EVROPSKI UNIVERZITET „KALLOS“

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: INFORMATIKA I TEHNIKA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

TEMA: „PRIMJENA NFC TEHNOLOGIJE U SISTEMIMA PLAĆANJA

Mentor: Student:

Vanr. prof.dr. Zvezdan Stojanović Zlata Kahvedžić

Tuzla, decembar 2018.go

Contents
Popis slika:..................................................................................................................................1
Popis tabela.................................................................................................................................2
Rezime:.......................................................................................................................................3
Uvod:...........................................................................................................................................4
1. Osnove elektronskog poslovanja............................................................................................5
1.1 Poslovni modeli E-poslovanja......................................................................................6
1.2 Perspektive razvoja elektronskog poslovanja..............................................................9
1.3 Sigurnost E-poslovanja..............................................................................................10
2 Pojam mobilne trgovine i mobilnog poslovanja...............................................................12
2.1 Današnje mobilno tržište............................................................................................17
2.2 Razvoj mobilnog tržišta.............................................................................................18
2.3 Mobilne mrežne tehnologije koje omogućavaju m-poslovanje......................................21
2.3.1 WLAN......................................................................................................................21
2.3.2 Bluetooth..................................................................................................................23
2.4 Mobilne servisne tehnologije koje omogućavaju m-poslovanje.....................................27
2.4.1 SMS (Short Message Service).................................................................................27
2.4.2 MMS (Multimedia Messaging Service)...................................................................32
2.5 Aplikacije m-poslovanja.................................................................................................33
2.5.1 Mobilno bankarstvo.................................................................................................33
2.5.2 Mobilne brokerske aplikacije (mobilno posredovanje)...........................................35
2.5.3 Mobilno plaćanje.....................................................................................................35
2.5.4 Mobilni elektronski računi.......................................................................................39
3 NFC Tehnologija...................................................................................................................39
3.1 Karakteristike NFC tehnologije......................................................................................41
3.1.1 NFC telefoni.............................................................................................................42
3.2 Primjena NFC tehnologije..............................................................................................43
4. NFC tehnologija u sistemima plaćanja.................................................................................46
4.1 Google Wallet.................................................................................................................48
4.2 ISIS.................................................................................................................................49
4.3 Visa i MasterCard plaćanja.............................................................................................49
Zaključak...................................................................................................................................51
Literatura...................................................................................................................................52
Popis slika:

Slika 1. Klasifikacija poslovnih modela.................................................................................6.

Slika 2. Komunikacija između kompanija i krajnjih korisnika...............................................6.

Slika 3. Evolucija tržišta.........................................................................................................12.

Slika 4. – Atributi mobilnih tehnologija.................................................................................16.

Slika 5. Kretanje broja Internet korisnika...............................................................................19.

Slika 6. Kretanje broja korisnika mobilnih telefona...............................................................19.

Slika 7. Bluetooth bežićni sistem............................................................................................23.

Slika 8. Modeli upotrebe Bluetooth tehnologije.....................................................................25.

Slika 9 - Internet aktivnosti putem mobilnih uređaja..............................................................32.

Slika 10. - Diferenciatori kod mobilnog plaćanja...................................................................35.

Slika 11. Mobilni telefon u službi novčanika.........................................................................36.

Slika 12. Broj proizvedenih i prodatih mobilnih telefona sa NFC tehnologijom...................41.

Slika 13. Primjena NFC tehnologije.......................................................................................44.

Slika 14. Model sistema NFC mobilnog plaćanja...................................................................46.

Popis tabela

Tabela 1. Osnovne razlike između e-trgovine i m-trgovine..............................................12.-13.

Tabela 2. Razlika između e-poslovanja i m-poslovanja sa stanovišta upotrebe servisa....13.-15.

Tabela 3. Uporedni pregled karakteristika 802.11x standarda..........................................21.-22.

Tabela 4. Brzine prijenosa podataka za 802.11x standarde....................................................22.

Tabela 5. Tipični mobilni bankarski servisi.............................................................................33.

Tabela 6. Aktivni NFC sistemi plaćanja..................................................................................45.

Rezime:
NFC (Near Field Comunication) ili komunikacija bliskog polja je bežična tehnologija
kratkog dometa, koja omogućava međusobnu interakciju dva uređaja približavanjem ili
dodirom i omogućava prenos podataka između njih. U radu je prikazan način funkcionisanja
NFC tehnologije, opisane su njene karakteristike, prednosti, kao i praktični primjeri upotrebe.
U radu je prikazana primjena NFC tehologije u sistemima plaćanja i data je tabela koja
prikazuje sisteme za NFC plaćanje koji se danas koriste.
Uvod:

Današnji brz tempo života u kojem živimo, dovodi do toga da ljudi ne žele da troše
svoje dragocjeno vrijeme na nepotrebne stvari. Nove tehnologije omogućavaju čovjeku da
skrati vrijeme koje mu je potrebno za obavljanje svakodnevnih poslova i one danas brzo
bivaju prihvaćene i implementirane. Tehnologije mobilnih uređaja su u posljednjih nekoliko
godina značajno napredovale. Telefoni su pored svojih osnovnih servisa u koje spadaju
razgovori i razmjena poruka dobili i mogućnost da obavljaju mnoštvo drugih poslova. Može
se slobodno reći da oni teže ka objedinjavanju u jedan uređaj, svih funkcionalnosti koji
prosječan čovek svakodnevno koristi.
1. Osnove elektronskog poslovanja

Razvoju elektronskog poslovanja prethodio je tehnološki razvoj i napredak

mogućnosti računara te dostupnost internetske veze velikom broju ljudi. Cilj elektronskog
poslovanja je da u svom najjednostavnijem obliku omogući preduzećima da zarade više,
uštede novac i vrijeme upotrebom ICT-a (engl. Information and Communications
Technology).
Elektronsko poslovanje, ili skraćeno E-poslovanje (engl. E-bussiness) je sistem
izvršavanja svih elemenata poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektronskim putem,
odnosno stvaranje dodatnih vrijednosti koristeći se informacijskim i telekomunikacijskim
tehnologijama.
Pod pojmom elektronsko poslovanje podrazumijeva se da je to savremeni oblik
organizacije poslovanja, koji koristi intenzivnu primjenu informatiĉke i internetske
tehnologije pri ostvarivanju svih ključnih poslovnih funkcija firme.
E-poslovanje predstavlja širok spektar poslovnih i tehnoloških rješenja koja omogućuju
upravljanje različitim poslovnim procesima, npr:
 računovodstvo,

 pohrana dokumenata,

 proizvodni procesi,
 ljudski resursi.
Svrha E-poslovanja nije samo način povećanja prodaje, ulaska na novo tržište ili smanjenja
kupovnih troškova, nego je to korak prema povećanju djelotvornosti i učinkovitosti cijelog
preduzeća poboljšanjem njegovih procesa unutrašnjeg upravljanja.
Elektronsko poslovanje omogućuje firmama da svoje poslovne procese, stvaranje i
protok podataka i dokumenata putem elektronskih sistema povežu u jedinstvenu poslovnu
cjelinu s nabavljačima i partnerima, te kvalitetnije zadovolje očekivanja i potrebe korisnika
usluga. Koncept elektronskog poslovanja je primjenjiv u gotovo svim oblastima i područjima,
kao što su:
 online prodaja vlastitih dobara i usluga (e-Sales);
 online nabava dobara i usluga (e-Procurement);
 elektronsko trgovanje (e-Commerce);
 online zabava i rekreacija (e-Entertainment);
  elektronsko bankarstvo (e-Banking);
 elektronsko izdalaštvo i nakladništvo (e-Publishin).

Prednosti elektronskog poslovanja u poslovnom okruženju su:

 mogućnost smanjenja troškova poslovanja,
 prodaja se može znatno povećati,
 mogućnost pristupa novim tržištima,
 mogućnost 24/7 pristupa proizvodima i uslugama,
 preciznije informacije i poboljšanje kvalitete podrške korisnicima,
 poboljšanje efikasnosti lanca nabave,
 mogućnost uvida u poslovanje u realnom vremenu,
 poboljšanje radnih uslova zaposlenika,
 mogućnost preciznog nalaženja ciljane publike.

Najveći nedostatak u primjeni elektronskog poslovanja je sigurnost rada na Internetu i

ograničena propusnost mreže, te neizbježan ljudski faktor.
Osnovni motivi za usvajanje i praktičnu provedbu koncepta elektronskog poslovanja u
poslovnom okruženju su:
 težnja što boljem iskorištenju svih raspoloživih poslovnih resursa, a posebno onih
informacijskih,

 nastojanje da se ostvari što bolja tržišna, odnosno konkurentska pozicija firme u

odnosu prema ranijem stanju tih parametara,

 želja za ostvarenjem boljih poslovnih učinaka, posebno finansijskih.

1.1 Poslovni modeli E-poslovanja

E-poslovanje se, kao i klasično poslovanje, može obavljati između tri strane, a to
su: vlada (engl. government), kompanije (engl. business) i korisnika (engl. consumers). Na
slici 1. je prikazana klasifikacija poslovnih modela.
 Slika 1. Klasifikacija poslovnih modela

Prva klasifikacija poslovnih modela E-poslovanja, prikazana na slici 2. se odnosi na

komunikaciju koja se odvija između kompanija i krajnjih korisnika.

Slika 2. Komunikacija između kompanija i krajnjih korisnika

U nastavku teksta će se objasniti vrste (modeli) E-poslovanja koji su prikazani na slici 2. To
su:
 B2B (Business-to-Business) – elektronsko poslovanje između kompanija. Označava
vrstu elektronskog poslovanja koje je okrenuto razmjeni roba, servisa i usluga između
organizacija.
 B2C (Business-to-Consumers) – elektronsko poslovanje orijentisano prema kupcu,
podrazumijeva poslovanje organizacije s krajnjim korisnicima.
 C2B (Consumer-to-Business) – model uključuje fiziĉke osobe koje svoje proizvode i
usluge prodaju poslovnim subjektima ili kupce koji tragaju za prodavačima.
 C2C (Consumer-to-Consumer) – elektronsko poslovanje među krajnjim kupcima. To
je poslovanje u kojem krajnji kupac prodaje i kupuje od krajnjeg kupca.
 B2E (Business-to-Employee) – vrsta modela koja uključuje saradnju između
kompanije i vlastitih zaposlenika, npr. zdrastveno osiguranje, online narudžbe.
 E2B (Employee-to-Business) – ovaj model zaposlenima pruža mogućnost poslovne
saradnje preko odgovarajućih servisa kompanije.

Druga klasifikacija poslovnih modela E-poslovanja, se odnosi na komunikaciju u elektronskoj

vladi.

Vrste (modeli) E-poslovanja koji se koriste za komunikaciju u elektronskoj vladi su:

 B2G (Business-to-Governments) – elektronsko poslovanje između kompanije i
državnih tijela (npr. prijava i uplata poreza).
 G2B (Government-to-Businesses) – elektronsko poslovanje između državnih tijela i
organizacija.

 G2G (Government-to-Government) – model koji omogućava nekomercijalnu

interakciju između Vladinih organizacija, ministarstava, nadležnih organa, i drugih
Vladinih organizacija, ministarstava i nadležnih organa.

 G2C (Government-to-Consumer) – model elektronskog poslovanja koji omogućuje

online nekomercijalnu interakciju između Vlade i privatnih osoba (građana) .

Treća klasifikacija poslovnih modela elektronskog poslovanja su višestruke transakcije,

odnosno kombinacije već postojećih modela. Npr. B2B2C (Businesses-to-Businesses-to-
Consumer), koji se može primijeniti kroz neku aplikaciju koja povezuje jedan online katalog s
drugim. Za primjer ove vrste komunikacije može se navesti i P2P (Peer-to-Peer) kao
razmjena podataka između korisnika, npr. torrent.
Od svih navedenih poslovnih modela E-poslovanja najrasprostranjeniji i najrazvijeniji
je model B2B, odnosno komunikacija koja se obavlja između kompanija, a uz njega se najviše
koristi i poslovni model B2C, koji se odnosi na komunikaciju između kompanija i korisnika.
Model B2B je važan za elektronsko poslovanje zbog globalne dostupnosti Interneta,
lahkog povezivanja i niske cijene usluga. B2B model predstavlja razmjenu informacija
između poslovnih strana, pa su ove transakcije daleko veće vrijednosti od B2C.
Model elektronskog poslovanja B2C okrenut je krajnjem korisniku - klijentu. Zadatak
B2C je širenje tržišta, kao i zadovoljavanje potreba postojećih klijenata kako u svrhu prodaje
robe ili usluga, tako i pružanju informacija, servisa i pružanju podrške o korištenju. B2C
uglavnom uključuje aktivnosti kao što su: traženje informacija o proizvodima i uslugama,
naručivanje proizvoda i usluga, plaćanje proizvoda i usluga. B2C predstavlja maloprodajnu
mrežu trgovine putem Interneta, za koju nisu potrebna ulaganja i koja omogućuje kupovinu
proizvoda širom svijeta relativno male vrijednosti.

