PRVA KATEHEZA: SV.

IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

SV. IVAN NEPOMUK – ZAŠTITNIK NAŠE ŽUPE STUPNIK – LUČKO

Ivan Nepomuk
Ivana Nepomuk (Nepomuk kraj Plzena, oko 1345. – Prag, 20.
ožujka 1393.), svetac Rimokatoličke Crkve, mučenik, zaštitnik Češke i
grada Praga.

Životopis
Pravim imenom zvao se Jan Wolfin. Kao dijete bio je smrtno bolestan, a
ozdravio je nakon molitvi svojih roditelja, koji su ga posvetili Boguposlije
njegovog ozdravljenja. Bio je svećenik, čije propovijedi su obratile
mnoge ljude. Na dvoru kralja Vaclava IV. radio je kao savjetnik i
odvjetnik siromašnih. Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao
da strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio znati što
kraljica govori za vrijeme ispovijedi, no sv. Ivan Nepomuk je uporno to
odbijao, jer mu je kao svećeniku bilo to zabranjeno govoriti. Zatvoren je u
tamnici i nakon upornog odbijanja ubijen 20. svibnja 1393. godine. Tijelo
su mu zapalili, zavezali za kotač i bacili s mosta u rijeku Vltavu.

Štovanje
Njegov kip nalazi se na Karlovom mostu u Pragu i na mnogim drugim
mostovima, a tijelo u katedrali sv. Vida u Pragu. Njegova slika
u umjetnosti, simbol je sakramenta sv. ispovijedi. Zaštitnik je Češke,
grada Praga, ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih i
protiv poplava.
Crkve s njegovim imenom, nalaze se u Omišu (zaštitnik
grada), Glini, Saborskom, Stupniku i Vrbovskom. U parku u
centru Bjelovarapostavljeni su kipovi četiri svetaca, od kojih je jedan kip
sv. Ivana Nepomuka. Papa Inocent XIII. proglasio ga je blaženim 31.
svibnja 1721., a Benedikt XIII. svetim 19. ožujka 1729. Njegov spomendan
je 16. svibnja.

1
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

LITURGIJA

Sve što činimo kao zajednica vjernika u crkvi nas podsjeća na sve što je
Isus činio kada je bio među ljudima te po našim kršćanskim slavljima
nastavljamo ono što je on činio kako bi spasio ljude.
Sve to se naziva: LITURGIJA
Liturgija izvorno znači „služba u korist naroda“. U kršćanskoj liturgiji
Krist, Naš Spasitelj, nastavlja po nama i po nama djelo našeg spasenja.
Po liturgiji se očituje da smo mi kršćani upravo vidljivi znak Kristove
prisutnosti na zemlji – mi smo znak Božjeg djelovanja u svijetu.
Kršćanska liturgija ne sjeća samo na događaje kojima smo spašeni, nego
ih posadašnjuje i uprisutnjuje. Događa se isto što i prije 2000. godina na
realan i znakovit način.

U liturgiju spada sve: slavlje krštenja, ispovijedi, krizme, vjenčanja,

bolesničkog pomazanja i kao najveće liturgijsko slavlje je Euharistija/Sv.
Misa i razne druge pobožnosti i obredi (sprovod, klanjanje itd itd itd.)

SVETA MISA
Razni nazivi: euharistija, sveta misa, večera Gospodnja.
Sv. Misa/ Euharistija: ne sjećamo se samo kako je Isus s apostolima bio na
posljednjoj večeri te kako im je dao da jedu njegovo Tijelo u znaku kruha
i piju njegovu krv u znaku vina, te kako je umro i uskrsnuo, nego mi to
uprisutnjujemo – slaveći misu mi ponovo činimo isto što i Isus na
posljednjoj večeri i na križu – dakle davni događaj (posljednja večera)
postaje sadašnjost (sv. Misa).
Dakle u svakoj misi Isus je prisutan i djelatan kao i na posljednjoj večeri i
na križu.
Kada se pričešćujemo, sjedinjujemo se s Isusom na najdublji način te se
zbližavamo s onima koji također primaju Tijelo i Krv Kristovu.

