Pitanja iz etike

1. ET1KA je znanost o ljudskom djelovanju. ,

2. FILOZOFSKA ETIKA je temeljito, kontinuirano i argumentirano domisljanje o

dobrom zivljenju i ispravnom djelovanju.
Cf'<~y uvjiiwt j? ^'j^ • s- f.'^.^M^m (',.-,"! (,rA.-«. c^v? ,vbu
3. KATEGORIJE ETIKA su: 1) DESKRIPTIVNA (cisto "deskriptivna i
jezicnoanaliticka) i 2) NORMATIVNA-^-b..-^ ^ ^ ,P^K^ .V
^ ' " ' i>? ~iw«>> . ? I T /
,4. OBJEKT ETIKE je ispravno djelovanje. ^,? W iTi / ^ ^.>^ fr

5. ARGUMENTACIJA U ETICI se moze utemeljiti prizivom na: cinjenice,

osjecaj, posljedice, moralni kodeks, savjest...

6. 7 ARGUMENTACIJSKEH METODA ETIKE; vidi skriptiranu knjigu Koprek

7. METAETEKA je logicki studij jezika morala (Hare). To je govor o naravi i

opravdanju etike, bez prihvacanja bilo kojeg vrijednosnog sustava.
^f Cf^^ ^AH^P »OD'^ Pfi^^M v/03£0^5^ £AL
X^Srt PCQ^Tl^6 Mof^LfAoG (Wf'A^UZ.M^ U cS^R ^^oj P05£SNI ^D
8. M ETAETICKE TEORIJE dijele se na '?.\A^)& DPRA
1) KOGNITIVISTICKE (naturalizam i intucionizam)
2) NEKOGNITIVTSTICKE (emotivizam i

-*. Sf. ETICKI RELATIVIZAM smatra da medu ljudima ne postoje opce vazeci
sudovi o tome sto je moralno ispravno, a sto moralno krivo. PATZIG razlikuje 3
vrste: deskriptivni, principijelni i normativni.

». K). EMOTIVIZAM je metaeticka nekognitivisticka teorija koja tvrdi da su iskazi

eriketek stvar-osiecaja. Hume. Aver, Stevenson.... IAoftAi-wl sco^v\O 5^0- -z/
rj. . -^.J J-c-ti. ->^3. , .5 1 i bu6^Kj\OrJM os^feiADA KOit S£ ^
'"" " •f I -'- x ' v "f^ OA^5 '/fi£C>Mo^"n-
*• -rt . HTJMEOV ZAKON - Praotac emotivizma. formulira svoj klasican zakon , o
odnosu bitka i trebanja: svi njemu poznati moralni sudovi polaze od cinjenicnih
sudova (sudova koji sadrze "jest", te potom prelaze na sudove koji sadrze "treba".
Nemoguce je iskaz "nesto jest" svesti na "treba biti". Um jest i treba biti samo
rob afekata.

•* 1-2^ NATURALIZAM je kognitivisticka_metaeticka teorija koja smatra kako se

/ posredsiyom jezika_jnora.la saopceno stanje moze racionalno provjeriti kao i
empiricke
~_£.
cinjenice.
J
PerryJ i Lewis. "^2^^^^^ft^y/i^Ptf3RW-"
R&tK7Cif?AT) nA SnodJtij -a^flceivjfl DSSKX
NOiWM SOOftlSvo 5rrt«i<
>5. DsTUCIONIZAM je kognitivisticka metaeticka teorija koja smatra da su
" osnovna nacela i vrijednosni sudovi intuicijski, te da ih nije potrebno opravdavati
nikakvom argumentacijom. Moore i Ross,

\4. VITALISTICKA ETIKA je naturalisticka teorija koja smatra da je zivot

vrijednost kojoj teiimo radi nje same. Dobar cm je onaj koji omogucava
maksimalnu ekspanziju zivota. Guyau, Nietzr,che, Bergson...
 Pitanja iz etikc

Vf. BERGSON - zastupa vitalisticku etiku. Izvor snage morala su zivot i principi
zivota. Razlikuje zatvoreni moral socijalnog konformizma i otvoreni moral
svetosti.

JM?T KOZMOBIOLOSKE ETIKE nastoje moralni red svesti na zakone svemira.

