Vous êtes sur la page 1sur 12

You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,


research institutes, and various content providers

Source: STATUS Magazin za političku kulturu i društvena pitanja

STATUS Magazine for political culture and society issues

Location: Bosnia and Herzegovina


Author(s): Darko Periša
Title: Historija Bosanske Duhovnosti
A History of the Bosnian Spirituality
Issue: 12/2007
Citation Darko Periša. "Historija Bosanske Duhovnosti". STATUS Magazin za političku kulturu i
style: društvena pitanja 12:207-217.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=139756
CEEOL copyright 2019
Historiografija

Recenzija knjige
Muhamed Filipović, Historija bosanske duhovnosti. Prahistorija,
Biblioteka “Izdanci”, Nakladnik: Svjetlost, Sarajevo, 2004., 390 stranica, 14 slika.

HISTORIJA
BOSANSKE DUHOVNOSTI 1
Darko Periša

NAPOMENA

Iako ova recenzija svojim karakterom najviše odgo- Statusu. U suprotnom, bilo bi apsurdno da moja re-
vara časopisu Status, prvi put sam ju objavio u sara- cenzija bude objavljena u jednom, a obrana u drugom
jevskom časopisu Bosna franciscana, broj 23 za 2005. časopisu. Drugo, u mojoj spomenutoj recenziji je net-
Na taj sam se potez tada odlučio isključivo zbog na- ko (formalno sam dobio objašnjenje da je riječ o “gra-
slova tog časopisa, jer to je bio najbolji način da fičkom oblikovatelju” Bosne franciscane), vjerojat-
M. Filipoviću i njegovim istomišljenicima u startu no bez loših namjera, ali ipak meni iza leđa, napravio
uskratim mogući bijedni adut kako je moja recenzija niz nepromišljenih i nedopustivih izmjena u citatima
usmjerena protiv Bosne. Zbog toga sam teškog srca Filipovićevih rečenica koje sam, u skladu s pravili-
odbio molbu uredništva sarajevskog časopisa Hr- ma citiranja, donio pod navodnicima i kurzivnim slo-
vatska misao da recenziju objavim u tom časopisu, a vima. Tako je riječi u citiranim rečenicama koje sam
upravo mi je ono poslalo na uvid Filipovićevu knji- istaknuo podebljanim, naravno ujedno kurzivnim
gu. Iz istog sam razloga u tekstu, suprotno hrvat- slovima (da bi čitatelj imao u vidu na što se u poduže
skom pravopisu, pisao islam velikim početnim slovom citiranim pasusima prvenstveno odnose moji komen-
da bih dao do znanja kako tu religiju cijenim i poštu- tari), grafički oblikovatelj promijenio u obična ne-
jem, odnosno da moja recenzija nije i nikako ne može podebljana slova, tako da zlobnicima mogu izgleda-
biti usmjerena protiv islama. (Podrazumijeva se da ti kao moji umetci u Filipovićev tekst, posebno ako je
sam onda i kršćanstvo, odnosno njegove ogranke ka- u pitanju završetak rečenice. Zbog naknadne inter-
toličanstvo i pravoslavlje, pisao velikim početnim vencije to je teže uočiti ili shvatiti na što me je upo-
slovom.) Recenziju ponovno objavljujem, u dogovoru zorilo nekoliko čitatelja. Isto tako, sve riječi koje je
s uredništvom, u Statusu iz dva razloga. Prvo, neke M. Filipović u svojim rečenicama osobno stavio pod
od dosadašnjih reakcija na moju recenziju objavlje- navodnike, grafički oblikovatelj je kurzivna slova
ne su upravo u Statusu, a među njima je i ona u okvi- promijenio u obična te sasvim izbacio navodnike, a
ru rada O historiografiji iz Prokrustove postelje od pod navodnike je M. Filipović stavljao razne nazive,
Dubravka Lovrenovića. Njegov je rad nakon Statusa ali i pojave koje su njemu kao normalne, a drugima to
objavljen i u Bosni franciscani pa smatram da onda i kao nisu (cinično pisanje da su bosanski franjevci bili
ja imam pravo na obratan redoslijed objave. Tim pri- sumnjivi Svetoj stolici u Rimu zbog utjecaja “tuđeg
je, jer nisam u mogućnosti objaviti u Bosni francis- duhovnog tijela” – dakle s Filipovićevim navodnici-
cani svoju reakciju, jer u tom časopisu D. Lovrenović ma). Za ovu sam prigodu napravio još neke stilske iz-
ima veliki utjecaj kao recenzent rukopisnih radova mjene (npr. pisanje imena religija malim, a ne velikim
s temama o srednjem vijeku. Zbog toga držim potreb- slovom) i ispravke nekih mojih manjih propusta prili-
nim da zajedno sa svojom obranom na dosadašnje re- kom upisivanja u kompjutor. Još jednom zahvaljujem
akcije ponovno objavim svoju aktualnu recenziju u uredništvu Statusa na razumijevanju i susretljivosti.

Status, broj 12, zima 2007. | 207


CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

M
uhamed Filipović potpuno je nepoznat tlo države Bosne i Hercegovine i koji, u tom smislu, nije
u arheologiji kao i povijesti religija Bosne i Her- sasvim identičan sa sadašnjom teritorijom države Bosne i
cegovine, ali je dobro poznata njegova politička Hercegovine, već obuhvata i mnoge krajeve koji su nesum-
djelatnost. Autor je po struci filozof, radio je kao profesor njivo bili pod njenim kulturnim i duhovnim utjecajem, ali
logike i metodologije znanosti na Filozofskom fakultetu u su danas u sastavu drugih povijesnih državnih tvorevina.
Sarajevu, a uz to je redoviti član Akademije nauka i umjet- To se ne odnosi samo na prostore nekadašnje bosanske dr-
nosti Bosne i Hercegovine. Glavno polje njegovog znan- žave, nego još i više na prostore duhovne Bosne kakvu je re-
stvenog rada jest marksistička filozofija. Napominjem da se prezentirala oblast djelovanja i duhovnog utjecaja Crkve
zbog autorove struke ne smiju unaprijed imati predrasude bosanske ili koji su bili pod utjecajima i pod duhovnom bri-
prema njegovoj knjizi. O duhovnom životu u prethistorij- gom npr. franjevačke provincije Bosne srebrene, koja je obu-
sko doba i prije su pisali ljudi koji nisu bili po struci arheo- hvatala mnoge dijelove današnjih država Hrvatske, Srbije,
lozi i tome dali svoj vrijedni doprinos. Najbliži su nam pri- pa i više od toga.” (str. 15). Za autora je očito jedini kriterij
mjeri poznate knjige Od kulta lubanje do kršćanstva Ole- taj da je jedan prostor od srednjeg vijeka do danas pokri-
ga Mandića (po struci sociologa) i Poetika žrtvenog obreda ven imenom Bosna bez obzira kakav je on politički status
Miodraga Pavlovića (po struci liječnika i književnika) u ko- ili granice imao ili ima: srednjovjekovna banovina i kraljev-
jima su kvalitetno i na zanimljiv način prikazane i prethi- stvo u ovisnom položaju o Ugarsko-Hrvatskom Kraljev-
storijske religije i duhovni život. stvu, sandžak i pašaluk u Osmanskom Carstvu, pokrajina u
Austro-Ugarskoj Monarhiji, republika u komunističkoj Ju-
Filipovićeva knjiga koju imamo pred sobom prva je od če- goslaviji i danas međunarodno priznata država a zapravo
tiri u njegovoj seriji Prilozi za historiju duhovnog života protektorat. On kroz širenje vlasti bosanskih banova, od-
na tlu Bosne i Hercegovine. Odmah upada u oči da naslov nosno kraljeva (koje je uglavnom išlo preko vazalnih odno-
knjige na tvrdim koricama (Historija bosanske duhovno- sa podređenih velikodostojnika) vidi širenje srednjovjekov-
sti. Prahistorija) ne odgovara onom na naslovnoj stranici u ne Bosne u susjedne krajeve odnosno stvaranje “Velike Bo-
unutrašnjosti (Duhovni život u prahistoriji) što je neozbilj- sne” koja je obuhvaćala i neke dijelove današnje Hrvatske
no za jednog sveučilišnog profesora i to logike i metodolo- i Srbije (današnja Bosna i Hercegovina valjda se podrazu-
gije znanosti. Kao bizarnost treba spomenuti i naglašava- mijeva sama po sebi). Očito mu je nebitno to da je njihova
nje na dnu druge stranice da je uvod i predgovor napisao vlast u nekim krajevima bila samo nominalna ili privreme-
on sam. Takvo naglašavanje ima smisla samo ako je knjigu na i da su oni sami bili u vazalnom odnosu prema ugarsko-
napisao netko drugi. hrvatskim kraljevima koje su priznavali kao svoje gospoda-
re. Nebitno mu je i to da se sa širenjem vlasti bosanskih vla-
Knjiga je podijeljena u dva dijela od kojih se prvi generalno dara nije širilo i geografsko ime Bosna, već da su sve sred-
odnosi na cijelu seriju. Čitatelj se tu također susreće s ap- njovjekovne teritorijalno-političke tvorevine na području
surdnim situacijama kada su u pitanju naslovi. Prvi dio ima današnje Bosne i Hercegovine – Usora (sa Solima), Hum
naslov Historija duhovnog života a uz predgovor i uvod sa- i dijelovi Hrvatskog Kraljevstva (Donji krajevi i Zapadne
država poglavlja koja se odnose na društvenu misao po au- strane) i Srpskog Carstva – koje su bile pod njihovom vla-
torovoj definiciji, dok drugi, znatno manji dio ima naslov šću zadržale svoj identitet do osmanskih osvajanja i propa-
Društvena misao na tlu Bosne i Hercegovine a odnosi se sti Bosanskog Kraljevstva, a Hrvatsko Kraljevstvo i poslije
na duhovni život u prethistorijsko doba. U ovoj recenzi- tog događaja, ali u sve užim granicama. Za kontinuitet dr-
ji sam prisiljen, češće nego inače, donositi izvorne odlom- žavnosti Bosne, autoru i njemu sličnima, mnogo je važni-
ke te knjige, jer veliki je umni napor nju uopće pročitati a je to da se jedan pašaluk zvao bosanskim i da je obuhvaćao
kamo li još prepričati vlastitim riječima njezine dijelove. velike dijelove današnje Hrvatske i Srbije, nego to da je on
bio dio centraliziranog Osmanskog Carstva bez ikakve au-
Autor u podužem predgovoru piše da je djelo koje u četiri tonomije. Ispada da Turci Osmanlije nisu osvajali zbog ši-
knjige predaje na uvid javnosti njegov “pokušaj da se pru- renja svojeg Carstva već zbog širenja Bosne koju su tako-
ži pregled svih oblika duhovnog života, odnosno duhovnih đer osvojili. Samo osoba s takvim logičnim sustavom onda
izraza tog života u različitim medijima u kojima su nasta- može u ogromnom teritorijalnom opsegu franjevačke pro-
jali, a koji su našli svog izraza i ostavili traga na tlu današ- vincije Bosne Srebrene unutar Osmanskog Carstva vidjeti
nje Bosne i Hercegovine, bilo kao materijalno uobličeno dje- širenje “bosanske” duhovnosti izvan današnjih granica Bo-
lo duha ili samo u tragovima duhovnog života, a to znači u sne i Hercegovine, a ne mučenički opstanak franjevaca i
jeziku ili običajima ljudi sačuvano.” (str. 13). Na izradi tog katoličkog stanovništva.
djela radio je preko 30 godina pa bi ono trebalo biti njego-
vo životno djelo. Na sljedećih nekoliko stranica autor piše o neprijateljskom
raspoloženju i sprječavanju njegovog projekta o bosanskoj
Geografski prostor na koji se odnose njegovi “specifični re- duhovnosti kao i drugih projekata o Bosni i Hercegovini
zultati prezentiranih istraživanja” nejasno je definiran. Po (među koje uvrštava i Enciklopediju Bosne i Hercegovine)
autoru je riječ o prostoru “koji se u povijesno-kulturnom u doba komunističke vlasti. Izdvajam nekoliko rečenica uz
kontekstu može smatrati kao razvojni prostor i povijesno svoje komentare: “Kao što je mnogima vrlo dobro poznato,
208 | Magazin za političku kulturu i društvena pitanja
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

