Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
Uvodne napomene
Prema Protokol 11 stari sud je prestao da funkcioniše i od 1.novembra 1998. godine počeo je
sa radom Novi Evropski sud za ljudska prava (ECHR) i u evropsku pravnu praksu uveo
stalnu pravosudnu instituciju koja omogućuje učešće pojedinca u međunarodnom pravnom
poretku.
Naša zemlja ratifikovala je Konvenciju 26.decembra 2003., ali ona pravno deluje od 03.marta
2004., osmog dana od objavljivanja u Službenom listu Srbije i Crne Gore-Međunarodni
ugovori.
Svako ima pravo na pravično suđenje .Ova prava pripadaju svim ljudima bez razlike , ali i
ona su moralnog porekla i potiču iz normativnog poretka koji je iznad države i država ih
mora poštovati bez obzira da li je na to izričito pristala.Pravo na pravično suđenje je jedno od
osnovnih ljudskih prava koja su politička, jer se ostvaruju u državi i odnose na
državu.Određeni Konvencijski članovi uključujući član 6 podrazumevaju i pozitivne obaveze
države da u njima zagarantovana prava doista i u praksi osigura i zaštiti, tako i pravo na
pravično suđenje.
Svako ima pravo na pravično suđenje što podrazumeva :1) da vlada načelo ravnopravnosti,
2)da svako ima pravo na nezavisan i nepristrasan sud ustanovljen zakonom, 3)na suđenje u
razumnom roku i 4) na javnost suđenja.
1)Načelo ravnopravnosti
U svkom slučaju Evropski sud stoji na stanovištu da sud mora biti nezavisan kako u odnosu
na izvršnu vlast tako i u odnosu na stranke u postupku .Nesmenjivosti sudija od strane
izvršne vlasti tokom trajanja njihovog mandata je nužna garancija njihove
nezavisnosti.Nesmenjivost sudija ne mora biti regulisana zakonom, ako se ona kao činjenica
uvažava u praksi.Sam sud nije naznačio koji je nužni minimum trajanja sudijskog mandata.U
predmetu Le Komt protiv Belgije od 23.juna 1981. godine zaključeno je da fiksni
šestogodišnji mandat članova apelacionog veća pruža garanciju nezavisnosti
Objektivna nepristrasnost se češće razmatra.U tom kontekstu , pristup suda se u velikoj meri
zasniva na stavu da nije dovoljno da pravda bude sprovedena, već da se pravdi veruje.U
predmetu Holm protiv Švedske iz 1993.godine pet od devet porotnika u postupku za povredu
ugleda i časti po privatnoj tužbi bili su članovi političke stranke koja je bila meta spornog
uvredljivog materijala.Postupak za izbor porotnika obavljen je u skladu sa švedskim
zakonom, a zahtev podnosioca predstavke da se porotnicin koji su bili članovi te političke
stranke zamene drugim porotnicima je bio odbačen.Sud je utvrdio da su veze između tužene
strane i pet porotnika mogle dovesti u pitanje njihovu objektivnu nezavisnost i nepristrasnost,
pa je shodno tome našao povredu člana 6 st 1.
3)Razumni rok
Najveći broj presuda pred Evropskim sudom za ljudska prava izrečen je u vezi sa pitanjem
razumnog roka.Prema Evropskom sudu za ljudska prava svrha zahteva razumnog roka je da
jemči da će u razumnom roku i putem sudske odluke biti okončana nesigurnost osobe u kojoj
se nalazi u pogledu svog građanskopravnog položaja.Rok počinje teći od trenutka pokretanja
postupka , a prestaje teći kad je postupak okončan na poslednjoj sudskoj instanci.U
ocenjivanju dužine vremenskog roka uzimaju se sledeće činjenice
1.složenost predmeta
2.ponašanje podnosioca predstavke
3.ponašanje sudskih i upravnih organa
Postupak mora biti zaključen izricanjem obrazložene presude u razumnom roku.Kada je reč
o dužini trajanja vremena koje se može smatrati "razumnim"nije moguće izvući ništa iz
opštih smernica iz jurisprudencije budući da svaki predmet zavisi od specifičnih okolnosti,pre
svega od napred nabrojena tri činioca.Osim toga to ovisi i od prirode postupka, kao i od broja
instanci o kojima je reč.
Složenost postupka se prevashodno odnosi na brojne činjenične okolnosti koje je potrebno
utvrđivati.U isto vreme može se smatrati da je jedan predmet složen ukoliko je postupak po
kom se on vodi složen ,tako da recimo podrazumeva da domaći sudovi treba da u datim
okolnostima primenjuju neki potpuno nov zakonski propis.Ukoliko je postupak na koji se
odnosi predstavka definisan kao složen, sud će po pravilu dopustiti duži period vremena u
kome vlasti treba da okončaju proces, odnosno da donesu odluku u predmetu.
Također se ne mogu sva kašnjenja pripisati samo državnim organima.U nekim slučajevima su
i same stranke u sporu uzrok kašnjenja iz nemara.U svrhu čl 6 mogu se razmatrati samo ona
kašnjenja koja se na neki način mogu pripisati državi.Tamo gde je privatno lice koje je
stranka u postupku prouzrokovalo kašnjenje država ne snosi direktnu odgovornost, ali se
mogu postaviti pitanja da li je sud preduzeo adekvatne korake da ubrza postupak ili je
prekomerno produžio rokove bez valjanog razloga i na taj način dopustio prekoračenje
vremenskog roka.Činjenica da su stranke u građanskoj parnici odgovorne za odvijanje
postupka ne oslobađa sudske vlasti dužnosti da se postaraju za ekspeditivan sudski postupak.
