tada takav način pripremanja stajskog gnojiva nije potreban. Posebna
priprema stajskog gnojiva nije potrebna ni u proljeće kada je toplije.

2.6.4 Potrebne količine stajskog gnojiva za punjenje klijališta

Stajsko gnojivo se slaže u ravnomjernom sloju potrebne debljine. Posle toga se gaženjem sabija
stajsko gnojivo jer nedovoljno sabijeno stajsko gnojivo ima izuzetno intenzivnu mikrobiološku
aktivnost, brzo preradi i ostvaruje kratko vrijeme visoku temperaturu i brzo isparavanje vlage.
U suviše zbijenoj masi zbog nedostatka kisika mikrobiološka aktivnost se zaustavlja, ne dolazi do
zagrijavanja i dolazi do truljenja (anaerobne aktivnosti mikroorganizama) i do formiranja
neugodnih mirisa. Ovo se može desiti i kod prekomjerne vlažnosti stajskog gnojiva.
Nakon toga se klijalište prekriva prozorima, 1-2 dana kasnije se puni zemljom.

Kako puniti klijalište?

-Na dno jame za klijalište se postavlja izolacioni sloj (npr. pjesak)
-Sloj stajskog gnoja od 15-60 cm
-Sloj zemlje, za uzgoj presadnica 10-15 cm, za uzgoj povrća 20-25 cm

26
 Za jedan prozor 1,5 m2 je potrebno 150 - 300 l zapremnine zemlje. Sijanje se vrši poslije 5-8
dana nakon punjenja klijališta radi isparivanja štetnih plinova iz gnoja i ustaljivanja temperature.
1 kg stajskog gnojiva potpunom razgradnjom daje 800 do 1000 kcal toplotne energije. Period
intenzivne razgradnje traje 35 - 40 dana. Oslobađanje topline u početku intenzivno, kasnije se
smanjuje.

Tab.2.6.4-1: Količine stajskog gnojiva za punjenje klijališta

Tip klijališta Vrijeme pripreme klijališta Debljina sloja Količina stajskog gnojiva

(cm) (kg) (m³)

Ukopano klijalište prosinac-siječanj 50-60 500-600 0,9-1,2

„rusko“ veljača 40-50 400-500 0,7-0,9
ožujak 30-40 300-400 0,5-0,7

Nadzemno klijalište prosinac-siječanj 50-60 800-900 1,5-1,8

„pariško“ veljača 40-50 600-800 1,2-1,5
ožujak 20-30 300-500 0,6-0,9

2.6.5 Zemlja za punjenje klijališta

U klijališta se nasipa specijalno pripremljena mješavina tla i stajskog gnojiva, koja svojim
fizičkim karakteristikama i bogatstvom hranjivih tvari pruža optimalne uvjete za razvoj biljaka.
Osim toga takva zemlja ne smije biti zaražena bolestima i štetnicima. U praksi se za punjenje
klijališta koristi smjesa zrelog stajnjaka i zemlje u odnosu 1:1 ili 2:1. Ovoj mješavini se često
dodaje i pijesak a dobra mješavina se može napraviti dodavanjem veće ili manje količine treseta.
Za pripremu smjesa je bitno koristiti zreli stajnjak. Često se uzima stajnjak koji je prethodne
godine bio upotrebljen za zagrijavanje klijališta. Najbolje je smjese pripremiti mjesec dana prije
upotrebe. Debljina sloja zemlje u klijalištu ovisi o namjeni klijališta. Za sjetvu je dovoljno da se
zemlja naspe u sloju od 12-15 cm, za postavljanje lončića s pikiranim rasadom samo 5-6 cm. Za
uzgoj povrća je potrebno znatno deblji sloj zemlje i to najmanje 20-30 cm debljine.

Izračunavanje potrebne površine tj. veličine klijališta

2.7 Proračun potrebne površine klijališta za proizvodnju presadnica

1 Klijališni prozor= 1 m x 1,5 m= 1,5 m2

Taj prostor je dovoljan za sjetvu 700 – 900 presadnica/klijališnom prozoru.
Za 1 zasijani klijališni prozor su potrebna 3-4 klijališna prozora za pikiranje.

27
Ns-broj klijališnih prozora za sjetvu
Np-broj klijališnih prozora za pikiranje

Planirani sklop biljaka

Ns=----------------------------------------------------------------
Broj zasijanih presadnica po 1 klijališnom prozoru

Np (m2)= Ns x 1,5

Primjer:
Za proizvodnju kupusa sa sklopom biljaka 40 000/ha je potrebno izračunati potrebni broj
klijališnih prozora za sjetvu (1,5 m2) i površinu u m2, broj klijališnih prozora za pikiranje i
njihovu površinu.

40 000
Ns=------------= 50 klijališnih prozora
800

Np= 50 x 1,5 m2 = 75 m2

Za proizvodnju 40 000 presadnica potrebno je zasijati 50 klijališnih prozora površine 1,5 m 2 ili
ukupno 75 m2.
Za pikiranje je potrebno 50 klijališnih prozora x 3 = 150 klijališnih prozora

150 x 1,5 m2 = 225 m2 površine za pikiranje.

Radi sigurnosti se proizvodi 10 % više presadnica.

28
3 Uzgoj presadnica povrća u klijalištima
3.1 Prednosti uzgoja presadnica u klijalištima:
Ostvaruje se ranije prispijevanje povrća za 6 do 8 tjedana u usporedbi sa kulturom bez uzgoja
presadnica. Skraćivanje dužine vegetacije biljaka i time se omogućuje bolje iskorištavanje tla i
postizanje više uroda sa iste površine.Presadnice su u klijalištu zaštićene od nepovoljnih vanjskih
uvjeta i djelomično od napada bolesti i štetnika-manji gubici i bolje iskorištavanje sjemena. Veća
sigurnost uzgoja pri primjeni skupocjenog sjemena visoke kvalitete.

3.2 Karakteristike uzgoja presadnica

Proizvodnja presadnica iziskuje visok utrošak rada i materijala i posebna ulaganja u izgradnju
klijališta i drugih zaštićenih prostora. Za pikiranje presadnica utroši se dosta vremena i rada. Pri
uzgoju presadnica treba imati na umu, da samo pravilno formirane biljke, jake i zdrave mogu
donijeti visoke prinosi a loša presadnica ne može izrasti u dobru i visokorodnu biljku. Često je to
uzrok neuspjeha u ranoj proizvodnji povrća.

3.3 Sjetva i njega presadnica

Sjetva ranih presadnica se obavlja u zimskim mjesecima (siječanj, veljača) pa je izuzetno važna
pravovremena priprema klijališta. Klijališta se pune sa 40-50 cm debelog sloja stajskog gnojiva
dobre kvalitete. Za uzgoj presadnica u ožujku je sloj stajnjaka znatno tanji.

3.4 Dezinfekcija klijališta

Dezinfekcija klijališta je izuzetno bitna mjera u proizvodnji presadnica ili povrća u klijalištima.
Presadnice u toplim klijalištima često padaju (gljivična oboljenja), pogotovo rano posijane
presadnice. Dezinfekcija zemlje kojom se puni klijalište u najvećoj mjeri se smanjuje rizik pojave
bolesti u klijalištu.

3.4.1 Načini dezinfekcije klijališta

Najbolja dezinfekcija se postiže vodenom parom koja se može vršiti prije ili poslije unošenja
zemlje u klijalište. Kemijski način dezinfekcije zemlje, npr. Basamid granulatom 70-90 g /m2 ili
drugim kemijskim sredstvima.

Slika 3.4.1-1: Shematski prikaz dezinfekcija zemlje/supstrata parom

3.5 Sjetva

Sjetvu rasada treba izvoditi u optimalnim rokovima koji ovise o terminu sadnje i klimatskim
uvjetima dotičnog područja.Termin sjetve se određuje prema terminu sadnje. Sjetvu treba obaviti
pravovremeno. Previše rana sjetva rezultira prerastanjem presadnica. Prestarjele presadnice su
jako izdužene, svijetle boje, teško se prima i u nepovoljnim klimatskim uvjetima prvi cvjetovi
opadaju. Isto tako nedovoljno razvijene presadnice su izuzetno osjetljive na nepovoljne uvjete.

30
Tab. 3.5-1: Orijentacioni termini sjetve povrćarskih kultura u kontinentalnom dijelu zemlje
Vrsta presadnica Termin sjetve Količina sjemena Broj biljaka na m2 Starost presadnica
g/m² u danima
Rajčica
gusta, za pikiranje 6-8 1200 15-25
pikirana 10 x 10 cm 05.-15.02. - 100 65-75
pikiran a6 x 6 cm 01.-10.03. - 270 45-55
nepikirana (kasna) 15.-25.03. 2-3 350 35-45

Paprika
gusta, za pikiranje 10-12 1200 15-25
pikirana 8 x 8 cm 01.-10.02. - 1200 70-75
pikirana 5 x 5 cm 25.02.-05.03. - 500 40-45
nepikirana (kasna) 15.-25.03. 6-8 500 40-45

Patlidžan
gust, za pikiranje 8-10 1200 10-12
pikiran 8 x 8 cm 01.-10.02. - 150 70-75
nepikiran (kasni) 25.02.-05.03. 3-4 400 40-45

Kupus i cvjetača
gust, za pikiranje 8-10 1200 10-12
pikiran 6x 6 cm 01.-05.02. - 270 45-55
nepikiran 10.-15.02. 5-6 400 40-45

Krastavac
u kontejnerima 25.03.-5.04. - 90 40-45

Tikvice
u kontejnerima 25.03.-5.04. - 90 40-45

Salata (nepikirana) 01.-10.02. - 1000 20-30

31
3.5.1 Dezinfekcija sjemena
Za sjetvu i proizvodnju presadnica treba koristiti sjeme visoke kvalitete i određene sorte. Prije
sjetve treba sjeme dezinficirati zaprašivanjem ili potapanjem u otopine. Za zaprašivanje se koriste
različiti preparati. Prije su se puno koristili spojevi žive (radosan, zorosan i dr.), zatim radotiram
ili ortocid 50. Sjeme se zapraši a zatim se prosije kroz sito radi odstranjivanja viška sredstva za
zaprašivanje.
• Previcur N- protiv padanja presadnica (Pythium), tretira se sjeme nerazblaženim
preparatom

• Rovral ili Boral plus- npr. za suhu dezinfekciju sjemena iz porodice Apiaceae,
Brassicaceae, Liliaceae- protiv Alternaria, Sclerotinia i Botrytis)

• Zineb 80- protiv gljivičnih oboljenja koja prezimljuju u zemlji

(http://www.psa.blw.admin.ch/index_de_3_3_7196PI2218.html, 16.10.2007)

3.5.1.1 Sredstva za dezinfekciju sjemena

Danas se koriste dopuštena sredstva za dezinfekciju sjemena. Takvo sredstvo je npr. modra galica
(bakarni sulfat). Sjeme se poveže u rijetku tkaninu, potopi u otopinu modre galice 1%. Sjeme se
ostavi u otopini modre galice 1 sat, zatim se ispere vodom i ostavi se prosušiti.

Što je modra galica?

Modra galica se koristi kao komponenta za pripravu bordoške suspenzije - preventivnog
fungicida za suzbijanje biljnih bolesti u vinogradarstvu, voćarstvu, hmeljarstvu krumpiru i rajčici.

Primjer priprave bordoške suspenzije u koncentraciji 1%:

• Otopiti 1 kg modre galice u 50l vode
• U drugoj bačvi, u 50 lit treba otopiti: 1,2 - 1,3kg gašenog vapna ili 0,4kg živog vapna ili
0,55kg hidratiziranog vapna
• Otopljenu modru galicu treba uliti u otopljeno vapno i miješati do kvalitetne suspenzije.
• Primjenjuje se kao bordoška juha.
• Premalo vapna uzrokuje kiselost škropiva i moguću fitotoksičnost, a previše vapna
smanjuje
djelotvornost.
Zbog toga reakciju gotove suspenzije treba kontrolirati indikator papirićima.

Što je bordoška juha?

BORDOŠKA JUHA- bakreni hidroksid kalcijsulfat 20%
Kontaktni preventivni fungicid za primjenu u vinogradarstvu, voćarstvu, hmeljarstvu i
povrćarstvu za suzbijanje slijedećih uzročnika bolesti u:

VINOGRADARSTVU za suzbijanje plamenjače vinove loze (Plasmopara viticola), crvene

paleži lišća vinove loze (Pseudopeziza tracheipila) i crne truleži boba vinove loze (Guignardia
bidwelli), od kretanja vegetacije do cvatnje vinove loze u koncentraciji 0,75%, i nakon cvatnje u
koncentraciji 1-1,5%.
VOĆARSTVU za suzbijanje:
pjegavosti lišća i krastavosti ploda jabuke (Venturia inaequalis) i kruške (Venturia pirina), u
vrijeme mirovanja vegetacije u koncentraciji 1,5% ili najkasnije do fenofaze bubrenja pupova

32
(”mišje uši”), a prije cvatnje, u koncentraciji 1%, te od fenofaze “mišje uši” do fenofaze
“ružičasti pup” u koncentraciji 0,5%
– kovrčavosti lišća breskve (Taphrina deformans) i šupljikavosti lišća koštičavih
voćaka (Stigmina carpophila), primjenom samo u vrijeme mirovanja vegetacije
voćaka, u koncentraciji 1,5%
– za dezinfekciju rana na voćkama protiv upale kore jabuke i sušenja grana,
premazivanjem rana u koncentraciji 2%
HMELJARSTVU za suzbijanje plamenjače hmelja (Pseudoperonospora humuli) u koncentraciji
1-1,5%. U zadnjem roku primjene koristi se u koncentraciji 1%.
POVRĆARSTVU za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice i patlidžana (Phytophthora
infestans), sive pjegavosti lišća rajčice (Septoria lycopersici) i plamenjače luka (Peronospora
destructor) u koncentraciji 1-1,5%.
• Karenca: 14 dana krumpir, rajčica, hmelj i patlidžan; 21 dan luk; 28 dana stolne sorte
vinove loze; 35 dana vinova loza.
Razvrstan je u III. skupinu otrova.
http://www.chromos-agro.hr/fungicidi/bordoskajuha.html, 16.10.2007

Pristupanje sjetvi u klijališta

Sjetvi se pristupa nekoliko dana nakon punjenja klijališta kada se ono zagrije. Ako je zemlja
previše vlažna potrebno je istu prekopati 2-3 puta da bi se prosušila.

Nepovoljni uvjeti klijanja:

Prekomjerno hladna i vlažna klijališta

U vlažnoj i hladnoj zemlji sjeme loše niče, nakon nicanja je biljčica sklona bolestima.

Prekomjerno topla klijališta

U klijalištima grijanim konjskim stajskim gnojivom može doći do prekomjernog zagrijavanja.
Tada treba prije sjetve skinuti prozore, zemlju prekopati i tako ostaviti nekoliko dana da se
klijalište ohladi. Priprema neposredno prije sjetve i sjetva. Neposredno prije sjetve se zemlja
prekopa, poravna grabljama i lako pritisne daskom. Sjetva se u klijališta može obaviti omaške
(širom) i u redove. Pri sjetvi omaške se treba sjeme rasporediti ravnomjerno. Kod sjetve u redove
se prvo markiraju redovi i utisnu brazdice duboke 1-2 cm. Razmak između redova treba da je 5-6
cm. Kod sjetve rajčice, paprike ili patlidžana, razmak sjemenki u brazdici treba iznositi 5-10 cm.

Njega presadnica
Presadnice se uzgajaju u vrijeme kada to vanjski uvjeti ne dozvoljavaju. Pogotovo se ovdje misli
na svjetlosne i temperaturne uvjete. Svjetlost je potrebna za fotosintezu a temperatura za
optimalni rast i razvoj biljke.

3.5.2 Svjetlosni uvjeti

Presadnice koje rastu u nedostatku svjetlosti se izdužuju, svijetle su boje, krhke su, nježne i
zaostaju u razvoju. Takve presadnice se teško primaju, sklone su bolestima i ne daju zdravi i jaki
nasad koji će realizirati visoke prinose. U uzgoju presadnica je od izuzetne važnosti ostvariti
optimalne svjetlosne uvjete. Treba omogućiti maksimalni dostup svjetlosti kroz održavanje
prozorskih stakla čistim, skidanjem hasura čim se prvi sunčani zraci pojave i sl. Kod
svakodnevnog skidanja hasura treba svakodnevno provjetravati.
33
Ako se ne provjetrava i ne skida hasure mladi klijanci će u nedostatku svjetlosti, pri povišenoj
vlazi i temperaturi se izdužiti. Izduživanje se najčešće ne može popraviti. Za sve vrijeme uzgoja
hasure treba skidati rano izjutra i stavljati ih što kasnije navečer. Samo kada su izuzetno hladni
dani, tada se klijališta mogu otkriti kasnije i pokriti ranije. Velika je greška ako se hasure drže na
klijalištima preko cijelog dana iz straha da se klijališta ne ohlade ili se hasurama pokušava
klijališta štititi od prekomjernog zagrijavanja tijekom toplih sunčanih dana. Velika je greška i
ako se stakla ne održavaju čistim. Na taj način se otežava dopiranje svjetlosti do presadnica.

3.5.3 Održavanje temperature

Održavanje temperature u klijalištima je od izuzetnog značaja pri uzgoju presadnica. U
proizvodnji kvalitetnog rasada naročit značaj ima temperatura neposredno nakon nicanja. Visoka
temperatura u toj fazi izaziva prekomjerno izduživanje, biljke poliježu i stradaju od gljivičnih
oboljenja. Nakon nicanja je obavezno potrebno sniziti temperaturu tijekom nekoliko dana.
Toplina u klijalištu ovisi i o osunčavanju. Ukoliko je svjetlost jača utoliko temperatura može biti
viša i suprotno. Visoke temperature tijekom noći su štetne

Tab. 3.5.3-1: Optimalne temperature za presadnice raznih faza uzgoja u klijalištima

Temperatura zraka u klijalištu u °C

Faze vrijeme kupus rajčica paprika i patlidžan krastavac i dinja

Do nicanja danju 18-20 20-25 22-30 24-28

noću 16-18 20-25 22-28 24-28

3-5 dana danju 7-8 10-12 12-15 14-15

nakon nicanja noću 6-7 8-10 10-12 12-14

poslije toga* danju 15-18 20-25 22-26 22-26

noću 8-10 8-10 14-16 15-18
*oblačnih dana temperatura treba da je u klijalištima niža za 4-5°C

U proljeće, kada vrijeme otopli, sa klijališta se skidaju prozori. Sa kupusa se skida kada
temperature zraka budu iznad 10 °C, sa rajčice –iznad 15 °C, sa paprike, patlidžana, krastavaca i
tikvica –iznad 20 °C.

3.5.3.1 Provjetravanje
Ovom mjerom se presadnicama dovodi svjež zrak, regulira se temperatura i regulira tj. smanjuje
vlažnost u klijalištu. Provjetravanje je mjera koja se mora svakodnevno provoditi, provjetravanje
treba vršiti redovno i disciplinirano. Tijekom zimskih i proljetnih dana se vrijeme često mijenja,
što iziskuje stalnu kontrolu klijališta i prisustvo vrtlara. U pogledu jačine provjetravanja
presadnice pojedinih kultura imaju različite potrebe. Jako provjetravanje je potrebno za kupus,
rajčicu, celer. Umjereno provjetravanje je potrebno za papriku, patlidžan, tikvice i salatu a slabije
za krastavac, dinju i lubenicu. Prozore treba uvijek podizati sa suprotne strane od pravca vjetra.
34
Jače provjetravanje po mirnom vremenu se postiže unakrsnim podizanjem prozora. Klijališta se
moraju provjetravati i kada je vrijeme hladno. U tom slučaju se prozor nekoliko puta otvori i
spusti.

3.5.3.2 Zalivanje
Ako se klijališta griju stajskim gnojivom, tada je u prvo vrijeme zalivanje nepotrebno.
Nepotrebno je iz razloga što uslijed isparavanja vlage iz stajskog gnojiva može doći čak do
prekomjerne vlage u klijalištu koju treba smanjiti redovnim provjetravanjem. Prekomjerna vlaga
u klijalištu izaziva prerastanje presadnica, biljke su nježne i sklone su bolestima. U uvjetima
prekomjerne vlažnosti dolazi do gljivičnih oboljenja. Kasnije presadnice iziskuju redovno
zalivanje. Bolje je rjeđe ali obilnije zalivanje (10-15 litara vode/m 2).U početku se presadnice
zalivaju mlakom vodom. Dok je vrijeme hladno presadnice se obavezno zalivaju prije podne.
Tek kad otopli zalivanje je moguće i predvečer.

Postupak nakon zalivanja

Nakon zalivanja je povoljno ako se klijališta provjetre. Dvadesetak dana prije rasađivanja –
sadnje klijališta treba zasušiti jer u to vrijeme se presadnice mogu jako izdužiti i prerasti.

3.5.3.3 Zasjenjivanje
Zasjenjivanje je potrebno ako nakon dugog perioda oblačnosti nastanu izrazito sunčani dani.
Tada je potrebno tijekom poslijepodnevnih sati preko klijališnih prozora staviti mrežu za
zasjenjivanje, rijetku pletenu trsku ili hasure. Zasjenjivanje se vrši iz tog razloga, što intenzivni
sunčevi zraci, mogu biljke, koje su u uvjetima oblačnosti rasli i nisu priviknuti na intenzivno
osvjetljavanje, spržiti.

3.5.3.4 Plijevljenje
Plijevljenje korova u klijalištima je mjera koju treba redovito provoditi. Korovi su konkurenti za
mjesto, hranjiva, vodu i svjetlo. Ako je dezinfekcija zemlje izvršena vodenom parom u klijalištu
neće biti korova. Isto tako ako se koristi certificirano sjeme, korova u klijalištu neće biti. Ako se
biljke korova pojave, treba ih ukloniti iz gore navedenih razloga. Plijevljenje se obavlja tijekom
toplijeg dijela dan i nakon zalivanja radi lakšeg čupanja korova iz zemlje. Korovi se u klijalištima
mogu suzbijati i herbicidima koji su dopušteni za primjenu u uzgoju pojedinih kultura.
Tada plijevljenje nije potrebno.

3.5.3.5 Prihranjivanje
Ako je smjesa zemlje i stajskog gnojiva pripremljena kako treba, tada prihranjivanje nije
potrebno. U slučaju da je smjesa zemlje sadrži manje hranjiva (vidi se po klijancima) tada treba
prihranjivati. Prihranjivanje se vrši npr. pripremanjem otopina mineralnih gnojiva.

Postupak pripremanje hranjive otopine

U 10 l vode se otopi 20-30g amonijnitrata, 30-40 g superfosfata i 20-30g kalijeve soli.
Ovom količinom se zaliju 2 prozora. Nakon toga treba prozor zaliti 2 x većom količinom mlake
vode i saprati sa listova i biljčica ostatke otopine mineralnih gnojiva. Obično se prihranjuje samo
presadnice iz kasnije sjetve.

3.5.3.6 Zaštita od bolesti i štetnika

Padanje rasada je bolest koja je dosta raširena u uzgoju presadnica. Ova bolest je opasna i može
zahvatiti i uništiti sve presadnice. Javlja se pogotovo kod kupusnog povrća i rajčice i paprike.
35
Ova bolest se javlja i u uzgoju presadnica krastavca i u povoljnim uvjetima mogu nastradati sve
presadnice. Padanje rasada se često javlja kod kultura čija sjetva pada u zimskom periodu i kada
je teško održati optimalne uvjete za rast presadnica. To su nepovoljni uvjeti za rast presadnica, a
povoljni uvjeti za nastajanje bolesti.

• -visoka vlažnost zemlje i presadnica

• -nedostatak svjetla i izduživanje
• -pregusta sjetva i izduživanje presadnica.

Manifestiranje bolesti
Bolest se manifestira tako što mlade stabljike presadnica pri zemlji omekšaju i istrule te biljčice
padaju kao pokošene. Prvo napadne pojedine biljke, brzo se širi i može napraviti prava gnijezda
tj. prazna mjesta u klijalištu. Bolest može zahvatiti presadnice prije nego što niknu a i nakon toga.
Kod starijih biljaka se stvara prsten natrulog ulegnutog tkiva pri zemlji koji se širi prema
korijenu. Nešto kasnije takve biljke uginu. Bolest izazivaju plijesni koje izazivaju padanje
presadnica. Od padanja više strada gust, nježan i izdužen nasad presadnica. Bolest se javlja u
klijalištima koja su previše topla, vlažna , neprovjetrena i sa zaprljanim staklom i nedostatkom
svjetlosti.

Izazivači padanja rasada

Bolest padanja izaziva gljivica Rhizoctonia solani ali i druge gljivice npr. Pythium sp. Ove
gljivice žive svugdje u zemlji i brzo i jako se razmnožavaju pogotovo u gnojevitom, vlažnom, i
toplom tlu sa nedostatkom svjetlosti i izduživanjem presadnica. Suzbijanje ove bolesti se može
postići i preventivno i to na taj način da se za punjenje klijališta koristi zemlja koja je sterilizirana
vodenom parom ili da se izvrši kemijska dezinfekcija. Osim toga treba izvršiti dezinfekciju
sjemena.

Mjere prevencije protiv bolesti padanja rasada

- U uzgoju presadnica treba zalivati rjeđe i samo ako je to neophodno

- redovno i jako provjetravanje,
- na vrijeme plijeviti korove,
- sjetvu vršiti u redove i sl.
- čim biljčice dobiju 2 stalna listića treba ih oprskati 0,75% otopinom bordoške juhe.
- sunčanih i toplijih dana treba držati što duže otvorene prozore.

Ako se i pored preduzetih mjera pojavi padanje presadnica onda ga treba zaliti 0,3% otopinom
cineba ili sličnim preparatom.

3.6 Pikiranje presadnica

Pikiranje presadnica je presađivanje mladih biljčica. Stadij pikiranja: u ranom stadiju razvoja
(stadij kotiledona + prvi par pravih listova). Mjesto pikiranja: u klijališta na veći razmak ili u
kontejnere sa većim volumenom pojedinačnih lončića. Cilj pikiranja: davanja optimalnog (većeg)
prostora biljkama za rast i razvoj.

