http://www.

slobodna-
bosna.ba/vijest/100246/ugledni_intelektualac_iz_zagreba_zarko_puhovski_hrvatska_deklaracija_o_
bih_je_nevazan_tekst.html

UGLEDNI INTELEKTUALAC IZ
ZAGREBA, ŽARKO PUHOVSKI:
"Hrvatska Deklaracija o BiH je nevažan
tekst"!
Ključna uloga Deklaracije je unutrašnjopolitičke naravi i nastavlja Plenkovićevu taktiku
usmjerenog amortiziranja radikalne desnice, ponajprije unutar HDZ-a, smatra zagrebački
filozof i analitičar, Žartko Puhovski.

 Društvo
 Prije 42 min Prije 36 min
 0

Piše: Žarko Puhovski

"Deklaracija o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini i europskom putu Bosne i

Hercegovine", koju je Hrvatski sabor usvojio 14. prosinca, u osnovi je nevažan tekst, utoliko
ukoliko je riječ o posve simboličkome dokumentu, koji zapravo ponajprije služi unutrašnjim
političkim potrebama hrvatske vlasti. Riječ je, dapače, o političkoj proklamaciji koja ne
proizvodi pravne (a vjerojatno ni političke) posljedice ni u Hrvatskoj, a kamoli gdje drugdje.

No, i sama je činjenica njezina donošenja bila dostatna da izazove (omanju) buru u zemlji i
(susjednom) inozemstvu, jer tri su ključna i dalekosežna problema dotaknuta ovim činom (ma
koliko ritualne naravi bio):

odnos dviju susjednih država;

unutrašnji ustroj Bosne i Hercegovine;

integracijski potencijal BiH.

Do koje je mjere prvi aspekt motivirao većinu komentara pokazuje i činjenica da cjelovit
naziv deklaracije gotovo nigdje nije naveden, iako, ako se ozbiljnije razmotri, zapravo drugi
dio naslova ovoga teksta upućuje na pravi problem. Jer, nije bez presedana da se države bave
pitanjima o statusu svojih sunarodnjaka/sunarodnjakinja u drugim državama, ali drugi dio
naslova upućuje na posve jasno stajalište što ga "big brother" zauzima spram još nezreloga
maloga brace. Konačno, Hrvatska jest članica Unije kojoj BiH (programatski) teži, pa to
eksplicira njezinu poziciju moći spram susjeda. drukčije rečeno, na djelu je neka vrst
hrvatskoga paternalizma spram susjeda.

Nepopularne tvrdnje

Drugi je aspekt, posve očekivano, izazvao najviše reakcija. Stranka demokratske akcije
(SDA), koja se očito smatra prozvanom, usplahireno tvrdi da Deklaracija: "predstavlja grubi
pokušaj povrede suvereniteta Bosne i Hercegovine. Nadležnost za zakone Bosne i
Hercegovine, pa i izborni zakon, imaju isključivo tijela zakonodavnih vlasti sačinjena od
demokratski izabranih predstavnika građana i naroda Bosne i Hercegovine". Ostavi li se po
strani (očekivano) oštar ton, indikativna je neistinita tvrdnja o donošenju zakona, jer ih u BiH
već desetljećima mijenjaju (pa i donose) i drugi, izvana, a ne samo "tijela zakonodavne
vlasti".

Ma koliko to bilo nepopularno ne može se izbjeći tvrdnja da je BiH ipak poludržava i

poluprotektorat, pa se, na žalost, tako spram nje često i ponašaju, ne samo hrvatska i srpska,
nego i bošnjačka strana. Jer, ne samo politički, nego i svjetonazorski, pa i institucijski,
jednima je 'tata' u Ankari, drugima u Zagrebu, trećima u Beogradu. To su posljedice
nedovršenosti Dejtonskog sporazuma i nesposobnosti da ga se dogradi/izmijeni/zamijeni zbog
čega je BiH sada u stanju svojevrsne institucijske depresije, gotovo potpune nesposobnosti
djelovanja.