Neke od razlika u provođenju elektronskog poslovanja kod modela B2B i B2C su:
 U modelu B2B, kod transakcija učestvuje više korisnika, odnosno, dobavljača,
partnera i kupaca. Dok kod B2C modela, jedan prodavač posluje sa velikim brojem
kupaca.

 Kod poslovanja između kompanija cijene se mogu formirati na više načina,

dugotrajnim ugovorima,aukcijski ili kataloški, a kod B2C cijene su fiksne,uglavnom
kataloške.

 Kao sredstvo plaćanja koriste se kreditne kartice i elektronsko plaćanje, s tim da kod
B2B modela, plaćanje se može obaviti i putem bankarskog kredita, u slučaju
nedovoljnih financijskih sredstava.

1.2 Perspektive razvoja elektronskog poslovanja

Razvoj Internet tehnologija imamo svuda u svijetu, pa je tako i našoj zemlji otvorena
mogućnost da se integriše u već postojeće ili novostvorene sisteme elektronskog poslovanja.
To je stvarno kompleksan proces koji zahtijeva angažovanje stručnjaka iz različitih oblasti i
velike novčane investicije. Da bi se elektronsko poslovanje moglo razvijati, potrebno je
ispuniti neke tehnološke pretpostavke. Prije svega je potrebno raspolagati informatičkom
magistralom tj. infrastrukturom zadovoljavajućeg kapaciteta. Da bi se osigurala
kompatibilnost uređaja i metoda koje se koriste u elektronskom poslovanju, potrebno je
standardizovati sve aspekte rada mreže, od standarda video distribucije do protokola za rad u
mreži i pružanja mrežnih usluga, kompresije različitih oblika multimedijalnih dokumenata i
sl.
Osim tehnoloških preduslova potrebno je ostvariti i unaprijediti i zakonske pretpostavke koje
će omogućiti nesmetan razvoj elektronskog poslovanja, zaštitu autorskih prava i privatnosti i
osigurati univerzalni pristup mreži i adekvatnu politiku određivanja cijena za pristup mreži i
korištenje informacija. „ Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu“ je
neophodan preduslov kako za pravnu zasnovanost elektronskog poslovanja tako i za
uključenje u međunarodne organizacije i tokove.
Među najvažnijim razlozima za optimistička predviđanja brzog razvoja elektronskog
poslovanja su:
- izvanredno brz tehnološki razvoj,
- razvoj novih servisa i poslovnih modela,
- razvoj nacionalnih i međunarodnih standarda i vodića za elektronsko poslovanje.

1.3 Sigurnost E-poslovanja

Veliki broj organizacija u današnje vrijeme prepoznaje Internet kao najvažniji

komunikacijski alat. Brojne organizacije posjeduju minimalno web odredište u svrhu vlastitog
unapređenja i povećanja prepoznatljivosti dok mnoge druge organizacije prepoznaju
potencijal koji Internet pruža, a nadilazi jednostavnost web stranice. Internet pruža pomoć
organizaciji pri uspostavljanju i izgradnji boljih poveznica sa klijentima i potrošaĉima u
pogledu obostrane koristi. Potrošaču se pruža unaprijeđena usluga, dok organizacije mogu
postići bolje usmjeravanje vlastitih marketinških kampanja prikupljanjem preciznijih
informacija posredstvom širokog raspona aplikacija, kao što su skladišta podataka (engl. Data
warehousing) ili rudarenje podataka (engl. Data mining).
Elektronsko poslovanje predstavlja jedan od najzastupljenijih koncepata prodajnog
kanala. Zbog toga je važan odabir i implementacija odgovarajućih sigurnosnih kontrola i
mehanizama u procesu razmjene, obrade i pohrane podataka u okruženju e-poslovanja kako bi
se očuvala osnovna načela sigurnosti kao i privatnost korisnika. Između ostaloga, to
podrazumijeva i zaštitu sistema e-poslovanja u skladu sa standardima kao što su PCI DSS,
NIST i drugih, te implementaciju sigurnosnih kontrola poput kriptografije, hardverskih
rješenja, programskih jezika i okruženja za razvoj, procjene i upravljanja rizikom, zakona, itd.
PCI DSS (engl. The Paymant Card Industry Data Security Standard) predstavlja skup politika
i procedura namijenjenih optimizaciji sigurnosti kartičnog poslovanja i online novčanih
transakcija. PCI DSS razvijen je 2004. godine od strane četiri najzastupljenije organizacije za
kartično poslovanje: Visa, MasterCard, Discover i American Express.
PCI DSS definira šest glavnih ciljeva, a to su:
 Uspostava mrežne sigurnosti- provodi se implementacijom vatrozida između web
korisnika i javne nezaštićene mreže te između web korisnika i interne mreže u kojoj se
nalaze aplikacijski korisnici i korisnici baze podataka.

 Zaštita kartičnih podataka neovisno o mjestu pohrane - da bi kartični podaci ostali

zaštićeni ključno je dokumentirati sve njihove instance kao i sigurnosne kontrole
kojima ih se štiti u procesu pohrane, obrade ili prijenosa u e-poslovanju. Također,
potrebno je prikupljati i zadržavati samo minimalnu količinu podataka potrebnu za
implementaciju transakcije te minimalan vremenski period potreban za određeni
poslovni proces.

 Zaštita sistema od aktivnosti malicioznih korisnika – provodi se pomoću

antivirusnih rješenja koja moraju biti konfigurirana na način da bilježe događaje kao
što su ažuriranja antivirusnog softvera, detektiranje sumnjive ili maliciozne aktivnosti
softvera ili sistema te događaje koji su povezani sa modificiranjem ili
onemogućavanjem softvera.
 Kontrola pristupa informacijama i operacijama unutar sistema - potrebno je
minimizirati broj osoblja koji imaju uvid u podatke računa. Važno je ograničiti
korisniĉke račune na svim komponentama sistema, web aplikacijama, korisnicima, i
komponentama mrežne arhitekture kako ne bi imali administratorsku razinu pristupa.
Takođe je neophodno koristiti određena pravila za kreiranje šifri.
 Kontrola i testiranje mreže – kontrola web servera, dnevniĉkih zapisa web aplikacija
i reakcije na neispravne unose osiguravaju da funkcionalne promjene neće rezultirati
pohranom ili prikazom kartičnih podataka unutar zapisa i poruka o pogrešci.
Neophodna je i implementacija penetracijskih testiranja u svrhu provjere ranjivosti
web aplikacija na određene napade.
 Uspostava formalne sigurnosne politike – prema PCI DSS standardu potrebno je
formirati popis svih pružatelja usluga, potvrditi njihovu podložnost PCI DSS
standardu te zahtijevati pisani ugovor u kojemu prihvaćaju odgovornost za zaštitu
kartičnih podataka.
2 Pojam mobilne trgovine i mobilnog poslovanja

Prema procjeni međunarodne unije za telekomunikacije (ITU – Intrenational

Telekommunication Union) broj mobilnih pretplatnika na svijetu je dostigao broj od 6,8
milijardi što iznosi 96% ukupne svjetske populacije. Penetracija mobilnih korisnika, odnosno
broj mobilnih pretplatnika na 100 stanovnika jako varira od pojedinog svjetskog regiona do
drugog. Penetracija mobilnih korisnika u razvijenim zemljama svijeta iznosi 128%,
penetracija mobilnih pretplatnika u zemljama u razvoju iznosi 89%, dok je ona u nerazvijenim
zemljama Afrike oko 63%. Ovdje treba podvući važnu činjenicu, a to je da se termin mobilni
pretplatnik odnosi na broj SIM (Subscriber Identification Module) kartica koje su u upotrebi,
a ne i na broj osoba koji koristi mobilni uređaj. Naime neko može da ima više mobilnih
telefona u kojima se nalaze različite SIM kartice, dakle više pretplatničkih brojeva, ali može
da koriste i dual-SIM kartice, odnosno dvije SIM kartice u jednom telefonu.

Ovo su činjenice od kojih eksperti polaze kada prave predviđanja i procjene i na osnovu gore
navedenog smatra se da će broj korisnika koji pristupaju vebu putem mobilnih telefona ubrzo
dostići i prestići broj korisnika koji pristupaju vebu putem personalnih računara.

Premda su bežične mreže koje su se pojavile 90-tih godina obećavale veliki poslovni uspjeh,
preduslovi za to su se ispunili tek u novije vrijeme zahvaljujući ključnim razvojnim
komponentama:

 napredak u infrastrukturi;
 napredak u softveru;
 nagomilan kapital;
 zainteresovani klijenti;
 zahtjevi za poslovanjem u realnom vremenu.

Na slici 3. je data struktura promjena u razvoju tržišta. Prva dva koraka zahtijevaju glavninu
redizajna unutar kompanije.

vrijeme Mobilno

poslovanje
 Elektronsko

Elektronska poslovanje
Integracija trgovina

Intergracija poslovanja

Sistema (reinženjering)

(automatizacija)

Slika 3. Evolucija tržišta Vrijeme, cilj

Elektronska trgovina je imala ogroman uticaj na interakciju kompanije sa korisnicima

njihovih usluga. Elektronsko poslovanje predstavlja proširenje elektronske trgovine i imalo je
uticaj na logistiku: nabavku, dostavu i zaposlene.

Uticaj mobilnog poslovanja zbog prostorne neograničenosti je još veći. Osnovni značaj
mobilne evolucije jeste u tome što klijent nije više vezan za jednu lokaciju (povećava se
interakcija između klijenata i poslovnih i drugih aplikacija).

Mobilnu ekonomiju karakterišu integracija Interneta, elektronskog poslovanja i mobilnih

tehnologija koje klijentu treba da pruže pristup nezavistan od vremena, prostora i vrste
mobilnog uređaja.

Mobilna trgovina predstavlja formu e-trgovine koja omogućava korisnicima da obavljaju

svoje poslove direktno, primjenom bežičnih tehnologija nezavisno od mjesta na kojem se
trenutno nalaze.

Mobilna trgovina je omogućila korisniku da obavlja plaćanja, kupovine, izvodi bankarske

transakcije i sl. upotrebom mobilnog uređaja.

E-trgovina M-trgovina
Rješenje zasnovano na vebu radi prodaje i Rješenje zasnovano na primjeni mobilnih
interakcije sa korisnikom telefona i ručno prenosivih uređaja radi
prodaje i interakcije sa korisnikom
Korisnici pristupaju servisima upotrebom Korisnici pristupaju servisima upotrebom
računara. mobilnih telefona i ručnih prenosivih uređaja
Proširenje e-trgovine na operacije koje se Proširenje poslovanja kompanije na operacije
izvode u samoj kompaniji; poslovanje koje se izvode u samoj kompaniji :
kompanije zasnovano na vebu. poslovanje kompanije zasnovano na primjeni
mobilnih tehnologija.
Poboljšanje produktivnosti i performansi Poboljšanje produktivnosti i performansi
poslovanja primjenom rješenja zasnovanih poslovanja primjenom rješenja zasnovanih na
na vebu i računarima. mobilnim i ručno-prenosivim uređajima.
Lansiranje novih poslovnih modela Lansiranje novih poslovnih modela
primjenom rješenja baziranih na upotrebi primjenom rješenja baziranih na upotrebi
veba i računara. mobilnih telefona i ručnih prenosivih uređaja.
Tehnološki, infrastruktura se bazira na Tehnološki, primjena različitih bežičnih
TCP/IP protokol steku mreža i različitih standarda.
Priroda servisa: servisi e-poslovanja Priroda servisa: servisi m-poslovanja
dostupni globalno dostupni regionalno, zavisno od tipa bežične
mreže preko kojih se pružaju.
Tabela 1. Osnovne razlike između e-trgovine i m-trgovine

U tabeli 1. su prikazane osnovne razlike između e-poslovanja i m-poslovanja. U narednoj

tabeli će biti prikazane razlike između e-poslovanja i m-poslovanja vezane za iskustvo
korisnika pri upotrebi e-poslovanja i m-poslovanja, kao i funkcionalnosti aplikacija koje se
primjenjuju kod njih.