2
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

DIJELOVI MISE:
Sveta Misa se sastoji od četiri dijela:
1) Uvodni obredi
a. Uvodni pozdrav:
i. Gospodin s vama! – I s duhom tvojim
b. Pokajnički čin:
i. Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo i
sestre, da sagriješih vrlo mnogo, mišlju, riječju, djelom i
propustom. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Zato molim Blaženu djevicu Mariju, sve anđele i svete i
vas, braćo, da se molite za me Gospodinu Bogu našemu!
ii. Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe
naše i priveo nas u život vječni
iii. Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Gospodine,
smiluj se!
c. Slava
i. „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje…“
d. Zborna molitva
i. „Pomolimo se! Svemogući Bože, … po Kristu Gospodinu
našemu!“
1. Amen
2) Služba riječi
a. Naviještaju se tri ili četiri biblijska teksta:
i. prvi je iz Staroga zavjeta (ili rjeđe iz Djela apostolskih ili
Otkrivenja)
ii. drugi jedan od psalama
iii. treći iz jedne od poslanica
iv. četvrti iz Evanđelja.
b. Propovijed/ homilija
i. Svećenik tumači Božju riječ kako bi svatko u naše doba
razumio što nam Bog po čitanjima govori te kako bi
svatko mogao upoznati pravi smisao kršćanstva
c. Vjerovanje
d. Molitva vjernika
i. Crkva iznosi pred Boga svoju molitvu za Crkvu, za ljude
i za razne potrebe
3) Euharistijska služba
a. U ovom dijelu sv. Mise, sabrana zajednica slavi Gospodnju
večeru. Ona se sabire oko oltara, koji predstavlja stol

3
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

posljednje večere i ujedno predstavlja žrtvenik na kojem se

sjećamo i posadašnjujemo Isusovu žrtvu za nas na križu.
b. Na oltar se prinose kruh i vino (prinos darova)
c. Zatim slijedi Pretvorba: najsvetiji dio mise (zato tada klečimo
svi)
i. Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se
za vas predati
ii. Uzmite i pijte iz njega svi ovo je kalež moje krvi, novoga
i vječnoga Saveza, koja će se proliti za vas i za sve ljude
na otpuštenje grijeha.
iii. Ovo činite meni na spomen
d. zatim u euharistijskoj molitvi koju predmoli svećenik
zahvaljujemo Bogu na darovima, molimo ga da blagoslovi
kruh i vino kako bi postali Tijelo i Krv Kristova te molimo za
naše pokojne, za papu i biskupe te za cijeli svijet – kao što je
Isus umro za sve ljude, tako i mi na misi molimo za sve i
svakoga!
e. Na kraju euharistijske molitve svi molimo „Oče naš“, molitvu
koju nas je Isus naučio molitvi
f. Pružanje mira
g. Pričest
4) Završni obredi
a. Blagoslov itd.

4
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

• uvodni pozdrav •čitanje iz starog

• pokajnički čin zavjeta
• Slava Bogu na •psalam
visini •čitanje iz novog
zajeta
• zborna molitva
•Evanđelje
(Pomolimo se...)
•propovijed
1. uvodni 2. služba
obredi riječi

3.
4. završni
euharistijska
obredi
služba
• sijećamo se i
uprisutnjujemo
posljednju večeru
i Isusovu smrt i •blagoslov itd.
uskrsnuće

5
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

LITURGIJSKE BOJE
Bijela boja je znak radosti, jasnoće i čistoće. Liturgijsko ruho je u bijeloj
boji u božićno i uskrsno vrijeme, na Marijine blagdane, i na blagdane
svetaca koji nisu mučenici

Crvena boja je boja ljubavi, krvi, života, snage i Duha. Ona se nosi na
Cvjetnicu, Veliki petak, Duhove, blagdan Krista Kralja i na blagdane
mučenika.