Sud je priznao da domaći sudovi povremeno trpe od preopterećenosti nerešenim
predmetima.Sud smatra da privremeno preopterećenje nerešenim predmetima ne
podrazumeva odgovornost države, dok god se preduzimaju mere za rešenje tog problema.Te
mere mogu podrazumevati odluku da se predmeti rešavaju selektivno, prema kriterijumu
hitnosti i važnostii pre svega prema kriterijumu važnosti suštine spora za lice na koje se
direktno odnose.U isto vreme , ako su kašnjenja trajna i ako ona svedoče o organizacionim
problemima , onda su potrebne odlučnije mere za nalaženje izlaza iz te situacije, pa takvo
odlaganje sud može smatrati neopravdanim kao što je uradio u predmetu Zimmerman i
Steiner protiv Švajcarske iz 1983. godine.
4)Javnost suđenja
Interesi kojima služi pravo na javno suđenje nisu interesi samo stranaka već i šireg kruga
građana.Tu je reč o očuvanju poverenja u pravosuđe.Prvi element ovog prava jeste pravo
stranke da bude prisutna na sudu, ali prema stanovištu suda to ne znači da su vlasti dužne da
ga izvedu pred sud ukoliko sama stranka ne uloži dovoljno napora da učestvuje u postupku.U
predmetu Nunes Diaz protiv Portugalije iz 2003 godine sud je utvrdio u postupku u kojem se
tuženi u građanskoj parnici preselio , pa nije mogao da bude pronađen na adresi koju su
tužioci dali sud je zaključio da nema ničeg pogrešnog u činjenici da su domaći sudovi doneli
presudu u sporu bez njegovog prisustva , posebno s obzirom na činjenicu da su domaće vlasti
uložile sve neophodne napore da ga pronađu raspitujući se preko policije i objavljujući
obaveštenje u novinama o predstojećem ročištu.
Drugi element je pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi..Tu nije dovoljno da lice koje
vodi spor samo bude prisutno pred sudom već mora biti u stanju da aktivno učestvuje.U
predmetu Stanford protiv UK od 1994. godine podnosilac predstavke je bio lice oštećenog
sluha koje nije moglo da čuje neke od dokaza izvedenih pred sudom, ali sud nije zaključio da
je došlo do kršenja čl 6 st 1 s obzirom da je stranka u postupku imala advokata koji je mogao
sve dobro da čuje i nakon konzultacije sa strankom aktivno učestvuje u postupku.
Treći element je onaj koji se odnosi na javnost sudske rasprave, tj. na pravo stranke da
javnosti , uključujući i medije bude dopušteno da prisustvuje javnoj raspravi.Sud je
stanovišta da načelo javnosti ne mora biti povređeno ako se obe stranke u postupku saglase da
se suđenje održi iza zatvorenih vrata , ali presuda uvek mora biti javno objavljena.
Štampa i javnost se mogu isključiti s celog suđenja ili dela suđenja u interesu morala, javnog
reda ili nacionalne bezbednosti u demokratskom društvu, kada to zahtevaju interesi
maloletnika ili zaštita privatnog života stranaka ili u meri koja je po mišljenju suda nužno
potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde.
U presudi Evropskog suda Worm protiv Austrije od 29.08.1997. godine sud je zauzeo stav
"pod uslovom da se ne prekorači granica postavljena u interesu pravilnog vršenja pravde
,izvještavanje o sudskim postupcima , uključujući i komentar, pridonosi njihovoj otvorenosti i
stoga je ono u potpunosti sukladno sa zahtevima sadržanim u članu 6 st 1 Konvencije o
javnosti suđenja."
Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da je Nataliji Čeh povređeno pravo na suđenje u
razumnom roku koje je zagarantovano članom 6 Evropske konvencije o ljudskim
pravima.Sud joj je dosudio 2 400 evra na ime nematerijalne štete , a Republika Srbija je
obavezi da navedeni iznos isplati u roku od 3 meseca od dana pravosnažnosti ove presude, a
pored ove obaveze na naknadu nematerijalne štete Republika Srbija je obavezi da tekući
parnični postupak dovede do kraja što je pre moguće rukovodeći se principima pravnog
postupanja.
U periodu od 20.aprila do 6.jula 2006. bilo je zakazano 12 ročišta , a samo su tri održana
(15.09.2005. , 11.05.2006., 06.07.2006.)
Zaključak
Domaći propisi su u pogledu garancije prava na pravično suđenje u najvećem delu usklađeni
sa međunarodnim standardima, što svakako ne znači da daljnje izmene zakonodavstva nisu
potrebne.Dosadašnja sudska praksa pokazuje da je najveći broj presuda Evropskog suda
izrečen upravo zbog kršenja člana 6 st1 Evropske konvencije o ljudskim pravima kojom je
zajamčeno pravo na pravično i javno suđenje prilikom utvrđivanja pojedinačnih prava i to
posebno zbog pitanja razumnog roka.Iako stranke svojim dispozitivnim radnjama utiču na
tok postupka to mora biti urađeno na zakonom propisan način kako bi se štedilo na vremenu
u cilju bržeg i efikasnijeg rešenja sudskog postupka za zaštitu subjektivnih građanskih prava.
Treba očekivati da će se ne mali broj predmeta vezanih za povredu prava na pravično
suđenje naći pred Evropskim sudom za ljudska prava, ali njihovo izvršavanje u praksi
pomoći će ublažavanju nekih od navedenih problema.
Literatura :
Tekst objavljen u biltenu sudske prakse Okružnog suda Novi Sad br 14 za 2009.godinu, ISSN
1452-3221