Razlike E-poslovanje M-poslovanje

Iskustvo korisnika Korisnik većinom u
stacionarnom položaju ispred lokacije, koristi govornu
ekrana svog PC-a, kao
interfejs pri radu koristi
tastaturu i miš.
Različiti terminali Dosta gabaritniji ali još
uvijek dominantniji u
pogledu brzine procesora,
veličine memorije.
Raspoloživost servisa i Pristup servisima ograničen
portabilnost na trenutnu lokaciju
korisnika.
Korisnik je nezavistan od
komunikaciju, ali može slati
i podatke.
Dosta je postignuto u
pogledu uklanjanja
nedostataka vezanih za
brzinu procesora, veličinu
memorije i vijeka trajanja
baterije.
Pristup servisima bez obzira
na trenutno mjesto boravka,
pod uslovom da je ispunjen

Integracija sa aplikacijama
kompanije
Geografsko pozicioniranje
Fleksibilnost konfigurisanja
Servisi
Tabela 2. – Razlika između e-poslovanja i m-poslovanja sa stanovišta upotrebe servisa
uslov zadovoljavajuće
pokrivenosti signalom i da je
mobilni uređaj uključen.
Pristup aplikacijama samo na Aplikacijama kompanije se
fiksnim lokacijama može pristupiti kad se
kompanije. korisnik nalazi van sjedišta
kompanije, u pokretu.
Fiksna lokacija. Mobilna mreža locira
korisnika i nudi mu servis
čija funkcionalnost zavisi od
funkcionalnosti mreže u čijoj
oblasti pokrivanja se on
trenutno nalazi.
Nije fleksibilno Postoji mogućnost
konfigurisanje. prekonfigurisanja stotina
korisničkih paketa (sa recimo
uključenim različitim
tonovima zvona i nekim
informacijama) koji se
potom laho aktiviraju i
zamjenjuju jedni drugim,
bolja personalizacija servisa.
Ograničeno na servise koji se U velikoj mjeri se mogu
obezbjeđuju putem fiksne koristiti postojeći servisi
mreže. poput e-pošte ali i oni koji su
karakteristični za mobilne
mreže, SMS, MMS,
mogućnost lokalizacije i sl.

Poslovne prednosti koje se mogu ostvariti kreiranjem mobilnih proizvoda, usluga i rješenja za
krajnje klijente bez obzira da li se radi o zaposlenom u firmi ili individualnom klijentu su:

 smanjenje troškova;
 povećanje produktivnosti;
 stvaranje novih prihoda;
 veća raspoloživost informacija;
  lakše donošenje odluka.

Mobilni uređaj se može prenositi na različite lokacije, pa se tu ogleda i prednost primjene tih
uređaja za poslovne procese osjetljive na lokaciju, npr. za hitnu pomoć, dostavu, terenske
radnike, za zaposlene koji trebaju da obave posao van svog stalnog mjesta rada i potrebno im
je dostaviti neku bitnu informaciju i sl.

Primjena mobilnih tehnologija je bitna i za prenos vremenski zavisnih informacija, jer je

nekada pravovremena dostava informacija i reakcija u skladu sa njima od presudnog značaja.

Neke od prednosti primjene mobilnih tehnologija su:

 na osnovu pravovremenih informacija (i na osnovu zadovoljavajuće količine

informacija) klijent može donijeti ispravnu odluku;
 tačnost informacija: bitno je da klijent u datom trenutku raspolaže sa najrelevantnijim
informacijama;
 efikasnost poslovnih procesa: zahvaljujući činjenici da se sada informacijama može
pristupiti u bilo kom trenutku, poboljšavaju se i ubrzavaju poslovni procesi, a samim
tim i efikasnost;
 kompanije mogu odrediti koje informacije su potrebne klijentu u određeno vrijeme i
na određenom mjestu.

2.1 Današnje mobilno tržište

Aplikacije m-trgovine koje kombinuju prednosti mobilnih komunikacija sa postojećim

servisima e-trgovine su se pokazale jako uspješnim, ali se uvode i potpuno novi servisi.

Na slici 4. su dati neki od ključnih pokretača za povećanje sofisticiranosti mobilnog tržišta:

 sveprisutnost: predstavlja najjasniju prednost mobilnih terminala: mobilni terminal u

obliku smart telefona ili komunikatora ispunjava zahtjeve i za informacijom u realnom
vremenu i za komunikacijom bilo kad i bilo gdje nezavisno od trenutne lokacije
korisnika;
 raspoloživost: predstavlja važnu osobinu za ljude koji očekuju da će biti kontaktirani i
koji žele da budu uvijek na raspolaganju; sa mobilnim terminalom korisnik može biti
kontaktiran bilo kad i bilo gdje; korisnici su takođe u situaciji da ograniče svoju
raspoloživost drugim osobama u određenom periodu vremena;
 Sveprisutnost

Raspoloživost

Sigurnost

Pogodnost

Lokalizacija

Mogućnost trenutnog povezivanja

Personalizacija

Slika 4. – Atributi mobilnih tehnologija

 pogodnost, predstavlja atribut koji karakteriše mobilni terminal; uređaji memorišu

podatke, nadohvat su ruke i laki za upotrebu;
 lokalizacija: poznavanje trenutne lokacije korisnika u bilo kom trenutku je ključna
osobina pri nuđenju relevantnih servisa m-poslovanja; za odrešivanje trenutne lokacije
korisnika najčešće se koristi GPS (Global Positioning System) sistem mada mogu i
drugi sistemi kao što su E –OTD (enhanced Observed Time Difference ) koji koristi
postojeću GSM infrastrukturu kao i TOA (Time of Arrival) i COO (Cell of Origin)
koji zahtijevaju izvjesne modifikacije same mreže, a ova druga i mobilnog terminala,
tako na primjer, poslovnom čovjeku koji se trenutno nalazi u avionu pri slijetanju na
odredište može se poslati poruka da li želi da mu se rezerviše soba;
 trenutno povezivanje: uvođenjem GPRS, EDGE, UMTS servisa trenutno povezivanje
na internet postaje realnost;
 personalizacija: rastuće potrebe za mehanizmima plaćanja u kombinaciji sa
personalizovanim informacijama i transakcijama preko mobilnih portala će dovesti do
toga da mobilni uređaj postane realno moćan alat, recimo ako u prethodnom primjeru
poslovni čovjek pri slijetanju na aerodrom na pitanje da li mu je potrebna soba u tom
mjestu odgovori potvrdno, na osnovu informacije o opsegu cijena koje su za njega
prihvatljive poslat će mu se odgovor gdje može naći adekvatnu sobu.

2.2 Razvoj mobilnog tržišta

 Tržište mobilnih komunikacija raste u cijelom svijetu. Podaci o prodaji mobilnih
telefona, u prvom polugodištu ove godine pokazuju posebno rast u zemljama u razvoju, dok
su proizvodi povezani s mobilnim internetom pokretači novih kupovina u zapadnim
industrijaliziranim zemljama. Sveukupna prodaja mobilnih telefona i smartphonea u Europi
raste po stopi od 6 posto, pokazuje analiza koju je priredio GfK Retail and Technology.

Mobilni telefoni imaju glavnu ulogu u rastu prodaje na tržištima zemalja u razvoju. Nakon
pada ili stagnacije zbog svjetske ekonomske i finansijske krize ove godine najveći rast (28 %)
se dogodio u zemljama Latinske Amerike (Brazil, Argentina, Čile). Saharska Afrika bilježi
rast od 27 %, a jugoistočna Azija od oko 19 %. Potražnja za mobilnim telefonima ove godine
raste po stopi od 12 % u Indiji, dok Kina (s Tajvanom i Hong Kongom) raste za 11 %.
Suprotno, prodaja mobilnih telefona u Europi, srednjem istoku i sjevernoj Africi bilježi minus
od 2 %, a što je ispod razine prošle godine koja je već ionako bila niska. Ipak, kao rezultat
dobre infrastrukture, glavni fokus u zapadnim razvijenim zemljama je na proizvodima s
otvorenim operativnim sistemima (smartphones) za mobilni prijenos podataka. Smartphone je
sada standard za poslovni svijet, a privatni korisnici su sve više zainteresirani za mnoštvo
fleksibilnih aplikacija i mobilni pristup društvenim mrežama pa stoga raste
prodaja smartphonea. Tako, na primjer, u Europi prodaja smartphonea raste po stopi od 52 %,
a s udjelom od 20 % tu su zastupljeni više nego bilo gdje drugdje. Rast prodaje ovih telefona
zapažen je i na drugim manje razvijenim tržištima sa stopom od 14 do 19 %, pokazuju podaci
GfK-a.

Najveća svjetska kartičarska kompanija Visa dala je izvještaj o rastu dobiti i prihoda,
navodeći pritom kako među velikim pokretačima budućeg rasta poslovanja vidi segment
mobilnog plaćanja.

U proteklom periodu, ta je vodeća svjetska kompanija u segmentu plaćanja kreditnim i

debitnim karticama ostvarila prilagođenu neto dobit od 1,4 milijarde dolara, što je za 14 posto
više u usporedbi s istim razdobljem godinu ranije.

Ukupni operativni prihodi istovremeno su porasli za 8,6 posto, na 3,23 milijarde dolara,
pokazuju objavljeni rezultati poslovanja kompanije.

Ukupan broj prekograničnih transakcija u proteklom je periodu porastao za 10 posto, dok je

promet po obavljenim transakcijama porastao za 11 posto, na 1.200 milijardi dolara.
"Mi poslujemo na tradicionalan način, međutim velikim pokretačem rasta vidimo prilike u
segmentu mobilnog plaćanja, kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim zemljama",
kazao je izvršni direktor Vise Charlie Scharf.

Visa i njezini konkurenti usmjeravaju svoj fokus na mobilna plaćanja, što je segment kojem je
snažan poticaj pružio ulazak američkog tehnološkog diva Applea. Visa je zajedno s
Mastercardom i American Expressom sklopila s Appleom partnerstvo za uvođenje sistema
plaćanja Apple Paya koji omogućava korisnicima iPhonea jednostavno plaćanje svih usluga,
od nabave uredskog materijala do hamburgera.

Kako se povećava broj korisnika Interneta i mobilnih korisnika, to raste i popularnost kako e-
trgovine, tako i m-trgovine.

Slika 5. Kretanje broja Internet korisnika

 Slika 6. Kretanje broja korisnika mobilnih telefona

Osnovni preduslov daljeg razvoja mobilne elektronske trgovine jeste dalji napredak i
uvođenje novih tehnologija mobilnih komunikacija.

Osnovni generatori budućeg razvoja m-trgovine su:

 masovno tržište mobilne telefonije;

 nagli razvoj Interneta i elektronske trgovine;
 usavršavanje opreme i uređaja za mobilnu telefoniju;
 novi principi tarifiranja servisa;
 dalji razvoj mobilnih tehnologija, bolja pokrivenost signalom 3G mreža i uvođenje 4G
mreže.

2.3 Mobilne mrežne tehnologije koje omogućavaju m-poslovanje

 Termin mobilna mreža se definiše kao telekomunikaciona mreža koja je konstruisana
za mobilne telekomunikacije. Mobilna mreža podržava mobilnost preko handovera, roaming-
a ili nekih sličnih tehnologija.

Izbor tehnologije se zasniva na nekoliko faktora. Karakteristike koje imaju uticaj na korisnika:

 pokrivenost mrežom;
 brzina mreže;
 stepen mobilnosti.

Sa tačke gledišta mrežnog operatera postoje i dodatni faktori kao što su:

 regulatorni problemi, posebno dodjela radio frekvencija;

 autentifikacija korisnika (u svrhu naplate korisnik se mora identifikovati).

Trenutne mobilne mreže koriste nekoliko tehnologija: WiMAX, WLAN (WiFi), Bluetooth,
bežićna telefonija, satelitski radio, celularna (ćelijska) telefonija.

Bežićna telefonija se smatra samo kao proširenje fiksne telefonije i nema potrebe da se
posebno razmatra, kao ni satelitski radio koji se rijetko koristi.

2.3.1 WLAN
WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local Area Network ( bežična lokalna
mreža) i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim tehnologijama.

Jedna od trenutno najraširenijih WLAN inačica je Wi-Fi, registrirani znak Wi-Fi Alliance-a
(Wi-Fi savez). Trenutno postoje tri standarda koji su odobreni od strane IEEE (Institute of
Electrical and Electronics Engineers, Inc.):

 802.11a
 802.11b
 802.11g

Standardi 802.11b i g se uglavnom koriste kod nas dok je standard 802.11a uglavnom u
upotrebi u SAD. Osnovna razlika u standardima je u radijskoj frekvenciji na kojoj rade.
802.11a radi na frekvencijama oko 5 GHz dok 802.11b i g rade na frekvenciji od 2,4 GHz.

Najnoviji i najnapredniji standard je 802.11n (takozvani "Draft-N" Skica-N) koji postiže u

teoriji brzine do 300Mbps. 802.11n Draft 2.0 je objavljen 19. marta 2007. godine kao novi
prijedlog. Od ovog novog standarda se još očekuje da bude registrirani znak Wi-Fi saveza,
kao što su 802.11a/b/g.
Arhitektura WLAN-a:
Za izradu WLAN-a je potrebno imati pristupnu tačku (AP - access point) i jednog ili
više klijenata. AP povezuje više klijenata u zajedničku grupu i služi za povezivanje sa
žičanom mrežom ili sa drugim bežičnim mrežama. Dva ili više AP-a mogu raditi zajedno
u WDS (wireless distribution system) načinu rada.