država Bosna i Hercegovina je, od svoje obnove 1943. godi- no određenje ili im je ono priznato pod neprimjerenim i
ne, svagda bila pod nekom vrstom suspenzije izvjesnih svo- nepovijesnim imenom Muslimani. Tome je pogodovala ili
jih suverenih prava, kao što je to i danas, samo u nešto većoj pridonijela i okolnost da su se pripadnici bošnjačke politič-
mjeri nego što je to bio slučaj u vrijeme komunističke vlada- ke i intelektualne elite sami izjašnjavali kao Hrvati ili Srbi.
vine, pa nikada nije mogla da dovede do kraja ni jedan pro- To je sve dovelo do toga da se jezik u komunističkoj Ju-
jekat koji se odnosio na povijesnu potvrdu njenog identiteta, goslaviji zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski što je bila
bilo da se je radilo o političkoj, državnoj, ili kulturnoj i du- nepravda prema Bošnjacima koliko zbog specifičnosti nji-
hovnoj strani tog identiteta.” (str. 16). Neobično je to da je te hovog dijalekta, narodne književnosti i onomastike (speci-
riječi napisao čovjek koji je zbog svojeg znanstvenog rada fičnost imena unutar slavenskog i prezimena unutar islam-
posvećenog marksizmu tako dobro kotirao u komunistič- skog svijeta) toliko i zbog njihovog prava da svoj jezik kao i
kom sustavu da je čak bio izabran za akademika (za razliku druga dva naroda nazivaju svojim i po sebi.
od mnogih kvalitetnih znanstvenika koji to nisu mogli po-
stati prvenstveno zato što nisu u Drugom svjetskom ratu Autor ne piše tko su konkretno bili ljudi koji nisu dopu-
sudjelovali na pobjedničkoj strani), a pitanje je bi li to po- stili navedene projekte s objašnjenjem da je Bosna i Her-
stao u drugim okolnostima. Ipak, bez obzira koliko je net- cegovina bila duhovna pustinja ili “tamni vilajet” u doba
ko bio ugledan i utjecajan u komunističkom sustavu, taj isti osmanske vladavine. Jesu li to možda bili oni koji su u Sa-
sustav nije mogao podržati, a kamo li financirati projekte u rajevu dopustili utemeljenje Orijentalnog instituta i Odsje-
kojima bi se tendenciozno i prozirno krivotvorile činjenice ka za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu? Nitko imalo
i kompromitirala znanost i kultura. A takvo je upravo bilo upućen i objektivan neće niti može osporiti da je područ-
poglavlje za Bosnu i Hercegovinu u Enciklopediji Jugoslavi- je današnje Bosne i Hercegovine u osmansko doba doživje-
je pod glavnim uredništvom Muhameda Filipovića! lo značajan kulturni napredak. Dovoljno je imati u vidu da
je upravo tada utemeljen niz današnjih gradova i izgrađeno
Autor vrlo brzo dodaje sljedeće: “Razlog da projekt (o bo- mnogo monumentalnih građevina. Kvaliteta života grad-
sanskoj duhovnosti – op. D. P.) nije nikada ostvaren u osno- skog stanovništva povisila se sustavnom gradnjom javnih
vi je bio jedan i svagda isti, a to su bile veoma česte promje- kupaonica, česmi, kanalizacija i vodovoda koji su na tom
ne političke i duhovne klime i osobito velika restriktivnosti području bili gotovo nepoznati od antičkog doba. Ali tako-
negativan stav vladajuće politike prema svim onim projek- đer ne treba zaboraviti da te tekovine polunomadski Tur-
tima, istraživanjima i programima koji su u centar intere- ci Osmanlije nisu u Europu donijeli sa sobom iz Anadoli-
sovanja stavljali Bosnu i Hercegovinu, njenu specifičnu bo- je, već su ih preuzeli nakon osvajanja Konstantinopola kao
sansku državnu i duhovnu tradiciju i njen bošnjački narod, posljednje oaze Bizantskog Carstva koje je bilo izravan na-
te njegovo kulturno nasljeđe, tj. stavljane su mnoge prepre- sljednik klasične antičke civilizacije. Međutim, u duhov-
ke istraživanjima stvaranja svih vrsta i oblika koje doku- nom je životu s osmanskim osvajanjima u Bosni i Hercego-
mentira postojanje Bosne kao države i njenog naroda kao vini došlo do napretka samo ako se pod tim podrazumijeva
državnog i kulturnog činioca. U tada vladajućoj srpsko-hr- apsolutna dominacija islama i masovno doseljavanje pra-
vatskoj shemi interpretacije svih fenomena kulture i duhov- voslavnog (uglavnom na sela) i židovskog (u veće gradove)
nosti nije, naravno, bilo mjesta za njen bošnjački dio i kom- stanovništva koje je u rješavanju vjerskih pitanja i kreiranju
ponentu, pa kada bi neko i pokušao to da unese u opću ri- svojeg duhovnog života imalo mnogo više povlastica u od-
znicu naše kulturne i duhovne tradicije, bilo je to uvijek ve- nosu na pokoreno domaće katoličko stanovništvo. Dovolj-
zano za kulturne i političke skandale koji su pasivizirali sve no je spomenuti da su u 16. st. dvojica visokih osmanskih
ozbiljne znanstvenike.” (str. 16). Zatim: “Kako je bilo mogu- dužnosnika bili islamizirani Srbi: Mehmed-paša Sokolović
će i pretpostaviti da će oni, koji su godinama i desetljeći- i Hasan-paša Predojević. Prvi je bio rođak patrijarha Ma-
ma tvrdili kako je Bosna i Hercegovina duhovna pustinja, karija Sokolovića kojem je pomogao obnoviti Pećku patri-
terra deserta, tamni vilajet, te da je to bilo pogotovo u vrije- jaršiju koja se nije svodila samo na područje koje je pripa-
me vladavine Osmanlija, dopustiti da se razvije jedan pro- dalo srednjovjekovnoj Srbiji već je njezina zapadna granica
jekt istraživanja koji bi dokazao da je duhovni život u Bosni bila identična sa zapadnom granicom Osmanskog Carstva.
bio veoma intenzivan, posebno u vrijeme duhovne vladavi- Drugi je bio brat ili stric pravoslavnog igumana i kasnijeg
ne Crkve bosanske ili u vrijeme intenzivnog razvoja islam- metropolita dabrobosanskog Gavrila Predojevića kojem je
ske duhovnosti u njoj.” (str. 17). Ako je “vladajuća srpsko- omogućio da napuštene katoličke crkve i samostani u tzv.
hrvatska shema interpretacije” sprječavala takve projekte Turskoj Hrvatskoj (današnja sjeverozapadna Bosna) mogu
kako to da nije spriječila pisanje o izobličenom mitu o Cr- biti pretvorene u srpske pravoslavne. (Jesu li Mehmed-pa-
kvi bosanskoj kao tobožnjoj bogumilskoj crkvi neovisnog ša Sokolović i Hasan-paša Predojević bili zle i mrske potu-
bosanskog naroda koji je, zbog stalnog sukoba s katoličan- rice u srpskoj narodnoj književnosti, cvijeće hrvatskog na-
stvom s jedne i pravoslavljem s druge strane, a s ciljem odr- roda po Anti Starčeviću ili Bošnjaci u današnjem smislu?)
žanja svoje posebnosti prilikom osmanskog osvajanja Bo-
sne masovno prešao na islam?! S druge je strane istina da Autor spominje i svoju taktiku u “zabranjenom” prouča-
je u obje Jugoslavije i fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvat- vanju bosanske duhovnosti: “Zbog potpune zapuštenosti i
skoj Bošnjacima ili osporavano pravo na vlastito nacional- gotovo neprijateljskog stava i zvaničnih političkih i držav-
Status, broj 12, zima 2007. | 209
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