Ta je depresija iz Hrvatske sagledana samo kao nebriga za konstitutivnu poziciju hrvatskoga,

kao najmanjega od tri naroda, kojima je Dejtonski sporazum namijenio poziciju nosivih igrača
u zacrtanome ustavno-političkom igrokazu. Paradoks je dugogodišnje, opet reaktivirane
pozicije BiH spram Hrvatske utoliko posve očit. BiH je neprestance u sandwichu između
slabašne hrvatske manjinske pozicije unutar zemlje i nadmoćne hrvatske državne pozicije
izvana.

Eksploziju izazvali izbori

Svi su se ovi elementi već dugo krčkali u (hrvatsko)bosanskome političkom loncu. No,
eksploziju su (opet jednom) izazvali nedavni izbori. Riječima Deklaracije, da je na djelu
kršenje dejtonskih načela pokazuje: "Izbor pripadnika hrvatskog naroda bez hrvatskog
izbornog legitimiteta na poziciju predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu FBiH), kao i pet ministara pripadnika hrvatskog naroda od strane bošnjačke većine u
Parlamentu FBiH, Ustavom predviđene za predstavnike hrvatskog naroda, uz katastrofalne
posljedice na poziciju hrvatskog naroda u FBiH za vladavine koalicija tzv. 'Alijansa za
promjene' i 'Platforma za promjene', neustavnom i nezakonitom centralizacijom resursa, te
njihovom selektivnom preraspodjelom na štetu hrvatskih područja, po Hrvate štetnim
prostornim planiranjem, te narušavanjem pozicije hrvatskih kulturnih ustanova i derogiranjem
prava hrvatskih branitelja".
Valja ostaviti po strani obvezatnu lokalnu političku frazeologiju; govor o "braniteljima", koji
nikoga već odavno ne brane, o "hrvatskim područjima" koja nisu nikada pripadala hrvatskoj
državi - ne računa li se NDH (ako je to uopće i bila država) – a u kojima je sve manje
hrvatskoga pučanstva, itd. Na kraju ostaju uobičajene žalopojke manjinske etno-nacionalne
pozicije u kompleksnoj državnoj tvorevini, u kojima je svagda i dosta istine. No, istovremeno
hrvatski narod u BiH ustavno-pravno nije u manjinskome, nego u konstitutivnom položaju, pa
ga se ne može štititi metodama podobnima za zaštitu manjina. Još jedan paradoks, dakle.

Istina je pritom i to da Željko Komšić nije izabran većinom glasova hrvatske etničke
zajednice u BiH (a trebao bi ju predstavljati u Predsjedništvu), ali i to da je i Dragan Čović, u
ranijim sazivima bio biran po istome zakonu. Istina je i to da je Komšić odmah nakon izbora
započeo načelno pogrešno aktivistički nastojati da se ogradi od onih koje bi trebao
predstavljati i zaoštravati odnose sa Zagrebom, čak i prije svoje inauguracije, pa i prije
službenih (izrazito negativnih) reakcija iz Zagreba.

Nužnost razumnog i pristojnog ponašanja

Stoga je i dalje nesmetano na sceni histeriziranje dnevnih i strategijskih problema BiH koji
već dulje tinjaju u pozadini. To je jedna vrsta tempirane bombe koja se nalazi u dejtonskom
modelu, jer je po sebi besmisleno uspostavljanje dvije teritorijalne jedinice, s tri konstitutivna
naroda. To je izazvalo i izaziva daljnje napetosti. U tom paralelogramu sila hrvatski je favorit
trenutno Dodik (kojemu se ta uloga, prema svemu sudeći, jako sviđa), što samo dodatno
naglašava neobične konture odnosa o kojima je riječ

No, slabost integracijskoga potencijala BiH ovdje je ključan unutrašnji problem, na to se

nadovezuju i brojni vanjski – od inkompetentnih "predstavnika međunarodne zajednice" do
hrvatskih i srpskih presizanja u (dijelove) BiH. EU pak vidi BiH kao dugoročni teško
rješiv problem (u ime Hrvatske Vesna Pusić je svojevremeno predlagala doista razumnu
pristupnu strategiju, no to je nekako nestalo iz obzora eurokrata), a fantazije o ozbiljnoj
pomoći Ankare i Moskve posve su promašene u danim geopolitičkim odnosima.