Spencer, Chardin, Schweitzer... ^ N'-f & «« a cie*«v ***>« f
s CI'I^Q ' 2 l ' U H " > / & KJJN iv it iyi Ofr OV*w. ^-Ji->Ub ^ C> UJC=J-&"nr'JH Sc O>t^>j ' Af<
IWUtCS U ,V<£c; ^|>JC l-«J*c X
>7. EUDAJMONIZAM se dijeli u 5 sustava, ovisno o tome pod cim se
podrazumijeva sreca; te vrste navedene su u pitanjima 15,16,17,18,19. ^ [^ *• /u V,'^ j-b ^ ,V;-V x . .,
SOW^'M"- L)^£R£^o^7,PAAv£3ivOS?,liaAGA3-5T,Mu0^a5— t'ii?M/vfl uPo<y\(^6 OO&MLA.-) ^ ,i >C-/J/;IY i-Ai, '^j^fcpJM <3ft.*»(i>7 ' —''
ftfaVTOfeU -^fc6>j)£ ^^HjgjsT^^iOS'^^^ ^ y D^f^U . C^Lonaf^a^T zli-'WfiA'JA-OTfelATWiST Di/jfe ^(l&ivt U^y^i'"1
f - rj j i u i L-.^ Jc'^^.^ ^t _Jf^"vL/ J> /'''''-""*• ] U J ; V^Mt^~UJ>^. Z.^, U Jj W> ' ''CX , ^" -/(--i,^*w ' .'"" -" o • is.

^r ]£. HET)ONIZA^1 sreciTstavlja u osjetno^dobro. AristTpTEpikufT^

-^ W. RACIONALNI EUDAJMONIZAM sreca je onaj krajnji cilj radi kojeg se

covjek odlucuje radi njega samog. Eudajmonija se sastoji u dobrom, kreposnom
zivotu. Uzitak je tek posljedica djelovanja. Aristotel.

%r 20. PHRONESIS U ARISTOTELA - 6. Knjiga NE. to je kljucna rijec. Oznacava

razbor i prakticnu mudrost. Tice se najuzvisenijih stvari. Um neposredno zahvaca
prva nacela. Kreposti nema bez razboritosti.

. PITANJE KREPOSTI KOD ARISTOTELA - razlikuje dianoeticke (umne) i

eticke kreposti. Umne su mudrost, rasudnost i razboritost, a cudoredne su
plemenitost i umjerenost. Krepost je ona djelatnost koja tezi najboljem. Svojstvo
kreposti je teziti sredini izmedu suviska i manjka.

. ATARAKSIJA - stanje bez strasti. Za epikurejce je ono trajno zadovoljstvo koje

se sastoji u manjku zelja. Za stoike je ona udaljenje od pozuda i osobnog interesa i
ne razlikuju je od apatije.

'. ESHATOLOSKI EUDAJMONIZAM smatra da je moralno dobar cin onaj koji

covjeka priblizava vjecnom spasenju (dakle, i u zagrobnom zivotu).

- 24. NEGATIVNI EUDAJMONIZAM prosuduje ljudsko djelovanje ukoliko ono

covjeka oslobada od bola i individualne egzistencije koju smatra izvorom zla i
boli. Ta je tendencija u budizmu, a u Europi joj je predstavnik Schopenhauer
(smatra da su pokretaci ljudskog djelovanja egoizam, zloba i samilost. Najveci
imperativ njegove etike je u samounistenju volje).

ryf. UTILITARIZAM ILI ZNANSTVENI HEDONIZAM smatra da je potrebno

uspostaviti odnos uzitka i boli, te u svojim cinima izabrati sto vise uzitka.
Bentham i Mill. Zacetnik je Bentham.

#>. MILL"-~ odb'acuje"mogucnost Vacionalizacije'moralnosti. Utilitarizam. Najbolje je

ono djelovanje koje osigurava najvecu srecu najveceg broja ljudi. Takvo je ucenje
preuzeo iz antike = svrha etike je ljudska sreca, a sreca pojedinca mora se slagati
sa srecom sviju. ^^I-'AUMV/A fts&i&H- tc^^-^ ^^*'-r-°c^ - b^.. h.^ ^*.^-^^vn •-
i<,,\" luti .'Jtfova..
Vf. ALTRUIZAM ljudsko djelovanje prosuduje ukoliko se ono usmjeruje na srecu i
zadovoljstvo. Hutcheson, Smith, Mill (altruisticki Utilitarizam), Comte, Durkheim,
Levy- Bruhl, Marx.
 Pilanja iz ctike

fr 2$. MORALNI NATURALIZAM normu moraine vrijednosti stavlja u covjeka, a li

jos uvijek u nesto sto stoji izvan njegove duhovne aktivnosti.