36
3.6.1 Značaj i funkcija pikiranja
Pikiranje presadnica ima značaj u tome što ova mjera omogućuje da se uzgoje i sade odraslije
presadnice koje će znatno ranije sazrjeti. Sa biološkog stanovišta pikiranje nije neophodno ako se
odmah pri sjetvi obezbjedi vegetacijski prostor kakav bi dobili za rast i razvoj prilikom pikiranja.
Pikiranjem se postiže ušteda u materijalu (supstratima i sjemenu). Pikiranje se vrši kod ranog
uzgoja presadnica, u kasnijem uzgoju presadnica je ekonomičnije proizvesti nepikirane
presadnice i to rjeđom sjetvom ili prorjeđivanjem.

Termin pikiranja
Pikiranje je utoliko uspješnije ukoliko su biljčice mlađe. U praksi se pikiranje vrši tada kada se na
klijancima pojave prva dva prava lista ili nešto kasnije. Kod rajčice i paprike se takav stadij
postiže 20 dana nakon sjetve.

3.6.2 Izbor mjesta za pikiranje

Pikiranje se može vršiti u 1)klijališta,
2)kontejnere,
3)vazice.

Pikiranje u klijališta
Ako se pikira u klijališta, tada ih treba pravovremeno pripremiti. Za tu svrhu su pogodne
nadzemna klijališta ili plitko ukopana klijališta. Prije pikiranja se markerom obilježe mjesta gdje
će biti usađena svaka biljčica.

Mjesto pikiranja

www.landschaftsmuseum.de/Bilder/Blumen_Mistbe...

3.6.3 Metoda pikiranja

Pikira se sa štapićem za pikiranje ili pod prst i to na 2-3 cm veću dubinu od one na kojoj su biljke
dotle rasle. Klijanci se pažljivo vade iz klijališta i pikiraju pažljivo bez povreda biljčica u nova
klijališta.

3.6.3.1 Njega pikiranih biljaka

37
Pikirane biljke se zaliju sa malo vode a ako je zemlja vlažna i vrijeme oblačno onda to nije
potrebno. Slijedećih nekoliko dana je potrebno u popodnevnim satima biljke zaštititi od prejakog
sunca. Dok se biljke ne prime, treba smanjiti provjetravanje, a zatim sve više pojačavati. Pikirane
biljke ostaju u klijalištima 30-50 dana i treba im pružiti brižljivu njegu. Naročito treba voditi
računa o vlazi i toplini.

3.6.3.2 Pikiranje u kontejnere

Presadnice se mogu pikirati i u kontejnere. Prednosti ovih presadnica su da takve presadnice ne
zaostaju u rastu nakon sadnje na konačno mjesto uzgoja, jer im se korjenov sistem ne oštećuje,
ostaje cjelovit nakon sadnje. Takve presadnice nastavljaju svoj rast u drugim uvjetima bez
zastoja, ranije sazrijevaju i donose stabilnije i više prinose.

3.6.3.3 Kulture koje ne podnose pikiranje

Postoji jedan niz povrćarskih kultura koje ne podnose dobro pikiranje. Tu treba posebno naglasiti
kulture iz porodice Cucurbitaceae. Tu spadaju krastavac, tikvica, dinja i lubenica. Ove kulture
imaju nježnu zeljastu stabljiku u stadiju pikiranja i osjetljiv korijen koji puca prilikom čupanja. U
slučaju oštećenja korjena iste kulture se teško se primaju i zaostaju u rastu. Iz tog razloga se
presadnice ovih kultura uzgajaju se u direktno u kontejnerima i lončićima.

3.6.4 Mjere jačanja presadnica (“kaljenje”)

Jačanje presadnica podrazumijeva niz postupaka koji doprinose da biljka očvrsne. Takve
presadnice su “otporne” i lakše podnese presađivanje i nepovoljne uvjete nakon presađivanja.

Nepovoljni uvjeti nakon presađivanja

Nepovoljni uvjeti nakon presađivanja su:

• niske temperature,
• toplo, suho i vjetrovito vrijeme,
• mehanička oštećenja zemljišnim česticama pri presađivanju,
• povrede od napada insekata i sl.

Karakteristike otporne “zakaljene” presadnice

Dobro očvrsle presadnice su snažnog izgleda, s debelim, dobro razvijenim korijenom, kratkim
stablom i tamnozelenim dobro razvijenim listovima. Mlade biljke su sposobne za brzo primanje i
nastavak rasta i razvoja biljke.Kaljenje se vrši mjerama koje usporavaju rast biljke.

To su:
• niske temperature
• niska vlažnost
• oba činioca zajedno.
• Jačanje korjenovog sistema -zasijecanjem

3.6.4.1 Postupak jačanja presadnica izlaganjem nižim temperaturama

Izlaganje biljaka nižim temperaturama od onih koje su potrebne je jednostavno i sprovodi se
jačim provjetravanjem klijališta. Izuzetno je važno kaljenje presadnica hladnoćom prvih nekoliko
dana nakon nicanja. Tim postupkom se usporava rast nadzemnog dijela biljke, dok se korjenov
sistem i dalje normalno razvija u toplom tlu.
38
3.6.4.2 Postupak jačanja presadnica zasušivanjem
Kada je vrijeme toplo, a to je najčešće posljednjih tjedana pred presađivanje, porast presadnica se
ne može usporiti samo niskim temperaturama. Tada se primjenjuje i zasušivanje tj. prestanak
zalivanja.

3.6.4.3 Postupak jačanja presadnica kombinacijom nižih temperatura i zasušivanjem

Kombinacijom jačeg provjetravanja i umjerenog zasušivanja se vrši jačanje presadnica.
Presadnice su kompaktnog habitusa, umjerenog rasta. Sve vrijeme dok su presadnice u klijalištu
nedopušta se brzi rast, izdužene presadnice se ne mogu korigirati.

Termin jačanja presadnica

Rasad naročito brzo raste zadnjih 10-15 dana pred rasađivanje i često se pretjerano izduži. Tada
je potrebno ograničiti zalivanje a klijališta držati i noću otvorenima ako ne prijeti opasnost od
kasnih mrazeva. Na taj način presadnice sporije rastu i privikavaju se na vanjske uvjete –vrši se
zakaljivanje presadnica.

3.6.4.4 Podsijecanje korjena

Može se vršiti kod kultura koje nisu izrazito osjetljve na povrede korjena. Ta mjera se vrši tako
što se oštrim nožem vrši prosjecanje žila između redova biljaka. Na taj način se zaustavlja rast i
potiče grananje korijena i izbijanje mnogobrojnih novih žilica. Ovaj splet žilica prožimajući
zemlju oko biljke stvara malo klupko koji se pri vađenju presadnica manje osipa pa korijen bolje
ostaje očuvan. Ovaj postupak se izvodi oko dva tjedna prije rasađivanja. Korjenov sistem dobro
zakaljenih biljaka poslije presađivanja se lakše obnavlja i brže razvija zahvaljujući jačem
nagomilavanju hranivih tvari u njima. Takve biljke imaju povećanu snagu zadržavanja vode u
stanicama uslijed čega su otpornije na hladnoću i prekomjerno isparavanje vode.

3.7 Sadnja
Tlo za sadnju se priprema kao i za direktnu sjetvu, površinski sloj treba biti usitnjen i umjerene
vlažnosti. Sadi se samo zdrave presadnice, sve slabe, oštećene, nenormalno razvijene presadnice
se odbacuju. Klijališta se dobro zaliju, predvečer prije sadnje ili bar nekoliko sati prije čupanja.
Sitnije nepikirane presadnice se pažljivo vade a rane pikirane presadnice se vade zajedno sa
grudom supstrata oko korijena. Presadnice u kontejnerima se prenose zajedno sa kontejnerima na
konačno mjesto sadnje. Po pravilu presadnice koje su izvađene iz klijališta trebaju biti isti dan
presađene, sve vrijeme do sadnje treba ih držati u sjenci, korijen treba održavati vlažnim a
stabljika i listovi trebaju ostati suhi. Korenje biljaka koje se čuvaju za sadnju slijedećeg dana
treba obložiti vlažnim materijalom.

3.7.1 Termin sadnje

Termin sadnje se određuje u ovisnosti o nizu faktora: klimi, stanju tla, uzrastu presadnica.. Biljke
se najbolje prime ako se presađuju po oblačnom danu, u poslijepodnevnim satima, odmah poslije
kiše ili pred kišu.

3.7.2 Način sadnje

Presađivanje se može vršiti ručno ili strojno, sadilicama. Pikirane presadnice se sade u jamice
duboke 8-10 cm, na korijen se natisne zemlja i poslije toga se zalije. Po pravilu biljke se sade na
nešto veću dubinu (3-5 cm) od one na kojoj su rasle u klijalištu. Salata i celer se sade na istu
dubinu na kojoj su i rasle. Prerasle ili lako izdužene presadnice se potapa i to tako što se postave
39
koso i donji dio stabla se zatrpa na dubinu od 6-8 cm. Biljke iz kontejnera se sade zajedno sa
grudom supstrata i to 3-4 cm dublje.

3.7.3 Nadomješćivanje (podsađivanje) izgubljenih biljaka u nasadu

Neke od presađenih biljaka se ne prime ili ih unište bolesti i štetnici. Ta mjesta treba podsaditi.
Za podsađivanje se koriste presadnice ostavljene kao rezerva. Dobri proizvođači uvijek proizvedu
10-15 % više presadnica nego što je potrebno za pokrivanje planirane površine.

40
4. Unutrašnje instalacije u zaštićenim prostorima
Najvažnije instalacije zaštićenih prostora su:

-Osvjetljavanje zaštićenog prostora, svjetlo i zasjenjivanje

-Grijanje, toplina i ventilacioni sustavi
-Sustav za navodnjavanje
-Tehnika za izvođenje gnojidbe
-Mjerni instrumenti klime, vlažnosti tla…

41
5. Svjetlo, oprema za osvjetljavanje zaštićenih prostora i proračun potreba
Sunčevo zračenje podrazumijeva ultraljubičasto (UV) zračenje, vidljivo zračenje (svjetlost) i
infracrveno (IR) zračenje. Zračenje je često karakterizirano valnom duljinom, obično izraženo u
nanometrima (1nm=10-9 m). Globalno zračenje je zbroj direktne sunčeve svjetlosti i difuzne
svjetlosti. Svjetlost se rasprostire se u valnim dužinama između 290 i 2800 nm.

Što je svjetlo?
Svjetlo je elektromagnetna radijacija na koju je osjetljivo ljudsko oko. Taj elektromagnetni
spektar je širok a oko može registrirati samo jedan njegov mali dio. Radi se o području od 400 do
700 nm. Teorijski, oko raspoznaje valne dužine od 380 nm do 780 nm , ali ispod 400 i iznad 700
nm vidljivost oka izuzetno je slaba pa se u praksi ne uzima u obzir. Oko je najosjetljivije na 555
nm što je valna dužina zelene boje. Na početku spektra ( 400nm) je ljubičasta boja nakon nje
dolazi plava , zelena , žuta , narančasta i na kraju crvena ( 700 nm ).

Boje svjetla
Sve boje svjetla možemo dobiti kombinacijom crvene, zelene i plave boje. Međutim kada bijelo
svjetlo propustimo kroz prizmu ono se umjesto na tri boje razdvaja na 7 boja : crvenu ,
narančastu, žutu , zelenu, plavu, indigo i ljubičastu.

PAR (fotosintetski aktivno svjetlo) ili FOTOSINTETIČKA AKTIVNA RADIJACIJA (FAR)

To je dio zračenja koje je važno za fotosintezu biljke:

+ sunčeva svjetlost (PAR)

6CO2 + 6H2O -------------------------------------> C6H12O6 + 6O2

PAR se rasprostire se od 400 do 700 nm. PAR u ovisnosti o dobu godine iznosi do 50 %
globalnog zračenja.

http://www.avc.com.hr/eurostar/Teh_Podrska/Svjetlo.htm, 1.10.2007

5.1 Funkcija i utjecaj svjetla

Sunčeva svjetlost je dominantni faktor u uzgoju bilja. Svjetlo utječe na rast i razvoj, kod nekih
biljaka na razvoj i raspodjelu tvari u biljci.

Globalno zračenje
Raspodjela globalnog zračenja na površinu zemlje ovisi o položaju sunca. Prolaskom kroz
atmosferu dolazi do oslabljenja zračenja. Svjetlost slabi zbog rasipanja i apsorpcije molekula u

42
atmosferi kao i sadržaja aerosola i vodene pare u zraku. Veliku redukciju zračenja uslovljava
naoblačenje. Kada je izrazito oblačno, tek 20 % zračenja stigne do površine i do biljaka.
Prosječno stigne ca. 45 % sunčevog zračenja na površinu zemlje.
Od toga je:

• 16 % difuzno zračenje i
• 27 % direktno zračenje

U staklenicima se smanjuje zračenje od 30-50 %. Do biljaka dospije od 50 do 70 % globalnog

zračenja. U zimskom periodu (prosinac) biljke u stakleniku dobiju 5 % od zračenja u lipnju. U
prosincu stiže do biljaka u stakleniku samo oko 14 % od zračenja na otvorenom.

Potrebe bilja za svjetlom

Svjetlo visokog intenziteta je potrebno za fotosintezu i rast biljaka. Svjetlo relativno niskog
intenziteta je potrebno za razvoj i formiranje biljaka, Utječe na formiranje listova i cvijetova,
utječe na boju cvjetova i izaziva indukciju cvijetanja kod biljaka dugog dana.

Sunce

Voda + CO2  Šećer Kisik

Zeleni list

43
5.2 Značaj svjetla za biljke
U zimskom periodu sa nedovoljno svjetlosti odnos između fotosinteze i disanja se pomjera,
intenzitet disanja se povećava. Disanjem biljka troši organske tvari.

CO
O2
CO
O2
H2
H2 O
O
zora sumrak noć
podne

F=D F=D

Za pomjeranje nepovoljnog odnosa između fotosinteze i disanja potrebno je dodatno

osvjetljavanje kao dodatak prirodnom svjetlu. Dodatno svjetlo izaziva dodatne troškove, često se
primjenjuje samo za proizvodnju presadnica.

Značaj dodatnog osvjetljavanja

Pomaže u zimskim mjesecima koji su siromašni svjetlošću da se poboljša rani uzgoj krastavaca,
rajčice, paprike i korabice. Poboljšava se kvaliteta mladih biljčica i skraćuje trajanje uzgoja u
periodu kada vlada apsolutni manjak svjetlosti.

5.3 Kvaliteta svjetla za fotosintezu

Za fotosintezu biljka ne koristi cijeli dio vidljivog spektra svjetlosti. Vidljivo valno područje za
čovjeka (380-760 nm) ne odgovara u potpunosti valnom području koje ima utjecaja na
asimilaciju. Iskorištavanje svjetla za fotosintezu je u oblasti crvenog svjetla najviša.

Plava i crvena boja vidljivog spektralnog područja -utječu na rast biljke

-Crvena svjetlost pospješuje asimilaciju (fotosintezu) i rast u dužinu, osim toga izaziva
fotoperiodičke reakcije
-Plava svjetlost uvjetuje zbijen, kompaktan rast biljaka
-Žuto-zelena svjetlost ne utječe na biljku

Reakcija biljaka na nedostatak svjetlosti

Nedostatkom svjetla biljka smanjuje fotosintezu, biljke formiraju tanke listove, izdužuju
stabljike sa tankim staničnim zidovima i većim razmakom između stanica, tkiva su mekana i
nestabilna.

44
Kod salata, rabarbare i celera se taj efekt može iskoristiti za dobijanje tanjih zeljastih listova i
stabljika.Ostale kulture-smanjenje kvalitete sa nedostatkom svjetla.
Zbog konkurencije između formiranja listova i stabljika i formiranja cvijetova, u nepovoljnim
uvjetima biljke fromiraju manje cvijetova a postojeće cvijetove biljka odbacuje (često kod
rajčice).

5.4 Zahtjevi biljaka za svjetlom

-Visoki zahtjeve za intenzitetom svjetlosti imaju rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, duhan.
Minimalna osvijetljenost za rajčicu i papriku je min. 15 000 lux, opt. 40 000 lux-a.
Na intenzitet osvjetljenja posebice su osjetljive heliofilne biljke povrća. Za optimalne uvjete rasta
i razvoja nužan intenzitet osvjetljenja od 20 do 30 tisuća luksa, za normalan rast oko 15 tisuća
luksa.
-Srednje zahtjeve za svjetlošću imaju kulture koje zahtjevaju intenzitet svjetlosti >5000 lx kao što
su kupus, rotkvica i salata, razlika u zahtjevima ovisi o kultivaru.
Niski zahtjevi-Vrste povrća kojima treba manje svjetlosti, od 3 do 5 tisuća luksa, bolje podnose
zasjenjivanje i gust sklop. Takva kultura je mladi luk-kapula, koji se može proizvoditi između
biljaka na zasjenjenu mjestu, sa samo od 500 do 1000 luksa (Gospodarski list –online, izdanje
1.2.2005.: Svjetlosni uvjeti u plastenicima ).

Primjer: Dnevni prosjek (na 44 do 45° sjeverne geografske širine-Zadar)

prosinc 5 000 lx
siječnj 7 000 lx
veljača 10 000 lx
ožujk 17 500 lx

Prolaskom kroz plastičnu foliju gubi se do 30 do 50 %.

Tijekom zimskih mjeseci se najčešće proizvode one vrste povrća koje su manje osjetljive na
jačinu osvjetljenja,
• mladi luk-kapula,
• kupus,
• salata,
• daje dopunsko osvjetljenje prijesadnica heliofilnih vrsta povrća.

5.5 Umjetno dodatno svjetlo

Zimi je svjetlo ograničavajući čimbenik u proizvodnji bilja. U uzgoju bilja u zimskim mjesecima
prvo treba poduzeti sve mjere i mogućnosti uporabe prirodnog svjetla:
• obložene površine staklenika čiste?
• eksozicija staklenika istok-zapad
• konstrukcija koja u visokoj mjeri ne zasjenjuje usjev
• bjeli zidovi i uzgojne površine koje reflektiraju svjetlo

Faktori koji utječu pri izboru svjetiljki

• Fotosintetičko djelovanje (crveno ili plavo svjetlo)
• djelovanje na razvoj biljke (dužina biljke/kompaktni rast)
• veličina površine za dodatno osvjetljavanje
45
 • visina postavljanja svjetiljki (toplinsko zračenje)
• troškovi

Vrste svjetiljki

• Visokotlačne kvarcne natrijeve svjetiljke

• Visokotlačne kvarcne metalhalogene svjetiljke
• Fluorescentne svjetiljke
• Obična žarulja

5.5.1 Visokotlačne natrijeve svjetiljke (High Pressure Sodium)

Visokotlačne natrijeve svjetiljke daju svjetlost koja je više u crvenom i žutom spektru svjetla.
Najbolja je primjena u kombinaciji sa prirodnom sunčevom svjetlošću. Ova svjetlost potiče
cvjetanje i plodonošenje bilja.Prednost: daje više svjetlosti po jednici Watt od metal halogene
svjetiljke. Ako svjetlo koristimo kao dodatak prirodnome treba koristiti natrijumove svjetiljke. To
svjetlo je sa visokim udjelom crvenog svjetla. Treba ih koristiti kao svjetlo koje izaziva
fotoperiodske reakcije (indukcija cvjetanja). Najbolji izvor umjetne svetlosti koji može
zadovoljiti potrebe biljaka u zatvorenom prostoru su reflektori sa natrijevim svjetiljkama.
Najčešća snaga jedne svjetiljke je 400W, što je dovoljno za površinu od oko 5m2. Iz ovoga je
lako zaključiti da je za površinu plastenika od 400m2 potrebno oko 80 sijalica. Cijena jednog
reflektora se kreće oko 100 eura, i na to treba dodati svjetiljku koja stoji još oko 20 eura. Danas je
moguće naći i polovne reflektore za upola cijene, ali svijetiljke moraju biti nove.

5.5.2 Metal halogene svjetiljke

Metalhalogene svjetiljke daju svjetlost koja je iz plavog spektra. Ovaj tip svjetiljki je sličniji
prirodnom svjetlu kao što je sunčeva svjetlost i najbolje ga je primijeniti kao primarni izvor
svjetla u prostorima sa malo ili bez prirodnog svjetla. Ova svjetlost potiče kompaktni rast biljaka.
Prednost ovih svjetiljki je u tome što predstavljaju jeftinija je vrstu svjetiljke od natrijevih i ne
zahtjeva dodatne izvore svjetla za optimalni rast bilja.

Fluorescentne svjetiljke
Fluorescentne svjetiljke daju “hladno” svjetlo.Daju svjetlo niske gustine svjetlosti i niskog su
zagrijavanja. Mogu se postaviti neposredno iznad biljaka.

Najveću efikasnost imaju svjetiljke:

• sa najvišom fotonskim mlazom,

• sa najvišim zračenjem i
• najvećom površinom osvjetljavanja

Osvjetljavanje zaštićenog prostora

Što je veći prostor za dodatno osvjetljavanje i što je veća visina prostora treba birati
osvjetljavanje na više mjesta u stakleniku. Što je niži i uži prostor za osvjetljavanje treba birati
svjetiljke sa nižim učinkom i duguljastog oblika kao kod fluorescentnih svjetiljki. Kao dodatno
svjetlo prirodnome preporučuje se u ovisnosti o godišnjem dobu, vrsti bilja, arhitekture tj. stanja

46
usjeva i cilja proizvodnje preporučuje se jačina osvjetljavanja tj. svjetlosnog zračenja od 8 – 18
W/m2. To odgovara instaliranom učinku od 22-55 W/m2.

Dužina osvjetljavanja

Dužinu osvjetljavanja do 12 sati treba izabrati:

• ako kod fotoperiodski osjetljivih biljaka treba održati uvjete kratkog dana ili

• se svjetiljke istovremeno koriste za dvije različite površine osvjetljavanja.

• Bezgranično osvjetljavanje nije povoljno

• Za odvod asimilata iz listova potrebno je mladim biljkama 8 sati tamne faze
• neke kulture kao što su rajčica ili paprika na konstantnim temperaturama reagiraju
osjetljivo
• Ako nije došlo do prekida osvjetljavanja primjećena su klorotska oštećenja na lišću
rajčice

Približna vrijednosti intenziteta svjetla u uzgoju bilja u zaštićenom prostoru

Cilj osvjetljavanja Učinak svjetlosti Intenzitet svjetlosti Dužina h/dan
(W/m2) (klx)
400 do 850 nm
Fotoperiodsko 0,9 0,1 -
djelovanje
Preživljavanje 3 0,8 8
Održavanje 9 2,5 12
Razmonžavanje 18 5 12
Uzgoj 24 7 8-16

5.6 Instaliranje svjetiljki

Svjetiljke treba instalirati u reflektore iz više razloga:

• Zbog boljeg iskorištavanja

• Zbog zaštite od razbijanja

• Zbog zaštite od sakupljanja i kapanja kapljica kondenzirane vode

Svjetiljke treba postaviti tako da najveći mogući dio svjetla pada na usjev i da ga ravnomjerno
osvijetli. To će biti olakšano ako je površina kvadratnog oblika, ako svjetiljke imaju visoku
refleksiju i dobru raspodjelu svjetla.

Izračunavanje potrebnog broja svjetiljki za određenu površinu osvjetljavanja

47
 Za izračunavanje potrebnog broja svjetiljki za osvjetljavanje prostora staklenika i učinka svjetla
su od koristi slijedeće formule:

Učinak svjetla za cijeli plastenik (klm) = (srednje osvjetljavanje (klx) x površina u m 2)

(stupanj učinka osvjetljavanja () x faktor smanjenja (M))

• M-nastaje kroz starenje svjetiljki kojima se smanjuje učinak osvjetljavanja. Njegova

vrijednost se kreće između 1-0,6
• Stupanj učinka osvjetljavanja  iznosi u prosjeku 0,7. Njega se može izračunati na osnovu
slijedeće formule:

klx x m2
 = ----------------------
klm

Primjer
• Željeno osvjetljavanja je 2 klx
• Površina je 120 m2
• Stupanj učinka osvjetljavanja je 0,7
• Faktor umanjenja je 1,0

Osvjetljavanje = 2 klx x 120 m2 = 343 klm

0,7 x 1

Ako se vrijednost osvjetljavanja staklenika podjeli sa vrijednošću učinka jedne svjetiljke dobija
se broj potrebnih svjetiljki za određenu površinu zaštićenog prostora.

• Visokotlačna kvarcna metalhalogena svjetiljka 400 W = 32,5 klm

Broj svjetiljki = 343 klm / 32,5 klm = 11 kom.

Karakteristike svjetiljki
Vrsta svjetiljke Jačina Mlaz (tok) Jačina Iskorištavanje Iskorištavanje Trajnost
svjetiljke svjetlosti osvjetljavan svjetla zračenja (h)
(W) (klm) ja (W) lm W-1 %

Natrijeva 400 48 110 107 25 10.000

Metalhalogena 390 31,5 91 81 22 6.000

Fluorescentna 58 5,4 - 78 - 9.000

Obična žarulja 100 1,4 6 14 6 1.000

48
Za kulturu homogenog usjeva treba osigurati, da usjev bude ravnomjerno osvijetljen.
Osvijetljenost ovisi o obliku reflektora, bočnom odstojanju svjetiljki i visini postavljanja svjetiljki
u reflektoru. Što se više svjetiljki postavi, to je ravnomjernije osvjetljavanje ali su gubici svjetla
veći.

Visina postavljanja svjetiljki

Kao približna vrijednost za visinu postavljanja svjetiljki se uzima bočni razmak tj. bočno
odstojanje svjetiljki koje se multiplicira sa faktorom 0,5 do 1,0. Radi provjere ispravnosti treba
raspodjelu svjetla provjeriti luxmetrom ili mjerenjem zračenja i korigirati visinu postavljanja
svjetiljki. Ako se svjetiljke postave na visinu nižu od 80 cm tada postoji opasnost pregrijavanja
biljaka.

Kako se postiže ravnomjernost rasvjete?

Ravnomjernost rasvjete je veća što je veći broj izvora, ali radi ekonomičnosti ne smije broj
rasvjetnih armatura biti prevelik.
U praksi možemo uzeti da je razmak izmedu armatura (a ) približno jednak visini rasvjetnih
armatura (h).