Ostaje, dakle, nužnost razumnog, a ponajprije pristojnoga ponašanja (potezi pojedinih čelnika
"hrvatskih" kantona i općina koji su Komšića proglasili "personom non grata" dobar su
primjer onoga drugog). Za to će trebati posredovanja, ali EU je izgubila ne samo sposobnost
da djeluje izvan svojih granica (ni iznutra još trenutno ne ide baš najbolje), a jedini pravi
autoritet (i za BiH i za čitavu regiju), SAD, očito za sada nemaju nikakva interesa za ovaj dio
svijeta.

Zato djeluje pomalo patetično to što hrvatska Deklaracija "podsjeća europsku i svjetsku, kao i
javnosti Hrvatske i BiH" na probleme, što, dakle, traži saveznike diljem svijeta, znajući da ih
ne može naći. Međutim, u osnovi njezina je ključna uloga unutrašnje-političke naravi, ona
nastavlja Plenkovićevu (dosta uspješnu) taktiku usmjerenoga amortiziranja radikalne desnice
(ponajprije unutar vladajuće stranke). Ovom im je epizodom trebao dati neku vrst satisfakcije,
jer desnica neprestance pripovijeda o "nedjeljivome hrvatskom nacionalnom biću" (doduše, u
Jugoslaviji su to mogli imati…). Zato i nije prihvatio neke razumne amandmane opozicije
(ponajprije onaj koji bi osudio ranije intervencije iz Hrvatske u BiH – koje nisu bile samo
političke prirode).

A Bosna i Hercegovima je, na žalost, opet jednom ostala u položaju objekta – kojim se bave,
ali mu ne pomažu, dapače.
http://www.slobodna-
bosna.ba/vijest/99646/franjo_topic_ochitao_lekciju_hdz_ovcima_kada_govore_danas_neki_hrvatski
_politichari_chini_se_da_su_vukovar_rusili_bosnjaci.html

FRANJO TOPIĆ OČITAO LEKCIJU

HDZ-ovcima: "Kada govore danas neki
hrvatski političari, čini se da su Vukovar
rušili Bošnjaci"
Posljednje godine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj donijele su čudno izobličavanje istine i
stvarnosti, kaže predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

 Politika
 Prije 3h
 3

Posljednje godine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj donijele su čudno izobličavanje istine i

stvarnosti, jer su nekim strankama sada veći neprijatelji bošnjačke nego srpske stranke,
izjavio je u subotu predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franjo Topić.

On je u Sarajevu govorio kao promotor knjige Izdaja Bosne, čiji je autor nekadašnji
predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i bivši član Predsjedništva
Republike Bosne i Hercegovine Stjepan Kljuić.

Topić je istakao kako je odnos prema politici kao zalaganju za opće dobro u Bosni i
Hercegovini odavno napušten, što je bitan uzrok problema u kojima se ta država nalazi.

Za Kljuića je rekao kako je on jedan od onih kojima je teško naći premca u tome da je Hrvat i
Bosanac istovremeno, što je veliki izazov za svakog pripadnika hrvatskog naroda u toj
balkanskoj državi.

Hrvati su gotovo nestali u RS-u

Monsinjor Topić je podsjetio na činjenicu kako je HDZ BiH na prvi demokratskim izborima u
Bosni i Hercegovini 1990. godine dobio 24 posto glasova u vrijeme kada su Hrvati činili 17
posto stanovništva, što dovoljno govori o kvalitetu politike vođene dok je ovom strankom
upravljao Kljuić.

"Kada se počelo pucati, stvari su se stubokom promijenile i to više nije bilo vrijeme za
demokratsku politiku Stjepana Kljuića", kazao je Topić, dodajući da je Kljuić stoga
marginaliziran od hrvatskog vodstva u Zagrebu, a potom i od bošnjačkog u samoj Bosni i
Hercegovini.

On je upozorio kako zadnje godine donose čudno izobličavanje istine i stvarnosti, jer su
nekim hrvatskim stankama sada veći neprijatelji bošnjačke nego srpske stranke, a pri tom
niko ne govori o stanju u bh. entitetu Republika Srpska, gdje su Hrvati gotovo nestali, a
malobrojni ostali potpuno su obespravljeni.

"Kada govore danas neki hrvatski političari, čini se da su Vukovar rušili Bošnjaci",
konstatirao je Topić, upozoravajući kako se borba za vlast prenosi na cijele narode, a borba
oko fotelja tretira kao sukob dva naroda, što je ogromna šteta.