-f ?4. MORALNI EKSTRINSECIZAM normu moralnosti stavljaju izvan samoga

- «> li_0

3<)'. MORALNI POZITIVIZAM smatra da su ljudski cini dobri ili zli ne samo u
sebi i po sebi, vec svoju moralnost dobivaju od necega izvan samoga cina.
Kaliklo, Hobbes, Durkheim, Levy-Bruhl....
Neki pak utemeljuju moralnu vrijednost na pozitivnom i proizvoljnom Bozjem
zakonu. Descartes, Pufendorf, Ockham....

31. TUCIORIZAM - moralni stav prema kojem se u sumnji treba uvijek prilagoditi
sigurnijem misljenju.

-12. PROBABILIZAM - svaka je spoznaja samo vjerojatna. Covjek moze bez

griznje sayjesti poduzimati sve, ako misli da je odredeni posao dobar i koristan.

,33. PROBABELIORIZAM - za dozvoljenost cina trazi da je misljenje koje govori u

prilog cina vjerojatnije od protivne tvrdnje.

,34. EKVIPROBABDLIZAM — misljenje u prilog djelovanju mora biti barem

jednako kao i protivno.
i.
35. MORALNI SUSTAV KOMPENZACIJE - dozvoljava slijediti manje sigurno
misljenje, cak i onda kad postoje razlozi da se povrijedi objektivni red.

LAKSIZAM - dozvoljeno je slijediti svako misljenje.

31. ET1KA OSOBNOSTI - bavi se onim pojedinacnim cudorednim duznostima,

vrlinama i dobrima koje svaki pojedinac na svoj specifican nacin moze i mora
ostvariti.

38. ETIKA SITUACIJE smatra da cudoredni zahtjevi ne mogu biti opcenito

odredeni, vec izranjaju iz situacije. Ona je reakcija na etiku biti.

. ETIKA VRIJEDNOSTI - postoji hijerarhija vrijednosti. Jedna vrijednost

nadvisuje sve druge. Krepost je svojstvo u covjeku koje ga stvara moralno dobrim.
Macintyre.

40. ETIKA SLOBODE - sloboda spada u kategoriju moci, sposobnosti, rnogucnosti.

To je sposobnost covjeka da se u smislu bezuvjetne spontanosti sam odredi za
djelovanje. Takva se sloboda naziva transcendentalna ili prakticna. (Kant). U
novijoj se filozofiji javlja u sklopu etike egzistencijalizma i fenomenologije.
Predstavnik je sartre, koji smatra da je temelj svih moralnih vrijednosti u slobodi.
Sloboda u etici znaci sposobnost biranja izmedu razlicitih motivacija. Negativan
vid slobode = sloboda od necega. Pozitivan vid slobode = sloboda za nesto.
 Pitanja iz etike 4

v41. KONSEKVENCIJALIZAM - posljedice (izvanjski rezultati) moralnog

djelovanja igraju presudnu ulogu.

42. AKSIOLOSKA ETIKA - vrijednosna (aksiologija = nauka o vrednotama).

Etika njemacko - austrijske skupine filozofa (19/20 st) koji tvrde da postoji
izravno iskustvo etickih vrijednosti koje sluze kao norme u prosudivanju.
Brentano, Husserl, Scheler, Hartmann.
Schlick pak odbacuje ideju o objektivnosti vrijednosti. Vrijednosti su tek
subjektivni osjecaji.

#?. PRESKRIPTIVTZAM ILI DECIZIONIZAM - preskriptivnost znaci da iskaz s

predikatorom "treba" imperativno odreduje normu djelovanja. Sudovi vrijednosti
su preskriptivni, pa su i moralni sudovi imperativi. Takvo objasnjenje nudi Hare.
(sudovi s predikatorom "dobro" i "ispravno" mogu se svesti na one s
predikatorom "treba"). On razlikuje preskriptivnu i deskriptivnu uporabu jezika.
Ostali predstavnici: Weber, Albert i Hampshire...

44. KAKO HARE RIJESAVA PROBLEM POOPCAVANJA - Hare smatra da

moralni sudovi posjeduju dva obiljezja: preskriptivnost i mogucnost
univerzalizacije (poopcavanja).