49
http://public.carnet.hr/obrt_skola_vg/eli/III_dio.html; 1.10.2007

5.7 Luxmetar
Luxmetar je instrument za mjerenje intenziteta osvjetljavanja. Jedinica za mjerenje jačine
rasvjete [ lx ] ima površinu od 1 m2 ako na nju padne svjetlosni tok od 1 lm.

Lux, lumen, candle

Lux -Jedinica za mjerenje jačine rasvjete [ lx ]. Lux ima površinu od 1 m2 ako na njega padne
svjetlosni mlaz od 1 lm.
Lumen-Jedinica toka svjetlosti [ lm] Svjetlosni tok nekog izvora je ona količina svjetlosne
energije što je promatrani izvor isijava u okolni prostor u jednoj sekundi. Jedinica za mjerenje
svjetlosnog toka je lumen [lm].
50
Candela-Jedinica za mjerenje gustine isijavanog svjetlosnog toka [ cd ] Jakost svjetlosnog
izvora je gustoća isijavanog svjetlosnog toka u odgovarajucem prostornom kutu, a jedinica za
mjerenje je kandela [ cd ]

Vrijednosti intenziteta prirodne svjetlosti

Sunčan dan 100.000 Lux

Kišovit - tmuran dan 1000 do 10.000 Lux

Suton 100 do 1000 Lux

Sumrak 1-10 Lux

Pun mjesec 0,3 Lux

Noć manje od 0,1 Lux

Vrijednosti intenziteta umjetne svjetlosti

Uredi 350 do 700 Lux

Trgovine 100 do 300 Lux

Robne kuće 30 do 100 Lux

Centar grada noću oko 10 Lux

51
Primjena dodatnog svjetla

Dodatno svjetlo se primenjuje:

• Kada nema dovoljno prirodnog svjetla u zimskom periodima kao dodatak svjetlosti dana,
• ali i kao nastavak dnevne svjetlosti za produžavanje dana po noći.

52
 • Osvjetljavanje usjeva po noći izvodi se samo tada kada ne izaziva neželjene
fotoperiodičke efekte!

Efekt dodatnog osvjetljavanja

Dodatnim osvjetljavanjem postiže se:

• skraćenje trajanja uzgoja za oko 14 dana

• kvalitativno bolji biljni materijal
• ranija berba

5.8 Zasjenjivanje nasada

Zasjenjivanje se vrši u ljetnim mjesecima pri intenzivnom zračenju sunca, kao zaštita od
prekomjernog zračenja i izazivanja ožegotina, kod uzgoja presadnica, kod vegetativnog
razmnožavanja bilja (ožiljavanje ili ukorjenjivanje) i sl.. Za zasjenjivanje se koriste sintetske
guste mreže koje imaju funkciju zastora za zasjenjivanje. Te mreže mogu biti različitog stupnja
propusnosti za svjetlo, različite boje. Najčešće su crne boje, mogu sadržavati i aluminijske niti
koje imaju I funkciju zaštite od prekomjernog zagrijavanja. Zasjenjivanje nasada se postiže
otvaranjem tj. širenjem zastora u gornjem dijelu konstrukcije zaštićenog prostora. Zasjenjivanje
može biti automatizirano.

53
6 Toplina, zagrijavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
Prirodno zagrijavanje površina pod staklom temelji se na pretvaranju sunčevih zraka kratkih
valova u toplinske - dugih valova koje zagrijavaju staklo i tlo staklenika. Što okomitije padaju
sunčane zrake na staklenu površinu to je veće njihovo svjetlosno i toplinsko djelovanje.
Ako je kut ulaza sunčanih zraka 90 °, gubitak reflektiranjem i apsorpcijom iznosi oko 10 %,

• za kut od 40° gubici iznose 16 %,

• a ako je kut 20° onda gubici iznose 32 %.

Gubitak svjetlosti na stakleničkim površinama može iznositi do 70 % I ovisi o:

-Vrsti pokrovnog materijala

-Razlici temperature u stakleniku i vanjskoj temperaturi.

Ako je razlika temperatura 1°C, gubitak topline iznosi 6,5 kcal/h po m 2 staklene površine.
• 1 kcal ~4,19 kJ

Propuštanje zraka dugih valnih dužina (infracrvene zrake) u J/cm2

Bilans topline u zaštićenom prostoru u ovisnosti o pokrovnom materijalu

PE PVC Poliesterne i Staklo

PVC Ploče
Toplina sa vanjske strane pokrova 1700 1700 1700 1700
Toplina koja prodire unutra 1340 1340 1170 1430
Gubici topline tijekom dana 230 130 0 0
Gubici topline tijekom noći 950 730 118 0
Ostatak (ujutro) 170 486 1060 1430

Faktori koji utječu na gubitak topline

Naoblačenje i jačina vjetra kao i tehničko uređenje staklenika utječu na gubitak topline.
Staklenici bez dodatnog postrojenja za grijanje mogu zaštititi kulture od laganih noćnih mrazeva
u jesen i proljeće ako se u njima održava temperatura za 3-4 °C viša od vanjskih temperatura.
Takvi “hladni” staklenici ne odgovaraju zahtjevima modernog uzgoja povrća pod staklom.

Grijanje zaštićenih prostora

 toplom vodom
 parom
 toplim zrakom

54
6.1 Grijanje toplom vodom

Grijanje toplom vodom se dosta primjenjuje pri grijanju staklenika, ono je isprobano i sigurno.
Planira se tako da je:
• -jednostavno za rukovanje
• -automatizirano
• -pregledno postavljeno
• -troškovi nisu previsoki

Kao gorivo se može koristiti loživo ulje, mazut, ugalj. Veliki staklenici se griju toplom vodom iz
kotlovnica a manji staklenici se griju toplom vodom s prirodnom cirkulacijom vode.Veliki
staklenici imaju sisteme prinudne cirkulacije pod niskim ili visokim tlakom. U prvom slučaju
voda se zagrijava do temperature 90-95 °C a u drugom 115 °C. Pokazalo se da je za staklenike u
kojima se uzgaja povrće zasad najpovoljnije grijanje toplom vodom s prinudnom cirkulacijom.
U manjim staklenicima je čest način grijanja toplom vodom, vodom koja prirodno kruži
instalacijom.

• voda koja se ugrije u kotlu je lakša i penje se na više, ulazi u odvodnu cijev i prolazeći
kroz cijevi u stakleniku se postepeno hladi, vraća kroz povratnu cijev u najniži dio kotla,
gdje se ponovo grije, uspinje na više itd.

• Razlika između temperature vode koja izlazi iz kotla i koja se vraća u kotao je oko 12°C.

• Može se primjeniti u staklenicima 30-40 m dužine.

• Od posebne važnosti je pravilno postavljanje kotlovnice i cijevi za grijanje.

• Cijevi se postavljaju tako da se osigura slobodno i lako kretanje vode kroz njih, na
prevojima široko zaobljene, sastavci sa bočnim cijevima se ne postavljaju pod pravim
kutom.

• Dužina i širina cijevi se određuje u ovisnosti o veličini staklenika, temperaturi, količini

vode koja kruži kroz instalaciju kao i o temperaturi koja se želi postići u stakleniku.

6.2 Grijanje parnim grijanjem

• Primjenjuje se jako rijetko zbog mnogobrojnih nedostataka.

• Kod parnog grijanja umjesto vode cijevima cirkulira vodena para.

6.3 Grijanje toplim zrakom

Kod ovog načina grijanja zrak se zagrijava grijačima zraka i

ventilatorima se raspuhava po stakleniku.

Grijanje:

• sagorijevanjem lož ulja

55
 • plinom
• električnom energijom
• čvrsto gorivo

Izvori toploga zraka su termogeni.

Kao energent se koriste plin, lož ulje ili električna energija.
Termogeni su ovješeni na konstrukciju plastenika i priključeni na električnu energiju, plin ili lož
ulje, kao energente.
Plinski ili uljni plamenik omogučava zagrijavanje ložišta te izmjenjivanje topline unutar
termogena a ventilator na njemu daje strujanje zraka unutar plastenika.
Topli zrak distribuiraju perforirane plastične cijevi uzduž plastenika.

Izlaz toploga zraka je usmjeren prema pokrovu plastenika tako da istovremeno suši tj. skida
kondenzaciju te poprima kružni tok kruženja zraka u plasteniku što je približno prirodnom
zagrijavanju zraka.

Termogenom se upravlja prostornim termostatom na željenu toplinu smještenim u plasteniku na

mjestu gdje se želi postići željena temperatura.
Podešavanjem termostata na željenu toplinu uključuje se po potrebi termogen da bi postigao
toplotni režim.

Prostorni termostat se priključava električnim kablom sa kontrolnom pločom na samom

termogenu.
Na prednjoj strani termogena je ugrađen je prekidač 0-1 koji služi za:

Položaj 1- uključivanje plamenika-grijanje

Položaj 0 –isključivanje plamenika –ventilacija –ljetni period

Dimni plinovi se izvode inox cijevima iz plastenika.

Proizvođačka garancija za termogene je 2 godine od ugradnje i upuštanje u rad.
Načini grijanja toplim zrakom
• a) cirkulacioni način- zrak se usisava iz staklenika, prolazi kroz grijač, ugrije se i izlazi u
staklenik

• b) način grijanja sa uvođenjem svježeg zraka-usisani se zrak iz staklenika izvodi van

njega a na njegovo mjesto se uvodi svježi vanjski zrak u staklenik

• c) mješoviti način grijanja-zrak iz staklenika se djelimično izvodi iz staklenika a

djelimično se koristi za recirkulaciju pomješan sa svježim vanjskim zrakom.

56
www.hanilheaters.com/photo%20gallery/Front%20...

Instalacija se postavlja tako da:

• po hladnom vremenu radi cirkulaciono,

• po umjereno toplom vremenu mješovito a
• a na vrućinama samo sa svježim zrakom.

U tome slučaju unutrašnja temperatura se ne povećava nego snižava tj. vrši se ventilacija
staklenika. U proizvodnji povrća pod staklom računa se s godišnjom potrošnjom loživog ulja oko
30-35 l/m2 površine staklenika.

Rezervoar za ulje bi trebao biti veći da se može odjednom skladištiti 2/3 količine predviđene za
čitavu godinu zbog ljetne cijene i držanja rezervi.

Peći za zagrijavanje zaštićenih prostora

57
Peći za zagrijavanje plastenika predstavljaju idealno rješenje za male plasteničke proizvođače,
čija vrijednost ostvarene plasteničke proizvodnje ne opravdava ulaganja u industrijske termogene.
Toplotnu energiju proizvode sagorjevanjem čvrstog goriva (otpadnog drva, briketirane piljevine,
cjepanica i slično). Rade na principu istosmjernog izmjenjivača toplote. Hladni zrak se u
međuprostor između vanjskog plašta peći i plašta ložišta upuhava pomoću električnog ventilatora
snage 100W - 120W (u ovisnosti o tipu peći).

On potom slijedi pravac kanala za zagrijavanje zraka, preuzima toplotu od zagrijanih produkata
sagorjevanja, te se na njegovom izlazu upuhava u plastenik. Građom peći osigurano je da se, u
prostoru kanala za topli zrak, tijekom rada ventilatora, konstantno održava stanovit nadpritisak, u
odnosu na pritisak koji vlada u prostoru u kom se nalaze produkti sagorjevanja.
Na taj način sprječeno je prodiranje dimnih plinova u kanal za topli zrak, čime se osigurava da se
u plastenik ispušta samo zagrijani, čisti zrak, a nikako i otpadni plinovi. Proizvodi sagorjevanja
se, zasebnim cijevima, ispuštaju u atmosferu.

Prednosti grijanja toplim zrakom

58
-može se brzo uključiti i isključiti i tako izbjeći inertnost toplovodnog sistema čime se štedi
gorivo kada je vrijeme promjenjljivo.
-uz primjenu odgovarajučih dopunskih uređaja može se iskoristiti i za hlađenje staklenika
-kroz neprekidno kretanje zraka u stakleniku se pospješuje oprašivanje biljaka investiciona
ulaganja su manja
-uvjeti za mehaniziranu obradu zemlje u stakleniku su povoljniji
-temperatura tla je za oko 2°C niža od temperature tla kod grijanja toplom vodom

Ozbiljni nedostaci grijanja toplim zrakom

• -troškovi korištenja su visoki jer brojni i jaki elektromotori troše veliku količinu energije
• -kod nestanka struje prekida se grijanje staklenika koji se brzo hladi za razliku od
staklenika sa grijanjem na toplu vodu, koja još izvjesno vrijeme daje toplinu iako voda ne
cirkulira.
• zbog toga je nužno obezbijediti da je snabdijevanje električnom energijom iz dva pravca
ili se instalira rezervni elektroagregat.

6.4 Mogućnosti uštede energije

-Izborom lokacije
-agrotehnikom
-brtvljenjem staklenika
-automatizacijom
-staklo
-dvostruko staklo
-termičke ili energetske zavjese
-duple folije, nadtlačna atmosfera

Lokacija
Radi uštede toplotne energije je bitna zemljopisna lokacija tj. klima gdje se staklenik podiže.
Osim toga je bitna i mikrolokacija, kao što je izloženost jakim vjetrovima (gubitak topline i
deformacije na konstrukciji) usljed jakih vjetrova. Bitno je podizanje vjetrožaštitnih pojaseva.

Agrotehnika
Visoka agrotehnika omogućuje veće prinose i ranije prinose te manju potrošnju toplotne energije.

Primjeri:

• Primjena malčeva
• Dodatno osvjetljavanje
• Dodavanje CO2 za poticanje fotosinteze
• Optimiranje gnojidbe i navodnjavanja

Sorte
• Izborom sorte posebno pogodne za uzgoj u zaštićenim prostorima
• Visokorodne sorte koje imaju manje potrebe za toplinom mogu uštedjeti toplotnu
energiju.
• Posebna pažnja kod oplemenjivanja vrsta za stakleničku proizivodnju.
59
Brtvljenje staklenika

Stepen nepropusnosti staklenika utječe na visinu potrošnje toplotne energije. Gubici nastaju ako
su ventilacioni uređaji na krovnoj površini uslijed konstrukcije ili kasnijih doformacija na mjestu
instalacije propuštaju zrak u staklenik. Bitno je provjeravati da staklenik ne propušta nadiranje
vanjskog hladnog zraka u staklenik zbog razbitog stakla, otpali materijali za brtvljenje staklenika
itd.

Automatizacija
Automatska kontrola uvjeta u stakleniku u velikoj mjeri pridonosi štednji toplotne energije.
Kompjuter podešava temperaturu u stakleniku prema drugim čimbenicima rasta bilja i automatski
regulira grijanje. Na taj način se štedi toplotna energija, tj. potrošnja goriva svodi na najmanju
moguću mjeru.

Staklo
Staklo dobro propušta sunčeve zrake i slabo provodi toplinske zrake. Na taj način se štedi
toplinska energija. I za plastenike je važno koristiti plastične materijale sa što boljim termičkim
karakteristikama.

Duplo staklo
Duplim staklom se smanjuje potrošnja energije za 40 %, plastenici podignuti sa duplom folijom
štede do 50 % goriva. U tijeku noći se upuhava zrak između folija koji predstavlja efikasnu
termičku izolaciju. Preko dana se zrak ispusti, folije se međusobno spoje i tako omogući
nesmetani prolaz svjetlosti.

Energetske zavjese
Su vodoravni zastori od tanke ili pletene plastike koje su postavljene ispod krovnih površina.
Staklenik se podjeli na gornji krovni dio i donji prizemni dio. Gornja strana energetske zavjese
može biti prevučena aluminijem radi refleksije svjetla i smanjenja gubitka topline zračenjem.
Smanjenje gubitaka topline se postiže od 30-40 %. Noću se zavjese rašire radi zaštite gubitka
topline a danju se sakupe –radi zasjenjivanja.

Duple folije- upuhivanje zraka-povišenje tlaka zraka u zaštićenom prostoru

U unutrašnjosti staklenika, obloženog prozračnim polietilenom upuhava se zrak i time postiže
viši tlak zraka od normalnog. Vanjski zrak zbog povišenog tlaka zraka ne ulazi u unutrašnjost
staklenika ili plastenika. Ova mjera smanjuje potrošnju goriva za 10 do 30 %.

Izračunavanje bilansa topline

Potrebna količina topline za zagrijavanje staklenika jednaka je zbroju različitih toplotnih
gubitaka.
Gubici topline
Gubitak topline se izračunava po slijedećoj formuli:

Q=Fk (t°1- t°2)

Q- je gubitak topline u kJ/h

F- je površina vanjskih površina staklenika u m2
60
k-je koeficijent provodljivosti topline materijala od kojeg su
izgrađene vanjske površine staklenika
t°1- dozvoljena minimalna temperatura u stakleniku
t°2 apsolutna minimalna temperatura regije u periodu od najmanje 20 godina.
Koeficijent provodljivosti topline (k)

Koeficijent toplotne provodljivosti

Vrsta materijala (k)
Obično staklo debljine 2-2,5 20,9
Obično staklo debljine 3-5 mm 20,1
Betonski zid omalterisan debljine 20 cm 8,4
Betonski pod u stakleniku 8,4
Tlo u stakleniku 6,3
Polietilenska folija 0,15 –0,20 mm 29,3

Po ovoj formuli se izračuna gubitak topline posebno za svaku vrstu materijala koji ograđuje
staklenik od vanjskog prostora, dobiveni rezultati se zbroje i dobije ukupan gubitak topline za
cijeli staklenik. Izračunata vrijednost se uveća za 25 % zbog gubitka topline djelovanjem vjetra i
drugih čimbenika. Izračunavanje potrebne dužine cijevi za zagrijavanje staklenika.
Proizvedena energija se prenosi u staklenik preko cijevi. Od cijevi se najviše koriste glatke
metalne cijevi. Toplina prelazi sa cijevi u prostoriju pomoću strujanja zraka i zračenjem (oko 30
%). Za izračunavanje potrebne dužine cijevi u stakleniku za održavanje određene temperature
polazi se od izračunane površine plašta cijevi u m 2. Iz toga rezultiraju dužine cijevi.

Površina plašta cijevi se izračunava na osnovu toplinskih gubitaka staklenika po formuli:

F= Q / k (tc-ts) = m2

F-je površina plašta cijevi u m2

Q -su gubici grijanja staklenika kJ/h
k -je koeficijent prenošenja topline sa površine cijevi na
unutrašnjost staklenika kJ/m2, h, °C
tc- srednja temperatura cijevi
ts- temperatura staklenika

Koeficijent provodljivosti topline (k)

Predstavlja količinu topline koja prelazi kroz cijev (materijal iz kojeg su izrađene cijevi) dužine 1
m2 u vremenu od 1 sata i pri temperaturnoj razlici od 1°C (kJ/m², h, 1°C). Ovaj koeficijent se
uzima iz tablica tehničkih normi za projektiranje instalacija za grijanje i ventilaciju.

Izračunavanje srednje temperature cijevi

61
Srednja temperatura cijevi:

Tc= tu+ti / 2

tu-temperatura vode koja ulazi u cijev, najčešće 90°C

ti –temperatura izlaska najčešće 70 °C

Tc = 90 + 70/ 2= 80°C

Primjer:
Ako je za pokrivanje toplotnih gubitaka staklenika površine 1000 m 2 potrebno 1 260 000 kJ/h,
pri uporabi tople vode 90/70°C je vrijednost k 42 kJ/m 2, pod uvjetom da se u stakleniku održava
temperatura od 20°C onda je površina cijevi

F= 1260000 / 42 (80-20) = 500 m2

F= Q / k (tc-ts) = m2

Raspored cijevi u stakleniku

Osobito je važno da:

• cijevi budu pravilno raspoređene u stakleniku
• da se osigura ravnomjerna raspodjela topline
• da se osigura lako kretanje priključnih strojeva za rad u stakleniku.

U kontinentalnim dijelovima je potrebno osigurati najmanje 1300 kJ/h/m2, u primorju 1150

kJ/h/m2

62
7 Sustavi ventilacije
Sustavi ventilacije su smješteni na krovnoj površini ili bočnim staklenim zidovima. Otvori mogu
biti pojedinačni ili se čitavi sektori krovne površine podižu i spuštaju. Staklenici tipa Venlo
posjeduju 20 % ventilacione površine od ukupne krovne površine. Povoljnije je ako ventilacione
površine iznose oko 30 % i ako postoji automatsko ili poluautomatsko otvaranje i zatvaranje.

http://www.colic-trade.com/richel.php

Uvijek se ostavi mogućnost 1/3 ventilacionih površina otvaranja manualno. Otvaranje ili
zatvaranje putem impulsa koji se preko komandne table prenose od specijalnog termostata
na mehanizam za otvaranje ili zatvaranje. Automatsko otvaranje i zatvaranje u ovisnosti o
temperaturi i vlažnosti zraka (termometri i higrometri).

63
8 Navodnjavanje

Prema popisu poljoprivrede iz 2003 u Hrvatskoj se navodnjava 9264,75 ha. Od toga je 4989,75
ha navodnjavane površine u privatnom sektoru-poljoprivredna kućanstva i 4275,00 ha na
društvenim gospodarstvima (Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama Republike Hrvatske, 2005, Zagreb)
Podaci iz 2006.god. govore o navodnjavanoj površini u Republici Hrvatskoj od 11.700 ha
(Šimunić et al., 2006).

Navodnjavane poljoprivredne površine u Istri

U Istarskoj županiji se navodnjava 381,88 ha. Od toga je 256,88 ha privatnih površina i 125,00 ha
društvenih ili 1,55 % od ukupne korištene površine (24.643,16 ha).

U Hrvatskoj se navodnjava samo 0,86 % površina i to najviše u:

1)Dubrovačko-neretvanskoj županiji, zatim u

2)Splitsko-dalmatinskoj pa u
3)Požeško-slavonskoj županiji.

Najmanje se navodnjava u Lićko-senjskoj županiji.

Značaj vode u biljnoj proizvodnji

Bez vode biljke ne mogu egzistirati. 98 % usvojene vode biljka gubi transpiracijom, ostatak se
ugrađuje u biljno tkivo. U različitim djelovima biljka sadrži od 30-95 % vode. U prirodi se biljka
opskrbljuje vodom upijanjem vode iz tla.Voda u tlu potječe od kiše ili iz podzemnih voda.
Padavine su u toku godine neravnomjerno raspoređene. Osiguravanje dovoljnih količina vode za
rast i razvoj kultura u intenzivnoj proizvodnji vrši se dodavanje usjevima vode -navodnjavanjem.

Potrebe za vodom u poljoprivrednim poduzećima

Poljoprivredna poduzeća su veliki potrošači vode. U zaštićenim prostorima je potrebno od 0,5 -
1,5 m3 vode po m2 površine/ na godinu. U uzgoju na otvorenom se računa sa 0,5 m3/m2 i godini
kao dodatak prirodnim padavinama za poboljšavanje uvjeta rasta i razvoja biljaka
(Sachweh,1984).
Potrošnja vode u poljoprivrednim poduzećima koja posjeduju zaštićene prostore i istovremeno
uzgajaju i na otvorenom može se izračunati pomoću formule:

površina otvorenog i zaštićenog prostora (m2)

Potrošnja vode u m3/godinu = -----------------------------------------------
2

1. Primjer:

6000 m2 plastenika + 7000 m2 na otvorenom

Potrošnja vode u m3/godini = -----------------------------------------------
2

= 6500 m3 vode /godini.

64
Najveća potrošnja vode je tokom ljeta. Najintenzivnije navodnjavanje se vrši u mjesecima lipanj,
srpanj, kolovoz i rujan.

Izvori vode za navodnjavanje:

-vodovod
-podzemne vode (bunar)
-rijeke
-jezera
-kišnica

Navodnjavanjem pretoplom ili prehaldnom vodom se mogu izazvati šokove biljaka. Općenito se
drži da je optimalna temperatura vode za navodnjavanje oko 25 °C. Razlika između temperature
vode i temperature biljke ne bi smjela prelaziti 10°C. Površinske vode su toplije od podzemnih
voda pa se za potrebe navodnjavanja u zaštićenim prostorima grade akumulacije za vodu
(bazeni), pogotovo za navodnjavanje kišenjem.

Kod uporabe vode iz vodovoda treba uzeti u obzir:

-da li postoji priključak za vodovod

-cijena m3
-količina vode (da li je osigurana i preko ljeta dovoljna količina vode)
-pritisak
-kakvoća vode

-da li postoji priključak na vodovod

-cijena ( 7 kn/m3)

-količina vode (da li je osigurana i preko ljeta dovoljna količina vode)

-pritisak (treba minimalno iznositi  4 bara= 400 000 Pa)

-kakvoća vode

Kakvoća vode za navodnjavanje

• Sadržaj kationa i aniona (“tvrdoća”) vode ovisi o sadržaju kalcija und magnezija koji u
vodu dospjevaju topljenjem iz tla ili stijena.
• Ukupni sadržaj soli - EC vrijednost (dS/m) ili ukupno otopljene soli mg/l vode
• pH vrijednost vode (“agresivnost”)
• Ukupni sadržaj soli - EC vrijednost (dS/m) ili ukupno otopljene soli mg/l vode

Uobičajena vrijednost je EC = 0-3 dS/m ili ukupno otopljene soli= 0-2000 mg/l .

Pogodnost za navodnjavanje prema sadržaju soli

65
Prema sadržaju soli se voda svrstava u tri kategorije:

• bez ograničenja <0,7 dS/m ili <450 mg/l

• slabo do umjereno ograničenje 0,7-3,0 dS/m ili 450-2000 mg/l ukupno otopljene soli
• izrazito ograničenje >3,0 dS/m ili >2000 mg/l

Agresivnost vode

Agresivnost vode je izazvana:

• niskim pH vrijednostima vode, uobičajene vrijednosti su 6,5-8,4

• otopljenim kisikom u vodi i
• visokim sadržajem soli u vodi.
O tome ovisi vijek trajanja cijevi.