Za povezivanje sa drugim mrežama koristi se bežični usmjerivač (wireless router) koji u sebi

objedinjuje pristupnu tačku i mrežni usmjerivač. Čest je slučaj da bežični usmjerivač, posebno
za male korisnike, ima ugrađen višepristupni spojnik (switch) sa jednom ili više spojnih
tačaka, te na taj način može služiti i za povezivanje dijelova žičane mreže sa bežičnom
mrežom. Prvenstvena namjena bežičnog usmjerivača je komunikacija sa WAN mrežom što se
ostvaruje pomoću sporijih linija kao:

Frame Relay, ISDN, DSL, mikrovalnim vezama ili nekim drugim WLAN tehnologijama.

Frekvencije:

Standard Frekvencije Kanali

IEEE 5,15 GHz do Kanali: 19, u Europi sa Transmission Power

802.11a 5,725 GHz Control i Dynamic Frequency
Selection prema 802.11h standardu.

IEEE 2,4 GHz do Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.

802.11b 2,4835 GHz

IEEE 2,4 GHz do Kanali: 11 u USA / 13 u Europi / 14 u Japanu.

802.11g 2,4835 GHz

Tabela 3. Uporedni pregled karakteristika 802.11x standarda

Brzine prijenosa podataka:

IEEE 802.11 2 Mbps maksimalno

IEEE 802.11 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)

a

IEEE 802.11 11 Mbps maksimalno (22 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa, 44 Mbps kod
b 60 MHz širokog pojasa)
IEEE 802.11 54 Mbps maksimalno (g+ =108 Mbps, do 125 Mbps moguće; 2 Mbps u
g miješanom stanju (g+b) sa IEEE 802.11b)
IEEE 802.11 54 Mbps maksimalno (108 Mbps kod 40 MHz širokog pojasa)
h
IEEE 802.11 300 Mbps maksimalno (Upotreba MIMO-Tehnike; Prijedlog objavljen 20. 01.
n 2006. ; Draft 2.0 objavljen kao novi prijedlog 19.03.2007.)

Tabela 4. Brzine prijenosa podataka za 802.11x standarde

Kod ovih brzina je važno obratiti pažnju da svi uređaji u mreži dijele liniju za Up- i
Download. Uz to su sve ove navedene brzine u Brutto vrijednosti, a dostignuta Netto brzina
čak pod optimalnim okolnostima, nalazi se samo malo iznad polovice ovih navedenih
podataka. U miješanom radu (b+g) brzina se lomi čak na 2 Mbps.

Zbog svojih dobrih osobina kao što su automatski bežični pristup, pokretljivost korisnika,
jednostavna konfiguracija bez potrebe za kablovima, veliki protoci, WLAN mreže su našle
široku poslovnu primjenu u medicini, hotelima, aerodromima, u poslovnim zgradama, na
prodajnim mjestima u tržnim centrima, u kafeima i sl.

2.3.2 Bluetooth
Razvitak Bluetooth tehnologije započinje kompanija Ericsson 1994. godine
istraživanjima koja su imala za cilj realizirati troškovno i tehnološki učinkovito radio sučelje,
male potrošnje za mobilne uređaje namijenjeno radu na malim udaljenostima. Naziv
Bluetooth dat je prema imenu danskoga kralja Haralda Bluetootha koji je živio od 910. do
940. godine. U historiji je poznat po tome što je ujedinio Dansku i Norvešku. Godine 1998.
formirana je posebna grupa SIG (Special Interest Group) za razvoj i standardizaciju Bluetooth
sučelja. Ta grupa danas ima više od 2000 članova, a predvode je stručnjaci kompanij
Ericsson, Nokia, Toshiba, Intel i IBM. Specifikacija ove tehnologije objavljena je 1999.
godine. U martu 2002. godine IEEE radna grupa 802.15.1 za standardizaciju osobnih mreža,
PAN (Personal Area Network) usvojila je Bluetooth bežični standard.

Osnovna svojstva Bluetooth bežične tehnologije:

Bluetooth bežična tehnologija omogućuje povezivanje prijenosnih i stolnih računara,

računarske opreme, mobilnih telefona, kamera i drugih digitalnih uređaja upotrebom bežičnih
veza na relativno malim udaljenostima. Drugim riječima, ova tehnologija omogućuje
komuniciranje između uređaja i njihovo bežično povezivanje putem Bluetooth pristupnih
tačaka s mrežom za prijenos govora ili s Internet mrežom, velikim brzinama. To pretpostavlja
da se Bluetooth radio i kontroler osnovnog pojasa mogu ugraditi u uređaj (kamera, tastatura,
slušalica, mobilni telefon) ili spojiti putem univerzalne serijske sabirnice (USB – Universal
Serial Bus) i serijskoga priključka ili preko PC kartice s računarom ili bilo kojim drugim
korisničkim uređajem (Slika 7.). Osnovne značajke ove tehnologije su robusnost te značajna
troškovna učinkovitost i ekonomičnost u potrošnji snage i energije.

Slika 7. Bluetooth bežićni sistem

Frekvencijski pojas i RF kanali:

Bluetooth uređaji rade u frekvencijskom pojasu od 2.4 GHz do 2.4835 GHz, tj. u tzv.
industrijsko-znanstveno-medicinskom, ISM (Industrial-Scientific-Medicine) pojasu. Kako je
ISM pojas svakome otvoren, radio sistemi koji rade u ovom frekvencijskom pojasu moraju
biti tako projektirani da se mogu uspješno nositi s problemima interferencije i fedinga (fading,
promjena jakosti signala).

Ovi su problemi riješeni upotrebom tehnologije frekvencijskog preskakivanja s

raspršenim spektrom (FHSS, Frequency Hopping Spread Spectrum). Primjenom Bluetooth
tehnologije dijeli se raspoloživi spektar (83.5 MHz) u 79 komunikacijskih kanala širine 1
MHz. Tokom komunikacije radio primopredajnici preskaču s kanala na kanal na pseudo
slučajni način. Drugim riječima, u Bluetooth kanalima se primjenjuju sheme frekvencijskoga
preskakivanja i dvosmjernoga prijenosa s vremenskom raspodjelom. Kanal je podijeljen u
vremenske odsječke trajanja 625 ms, a za svaki pojedini odsječak određuje se drukčija
frekvencija preskakivanja. To rezultira nominalnom frekvencijom od 1600 preskoka u
sekundi. Dvije ili više jedinica koje dijele isti kanal, kreiraju mrežu, nazvanu piconet. U njoj
se jedna jedinica ponaša kao nadređena (master), kontrolišući promet u piconet mreži. Ostale
su jedinice podređene (slave).

Da bi uređaji mogli komunicirati moraju raditi sinhrono i upotrebljavati istu sekvencu

preskakivanja. Bluetooth uređaji u piconet mreži prilagođavaju svoj takt s generatorom takta
nadređene jedinice. Sekvencu preskakivanja takođe određuje nadređena jedinica. U svakom
vremenskom odjeljku moguća je razmjena paketa između nadređene i podređenih jedinica.
Format paketa je određen standardom prema kojem se svaki paket sastoji: od pristupnog koda
(72 bita), zaglavlja (54 bita) i korisničkog opterećenja (payload) s 0-2745 bita. Pristupni kod
služi za identifikaciju i sinhronizaciju uređaja, a zaglavlje sadrži upravljačke informacije.
Dužina korisničkog dijela je promjenjiva.

Standardom su definirane i dvije vrste fizičkih veza koje podržavaju prijenos govora i
podataka. To su:

• Sinhrona veza orijentisana na spajanje (SCO link – Synchronous Connection

Oriented link);

•Asinhrona veza bez spajanja (ACL – Asynchronous Connectionless Link).

Sinhrona veza orijentisana na spajanje podržava veze tipa od tačke do tačke. Upotrebljava se
za prijenos govora visoke kvalitete upotrebom paketa HV (High quality Voice). Prijenos se
može ostvariti i upotrebom DV (Data Voice) paketa kojima se prenose podaci i govor. Pri
prijenosu SCO vezom može se upotrijebiti shema unaprijednog ispravljanja pogrešaka (FEC –
Forward Error Correction). HV paketi ne uključuju CRC kod i nikada se ponovno ne odašilju.
Svrha upotrebe FEC sheme pri podatkovnom prijenosu je smanjenje broja retransmisija.
Istovremeno se mogu ostvariti tri govorne veze brzine prijenosa 64 kbit/s.

Asinhrona veza bez spajanja podržava prijenos ACL paketa kojima se prenose korisničke ili
upravljačke informacije u jednom ili nekoliko vremenskih odjeljaka (1, 3 i 5) sa ili bez
primjene sheme unaprijednog ispravljanja pogrešaka. Standardom su definisane i dvije vrste
fizičkih veza koje podržavaju prijenos govora i podataka.

Umrežavanje:

Kada se Bluetooth primopredajnici nađu unutar dosega, mogu uspostaviti ad hoc

mrežu. U toj mreži jedan od uređaja postaje nadređen, a ostali su podređeni. Važno je
napomenuti da bilo koji uređaj može postati nadređenim. Uređaj koji uspostavlja vezu, prema
definiciji, preuzima tu funkciju. Umrežavanje Bluetooth uređaja se odvija prema definiranom
redoslijedu aktivnosti. Stanja Bluetooth uređaja:

•Standby – stanje u kojem Bluetooth uređaj čeka da se priključi piconet mreži;

• Inquire – stanje u kojem Bluetooth uređaj traži uređaj koji će mu pružiti zahtijevanu

uslugu;
 • Page – stanje u kojem Bluetooth uređaj zahtjeva povezivanje s određenim uređajem;

• Connected – stanje aktivnosti Bluetooth uređaja u Piconet mreži;

• Park/Hold – stanja male potrošnje energije, kada Bluetooth uređaji čekaju da

nadređeni uređaj zahtijeva uslugu.

Mogućnosti primjene Bluetooth tehnologije:

Osnovna područja primjene Bluetooth tehnologije su sljedeća: zamjena za kabl,

ostvarivanje osobne ad hoc mreže te ostvarivanje pristupnih tačaka za povezivanje korisničkih
terminala na postojeće mreže za prijenos govora i podataka (Slika 8.).

Slika 8. Modeli upotrebe Bluetooth tehnologije

Zanimljive mogućnosti upotrebe Bluetooth tehnologije ogledaju se pri ostvarivanju:

•Interaktivne konferencije, tj. bežične razmjene podataka između učesnika konferencije;

•Internet mosta, tj. povezivanje na Internet putem LAN, PSTN, xDSL, ISDN, GSM, GPRS,
UMTS mreža;

• Radnoga stola bez kabla, tj. pri povezivanju perifernih uređaja na vlastiti računar bez kabla;

•Automatske sinhronizacije podataka između raznih digitalnih uređaja (mobilnog telefona,

prijenosnog i ručnog računara);
• Tri telefona u jednom, pri čemu GSM-Bluetooth mobilni telefonski aparat omogućava
razgovor preko mobilne mreže, razgovor preko PSTN mreže u uredu ili kod kuće razgovor s
drugim Bluetooth uređajem koji podržava govornu komunikaciju.

Grupa za razvoj Bluetooth standarda konstantno radi na usavršavanju Bluetooth bežične

tehnologije i na implementaciji novih Bluetooth profila kojim se proširuje područje upotrebe
tog bežičnog standarda. Osim toga, kombinacijom postojećih profila i osnovnih mogućnosti
Bluetooth tehnologije moguće je projektovati složena komunikacijsko - informacijska
rješenja.

2.4 Mobilne servisne tehnologije koje omogućavaju m-poslovanje

Prvi servis slanja mobilnih poruka je bio SMS i on je vezan još za GSM sistem
ćelijske telefonije. Daljim razvojem mobilnih komunikacija, pojavili su se i drugi servisi
slanja mobilnih poruka kao što je MMS (Multimedia Messaging System), servis slanja
mobilnih istovremenih poruka (MIM- Mobile Instant Messaging) i slanje mobilne e-pošte.

Zbog široke primjene servisa slanja mobilnih poruka u m-trgovini, odnosno m-poslovanju, te
servise ćemo ukratko objasniti.

2.4.1 SMS (Short Message Service)

SMS (engl. short message service), ili sistem kratkih poruka je servis slanja poruka
preko mobilnih komunikacionih sistema. Koristi standardizovane protokole komunikacije,
koji omogućavaju fiksnim i mobilnim uređajima razmjenu kratkih tekstualnih poruka. 

SMS je najrasprostranjenija usluga, sa oko 3.5 milijardi aktivnih korisnika, ili oko 80% svih
pretplatnika mobilne telefonije. Termin “SMS” se koristi i za sve ostale sisteme kratkih
poruka u mnogim dijelovima svijeta. Takođe je korišten i u direktnom marketingu, poznat
kao SMS marketing. 