^5. FRASTIKON - kod Harea i Stevensona izrazavaju stanje stvari bez stava
govornika. Sud koji samo formulira cinjenicu i sadrzaj.

NEUSTIKON - iznosi stav govornika.

G.E. MOORE - Principi etike. Kritika naturalizma. Intucionist. Odreduje zadacu

metaetike: mogu li se odrediti pojmovi dobro i ispravno? Navodi dva znacenja
rijeci ''dobro": 1) substantivisticki = dobro je ime za nesto i 2) adjektivisticki.=
dobro je vrsta rijeci. "Dobro" je "dobro" i tu je rasprava zavrsena. To mozemo
shvatiti samo intuicijom (navodi primjer "zutog"). Naturalisticka pogreska:
eticari grijese kada dobro pokusavaju definirati pomocu nekog pojma. Dobro se ne
moze definirati.

SCHELLER kao i Moore naglasava da se vrijednosni iskazi ne mogu svesti na

opisne iskaze. Vrijednosti su neovisne od stvari i cinjenica. Glavno njegovo
otkrice je Ijestvica neformalnih vrijednosti u 4 razine (osjetne, zivotne, kulturalne
i religiozne).
. - _ ., i.*,*.-*.
49. DEONTOLOSKA ETIKA - duznosna etika, koja ocrtava granic'e djelovanja (u
negativnom smislu). Tri deonticke kategorije su obvezatno, pogresno i dopustivo.
Kant, Fichte, Hegel...

.gtf. FENOMEN OBLIGACIJE - je za Kanta bitni vid dobra. Smatra da je dobar

onaj cin koji je izvrsen iz duznosti. Pred nekim vrijednostima covjek je Slobodan,
no pred moralnim vrijednostima nije (tu ulogu igra duznost).
 Pitanja iz etike

)f 51. DOBRA VOLJA U ETICI KANTA - analizom moraine svijesti Kant dolazi do
pojma dobre volje. Ona je dobra bez ogranicenja i kao takva je jedina. Ona nije
dobra po cinu, po korisnosti ili posljedici, vec je dobra po sebi. U sebi nosi svoju
svrhu, a to je ispunjenje duznosti.

* 52. KANTOVO POIMANJE ZAKONA - moralni je zakon opcenit, apsolutan i

nuzan i kao takav se ne moze temeljiti na iskustvenim cinjenicama.forme ovog
zakona su nam dane apriori. Ukoliko su te forme u cistom prakticnom umu, Kant
ih naziva kategorickim imperativom.

-r 53. POSTULAT je pretpostavka koja ne treba drugi dokaz. Kantovi su postulati

sloboda, besmrtnost i Bog.

•* M. KRITIKA KANTOVE ETIKE - 1) prenaglasena autonomija volje 2) brise

mjesto za moral ljubavi 3) kriterij moralnog djelovanja mu je tek formalna
univerzalnost zakona 4) zanijekana individualnost 5) reduciranje ljubavi na
egoisticni osjecaj. Takoder, poznata je kritika Kantovog formalizma = Scheler i
Hartmann, koji govore o ravnodusnosti spram vrijednosnog sadrzaja Kantove
etike.

&>. KONSTRUKTIVISTI nastavljaju na Kantovom transcendentalnom pocetku, ali

pokusavaju princip morala razjasniti kao najvisi princip uciljnog 5 racionalnog
djelovanja, pokazujuci kako se konfliktne situacije mogu rijesiti sredstvima
komunikacije. Schwemmer, Kamlah, Lorenzen...

* $<j. GOVORNOPRAGMATICARI zahtjevaju idealno komunikacijsko zajednistvo

kao transcendentalni uvjet moralnog djelovanja. Apel, Habermas...

f 57. HABERMAS - razvija teoriju konsenzusa normi po kojoj komunikativnom

djelovanju prethodi naivni svakodnevni govor. Zahtjeva se prakticna rasprava uz
zahtjev idealne govorne situacije.

58. LEVTNAS - etika odgovornosti.

^ 59. WITTGENSTEIN - za etiku kaze da pripada mistici. Etika se ne moze izraziti,

dakle, o njoj treba sutjeti.

>r 60. MAX STIRNER (Caspar Schmidt) zastupa anarhisticki liberalizam. Pojedinac i
njegovo vlasnislvo. Naglasava egoizam i samostalnost ljudskog djelovanja.