Kišnica
Sakupljanje kišnice koja otiče po krovovima zaštićenih prostora i popratnih objekata u prihvatni
bazen. Ono je isključeno je u područjima sa izrazito zagađenim atmosferom. Kišnica je zbog
niskog sadržaja soli i kamenca izrazito kvalitetna voda za navodnjavanje i može se koristiti za
popravak kakvoće vode za navodnjavanje iz vodovoda. Prije uporabe kišnice potrebno je vršiti
filtriranje radi prevencije zapušivanja rasprskivača. Godišnje je moguće sakupiti od 400-800 l
kišnice /m2 zaštićenog prostora u ovisnosti o geografskom položaju poduzeća
Navodnjavanje kišenjem
Je i način kada se voda dovodi sustavom cijevi u usjev gdje se voda koja je u cijevima pod
tlakom pomoću rasprskivača kišenjem raprskuje po tlu i biljci. Sastoji se od slijedećih dijelova:

• Usisni cjevovod
• Pumpa tj. crpka koju pokreće motor
• Glavni cjevovod
• Razvodne cijevi
• Rasprskivači
Usisni cjevovod je cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do crpke. Crpka crpi vodu iz izvora
te je uvodi u sustav za navodnjavanje. Pokreće je motor (dizel ili elektromotor).Glavni cjevovod
potiskuje vodu od crpke u razvodne cijevi. Razvodne cijevi dovode vodu od glavnog cjevovoda
do rasprskivača. Rasprskivači rasprskuju vodu po površini.

Kapacitet (Q) crpke je količina vode koju crpi u jednici vremena. Kapacitet crpke potreban za
navodnjavanje određene površine se može izračunati po slijedećoj formuli:

površine za navodnjavanje ha x količina vode (mm) x 10

Q= ---------------------------------------------------------------------------------------------
Ukupna dužina navodnjavanja (dani) x dužina dnevnog navodnjavanja (h)

66
2. Primjer
1,8 ha x 40 mm x 10
Q= ----------------------------------= 40 m3/h
3 dana x 6 h

Potrebna količina vode je 40 m3 vode /h (toliko mora pumpa crpiti vode na sat!)

Zadatak
• Izračunati Q (m3/h)

• Površina za navodnjavanje je 2,5 ha

• Ukupna dužina navodnjavanja je 3 dana,

• norma je 20 mm

• dužina navodnjavanja je 4 sata

2,5 ha x 20 mm x 10
Q= ----------------------------------= 41,6666 m3/h
3 dana x 4 h

Potrebna količina vode je 41,6666 m3 vode /h. Toliko mora pumpa crpiti vode na sat da bi
sustav za navodnjavanje mogao realizirati planiranu normu navodnjavanja u datom
vremenu

67
3. Primjer:Izračunavanje potrebnog broja rasprskivača i razmaka između njih kao i
razmaka između laterala

Dimenzije parcele su 700 m x 225 m = 15,7 ha

224 m

b
Lateralni cjevovod
a

700 m

Glavni dovodni cjevovod

Raspored rasprskivača

Rasprskivači se na lateralima raspoređuju po:

a) Raspored rasprskivača po kvadratnoj mreži
b) Raspored rasprskivača po pravokutnoj mreži
c) Raspored rasprskivača po trokutnoj mreži

68
(Romić, Navodnjavanje)

a) Raspored rasprskivača po kvadratnoj mreži

a=b
b=R√2
Domet rasprskivača R= 27 m

a=b
b= 27 x 1,41
b=38 m
Po ovom rasporedu su potrebne 18 lateralne cijevi dužine 224 m, sa 5,89 rasprskivača na svakom
lateralu.

69
b) Raspored rasprskivača po pravokutnoj mreži
b-1)
b=R
a=1,2-1,3 R
b=27 m
a=1,2 x 27=32,4 m

Razmak između laterala iznosi 32,4 m, prema tome su potrebne 21,6 lateralne cijevi (700 m/32,4
m= 21,6 cijevi). Razmak između rasprskivača iznosi 27 m, po lateralu će biti postavljena 8,29
rasprskivača.

b-2)

b=R
a=1,2-1,3 R
a=1,3 x 27=35,1 m
b=27 m

Razmak između laterala iznosi 35,1 m, za cijelu površinu je potrebno 19,94 laterala i 8,29
rasprskivača po lateralu.

c) Raspored rasprskivača po trokutnoj mreži

a=1,5 R
b=R√3
a=1,5x27=40,5 m
b=27x 1,732=46,765m

Razmak između laterala iznosi 40,5 m. Za cijelu površinu je potrebno 17,28 laterala. Broj
rasprskivača po lateralu iznosi 4,78.

7.1 Ujednačenost raspodjele vode

U najvećoj mjeri ovisi o radnom tlaku rasprskivača, veličini mlaznice i o razmacima između
rasprskivača. Rasprskivači su najučinkovitiji ako rade unutar raspona tlaka koji specificira
proizvođač. Ako je tlak prenizak, mlaz vode se neće dovoljno razbijati i voda će padati u krupnim
kapima po vanjskom rubu ovlaženog promjera. Ako je tlak previsok, razbijanje mlaza je prejako,
uzrokuje zamagljivanje a većina vode će pasti u blizini rasprskivača. Ujednačenost raspodjele
vode ovisi i o vjetru. Malene kapi koje proizvodi rasprskivač raznosi vjetar. U vjetrovitim
područjima se smanjuje razmak između rasprskivača i laterale se postavlja okomito na smjer
puhanja vjetra. Proizvođač rasprskivača specificira promjer vlaženja za svaku veličinu mlaznica i
radnog tlaka datog tipa rasprskivača. Preporučeni razmaci su rezultati eksperimentalnog rada u
laboratorijima bez vjetra. U prirodnim uvjetima je potrebno npr. pri vjetru od 5 km/h razmak
smanjiti za 10 %. Za svaki dodatni km/h brzine vjetra treba razmak smanjiti za 1,5%.
Rasprskivači su prilagodljivi na različite klimatske uvjete. Problemi kod ovog načina
navodnjavanja nastaju u uvjetima jakog vjetra jer je raspodjela vode neujednačena, povećavaju se
gubici evaporacijom a naročito uz visoku temperaturu i nisku vlažnost zraka.
70
Razlikujemo dva načina navodnjavanja kišenjem:

1. stabilni sustav navodnjavanja kišenjem

2. pokretni sustav navodnjavanja kišenjem

Kod stabilnog sustava navodnjavanja kišenjem rasprskivači tijekom navodnjavanja ostaju u

stalnom položaju. Kod pokretnog sustava rasprskivači se pomiču kružno ili pravolinijski.
Intenzitet navodnjavanja kod stabilnog sustava može biti jako malen i do 3 mm/h. Rasprskivač
proizvodi kapi različite veličine koje mogu biti između 0,5-4,0 mm. Veličina kapi ovisi o veličini
mlaznice i o radnom tlaku na rasprskivaču. Pri nižem tlaku kapi su veće, pri visokom tlaku su
kapljice manje te je moguće postići i efekt zamagljivanja. Velike kapi imaju veći domet, manje
kapi padaju obično u blizini rasprskivača. Velike kapi mogu oštetiti usjev (imaju veliku kinetičku
energiju).

Rasprskivači se razlikuju po:

1)Radni tlak na rasprskivaču: 3)Broju mlaznica:

• mali tlak < 150 kPa do -jedna

• veliki tlak >350 kPa -više

2)Intenzitet kišenja: 4) Obliku vlaženja:

• mali <5 mm/h do -cijeli krug

• veliki >15 mm/h -dio kruga

Prednosti navodnjavanja kišenjem

• optimalno projektiranim i dobro održavanim sustavom navodnjavanja kišenjem može se
postići visoka učinkovitost i ušteda vode,
• navodnjavanje kišenjem ne ovisi o sposobnosti upijanja tla.
• ravnanje terena nije potrebno,
• moguće je navodnjavanje strmih površina bez rizika otjecanja ili erozije,
• moguće je provoditi učestalo kišenje malog intenziteta u fazi klijanja kulture,
• jednostavno upravljanje i mali utrošak radne snage.
• moguća automatizacija sustava,
• fiksni sustav se može koristiti i za povećanje vlažnosti zraka, hlađenje usjeva ili
smanjenje štete od smrzavanja,
• ispiranje soli je učinkovitije od površinske ili mikroirigacije.

Nedostaci navodnjavanja kišenjem

• Velika početna ulaganja,
• veliki troškovi za energijom za opskrbu vode pod tlakom što ovisi o tlaku potrebnim za
rasprskivače i o cijeni energenata,
• potrebno je osigurati kontinuirano dovoljno vode, eventualno akumulaciju,

71
 • ako je sposobnost upijanja vode manja od 3-5 mm/h može nastati površinsko otjecanje
vode.
• Vjetroviti i suhi uvjeti uzrokuju gubitke vode evaporacijom i odnošenjem vjetrom.
• Nepravilni oblici površina za navodnjavanjemanje su pogodni za taj sustav navodnjavanja
i skuplji su
• Voda može izazvati koroziju metalnih cijevi
• Začepljivanje mlaznica ako voda nije čista tj. potreba pročišćavanja vode od otpada i
pjeska.
• navodnjavanje kišenjem zaslanjenom vodom uzrokuje probleme u usjevu.
• visoke koncentracije bikarbonata u vodi za navodnjavanje mogu utjecati na kakvoću
plodova.
• -Ako koncentracije natrija i klorida u vodi za navodnjavanje prelaze 70-105 mg/l usjev
može biti ozbiljno oštećen.
• -Visoka vlaga zraka i vlažna biljka nakon kišenja pogoduju razvoju gljivičnih oboljenja.

7.2 Uređaji za navodnjavanje kišenjem (“vodeni top”)

Koriste se za navodnjavanje na otvorenom , posebno za povrćarstvu.

Izmjenom mlaznica na rasprskivaču dobiva se kišenje visoke kakvoće, povoljno za zalivanje

mladih sadnica. Uređaj je kompletiran s odgovarajućom traktorskom crpkom na vlastitom
postolju, s potrebnim spojnim cijevima. Traktorska crpka crpi vodu iz potoka, rijeka, bunara do 8
m usisne visine. Prije rada se nosač sa mlaznicom odvuče na krajnju točku površine, odmatajući
crijevo sa osnovnog stroja. Prilikom prolaska vode kroz turbinu, kotač osnovnog stroja se okreće
i namata crijevo. Upravljačkim mehanizmom na uređaju određujemo količinu vode po jedinici
površine, jačinu mlaza i brzinu namatanja.Kada se crijevo namota do kraja uređaj se sam
isključuje i jednostavno se seli na novo mjesto.

7.3 Lokalizirano navodnjavanje

Lokalizirano navodnjavanje je metoda pri kojoj voda pod manjim tlakom samo jedan dio od
ukupne površine navodnjava. Pri ovom navodnjavanju se vlaži samo mjesto gdje se razvija
glavna masa korjena. Koristi se u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograničene.

72
Voda se dodaje precizno u zoni korjena u malim količinama ili pojedinačnim kapljicama a
navodnjava se samo dio poljoprivredne površine i to samo gdje se razvija glavna masa korjena.
Sustav navodnjavanja kap po kap se razvio tek nakon drugog svjetskog rata. 1940 godine u
Engleskoj se u staklenicima navodnjavalo plastičnim cijevima. Lokalizirano navodnjavanje se
primjenjuje tamo gdje su ograničeni izvori vode i pri uzgoju dohodovnih kultura tj. u
povrćarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu. U mediteranskom području je takav način
navodnjavanja najviše raširen.

Razlikujemo:

• navodnjavanje mini rasprskivačima

• kap po kap

7.3.1 Lokalizirano navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom navodnjavanja se vrši precizno dodavanje vode u zoni korjena a primjenjuje se u
usjevima sa velikim razmakom između biljaka:

-drvenaste kulture,
-vinogradi,
-uzgoj povrća.
To je navodnjavanje gdje voda na površinu tla pada u obliku malog mlaza a sustav navodnjavanja
radi pod manjim tlakom (1,0-2,5 bar), intenzitet navodnjavanja je manji.

http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229

7.3.2 Navodnjavanje kapanjem

Taj sistem navodnjavanja se primjenjuje:

• uzgoj na otvorenom

73
 • uzgoj u zaštićenom prostoru

Navodnjavanje kapanjem je moguće navodnjavati pojedinačne lončiće, pojedinačne biljke ali i

navodnjavanje kultiviranih površina pod biljkama. Uređaj kapanja karakterizira upravo kapaljka
kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz cijevi i u obliku kapljice ispušta vodu na tlo ili u tlo.

Ovaj način navodnjavanja može biti:

• -površinsko navodnjavanje
• -potpovršinsko navodnjavanje
Djelovi sistema za lokalizirano navodnjavanje
• -usisna cijev
• -predfilter ako je izvor vode bunar, jezero...
• -pumpa
• -nepovratni ventil
• -dozator -injektor za kemijska sredstva
• -filtri
• -glavni cjevovod -cjevovod koji dovodi vodu do parcele
• -razvodna mreža - cijevi koji razvode vodu do redova
• -lateralni cjevovod - u redovima
• -emiteri  mini rasprskivači
kapaljke

Shema sistema navodnjavanja kapanjem

74
Slikoviti prikaz vlaženja tla pri navodnjavanju kapanjem

A-dnevno vlaženje
B-tjedno vlaženje

75
Rasprostiranje vode u različitim tlima ispod jedne kapaljke u ovisnosti o intenzitetu
navodnjavanja Q (l/h), ukupnoj količini vode (l) i vrsti tla

PJESKOVITA TLA ILOVASTA TLA GLINASTA TLA

Opseg vlage +- 0.30m Opseg vlage +- 1.0m Opseg vlage +- 1.5m

http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229, 17.09.2007

Instaliranje kapaljki

S obzirom na mjesto instaliranja razlikujemo kapaljke ugrađene:

• -u cijevi
• -na cijevi
• -dodane ili postavljene na cijev
• -postoje i trake s ugrađenim kapaljkama.

Prednosti lokaliziranog navodnjavanja

• Ne dolazi do vlaženja listova i cvjetova kulture koja se navodnjava
• ušteda vode
• povećanje prinosa pogotovo na nepovoljnijim terenima
• može se primjeniti na svakom terenu
• omogućuje primjenu kemikalija (gnojiva, herbicida, fungicida, regulatora rasta)

76
 • smanjuje opasnost od zaslanjivanja
Nedostaci navodnjavanja kapanjem
• Ne preporučuje se navodnjavanje kapanjem na tlima siromašnim sitnim česticama
(česticama gline)
• na takvim terenima se voda brzo procjeđuje u dubinu umjesto da se vodoravno širi.
• ograničava rast i razvoj korjena
• začepljenja
• glodavci oštećuju plastične djelove navodnjavanja
• mehaničko oštećenje cjevovoda pri njezi biljaka
• oštećenja sustava “pikavcima” u parkovima
• akumulacija soli u zoni korjena
• visoka početna ulaganja
• najveći problem ovog navodnjavanj je začepljenje kapaljki.

Začepljenje kapaljki može biti:

• mehaničko
• kemijsko

Kemijsko začepljenje kapaljki se dešava taloženjem soli na otvoru ili unutar kapaljki (soli kalcija,
magnezija, željeza, mangana). Taloženje soli ovisi o pH vode i o temperaturi vode. Pri višim
temperaturama se soli lakše talože. Smanjenjem pH vrijednosti dodavanjem kiseline smanjuje se
taloženje soli. Dodavanje kiseline može oštetiti cijevi.
Mehaničko začepljenje kapaljki se dešava taloženjem taloženjem pijeska, gline, nečistoća i
sličnog u cjevovodu, unutar kapaljka ili na otvoru kapaljke. Začepljenje kapaljki ovisi o kvaliteti
vode za navodnjavanje. Prije instaliranja sustava mora se kontrolirati kvaliteta vode. Kod ovog
sustava filtriranje vode ima veliki značaj. Filtrima se spriječava mehaničko začepljenje kapaljki.

7.3.3 Zamagljivanje

Zamagljivanje sustavom za navodnjavanje ima dvije funkcije:

• snižavanje temperature zraka i biljaka

• olakšavanje i ubrzavanje ožiljavanja reznica

U ljetnom periodu zbog intenzivnog sijanja sunca je temperatura zraka u zaštićenim prostorima
ali i temperatura lista izrazito visoka. Visoke temperature su štetne za biljke. Snižavanje
temperature lista (mogu biti za 10¨C više od temperature zraka) se može postići zasjenjivanjem.
Zasjenjivanje djeluje negativno na fotosintezu zbog smanjivanja intenziteta svjetla. Smanjivanje
temperature lista je moguće postići zamagljivanjem biljaka. Za prelazak vode iz tekućeg u
plinovito agregatno stanje je potrebna energija. Tanak sloj vode koji se stvara pri zamagljivanju
na biljkama isparava. Potrebna energija za isparavanje se oduzima biljkama, na taj način se
snižava temperatura biljnog tkiva.

77
Takvi sustavi su potpuno automatizirani. Bitno je da listovi budu kontinuirano prevućeni tankim
slojem vode. Za to je potrebno učestalo zamagljivanje od nekoliko sekundi. Kod vegetativnog
razmnožavanja je značaj zamagljivanja višestruk. Za sigurno i brzo ožiljavanje reznica je
potrebna toplina i vlažnost zraka. Funkcija vlažnog zraka je u tome što reznice u atmosferi sa
visokom vlažnošću zraka smanjuju transpiraciju. Zamagljivanjem reznica se može zamjeniti
prekrivanje reznica folijama. Folije imaju funkciju održavanja vlažnosti zraka i supstrata ali one
smanjuju prodiranje svjetlosti do reznica.

78
9 Gnojidba u zaštićenim prostorima
Gnojidba bilja u zaštićenim prostorima ovisi u prvoj liniji o zahtjevima uzgajane kulture i o
sistemu uzgoja.
Ako je uzgoj u zaštićenim prostorima na tlu tada se gnojidba vrši prema analizi tla sa unošenjem
organskih gnojiva – stajskog gnojiva u količini od 40-80 t/ha i prihranjivanje mineralnim
gnojivima.
Ako je uzgoj bilja na stolovima, lončićima, kontejnerima gnojidba je moguća granuliranim
gnojivima mješanjem u supstrat (npr. dugotrajna gnojiva –depot gnojiva npr. Osmocod) ili
tečnim gnojivima zajedno sa zalivanjem, folijarnim gnojivima prskanjem ili vodotopivim
gnojivima uz navodnjavanje.
U različitim sustavima hidroponije se gnojidba vrši pripremom hranjive otopine po posebnim
recepturama sa pojedinačnim gnojivima ili pak vodotopivim kompleksnim gnojivima. U
zaštićenim prostorima vladaju aridni uvjeti i obavezno je redovno navodnjavanje.

9.1 Vodotopiva gnojiva

Vodotopiva gnojiva za prihranu odlikuju se visokom čistoćom, koja im omogućuje potpunu

vodotopivost. Hranjiva se vrlo brzo asimiliraju u biljku. Gnojiva su različitih formulacija, te stoga
omogućuju izbor optimalne formulacije u svakoj fazi rasta biljke. Iz široke palete gnojiva
možemo izabrati ona s naglaskom na dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij. Većina gnojiva sadrži i
mikroelemente (ME). Za biljke koje se navodnjavaju najbolji način prihrane je upotreba
vodotopivih gnojiva zajedno sa zalijevanjem (fertirigacija). Glavne prednosti takvog načina
prihranjivanja su:

-najbolje iskorištenje gnojiva koje se dodaje u vrlo niskim koncentracijama

-nema gubitka hranjiva
-optimalan izbor formulacije za pojedinu fazu uzgoja
-prihranjivanje u određenim vremenskim intervalima
-nema oštećenja biljaka prilikom prihrane
-gnojivo je rastopljeno i stoga lako dostupno biljci

Osim ovog načina gnojidbe vrši se i gnojidba preko lista tzv. folijarna gnojidba.

9.1.1 Folijarna gnojiva

Folijarna gnojiva su gnojiva koja se impliciraju prskanjem preko listova sa gnojivima koja često
sadrže mikroelemente, stimulatore rasta, vitamine. Ova gnojiva se primjenjuju više puta tijekom
vegetacije a naročito u prvim fazama rasta i razvoja biljaka. Folijarna gnojidba povećava prinos i
poboljšava kvalitetu te otklanja klorozu (žućenje) kod biljaka. Folijarna gnojiva dolaze u
trgovinu pod imenom fertina, folifertil i sl. Ona se koriste u malim koncentracijama 0,075 – 0,30
% a u klijalištima i staklenicima su koncentracije još manje 0,075-0,1 % (Paradžiković, 2001).

9.1.2 Specijalna vodotopiva gnojiva

Specijalna vodotopiva gnojiva su sve više tražena. Koriste se za prihranu povrća folijarno i za
prihranu povrća sustavom za zalivanje (fertirigacija). Ova gnojiva dolaze u raznim

79
 kombinacijama NPK s mikroelementima. To su gnojiva tipa kristalona. U odnosu na
vodotopivost gnojiva mogu biti:

a) slabo topiva -to su granulirana gnojiva. Pretežno se koriste u osnovnoj gnojidbi npr.
11:11:16
7:14:21
0:20:30
8:16:24
Kalij se u ovoj kombinaciji nalazi u na bazi kalij –sulfata.

b) lako topiva gnojiva- mogu biti pojedinačna ili više njih zajedno. Ta gnojiva su fine kristalne
strukture i brzo se otapaju u vodi.

Kristaloni su vodotopiva kompleksna gnojiva (znači NPK gnojiva) za prihranjivanje biljaka uz

navnodnjavanje kap po kap, orošavanjem, prskanjem ili uz neki drugi sistem navodnjavanja. Za
folijarnu prihranu se koriste kristaloni u koncentraciji od 1-2 g/l. Hraniva otopina se priprema
tako da se otapa 10-20 kg kristalona na 100 l vode. Ta koncentracija se razređuje na
koncentraciju 0,5-2 g/l podešavanjem koncentracije na injektoru.
Na tržištu su dostupni kristaloni za različite faze uzgoja bilja i označeni su različitim bojama: žuti
za početak vegetacije i poticanje rasta korjena i ukorjenjivanje sa visokim sadržajem fosfora,
bijeli za poticanje fruktifikacije sa visokim sadržajem kalija itd. (Tab. 9-1).

Tab. 9.1.2-1: Vrste i primjena kristalonskih gnojiva (Proizvođač-Hydro)

Kristalon N P2O5 K2O Primjena
Žuti 13 40 13 Rana primjena, bolje ukorjenjavanje i nicanje
Lila 19 6 6 Rana primjena, tla sa pH>7 (alkalna tla)
Plavi 17 6 18 Vegetacijsko razdoblje, tla sa pH > 7
Bijeli 13 5 26 Generativni period, cvatnja i plodonošenje, tla sa pH >7
Lila label 20 8 8 Rana primjena, tla s visokim sadržajem Ca
Plavi label 19 6 20 Vegetacijsko razdoblje
Bijeli label 15 5 30 Generativni period, cvatnja i plodonošenje
Specijalni 18 18 18 Opća upotreba, pogodan za folijarno tretiranje
Zeleni 18 18 18 Opća upotreba, pogodan za fertirigaciju
Smeđi 3 11 38 Formula sa malo N za posebno korišćenje zu kalicijev
nitrat za osiguravanje topivog Ca
Narančasti 6 12 36 U kombinaciji sa kalcijevim nitratom
Crveni 12 12 36 U kombinaciji sa kalcijevim nitratom
Azurni 20 5 10 Pogodno za presadnice cvijeća, osobito Azalee,
Rhododendron

Postoje i druga lako topiva gnojiva iz uvoza za primjenu u zaštićenim prostorima fertirigacijom
kao što su vodotopiva gnojiva Polyfeed:

Tab. 9.1.2-2:Vodotopiva gnojiva Poly-Feed, www.zeleni-hit.hr/vodotopiva.htm

Gnojivo Primjena
Poly-Feed 11-44-11+ME Ova formulacija koristi se nakon sadnje biljaka, jer
sadrži visoki postotak fosfora, nophodan za razvoj
80
 korijenovog sustava. Također povoljno utječe na
cvatnju i zametanje lodova.
Poly-Feed 20-20-20+ME Koristi se u toku vegetacije, zaformiranje zelene mase.
Preporuča se za lisnate kulture (salate, kupusnjače), te
za prihranu rasada u kontejnerima u proljetnom i rano
ljetnom uzgoju.
Poly-Feed 16-8-32+ME Koristi se u periodu intenzivnog formiranja plodova
kod povrtnih i voćarskih kultura, te intenzivne cvatnje
kod cvjećarskih kultura.
Poly-Feed 9-12-36+ME Također se koristi u periodu intenzivnog formiranja
plodova kod povrtnih i+ voćarskih kultura, te
intenzivne cvatnje cvijeća. Ova formulacija je pogodna
ako je potreban visok postotak kalija (za formiranje
plodova), a nizak postotak dušika (kako ne bi utjecao
na prekomjeran vegetativni rast, na štetu razvoja
plodova).
Multi-K 13-0-46 U ovom gnojivu kalij se nalazi u nitratnom obliku. To
je najbrži oblik kalija, kojeg biljka lako usvoji i zatim
transportira kroz svoj provodni sustav. To gnojivo
namijenjeno je prihranjivanju povrća i voća u fazi
intenzivnog rasta plodova, kada su zahtjevi za kalijem
najveći. Istraživanja su pokazala da kalij ima izrazito
velik učinak na povećanje suhe tvari u plodovima, te
utječe na ranije dozrijevanje. Ovo gnojivo može se
koristiti i za folijarnu gnojidbu, kako bi se izbjegao
nedostatak kalija i dušika. Može se miješati sa kalcij-
nitratom.
Multi-Kalcij 15-0-0+26,5 Kalcij se u gnojivu nalazi u nitratnom obliku. Ovo
CaO gnojivo služi za spriječavanje nastanka
fizioloških smetnji koje nastaju zbog nedostatka
kalcija. Gnojivo je namijenjeno prihrani
biljaka tijekom vegetativnog rasta i razvoja plodova.
Magnisal 11-0-0+16 Ovo gnojivo služi za spriječavanje nastanka fizioloških
MgO smetnji zbog nedostatka magnezija.
Multi-Pepton Tekuće organsko dušično gnojivo, na bazi prirodnih
organskih sastojaka (amino kiselina i peptida). Koristi
se za "osvježenje" biljaka nakon stresa, napada bolesti
ili štetnika, ili mehaničkih oštećenja. .

9.2 Gnojidba povrćarskih kultura u zaštićenom prostoru

U zaštićenim prostorima u uzgoju povrća na tlu vrši se gnojidba zaoravanjem stajskog gnojiva sa
količinama od 40-80 t/ha i gnojidba mineralnim gnojivima. Prihranjivanje mineralanim gnojiva
se najčešće vrši zajedno sa navodnjavanjem.