nih, ali i akademskih krugova, prema istraživanjima naše ve su crkve pretvarane u džamije. Da ne bi bilo nesporazu-
duhovne tradicije uopće, a posebno onih koja su fokusirala ma, tu nije riječ o odnosu islama prema kršćanstvu koji je
duhovno naslijeđe Bošnjaka, moralo se postupiti tako da se u osnovi tolerantan (što najbolje potvrđuje opstanak većih
programi, planovi, intencije i zadaci na neki način skrivaju ili manjih kršćanskih zajednica u arapskim, većinski mu-
i pokrivaju općim naznakama i definicijama.” (str. 22). Da- slimanskim zemljama na Bliskom istoku i u Egiptu do da-
kle, autor i njemu slični bili su prisiljeni na ilegalni znan- našnjih dana) nego o gruboj primjeni islamskog vjerozako-
stveni rad čije su rezultate mogli iznijeti na svjetlo dana na u Osmanskom Carstvu. Naime, Osmansko Carstvo je
tek poslije pada komunizma kada su u Bosni i Hercegovi- kao vjerska država imalo izražen negativan ili neprijateljski
ni, zbog rata koji je između ostalog izazvao i odljev visoko stav prema Katoličkoj crkvi, prvenstveno zato što nije ima-
obrazovanog kadra, izgubljeni skoro svi znanstveni krite- lo nadzor nad njezinim poglavarom, nasuprot nekim pra-
riji. Jedan od plodova tog rada je i Filipovićeva knjiga koju voslavnim crkvama nad čijim je poglavarima imala potpu-
upravo imamo pred sobom. ni nadzor i čak im davalo razne povlastice. Uostalom, takav
su stav prema Katoličkoj crkvi iz istih razloga imale i danas
Autor u svojem podužem uvodu piše o negativnom odno- imaju neke nemuslimanske države.
su “unilateralne” Katoličke crkve prema svemu što je bilo
drukčije u multikulturalnom i multireligijskom svijetu, pa Autor se osvrće i na karakter i ulogu Crkve bosanske u bo-
tako i u Bosni: heterodoksnim kršćanskim crkvama (spo- sanskoj duhovnosti: “Istovremeno, Bosna i Hercegovina je
minje višestoljetne borbe protiv Crkve bosanske), pravo- prostor gdje se, na jedan specifičan i kompletan način, kon-
slavlju i na kraju islamu (čak spominje nasilno prevođenje frontiraju centralne ideje ortodoksnog i tradicionalnog kr-
muslimana na katoličanstvo, ali ne i obratno!). Međutim, šćanskog mišljenja i oblici na njima utemeljenog načina ži-
nigdje ne spominje kakav je bio odnos pravoslavlja i isla- vota, s temeljnom heterodoksijom europskog i bliskoistoč-
ma prema Katoličkoj crkvi i njezinim pripadnicima, pogo- nog prostora, koja je na cijeloj liniji razvoja kršćanstva, bila
tovo tamo gdje su bili manjina. Isto tako ne objašnjava u stalno prisutna i pojavljivala se kao lament temeljne kriti-
čemu se to odražavao pozitivan odnos pravoslavlja i isla- ke kršćanskog shvatanja Boga, kroz dualističko učenje Ma-
ma, a u čemu istovremeni negativan odnos katoličanstva nua i njegove različite izvode, među kojima je značajnu ulo-
prema multikulturalnosti i multireligioznosti. On čak vje- gu igrala i Crkva bosanska, Neomanihejska crkva, barem
ruje da su u Katoličkoj crkvi i “Franjevci ‘Bosne Argentinae’ sudeći prema kvalifikacijama njenog učenja od strane su-
(su) smatrani, u određenoj mjeri, sumnjivim, jer su kako se vremenih katoličkih pisaca, ili kako ih ortodoksna Crkva,
čini, nešto zbog svog perifernog položaja u odnosu na eu- naziva ‘Trikletih Babuna’, kako se predstavnici dualistič-
ropski kršćanski svijet i Europi uopće, a nešto zbog prirod- ke bogumilske heterodoksije često nazivaju u pravoslavnim
nih utjecaja izazvanih blizinom ‘tuđeg duhovnog tijela’, vjerskim kao i u srpskim pravnim izvorima. Bosna i Herce-
bili inficirani, bilo lokalnim težnjama i prilikama, bilo sop- govina je bila poprište borbe i susreta ova dva shvaćanja i
stvenim zaostajanjem za razvojem doktrine i prakse crkve- tradicije sve od XII pa do sredine XV stoljeća, kada je Cr-
nih centara i svog reda, te su težili ka većem stupnju razu- kva bosanska bila konačno eradicirana iz klasične kraljev-
mijevanja i sloge unutar našeg državnog i kulturnog prosto- ske Bosne i reducirana na nešto preživjelih njenih članova
ra i nisu svagda bili dovoljno rigorozni i dosljedni izvršioci u Humskoj zemlji hercega Stjepana Kosače. Crkva bosan-
tuđih namjera i ciljeva. Zbog toga su često morali da se bra- ska bila je centralna, najvažnija i najutjecajnija duhovna
ne i pravdaju u Kuriji u Rimu ili pak u Centru svoga reda snaga bosanske države, bila je nosilac ideje Bosne i mjesto
u Asizzu, gdje zasijeda Capitul reda i gdje se formira poli- općeg povjerenja, te moralno uporište načina života tadaš-
tika koju on provodi u pitanjima vjerskog rada.” (str. 43). njih Bošnjana. Predstavnici te Crkve se javljaju u svim zna-
Autor ne dokazuje svoje tvrdnje ničim, niti može, jer riječ čajnim državnim i drugim prilikama i svjedoci su prilikom
je o običnim izmišljotinama. Franjevačka bosanska vikari- svih odluka i najznačajnijih državnih događaja, što je re-
ja, a zatim provincija Bosna Srebrena dugo je imala peri- dovno bilo zabilježeno i na samim dokumentima kojima su
ferni položaj u odnosu na dio Europe u kojem je djelovala svjedočili. Možda su bosanski visoki plemići i niža vlastela
Katolička crkva, ali nikad u odnosu na cjelokupni europski i fluktuirali između katoličanstva ili ortodoksije i neoma-
kršćanski svijet. Franjevci su bili misionari među heretič- nihejstva Crkve bosanske, ali je puk zasigurno bio veoma
kim kršćanskim stanovništvom u srednjovjekovnoj Bosan- odan toj crkvi i njenim predstavnicima strojnicima, gosti-
skoj Banovini, odnosno Kraljevstvu, a zatim među katolič- ma i Didu. Zbog toga je Bosna smatrana, kako od strane or-
kim stanovništvom u Bosanskom pašaluku, odnosno eu- todoksnih, tako i od strane katoličkih krugova, kao država
ropskom dijelu Osmanskog Carstva, i kao takvi ne samo da utemeljena na idejama i praksi Crkve bosanske, kako god
nisu zaostajali za “razvojem doktrine i prakse crkvenih cen- što je Sveto rimsko carstvo bilo utemeljeno na funkciji Svete
tara i svog reda” već su bili najvažnije ili čak jedino sredstvo katoličke crkve. Bosna je zbog toga smatrana za centar du-
Katoličke crkve na tom velikom prostoru. Ako su franjevci alističke hereze. To je bio razlog da su protiv Bosne vođeni
nekome i bili sumnjivi onda je to bila osmanska vlast koja brojni križarski ratovi.” (str. 57-58). Autorova shvaćanja o
ih je gledala i optuživala kao papinske uhode i obračunava- Crkvi bosanskoj i njezinoj ulozi znanstveno su neutemelje-
la se s njima tako što ih je ubijala i protjerivala te uništava- ne konstrukcije koje su prisutne u obliku mita kod Bošnja-
la njihove crkve i samostane. U “najboljem” slučaju njiho- ka i to u svim (ne)obrazovanim slojevima uz rijetke pojedi-
210 | Magazin za političku kulturu i društvena pitanja
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