61. SMITH - TEORIJA KARAKTERA - karakter je odlucujuca pretpostavka

>-^> djelovanja. Osim karaktera vazne su i sposobnosti, te izvanjske okolnosti.
•• ». H / J . ^ J_^ O •• :'^-\,'
t s
j ^
62. ETHICA MORE GEOMETRICO DEMONSTRATA napisao Spinoza.

. SAVJEST je sposobnost prepoznavanja i razlikovanja moralnog dobra i zla,

odnosno moralna savjest je subjektov sud o moralnosti cina. Zato je ona
posljednja subjektivna norma djelovanja.

. TRI MOMENTA MORALNE SAVJESTI: prije, za vrijeme i poslije cina.

 Pitanja iz elike

- 65. PODJELA SAVJESTI S OBZIROM NA PRISTANAK: sigurna i dvoumna.

* 66 PODJELA SAVJESTI S OBZIROM NA POKLAPANJE S OBJEKTOM:

ispravna i pogresna.,

^ 67. CONSCIENTIA DUBITANS je nesigurna sayjest. Coyjek ne moze jasno

odrediti stoje dobro.

~ 68. CONSCIENTIA ERRANS je pogresna sayjest. U njoj je predocavanje moralnog

reda uma iskrivljena.

< 64. TEORIJE O NASTANKU SAVJESTI: socioloska, bioloska, fizicko-psihicka,

psiho - analiticka.

4-70. DIREKTNI ETICKI PRINCIPI su one istine iz kojih se neka stvar sigurno
spoznaje.

^71 REFLEKSNI ETICKI PRINCIPI u sumnji pomazu doci do prakticne

sigurnosti.

tr'yt.. NORMA je ono prema cemu se Ijudski cin mora uskladiti da bude ispravan.

*- 73. PRTMARNE NORME : odricanje od onoga sto ugrozava zivot drugih, odricanje
od svake stete, ne ugrozavanje slobode.

•^ 74. RATIO RECTA = ispravan razum. Razum koji ispravno prepoznaje moraine
norme. To je onaj prakticni urn koji je formiran bozanskim zakonom, odnosno
principima naravnog zakona i usavrsen vrlinom razboritosti.

>t 75. OBJEKTIVNI MORALNI RED obuhvaca sve ono sto ratio recta odredi na
temelju spoznaje. '

4-. 76. TEMELJNE DUZNOSTI : otvorenost za istinu, trazenje smisla, spoznaja samog
sebe, samoodgoj, nesebicnost.
w

7*7. KREPOST je sposobnost povezivanja normativnih zahtjeva u sintezi

individualnog i socijalnog. To je valjano djelovanje.

^7$. PODJELA KREPOSTI KOD SV. AMBROZIJA: mudrost, pravednost,

hrabrost, umjerenost.

^ 7^. ZAKON je uredba uma za opce dobro. (po Tomi). Po Tomi je zakon praviloili
mjerilo djelovanja. S obzirom na zakonodavca razlikuje "se Bozanski i Ijudski, s
obzirom na proglasenje naravni i pozitivni, a s obzirom na trajanje vjecni i
vremeniti.
I

r 80. PRVO ETICKO NACELO glasi: dobro treba ciniti a zlo izbjegavati.

^ 9i. KORIJEN SVIH ETICKIH ODREDBI je ljudska racionalna narav

 Pitanja iz etike

9i. TEMELJ PRAVA je osobnost covjeka.

83. OSOBITOSTI PRAVA : nepovredivo, ograniceno, prisilno.

8A NARAVNO PRAVO temelji se na naravi svih zivih bice.

8$'. POZITIVNO PRAVO odnosi se na pozitivne Ijudske zakone.

&£ ACTIO TRANSIENS djelovanje prema van koje je karakteristicno za neziva

bica.

8tf. VOLUNTARIUM IN SE je ona posljedica kod ljudskog cina koja je bila

narnjeravana.
S _

•*">• VRIJEDNOST je ono dobro koje potice covjeka da radije bira ovo nego ono.
S£^b^° N£HE OS-Ofce. *Li 5iVpft.l PO«A9) CtG/3 -)£. ODfcMiMo.