81
Primjer 1: Gnojidba rajčice u zaštićenom prostoru

Rajčica u uzgoju u zaštićenom prostoru ima dugu vegetaciju ca. 220 dana. Ona je termofilna
biljka, ima visoke zahtjeve za toplinom, svjetlošću i gnojivima. Pri uzgoju na tlu se vrši analiza
tla i prema rezultatima analize tla se vrši gnojidba. Po pravilu se stajski gnoj dodaje u količini od
40-60 t/ha ili 4-6 kg/m2. Prihranjivanje mineralnim gnojivima se vrši kompleksnim gnojivima
NPK, najčešće omjera 7:14:21 (kalij je u obliku sulfata) ili 10:30:20 u količini od 300-400 kg /ha.
Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN (27 % dušika) i to u količini 200-300 kg/ha.
Prihranjivanje se vrši 2-3 puta, u vrijeme cvatnje i zametanja prvih plodova, u vrijeme zriobe
plodova.
Najčešće je pak prihranjivanje uz navodnjavanje kap po kap uz primjenu kristalonskih
formulacija. Jedna od mogućih kombinacija je:

Tab. 9.2-1: Prihranjivanje rajčice uz navodnjavanje kap po kap

Vegetacija (dani) Dnevne potrebe hraniva kg/ha/dan

N P2O5 K2O
1-10 0,30 0,02 0,48
11-20 0,30 0,05 0,60
21-30 0,30 0,07 0,60
31-40 0,40 0,07 0,60
41-50 0,40 0,07 0,66
51-60 0,45 0,09 0,66
61-70 0,50 0,09 0,72
71-80 1,70 0,41 2,65
81-90 2,80 0,50 5,78
91-100 1,30 0,23 3,49
101-110 2,70 0,69 6,87
111-120 4,60 1,37 9,40
121-130 3,90 1,03 8,43
131-150 2,70 0,39 2,41
151-180 - - -
181-220 - - -
Ukupno kg/ha 250 54,97 445,70

Primjer 2: Gnojidba salate u zaštićenom prostoru

Salata kao kultura kratke vegetacije (55-65 dana) i sa relativno niskim temperaturnim i
svjetlosnim zahtjevima se u zaštićenom prostoru lako uklapa u stakleničke plodorede i uzgaja kao
jesensko-zimska kultura.
Gnojidbu salate u zaštićenim prostorima treba izvoditi prema rezultatima analize tla. Za nasad
salate sa sklopom od 100 000 biljaka/ha i očekivani prinos od 45t/ha ili 4,5 kg/m 2 sa dužinom
vegetacije od 80 dana se prihranjivanje salate u sustavu kap po kap može izvoditi na slijedeći
način:

82
Tab. 9.2-2: Prihranjivanje salate uz navodnjavanje kap po kap

Vegetacija (dani) Hranjiva kg/ha/dan

N P2O5 K2O
1-10 0,15 0,00 0,24
11-20 0,45 0,23 0,60
21-30 3,00 1,15 6,14
31-40 3,40 1,37 9,40
41-50 2,20 1,26 9,88
51-60 1,80 1,03 3,85
61-70 - - -
71-80 - - -
Ukupno kg/ha 170 50,39 301,15

9.3 Tehnika potrebna za gnojidbu uz navodnjavanje

Jedna značajna prednost lokaliziranog sistema za navodnjavanje je mogućnost primjene primjena

tekućih mineralnih gnojiva zajedno sa sustavom za navodnjavanje -fertirigacija.
Za fertirigaciju su potrebna vodotopiva gnojiva, injektor ili dozator za miješanje hranjive otopine
i sustav za navodnjavanje, najčešće kapanjem. U sustavu se injektori postavljaju prije završnog
filtera.

Postoje više tipova injektora:

 Injektor na bazi Venturijeve cijevi

 Injektor sa samostalnim pogonom

83
Slika 9.3-1: Sustav za navodnjavanje sa integriranim injektorom prije završnog filtera

9.3.1 Injektor na bazi Venturijeve cijevi

Ovaj sistem se temelji na razlici tlakova do koje dolazi prolaskom tekućine kroz suženje cijevi.
Podtlak koji se stvara prolaskom vode kroz suženje cijevi omogućava usisavanje hranjive
otopine. Količina injektirane otopine u sustav za navodnjavanje ovisi o protoku vode što je
povezano sa promjerom cijevi i brzinom vode. Za rad ovih injektora nije potrebna energija.

84
Slika 9.3.1-1: Venturi injektori (Romić, 2007)

Primjer 1:

Karakteristike materijala i specifikacija injektora „Mazzei“

Slika 9.3.1-2: Injektor na bazi venturijeve cijevi –izvedba „Mazzei“

Tijelo injektora se sastoji od polypropylena i kynora, što mu daje otpornost i jačinu u odnosu na
druge plastične materijale. Karakteristike injektora su:
-ugrađeni nepovratni ventil sa kuglicom
-ugrađena membrana za razdvajanje kapljica
-veliki obujam rada
-veća snaga
-otpornost na pritisak (15 bar)
-nema kemijskih reakcija
-velika otpornost na toplinu
Otopina gnojiva pod pritiskom vode ulazi u komoru injektora, zatim membrana tu tekučinu
razdvaja u sitne kapljice i daljim tokom ubacuje u sistem za navodnjavanje.

85
 Slika 9.3.1-3: Shematski prikaz injektora i komponiranje u sustav za navodnjavanje
(http://www.agrounija-zr.co.yu/Injector.htm)

Princip Venturijeve cijevi

Slika 9.3.1-4: Princip funkcioniranja Venturijeve cijevi (Izmjenjeno prema -

http://www.motori.hr/Teorija_rasplinja_a_135.html)

Venturijeva cijev je suženje poprečnog presjeka na određenoj dužini cijevi, što ima za posljedicu
povećanje brzine strujanja medija, a time i smanjenja tlaka unutar cijevi (dobra analogija je
povećanje brzine strujanja vode na naglim suženjima rijeke ili povećanje brzine vjetra unutar
tunela ili između zgrada). Što brže zrak struji kroz Venturijevu cijev, veći se podtlak stvara (ili
više tlak pada) unutar cijevi.

86
Funkcioniranje injektora ukomponiranog u sustav za navodnjavanje

Na glavnoj cijevi sistema za navodnjavanje kapanjem se nalazi ventil (1) koji služi za reguliranje
protoka vode. U toku izvođenja fertirigacije ventili (2), koji se nalaze na pomoćnoj cijevi, su
otvoreni. Pomoću manometara (3) se očitava tlak tekućine koji vlada u pomoćnoj cijevi, ispred i
iza venturi injektora (4). Na manometru koji se nalazi ispred injektora se očitava ulazni tlak, čija
vrijednost ovisi o pritisku koji daje pumpa a koji najčešće iznosi do 4,5 bar-a. Ispod injektora se
nalazi rezervoar sa otopinom mineralnih gnojiva, u koji je uronjen filter (6). Tijekom fertirigacije,
pipac (5) je u položaju otvoreno, tako da dolazi do izvlačenja otopine iz rezervoara, uz prethodno
filtriranje otopine, i dovođenja otopine do injektora (4).

Slika 9.3.1-5: Venturi sistem fertirigacije: 1-ventil glavnog voda; 2-ventili na pomoćnom
vodu; 3-manometri

Sa povećavanjem tlaka ispred injektora raste protok vode kroz injektor. Vrijednosti tlaka tekućine
iza venturi injektora treba biti u granicama od 0 bara do 1/2 vrijednosti tlaka očitanog na
manometru koji se nalazi ispred venturi injektora. Pri takvom odnosu tlaka, protok otopine iz
rezervoara uz pomoć injektora obezbjeđuje ujednačeni rad sistema za navodnjavanje kapanjem,
sa istovremenim prihranjivanjem uzgajanih biljaka.

9.3.2 Injektori sa vlastitim pogonom

Injektori sa vlastitim pogonom sadrže pumpu koja injektira otopinu gnojiva u sustav za
navodnjavanje u konstantnoj količini.Dijelovi pumpe moraju biti izrađeni od materijala koji ne
ulazi u kemijske reakcije sa otopinom gnojiva.

87
Slika 9.3.2-1: Injektori sa vlastitim pogonom

Literatura

Parađiković, N. 2002: Osnove poljoprivredne proizvodnje. Katava, Osijek

Bajkin, A., Ponjičan, O. 2002: Sistem navodnjavanja kapanjem sa prihranjivanjem. Agronomska
saznanja 6/2002
Romić, D. : Navodnjavanje.
http://www.agrounija-zr.co.yu/Injector.htm
http://www.motori.hr/Teorija_rasplinja_a_135.html

88
10 Tlo i supstrati
Uzgoj bilja u zaštićenom prostoru se može vršiti na
• Na tlu
• Organskim i anorganskim supstratima
Pod vrtnim tlima u širem smislu riječi podrazumjevaju se ona tla koja osiguravaju optimalne
fizičke, kemijske i biološke uvjete specijalno potrebne za uzgoj povrća.

Vrtna tla trebaju imati slijedeće karakteristike:

o da su po mehaničkom sastavu lakša, rahla i pogodna za obradu

o da imaju optimalni kapacitet za vodu i zrak
o da imaju dubok i fiziološki aktivan profil pogodan za razvoj dubokog korjenovog
sistema
o da su povoljne strukture, toplinskih svojstava i dreniranosti
o da im se pH kreće od 5,5-7,0
o da imaju visok sadržaj humusa 3-5%
o da imaju dovoljno hranjivih tvari optimalne koncentracije
o da nisu zasićena solima koje ograničavaju uzgoj osjetljivih povrćarskih kultura
o da imaju povoljnu mikrobiološku aktivnost
o da ne sadrže bilo kojeg elementa u toksičnim koncentracijama koje bi
onemogućila intenzivni uzgoj povrćarskih kultura.

Za povrćarsku proizvodnju potrebno je izabrati najplodnija najkvalitetnija, srednje teška tla. Za

uzgoj povrća su najpogodnija aluvijalna tla, černozem i crvenice.
Ograničavajući čimbenik uspješne povrćarske proizvodnje često je nizak sadržaj organskih tvari
u tlu. Gnojenje organskim gnojivima i kompostom osnovna je mjera u proizvodnji povrtnih
kultura. Osim gnojidbom stajskim gnojem i kompostom razina sadržaja organskih tvari u tlu
može se održavati i zelenom gnojidbom, zaoravanjem biljne mase međuusjeva –u uzgoju na
otvorenom.

Supstrati
Supstrati se koriste u uzgoju bilja u zaštićenim prostorima. Supstrati imaju funkciju zadržavanja
vode i u ovisnosti o sustavu uzgoja i sadržaju hranjivih tvari - fiksiranje tj. davanje stabilnosti
biljci. Osnovno je da supstrati imaju dobre vodozračne osobine.

10.1 Vrste supstrata

 Organski supstrati
 Inertni supstrati

Organski supstrati osim zadržavanja vode i pričvršćivanja biljke daju biljci hranjive tvari.
Inertni supstrati- supstrati koji prvenstveno zadržavaju vodu i pričvršćuju biljke.

Organski supstrati
1.Smjese supstrata
Supstrati koji nastaju miješanjem zemlje, treseta, stajskog gnojiva i najčešće pijeska.

89
2.Tresetni supstrati
Ovi supstrati su standardizirani i sterilizirani, poznatog su sastava, pH i sastojaka hraniva,
deklarirani su i omogućuju optimiranje uzgoja.

3.Supstrati od kore drveća- nastaju kompostiranjem otpada pri preradi drva

4.Komposti od organskih otpada rezidbe voćaka, grmova I kućnog otpada

Smjese supstrata
Supstrat za uzgoj povrća ima presudan značaj za uspjeh uzgoja. Postoje mnogobrojni recepti za
pripremanje smjesa supstrata. Osnovna komponenta svima je treset, ako je treset dostupan.
Ako treset nije dostupan, tada se supstrati prave od vrtnog tla, dobro mineraliziranog stajskog
gnojiva i pijeska.
Za rajčicu se priprema supstrat od 70 % dobro mineraliziranog treseta, 20 % vrtnog tla i 10 %
dobro mineraliziranog stajskog gnojiva. Dobar supstrat se može pripremiti i od 2 djela glinovitog
tla, 1 djela treseta i 1 djela pijeska ili samo jednakih dijelova treseta i vrtnog tla. Supstrati sa
tresetom imaju znatno bolja svojstva. Biljke uzgajane na ovim supstratima (sa tresetom) imaju
bolji vegetativni razvoj, ranije dozrijevaju u usporedbi sa onima na supstratu vrtnog tla i stajskog
gnojiva. Za uzgoj bilja u stakleniku treba prvenstveno koristiti supstrate sa tresetom kao
osnovnom komponentom. Treset ne sadrži uzročnike bolesti i sjeme korova te se ne mora
dezinficirati parom ili kemikalijama.

Tresetni supstrati
Treset nastaje na isušenim močvarnim terenima. On nastaje razgradnjom vegetacije siromašne
hranivima pod utjecajem padalina i u kiseloj sredini. Zbog toga treset ne sadrži hranjive tvari i ne
sadrži spojeve aluminija tako da je uzgoj moguć i pri niskim pH vrijednostima. Podizanje pH na
5-6 se vrši dodavanjem vapna i poslije toga se vrši dodavanje hranjivih tvari.

Karakteristike Kora drveća Treset (bijeli)

Sadržaj suhe tvari g/l 200-300 100-200
Vodni kapazitet vol. % 40-45 50-60
Biološka aktivnost visoka niska
C/N-odnos 60-100:1 60-100:1
Sadržaj hraniva K, Mn –visok nizak
P, Mg-djelimično visok
pH-vrijednost 4-7 2,8-3,2
štetne tvari smole, fenoli nema

Vrste treseta

-bijeli treset – slabo do umjereno mineraliziran treset

-crni treset- jako mineralizirani treseti

Treset je najbitniji sastojak supstrata, pogodan je za dobijanje standardnih supstrata i specijalnih

supstrata. Nezamjenjiv je sastojak za dobijanje supstrata otpornih i osjetljivih biljaka na sadržaj
soli. Treset nastaje u močvarama kroz nepotpuno razlaganje tresetnih mahovina i drugih pratećih
90
močvarnih biljaka i sastoji se od oko 90 % iz organske tvari. Slojevi treseta mogu doseći do
nekoliko metara.

Na dnu sloja se nalazi crni treset jače razgrađen (mineraliziran) koji je nastao u vremenu između
5500 do 500 godina prije Krista. Od 500 godine prije Krista do danas nastaje bijeli treset koji je
manje mineraliziran i svjetlije je boje. Za dobijanje supstrata, industrija koristi tresete različitog
podrijetla (npr. sa sjevero-zapada Njemačke, Baltički treseti).

Baltički bijeli treset je svjetliji, mekši i sitnije granulacije. Bijeli treseti se iz močvarnih područja
vade bagerima i suši u blokovima. Njegova struktura ostaje održana pri preradi.

Crni treset
Crni treset iz dubljih slojeva treseta se vadi bagerima i u jesen u tankim slojevima se rasprostire
po poljima. Tijekom zime treset se smrzava, tresetni koloidi pucaju i na taj način se povećava
vodni kapacitet treseta koji iznosi 400 g vode na 100 grama treseta. U rano proljeće se vrši
sušenje crnog treseta na sadržaj od 65 %.

91
 Primjer tresetne smjese supstrata

Dobar tresetni supstrat se može dobiti mješanjem:

 6-8 dijelova treseta
 1-2 djela zrelog stajskog gnoja
 1-2 djela pijeska (veličina frakcije do 3 mm)

Tresetu se dodaju 2-3 kg mljevenog vapna/m2 a poslije mješanja se doda:

 100 g N
 250 g P2O5
 200 g K2O po m3 supstrata
Stajsko gnojivo se dodaje kao izvor mikroelemenata koji se mogu unijeti i na drugi način.
Tresetni supstrati mogu biti:
 -osnovni tresetni supstrati
 -specijalni tresetni supstrati za uzgoj cvijeća (zemlja za cvijeće)

Osnovni tresetni supstrati

 Tip 1 –mali sadržaj hraniva (TKS 1)
 Tip 2 –viši sadržaj hraniva (TKS 2)
 Tip M – supstrat za močvarne biljke

Tip supstrata Tip 1 Tip 2 Tip M

pH 5,0 - 6,5 5,0 - 6,5 3,4 - 4,6
Sadržaj soli g/l <2,0 <3,0 <1,0
Sadržaj korova Maksimalno 1 klijavo sjeme korova po litri supstrata
Sadržaj hraniva ≤ 150 g/l, dozvoljeno odstupanje 40 %
N, P2O5, K2O ≥ 150 g/l, dozvoljeno odstupanje 25 %
TKS supstrati sadrže nerazloženog treseta sa dodatkom vapna i mineralnih gnojiva.
TKS 1 sadrži:
 0,15 % N
 0,15 % P2O5
 0,20 % K2O
TKS 2 sadrži duplo više hraniva. TKS1 se koristi za sjetvu i pikiranje i TKS 2 sa više hranjiva za
presađivanje ukorijenjenih presadnica. Sadržaj teških metala se analizira.
U Hrvatskoj su dozvoljene količine teških metala u supstratima i zemlji za cvijeće regulirane
Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednih zemljišta od onećišćenja štetnim tvarima (NN 15/92).

92
Specijalni supstrati - zemlje za cvijeće

Vrste zemlje za cvijeće

-sjetva sadrži malo hraniva, normalnu pH

Razmnožavanje biljaka -pikiranje vrijednost, fine strukture (npr. zemlja
-ožiljavanje za sjetvu)

Lončanice, balkonsko cvijeće srednji do viši sadržaj hraniva,

normalna pH-vrijednost, rastresita
rastresita zemlja, grublje strukture
npr. zemlja za cvijeće, supstrat za
za kultivaciju.
Za sadnju za drvenaste kulture srednji sadržaj hraniva, normalni pH
za trajnice grublje strukture npr. zemlje za
za sadnju
Rododendron, srednji sadržaj hraniva, niska pH
Caluna vrijednost, grube strukture
Azalee oznaka za močvarne biljke

Supstrati na bazi kore drveća

Kora drveća je nusproizvod tj. Otpadak drvne industrije. Ona se dalje prerađuje I tako postoji:

 -malč kore drveća

 -humusi nastali kompostiranjem kore drveća
 -mješavina supstrata za uzgoj cvijeća i drvenastih kultura
Po strukturi se razlikuje:
 -sitni malč
 -srednje krupni
 -krupni malč
Sitni malč sadrži 85 % čestica veličine do 20 mm. Srednje krupni sadrži čestice od 10-40 mm,
pri tome treba sadržati više od 85 % čestica veličine iznad 40 mm. Krupni treba sadržati više od
85 % čestica krupnoće od 85 mm pa na više.

Malč kore drveća se koristi za:

 -malčiranje nasada
 -prekrivanje površina na igralištima
 -za prekrivanje stazica na dječjim igralištima

Organski malč se često koristi za malčiranje u voćarstvu, za malčiranje u nasadima ruža i za

malčiranje gradskih zelenih površina.

Kompostiranje kore drveta

Kora drveća se kompostira da bi se izgubilo toksično djelovanje biljnih štavila, tanina i radi
razlaganja vlaknaste strukture. Da bi se kompostiranje ubrzalo dodaje se ureja radi sužavanja C/N

93
odnosa. Struktura ovog supstrata je malo grublja a biljna štavila djeluju antimikrobno.
Fermentacijom (kompostiranjem) kore drveća se dobija humus koji se koristi kao komponenta za
dobijanje smjesa supstrata, ali se može koristiti i za poboljšavanje tla. Kompostiranjem se
mikrobiološki-biokemijskim procesima neželjeni sastojci kore drveća (inhibitori rasta) razlažu i
stabilizira dušik u humusu.

Kora drveća i ostaci iz drvne industrije

Usitnjavanje i prosijavanje kroz sita

Malč na osnovi kore drveća (sitni,srednje krupni i krupni)

Fermentacija (kompostiranje)

Humus na osnovi kore drveća (različite granulacije)

Mješanje sa drugim sastojcima (npr. treset)

Kulturni supstrati (mješavine) na osnovu kore drveća

RKS 1 RKS 2

94
Primjena proizvoda dobijenih preradom kore drveća
Malč kore drveća – za pokrivanje zemlje u sloju od 5 cm uz dodavanje N
hraniva

Funkcije:
-smanjenje utroška rada za njegu nasada
-onemogućavanje rasta korova (smanjenje uporabe herbicida)
-održavanje strukture tla
-smanjenje erozije
-očuvanje vlage u tlu
Humus kore drveća- služi kao komponenta za smjese supstrata i za poboljšavanje tla. Nanosi
se u sloju 0,5-1 cm i unosi u tlo.
Kao smjesa (sa vrtnim tlom i 30 % humusa kore drveća) – za kultiviranje cvjeća i drvenastih
kultura.

-izvor hraniva biljkama

-poboljšava strukturu tla
-aktivira mineralizaciju tla

Supstrati kore drveća (RKS) – mogu se korititi kao supstrati ili zemlje sa smanjenim
sadržajem treseta za uzgoj različitih kultura.
RKS 1- sa malim sadržajem hraniva za sjetvu i pikiranje
RKS 2 - sa povišenim sadržajem hraniva kao zemlja za presađivanje cvijeća.

Humusi nastali kompostiranjem kore drveća

Karakteristike
pH-vrijednost 5-7
Sadržaj soli g/l ≤ 1,5
Lako dostupni dušik (NH4 + NO3) mg/l ≤ 400
Fosfor mg/l ≤ 150
Kalij mg/l ≤ 600

Kulturni supstrati za uzgoj cvijeća i drvenastih kultura na bazi humusa kore drveća

Ako se humus dobiven od kore drveća pomiješa sa tresetom ili drugim sastojcima, sa ili bez
dodavanja mineralnih gnojiva i vapna pobijaju se kulturni supstrati (mješavine supstrata). Takvi
supstrati se koriste za uzgoj cvijeća i drvenastih kultura u lončićima i kontejnerima. U ovim
supstratima koji se deklariraju kao supstrati na bazi kore drveća, mora humus kore drveća kao
sastojak mješavine supstrata prevladavati.
Razlikuju se:

95
 RKS 1 –sa niskim sadržajem hraniva
RKS 2 – sa višim sadržajem hraniva

Ove supstrate se može dobiti u različitim granulacijama (sitni, srednje sitni i krupni).

Parametri Dozvoljene granice

pH vrijednost RKS 1 i RKS 2 5,5-6,5
Specijalni RKS 1 za močvarne biljke 4,0-5,0
Sadržaj ukupnih soli RKS 1 oko 1,5 g/l
RKS 1 (močvarne biljke) oko 0,8 g/l
RKS 2 oko 3,0 g/l
Sadržaj hraniva Dodavanje hraniva nije ograničeno,
obavezno je označavanje na pakovanjima.

Supstrati na bazi komposta iz organskih otpadaka (biokompost)

Komposti koji nastaju sakupljanjem otpada pri održavanju gradskih zelenih površina, rezidbe
drvenastih kultura i sakupljanjem kućnog otpada. Kod ovih komposta je karakterističan visok
sadržaj soli. Miješanje se vrši tako da sakupljeni biljni materijal bude sadržan od 20-40 %.

Drugi organski supstrati

Piljevina
Piljevina je supstrat koji se koristi u hidroponskom uzgoju bilja. Ona mora biti središnjih frakcija.
Uglavnom se koristi piljevina crnogoričnog drveća, jele i smreka. Piljevina je znatno jeftinija od
kamene vune, koristi se jednokratno a nakon toga se može kompostirati i kao organski materijal
upotrijebiti u poljoprivrednoj proizvodnji.

Vlakna kokosova oraha, ljuske riže

Kao supstrat u hidroponskom uzgoju povrća se koristi i supstrat na bazi kokosovih vlakana I
ljuskica riže (kuntan).

Inertni supstrati
Inertni supstrati se koriste se za hidroponski uzgoj. Oni su kemijski i biološki malo sposobni za
reakcije, najčešće mineralnog porjekla. Iz svoga sastava ne otpuštaju
hraniva. Inertni supstrati nisu opterećeni mikroorganizmima. Mikroorganizmi se mogu nastaniti
na ovome supstratu. Tada se mikroorganizmi hrane izlučevinama korijena, ostataka korjenovog
sistema ili preko mineralnih hranjiva iz hranjive otopine.

Inertni supstrati – poželjna svojstva

• Odgovarajući kapacitet za zrak (kisik)

• Kapacitet za vodu (hranjivu otopinu)
96
 • Dobra drenaža
• Sterilan i inertan

Vrste inertnih supstrata

• Kamena vuna
• Ekspandirana pečena glina
• Perlit
• Vermikulit

Kamena vuna
Je prirodni materijal dobiven termičkom obradom određenih stjena koje pod utjecajem visokih
temperatura dobivaju vlaknastu strukturu. Takva struktura ima optimalni odnos pora za vodu i
zrak i omogućava lako ukorjenjivanje biljaka. Kamena se vuna se najčešće isporučuje u obliku
ploča dužine 1 m, 15 cm širine i 7,5 cm visine. Nakon uporabe se može termički sterilizirati i
koristiti još dvije godine.

Materijal SiO2 Al2O3 CaO MgO Fe2O3 K2O

% 47 14 16 10 8 1

pH kamene vune je najčešće između 7-8, vrijednosti do 9 su bile detektirane! Od ovih spojeva je
biljkama pristupačno samo jedna mala količina.

Karakteristike kamene vune

• 50-90 kg/m3 masa
• 95-97% vol ukupni porozitet
• 75-80 % vol. vode
• 10-15 % vol. zrak
• pH -lužast

Prednosti kamene vune

Često su blokovi kamene vune obloženi folijom da bi se smanjilo isparavanje vode i onemogućilo
stvaranja algi. U ponudi su blokovi bez folija da bi se smanjili troškovi raspakiranja poslije
vegetacije. Takvi blokovi se postavljaju u rine ili korita radi održavanja vlažnosti. Za uzgoj
presadnica postoje prešane kocke koje se ulažu u blokove. Prednost kamene vune je visoki vodni
kapacitet i mala težina što olakšava rad sa njima.