Od septembra 2014. godine, globalni biznis SMS poruka vrijedi više od 100 milijardi
dolara.Iako je većina SMS poruka bila mobilni-mobilni, podrška za usluge je proširena i na
ostale mobilne uređaje kao što su ANSICDMA mreže i Digital AMPS, kao i satelitske mreže.

Početni koncept:

Dodavanje usluge razmjene poruka u mobilnoj telefoniji počelo je ranih 1980-ih. Prvi plan
CEPT Group GSM-a je odobren u decembru 1982. godine, sa zahtjevom da usluge i
platforme u javnoj telefonskoj mreži i javnoj mreži za razmjenu podataka... treba da budu
dostupne mobilnom sistemu. Ovaj plan obuhvatao je razmjenu tekstualnih poruka ili direktno
između mobilne stanice, ili prijenos preko sistema za rukovanje porukama koji su se koristili
u tom trenutku.

Koncept SMS-a je razvijen u francusko-njemačkoj GSM saradnji 1984. godine od

strane Fridelm Hilbranta (Friedhelm Hillebrand) i Bernanda Gilberta (Bernand Ghillebaert).
GSM je optimizovan za telefoniju, s obzirom da je identifikovan kao glavna platforma za
SMS. Ključna ideja za SMS bila je korištenje telefonski optimizovanog sistema, kao i
transport poruka signalnim putevima, koji su neophodni da bi se kontrolisao telefonski
saobraćaj tokom perioda u kojima signalni saobraćaj nije postojao. Na ovaj način
neiskorištena sredstva u sistemu mogu da se koriste za slanje poruka uz minimalne troškove.
Međutim, bilo je neophodno ograničiti dužinu poruke na 128 bajtova (kasnije poboljšanim na
160 sedmo-bitnim znacima), tako da su poruke mogle da se uklope u postojeće signalne
formate. Na osnovu njegovih ličnih zapažanja i na analizi tipičnih dužina telegrafa i
razglednica, Hilbrant tvrdio da je 160 karaktera bilo dovoljno da se sažeto kaže svrha.

SMS je mogao biti sproveden u svakoj mobilnoj stanici, nadogradnjom softvera. Stoga, velika
baza SMS - sposobnih terminala i mreža, postojala je kada su ljudi počeli da koriste SMS.
Novi neophodni mrežni element specijalizovao je sistem kratkih poruka, a poboljšanja na
infrastrukturi, radio-kapacitetima i saobraćajnim mrežama za smještaj, bila su neophodna za
rast SMS saobraćaja.

Rani razvoj:

Tehnički razvoj SMS je multinacionalna kolaboracija koja je podržavala standardne

infrastrukture. Kroz ovakvu organizaciju, omogućeno je da ova tehnologija bude dostupna
cijelom svijetu.

Prvi prijedlog koji je inicirao izradu SMS-a dale su Njemačka i Francuska na grupnom

sastanku GSM-a u februaru 1985. godine u Oslu. Ovaj prijedlog je razrađen u GSM podgrupi
WP1 (Predsjednik Martin Alvern, France Telecom) na osnovu prijedloga Njemačke. Bilo je
diskusija u podgrupi WP3 aspekata mreže, kojom predsjedava Jan Audestad (Telenor).

Rezultat je odobren od strane glavne GSM grupe u junu 1985. u dokumentu koji je
distribuiran industriji.  Ulazna dokumentacija o SMS-u je pripremljena od strane Fridhelma
Hilebranda (Deutsche Telekom), uz doprinos Bernarda Žilberta (France Telecom). Definicija
koju su Hilebrand i Žilbert donijeli u GSM je pozivala na obezbjeđivanje servisa za transfer
alfanumeričkih poruka mobilnim korisnicima „uz potvrdu mogućnosti“. Posljednje tri riječi su
preobrazile SMS u nešto mnogo korisnije od pejdžing poruka što su neki u GSM-u imali na
umu.  SMS je razmatran u glavnoj GSM grupi kao moguća usluga za nove digitalne mobilne
sisteme. U GSM dokumentu “Usluge i Postrojenja koje treba obezbjediti u GSM sistemu”, i u
njemu se pojavljuju i mobile-originated i mobile-terminated kartke poruke.

Pregovaranja o GSM uslugama su zaključena u preporuci GSM 02.03. “TeleUsluge podržane

od strane GSM PLMN”.  Tu je dat osnovni opis ova tri servisa (usluge):

1. Short message Mobile Terminated (SMS-MT)/Point-to-point: mogućnost mreže da

prenese kratku poruku na mobilni telefon. Poruka se može poslati preko telefona ili
softverske aplikacije.
2. Short message Mobile Originated (SMS-MO)/Point-to-point: Mogućnost mreže da
prenese kratku poruku koju je poslao mobilni telefon. Poruka može biti poslata na
telefon ili na softversku aplikaciju.
3. Short message Cell Broadcast.

Materijal razrađen u GSM i njegovoj WP1 podgrupi je predat, na proljeće 1987., novom tijelu
GSM-a nazvanom IDEG (the Implementation of Data and Telematic Services Experts Group,
tj grupa eksperata za implementaciju podataka i daljinskih usluga), koja je počela sa radom u
maju 1987. pod rukovodstvom Fridhelma Hilbranda (German Telecom). Tehnički standard
koji znamo danas je u mnogome kreirao IDEG (kasnije WP4) kao dvije preporuke GSM
03.40 (spajanje dva point-to-point servisa) i GSM 03.41 (cell broadcast – info servis).

WP4 je napravio Drafting Group Message Handling (DGMH), koji je odgovoran za

specifikacije SMS-a. Fin Trozbi (Finn Trosby) iz Telenora je predsjedavao tom grupom
tokom prve tri godine, u kojoj je dizajn SMS-a uspostavljen. DGMH je imao pet do osam
učesnika, i Fin Trozbi je pomenuo da su glavni doprinos dali Kevin Holley, Eija Altonen,
Didier Luizard, i Alan Cox. Prvi plan akcije  po prvi put spominje tehničku specifikaciju
03.40 “Tehnička realizacija servisa za kratke poruke”.

Odgovorni urednik je bio Fin Trozbi. Prvi i veoma osnovni nacrt tehničkih specifikacija je bio
završen u novembru 1987. godine.  Nacrti korisni za proizvođače su došli u kasnijem dobu.
Tada je predat sveobuhvatan opis rada.  Rad na nacrtu specifikacije je nastavljen tokom
narednih godina, gdje je Kevin Holi iz Cellnet-a (danas Telefónica O2 UK) igrao vodeću
ulogu. Osim završetka glavnih specifikacija za GSM 03.40, bilo je potrebno završiti i detaljnu
specifikaciju protokola na sistemskom interfejsu.

Rana implementacija:

Prvi SMS je poslat preko Vodafone GSM mreže u Engleskoj trećeg decembra 1992.
godine. Poslao ga je Nil Papvort (Neil Papworth) iz Sema Grupe (danas Mavenir Systems)
koristeći personalni računar Ričardu Džarvisu (Richard Jarvis) iz Vodafona koji je koristio
Orbitel 901 uređaj.

Prvi komercijalni razvoj centra za servis kratkih poruka je bio od strane Aldiscon dela Logica-
e (sada deo Acision-a) sa Teliom (danas TeliaSonera) u Švedskoj 1993. Pratili su ih i Fleet
Call (današnji Nextel) u SAD, Telenor u Norveškoj i BT Cellnet (današnji O2 UK) kasnije u
toku 1993. Sve prve instalacije SMS mrežnih prolaza su bile za mrežna obavještenja koja su
slata na mobilne telefone, obično da informišu korisnike o porukama glasovne pošte.

Prvi komercijalni SMS servis koji je ponuđen potrošačima, kao servis za razmjenu poruka
između dvije osobe, je bio od strane Radiolinja (danas deo Elisa) u Finskoj 1993. godine.
Većina ranih GSM telefona nije podržavala sposobnost slanja SMS tekstualnih poruka, i
Nokia je bila jedini proizvođač čija je cijela linija GSM telefona u 1993. podržavala slanje
SMS poruke od strane korisnika. Prema Mati Makonenu (Matti Makkonen), izumitelju
tekstualnih poruka, Nokia 2010, koja je izbačena na tržište u januaru 1994., je bila prvi
mobilni telefon koji je sa lakoćom podržavao sastavljanje SMS-ova.

Početni rast je bio spor. Potrošači su u 1995. slali u prosjeku 0,4 poruke po korisniku GSM
mreže mjesečno. Jedan faktor u sporom prihvatanju SMS-a je taj da su operatori bili spori pri
uspostavljanju Sistema naplate, pogotovo za prepaid korisnike. Takođe je problem bio
eliminisati prevare naplate, koje su bile moguće mijenjanjem SMSC podešavanja na
pojedinim telefonima koje su omogućavale korisnicima da koriste SMSC drugih operatora. U
početku su mreže u Velikoj Britaniji omogućavale korisnicima da razmjenjuju poruke samo
između korisnika iste mreže, ograničavajući korisnost servisa. Restrikcije su uklonjene 1999.

Problem je riješen pomoću tzv “switch billing”, umjesto naplatom kod samog SMSC-a. Novi
SMSC je imao i dodatne opcije koji je sprječavao takve prevare.

Do kraja 2000. godine, prosječan broj poslatih poruka je porastao na 35 po korisniku

mjesečno, a na božić 2006. je poslato preko 205 miliona poruka samo u Velikoj Britaniji.

Postoje tvrdnje da su korisnici koji su bili u romingu, u početku sms servisa, rijetko kad
dobijali račun za poslate poruke nakon praznika u inostranstvu, što je dalo dodatni podsticaj
korištenju sms poruka umjesto poziva.

GSM (Globalni sistem za mobilnu komunikaciju):

Servis kratih poruka Point-to-Point, je prvobitno definisan po GSM 3.41 preporuci,

koji se sada održava na 3GPP kao TS 23.040. GSM 03.41 definiše ovaj servis tako da
dozvoljava porukama da se šalju-primaju u svim dijelovima svijeta. Poruke se šalju preko
centra za sistem kratkih poruka (SMS centar), koji skladišti i prosljeđuje. Ovaj sistem
pokušava da pošalje poruku i ako korisnik nije dostupan, SMS centar će poruku probati da
pošalje kasnije. Neki SMS centri imaju mogućnost “pošalji i zaboravi”, gdje sistem samo
jednom šalje poruku i ako primalac nije dostupan, centar odbacuje poruku tj ne skladišti je.

Veličina poruke:

Prijenos kratkih poruka između SMS centra i korisnika vrši se svaki put kada se koristi
mobilna aplikacija sa protokolom CC7. Poruke se šalju sa MAP MO and MT-forwardSM
operacijama, čija je nosivost dužine ograničena od strane ograničenja protokola signalizacije,
precizno na 140 okteta (140 okteta * 8 bita / oktet = 1120 bita).

Poruke mogu da se kodiraju korištenjem raznih pisama: Standardno GSM 7-bitni alphabet , 8-
bitni alfabet podataka, i 16-bitni USC-2 alfabet. U zavisnosti od toga koji je alfabet korisnik
podesio u telefonu, zavisi i veličina poruke. Kratka poruka na 7-bitnom alfabetu ima 160
karaktera, na 8-bitnom ima 140 karaktera, a na 16-bitnom 140.

Kod mobilnih mrežnih elemenata obavezan je GSM 7-bitni alfabet, ali jezici kao što su
arapski, kineski, korejski, japanski, ili ćirilično pismo (na primjer, ukrajinski, bugarski, srpski,
itd) moraju biti kodirani korištenjem 16-bitnom USC-2 standarda za kodiranje. Rutiranje
podataka i drugih meta-podataka je dodatna težina za prijenos.

Poslovna rješenja:

Kompanije preko SMS poruka mogu komunicirati sa svojim uposlenicima koji

provode dosta vremena van kancelarije.

SMS se može integrisati u poslovne procese kako bi omogućio nesmetanu razmjenu

informacija.

Neke od aplikacija koje se najčešće koriste za poslovnu namjenu su:

 SMS marketing (putem SMS poruka dobija se direktna povratna informacija od

korisnika);
 Primjena SMS-a u m-trgovini (neki primjeri m-trgovinskih aplikacija su recimo
plaćanje putem SMS-a):
o karata za autobus, kino, koncerte, sportske priredbe..
o plaćanje parkinga;
o on-line kupovina itd.

2.4.2 MMS (Multimedia Messaging Service)

 MMS (engl. Multimedia Messaging Service) je GSM standard, sličnog koncepta kao
i SMS standard: omogućavanje trenutnog (i jednostavnog) slanja poruka sa mobilnog
telefona. Velika razlika je u sadržaju poruke. MMS omogućava slanje mnogo većeg broja
alfanumeričkih znakova i grafike (.gif i .jpg formati), video (.mpeg4 format) i audio
zapise (.mp3, .wav i .mid formati).