#1 DEFINICIJA DOBRA : dobro je ono za cim svi teze

OWO 5£ DDt>SK\M

>
1. GLAVNA IDEJA «HUMEOVOG ZAKONA»

2. PROBABALIZAM

1. ETIKA SLOBODE. 5 informacija

2. ZAKON JE

3. HABERMAS I POOPCAVANJE U ETICI. 5 informacija

4. ATARAXIA

5. KONSEKVENCIJALIZAM

6. AKSIOLOSKA ETIKA. 5 informacija

7. KRITIKA KANTOVE ETIKE. 5 informacija

8. GLAVNE POSTAVKE HABERMAS A. 3 informacije

9. MORALNI POZITIVIZAM - 3 FILOZOFA

- Levy - Bruhl, Durkheim, Hobbes

10. ETIKA BERGSONA

11. PHRONESIS U ARJSTOTELA - RAZBORITOST

12. CONSCIENTIA ERRANS . 3 informacije. .

13. PRESKRIPTIVIZAM U ETICI.. 3 informacije

14. DEONTOLOSKA ETIKA. 3 filozofa

15. VRSTE PRAVEDNOSTI

16. MILL 0 ETICI. 5 informacija

17. DOBRA VOLJA U ETICI KANTA. 3 informacije

18. VOLUNTARIZAM IN SE ...

19. ZACETNIK UTILITARIZMA

20. SUBSTANTIVISTICKA UPORABA RIJECI «DOBAR>

21. TUCIORIZAM

22. LEVINAS - IDEJE ETIKE

23. KOJI ETICAR GOVORI 0 PRESKRIPTIVIZMU

24. KAKO HARE RJESAVA PROBLEM POOPCAVANJA

25. PRINCIPIA ETHICA

26. GLAVNE OZNAKE MORALNE VRIJEDNOSTI

 POVIJEST ETIKE
( Koprek )

Etikaje sustavno razumijevanje i razmatranje onoga sto je dobro, a sto je zio.

*Ji~"i ***
ctarih Hrta if iicmi<=>rf»n na iirf»rfp«nip Irn7mr»ca a n<=> na nitania
^"-** "* "*-** "W J w Wf - » « A J w * W X * »» «i V »*ij » A * v<_l*** V L J « » *A«r A AW* ^y * h»* ij M w» Akw .

-Pilagorejci (6, si, pr, K,);ijuusk_a ciusa je besmrina i kruzi (irHnsmigracija uuse),
teorija ispravnog razuma kao norma ispravnog djelovanja.
-Herakl i t : pri roda ujedinjuje sve suprotnosti kao Logos (sabiratelj)
-Demokrit:prvi spominje eudaimonia, kao stanje srece.
-Anaksagora: u fiiozofiju unosi pojmove um(nousia) i razum
_s\nfictv ProtaCTora-«cov'ek 'e m'crilo svih stvari» svako za ssbc zna sto ^s za n's°a
dobro ill zlo.
-Trasimah
-Kaliks-zakone stvaraju slabi kako bi kontrolirali jake.
-Sokrat: osnivac etickih studija. Sustav Sokratovih rasprava:postav1janje pitanja, ironija,
majeutika. Sreca je ciniti ono sto je dobro.
-Cinici:Anisten-ideal kreposti je jednostavnost zivota, odricanje od bogatstva
-Arictin'iiTitaV na r«7ini o<jipti1a
i »i itj v i » > , *l£^i wvuV^ i Ji»» * wm-i*-*.*.*- -v *sj w •.-.«%™.j
IP rili Vnii trffha nn<;tir>i u yivntn
. v v »-J * » ^-" I " *• ^ *^ *» ^-Xi-fc^wi^^i. «r* ^-» f IM-VV*.

-Platoniniti jedan Covjek dragovoijno ne izabire zio jer nije u ijudskoj prirodi.
Dvije ra/.ine uuSevnih akiivnosii:ra/umska (ra/misija) i nera/umska (pozuda, sira-si),
Alegorija spilje.
Dobar zivot zahtjeva udruzenje s drugim Ijudima. etika je dio politike.
-Aristotel: naglasava svrhovitost Ijudske naravi. sve ide svome cilju. sve stvari teze k
nekom dobra. Svijet osjetilnih predmeta je zbiijski svijet. Stanje ijudske srece je
akti\Tiost a ne habitualno stan'e.
Umjerenost je ideal u ljudskim cinima na polju osjeta.
Pravcia je navika dobro voljnog cinjena dobra /a clruge ijude,
Voljni cini su ljudski cini o kojima, onaj koji ih cini posjeduje potpunu svijest i znanje.
Cini izvan dosega osobne kontrole su nevoljni cini.
Ne postoji odredeni sustav moralnih odredbi kojima se svi pokoravaju.Razboritost
upravija cinima i sama je moraina vrlina.
c* n\nf>\rr\\Tf\a «rp^n $Q sasto1! u sluzen'u i konteni^laci1! ^noniran'e^ Boaa.
^_s »J . J »-i».^J I VH t* V *"'*J *" ***\ ** "-'*** »"•» »-'•' Ufc*Ufc»JJ J. KA UJL w*«_ifc-iij W» A i ». »J i A * V i i J. JkJ ifc*<W ij i y^^ ^J A i i i W*i AJ «^ y f^r 1-1 ^ V» .