Porozni glineni supstrati -ekspandirana pečena glina

Nastaje zagrijavanjem čiste gline na 1100°C. Na toj temperaturi plinovi se oslobađaju iz strukture
i na taj način ekspandiraju glinu. To je granulirani proizvod celularne strukture. Pri proizvodnji
ovih supstrata se u unutrašnjosti agregata gline stvaraju pore sa zrakom. Pečenjem u pećima
nastaje lagan materijal sa težinom od 400-500 g/l. U ovisnosti o postupku proizvodnje nastaju
agregati između 2-16 mm veličine, u hortikulturi se koriste granulacije od 3-10 mm. Agregati
manje veličine se koriste za uzgoj mladih biljčica, agregati većih dimenzija za dalje kultiviranje

97
bilja. Ekspandirana glina se koristi od 1936. god. Ovi supstrati se često koriste za hidrokulturu u
lončićima ili na folijama u zaštićenom prostoru.

Karakteristike ekspandirane pečene gline

• 280-630 kg/m3
• 50 % vol. ukupni porozitet
• 5-10 % vol. vode
• 30-40 % vol. zrak
• >7 pH

Koristi se kao inertni supstrat i moguća je akumulacija manjeg dijela hraniva u granule i
ponovnog otpuštanja u hranivu otopinu

Perlit
Sirovina za dobivanje perlita su prirodni vulkanski minerali. Sirovina se zagrijava na 1000°C,
ekspandira. Prirodni perlit sadržava mineralnu vodu koja se pretvara u plin pri zagrijavanju i to
izaziva povećanje volumena perlita za 2-20 puta.Nakon termičke obrade je perlit lagan i porozan.

Materijal SiO2 Al2O3 CaO MgO Fe2O3 Na2O K2O

% 73,1 15,3 0,8 0,05 1,05 3,65 4,5

• 90-130 kg / m3
• 50-75 % vol. ukupni porozitet
• 15-35% vol. voda
• 30-80 % vol. zrak
• 7,0-7,5 pH

Vermikulit
Sirovina za vermikulit je prirodni minerali gline slojevite strukture koji između slojeva
sadržavaju vodu. Način dobivanja vermikulita je isti kao kod perlita, zagrijavanjem minerala
gline na 1000°C. Na visokim temperaturama voda između slojeva strukture minerala prelazi u
plinovitu fazu, na taj način razdvaja slojeve tj. nastaju veći razmaci među slojevima u strukturi
minerala i nastaje porozni materijal – vermikulit. Najčešće je dimenzija 0-2, 2-4 i 4-8 mm
Vermikulit je izuzetno lagani supstrat – 0,09-0,1g/cm3, izuzetno je porozan i može upiti 3-4 x
veću količinu vode od svoje mase. Koristi se pri sjetvi, ukorjenjivanju reznica i kao komponenta
u smješi supstrata.

Kemijske karakteristike-Vermikulit
• pH – 7-7,5
• Nisku EC vrijednost

Materijal SiO2 Al2O3 MgO Fe2O3

98
% 20-25 5-10 35-40 32-35

Nalazišta vermikulita
Nađen je na različitim dijelovima svijeta. Lokacije dominantnih komercijalnih rudnika su u
Australiji, Brazilu, Kini, Keniji, Južnoj Africi, SAD i u Zimbabveu.

99
11 Sistemi uzgoja bilja u zaštićenim prostorima bez tla (Soilless culture)

Uzgoj bilja bez tla u zaštićenim prostorima se može vršiti na dva načina:

-na organskim supstratima

-u sustavu hidroponije

Attra, 2000

http://attra.ncat.org/attra-pub/ghveg.html#soilless

11.1 Uzgoj bez tla (Soilless Culture)

Uzgoj bilja u zaštićenom prostoru u kulturi bez tla podrazumvjeva da se tlo zaštićenog prostora
ne koristi kao podloga u uzgoju (najčešće je podna površina betonirana) nego se biljke uzgajaju u
različitim sustavima sa i bez supstrata. Tako cijelu potrebu za hranjivima i vodom se biljkama
objezbjeđuje iz hranjive otopine tj. fertirigacijom. Biljke se kultiviraju na supstratima koji ih
pričvršćuju i daju stabilitet a ishrana bilja se vrši zajedno sa navodnjavanjem-otopljenim
hranjivima u vodi na temperaturi od 18-20 ºC.

Uzgoj bilja na organskim supstratima

• Treset
• Otpad iz uzgoja bilja (slama, ljuske riže, kokosovo vlakno…)
• Otpad iz drvne industrije (pilovina, kora drveta)
• Smjese supstrata
• Prednosti uporabe organskih supstrata:

Kod organskih supstrata je bolji:

-pH- puferni efekt
-kapacitet vode i zraka je povoljan
100
Treset
Treset nastaje kao rezultat djelimične razgradnje-mineralizacije biljnog materijala u anaerobnim
uvjetima ili semianaerobnim uvjetima (močvare). On ima nisku pH vrijednost i niski sadržaj
hranjivih tvari.

Kora drveta
Kora drveta štiti stablo od isušivanja i fitopatogena. Pri preradi drva odvaja se kora drveća od
stabla i na kraju se usitnjava. Mekana kora drveta se dobija od konifera (zimzelenih vrsta) kao
Pinus spp., Picea spp., Cipressus spp. itd. Tvrda kora drveta se dobija od Quercus spp. Fagus ssp.
Betula spp. Kora drveta se priprema usitnjavanjem, kompostiranjem i propušta se kroz sita da bi
dobili supstrat ujednačene veličine čestica. Takav supstrat ima niski vodni kapacitet, visoki zračni
kapacitet. Degradacija supstrata kore drveta je spora. Ponekad supstrati kore drveta sadrže
mangan koji u pojedinim slučajevima uvjetuje simptome toksiciteta.

Piljevina
Nastaje kao nusproizvod iz drvne industrije. Odnos C/N je viši od odnosa u kori drveta. Niži je
sadržaj lignina i potreban je duži period za kompostiranje. Sadržaj otpada drva nije ujednačen i
registrirana pojava fitotoksičnosti. Udio u smjesama max. 15-20 % piljevine.

”Kuntan”
Je supstrat koji se sastoji od rižinih ljuskica. U Japanu gdje nastaju velike količine otpada riže, je
kuntan široko rasprostranjen u uporabi za uzgoj na vrećama ili gredicama.

Smjese supstrata
Pijesak se može dodavati supstratima do 20 %. Poslije obilnije irigacije se pijesak taloži u
donjem djelu supstrata. Preporučljiva pH vrijednost vode je 5,5 –5,5 za irigaciju smjesa
supstrata.

11.1.1 Uzgoj bilja na organskim supstratima

-vertikalni uzgoj
-na balama slame
-na bankovima (na “gredicama”)
-kultura na vrećama
-kultura u lončićima

Vertikalni uzgoj
Uzgoj bilja se vrši u specijalnim vrećama koje su napunjene supstratima I ovješeni na krovnu
konstrukciju zaštićenog prostora. Ishrana bilja se vrši fertirigacijom.

101
Uzgoj na balama slame
Starija metoda uzgoja bilja. Uzgoja krastavaca i manjoj mjeri rajčice. Primjenjuje se u
staklenicima sa zaraženim tlom.

Uzgoj na bankovima ili visokim gredicama

Visoke gredice se pripremaju tako, da se na podnu površinu plastenika postavljaju specijalno za
ovaj način uzgoja, od plastike proizvedene dugačke i široke rine ili korita, u koje se nasipa debeli
sloj supstrata i na taj način se formira ca. 20 cm visoka gredica. Navodnjavanje i ishrana bilja se
vrši fertirigacijom.

102
Uzgoj na vrećama

Kultura na tresetnim vrećama

Široko je u uporabi u sjevernoeuropskim zemljama naročito za uzgoj rajčice i krastavaca.
Plastične vreće su ispunjene tresetom ili kompostom, postavljaju se jedna pored druge. Svaka
vreća je duga 150-160 cm, širine 30-40 cm i sadrži oko 0,04 m 3 treseta. S gornje strane vreće se
pripremaju 2-3 otvora u koje se postavljaju biljke. Svaka biljka se navodnjava posebno sistemom
kopanja.
Hranjivu otopinu se implicira 1-4 x dnevno, ovisno o veličini biljaka, godišnjem dobu i
vremenskim prilikama. Površina staklenika se pokrije bijelom folijom a na nju se polažu vreće sa
tresetom. Time se poboljšavaju svjetlosni uvjeti u zimskim mjesecima. Nedostatak-visoki
troškovi pri nabavci treseta, jednokratna uporaba.

Kultura na piljevini
Piljevina sama ili pomiješana sa pijeskom može se koristiti kao supstrat za uzgoj na visokim
gredicama, plastičnim vrećama ili lončićima. Povoljni su za uzgoj krastavaca na visokim
gredicama 16-20 cm na tlu staklenika.

http://www.arc.agric.za/uploads/images/2308_sawdust%5B1%5D.jpg
Za 1 biljku je potrebno 400-500 cm3 materijala. Voda i hranjiva se dovode sistemom kapanja
iako se gnojiva mogu pomiješati sa supstratom prije rasađivanja biljaka ili dodati tijekom
vegetacije.

Uzgoj u lončićima

Uzgoj u lončićima je klasični uzgoj uz primjenu osnovnih, specijalnih ili mješanih supstrata. Kod
nas je najčešće raširen uzgoj u lončićima u cvijećarstvu. Primjenom lončića većega volumena
moguć je uzgoj I povrćarskih kultura. Navodnjavanje I ishrana bilja je preciznim doziranjem u
sustavu fertirigacije.

103
Ishrana bilja se vrši fertirigacijom hranjivom otopinom. Uzgoj bilja u kontejnerima i loncima (u
vrećama) sa jednom ili više biljaka po kontejneru ima prednosti. Omogućuje odstranjivanje
zaraženih biljaka iz usjeva bez zaraze cijelog usjeva. Svaki kontejner posjeduje svoju sopstvenu
cjevčicu za navodnjavanje odvojenu od glavne cijevi. Na taj način pojedinačna uzgojna jedinica
(lončić) posjeduje neovisnost o sistemu navodnjavanja susjedne biljke, ne postoji konkurencija za
hranjiva. Takav sistem zahtjeva velike rezerve vode.

Nedostaci uzgoja na organskim supstratima

 Bolesti i infekcije su češća pojava pri uzgoju na organskim supstratima,
 Čiste organske tvari, treset ili čisto stajsko gnojivo, nisu povoljni kao supstrati za
hidroponki uzgoj bilja,
 Smjese organskih i neorganskih supstrata su povoljnije.

Raspodjela vlage u kontejnerima, lončićima

Donji dio kontejnera ili vreća zadržava vlagu, ne drenira u potpunosti usprkos rupica na
kontejneru. Znači visina kontejnera utječe na propusnost tj. kapacitet dreniranosti.

11.1.2 Hidroponija

Hidroponski uzgoj bilja se može vršiti

1) na čvrstim inertnim supstratima (Aggregate) –na organskim, inertnim i mješanim supstratima

2) tekućim medijima (Liquid) više načina uzgoja
3) u sustavu akvaponije (Aquaponic)
4) u sustavu bioponije (Bioponic)

104
U sustavu hidroponije biljke preko korjenovog sistema upiju potrebnu količinu vode i hranjivih
tvari (makro i mikroelementi). Iz rezervoara hranjivih otopina sistemom pumpi
hranjiva otopina cirkulira u stakleniku i vraća se u rezervoar.

Postoje dva sustava uzgoja:

-otvoreni
-zatvoreni sustav uzgoja

Ova podjela je izvršena na osnovu cirkulacije hranjive otopine. U otvorenom sustavu se hranjiva
otopina implicira biljkama i bude potrošena od strane biljaka, upijena od strane supstrata,
djelimično otiče u tlo.
Kod zatvorenog sustava uzgoja hranjiva otopina cirkulira u zatvorenom sustavu. Višak hranjive
otopine nakon usvajanja jednog dijela od strane biljke se iz rina, kontejnera, cijevi i sl. sakuplja u
sabirni tank iz kojeg se nakon filtriranja, pročišćavanja I balansiranja pH, EC-vrijednosti
recirkulira u proizvodnu jedinicu.

Prednosti hidroponije
• Automatsko dodavanje svih hranjiva u količini i omjeru koji su optimalni za rast i razvoj i
brzo formiranje reproduktivnih organa biljke.

• Hidroponija je perspektivna u područjima sa malim površinama plodnog tla i gdje je

otežano obnavljanje njegovih proizvodnih površina.

Nedostaci hidroponije
• Iziskuje visoka ulaganja za specijalnu opremu i automatsku regulaciju.

• Neophodni su visokokvalificirani stručni kadrovi koji poznaju biologiju biljaka i koji su u

stanju da kontroliraju automatsko pripremanje, davanje i izbacivanje hranjive otopine.
Zbog održavanja higijene primjenjene supstrate treba:

• ispirati
• sterilizirati
• izdvojiti ostatke korjena
Biljke uzgojene na hidroponski način imaju potrebu za umjetnim uvođenjem CO2 čiji utrošak
dostiže 20 g /m3 zapremnine staklenika. Rentabilitet hidroponike može biti jednak sa kulturom na
tlu samo ako je prinos najmanje za 6-10 % veći i ako se koriste jeftiniji plastični bazeni ili korita.

Ishrana bilja
Ishrana bilja se vrši pomoću specijalnih hranjivih otopina u kojim su neprekidno umočeni korjeni
biljke ili se njime neprekidno ili povremeno inertni supstrati natapaju.

Načini i vrste hidroponskog uzgoja

• Na inertnim supstratima
• Na tekučim medijima:
-Plutajući hidroponi
105
 -NFT
-DFT-sistemi
-Aeroponija
• Akvaponija -Aquaponic
• Bioponija -Bioponic

11.1.3 Uzgoj na inertnim supstratima

Moguć je uzgoj na slijedećim supstratima:

• pijesak
• silikatni šljunak
• spužvaste i polimerne plastične mase (biolaston i granulirani polietilen)
• perlit
• vermikulit
• kamena vuna

Funkcija supstrata
• služi kao podloga za korijen
• lako propušta zrak i hranjivu otopinu
• da se lako natapa hranjivom otopinom
• kemijski inertan- da ne reagira sa hranjivom otopinom (ne razgrađuje se u otopini i ne
otpušta elemente iz svoje kemijske strukture).

Uporaba supstrata
Supstrate je moguće višestruko koristiti bez smanjenja prinosa. Prije svakoga usjeva treba vršiti
dezinfekciju supstrata parom ili dopuštenim kemijskim preparatima. Nakon 2-3 dana vrše se 4-5
kratkih ispiranja toplom vodom.

Šljunak
Za uzgoj u hidroponiji se koristi šljunak veličine 2-12 mm. Šljunak posjeduje sposobnost
zadržavanja vode 9 % od svoje zapremine. Pri uzgoju na šljunku – najčešće na visokim
gredicama ili posebno građenim koritima se nasipa u sloju od 25 cm. Ukoliko je šljunak krupniji,
sposobnost zadržavanja vode se smanjuje.

Schwarz, 1995

106
Kultura na šljunku
Dijametar čestica je oko 0,75 cm, ako se koristi za uzgoj presadnica tada je dijametar šljunka 0,5
cm.Gredice se pune na dubinu 18 –20 cm za najveći dio vrsta ili do 25 cm za vrste sa dubokim
korijenjem kao što su npr. ruže. Kod uporabe šljunka treba izbjegavati uporabu mramornog ili
vapnenastog šljunka. Tamni šljunak apsorbira više topline i može oštetiti korijen mlade biljke.
Uzgoj na šljunku je jednostavan sistem koji se počeo primjenjivati prije ca. 50 godina. Uzgoj
bilja se vrši u bazenima ispunjenim šljunkom ili pijeskom. Hranjiva otopina kojom se supstrat
natapa se čuva u specijalnim rezervoarima. Najveće poteškoće se javljaju pri održavanju
kemijskih osobina otopina pri čemu i male promjene mogu dovesti do gladovanja ili trovanja
usjeva.

Pijesak
Za kulturu na pijesku koristi se pijesak veličine čestice oko 3 mm promjera. Pijesak kao supstrat
se koristi u rinama ili koritima ili se podna površina staklenika obloži polietilenskom folijom,
postave se perforirane cijevi za fertirigaciju i napune pijeskom debljine sloja 30-35 cm.

Problemi kulture na pjesku

Ako je debljina pješčane gredice mala (plitke gredice), tada uvjeti vlažnosti nisu ujednačeni.
Korijenje biljke može rasti u perforirane cijevi za dovod hranjive otopine i vode. Površina gredice
za sađenje mora biti ravna ili lagano ukošena.
Kod kulture na pijesku postoji fenomen zadržavanja vode u donjem djelu pješčanog sloja. Taj
fenomen je isti kao i kod spužve koja je u potpunosti natopljena vodom. Spužva se upije vodom,
gornji dio spužve sadrži manje vode nego donji slojevi spužve.
Na donjem djelu spužve na kojem se ona naslanja na površinu, dio vode otječe ali u tom djelu
zadržava više vode. Taj dio sloja sadrži manje zraka i nepovoljan je za rast i razvoj biljaka.
Spužva zadržava vodu, u donjem djelu drži vodu i ne dozvoljava otjecanje.

107
Vermikulit
Je hidrarirani magnezij aluminij silikat koji je u obliku pločastih kristala. Termički obrađeni
proizvod je lagan ima masu od oko 80 kg/m3. Vermikulit je najčešće alkalne reakcije zbog
sadržaja magnezijevih karbonata u rudi. Ima manju zapreminsku masu.
Veću sposobnost zadržavanja vode od šljunka što omogućava rjeđa davanja hranjivog rastvora 2-
3 puta. Dužina uporabe 6-10 godina.

Kultura na vermikulitu
Kapacitet izmjene iona i kapacitet zadržavanja vode su visoki. Nakon jedne godine uzgoja se
smanjuje gustoća vermikulita za 20 %. Uporaba dvije godine - njegova struktura kolabrira tj.
raspada se što vodi reduciranoj aeraciji i dreniranju. Visoka cijena ovoga materijala ne
omogućava rasprostranjivanje u upotrebi. Služi za eksperimentalne svrhe i u komercijalnom
uzgoju samo kao sastojak smjese supstrata.

Perlit
Perlit je termički prenađeni oblik silikatnih vulkanskih stjena. Materijal sadrži 2-5 % vlage.
Usitnjena stjena i zagrijavana na 1000°C ekspandira u lagan materijal volumne mase 130-180
kg/m3. Materijal sadrži zatvorenu strukturu, najveći dio zadržane vode poslije irigacije drži
površinski sa relativno niskom snagom držanja vode.

Perlit se karakterizira sa dobrom dreniranošću i dobrom aeracijom (prozračan). Proizvod je

fizički stabilan i kemijski inertan. Sadrži 6,9 % aluminija, jedan dio sadržaja aluminija može biti

108
otpušten u hranjivu otopinu pri niskim pH vrijednostima sa nepovoljnim konsekvencama tj.
posljedicama za biljke.

Spužvasta plastika
Polistirenska spužva se često koristi kao supstrat u hidroponiji, inertna je, lagana i dobro zadržava
vodu. Preporučuje se natapanje vodom 2-3 tjedna prije sadnje jer spužva otpušta formaldehid koji
može negativno utjecati na rast biljke i smanjiti prinose. U USA postoje različite plastične spužve
za hidroponski uzgoj bilja, najpoznatije su poliuretanske spužve i fenolne spužve. Poliuretanske
spužve se mogu upotrebljavati više od 6 godina.

Kultura na kamenoj vuni

Kamena vuna se koristi za akustičku i termalnu izolaciju prostorija. Za uporabu u hortikulturi je
kamena vuna bila modificirana. Uporaba za uzgoj bilja je počela 1969. u Danskoj. U
Nizozemskoj se uzgaja oko 3000 ha stakleničkih površina na kamenoj vuni, u Kanadi 100 ha i
Izraelu 160 ha. Kamena vuna se koristi u otvorenom sistemu hidroponije bez recirkulacije.
Kamena vuna ima zapreminsku težinu od 70-100 kg/m3, apsolutnu poroznost 96 %. Pri uporabi
ovog materijala za uzgoj bilja se mora znati da materijal ima visoku vododržnost sa niskim
naponom vode i da sadržaj vode od vrha raste prema donjem dijelu bloka.

Primjer:
Ako je kamena vuna natopljena vodom i moguće je otjecanje vode, tada će u donjem djelu bloka
biti samo 4 % zraka na 1 cm visine donjeg djela. Zbog toga se kod ovog supstrata preporučuje
vlaženje supstrata a ne natapanje. Uzgoj bilja počinje sijanjem direktno u male 40 mm3 kamene
kocke koje imaju mala udubljenja, rupice u koje se sije sjemenka i koje su navlažene sa
hranjivom otopinom. Te kocke se postavljaju u veće kocke od kamene vune 75 mm3 koje su
specijalno građene da primaju male kocke i koje su obložene bijelom folijom.

109
Veće kocke se postavljaju na blokove kamene vune koje su posložene na podu staklenika.
Blokovi su širine 15-30 cm, 75-100 cm dužine, 75 mm debljine. Tlo je pokriveno bijelom folijom
radi higijene i refleksije svjetla. Gredica se sastoji iz dva reda blokova koji su svaki za sebe
obloženi bijelom folijom a razmak između redova blokova je 30 cm. Redovi kamene vune trebaju
biti lako nagnuti na unutrašnju stranu radi dreniranja. Prije postavljanja presadnica blokovi
kamene vune se natapaju hranjivom otopinom. Kocke sa presadnicom se postavljaju na blokove
kamene vune.

Takav sistem uzgoja se pokazao povoljnim za krastavce. Za rajčice je bio razvijen sistem pri
čemu se koriste blokovi kamene vune širine 15 cm, obložene u potpunosti folijom i postavljene
na pod staklenika koji je ukopan (ispod nivoa zemlje), staze su na višem nivou.
Otvori za drenažu su napravljeni na bočnim stranama blokova udaljen od staze. Ne postoji kanal
za drenažu nego je polietilenom obloženo tlo probodeno na više mjesta. Kamena vuna treba biti u
potpunosti obložena bijelom polietilenskom folijom. Za kulturu na kamenoj vuni se sjetva treba
izvršiti u inertni supstrat kao vermikulit ili perlit i pikirane u kocke kamene vune. Kocke kamene
vune se mogu koristiti za pikiranje presadnica ili za direktnu sjetvu. Takve kockice se postavljaju
na vrh blokova koji su prije toga natopljeni hranjivom otopinom.

110
Hranjiva otopina i pH
pH novih blokova kamene vune može biti visok 7-8, najviše zabilježene vrijednosti su 9-9,5.
To se može korigirati uporabom slabo kisele hranjive otopine npr. na početku sa 5-5,5. Nakon
toga se lako povišeni pH korigira hranjivim rastvorom sa pH vrijednošću od 5,5-6,5 koji je
povoljan za uzgoj mnogih kultura. Električna provodljivost otopine treba iznositi 2,0 – 2,5
mS/cm za krastavce i 2,5-3,0 mS/cm za rajčicu.

Koncentracija hranjive otopine za krastavce je slijedeća u mg/l:

• 168 mg/l N
• 47 mg/l P
• 235 mg/l K
• 18 mg/l Mg
• 140 mg/l Ca
• 0,56 mg/l Fe
• 0,55 mg/l Mn
• 0,26 mg/l Zn
• 0,22 mg/l B
• 0,05 mg/l Mo
• 0,03 mg/l Cu

Hranjive otopine
Za kulturu na kamenoj vuni se pripremaju dvije različite hranjive otopine. Razlog: izbjegavanje
reakcije između gnojiva koja sadrže kalcij ili magnezij sa gnojivima koja sadrže fosfate ili
sulfate. Te dvije otopine se sjedinjuju i kombiniraju u rezervoaru ili tanku za miješanje prije
aplikacije.

Rezervoar (tank) za mješanje

U njemu se mjeri elektroprovodljivost otopine i pH vrijednost i dodaje se kiselina. Otopina sa pH
5-6 i ukupnom provodljivošću EC vrijednosti 2,0-2,5 mS/cm je povoljna za uzgoj bilja. Potrebna
je dnevna kontrola provodljivosti otopine i pH vrijednosti.

Hranjiva otopina za uzgoj bilja na kamenoj vuni:

Otopina A
• Kalcij-nitrat 64 kg/1000 l
• Kalij-nitrat 10 kg/1000 l
• Amonij-nitrat 4,0 kg/1000 l
• Željezni chelati (13 % Fe) 0,56 kg/1000 l
Otopina B
• Kalijnitrat 30,0 kg/1000 l vode
• Kalijmonofosfat 20,0 kg/1000 l vode
• Kalijsulfat 4,5 kg/1000 l vode
• Magnezijsulfat 18,5 kg/1000 l vode
• Mangansulfat 0,160 kg/1000 l vode
• Cinksulfat 0,110 kg/1000 l vode
• Bakarni sulfat 0,180 kg /1000 l vode
• Boraks 0,012 kg / l000 l vode
• Natrijmolibdat 0,012 kg/ 1000 l vode

111
 Ako se otopina razblaži 1:100, kombinira i aplicira biljkama tada otopina sadrži sva hranjivau
slijedećom koncentraciji ppm (mg/l)

• N-165 Fe 0,70
• P-46 Mn 0,40
• K-225 Zn 0,25
• Ca-122 B 0,25
• Mg-18 Cu 0,03
Mo 0,05
Jako raširen uzgoj krastavaca i rajčice u Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj. Podloga su blokovi
kamene vune debljine 10 cm, širine 30 cm, dužine 90 cm.Blokovi se poslažu na bijelu plastičnu
foliju. Na svaki blok se razmjeste po 3 biljke. Presadnice se uzgoje na kockama kamene vune
koje se ulažu u blokove kamene vune ili u kockama poroznog treseta. Korijenov sistem prodire u
blokove kamene vune. Pored svake biljke se postavlja jedna cjevčica za navodnjavanje
kopanjem. Kamena vuna se može upotrijebiti uzastopno tri puta.

