izvori

Nastanak Jeruzalemskoga Kraljevstva u udaljenoj Palestini Bizant je još nekako i mogao prihvatiti, ali
ne i ustoličenje Bohemunda u Antio- hiji. Normanska kneževina u Siriji neposredno je dirala u vitalne
intere- se Bizantskog Carstva, tim više što Bohemund više nije skrivao neprija- teljstvo prema Bizantu
te je već 1099. godine izbio otvoreni sukob. Ipak, istodobno se morao boriti i s Turcima budući da je
normanska kneževina Antiohija i njima bila trn u oku, i ta je okolnost znatno olakšavala zada- ću
bizantskoga cara. Već 1101. godine Bohemund je pao u zarobljeništvo emira Malika Ghanzija iz
dinastije Danišmanda, ali su ga otkupili kri- žari te se vratio u Antiohiju. Međutim, godine 1104. Turci
su kod Hara- na teško porazili Latine i tako je carska vojska uspjela osvojiti važne ki- likijske utvrde
Tarz, Adanu i Mamistru, dok je bizantska flota zauzela Laodikeju i druge obalne gradove sve do
Tripolisa. Bohemund je morao shvatiti da istodobno ratovanje protiv Turaka i Bizantinaca nadilazi
njegove snage. Ostavivši Tankreda u Antiohiji, po- šao je na Zapad kako bi pripremio pohod protiv
Bizanta u velikom stilu. Na putu kroz Italiju i Francusku Bohemund je više od bilo koga drugo- ga
pridonio nastanku legende o tome kako je bizantski car izdao križare. Usvojivši program i ratni plan
svojega oca, pristao je u listopadu 1107. u Avloni s velikom vojskom i odande krenuo na Drač. Kao 25
godina pri- je, Normani i Bizantinci ponovno su se sukobili pod zidinama Drača. Ali careva situacija
sada je bila sasvim drugačija: bitka je završila pobjedom Bizantinaca i potpunim Bohemundovim
porazom. U sporazumu iz 1108. Bohemund se pokajnički obvezao da će caru bi- ti vjeran vazal, što je
značilo i pružati mu podršku protiv svih neprijate- lja Carstva, a zauzvrat mu je ostavljena kneževina
Antiohija kao carsko leno. Za razliku od njega, Tankred je, kao što se moglo i očekivati, odbio priznati
taj sporazum te je nakon skore Bohemundove smrti (1111.?) po- stao jedinim gospodarom Antiohije.
Pokušaj bizantskoga cara da se pro- tiv njega poveže s ostalim križarskim vođama nije imao uspjeha.
Aleksije I. nije više uspio skupiti snage za ponovni rat protiv prkosnih norman- skih kneževa i
posljednje godine života radije je posvetio borbi protiv Tu- raka u Maloj Aziji.