Socijalna povijest knjige

Pismo grčkih kolonista bilo je prvo pismo u uporabi na tlu današnje Hrvatske. (12). Za razliku od Grka
(12) i kasnije Rimljana, Iliri su bili nepismeni i neprijateljski prema strancima (13). Rimljani su se
nakon stotina godina ispremiješali s Ilirima, a Iliri su prihvatili tekovine rimske civilizacije, tako i
pismo. Iliri su se služili latinskim pismom i jezikom, pohađali škole, koristili se pisaćim priborom i
pisaćim materijalima koji su se koristili u Rimskom Carstvu. (13). Ali nikad nisu došli na ideju da
stvore svoje nacionalno pismo ili da napišu neki tekst na svom domaćem, ilirskom jeziku. U većim
ilirskim gradovima pronađeni su ostaci pisane (latinske) kulture, a postoje i izvori koji svjedoče o
postojanju škola (npr. U Saloni). Dalmatia i Pannonia u to vrijeme nisu dale značajnijih pjesnika,
pravnika ili povjesničara, osim sv. Jeronima. (13) Pisalo se na papirusu i pargameni, ali ništa što se na
njima pisalo nije očuvano. Pisalo se i na povoštenim pločicama. (14) Pronađeni su i olovni svitci. (15)

S vremenom će kršćanske zajednice (ugl. Od ranog sr.v.) preuzeti proizvodnju knjiga, najprije samo
onih vjerskih ili s kršćanskom tematikom. Kršćanske zajednice su a posebice organizirane crkvene
ustanove kao što su biskupije i samostani, gajile kult knjige. (17). U biskupijama, crkvama i
samostanima razvila se organizirana i kontinuirana (17) prepisivačka djelatnost koja je Crkvi osigurala
potrebne knjige, a učenim pojedincima prijepise. Crkva u prijelazu s antike u srednji vijek više nije
siromašna i marginalna zajednica već bogata i moćna društvena sila koja može organizirati
proizvodnju potrebnih knjiga. Prepisivači vjerskih knjiga s vremenom su postali profesionalci, koji
rade po narudžbi i koji traže da za svoj mukotrpni rad budu primjereno plaćeni (a ne više da rade
besplatno). (18)

Kulturni kontinuitet zadržao se u važnijim gradovima uz jadransku obalu i na otocima, gdje barbarska
najezda nije uništila urbani život. U ostatku hrv. Prostora, koji je pod barbarima, prekida se život
organiziranih kršćanskih zajednica, a time i kulturni život. (18) Najstariji sačuvani rukopis na hrv. Tlu
je Splitski evanđelistar (Evangeliarium Spalatense), kojeg je po legendi napisao sv. Dujme. (19)
Moguće je da je taj evanđelistar bio prenesen iz razorenog Soluna (barbari) do Dioklecijanove palače,
što bi dokazalo kontinuitet između antičke i srednjovjekovne književne kulture, no, nažalost, ne
postoje čvrsti dokazi za to. (21)