načne iznimke kvalitetnih znanstvenika. Znanstvena isti- sustavu samo zbog toga što je to bilo “prvo djelo koje je ze-
na (koju u ovom slučaju ne može shvatiti ili prihvatiti ona mlju Bosnu prikazalo kao cjelinu u svim aspektima njenog
osoba koja nema elementarno znanje o kršćanstvu i sred- realnog fizičkog, povijesnog, kulturnog, ekonomskog i poli-
njovjekovnoj Bosni) sasvim je drukčija: Sve do kraja 12. st. tičkog postojanja.” (str. 64). Navodno su vlasti u Bosni i Her-
srednjovjekovna Bosna (područje oko gornjeg i središnjeg cegovini taj separat izdale samo zbog autoriteta Mirosla-
toka rijeke Bosne s njezinim pritokama) bila je zemalja koja va Krleže, ravnatelja tadašnjeg Jugoslavenskog leksikograf-
je u crkvenim poslovima priznavala isključivo vrhovništvo skog zavoda u Zagrebu, ali su ga poslije Krležine smrti i Fi-
pape u Rimu. U 11. i 12. st. to je područje već imalo ure- lipovićevog nasilnog smjenjivanja s položaja glavnog i od-
đenu crkvenu hijerarhiju pod bosanskim biskupom koji je govornog urednika te edicije za Bosnu i Hercegovinu, a na
bio podređen prvo splitskom, zatim barskom i na kraju du- temelju optužbe da je proizveo, kako sam naglašava, “mu-
brovačkom nadbiskupu. U prvoj polovici 13. st. počela je slimansku Enciklopediju”, povukli iz javnosti i pohranili u
izgradnja katedrale za trajni smještaj bosanskog biskupa u najdublje podrume. Autor ne objašnjava kako je taj sepa-
gradu Vrhbosni (današnje Sarajevo), ali je njezino dovrše- rat mogao biti skrivan od javnosti kada je objavljen i kao
nje naglo prekinuto. Polovicom 13. st. bosanski je biskup, sastavni dio drugog izdanja Enciklopedije Jugoslavije koja
političkim spletkama ugarskog dvora, premješten i zadržan je bila dostupna svakome? Također ne spominje da su pra-
u Đakovu da bi bio podložen Kaločkoj nadbiskupiji (sve do vi razlozi njegove smjene bili ubacivanje izmišljotina i kri-
1963. je naziv za Đakovačku biskupiju bio Bosanska!). Na votvorenje činjenica koje su imale cilj da daju autohtonu
prijelazu iz 12. u 13. st. u Bosnu preko Zadra i Splita dolazi, srednjovjekovnu legitimnost bosanskohercegovačkim mu-
istovremeno kada i u južnu Francusku te sjevernu i središ- slimanima kao izravnim potomcima izmišljenog plemena
nju Italiju, varijanta dualističkog (prema tome i heretičkog) Bosna, odnosno “bogumilskih” Bošnjana. To što je iza toga
kršćanskog nauka. Prenositelji takvog naučavanja pušta- stajao i Krležin autoritet ima samo političku a ne znanstve-
ju korijenje u novoj sredini i, zbog udaljenosti bosanskog nu vrijednost, jer je sam Krleža pisao pseudoznanstvena
biskupa, vrlo brzo sasvim preuzimaju katoličku crkvenu naklapanja o srednjovjekovnoj Bosni. Sam Filipović ne bi
hijerarhiju u Bosni. Sam naziv Crkva bosanska, što ga je trebao puno očajavati zbog svoje smjene, jer ga je na duž-
nosila ta institucionalizirana dualistička sljedba, zapravo nosti urednika Enciklopedije Jugoslavije za Bosnu i Her-
je naziv starije biskupske crkve koja je na latinskom jezi- cegovinu naslijedio veliki i ugledni arheolog Alojz Benac,
ku glasila ecclesia bosniensis. Iako je i sama bila dualistič- predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Herce-
ka sljedba, Crkva bosanska nije bila dio bogumilske sljed- govine, čiji znanstveni i organizatorski rad često pohvalno
be koja se pojavila u srednjovjekovnoj Bugarskoj u 10. st. i ističe u knjizi koju imamo pred sobom.
bila vrlo brzo uništena od strane Konstantinopolske patri-
jaršije. Crkva bosanska bila je po svemu kršćanska organi- Pečat tom uvodu daje autorovo viđenje prošlog rata: “Ni-
zacija, a njezini pripadnici sebe su označavali isključivo kr- kada se do sada na tlu ove stare zemlje nisu pojavili ljudi
stjanima, dok su ih svi ostali nazivali patarenima. Bosanski s tolikim nabojem mržnje, želje za uništavanjem svih obli-
vladari od bana Kulina do kralja Stjepana Tomaševića ni- ka i djela ljudskog stvaralaštva, ljudi potpuno retardirane
kad nisu bili pripadnici Crkve bosanske već su jasno isti- svijesti, sa negativnim nabojem podsvijesti, kao što je to bio
cali svoju pripadnost Katoličkoj crkvi. Križarski pohodi na slučaj u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u napadu
Bosnu nikad nisu vođeni, već je bilo riječ o nekoliko kazne- Hrvatske na nju. Na planu kulture i znanosti, ovaj barbar-
nih pohoda ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. u prvoj po- ski napad imao je za cilj da uništi sve znake egzistencije svih
lovici 13. st. s ciljem podčinjavanja te zemlje i njezinog ne- oblika duhovnog i kulturnog stvaranja, koji nisu mogli biti
poslušnog bana Matije Ninoslava pri čemu su “protuhere- identificirani ili nisu verificirani kao srpski, u nacionalnom
tička” obilježja tih pohoda bila pokriće i paravan pred Sve- i ortodoksno srpsko-pravoslavni, (zar autor ne zna da su or-
tom stolicom u Rimu. Borbu protiv heretičkog kršćanskog todoksija i pravoslavlje sinonimi? – op. D. P.) u religijskom
nauka u Bosni preuzeli su polovicom 13. st. dominikanci, pogledu, ili nisu bili hrvatski i katolički. Tako su srušene sve
ali nasilnim inkvizitorskim metodama što je samo ojačalo znanstvene i kulturne institucije, biblioteke, arhivi, palje-
otpor sljedbenika Crkve bosanske. Poslije dominikanskog ne ili uništene džamije, pravoslavne i katoličke crkve, zatim
neuspjeha, borbu protiv heretičkog kršćanskog nauka pre- samostani i sve druge institucije vjerskog i kulturnog života
uzimaju krajem 13. st. franjevci, ali mirnim misionarskim drugih. Naravno, ovaj kasni, na kraju XX stoljeća, izliv bar-
metodama. Oni su u oko 150 godina svojeg rada, potpo- barizma, nije samo znak barbarske prirode totalitarnih re-
mognuti bosanskim vladarima, uspjeli gotovo u potpuno- žima koji su vladali u Srbiji i Hrvatskoj, njihove strašne na-
sti iskorijeniti kršćansku herezu tako da se u trenutku defi- cionalističke bitno retardirane verzije povijesti, nego je opći
nitivnog osmanskog osvajanja Bosanskog Kraljevstva broj znak retardacije kulturnih standarda i mišljenja onih naro-
pripadnika Crkve bosanske svodio na neznatan broj vode- da koji su do sada, u nekim granicama, živjeli u zajednici i
ćih i najtvrdokornijih članova. u kulturnoj komunikaciji sa ostalim narodima i zajednica-
ma, koje su na tlu Bosne i Hercegovine postojale. To isto se
Filipović je našao bitnim istaknuti da je separat za Bosnu i odnosi i na postupanje nosilaca katoličke, hrvatske, (zar se
Hercegovinu iz Enciklopedije Jugoslavije bio skrivan od jav- prethodne rečenice već nisu odnosile na njih? – op. D. P.)
nosti, a on kao njegov autor progonjen u komunističkom pa čak i bošnjačke i muslimanske nacionalne mržnje.” (str.
Status, broj 12, zima 2007. | 211
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