Plutajući hidroponi
To je hidroponski sustem uzgoja bilja, gdje se presadnice biljaka uzgoje na inertnim supstratima
npr. kockicama kamene vune. U stiroporskoj ploči se otvaraju otvori za ulaganje perforiranih
lončića koji imaju funkciju pridržavanja, fiksiranja biljaka. U posebno konstruiranim koritima,
kontejnerima velikih dimenzija se upušta hranjiva otopina, na površinu se postavlja stiroporska
ploča i u otvore na njoj perforirani lončići sa presadnicom. Hranjiva otopina preko perforacija na
lončićima ulazi u lončić do korjena koji usvaja hranjiva. Nakon određenog vremena korjen
prerašta i spušta se do hranjive otopine.

NFT-sistem-Nutrient film technique

Je razvio Cooper 1975 u Velikoj Britaniji. Sistem se sastoji u tome što tanki mlaz otopine teče po
rinama gdje se rasprostire korijen biljaka.

112
1) Rezervoar za prihvaćanje sadrži razblaženu hranjivu otopinu.
2) Pumpa upumpava hranjivu otopinu prema biljkama do kraja rine.
3) Paralelna rina u kojoj se nalaze biljke postavljena je niže i u nju cirkulira hranjiva otopina.
4) Na kraju rine se prihvaća otopina i šalje nazad u rezervoar za prihvaćanje.
Hranjiva otopina kao tanak sloj tanji od 0,5 cm teče brzinom od 2 l/min. kroz rine.
5) Kontrola koncentracije hranjive otopine, pH, nivo vode.

Uobičajena je kontrola EC vrijednosti i pH vrijednosti koje se koriste za regulaciju pumpi za

transfer gnojiva i kiseline iz izvornog rezervoara do prihvatnog
rezervoara. Biljke se postavljaju u posebnim plastičnim koritima ili rinama po čijem dnu teče vrlo
tanak sloj (film) hranjive otopina.

Prednost ovog sistema je:

• Korijen je neprekidno i podjednako snabdjeven hranjivima gdje je moguća precizna i

automatska regulacija kontrola i podešavanje hranjive otopine pomoću kompjutera.

• Rine ili korita se postavljaju pod malim nagibom tako da se hranjiva otopina teče i
prikuplja se u odgovarajućem rezervoaru a zatim se pumpanjem ponovo uvodi u rinu.

DFT-sistem -Deep flow tehnique

Razlika između NFT i DFT sistema:

• Debljina sloja hranjive otopine NFT sistema iznosi 0,5 cm
• Biljke su sa malom količinom supstrata (kockice kamene vune) smještene u cijevi ili rine
• Debljina sloja hranjive otopine DFT sistema iznosi 2-3 cm
• Promjer cijevi DFT sistema iznosi ca. 10 cm
• Biljke su smještene u perforiranim lončićima koje se umeću u otvore na cijevima (slično
plutajućim hidroponima)
DFT je isto kao i NFT zatvoreni sustav- recirkulacija hranjive otopine. Konstrukcija i
postavljanje cijevi je moguća vodoravno i cik-cak (uspravno)

113
Aeroponija
Je sistem uzgoja bilja gdje su biljke pričvršćene na pločama stiropora koje su postavljene na
koritima. Korijeni biljke vise u zraku u koritu. Hranjivi rastvor se raspršiva impulzivno dužine
10-15 sekundi u intervalima svakih 15 minuta pomoću raspršivača postavljenih na cijevima u dnu
korita.

114
Aquaponic –Akvaponija

Akvaponija je sustav uzgoja koji kombinira akvakulturu i hidroponiju. Voda koja služi u uzgoju
ribe se filtrira, pročišćava, obogaćuje se hranjiva, kontrolira pH I EC vrijednost i koristi za uzgoj
bilja u hidroponiji.

115
Bioponic -bioponija

Bioponija –je biološki uzgoj bilja u sustavu hidroponije. Primjenjuju se biološka, u vodi topiva
gnojiva “Biosevia“. Metoda uzgoja bioponike je patentirana Patent-Nr 05.11569 – 15/11/05.

116
12 Uzgoj presadnica salate u specijaliziranim rasadnicima

Uzgoj presadnica u specijaliziranim rasadnicama je najvećim dijelom mehaniziran. Takvi

rasadnici rapolažu sa automatiziranim linijama za sjetvu koje u svome sastavu sadrže
 automatsko punjenje kontejnera steriliziranim supstratima

 udubljivanje supstrata svakog sjetvenog mjesta

 precizna sjetva sjemena (pilirano sjeme)

117
  prekrivanje sjemena vermikulitom

 vlaženje zasijanih kontejnera

Zasijani kontejneri se slažu na kolica koja se odvoze u komore za naklijavanje kada se kolica
napune.

Komore za naklijavanje imaju mogućnost kontrole temperature, vlažnosti zraka i svjetla.

Naklijavanje sjemena se vrši u tami i na temperaturi optimalnoj za klijanje za odabranu kulturu.
Kod salate je to 17-18°C.

www.mandops.co.uk

118
Odmah nakon klijanja se zasijani kontejneri odvoze u zaštićene prostore u kojima se optimira
temperatura rasta za svaku kulturu. Ovdje se u uvjetima svjetla nastavlja rast i razvoj mladih
biljčica.

119
13 Uzgoj graha mahunara u zaštićenim prostorima

13.1 Vrste graha

-Phaseolus vulgaris var. vulgaris-grah mahunar
-Phaseolus vulgaris var. nanus-grah zrnaš
U zaštićenim prostorima je uobičajeni uzgoj visokog graha mahunara. Mahune potječu iz
Meksika i južne Amerike. Grah mahunar je pogodan za uzgoj kao međuusjev.
U osnovi je mahuna biljka kratkog dana, prenošenjem u Europu razvijene su indiferentne,
neutralne sorte koje klijaju i u kratkom i u dugom danu (Njemačke i Nizozemske sorte). Ako se
uzgajaju naše stare sorte, onda su one najčešće sorte kratkog dana pa se mogu uzgajati u proljeće
i jesen.
Zahtjevi za tlom
pH vrijednosti tla moraju biti iznad 6. Klijanje epigejsko, pa je obavezna dobra priprema
površinskog sloja. Osjetljiv je na stvaranje pokorice u stadiju klijanja zbog iznošenja kotiledona
na površinu

Zahtjevi za temperaturom
Mahune klijaju na temperaturama tla iznad 10 °C, temperatura zraka treba iznositi iznad 12°C.
Takvo nicanje je jako sporo. Optimalne temperature za nicanje su 22°C. Za razvoj vegetativnih
organa je potrebna temperatura od 16°C a za razvoj generativnih organa 22-25°C.

Nepovoljni temperaturni uvjeti

Pri temperaturi iznad 35°C i ispod 6°C mahune odbacuju cvjetove. Pod utjecajem visoke
temperature i smanjene vlažnosti zraka dolazi do masovnog opadanja cvjetova. Mahune su
zahtjevne za toplinom, to je biljka toplih područja, osjetljive su na vjetrove i niske temperature,
pogotovo mrazeve. Uzgoj na otvorenom ograničavaju rani i kasni mrazevi.

Zahtjevi za vodom
Potrebe za vodom su umjerene, najveće zahtjeve za vodom ima u fazi cvijetanja i fruktifikacije i
dozrijevanja. Optimalne vrijednosti PVK su 60-70 %, suvišak vlage u tlu i zraku produžavaju
vegetaciju, pri povišenoj vlazi i temperaturama biljka odbacuje cvjetove. Mahune imaju veće
zahtjeve za vodom od običnog graha.

13.2 Karakteristike mahune

120
Kulture za uzgoj u plastenicima dostižu visinu 2,5 -3 m, korijen se ukorjenjuje duboko, više od
1,5 m dubine. Mahune spadaju u leguminozne biljke, na korjenu se formiraju kvržice u kojima u
simbiozi sa biljkom žive bakterije koje fiksiraju atmosferski dušik.

http://www.rhizobium.umn.edu/images/research_images/response.jpg

Dinamika rasta
U prvom dijelu vegetacije je rast usporen a u drugom dijelu vegetacije početkom cvijetanja dolazi
do intenzivnog rasta. U tom dijelu vegetacije biljka realizira 2/3 od ukupne mase stabljike.
Mahune ne podnose preobilnu gnojidbu dušikom, pojačana gnojidba dušikom počinje tek u
stadiju cvjetanja. Gnojivo se daje u obliku otopine preko zalivanja kapanjem.

Dužina vegetacije
Dužina vegetacije mahune se kreće u ovisnosti o sorti od 55-65 dana.
Dužina pojedinih faza je:
• Klijanje i nicanje- 5-15 dana
• Nicanje – cvijetanje-30-35 dana
• Cvjetanje-zametanje plodova – 7 dana
• Zametanje plodova-tehnološke zriobe 12-16 dana
U uzgoju graha mahunara u zaštićenim prostorima se koriste sorte visoke stabljike sa dužim
periodom plodonošenja pa je omogućena kontinuirana berba 6-7 tjedana (7-10 berbi tijekom 40-
50 dana).

121
Tab.xxxx: Termini uzgoja u ovisnosti o mogućnostima grijanja zaštićenog prostora

Sjetva Sadnja Berba Prinos Opaske

kg/m2

25.01. 05.02. 05.04.-20.05. 3-3,5 Grijani prostori

15.03. 25.03. 15.05.-05.08. 4-6 Grijani prostori

20.04. 01.05. 15.06.-20.08. 4,5 Temperirani prostori

25.04. 05.05. 15.06.-30.08. 4 Negrijani prostori

20.07. 01.08. 05.10-studeni 1-2 Negrijani prostori, opasnost od mrazeva

Wonneberger/Keller, 2004

Uobičajeni termini uzgoja

Rana proizvodnja u proljeće
Kod nas se grah mahunar u zaštićenim prostorima uzgaja u ranoj proizvodnji sa sjetvom u
proljeće u mediteranskom području krajem ožujka, u kontinentalnom dijelu početkom travnja.

Kasna proizvodnja-jesen
Za kasnu jesenjsku proizvodnju se sije krajem srpnja/početkom kolovoza za proizvodnju i berbu
tijekom listopada i studenog.

13.3 Sjetva
Izravna-sjetva 3-4 sjemenke na jedno mjesto, moguće je sijati i direktno u malč-foliju.
Povoljni sklop biljaka je 6 biljaka/m2 pri razmacima od 100 x 33 cm i 150 x 25 cm.

Uzgoj presadnica
Za uzgoj presadnica vrši se sjetva u kašete ( 40 x 60cm ) sa po 2-3 sjemenke na 1 sjetveno
mjesto. U takvu kašetu se sije na 40 mjesta. Kašete držati na 22/18°C, provjetravanje na 25°C.
Dužina uzgoja presadnica u ovim uvjetima je 10-12 dana, ako se mora sadnja vršiti kasnije
presadnice se postavljaju na hladno jer inače dolazi do formiranja vitica, izduživanja i kasnijeg
zaostajanja u rastu nakon sadnje.

13.4 Sadnja
Presadnice graha mahunara se sade (2-3) na jedno sadno mjesto. Nakon primanja presadnica
ostavljaju se najkrupnije, zdrave i najjače dvije biljke.

122
Pri uzgoju mahuna u plastenicima treba pripremiti vezivo. Vezivo je potrebno pričvrstiti za
metalnu konstrukciju zaštićenog prostora i pričvrstiti u zemlji. Nakon sadnje se ostavlja dvije
biljke na jednom sadnom mjestu, ostale se odstranjuje prorjeđivanjem tj. odsijecanjem. Po potrebi
treba navesti stabljiku na vezivo.
Optimalne temperature za rast nakon sadnje su 20/18°C, kasnije 18/14°C i niže.
Provjetravanje se vrši pri temperaturama od 22-24°C (travanj-svibanj) i pri temperaturi od 20°C u
kasnom jesenskom uzgoju.

Navodnjavanje
Zalivanje je u početku moguće i pomoću rasprskivača, kasnije samo kapanjem zbog opasnosti od
razvoja bolesti (Botrytis i Sclerotinia).
Vrijednosti vlažnosti tla za zalivanje su 90-120 hPa na dubini 20-30 cm (mjerenje tenziometrom).
Ako je zalivanje rasprskivačima, onda je samo moguće na sunčanim danima u jutarnjim satima,
nakon toga je obavezno provjetravanje. Puno efektivnije i povoljnije je zalivanje kapanjem zbog
gljivičnih oboljenja. Povoljna vlažnost zraka u uzgoju mahuna je 60-80 % (mjerenje
higrometrom).

Zaštita od korova
Zaštita od korova je povoljna malčiranjem organskim materijalima kao što je slama ili malč-PVC
ili sintetskim folijama. Ili je potrebno uklanjanje korova zbog gustoće sklopa i pojačane vlažnosti
u nasadu i potencijalnog razvoja gljivičnih oboljenja.

Dekapitacija
Mjera njege u uzgoju mahuna je dekapitacija kada je biljka dosegla visinu do metalne
konstrukcije ili vođenje stabljike preko druge žice. Ovdje postoji opasnost ožegotina jer je
mahuna osjetljiva biljka na previsoki intenzitet sunčeve svjetlosti.

Odstranjivanje požutjelih listova

U nasadu je potrebno oštećene, bolesne mahune i listove odstraniti iz nasada (preventivna zaštita
bilja). Pri dužoj kultivaciji je potrebno odstranjivanje požutjelih donjih listova i učestalo praćenje
i kontrola zdravstvenog stanja nasada.

Berba
U početku 1 tjedno, kasnije dva do tri puta u tjednu. Berba se vrši pažljivim otkidanjem mahuna i
polaganjem u plastične ili kartonske kašete ili pletene korpe. Prinosi se kreću u ovisnosti o dužini
kultiviranja i sorti od 1-6 kg/m2.

Određivanje tehnološke zriobe

tenderometrom- fizikalna metoda
-kemijskom analizom- na temelju sadržaja netopivih tvari u alkoholu
-morfološkim određivanjem zrelosti na osnovu veličine mahune i zrna.
Najčešće se u praksi koristi određivanje zrelosti po veličini, krupnoći i izgledu mahune.
Grah mahunar se bere kada mahune dosegnu veličinu primjerno sorti, sočne su i mesnate, bez
celuloznih vlakana a zrno je slabo razvijeno, ne veće od zrna pšenice.
Za svježe tržište se prema EG-Normama sortira u klasu Extra, I i II.
Pakovanje se vrši u kutije ili kašete od 5 kg/kartonu, kutije od 4 kg/kartonu, košarice od 5 kg ali i
pakovanje u plastične posudice od 500 g prevučene folijom ili rinfuzno i prodaja na tržnicama.
123
Skladištenje
Mahune su osjetljive na venjenje i na niske temperature. Skladištenje je moguće na min. 4-5°C,
relativna vlažnost zraka >95%.Dužina skladištenja je u ovisnosti o načinu berbe.

• do 3-4 dana za strojno ubrane mahune

• do 14 dana za ručno ubrane mahune

Zdravstvena i hranidbena vrijednost

Mahune sadrže mnoge mineralne tvari npr. K, Mo, Mn, vitamine, vlakna. Osim toga sadrže i
bioaktivne tvari sekundarnog metabolizma npr. lektine koji su otrovni ali termonestabilni i
tijekom kuhanja se raspadaju. Zbog toga se mahune ne mogu konzumirati svježe nego tek nakon
kuhanja. Osim toga sadrži flavonoide i saponine koji djeluju na snižavanje šećera i masti u krvi.
100 g mahune sadrži 90 ga vode, 3 g bjelančevina, 6 g šećera, 0,2 g masti i 15-20 mg vitamina C.
Grah mahunar sadrži 7-12 % suhe tvari.

13.5 Sorte
Od visokih sorti žutih plosnatih mahuna je poznata sorta jeruzalemski grah mahunar i Goldmarie
vrlo rana sorta sa mahunama dužine 20-22 cm i plosnatog presjeka.
Od zelenih plosnatih Cipro i Necores sa dužinom mahuna do 20 cm i promjera 1,5 cm. To je
srednje rana sorta. Osim toga su poznate sorte Rekord i Rapid.
Precores je sorta sa okruglim zelenim mahunama dužine do 25 cm i presjeka 2,5 cm. Uzgaja se za
tržište u svježem stanju.
Novije sorte zelenih okruglih mahuna su Nerina, Fesca i Presenta.

Fiziološka oštećenja i bolesti

Simptom Uzročnik Prevencija/zaštita
Smeđa plutasta mjesta ožegotine Izbor sorte i mjesta
na mahunama uzgoja
Plutaste deformirane Vjetar, propuh Zaštita od vjetra
mahune
Staklasta providna hladnoća Izbor termina i mjesta
uleknuća i mjesta na uzgoja
mahunama i vrhovi
stabljike sivo-crni
Posmeđenje mahuna Osjetljivost sorte Izbor sorte i nakon
pranja mahuna osušiti
Smeđe prugasto Skladištenje ispod 5 °C Optimirati temperaturu
obojene mahune skladištenja
Kloroze Prevelika vlažnost i Bolja priprema tla
sabijenost tla
Svjetla mjesta na Nedostatak Mg ili Zn, Gnojidba sa Mg preko
listovima između pogotovo na tlima sa tla ili folijarno, folijarna

124
nervature koja je zelena pH>7 gnojidba Zn

Odbacivanje cvjetova i Prevruće, velika Optimirati temperature i

listova kolebanja vlažnosti navodnjavanje
zraka i tla
Žuti listovi, mozaično Različite viroze: npr. Plodored, izbor
žućenje listova, pojava obični mozaik virus otpornih sorti, zaštita od
žutih crtica i pruga na mahuna lisnih uši
listovima
Smeđe pjege na Antraknoza graha Rezistentne sorte,
nervaturi, stabljici i mahunara izbjegavati preveliku
mahunama (Colletotrichum vlažnost u plasteniku
lindemuthianum)
Masna pjegavost Pseudomonas syringae Izbor sorte, zdravo
mahuna pv. phaseolicola sjeme, plodored
Na naličju lista izprva Rđa mahune (Uromyces Plodored, oprezno
bijele, kasnije appendiculatus var navodnjavanje
crvenkasto-smeđe i crne appendiculatus)
spore
Venuće, bijeli micelij Sclerotinia-uvenuće Higijena, pažljiva
na listovima, Sclerotinia sclerotiorum berba, navodnjavanje
stabljikama i plodovima samo od dole,
dezinfekcija supstrata i
tla parom, izbjegavati
pregusti sklop biljaka
Siva prevlaka na svim Siva plijesan – Botrytis Smanjiti sklop biljaka,
dijelovima biljke cinerea, previše gnojeni navodnjavanje ispod
i prebujni nasad, folije kapanjem,
navodnjavanje iznad provjetravanje, higijena
biljaka, nepovoljno i dezinfekcija, egzaktno
vođenje klime u dozirati dušik, pažljiva
zaštićenim prostorima berba
Presadnice venu i Grahova korjenova Plodored, zabranjeno
ugibaju mušica (Delia sp.) svježe organsko gnojivo
Štete na listovima Tripsi, bijela mušica, Primjena insekticida na
sisanjem sokova, lisne uši otvorenom i primjena
žućenje i medena protinsekata, korisnih
vodica na listovima insekata u zaštićenim
prostorima
Štete na listovima Insekti, zečevi, srne Ograditi nasade na
otvorenom
Wonneberger/Keller, 2004

125
Sclerotinia sclerotiorum

Botrytis cinerea

126
 BYMV- Bean yellow mosaik virus

www.staff.kvl.dk/~thluj3/symptoms/BYMVbean.JPG

Uromyces –Rđa graha mahunara

127
 Coletotrichum lindemutianum-
Antraknoza

http://tematico.asturias.es/sanidadvegetal/img/faba3.gif
www.biologico.sp.gov.br/VEGETAIS/feijao/96.jpg

Pseudomonas syringae pv. Phaseolicola

www.ipmcenters.org/.../docs/KSdrybeans.html
http://www.oekolandbau.de/typo3temp/pics/e3128aabb0.jpg

128
14 Uzgoj mačuhica Viola x Wittrockiana -Hibridi
Porodica: Violaceae

U rodu Viola razlikujemo oko 500 zeljastih vrsta. Maćuhica je zeljasta biljka sitnog grmolikog
rasta. Visina stabljike je 15-20 cm. Korijen maćuhice je relativno plitak i razgranat i vodoravno
rasprostranjen. Stabljika je položena na zemlji. Listovi su okruglasto-bubrežastog oblika,
nazubljenog ruba. Cvjetne stapke su uglate i krhke. Cvijet se sastoji od 5 latica koje su
baršunaste, intenzivnih boja, ugodnog mirisa. Maćuhica ima dvospolne cvjetove i samooplodna
je vrsta. Za samooplodnju je dovoljna laka vibracija stabljike izazvana vjetrom. Razmnožavanje
maćuhica se vrši sjemenom, dvogodišnja je kultura.

Viola x wittrockiana Majestic Giants F1

14.1 Podrijetlo/zahtjevi
Maćuhice su podrijetlom iz sjeverne umjereno-kontinentalne zone, zbog toga su po pravilu
otporne na zimu i mraz. One spadaju u vrstu koja ima niske zahtjeve prema ishrani i podnose
puno sunčevo osvjetljenje. U početnoj fazi razvoja su biljke izuzetno osjetljive na soli. Supstrati
za uzgoj maćuhica trebaju imati pH vrijednost između 5,5-6,5.

14.2 Metode uzgoja

U proizvodnji sadnica maćuhica razlikujemo dvije metode:

129
a) sjetva na gredice, klijališta, prešane lonce ili kontejnere
b) izravna sjetva strojem na otvorenom za prodaju sadnica u jesen i proljeće.

Mačuhica se primjenjuje u:
 Uređenju okoliša-malih površina- flastera
 Za sadnju u sadnučiće na balkonu
 Jedna vrsta mačuhica -Viola tricolor je ljekovita biljka. Maćuhica je ljekovita biljka koja
čisti krv, umiruje bolove i pospješuje izlučivanje mokraće i znoja.

14.3 Termini sjetve

I metoda - uzgoj u klijalištima, gredicama, zemljanim lončićima ili kontejnerima (uzgojne ploče)
za prodaju sadnica u jesen -sjetva od 20. lipnja-15. srpnja u turnusima.
Za prodaju u proljeće od 10. srpnja do 1. kolovoza u turnusima.
II metoda (izravna sjetva na otvorenom) termini sjetve su 8-10 tjedana poslije.
Za dobivanje presadnica maćuhice u klijalištima se sije u dobro humusno vrtno tlo, sjeme se
prekrije tankim slojem tla, zalije se i održava se vlagu u tlu.

Temperatura za klijanje je 18°C. Maćuhica klija nakon ca. 2-4 tjedna, tada treba otkloniti
zasjenjivanje i oprezno zaliti. Sije se oko 4 g sjemena/ klijališnom prozoru.
Od polovice rujna se presadnice sade na gredice 20 x 15-17 cm, ako je sadnja kasnija, biljke
ostaju premale. Ako je sjetva direktna na otvorenom onda se sije na 20 x 2 cm, a upotreba
piliranog sjemena olakšava sjetvu. Za 1 ha je potrebno 3,5 kg sjemena.

14.4 Uzgoj maćuhica u lončićima ili kontejnerima

Sjetva se vrši u multicel-kontejnere, 1 g sadrži ca. 700 sjemenki. Za 1000 biljaka je potrebno 2-3
g sjemena, za klijanje potrebno 25 dana. Minimalna klijavost iznosi 86-92 %. Temperatura za

130
klijanje je 16-18°C a temperatura supstrata 16°C. Treba izbjeći isušivanje supstrata i održavati
visoku vlažnost zraka do klijanja. Nakon nicanja je potrebna puna svjetlost.Ako se maćuhica
uzgaja u loncima tada se presadnice nakon 3-4 tjedna nakon sjetve presađuju u 8 -9 cm lončiće,
kontejnere (pakovanja 4 lončića) i kultiviraju na hladnome.

Gnojidba:

N: -100 bis 150 mg po l/supstrata,

P: -100 bis 200 mg po l,
K: -300 bis 400 mg po l,
Mg: -100-200 mg po l

Temperatura
Sjetva: 18°C
Za ukorenjivanje u lončiće: dnevna 16 bis 18° C, noćna 13 - 15° C,
Dalja kultivacija: 6 bis 8° C,
Prezimljavanje: 2 bis 5° C,
Provjetravanje u vegetativnoj fazi: 8° C,
Provjetravanje pri prezimljavanju: 3 bis 4° C.

Voda
Održavati ravnomjernu vlagu supstrata, pri prezimljavanju manje zalijevati. Visoku vlažnost
zraka u zimskom periodu treba izbjegavati

Gnojidba
Kod supstrata sa malo hranjiva, 3-4 tjedana nakon presađivanja u lončiće dodati:
-tjedno 0,1 % gnojivima sa pojačanim sadržajem kalija
-paziti na znakove nedostatka željeza

Potreba N po biljci: 230-500 mg

Svjetlost: puna svjetlost povoljna za kultivaciju maćuhica

Tretiranje biljaka sredstvima za usporavanje rasta

Prskati
Cycocel (Basacel) kod prebujnih sorti sa 0,15 do 0,25 %.
Topflor: 1 do 2 puta kod manje bujnih sorti sa 0,05 % i kod kompaktnih sorti sa 0,025 %
Potrebno je 6 l pro 100 m2.
Sklop biljaka
Razmakivanje lončića tako da na kraju bude sklop:
55-80 komada / m2

Dužina kultivacije:
jesen: 5-6 mjeseci
kod prodaje u proljeće: 6-7 mjeseci

131
Shema uzgoja maćuhica

Uzgoj maćuhica za prodaju u ožujku

18°C

10°C

6°C

kolovoz rujan listopad studeni prosinac sijećanj veljača ožujak

prodaja
sjetva unošenje u zaštićeni prostor

pikiranje

14.5 Sorte maćuhica

1) sorte otporne na niske temperature malog do srednjemalog cvijeta sa cvjetanjem u proljeće

2) sorte sa srednje velikim cvjetovima, otporne na mrazove, cvjetanje u rano proljeće
3) sorte velikih cvjetova, dovoljne otpornosti na niske temperature, cvjetanje u jesen (rujan),
kasnije sorte početak cvjetanja u proljeće
4) F1 hibridi, veliki cvjetovi za cvjetanje u jesen, otpornost na zimu je iznimno dovoljna,
preporučen je uzgoj u zaštićenom prostoru (Carrera, Raviola)
www.pavetic.hr/pavetic_files/pavetic_main.html)
5) sorte za ljubitelje maćuhice, posebni tipovi i oblici cvjetova i boja, različita otpornost na niske
temperature.