MMS koristi isti servisni model memoriši- pa proslijedi kao i SMS. U MMS se nastoje uvesti
i najbolje osobine Internet – e-pošte, čime MMS postaje mnogo atraktivniji od SMS-a.

MMS koristi postojeće protokole kao što su HTTP (Hypertext Transfer Protocol) i SMTP
(Simple Mail Transfer Protocol) koji se koriste za prijenos poruka, FTP (File Transfer
Protocol) koji se koriti za prijenos statističkih informacija i informacija za naplatu. Ovi
protokoli koriste kao transportni protokol TCP (Transmission Control Protocol) koji treba da
obezbijedi pouzdan spojno – orjentisan servis na IP mrežama.

Pošto se druga generacija mobilnih mreža (GSM) ne zasniva na IP-u potreban je mrežni
prolaz kad se MMSC spaja na takvu mrežu. Utu svrhu se koristi WAP-ov mrežni prolaz.

Povezivanje mobilne stanice sa WAP mrežnim prolazom se zasniva na WSP-u, dok se

povezivanje WAP mrežnog prolaza sa MMSC-om zasniva na HTTP-u. Mogli bismo reći da je
WSP binarna forma HTTP-a koja se koristi u bežičnim mrežama.

2.5 Aplikacije m-poslovanja

Upotreba mobilnih tehnologija daje klijentu više mogućnosti za pristup informacijama.

Potrebno je, kreirati aplikacije koje će slijediti klijenta bez obzira na vrstu uređaja. Ono o
čemu je potrebno voditi računa jeste dizajn klijentskog interfejsa i upravljanje aplikacijama
koje treba biti u što je moguće manje koraka upravljanja. Jednostavnost korištenja i edukacija
u primjeni m-poslovanja su ključne za uspjeh m-poslovanja. Najčešće Internet aktivnosti
putem mobilnih uređaja su date na Slici 9.

Mobilni finansijski servisi prikazani na slici 9 su:

 mobilno bankarstvo,
 mobilno posredovanje (brokerske aplikacije),
 mobilno plaćanje,
 mobilni elektronski računi i mobilne platne liste.
 Slika 9 - Internet aktivnosti putem mobilnih uređaja

2.5.1 Mobilno bankarstvo

Mobilno bankarstvo se smatra budućnošću bankarstva jer omogućava pristup putem

mobilnih korisničkih uređaja osnovnim finansijskim servisima, čak i kada se nalazimo
kilometrima daleko od najbliže banke ili kućnog računara. Pokretanjem mobilnih bankarskih
rješenja i uspostavljanjem servisa koji će biti na raspolaganju bilo kad i bilo gdje, banke
redukuju potrebu za fizičkom posjetom njihovih poslovnica. Mobilno bankarstvo se može
definisati kao upotreba mobilnih uređaja od strane korisnika i za pristup i upravljanje
finansijskim servisima koje pružaju banke, kreditne unije, posredništva ili drugi provajderi
finansijskih servisa.

Mobilno bankarstvo je podskup on-line bankarstva, servisa koje danas pruža većina banaka u
Evropi. Osnovni motiv za uvođenje m-bankarstva sa stanovišta banke jeste stvaranje novog
distribucionog kanala i dalje smanjenje troškova, budući da svaka transakcija koja se odvija
preko Interneta dovodi do uštede. Dvije najpopularnije platforme koje se koriste kod m-
bankarstva su SMS-bankarstvo i WAP bankarstvo, pri čemu je većina starijih bankarskih
aplikacija realizovana putem SMS-a, a novijih putem WAP-a (Wireless Application
Protocol). Poređenje mobilnih bankarskih servisa koji su na raspolaganju kod SMS (Short
Message Service) i WAP platforme je dato u tabeli 5.
 Tabela 5.. Tipični mobilni bankarski servisi

2.5.2 Mobilne brokerske aplikacije (mobilno posredovanje)

Mobilne brokerske aplikacije (mobilno posredovanje) imaju potencijal da postanu

jedna od najvažnijih aplikacija m-poslovanja. Njihova nezavisnost od vremena i lokacije
pristupa servisu pruža nekoliko ključnih prednosti njihovim korisnicima:

 primaju pravovremenu informaciju o kretanju cijena;

 primaju poruku o narudžbi;

 provjera kvota;

 kupovina i prodaja zaliha.

Pravovremeno dobijanje informacija i reagovanje u skladu sa njima može biti ključno
prilikom donošenja odluka

2.5.3 Mobilno plaćanje

Mobilno plaćanje računa ili kupovina putem mobilnih uređaja, koja može, ali i ne
mora uključiti banku kao posrednika u plaćanju, postaje sve popularnije.

Šta je mobilno plaćanje?

• Usluga plaćanja koja se provodi mobilnim uređajem, uz regulaciju neke institucije.

• Umjesto plaćanja novcem, čekom, karticom, koristi se mobilni telefon. Mobilno

plaćanje ne mora neophodno uključiti ni Internet vezu.

Kupci koriste mobilne uređaje za kupovinu proizvoda i servisa kao što su:

 muzika, video zapisi, on-line igrice, i sl;

 plaćanje u prevoznim sredstvima: autobusima, tramvajima, takse za parkiranje;

 bilo koje druge robe koja se fizički nalazi na lokaciji trgovca.

Mobilno plaćanje predstavlja prijenos sredstava u zamjenu za proizvode ili servise u koje je
funkcionalno uključen mobilni uređaj u izvršavanje i potvrdu plaćanja. Kao što se vidi na slici
10, mobilna plaćanja se razlikuju po tehnologiji koja se koristi, veličini transakcije i
udaljenosti između onog ko šalje zahtjev i primaoca zahtjeva (npr. maloprodajno mjesto, POS
terminal).

Veličina transakcije ima takođe uticaj na izbor thenologije mobilnog plaćanja. Mobilno
plaćanje se prema veličini transakcije može svrstati u dvije kategorije:

 mikroplaćanje (za iznose od 10$-25$) je tipično za plaćanje tonova zvona, muzike,

parkiranja, prevoza, računa u kafićima i sl;

 makroplaćanja (za iznose preko 25$) je za sve ostale transakcije, kao što su P2P (Person-to-
Person) prenos novčanih sredstava, (slika 10).
 Slika 10. - Diferenciatori kod mobilnog plaćanja

Načini mobilnog plaćanja:

Postoji 5 glavnih načina mobilnog plaćanja:

1. Mobilni novčanik ili bezdodirna NFC komunikacija :

 Plaćanje računa mobilnim telefonom pomoću ugrađene NFC (Near Field
Communication) bežične tehnologije, pri čemu mobitel zamjenjuje kreditnu
karticu. Smatra se da će ovaj način plaćanja u budućnosti potpuno istisnuti
potrebu nošenja novca ili kreditnih kartica.
2. Mobilna tačka prodaje:
 Mobilni telefon se koristi za prihvat pristiglih plaćanja – koriste je firme i
razni posrednici.
3. Mobilna platforma za plaćanje:
 Ovdje se mobilni telefon koristi samo kao platforma za pristup aplikaciji na
webu ili se na mobilni telefon instalira aplikacija, pomoću koje se pristupa
svom računu u banci i izvršava plaćanje.
4. Plaćanje direktnim prijenosom:
 Način plaćanja kada se putem mobilnog telefona kupuje neki proizvod ili
usluga, a iznos se skida s računa mobilnog telefona.
 5. Mobilno plaćanje u zatvorenoj petlji:
 Pojavljuje se kada firme kreiraju vlastite sisteme mobilnog plaćanja.

M - novčanik:

Za razumijevanje funkcionisanja m-novčanika, potrebno je objasniti kako funkcioniše e-

novčanik:

a. E-novčanik je mogućnost udaljenog plaćanja pomoću kartice s ICC čipom (tzv.

„pametne kartice”)
b. Kod m-novčanika umjesto ICC čipa za autorizaciju se koristi NFC tehnologija.

Slika 11. Mobilni telefon u službi novčanika

Uređaji za autorizaciju korisnika:

Autorizacija korisnika na mobilnim uređajima može se obavljati:

• putem korisničkog imena, PIN broja i šifre,

 • putem mobilnih token uređaja (m-tokena) – mobilne aplikacije koja zamjenjuje fizički

token uređaj,

• putem NFC tehnologije (s dodatnom PIN autorizacijom kod plaćanja).

M – token je programska podrška (aplikacija) koja se instalira na mobilni uređaj i

funkcionalno zamjenjuje fizičko korištenje tokena/čitača kartica.
Koristi se u m-bankarstvu. Preduslovi za korištenje ove usluge su da mobitel klijenta
podržava određenu platformu koju banka koristi, te da ima omogućen GPRS pristup internetu
s mobilnog uređaja (ispravno konfigurirane postavke za spajanje na internet).

Instalacija m-Tokena na mobilni uređaj inicira se putem dostavljene SMS poruke koja sadrži
poveznicu (link) za preuzimanje aplikacije m-Tokena.

Aplikacija se nakon preuzimanja koristi na način da se unosom PIN broja aktivira

jednokratna šifra koja se zajedno s PIN brojem koristi za ulaz u sistem e-bankarstva.

2.5.4 Mobilni elektronski računi

Primanjem računa putem e-pošte ili na mobilni telefon, od recimo telefonske

kompanije i potom njegovo plaćanje na neki način opisan ranije može predstavljati prednost i
za kompanije i za kupce.

Za kompanije prednost je u tome što mogu uštediti značajna sredstva potrebna za štampanje
papirnih računa i njihovu isporuku korisnicima, a za korisnike u tome što sada ne moraju ići
na šaltere banke, pošte i sl. i plaćati te račune.

Neke kompanije nude svojim zaposlenima mogućnost da preuzmu platne liste putem
elektronske pošte ili preko SMS-a na svoj mobilni telefon. Time kompanija koja recimo broji
više zaposlenih može da postigne značajne uštede u pogledu nepostojanja potrebe za
zapošljavanjem radnika koji će vršiti štampanje i distribuciju papirnih platnih listi.

3 NFC Tehnologija

NFC (eng. Near Field Communication) je mreža za prijenos podataka na malim

udaljenostima, slična Bluetooth mreži, ali s brojnim prednostima:

• napravljen je kao naljepnica ili tanki sloj plastike što ga čini iznimno fleksibilnim za
ugradnju u razne uređaje;

• koristi frekvenciju od 13.56 Mhz uz brzinu prijenosa podataka od oko 424 kbps, što je

dovoljna brzina za malu količinu podataka koja se prenosi ovim načinom;

• rad NFC mreže se zasniva na principu magnetske indukcije koja se stvara između dvije

antene uređaja. Kroz magnetsko polje između dvije antene šalju se električni impulsi;

• uvijek mora postojati uređaj – prijemnik i uređaj – predajnik;

• prijemnik je pasivni pa ne treba napajanje, dok ga predajnik mora imati;

NFC se može koristiti za autorizaciju u različitim procesima:

• Plaćanja računa u maloprodaji, na kioscima, parkingu, cestarine i dr.

• Otključavanja i zaključavanja vrata (na stanu ili autu) i dr.

Smatra se da će NFC uskoro potpuno zamijeniti potrebu za kreditnim karticama, pametnim

karticama i drugim autorizacijskim uređajima.

Očekuje se i mogućnost razmjene podataka između dva mobilna uređaja – za npr. razmjenu e-
posjetnica, prijenos slika i drugih podataka.

Za komunikaciju putem NFC tehnologije, jedan uređaj mora da radi kao aktivan čitač/ pisač,
dok je druga strana pasivna i funkcioniše kao tag. Postoje tri vrste uređaja koji mogu
učestvovati u prenosu podataka putem NFC tehnologije, a to su:

• NFC čitač se koristi kao inicijator u NFCkomunikaciji.

• NFC mobilni telefon može biti i aktivani pasivan uređaj u zavisnosti od potreba aplikacije u
kojoj se koristi.

• NFC tag je pasivan uređaj koji može komunicirati sa aktivnim uređajem.

U zavisnosti od načina rada koji je ustanovljen između aktivnog i pasivnog uređaja, razvijena
su tri moda funcionisanja:

• Mod čitanja ili pisanja - funkcioniše tako što NFC mobilni telefon inicira komunikaciju sa
tagom. Inicijator može pročitati podatke sa taga ili ih upisati.
• Mod imitiranja kartice - funkcioniše na pricipu da su oba uređaja aktivna. Inicijator
komunikacije je NFC čitač koji kreira magnetno polje. Kada se mobilni telefon približi čitaču,
on reaguje kao pasivan uređaj i odgovara na njegov zahtjev.