67-68). Njegovo viđenje tog rata je pristrano. Zamršeni i, setak godina bila u našoj historiografiji dominirajuća, uze-
što je najgore, neriješeni rat u Bosni i Hercegovini prven- la je to kao načelo, da se kultura i njen razvoj u vremenu
stveno je bio rezultat različitog viđenja prošlosti, sadašnjo- nalaze u stabilnom i zakonitom odnosu sa stvarnim ma-
sti i budućnosti te zemlje u očima tri temeljna naroda koja terijalno-proizvodnim temeljom života ljudskih društvenih
u njoj žive. Pošto su Hrvati i Srbi na početku rata činili pre- zajednica. Po tom načelu se, gledano grosso modo, periodi u
ko 50% ukupnog stanovništva i zasebno ili zajedno bili ve- kojima vladaju iste ili slične materijalne pretpostavke živo-
ćinsko stanovništvo u velikim dijelovima Bosne i Hercego- ta, isti ili sličan način produkcije dobara i isti ili slični civi-
vine onda se eventualno može govoriti o njihovoj agresiji lizacijski osnovi života, podudaraju s kulturnim epohama i
na Bošnjake, ali nikako na zemlju u kojoj i sami žive. Druga izrazima duha, koji nosi iste ili slične karakteristike i može
je stvar što je tadašnje, prvo srpsko a zatim i hrvatsko poli- se razlikovati upravo prema tim parametrima. (…) Budući
tičko vodstvo cijepalo Bosnu i Hercegovinu proglašavajući da je povijest, kako je to konstatirao Karl Marks u svom dje-
svoje privremene države čije je “osamostaljenje” pratilo et- lu ‘Prilog kritici političke ekonomije – predgovor i uvod’, ono
ničko čišćenje od pripadnika druga dva naroda s konačnim vrijeme koje odgovara načinu ljudskog bitka ili da je vrije-
ciljem da te tvorevine budu priključene Hrvatskoj i Srbiji. me prostor za ljudski život i napredovanje čovječanstva, to
Međutim, na cijepanje Bosne i Hercegovine bilo je 1993. je kronologija ipak temeljna osnova i kriterij svih periodi-
spremno i bošnjačko političko vodstvo čemu se najenergič- zacija u povijesnim znanostima.” (str. 111-112). Razvoj du-
nije usprotivio upravo Muhamed Filipović. Dalje, od strane hovnog života u Bosni i Hercegovini on promatra kroz dva
hrvatskih i srpskih ekstremista nesporno su počinjeni ra- osnovna doba čija je razdjelnica doseljenje Slavena. Pro-
zni ratni zločini, ali se zločini treće strane ne mogu srame- blem predstavlja tek njegova podjela unutar ta dva doba.
žljivo svesti pod izričaj “pa čak i bošnjačka i muslimanska Tako predslavensko doba dijeli na: “period pretpovijesti sa
nacionalna mržnja”. Dovoljno je spomenuti ubijanja i pro- osnovnim razdobljima koje su na temelju jedinstvene me-
tjerivanja (srećom ne masovna) bosanskohercegovačkih todologije i kriterija utvrdile i naša i svjetska historiografi-
franjevaca i franjevki od strane bošnjačkih muslimanskih ja, odnosno arheologija i prahistorija, a koja obuhvata pe-
ekstremista. Iako autor na više mjesta u knjizi hvali bosan- riode paleolita, mezolita, neolita kao i eneolitika tj. prela-
ske i hercegovačke franjevce i zahvaljuje se gvardijanima znog doba od pretpovijesti ka povijesnom razdoblju ljudske
franjevačkih samostana na gostoprimstvu, nigdje ne spo- historije; period starije povijesti, koji obuhvata bronzano,
minje zločine počinjene na njima od ekstremista iz naroda bakarno i željezno doba, sa ilirskim i rimskim razdobljima
kojem on pripada. Da tragedija bude veća a apsurd potpun, povijesnog toka na tlu Bosne i Hercegovine, a koji u širem
ti su zločini bili počinjeni u vrijeme kada su se Bošnjaci u kontekstu, spadaju u povijesni period; period ranoslavenske
definiranju svojeg nacionalnog identiteta naveliko poziva- povijesti, kao dodatna komponenta za istraživanje toka ra-
li na nasljeđe srednjovjekovne Bosne i osporavali Hrvatima zvoja kulture slavenskih plemena koja su se doseljavala na
pravo na njega. A franjevačka vikarija, odnosno provincija tlo Bosne i Huma.” (str. 115-116). Već u tom poglavlju na-
Bosna Srebrena jedina je društvena institucija srednjovje- stupa terminološka neujednačenost koja će dovesti do toga
kovne Bosne s neprekinutim kontinuitetom do danas! Sve da će autor koristiti, ponekad u istom pasusu, čak tri-četi-
ostalo bilo je još u 15. st. uništeno osmanskim osvajanjem ri naziva za nepisano doba u razvoju ljudskog društva: pra-
i širenjem islamskog vjerskog i civilizacijskog kruga kojem historija, prethistorija, prapovijest i pretpovijest. (U svojim
pripadaju današnji Bošnjaci. rečenicama ja ću koristiti isključivo naziv prethistorija koji
je po mojem prosuđivanju i shvaćanju povijesti ljudskog
Zatim slijedi poglavlje Pojam društvene misli u okviru ovog društva najtočniji za nepisano doba.) Terminološka neu-
istraživanja u kojem autor filozofskim, za široko čitatelj- jednačenost se uočava i u istovremenoj upotrebi nastava-
stvo teško razumljivim rječnikom opširno objašnjava poj- ka -lit i -litik u nazivima za starija prethistorijska razdoblja
move društveno mišljenje, društvena misao i društvena (npr. neolit i neolitik). Ako su autoru arheologija i prethi-
svijest. To je poglavlje toliko nejasno i nesuvislo napisano storija odvojene znanosti, što je onda prethistorijska arhe-
da je na njemu svako zadržavanje gubitak vremena. ologija? Autor kao da ne zna da je bakreno doba starije od
brončanog i istoznačno s eneolitikom kojeg je već svrstao u
U poglavlju Jezik kao problem u istraživanju društvene mi- prethistorijsko doba. Bakreno, brončano i željezno doba su
sli autor piše kako se u Bosni i Hercegovini tijekom povi- u Bosni i Hercegovini prethistorijska, a ne rana historijska
jesti govorilo devet jezika, ali kako je bio i ostao dominan- razdoblja, bez obzira što su više ili manje istovremena s vi-
tan narodni jezik koji se po njegovom mišljenju smije zva- sokorazvijenim mediteranskim civilizacijama koje pozna-
ti samo bosanskim. U prvoj činjenici on vidi multikultural- ju pismo. Po autorovom slijedu također ispada da je izme-
nost Bosne i Hercegovine, a u drugoj jedinstvo bosanskog đu željeznog i rimskog doba (ili paralelno s njima) postoja-
duha. Po tom kriteriju ispada da je veliki dio današnjeg svi- lo još nekakvo ilirsko.
jeta duhovno jedinstven samo kroz engleski jezik.
U poglavljima Pogled na dosadašnju literaturu iz ove obla-
U poglavlju Problem periodizacije autor u marksističkom sti (misli na “društvenu misao” – op. D. P.) i Osvrt na dje-
duhu piše sljedeće: “Povijesna znanost je već odavno utvr- la koja čine temelj proučavanja povijesti duhovnog života
dila, a marksistička povijesna znanost koja je zadnjih pede- u Bosni i Hercegovini, koja se nalaze u dva različita dijela
212 | Magazin za političku kulturu i društvena pitanja
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

knjige, autor vrlo opširno, ali konfuzno i zamorno nabraja u Bosanskom pašaluku, imali isključivo muslimani, dok je
i komentira mnogobrojne pisce i njihova djela koja bi tre- nemuslimansko stanovništvo bilo sasvim isključeno iz svih
bala imati nekakve veze s temama njegove knjige. U ta dva oblika vlasti. Muslimansko je stanovništvo bilo društveno
poglavlja ima doslovno svega i svačega kada je riječ o lite- povlašteno, a katoličko i pravoslavno podređeno i na ra-
raturi koju je on tijekom svojeg života pročitao ili prelistao zne načine poniženo. Kod domaćeg katoličkog i uglavnom
pa nije teško naslutiti da je time samo htio fascinirati “ne- doseljenog pravoslavnog stanovništva nikad nije postojala
uke” čitatelje svojom načitanošću i usput napisati što veći svijest o pripadnosti bilo kakvoj zajednici koja bi se ogra-
broj stranica. ničavala samo na područje Bosanskog pašaluka, odnosno
današnje Bosne i Hercegovine, dok se kod muslimanskog
U poglavlju Osnovni idejni stavovi u proučavanju i valori- stanovništva postupno izgradila takva svijest. Zbog svega
zaciji društvene misli i duhovnog stvaranja u Bosni autor toga je bilo izraženo neprijateljstvo između muslimanskog
objašnjava da su vanjski utjecaji glavni krivac što je zau- stanovništva na jednoj i katoličkog i pravoslavnog na dru-
stavljen proces stvaranja jedinstvene multireligijske i mul- goj strani. Situaciju su otežavali zaoštreni odnosi između
tikulturalne bošnjačke ili bosanske nacije: “Taj proces su katoličkog i pravoslavnog stanovništva zbog sukoba njiho-
komplicirali utjecaji sa zapada, koji su se oslanjali na vjer- vih crkvenih hijerarhija, a te je sukobe stalno podgrijavala
ske razlike i putem suprotstavljanja kršćana i hrišćana (mi- muslimanska vlast. Situaciju je dodatno komplicirao i izra-
sli valjda na katolike i pravoslavce – op. D. P.) prema musli- ženi regionalizam katoličkog i muslimanskog stanovništva
manima, nastojali osigurati sopstvene političke i vojne in- Hercegovine u odnosu prema Bosni. Vrhunac je dostignut
terese. Takva situacija je usporavala proces ujedinjavanja 1875. kada je izbio masovni ustanak nezadovoljnog katolič-
unutar Bosne, a na temelju zajedničkih ekonomskih, poli- kog i pravoslavnog stanovništva (koje je svako za sebe ima-
tičkih i kulturnih interesa, izraženih u jedinstvenom jeziku lo različite političke ciljeve) protiv muslimanske vlasti. Ka-
svih nekadašnjih Bošnjaka i osjećanju da je Bosna njihova toličko i pravoslavno stanovništvo nije bilo toliko jako da
zajednička država. Da su Bošnjaci počeli da se razdvajaju i samo sruši muslimansku vlast, ali ni vlast više nije bila jaka
da sopstvene prvobitne vjerske razlike izražavaju sve češće i da uguši njihov ustanak. Rat bi tako trajao u nedogled da
sve dublje kao etničke i nacionalne razlike, može se zahva- nije nađeno privremeno rješenje u okupaciji i moderniza-
liti ovim faktorima, a prije svega, činjenici da Bošnjaci mu- ciji Bosanskog pašaluka od Austro-Ugarske Monarhije. Po-
slimani nisu imali dovoljno snage i podrške i nisu uspjeli da što se jedini oblik političkog života za katoličko i pravoslav-
izbore autonomiju u vrijeme svog ustanka protiv Osmanli- no stanovništvo u Bosanskom pašaluku odvijao isključivo
ja 1831. godine. Taj moment i stalno miješanje stranih sila, unutar njihovih crkvenih institucija onda je i način obli-
prvo svjetskih, kao što su Rusija, Austrija, Francuska, Engle- kovanja njihovog kolektivnog identiteta išao tim smjerom.
ska i Njemačka, a potom i svih okolnih novonastalih država Kod pravoslavnog stanovništva taj je proces išao najlakše i
Srbije, Crne Gore i Hrvatske, koja je bila u okviru Ugarske, najbrže, jer su bili okupljeni oko Srpske pravoslavne crkve,
a potom i Austro-Ugarske, ali je prema Bosni nastupala i koja je stoljećima kao nacionalna crkva izgrađivala i održa-
sa stajališta ilirske nacionalne propagande, onemogućili su vala svijest o pripadnosti tradiciji uništenog srednjovjekov-
normalan socio-kulturni i politički razvoj u Bosni i unijeli u nog Srpskog Carstva dinastije Nemanjića. Na taj su način i
nju element podjele, koji će se za Bosnu u mnogim aspekti- pravoslavni Vlasi postupno postali Srbi. Kod katoličkog je
ma pokazati kao štetan i na kraju može biti i fatalan. Radi stanovništva taj proces išao nešto teže i sporije. Ono je bilo
se tu o pretvaranju normalnih i u Bosni svagda prisutnih okupljeno oko franjevaca koji su širili svijest o njihovom
razlika u vjeri, kulturi i običajima, koje su činile njeno bo- međusobnom jedinstvu kao i jedinstvu s Hrvatima kao naj-
gatstvo, o njenom originalnom multikulturalizmu, koje su srodnijom etničkom i politički organiziranom zajednicom.
pretvarane, zapravo, u političke i nacionalne razlike, koje U dijelovima Bosanskog pašaluka koji je pripadao Hrvat-
se onda koriste kao temelj za stvaranje zasebnih suprotnih skom Kraljevstvu, a u kojima je bio očuvan hrvatski etnič-
i protivrječnih nacionalnih političkih programa.” (str. 199). ki supstrat, ta je svijest već postojala i trebalo ju je samo
Te rečenice najbolje ocrtavaju psihološki profil čovjeka koji osvježiti i ojačati. Kod katoličkog stanovništva na područ-
žali za tim što povijesni procesi nisu išli onim tijekom kako ju Hercegovine izgradnja te svijesti ne da nije nailazila na
bi on to danas želio. Razlozi zbog kojih nije nastala jedin- otpor, već je brzo bila usađena zbog uske vezanosti Huma i
stvena multireligijska i multikulturalna bošnjačka nacija Hrvatske tijekom srednjeg vijeka, ali i zbog graničnog po-
sasvim su drukčiji od onih što ih navodi Filipović: Bošnjak ložaja koji je omogućivao dobre kontakte s hrvatskim kato-
je bio opća oznaka za sve stanovnike Bosanskog pašaluka ličkim središtima. Isto je bilo i s katoličkim stanovništvom
u Osmanskom Carstvu, bez obzira na etničko porijeklo i na području koje je pripadalo srednjovjekovnoj Usori, od-
vjersku pripadnost, odnosno nije bio oznaka za zajednič- nosno današnjom Bosanskom Posavinom. Međutim, kod
ki identitet. Na tom su se području oblikovale, paralelno katoličkog stanovništva na području koje je pripadalo sred-
živjele i danas žive tri velike skupine među kojima posto- njovjekovnoj Bosni (današnja središnja Bosna) ta je svijest
ji samo jezična srodnost i, nasuprot njoj, velike kulturne, izgrađivana vrlo sporo, a potpuno je prihvaćena tek na pri-
vjerske i tradicijske razlike. Osim navedenih, razlike su bile jelazu iz 19. u 20. st. Tamo su pojedini franjevci, na svojim
još i političke i društvene. Osmansko Carstvo bilo je klasič- vrlo tankim srednjovjekovnim tradicijama, pokušali oživje-
na vjerska država u kojoj su političku vlast, pa tako i onu ti svijest o obnovi srednjovjekovne Bosne koja bi naravno
Status, broj 12, zima 2007. | 213
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