Zelena boja je boja radosnog iščekivanja i plodnosti. Ona se nosi u

“vrijeme kroz godinu“ tj. između božićnog i korizmenog vremena te
između uskrsnog vremena i došašća.

Ljubičasta je pokornička boja. Ona se nosi u vrijeme došašća i korizme.

Također se može uzeti u misama za pokojne i slavlju sprovoda.

LITURGIJSKI PROSTOR
Krstionica – mjesto gdje se vrši krštenje, predstavlja zdenac blagoslovljene
vode kojom smo svi kršteni te smo tako počeli svoj život kao kršćani.
Krštenje je prvi sakrament inicijacije (primanja) u Crkvu. Drugi je prva
pričest, a treći i posljednji sv. krizma/potvrda.

Svetohranište – u njemu se čuvaju čestice kruha/hostije koje su posvećene

na misi i one su već Tijelo Kristovo. Hostije iz svetohraništa se koriste za
bolesničko pomazanje, kada bolesnik prima sv. Pričest.

Oltar – riječ izvorno dolazi iz latinskog i znači žrtvenik. Predstavlja stol

oko kojega su skupljeni Isusovi učenici, kao nekada apostoli s Isusom na
Posljednjoj večeri. Oltar je ujedno i žrtvenik jer na njemu u misi slavimo
Isusovu smrt i uskrsnuće, dakle Isusovu žrtvu kada je on umro za nas
kako bi nas otkupio iz ropstva grijeha.

Ambon – dolazi od grčkog glagola anabaino – ići prema gore, uzdizati. S

njega se čita riječ Božja tijekom službe riječi.

6
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

Ostali dijelovi crkve: ispovjedaonica, klupe, bočni oltari itd.

7
PRVA KATEHEZA: SV. IVAN NEPOMUK I LITURGIJSKO VRIJEME I PROSTOR

KRATKO I JASNO:
Misa se slavi i prinosi na dva stola: Ambon i otlar.
Sa stola se uzima nešto za jesti. Tako s ambona (stola riječi) uzimamo „jesti“, to
jest primamo, slušamo, riječ Božju. Čitanje iz Starog zavjeta i psalam su predjelo,
čitanje iz Novog zavjeta juha, a glavno jelo je Evanđelje – ono najobilnije i
ukusnije jer govori o samom Isusu, koji je punina Objave Božje ljudima.
Propovijed je desert, kojim zaključujemo blagovanje sa „stola riječi Božje“.

Oltar je stol kruha i vina, s njega i doslovno i znakovito jedemo. Primamo Kristovo
Tijelo i Krv. Uprisutnjujemo Isusovu žrtvu za nas i spominjemo se kako se on
darovao za nas. Hranimo se njime kako bismo ga primili u sebe i sebe preobrazili
što više na njegovu sliku i priliku. Postajati kao Isus Krist – to je cilj kršćanskog
života tu na zemlji! On se darovao za nas, darujmo se i mi Njemu! 
Pribor kojim blagujemo: tanjur je naša prisutnost. Ako nemaš tanjur nemaš na
čemu jesti, tako i ako nisi na misi ni ne možeš čuti i doći u dodir s Bogom. Vilica
su naše uši – njime nabadamo/slušamo Riječ Božju i što nam Bog govori kao
zajednici i kao pojedincima. Nož je razum. Njime siječemo ono što čujemo i
razumom promišljamo o svom životu i poticajima koje smo dobili slušajući Božju
Riječ. Dobra volja je kao aperitiv, nešto kratko i jako, što nam otvara apetit da
čujemo i doživimo Boga u svom životu! 

Liturgijska boja (bijela, ljubičasta, crvena i zelena) označavaju ozračje u kojem se

nalazimo.