• Peer-to-peer mod - funkcioniše na pricipu da dva aktivna NFC mobilna telefona

uspostavljaju komunikaciju preko koje imaju mogućnost da međusobno razmjenjuju podatke.
Uređaji funcionišu tako što jedan uređaj inicira transakciju dok drugi odgovara na zahtjev.

NFC tehnologija se može implementirati u bilo koji uređaj, međutim najinteresantnije je

dodavanje ove tehnologije mobilnim telefonima za šta je ona i namijenjena. Na ovaj način
korisniku se omogućava da plati, dobije pristup, kupi kartu, dobije informacije ili razmjeni
kontakte dodirom taga svojim mobilnim uređajem.

3.1 Karakteristike NFC tehnologije

Kada se govori o karakteristikama NFC tehnologije, treba napomenuti da je to

protokol kratkog dometa, koji podržava komunikaciju na udaljenostima do 10 centimetara.
Uređaji se moraju skoro dodirnuti da bi se uspostavila veza između njih. Ovo ima dvije važne
posljedice:
• Uređaji se mogu osloniti na protokol koji obezbjeđuje da njihova komunikacija bude
sigurna jer su pri povezivanju blizu jedan drugom. Lako se kontroliše da li dva uređaja zaista
komuniciraju međusobno.
• Postupak protokola je vrlo blizak ljudima, kada je potrebno da dva uređaja
komuniciraju, potrebno ih je prinijeti na odstojanje manje od 10 cm ili ih međusobno
dodirnuti. To znači da je uspostavljanje mrežne veze između njih potpuno automatizovano.
Čitav proces izgleda kao da se uređaji prepoznaju i povezuju bliskom komunikacijom.
Važna karakteristika ovog protokola je podrška za pasivni režim komunikacije, što je
značajno za uređaje koji se napajaju pomoću internih baterija, jer je kod njih čuvanje energije
prioritet. Protokol omogućava uređaju, kao što je mobilni telefon, da prilikom rada štedi
energiju pri pasivnom načinu NFC komunikacije. Ovaj režim ne zahtijeva od uređaja da
generiše RF polje i omogućava da se cijela komunikacija napaja samo sa jedne strane, to jest
sa strane aktivnog uređaja. Naravno, samom uređaju će i dalje trebati interna baterija, ali se
ista ne mora trošiti na napajanje RF komunikacije.
 Sljedeća važna karakteristika je mogućnost da se putem NFC komunikacije automatski
podešavaju parametri za druge bežične protokole. Podešavanje parametara za druge protokole
kao što su Bluetooth ili bežični Internet zahtijeva dodatne napore i znanje što se putem
korištenja NFC komunikacije može pojednostaviti tako što bi se sa jednog uređaja preuzeli
parametri mreže i prenijeli na drugi uređaj jednostavnim dodirom.
Obzirom na to da je NFC protokol kompatibilan sa protokolima beskontaktnih kartica
koji se nalaze u širokoj upotrebi, kao što su FeliCa i Mifare, NFC uređaji mogu poslužiti kao
čitači kartica.
Kada govorimo o plaćanjima putem NFC mobilnih telefona treba naglasiti da se u njih može
instalirati aplikacija za plaćanja (digital wallet) koja može da kominicira sa velikim brojem
drugih beskontaktnih kartica i telefona. Ova komunikacija između uređaja je jednostavna i
intuitivna za korisnika, a sve se odvija brže u odnosu na plaćanje karticama, koje treba
provlačiti kroz POS terminal. Osim toga telefon je autonoman uređaj koji raspolaže značajnim
računarskim resursima tako da se na njemu mogu sačuvati podaci sa više računa, kao što su
kreditne, debitne i pre paid kartice što dalje omogućava korisniku da odabere instrument
plaćanja, kao što je to radio sa klasičnim karticama i realnim novčanikom.
Banke i mobilni operateri su veoma zaineresovani za implementaciju platnih i
kartičnih aplikacija i NFC mobilne telefone. Istraživanje sprovedeno od strane Visa
International je utvrdilo da je 89% stanovništva isprobalo mobilne transakcije kao pogodnost i
alternativni metod plaćanja. Proizvođači uređaja su shvatili da im treba kratkodometni
komunikacioni standard koji je kompatibilan sa smart card čitačima i drugim sistemima koji
se već primjenjuju u industriji. NFC dozvoljava da se plaćanje smart karticama i scenario
pametnih ulaznica dalje razvijaju omogučavajući da se bilo koji NFC uređaj koristi kao platni,
kartični uređaj ili elektronski novčanik. Krajnji cilj bi trebala da bude potpuna zamjena
bezbrojnih, kreditnih, debitnih, loyalty, pre paid i drugih kartica koje korisnici masovno nose
u svojim novčanicima.

3.1.1 NFC telefoni

Primjena NFC tehnologije u mobilnim telefonima po statističkim pokazateljima je

dobro prihvaćena od strane korisnika i u stalnom je porastu (podaci od 2008. Do 2012.god.),
što se može videti na slici 12.
 Slika 12. Broj proizvedenih i prodatih mobilnih telefona sa NFC tehnologijom

Na uspješnost širenja ove tehnologije posebno su utjecale kartične organizacije koje su

shvatile njene prednosti i ubrzo kreirale svoje beskontakne brendove. Tako su American
Express, Master card i Visa uložili značajna sredstva u razvijanje svojih sistema
beskontaktnih plaćanja zasnovanih na NFC tehnologiji.

Značajan trenutak u razvoju primjene NFC tehnologije dala je kompanija Pay Pall kada je
objavila da će podržati NFC kao novu mogućnost plaćanja putem mobilnih telefona. Oni su
demonstrirali mogućnosti korištenja NFC Android Widget-a koji omogućava plaćanje tako
što se dva telefona prislone jedan na drugi. Ovakve transakcije bi bile besplatne pod uslovom
da oba korisnika imaju otvoren račun kod Pay Pall-a.

Svakako da je najveći podsticaj razvoju ove tehnologije dao Google kada je razvio svoj
digitalni novčanik. Kada se jedan tako veliki igrač na Internetu pojavi sa novom tehnologijom
treba očekivati njen veliki usjpeh.

3.2 Primjena NFC tehnologije

Dodavanjem mobilnim telefonima funkciju beskontaktne kartice i čitača dobijamo

novi NFC inteligentni uređaj. On se sada može povezati sa drugim NFC uređajem u
neposrednoj blizini. Ovakvom kombinacijom stvaraju se preduslovi da se formira niz novih
usluga. Prednosti NFC mobilnih telefona su:

• Interaktivnost. Mobilni telefon je interaktivan uređaj koji posjeduje ekran, ima

tastaturu za unos, proizvodi zvuk i vibracije. Sve ove funkcije omogućavaju da NFC servisi
na mobilnom telefonu budu interaktivni. To podrazumijeva razvoj aplikacija koje će raditi na
mobilnim uređajima i koristiti njegove interfejse. Ovo predstavlja značajno poboljšanje u
odnosu na ranije korištene tehnologije (RFID, Smart Card).

• Daljinsko upravljanje NFC aplikacijama. Na jednom NFC mobilnom telefonu može

se instalirati više NFC aplikacija. Jedna kartica je dovoljna za sve njih. Mobilni telefon sa
svojim interfejsima omogućava upravljanje raznim funkcijama i aplikacijama, kao što su
dinamičko prilagođavanje okruženja, preuzimanje aplikacija, personalizacija, zaključavanje,
otključavanje, prijavljivanje, aktiviranje i deaktiviranje aplikacije.

Aplikacijama se može upravljati na daljinu u realnom vremenu, tako da korisnik može da

počne korištenje nove usluge. Takođe, korisnik može da zatraži od svog provajdera usluge da
se zaustavi NFC aplikacija, kada je njegov NFC uređaj izgubljen ili ukraden. Korisnici i
provajderi su samim tim u boljem položaju u pogledu na bezbjednosne rizike i opasnosti koje
su vezane za njihove NFC servise.

• Daljinsko upravljanje korisnicima. Funkcija upravljanja je dostupna korisnicima i

provajderima usluga uvjek komunikacijom preko mobilne mreže. Npr. provajder usluga
može, uz saglasnost korisnika, preuzeti različite evidencije o korištenju NFC usluge od strane
određenog korisnika. Zatim, npr. korisnici mogu pristupiti svojim ličnim podacima u realnom
vremenu.

U odnosu na beskontaktne kartice izdate od strane jednog provajdera servisa, NFC mobilni
telefoni mogu koristiti servise od različitih pružaoca usluga. NFC tehnologija se u svijetu već
dokazala i uveliko se koristi. Korisnici noseći mobilne telefone sa ugrađenim NFC-om, mogu
kupovati, dobijati uputstva, razmjenjivati informacije i sve to samo jednostavnim prinošenjem
telefona NFC uređaju ugrađenom u informacione kioske, reklame, čitače na vratima i na
hiljade drugih uređaja i sistema. Da bi se na najbolji način uočila širina primjene NFC
tehnologije date su mogućnosti njene upotrebe:

• Upotreba NFC telefona u vozilima javnog prijevoza (gradski, međugradski autobus, metro,
avion). Uz upotrebu NFC mobilnog telefona mogu se primiti detaljne informacije o redu
vožnje ili cijeni karte sa informacionog kioska ili postera. Moguće je platiti kartu, odmah je
preuzeti na telefon i pri ulasku na aerodrom, željezničku ili autobusku stanicu je iskoristiti
jednostavnim prislanjanjem telefona uz obilježeno mjesto na ulazu.

• Upotreba u automobilu. Kada jedno vozilo koristi više osoba, svakoj od njih je potrebno da
prije upotrebe podesi sjedišta i retrovizore prema svojim potrebama. Ova podešavanja mogla
bi se zapamtiti u mobilni telefon i upotrijebiti kada god je to potrebno prislanjanjem telefona
uz obilježeno mjesto. Takođe, telefon bi mogao da postane i zamjena za dokumenta o vozilu i
vozaču, jer bi se ti podaci mogli uskladištiti na telefon i kada je to potrebno prenijeti
prislanjanjem telefona uz NFC uređaj saobraćajnog policajca ili druge osobe koja treba da
provjeri ove podatke.

Još jedna korisna mogućnost jeste upotreba telefona za plaćanje parkinga.

• Upotreba u prodavnici, kafiću ili restoranu. Moguće je izvršiti plaćanje računa u kafiću,
restoranu ili prodavnici karticom iz NFC telefona. Mogu se preuzeti detaljne informacije o
ponudi, kao i informacija o akcijama za taj dan. Uz upotrebu NFC telefona mogu se
preuzimati kuponi ili sakupljati loyalty poeni koji bi se kasnije iskoristili za popuste ili
ostvarivanje drugih vrsta beneficija za potrošače.

• Upotreba u maloprodaji. NFC tehnologija može biti veoma korisna u maloprodaji. Na ovaj
način korisnici NFC mobilnih telefona bi bili u mogućnosti da ostvare različite vrste
pogodnosti u vidu popusta, sakupljanja kupona ili ostvarivanja drugih vrsta beneficija, kao i
da preuzmu različite vrste informacija o proizvodu ili usluzi koja se nudi u tom
maloprodajnom objektu.

Sve što je potrebno da korisnik uradi jeste da svoj mobilni telefon prinese mjestu obilježenom
kao NFC tag. Dodirivanjem taga koji se nalazi na pakovanju proizvoda korisnik preuzima
detaljne informacije o tom proizvodu.

Isto tako moguće je ostvariti određene popuste jednostavnim prinošenjem telefona NFC tagu
koji se nalazi na promotivnom posteru. Ovakav kupon bi se nakon preuzimanja uskladištio u
telefon korisnika i on bi pri plaćanju proizvoda mogao da ga iskoristi tako što bi telefon
prislonio uz obilježeno mjesto.

Još jedna mogućnost za upotrebu NFC tehnologije jeste za preuzimanje informacija o

akcijama koje su aktuelne za taj dan. Na ulaz bi trebalo postaviti NFC tag sa kog bi korisnik
mogao svojim telefonom da preuzme željene informacije.

Još jedna pogodnost koja se može ostvariti upotrebom NFC-a jeste plaćanje karticama
integrisanim u mobilni uređaj. Na ovaj način može se platiti odabrani proizvod ili usluga
jednostavnim prislanjanjem telefona uz aparat postavljen na mjestu predviđenom za plaćanje.
Na ovaj način kupac bi pored plaćanja proizvoda, iskoristio sakupljene kupone ili preuzete
popuste i ostario sve vrste beneficija koje je predhodno preuzeo na svoj telefon.
• Upotreba u pozorištu, bioskopu, na koncertu ili stadionu. Upotrebom NFC telefona moguće
je izvrštiti preuzimanje podataka o koncertu sa postera koji sadrži NFC oznaku, kupiti karte
putem SMS-a, vending mašina i sl., odmah ih dobiti i zatim iskoristiti putem mobilnog
telefona jednostavnim prislanjanjem na obeleženo mesto na ulazu.