bila isključivo katolička. Kod muslimanskog stanovništva na poznatih arheologa koja navodi u dužem nizu (u koji je
oblikovanje kolektivnog identiteta išlo je najsporije. Ono se zalutao botaničar Karlo Maly): Felixa Kanitza preimeno-
zasnivalo na pripadnosti islamu kao vjeri i Bosanskom pa- vao je u Paula Kaunica, Aleksandra Stipčevića u Augustina,
šaluku, odnosno Bosni i Hercegovini kao teritorijalno-poli- Duju Rendića Miočevića u Miovčića, Dragoslava Srejovića
tičkom okviru. Taj se proces posebno može pratiti od prve u Branislava, a Milutina Garašanina u Iliju (posljednji slu-
polovice 19. st. kada su bosanski muslimani podigli usta- čaj govori da je pisac Načertanija Filipoviću trn u oku dok
nak protiv centralne vlasti Osmanskog Carstva (hercego- ga je zamijenio s njegovim praunukom arheologom). Autor
vački muslimani bili su na strani centralne vlasti!) ističu- nastavlja svoj niz s povjesničarima, lingvistima, etnolozima
ći svoj zasebni identitet pod imenom Bošnjaci do završet- i ponovno (naglašeno!) arheolozima: arheologa Branka Ga-
ka 20. st. kada su se definitivno i kolektivno iskristalizirali velu je preimenovao u Đuru (Đuro je inače književnik), po-
u modernu naciju pod istim imenom. Iz izloženog je jasno vjesničara Gregora Čremošnika u Igora, a lingvistu Rado-
da je u Bosni i Hercegovini nemoguće stvaranje jedinstve- slava Katičića u Radomira.
ne multireligijske i multikulturalne moderne nacije po mo-
delu narod = država. To je već potvrđeno bezuspješnim po- U poglavlju Paleolitik i mezolitik autor pokazuje zapanju-
kušajem proračunatog i umjetnog stvaranja bosanske naci- juće neznanje o ledenom dobu s bilo kojeg gledišta što se
je od strane austro-ugarskih vlasti još krajem 19. st. najbolje vidi u sljedećem odlomku: “Poznato je da je, kako
se pretpostavlja, (kako nešto istovremeno može biti pozna-
Autor izdvaja tri osnovna idejna i politička pristupa povije- to i pretpostavka? – op. D. P.) nadolazak ledenog doba, što
sti i baštini Bosne i Hercegovine: tradicionalistički, sekula- se je zbilo negdje oko 60.000 godina prije naše ere, onemo-
rizirajući građanski i suvremeni znanstveni. On nije zado- gućio život na cijelom području gdje danas vlada umjerena
voljan ni jednim od njih pa na kraju kritizira čak i svoj mar- klima, pa se smatra da je zahlađenje čak istrijebilo i jednu
ksizam: “Unutar znanstvenog kompleksa, javlja se velika ljudsku rasu, a to su neandertalci, koji su tada bili domini-
dominacija marksističkog gledanja, što predstavlja jednu rajuća skupina ljudi na tim prostorima, te za dugi niz go-
drugu vrstu teškoće i uzroka zaostajanja razvoja na ovom dina prekinuo kontinuirani razvoj ljudskih kultura na na-
svakako važnom polju. Dominacija marksizma unijela je i šem tlu, odnosno na cjelokupnom tlu kojeg je inficiralo le-
u proučavanje ove problematike sve one prednosti koje je deno doba. Tek se povlačenjem leda stvaraju uvjeti za po-
marksistička metodologija istraživanja donijela društvenoj novno naseljavanje cijele zone umjerenog klimatskog poja-
znanosti, ali isto tako i sve probleme i opterećenja koja su sa, a ono nastaje, kako se u arheologiji smatra tek krajem
bila karakteristična za marksizam uopće, posebno za mar- petog tisućljeća prije naše ere, izuzimajući manje grupe ra-
ksizam kakav se razvio kod nas u Bosni i Hercegovini. Mar- nijeg mezolitskog stanovništva koje su se uspjele održati na
ksizam je degenerirao, za nas veoma rano, jer je kod nas do- nekim izoliranim točkama, bez obzira da li se radilo o pre-
šao veoma kasno, te je njegova prethodna i najplodnija po- živjelim ostacima ranijih paleolitskih i mezolitskih skupina
vijest prošla mimo nas, u pravcu čiste ideologije i krajnje ili o novijim migrantima iz područja koja su ostala pošte-
politiziranog sistema mišljenja u kojem je sve bilo već una- đena ili nisu uopće pretrpila pogubni utjecaj ledenog doba.
prijed riješeno. Zbog toga marksizam nije mogao da bude Znanstvenici su uočili da se na bosanskom tlu mogu kon-
filozofijska ili samo metodološka osnova za razvoj kritičkih statirati brojni ostaci paleolitskih kultura, te zatim brojni
znanstvenih istraživanja u području duhovnih i kulturnih ostaci neolitskih, ali ne i mezolitskih kultura. Razlog za tu
fenomena. Osim toga, marksizam je, s dominacijom politič- pojavu oni nalaze u nastanku ledenog doba, koje koincidira
kog konteksta unutar svojih koncepata i metoda, bio plod- upravo s periodom kada se razvijaju kulture mezolita. Sve
no tlo za krajnju politizaciju i ideologizaciju svih pitanja to potvrđuje pretpostavku arheologa, klimatologa, geologa i
koja će se ovdje javljati. To je sprečavalo razvoj nepristra- znanstvenika, koji se bave proučavanjem tla, (kako se zovu
nih, objektivnih, kritičkih analiza.” (str. 213). Autor jedino ti znanstvenici? – op. D. P.) da je zbog navedenog razloga u
ne spominje je li i njemu marksizam bio plodno tlo za kraj- razvoju ljudskih zajednica i kultura nastao veliki prekid i
nju politizaciju i ideologizaciju u njegovoj karijeri. da je on bio izazvan naglim zahlađenjem klime u ovom po-
jasu, što je uvjetovalo da se život na ovim prostorima za-
U drugom dijelu knjige autor daje prikaz duhovnosti u ustavi, odnosno da se stanovništvo iseli, pomjeri ka topli-
prethistorijsko doba na području Bosne i Hercegovine. Ko- jim krajevima ili strada, ukoliko nije uspjelo da dođe do to-
liko je taj prikaz znanstveno utemeljen i vrijedan može se plijih krajeva, pa se život na ovim našim prostorima počeo
vidjeti u nastavku ove recenzije. obnavljati tek nekih osam tisuća godina prije našeg vreme-
na.” (str. 239-240). Tijekom pleistocena bila su četiri ledena
U većem dijelu poglavlja Društvena misao na tlu Bosne i doba, a posljednje se nije dogodilo oko 60.000 godina pri-
Hercegovine u prahistoriji autor opet filozofskim rječni- je sadašnjosti, već puno ranije – oko 100.000 godina prije
kom i nerazumljivim stilom želi nešto objasniti čitateljima, sadašnjosti. Prava je zagonetka kakvu je to bolest ili epide-
ali uz najveću koncentraciju i višestruko čitanje nije mogu- miju donijelo ledeno doba kojom je “inficiralo” cjelokupno
će dokučiti što. On u svojim daljnjim tumačenjima pokuša- tlo? Ne samo ni jedan znanstvenik, već ni adolescent koji je
va biti pravi arheolog, ali mu to ne polazi za rukom, jer su pročitao jedan od popularnih romana spisateljice Jean M.
mu znanje i slika o arheologiji izobličeni upravo kao i ime- Auel, ne vezuje to zahlađenje s izumiranjem neandertala-
214 | Magazin za političku kulturu i društvena pitanja
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