132
 Sorte maćuhica firme “Nebelung”

Armado S1-plava Armado S1 bijela Corso S1-azure Corso S1-red- Corso S1-orange- Corso S1-Pure-Yellow
blue wings small

Fama F1 gold gelbohne Auge

Armado S1-Beaconsfield Fama F1 blau mit Auge Fama F1 Flieder Fama F1 gelb mit Auge Fama F1 Love me

Fama F1 orange ohne Fama F1 Reinweiss Fama F1 Rot mit Fama F1 See me Fama F1 Flieder Iona Gold F 1
Auge Auge

Iona F1 Purple and white

Iona F1 Purple Iona F1 Purple and Yellow Iona F1 white with rosa blotch Iona F1 Rose

Prodaja maćuhica
U jesen (listopad) i proljeće (ožujak) iz uzgoja na otvorenom
Prodaja iz uzgoja u lončićima (pakovanja npr. 4, 6 ili 8) u proljeće.

14.6 Proizvodnja sjemena

Za proizvodnju sjemena ne treba prerano sijati i saditi. Manje biljke prezimljavaju uspješnije od
dalje razvijenijih biljaka.

Bitne mjere pri proizvodnji sjemena su:

-Održavati usjev čistim od korova
-Kontrola usjeva i negativna selekcija
Te mjere osiguravaju čisto sjeme maćuhice!

Žetva se vrši sukcesivnim sakupljanjem čahura koje se suše, podižu i uspravljaju na stabljici.
Za proizvodnju sjemena je potrebna pojačana fosforna i kalijeva gnojidba.
U 1 gramu se nalazi oko 700 sjemenki (600-800). Sjeme je klijavo oko 2 godine.

133
15 Uzgoj pelargonija

Lončanicama nazivamo cvijeće koje u našim uvjetima može uspijevati samo u unutrašnjem
prostoru u loncima pa se nazivaju i sobno cvijeće.
Cvatuće lončanice –pelargonija, jaglac, ciklama, afrička ljubičica, hibiskus
Lisnate lončanice –Fikus elastica (gumijevac), Fikus benjamina (brezoliki gumijevac), Dracaena
(zmijevac), šeflera, difenbahija, filodendron, Hedera (bršljan)
Sukulente i - čuvarkuća (Echeveria), Kalanchoe, Sedum (žednjak)
kaktusi: Schlumbergera (božićni kaktus), Echinokaktus (kuglasti, ježasti kaktus), Epiphyllum
(lisnati kaktus)

Pelargonija spada u porodicu Geraniaceae. Sve pelargonije su iz početka bile svrstane u rod
Geranium pa se i danas greškom pelargonije nazivaju geranije.U rodu Pelargonium ima oko 240
vrsta pelargonija. Pelargonije su podrijetlom iz južne Afrike iz toplih krajeva sa mediteranskom
klimom i sušama. Dužina dana u južnoj Africi iznosi između 11 i 15,5 sati.U tim uvjetima su
uspijevale pelargonije. U Europu su donesene 1710. godine. Današnje pelargonije su nastale
križanjem između različitih vrsta pelargonija i nazivamo ih hibridima. Pelargonija je cvijet koji
spada u grupu lončanica. Pelargonija se uzgaja za uređenje balkonskih sandučića, kao sobno
cvijeće ali i na otvorenom. Kod svih pelargonija se radi o biljkama koje su izričite proljetnice tj.
cvjetaju u proljeće.

15.1 Vrste pelargonija

Na tržištu i u uzgoju preovladavaju tri hibrida pelargonija:

• Pelargonium zonale –uspravna pelargonija

• Pelargonium peltatum – bršljenasta pelargonija
• Pelargonium grandiflorum –plemenita pelargonija

134
Pelargonium zonale Pelargonium peltatum

Pelargonium grandiflorum

users.skynet.be/hofmeester/plantenkennis/eenj...
http://aquiya.skr.jp/zukan/Pelargonium_SugarBaby.jpg

leserre.it/enciclopedia166/geraniaceae/geranio_zonale/pelargonium_zonale.html www.euro-trials.com/images/elsner_pac/Pelargo..

Mirisna pelargonija
Osim ovih pelargonija na tržištu se nalaze i mirisne pelargonije kao npr. Pelargonium
oddoratissimum.

www.pflanzenliebe.de/.../duftgeranie1.jpg
Pelargonium zonale- uspravna pelargonija
Ova pelargonija ima poludrvenastu, uspravnu, razgranatu stabljiku i bubrežaste listove koji na
rubovima ima pjegu tamnije boje (u obliku manšete).
Današnje pelargonije koje su u uzgoju nisu čiste vrste nego su nastale križanjem između vrsta pa
ih nazivamo hibridima. Prvi hibridi su bili jednostavnog cvijeta a od 1869 godine postoje i
punocvjetni hibridi. Razmnožavanje pelargonije zonale se može vršiti vegetativno i u novije
vrijeme generativno. Za vegetativno razmnožavanje su potrebni zdravi, izdržljivi, kompaktni i po
135
svome habitusu odgovarajući matičnjaci tj. matične biljke. Matične biljke moraju potjecati od
proljetnih reznica koje imaju tri pupa. Nakon zasušivanja rana se reznice zatiču u supstrat.

Supstrat se sastoji od zrelog komposta, treseta i pijeska (5:3:1) uz dodatak gnojiva 7:14:21 kojega
se na 1000 litara zapremine supstrata dodaje 2-3 kg. Ukorjenjivanje reznica traje oko 14 dana pri
20°C a 4-6 tjedana nakon ukorjenjivanja se presađuju u veće lončiće. Visoke sorte se dekapitiraju
a ako se nakon dekapitacije ne dobije kompaktan izgled biljke onda se zalijevaju hormonom CCC
ili cikocelom u koncentraciji od 0,25-0,50 %. Listovi na reznicama moraju biti suhe a nakon
zalivanja hormonom treba pelargonije tri dana zasjenjivati.

Pelargonium zonale- uzgoj iz sjemena

Sjeme se sije u sandučiće koji se prikrivaju staklom ili folijom. Sjetva se obavlja u prosincu ako
se želi imati sadnice za sadnju u svibnju. U 1g ima oko 200 sjemenki. Uzgoj traje oko 20 tjedana.
Nakon nicanja vrši se pikiranje. Ako je korjenov vrat duži onda treba pikirati dublje u lonce
promjera 10-11 cm. Cycocel se primjenjuje osam tjedana nakon sjetve a drugi put nakon dva do
tri tjedna sa 0,15 % koncentracije.

Pelargonium peltatum - Bršljenasta, viseća ili puzava pelargonija

Stabljika ove pelargonije je viseća ili puzeća do 1 m dužine a listovi su slični bršljanu.
Razmnožavanje bršljenaste pelargonije je vegetativno reznicama sa 2-3 lista.

136
http://hflp.sdstate.edu/ho311/outdoor_images/Pelargonium%20peltatum%203.jpg

Reznice se utiču u zemlju u kolovozu i rujnu te u ožujku i travnju. S jedne matične biljke se
mogu dobiti 7-12 reznica. Mogu se uticati direktno u supstrat na stolovima, sandučiće, lončiće ili
uzgojne kontejnere (ploče). Biljke za prodaju moraju imati 2-3 vrha koji se dobivaju
dekapitacijom kada su biljke ukorjenjene. Pelargonium zonale i Pelargonium peltatum služe za
sadnju u lončiće, sandučiće na balkonu i vani u vrtu. Obje uspijevaju ljeti na otvorenom a zimi
prezimljavaju na zatvorenome pri temperaturi od 8°C.

Pelargonium grandiflorum- Plemenita pelargonija

To su hibridne pelargonije, najčešće sa jednim izbojkom i drvenastom stabljikom.
Listovi su svjetlozeleni, bubrežasti, nazubljenog ruba sa velikim cvjetovima nekada promjera i do
5 cm. Cvatu od svibnja pa sve do kasne jeseni, nove sorte su kompaktne, dobro razgranate i sa
kratkim vremenom kultiviranja.
Osim sorata sa velikim cvjetovima na tržištu se nalaze i sorte malih cvjetova tzv. Pansy-
pelargonije koje potječu iz Engleske.
Plemenita pelargonija je prvenstveno sobna biljka. Razmnožavaju se uglavnom vegetativno,
reznicama. Matične biljke se razmnožavaju reznicama u veljači kako bi ljeti dostigli veličinu da
bi mogli davati reznice. Ukorjenjivanje reznica se vrši na 18-20°C a supstrat nešto više
temperature. Reznice treba zasjenjivati i orošavati ali tako da same biljke budu što manje mokre
zbog nastajanja plijesni. Supstrat za ukorjenjivanje se mješa od treseta i stiromula (1:1) ili treseta
i perlita (2:1). Za prelazak u generativnu fazu tj. cvjetanje je potrebna određena temperatura i
dužina dana a važna je i starost biljke (4-5 mjeseci). Za indukciju cvijetanja i formiranje pupova
je potrebna temperatura od 8-10 °C a dodatno je treba osvjetljavati 30 dana. Želi li se da biljka
procvate prekida se mirovanje i temperatura se diže na 16-18°C a dodatno svjetlo treba uključiti u
jutarnjim ili večernjim satima tako da ukupna dužina svjetle faze iznosi 14 sati (dan+umjetno
svjetlo). Na umjetnom svjetlu se biljke drže od sredine prosinca do travnja. U travnju je dan već
dug 14 sati. Supstrat za ukorjenjene pelargonije je mješavina komposta, treseta i pijeska (5:3:2)
137
kojemu se dodaju mineralna gnojiva. Važno je da se biljke razmiču kada im se listovi počinju
dodirivati.

Shema kultiviranja Pelargonium grandiflorum

Prvi termin kultiviranja Drugi termin kultiviranja
20
18
16
7-12°C 7-12°C
8
listopad studeni prosinac siječanj veljača ožujak

Razmnožavanje

Presađivanje

Mirovanje

Osvjetljavanje Dodatno osvjetljavanje 16 h min.

4 klx
Prodaja

138
16 Uzgoj božićne zvijezde (Euphorbia pulcherima)
Podrijetlo – Meksiko, Centralna Amerika. U prirodi raste kao grm 4-6 m visine na
poluzasjenjenim, vlažnim mjestima. Kod nas se najčešće kultivira u lončićima. Cvati -
(cyathium)i zaštitni listovi (brakteje) obojeni antocijanom.

Nektarna žljezda
Tučak sa tročlanom plodnicom

139
 Prašnici i
nektarne
žljezde

Glavna sezona plasmana je predbožićno i božićno vrijeme.

U ponudi su:

• mini forme,
• midi forme,
• velike biljke sa više izbojaka (3, 5, 7)
• ali i posebni oblici kao što su piramida, visoko stablo ili viseća poinsetia.

Dužina kultiviranja
Dužina kultiviranja je različita u ovisnosti o željenoj veličini biljke i o kvaliteti.
Kod biljaka sa 5 izbojaka (u 13 cm ) lončiću dužina kultiviranja iznosi 4-5 mjeseci, sa 3 izbojaka
3-5 mjeseci.

Razmnožavanje
U praksi se razmnožavanje božićne zvijezde vrši vršnim zelenim reznicama. Reznice se režu
ispod 4. ili 5. lista. Iz higijenskih razloga preporučuje se odlamanje reznica.

140
Na matičnoj biljci nakon odvajanja reznice trebaju ostati najmanje 2 lista radi uspješne
regeneracije i ponovnog formiranja izboja. Pošto je božićna zvijezda mlječika, reznice nakon
odvajanja od matične biljke treba uroniti u mlaku vodu (30 ºC) da mlijeko koje euforbija luči ne
bi zatvorilo provodni sistem mlade biljke tj. reznice. Izlučevine božićne zvijezde se suše i
zatvaraju ranu na rezu božićne zvijezde. Umakanjem u mlaku vodu izlučevina ne ostaje na mjestu
reza i dalje lučenje mlijeka je spriječeno.

Božićna zvijezda je otrovna biljka i sadrži hidroksingenol.

13-Hydroxyingenol:
Formula: C20H28O6
Molarnamasa: 364,4 g/mol

Nakon toga se reznice malo prosuše i uranjaju u hormone za ožiljavanje:

• Rhizopon AA,
• Wurzelfix
• ili se Rhizopon A i B se mješaju sa ugljenim prahom u omjeru 1 : 2.
Veličina reznice treba iznositi 7-8 cm i treba sadržavati 4-5 lista. Takve reznice se utiču u
Multipot palete, Jiffi-lončiće ili Paperpots ili slični sistem na dubinu od 2-2,5 cm. Na 1 m 2 se u
tom stadiju nalazi do 200 biljaka/m2. Kod optimalne temperature supstrata od 22-24ºC i

141
temperature zraka od 20-22 º C se nakon 10 dana formira kalus. Nakon 21 dana je formiranje
korjena završeno. Kao supstrat za ukorjenjivanje je pogodan TKS 1, (tresetni supstrat) ili treset i
perlit 1:1. Reznice se pokrivaju folijom i svaki dan se rose mekom vodom nakon 2-3 tjedna su
reznice ukorjenjene. Najpovoljnije vrijeme za razmnožavanje je svibanj ili lipanj.

Presađivanje ukorjenjenih reznica

Ukorjenjene reznice se presađuju u lončiće 11-13 cm. Zdravi korjen ukorjenjenih reznica je bijele
boje, krhak i lako je lomljiv. Prilikom presađivanja treba obratiti pažnju da ne dolazi do
oštećivanja korjena. Za presađivanje se upotrebljava TKS 2, pH 5,8-6,2. Lončići se postavljaju na
stolove, gusto, lončić na lončić. Temperatura uzgoja nakon presađivanja je 18-24ºC u ovisnosti o
sorti. U fazi razvoja brakteja treba temperaturu sniziti na 16-18 ºC. Da bi dobili biljke sa više
izbojaka je potrebno u 4-5 tjednu kultiviranja dekapitirati. U ovisnosti o željenom broju izboja,
skida se vrh tako da ostanu 4-7 listova na stabljici. Zadnji termin za dekaptiranje je 13-14 tjedana
prije planiranog termina za prodaju.

Razmicanje biljaka
Pošto biljke potrebuju dovoljno mjesta za razvoj više izbojaka potrebno je lončiće razmaknuti da
se listovi ne preklapaju i zasjenjuju. Na kraju kultivacije biljke sa više izboja u 13 cm lončiću se
razmaknu tako da ih na kraju ostane 9 / m2.

Tretiranje božićne zvijezde regulatorima rasta

Da bi se dobilo kompaktne biljke potrebno je eventualno tretiranje regulatorima rasta – za
usporavanja rasta i to špricanjem BASACELA 0,15-0,25 % ili Topflorom.

Kao alternativa je usporavanje rasta moguće postići :

• većim razmakom biljaka (kod gušćeg sklopa biljke se izdužuju),
• smanjenim dodavanjem vode i
• strategijom negativnih diferenci (više noćne temperature od dnevnih).

Zahtjevi za svjetlošću
Božićne zvijezde imaju posebne zahtjeve za svjetlošću, pri razmnožavanju, nakon presađivanja i
na izuzetno intenzivnoj svjetlosti treba zasjenjivati. Kod nedostatka svjetlosti razvijaju se slabi
neujednačeni bočni izboji i brakteje su lošije obojene.

Zahtjevi za temperaturom
Božićnim zvjezdama pogoduju topli supstrati. Zbog toga ih treba kultivirati na toplim stolovima.
Vegetativni rast se potiče temperaturama 22-24°C.

142
Uzgoj božićne zvijezde na grijanim stolovima.

6.12.2006.god.Užila, Poreč

6.12.2006.god.Užila, Poreč

Oko 3 tjedna prije prodaje se snižava temperatura na 16 ºC. Ta temperatura potiče formiranje
boje brakteja. Da bi dobili kompaktne biljke, razlike između dnevne i noćne temperature ne smije
biti prevelika (ista noćna i dnevna temperatura pospješuje skraćivanje internodija).

143
Zahtjevi za hranjivima
Preporuka gnojiva u mg/l supstrata od 6 tjedna kultiviranja:

• 300 mg N/ l supstrata
• 180 mg P
• 400 mg K.
Maksimalni sadržaj soli je 2,3 g/ l supstrata. U prva 4 tjedna kultiviranja treba gnojiti sa niskim
koncentracijama hranjive otopine 0,05%. Za dobro proraštanje korjena u lončiću se preporučuje
pojačana gnojidba dušikom. Za indukciju cvjetanja treba gnojiti pojačano fosforom i kalijem, za
formiranje brakteja (vegetativni rast) pojačano dušikom.

Zahtjevi za mikroelementima
Bitna je opskrba biljaka mikroelementima, posebno molibdenom.
Božićna zvijezda ima posebne zahtjeve za molibdenom pa je preventivno treba svaka 2-3 tjedna
špricati sa otopinom natrijmolibdata, 2 g natrijmolibdata treba otopiti u 10 litara vode.

Simptomi nedostatka molibdena

Kod nedostatka molibdena u početku požute srednji i mladi listovi (kloroza), koje se u daljem
stadiju prošire između glavne nervature lista. Nakon toga dolazi do nekroza na listovima koji na
kraju odumiru i otpadaju.

Simptomi nedostataka hranjiva

Nedostatak kalcija

http://floriculture.osu.edu

Nedostatak molibdena

Zahtjevi za vodom
Euphorbia reagira jako osjetljivo na previše vode, pogotovo na sakupljanje vode i natapanje a isto
tako i na nedostatak vode i isušivanje supstrata. U stadiju glavnog vegetativnog rasta euphorbia
potrebuje velike količine vode ali se voda nesmije sakupljati, višak vode mora oticati. Nakon
indukcije cvjetanja su potrebe za vodom niže. Kod zalivanja treba voditi računa da voda za
zalivanje treba za 2ºC biti toplija od zraka. Kod nižih temperatura vode dolazi do oštećenja
korjena.

144
Botrytis božićne zvijezde

6.12.2006, Užila, Poreč

Indukcija cvjetanja
Božićna zvijezda je biljka kratkog dana. Kritična dužina dana je 12 sati. Da bi božićna zvijezda
cvjetala u vrijeme prodaje vrši se zasjenjivanje. Sa zasjenjivanjem se počinje 7-9 tjedana prije
prodaje. Da bi postigli ujednačenu indukciju cvjetanja sve do izrazitog obojenja brakteja
euphorbia treba stajati 14 sati na dan u tami (npr. od 17-8 sati) u periodu od ca. 30 dana.
Temperatura od početka zatamnjivanja treba održavati 4 tjedna pri 20ºC. Kao pomoć pri
zatamnjivanju se koriste crni sintetički materijali jer ispod njih temperature nisu tako visoke kao
ispod crne polietilenske folije za zasjenjivanje. Ako se želi da božićna zvijezda cvijeta za božićne
blagdane zatamnjivati se počinje 1. listopada.

Formiranje cvjetova
Brakteje nisu cvjetovi nego su jarko obojeni zaštitni listovi. Nakon 4 tjedna od početka
zatamnjivanja treba temperaturu za 4-5 tjedana održavati na 22-24ºC. Nakon toga radi jačanja
biljaka i intenziviranja boje brakteja preporučuje se za 3 tjedna prije prodaje temperature spustiti
na 16ºC.

145
 Više izbojaka
Jedan izbojak
Shema kultiviranja
°C 23

21
19
17
kolovoz rujan listopad studeni prosinac
tjedan 34 36 38 40 42 44 46 48

Sadnja u
lo nčiće

D ekaptacija

R azmicanje

K ratki dan

R egulator rasta

Prodaja

Veličina biljke i termini plasmana u ovisnosti o

načinu kultiviranja
Za kulturu sa više izbojaka

Dekapitacija Zatamnjivanje Cvjetanje

35 39/40 48/49
Sadnja u lončiće
u 34 tjednu

Bez Zatamnjivanje Cvjetanje

dekapitacije od 36 tj. 44/45

Za kulturu sa 1 izbojkom

Sorte božićne zvijezde 1822. god. J. R. Poinsette, sjevernoamerički konzularni predstavnik u

Meksiku je poslao biljke božićne zvijezde u Ameriku i od tada se ta biljka naziva i Poinsettia
(pogotovo na engleskom govornom području).

146
 Euphorbia pulcherrima Euphorbia pulcherrima

Duemoon Marble Gropom Pink Peppermint

Bright White Princes Cortez White

Nobelstar Bright Marble Queen Cortez Pink

Regina Sonora White Dueredwi
http://www.kulturberichte.de/topfpflanzenkulturen/euphorbia_pulcherrima/euphorbia_pulcherrima.htm

Euphorbia pulcherrima Euphorbia pulcherrima

Marblestar Maren Angelika

Dorothe Duecapink Duespotpink

Sonora Pink Millenium Lilo Peterstar

Duestarapri Liberty Pink

Euphorbia pulcherrima

Marlene Goldfinger Subjibi

Bright Red Queen

147
Literatura:
AMIS Bilten 2007: Agrarni marketinški informacioni sistem Crne Gore 44/2007: Voće i povrće
Auguštin, D. 2001: Cvjećarstvo 1. Školska knjiga, Zagreb
Auguštin, D. 2001: Cvjećarstvo 2. Školska knjiga, Zagreb
Bajkin, A., Ponjičan, O. 2002: Sistem navodnjavanja kapanjem sa prihranjivanjem. Agronomska
saznanja 6/2002
Beck, M. 2000: Strategie zur Steuerung der Bewaesserung im Gewaechshaus und Konsequenzen
fuer die Strukturierung von Leitrechnersystemen. HU Berlin, Dissertation
BSA, 2001: Beschreibende Sortenliste 2001, Wurzelgemüse, Zwiebelgemüse, Kohlgemüse,
Hülsenfrüchte.Landbuchverlag, Hannover
Drip Irrigation System, JAIN Irrigation System LTD
Đurovka, M., Marković, V., Lazić, B. 1990: Povrtarstvo. Univerzitet u Novom Sadu
Gemuese 2007, Das Magazin fuer den proffesionallen Gemuesebau, 2/2007, www.gemuese-
online.de
Gieb, H. 2005: Wie laesst sich Energie einsparen?, Taspomagazin 7/8
Gospodarski list –online, izdanje 1.2.2005.: Svjetlosni uvjeti u plastenicima
Herrmann, W. 2007: Povrće i začinsko bilje. Zrinski d.d. Čakovec
Hofman, K. 2007: Uzgoj mediteranskog povrća. Mediteranska poljoprivredna knjiga, Split
Horn, W. 1996: Zierpflanzenbau. Blackwell Wissenschaftsverlag, Berlin,Wien
http://exoteninfo.de, 1.10.2006
http://public.carnet.hr/obrt_skola_vg/eli/III_dio.html; 1.10.2007
http://www.agrounija-zr.co.yu/Injector.htm
http://www.avc.com.hr/eurostar/Teh_Podrska/Svjetlo.htm, 1.10.2007
http://www.floriculture.osu.edu (04.01.2007)
http://www.chromos-agro.hr/fungicidi/bordoskajuha.html, 16.10.2007
http://www.fao.org (www.fao.org/docrep/S8684E/s8684e07.htm), 17.09.2007=
http://www.jains.com/irrigation/drip%20irrigation%20system.htm, 18.09.2007
http://www.motori.hr/Teorija_rasplinja_a_135.html
http://www.psa.blw.admin.ch/index_de_3_3_7196PI2218.html, 16.10.2007
http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229, 17.09.2007
Kaufmann, H.G. 1984: Zierpflanzenproduktion, VEB, Berlin
Kruessman, G. 1997: Die Baumschule. Parey Buchverlag, Berlin
Krug, H., Liebig, H.-P., Stützel, H. 2002: Gemüseproduktion. Ulmer, Stuttgart

148
KTBL 2005: Technik im Gartenbau, im Taspo Magazin
Kurtović, O. 2004: Proizvodnja u plastenicima. Etix, Tuzla
Lešić et al., 2004: Povrćarstvo. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Luketo d.o.o. 2005:Projekt ukupnog razvoja grada Gline. Konkretizacija regionalnog
operativnog programa Sisačko-moslavačke županije. Zagreb
Matotan, Z. 2004: Suvremena proizvodnja povrća. Školska knjiga Zagreb
Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama
Republike Hrvatske, 2005, Zagreb
Parađiković, N. 2002: Osnove proizvodnje povrća. Katava, Osjek
Pasian, C.1997: Poinsettia Cultural Tips. Ohio Floriculture. www.floriculture.osu.edu
(04.01.2007)
Pasian, C.1999: Poinsettia Stock Plants. Ohio Floriculture
Pavlek, P. 1975: Opće povrćarstvo. Udžbenik Poljoprivrednog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb
Pinske, J. 2005: Gewächshäuser: Bauformen, Technik, Nutzung. Blv, München
Popović, M., Lazić, B. 1989: Gajenje povrća u zaštićenom prostoru. Nolit, Beograd
Razvojni projekt za područje grada Glina 2005, svezak broj 3
Romić, D. : Navodnjavanje.
Ruprecht, H., Mießner, E. 1989: Zierpflanzenbau. Zierpflanzen von A - Z. VEB Deutscher
Landwirtschaftsverlag, Berlin
Sachweh, U. 1987: Grundlagen des Gartenbaus, Ulmer, Stuttgart
Sachweh, U. 1991: Der Gärtner 3: Baumschule, Obstbau, Samenbau, Gemüsebau. Ulmer,
Stuttgart
Savvas, Passam 2002: Hydroponic Production of Vegetables and Ornamentals, Embrio
Publication
Schwarz, M. 1995: Soilless Culture Management. Springer-Verlag, Stuttgart
Sommer, A. 2004: Triebbruch bei Poinsettien. Versuche im deutschen Gartenbau
Šimunić, I., Senta, A., Tomić, F. 2006: Potreba i mogućnosti navodnjavanja poljoprivrednih
kultura u sjevernom dijelu Republike Hrvatske. Agronomski Glasnik 1:13-29
Vogel, G. 1996: Handbuch des speziellen Gemüsebaus, Ulmer, Stuttgart
Wonneberger, Ch., Keller, F. 2004: Gemüsebau, Ulmer, Stuttgart

149