• Vending mašine. Interesantna je upotreba NFC tehnologije u kombinaciji sa vending

mašinama. U ovom slučaju korisnik bi trebao da približi svoj mobilni telefon NFC tagu koji
se nalazi na aparatu, čime bi preuzeo kompletnu njegovu ponudu. Zatim je potrebno da
izabere željeni proizvod, nakon čega bi se na ekranu telefona pojavila cijena. Korisnik treba
da potvrdi transakciju ukucavanjem svoje šifre i zatim ponovo približi telefon odgovarajućem
mjestu na aparatu.

Slika 13. Primjena NFC tehnologije

4. NFC tehnologija u sistemima plaćanja

Kada govorimo o NFC tehnologiji treba naglasiti da su ovi sistemi najčešće korišteni
za plaćanje. Do danas je implementirano više ovakvih sistema, što je i prikazano u tabeli 6.
 Tabela 6. Aktivni NFC sistemi plaćanja

Treba napomenuti da su u tabeli prikazani sistemi plaćanja koji su se održali do 2011. godine.

Osim pobrojanih veći broj ovih sistema je implementiran, ali su poslije izvjesnog vremena
ugašeni. Razloge za njihovo gašenje treba tražiti prije svega u nedostatku mobilnih uređaja i
korisnika koji bi se uključili u sistem. Trenutno stanje na tržištu mobilnih telefona je takvo da
je broj značajno veći nego predhodnih nekoliko godina.

Mobilno plaćanje na blizinu se oslanja na postojeću finansijsku infrastukturu. NFC telefon je

predviđen da se koristi u aplikacijama za plaćanje uz pomoć kreditnih ili debitnih kartica koje
izdaju finansijske institucije tj. banke. Aplikacije i informacije o bankarskom nalogu su
šifrovane i učitane u sigurne oblasti u mobilnom telefonu.

Telefon koristi ugrađenu NFC tehnologiju za komunikaciju sa POS sistemom trgovca, na

sličan način kao kod korištenja beskontaktnog plaćanja karticama (RF) koje su danas u
masovnoj upotrebi. Procesi plaćanja i upravljanja transakcijom su potpuno identični kao kada
potrošač plaća tradicionalnom beskontaktnom, smart ili karticom sa magnetnom trakom, bilo
da je ona kreditna ili debitna. Mobilno plaćanje upotrebom NFC mobilnog telefona može se
obaviti i na mjestima sa POS ternimalima (kao što su prodavnice) i na različitim automatima
koje koriste postojeću infrastukturu za plaćanje. Plaćanje se obavlja jednostavnim
prinošenjem telefona na nekoliko centimetara do beskontaktnog POS terminala. Proces je u
potpunosti isti kao da se koristi beskontaktna kreditna ili debitna kartica.

Slika 14. Model sistema NFC mobilnog plaćanja

Preduslov za korištenje ovog servisa je da potrošač i trgovac imaju otvoren nalog kod
provajdera servisa mobilnog plaćanja (PSP - Payment System Provider) (sl. 14):

• kupac prinosi svoj mobilni aparat, aparatu prodavca i time šalje čitaču prodavca zahtjev za
naplatu. Taj zahtjev prodavac prosljeđuje PSP sa ostalim podacima potrebnim za plaćanje
(iznos),

• PSP provjerava akreditive kupca i prodavca (u osnovi to provjerava da li su se kupac i

prodavac prijavili za takav servis mobilnog plaćanja). Vrši verifikaciju zahtjeva,

• PSP šalje mobilnom uređaju kupca zahtjev za potvrdom, na šta mu kupac odgovara
potvrdom kupovine,

• nakon uspješne potvrde, PSP vrši pozadinsku obradu i ažuriranje računa kupca i prodavca,

• PSP šalje potvrdu o kupovini kupcu i prodavcu,

• u sistemima zatvorene petlje, trgovac može narediti PSP da zatim premjesti novčana
sredstva na standardni račun u banci.
4.1 Google Wallet

Google Wallet je sistem mobilnog plaćanja koji je razvijen od strane Google-a koji
treba da omogući korisnicima da uskladište sve kartice koje svakodnevno koriste u mobilni
telefon. Ova aplikacija radi posredstvom NFC tehnologije i omogućava njenim korisnicima da
izvrše plaćanje brzo i jednostavno, prislanjanjem telefona uz PayPass terminal.

Za sada se preko Google wallet aplikacije može plaćati City MasterCard karticom ili Google
pre paid karticom. Mnogi trgovci koji su partneri sa Google-om nude mogućnost svojim
klijentima da jednim prislanjanjem telefona plate, ostvare dostupne popuste i zarade loyalty
poene.

Takođe, trgovci partneri integrišu svoje gift kartice u Google wallet aplikaciju, čime kupcima
omogućavaju da plate njihovom gift karticom ili nekom drugom kreditnom ili debitnom
karticom.

Veoma je važno obezbijediti visok nivo sigurnosti kada su mobilna plaćanja u pitanju. Za
početak je moguće zaključati smartphone telefon tako da niko ne može neovlašteno da ga
koristi.

Pri pokretanju Google wallet aplikacije, neophodno je prije obavljanja plaćanja, ukucati pin
kod koji se sastoji od četiri cifre. Sljedeći element sigurnosti jeste postojanje čipa koji se
naziva Secure Element na kome se čuvaju kodirani povjerljivi podaci korisnika. Ovaj čip je
smještem nezavisno od glavnog operativnog sistema telefona i njemu mogu pristupiti jedino
autorizovani programi kao što je Google wallet.

Kada je sigurnost u pitanju bitno je još naglasiti da su neke sprovedene studije pokazale da
prosječnom korisniku kartice treba oko osam sati da primijeti da je njegova kartica nestala.
Kada se sve kartice nalaze u telefonu, bezbijednost je veća jer će korisniku svakako biti
potrebno znatno manje vremena da primijeti da je njegov telefon ukraden, što će mu
omogućiti da brže reaguje i spriječi nastanak potencijalnih neželjenih posljedica.

4.2 ISIS

Isis je zajedničko ulaganje u procesiranje plaćanja između kompanija AT&T, T-

Mobile i Verizon Wireless. Ovaj posao je objavljen 16. novembra 2010. Sistem je predviđen
da bude zasnovan na NFC tehnologiji. Sistem za mobilna plaćanja ISIS se udružio sa
Discover network-om i Barclaycard US. ISIS je objavio u aprilu 2011. godine da će sredinom
2012. započeti program mobilnog poslovanja u SAD. Jula 2011. ISIS je objavio patrerstvo sa
Visa, Mastercard-om, Discoverijem i American Express kartičnim sistemima.

Kada se pogleda struktura učesnika u ovom poslu jasno je kako će se u budućnosti plaćati.

4.3 Visa i MasterCard plaćanja

Trenutno, MasterCard i Visa preduzimaju značajna ulaganja u Evropi kako bi se

stvorila infrastruktura za beskontaktne transakcije. Još 2009. godine Visa je uložila 10 miliona
eura kako bi pomogla malim trgovcima da u poslovanje uvedu novu tehnologiju.

Većina bezkontaktnih platnih uređaja koje je Visa sponzorisala distribuirani su u

Velikoj Britaniji, Italiji i Turskoj, dok su pilot projekti pokrenuti u Francuskoj, Njemačkoj,
Poljskoj, Španiji i Švajcarskoj. Najpoznatiji Visa International beskontaktni projekt vezan je
za plaćanje javnog prijevoza beskontaktnim karticama u Londonu. Najveći izdavač kartica u
Velikoj Britaniji, Barclaycard, je u saradnji s TFL-om (Transport for London) počeo
izdavanje Visa kartica na kojima su podržane aplikacije Visa PayWave (aplikacija za
podržavanje beskontaktnog plaćanja) i Oyster (aplikacija vezana za korištenje javnog
prijevoza u Londonu). Projekat je uspješno započet u septembru 2007. godine. On
korisnicima omogućava korištenje jedne kartice za plaćanje javnog prijevoza i plaćanje usluga
nevezanih za javni prijevoz u iznosu do 10 funti.
Zaključak

Mobilni telefon odavno je postao mnogo više od uređaja za obavljanje poziva, slanje poruka i
surfovanje internetom. Zahvaljujući naprednoj NFC (Near Field Communication) tehnologiji,
koja omogućuje komunikaciju uređaja na veoma malim udaljenostima od svega nekoliko
centimetara, stičemo utisak da se nalazimo u nekom od futurističkih filmova - uskoro ćemo
samo jednim dodirom naš pametni telefon moći da iskoristimo umjesto platne kartice,
da otključamo auto ili stan, odštampamo sliku, preuzmemo podatke sa drugog telefona...
mogućnosti su neograničene.

Sa nastankom i razvojem NFC tehnologije i njenom integracijom u mobilne uređaje,

otvorila se perspektiva za razvoj novih aplikacija koje mogu da unaprijede svakodnevni život.
Kao i sve nove tehnologije i NFC je do sada imala usporen razvoj i implementacija novih
servisa je išla sporo. Osnovni nedostatak u proteklom periodu bili su NFC uređaji (telefoni)
ali kada su na scenu stupili veliki poslovni sistemi kao što su VISA, MasterCard, Google i
drugi, može se sa sigurnošću pretpostaviti da će razvoj biti ubrzan. Ako se ovome doda da su
veliki sistemi uložili preko 100 miliona dolara u razvoj NFC plaćanja, ne treba sumnjati u
budućnost ove tehnologije. Sa druge strane ako se posmatraju proizvođaći mobilnih telefona
uočljivo je da se svakim danom pojavljuje sve više tipova sa NFC mogućnostima.

Razvojem mobilnih plaćanja na blizinu pomoću NFC tehnologije stvoriće se novi

način plaćanja koji će omogućiti brže, lakše, jednostavnije i praktičnije plaćanje. Izgubiće se
potreba za nošenjem više platnih kartica, upravljanjem računima i troškovima jer će svi ovi
poslovi biti integrisani u lični mobilni telefon svakog od nas. Upotrebom NFC telefona lakše
je platiti robu ili usluge, koristi javni transport, razmijeniti podatke između uređaja. Pametni
telefoni, kojh je u poslednjih nekoliko godina sve više, uskoro će biti standardno opremljeni
NFC tehnologijom.

Pored telefona NFC tehnologija će biti ugrađena i na mnoga druga mjesta poput
automobila, kancelarija, prodavnica, što će u omogućiti da svaki prosječan građanin
svakodnevno upotrebljava ovu tehnologiju. Kada se uz sve to napomene da je NFC
tehnologija zasnovana na međunarodnim standardima, odnosno da nije vezana za lokalno
tržište već je globalno prihvaćena, dolazi se do zaključka da je ona definitivno tehnologija
budućnosti na koju će se savremeni čovek lako i brzo navići.
U korist ovoj tehnologiji pre svega ide to što je korištenje veoma jednostavno i krajnji
korisnik ne mora učiniti velike napore da bi koristio uređaje koji su mu namijenjeni.

Literatura
Knjige:

1.) Z.Stojanović, „Elektronsko poslovanje“, Slobomir P Univerzitet, ISBN:978-99955-54-09-

5, str 434, 2014.

2.) Jennifer Bray i Charles F Sturman: “BLUETOOTH, Connect Without Cables”, Prentice
Hall, 2001.

 3.) Ahonen, Tomi T. i Alan Moore: „Communities Dominate Brands, Business and
Marketing Challanges for the 21 st Century“ London, Futuretext, 2005.

Naučni radovi:

1.) Z.Stojanović, D. Savić, „Aplikacije m-poslovanja“, časopis Tehnika, vol 69, No5, pp 870-
879, okobar, 2015, Beograd, Srbija (M52).- https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0040-
2176/2015/0040-21761505870S.pdf

2.) Restović, Ante; Stojan, Ivo; Ćubić, Ivica: „Bluetooth bežična tehnologija i njezine
primjene“ // Revija - Ericsson Nikola Tesla (Hrvatsko izd.), 18 (2005), 1; 59-73 -
http://arhiva.ericsson.hr:8080/etk/revija/Br_1_2005/bluetooth.pdf

3.) Jelena Vasković: „Primena NFC tehnologije u sistemima plaćanja“, časopis Bankarstvo,
UDK 621.395.721.5:658.88;005.591.6, septembar, 2012., Beograd -http://www.ubs
asb.com/Portals/0/Casopis/2012/4/UBS-Bankarstvo-4-2012-Vaskovic.pdf

Internet sajtovi:

1.) https://zir.nsk.hr/islandora/object/fpz:566/preview

2.) https://hr.wikipedia.org/wiki/WLAN

3.) https://sr.wikipedia.org/wiki/SMS
4.) http://arhiva.ericsson.hr:8080/etk/revija/Br_1_2005/bluetooth.pdf