ca koji su u Europi živjeli tijekom ledenog doba sve do oko ni stupanj duhovne prakse, prije svega kultne prakse i dru-
33.000 godina prije sadašnjosti, a u pojedinim krajevima su gih izraza duhovne djelatnosti koji su označavali i zadovo-
se održali nekoliko tisuća godina duže kada sasvim izumi- ljavali njihove duhovne potrebe. Te duhovne potrebe može-
ru. Autor ne razlikuje srednji paleolitik od srednjeg kame- mo slobodno označiti kao viši oblik duhovnosti, u odnosu
nog doba (mezolitika) pa je zbog toga i mogao pokrenuti na sve prethodne faze u razvoju ljudskih zajednica, i veza-
lavinu besmislenih i neutemeljenih zaključaka. na je za nastanak stabilnih kultova, razvoja kultne prakse i
njegovog kolektivnog vršenja, te sasvim sigurno i određenih
U sljedećem poglavlju s naslovom Paleolitik na tlu Bosne jezičkih elemenata kojima je ta praksa praćena. Ova osno-
čitatelj može pročitati da ledeno doba više nije nastupilo va bila je plodno tlo za nastanak novih formi društvenog
oko 60.000 već oko 40.000 godina prije sadašnjosti, da pa- i duhovnog života ljudi. Ta nova faza u razvoju ljudstva,
leolitička kultura odgovara prvom i drugom stupnju div- koja dolazi nakon neolita i naslanja se na njegove rezultate,
ljaštva prema marksističkoj podjeli koju je Friedrich Engels označava se kao eneolit, tj. kao prelazno doba između ne-
izložio u svojoj knjizi Porijeklo porodice, privatnog vlasniš- olita i povijesnog perioda razvoja čovječanstva.” (str. 302).
tva i države, da paleolitik odlikuju primitivna kamena oru- Autor je očito pomiješao situaciju u Europi s onom u ju-
đa i oružja koja se tek na završetku tog doba nešto bolje gozapadnoj Aziji i Egiptu. Za Europu se eneolitik smatrao
obrađuju retuširanjem (ako je autoru uopće jasno što je to), prijelaznim dobom iz neolitika u brončano doba, ali je ta-
da su se tijela mrtvih ljudi izlagala zvijerima ili konzumira- kvo shvaćanje danas napušteno, jer se pokazalo da je eneo-
la kao hrana, da nije bilo nikakvih rituala vezanih za mrtve litik dugotrajan. Situacija u jugozapadnoj Aziji i Egiptu bila
i da nema umjetničke ili duhovne djelatnosti bilo koje vr- je znatno drukčija. Tamo je stanovništvo koje je tehnološki
ste. U stvarnosti je situacija bila sasvim drukčija. Paleolitič- bilo na eneolitičkoj razini stvorilo i razvilo visoke civilizaci-
ki ljudi su i te kako poštivali svoje pokojnike i pokopavali je s državnom organizacijom, monumentalnom arhitektu-
ih uz određene rituale. Paleolitički grobovi još nisu otkri- rom i – što je najvažnije za povijesno određenje – pismom.
veni u Bosni i Hercegovini, ali su mnogobrojni diljem Eu- Ali to nije nikakvo prijelazno doba već početak historijskog
rope. Za razliku od grobova, paleolitička umjetnička dje- ili pisanog doba u povijesti čovječanstva.
la u Bosni i Hercegovini zastupljena su gravurama na sti-
jeni u pripećku Badanj u okolici Borojevića kod Stolca i u U nastavku autor piše sljedeće: “Eneolit predstavlja naj-
Pećini pod lipom kod Sokolca, kamenom ptičjom glavom značajnije pretpovijesno razdoblje cijelog euro-azijskog
s Male gradine u Kulašima kod Prnjavora i graviranim ko- prostora (po kojem kriteriju? – op. D. P.), odnosno onog
štanim predmetima iz Badnja. U pripećku Crvenoj stijeni prostora koji je omeđen velikim rijekama Azije na istoku
iznad vrela rijeke Trebišnjice na granici Crne Gore i Her- i velikom nizijom i Baltičkim morem na sjeveru, na jed-
cegovine nađena je paleolitička koštana zviždaljka. Tek to- noj, te Mediteranom i europskim planinama na jugu i na
liko o nedostatku “bilo koje vrste” duhovne djelatnosti pa- zapadu. U ovom periodu začinje se, na prostoru prednje
leolitičkih ljudi. Azije, proces metalizacije, tj. pronalaženje obrade metala
i njegove primjene u praksi proizvodnje alatki i oružja, što
Zatim slijedi nekoliko poglavlja o neolitiku koja su znan- će bitno ubrzati i u najvećoj mjeri odrediti kasniju povijest
stveno utemeljena iako su spoznaje zastarjele, ali to nije re- čovječanstva uopće i utjecati na sve druge aspekte tog živo-
zultat njegovog proučavanja ili znanja već prepričavanja ta. Proces metalizacije se začinje kod tada najnaprednijeg
ili, još gore, besramnog preslagivanja riječi u rečenicama svijeta, kod naroda koje mi poznajemo kao narod Sumera,
iz sinteze A. Benca objavljene kao dio knjige o kojoj će još a datira negdje oko početka petog milenija prije nove ere.
biti riječi. Pogrješke i promašaji su primjetni samo na onim Postepeno je obuhvatio cijeli mediteranski bazen, brojne
mjestima gdje je Filipović odstupio od spomenute “meto- ljudske zajednice Bliskog istoka i sjeveroistoka Europe, da
de”. Drugi je problem što u tom tekstu ima jako malo o neo- bi se iz dva pravca, preko Mediterana i preko južne eu-
litičkoj duhovnosti, ako se pod tim ne podrazumijevaju na- ropske nizije, proširio na područje srednje Europe, pa i na
selja i keramičko posuđe. Balkan.” (str. 302-303). Autor ne samo da ne zna ništa o
nastanku i širenju metalurgije bakra (koju čak i neisprav-
Kratko poglavlje Prelazno doba – eneolit rezultat je površ- no naziva metalizacijom) već je i njegovo poznavanje ge-
nog čitanja i vrlo sažetog i pogrješnog prepričavanja po- ografije katastrofalno loše: Kojim je to velikim azijskim ri-
glavlja (s istim naslovom, ali drukčijim redoslijedom rije- jekama euroazijski prostor ograničen na istoku, kada kroz
či) u spomenutoj sintezi A. Benca. To se može vidjeti već cijelu Aziju, idući od zapada prema istoku, jedna za dru-
u prvim rečenicama: “Svi relevantni nalazi koji se odnose gom teku velike rijeke? Ako se metalurgija u Europu pro-
na neolitske kulture na tlu Bosne i Hercegovine nesumnji- širila s Bliskog istoka kako se prvo mogla proširiti u sjeve-
vo dokazuju postojanje ljudskih zajednica koje su živjele vi- roistočnu Europu pa tek onda u srednju? Na što se odnosi
soko razvijenim životom stabilnih ljudskih društava i koja izričaj “južnoeuropska nizija”? Takvo nešto uopće ne po-
su se oslanjala na postojanje relativno stabilnih i stalnih stoji u tom dijelu Europe. Što znači naglasak “pa i na Bal-
izvora sredstava za život, a ta su sredstva nastajala na te- kan”? Zar Balkanski poluotok velikim dijelom ne pripada
melju proizvodne djelatnosti tih ljudi, tj. na temelju obrade Mediteranu i zar nije geografski bliže Bliskom istoku od
zemlje i stočarenja. U tim društvima je registriran određe- središnje Europe?
Status, broj 12, zima 2007. | 215
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

U tom vrlo kratkom poglavlju iz pasusa u pasus nalaze se rađen na temelju sopstvenih direktnih istraživanja, već na
različite i proturječne kronologije eneolitika a time i po- temelju istraživanja znanstvenika kojima je priznat visok
četka brončanog doba. Autor najprije piše sljedeće: “Tako stupanj povjerenja i kompetencije i čiji nalazi i sudovi daju
se bakarno doba ovdje proračunava na 200-500 godina tra- maksimalnu garanciju za zaključivanja. Upravo zbog toga
janja, a to znači da je, negdje sredinom drugog milenija, za- smo se ovdje trudili da prikažemo i izložimo samo sasvim
počeo proces produkcije bronze, a malo zatim i željeza.”. Za- sigurne podatke i da u našim sopstvenim sudovima ne od-
tim piše: “Ove grupe (badenska, lasinjska, kostolačka i vu- stupamo mnogo i bez velikih razloga i argumenata, od da-
čedolska kultura – op. D. P.) pojavljuju se u Bosni početkom tih predložaka, odnosno da se ne upuštamo u improvizi-
drugog milenija prije naše ere, a ovo prelazno doba od ne- rane i neutemeljene sinteze. U tom pogledu želimo i čita-
olitskih ka eneolitskim kulturama, tj. ka kulturama meta- oca upozoriti na karakter izloženog materijala, bez obzira
la, prema ocjenama naših znanstvenika, trajalo je oko sto- na sopstveni doprinos koji je u cjelini i ovdje nesumnjiv.”
tinjak godina. Slijedećih dvije stotine godina trajala je sta- (str. 236). Autor ne samo da je odstupio već se sasvim uda-
bilizacija ovih grupa. Tada su tek tekovine bronzanog doba ljio od sigurnih podataka, sinteza koju je napisao krajnje je
postale temelj nastanka nove civilizacije i kulture ...”. (Izgle- improvizirana ili neutemeljena, a jedino što je nesumnjivo
da da ni samom autoru nije jasno što mu je eneolitik kao jest to da je njegov doprinos štetan i degradirajući za cjelo-
prijelazno doba iz neolitika u brončano, a što mu je prijela- kupnu znanost.
zno doba iz neolitika u eneolitik!) Odmah zatim autor po-
bija ono što je prethodno napisao: “Može se kazati, dakle, U posebnom zaključku, koji nema nikakve veze s duhov-
da brončano doba na teritoriji današnje Bosne i Hercego- nošću prethistorijskog doba, autor emotivno piše sljedeće:
vine počinje oko 2000-te godine prije naše ere, tj. prije cir- “Da bi bio pošten prema čitaocima, želim kazati da, ma ko-
ka četiri tisuće godina. Period do 1900. godine p.n.e. činio je liko da sam se trudio da budem nepristran i da mi samo
prelazno doba, a period do 1800. godine je predstavljao vri- činjenice upravljaju mislima, te ma koliko sam i iz najne-
jeme stabilizacije ove kulture. Od tada može, zapravo, da znatnijih znakova o nekoj duhovnoj djelatnosti izvodio za-
se govori o nastajanju i punom životu ljudskih zajednica i ključke o postojanju duhovnog života, nije ipak bilo mogu-
kulture bronzanog doba na tlu Bosne i Hercegovine.”. Samo će previdjeti veliku razliku koja se historijski javlja u bogat-
zbog neupućenih i naivnih čitatelja Filipovićeve knjige na- stvu i raznolikosti duhovnih aktivnosti i ostvarenja u odre-
vest ću da je eneolitik u većem dijelu Bosne i Hercegovine đenim epohama naše povijesti. U tom smislu, ne negirajući
trajao od oko 3300. do oko 2200., a da je vinčanska kultu- i nimalo ne zapuštajući ogromno značenje duhovnog rada
ra, koja je bila proširena i u sjeveroistočnoj i istočnoj Bo- svih koji su došli prije njih, moram da kažem da iznenađuje
sni, imala vrlo razvijeno rudarstvo i metalurgiju bakra još i raduje cvjetanje duhovnog rada i djelovanja ljudi u vrije-
u 5. tisućljeću pr. Kr. me vladavine Osmanlija na našem tlu.” (str. 319). “Cvjeta-
nje duhovnog rada” u doba višestoljetne osmanske vladavi-
Tekst u poglavlju Bronzano doba jedva da ima ikakve veze ne, koje autora toliko iznenađuje i raduje, dovelo je do toga
s naslovom. Tu je autor ponovno počeo pisati o badenskoj, da je Bosna i Hercegovina dočekala austro-ugarsku okupa-
lasinjskoj, kostolačkoj i vučedolskoj kulturi zaboravivši da ciju 1878. s čak 97% nepismenog stanovništva. Osim do-
ih je prethodno stavio u eneolitik i onda iznenada, zasitiv- maćih franjevaca, gotovo da nije bilo ljudi visoko obrazo-
ši se svega i ne dodirnuvši pošteno brončano doba, odlutao vanih na europskim sveučilištima. Ali to očito nisu činjeni-
preko Ilira, Crkve bosanske i osmanskog “tamnog vilajeta” ce koje upravljaju autorovim mislima.
do kulturocida u Bosni i Hercegovini za koji su, po njemu,
isključivo krivi Srbi i Hrvati. Odmah zatim on dodaje: “Začuđujuće je, prije svega, kako je
brzo i u kojem obimu došlo do implementacije na ovom pro-
Iako je svjetska literatura o prethistorijskom duhovnom ži- storu gotovo svih bitnih aspekata duhovnog života i djelova-
votu i domaća literatura o Bosni i Hercegovini u prethisto- nja orijentalno-islamske kulture i duhovnosti. Ta činjenica
rijsko doba ogromna, veći dio Filipovićevog izlaganja svo- iznenađuje, ali bi morala i radovati sve istraživače, jer o njoj
di se na površno prepričavanje teksta ili prosto preslagiva- najozbiljnije govori i potpuno je potvrđuje sama činjenica
nje rečenica ne iz jedne knjige, već jednog jedinog i to za- da se upravo na ovom prostoru ostvarila najšira islamizaci-
starjelog sintetskog dijela Stariji praistorijski periodi od A. ja domaćeg stanovništva.”. Istovremeno s implementacijom
Benca objavljenog 1966. u prvom izdanju knjige Kulturna (provedbom, izvršenjem, primjenom) svih bitnih aspekata
istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do po- duhovnog života i djelovanja orijentalno-islamske kulture
četka turske vladavine. Sintetski dio Mlađi praistorijski pe- i duhovnosti u okvire današnje Bosne i Hercegovine, došlo
riodi od Borivoja Čovića u istoj knjizi očito nije ni stigao je do masovnog iseljavanja katoličkog stanovništva i sustav-
pročitati i prepričati ili je to ostavio za drugu priliku. Isto nog uništavanja obilježja njihove duhovnosti. Tako su, na-
tako da je samo otvorio drugo izdanje spomenute knjige, primjer, od oko 40 srednjovjekovnih franjevačkih samosta-
objavljeno 1984., vidio bi da postoje ogromne razlike uvje- na (žarišta duhovnog života kod katolika) koliko ih je tu po-
tovane novim spoznajama i da mu se puno više isplati ek- stojalo prije osmanskog osvajanja, 18. st. doživjela samo tri.
sploatirati to izdanje. Sve mu to ipak nije smetalo da u uvo- Bi li i ta činjenica “morala radovati sve istraživače” ili bi oni
du drugog dijela svoje knjige naglasi: “Ovaj dio, dakle, nije pred njom trebali tugovati? Što se tiče islamizacije doma-
216 | Magazin za političku kulturu i društvena pitanja
CEEOL copyright 2019
CEEOL copyright 2019
Historiografija

ćeg stanovništva na području današnje Bosne i Hercegovi- isključivo odnosi na duhovni život u prethistorijsko doba.
ne, ona nije bila ništa masovnija nego u drugim kršćanskim Međutim, nju Filipović nije uopće koristio u pisanju svoje
zemljama jugoistočne Europe. Relativna brojnost muslima- knjige.) Drugi: prvenstvo imaju knjige čiji su autori Bošnja-
na u današnjoj Bosni i Hercegovini nije toliko rezultat neke ci. Od ukupno 232 citirane knjige oni su autori oko 150, a
široke ili uspješne islamizacije domaćeg stanovništva koliko svi ostali (ne samo Hrvati i Srbi) ostatka!
teritorijalnih širenja a zatim sužavanja Osmanskog Carstva
koja su bila praćena migracijama muslimanskog stanovniš- Više je nego očito da je knjiga ne samo nakladnički pro-
tva različitog etničkog porijekla. mašaj već pravo ruglo. Njezin autor pati od najgorih spi-
sateljskih bolesti: skribomanije, konfuzije misli, suhopar-
Kao kroz cijelu knjigu tako i na kraju svojeg zaključka au- nosti stila, konstruiranja nesuvislih ili apsurdnih rečenica,
tor ističe da je usprkos nekim pokušajima “unilateraliza- opterećivanja teksta bespotrebnim i dosadnim nabrajanji-
cije”, Bosna i Hercegovina uvijek bila i ostala multilateral- ma i, povrh svega, nepoznavanja tema o kojima piše. Da
na, multireligijska, multikulturalna, multiovakva i multio- nije tako pred sobom bi imali ili solidno djelo ili ga uopće
nakva, ali nikad ne spominje da je također bila i jest multi- ne bi bilo. Ovako knjiga predstavlja nebulozni skup brljo-
etnička, odnosno multinacionalna! Njegov mentalni sklop tina i besmislica jednog diletantskog pseudoznanstvenika,
tu činjenicu jednostavno ne želi ili ne može prihvatiti. razočaranog marksista i frustriranog bošnjačkog naciona-
lista. Ona je znanstveno neozbiljna i bezvrijedna, ali je za-
Na kraju je donesena bibliografija za sve četiri knjige nje- brinjavajuće ozbiljno to da je njezin autor akademik, sveu-
gove serije. Pri njezinom je sastavljanju autor očito imao čilišni profesor i jedan od najistaknutijih bošnjačkih ideo-
dva kriterija. Prvi: knjige moraju imati nekakvu vezu s Bo- loga. Upravo zbog posljednje činjenice postoji mogućnost
snom i Hercegovinom, ali uopće nije bitno kakvu. Tako da će biti čitatelja koji će moju recenziju doživjeti kao na-
neke knjige mogu biti samo materijal za Međunarodni sud pad na Muhameda Filipovića (kojeg uopće osobno ne po-
za ratne zločine, a ne znanstvena literatura. (Jedino knji- znajem) ili čak na cijeli bošnjački narod (što mi nije ni na
ga Religije prethistorije od Andrea Leroua Gourana nema kraj pameti), a ne kao nužnu i opravdanu reakciju na to na-
izravne veze s Bosnom i Hercegovinom, ali se jedino ona kazno djelo.

Status, broj 12, zima 2007. | 217


CEEOL copyright 2019