-Sloicka elika: Zenon-materijalisticko gledanje na zbilju, sve sto jest je neka stvar.
Osi varena osoba. posjeduje misaonu koniroiu naxi svojim osjecajima
Afektivne pojaveiugoda, tuga, strah su iracionalne. Treba zivjeti u skladu s prirodom jer
je ona no svojoj naravi razumska.
- koncept «hegemonikana» moci koja vlada i upravija drugim djelovima duse.
- Seneka naglasava samokontrolu umjerenost i samodostatnost.
- Marko aurelije diieli Ijudsku oso^" r>« tri Hii*»ia- tii^in Hn^a i mn
J J J •— ** *^ ** J.AW* »>A M. ***•*• J «*»w*. »-*J *r *v 5 ** *Ai_/hw *. k*.A^A

-Epikurejci: Epikur- znanje primemo preko osjetila, sve Sto doiazi dolazi iz vana.
Ne postoji zivoi posiije smrii, Fokusav razumjeii muralnu dobro i zio iznaci bilo kojeg
nadnaravnog zakona (etika naturalizma).
Treba teziti svakoj vrsti zadovoljstva. Vrline: razboritost i prijateljstvo.
-Neoplatonicka etika:dobar zivot se sastoji u bijegu iz svijeta iskustva prema svijetu
whovnih principa.
-Fiion- zidov, vise forme (ideje) nastaju u Bogu, ljudska je dusa napravljena na sliku

-Piutarh- svjetovna je dusa izvor zla.

-PioUn- sveukupnosi si vari police iz vrnovnog prineipa iii Jeunog, Iz njega proiziazi um
koji sadrzi ideje. Covjek kao duhovno-materijalno bice je postavljen u stanje bivanja,
sposoban se kretati gore ili dolje no Ijestvici bivanja. Gore znaci ici prerna Jednom.
-Paristicka i srednioviekovna etika:Patristika je utemeljena na bozjem zakonu i volji.
-Grcki krscanski komentatori moralnih teorrja: Hipolit, Klement Aleksandrijski
«Stromata» Ori°en
-Latinski komentatori moralnih teorija:Tertuiijan- iruuio se odrediti ispravno iumacenje
osobe.
Augustin- sreca je u ujedinjenju, nakon smrti tijela, s Bogom.
Ivan Scott Eeiugena: covjek koji zivi s moraSnirn zivotom uiedinjuje se s Bogorn.
Teoriia «rati recta»i etika renesanse: znaci isoravan razum. onai koii isoravno
' •••.•• - — *- A " J _• 1

prepoznaje moraine norrne. Prakticni um koji je forrniran bozanskim zakonom.

-Rflrrm
*~* **»v^i ?
Alhprt Tnma Alrvin<iVi-mr4rq1 iitpmplimp 11 ra7iimn ti yaVonn Vfnralni snstav
i ~* v v » »? i UAA'W * ~»* , A^AkTAKA A A A U A »A v t w A A A V A J WJ V v> A -~M-I V > A ^ A K > VJ , 4^*4^ A ^ * * w . A . ^ U A > « A A A A ^ klu WB '

utemeijuje na 4 onticke vrlinc obogacene krScanskim pogledima.

-Humanisticka etika renesanse: Nikola Kuzanski, Giordano Bruno, Zivjeii u skiauu s
prirodom i ljudima dobiva prednost ispred srednjovjekovnih teocentricnih razmisljanja.
-Engleski egoizam i racionalisticka etika: sredisnji problem etike nije c. Vec porijeklo
ljudskog razumijevanja moralnog dobra i zla. Bozanska volja je izvor svi moralnih
stajalista.
-Lock- odvo'io etiku od reli°iie. Ksko bez Boz^e0 unletan's razliku'ern li'eno i PJZHO
tako dobro i zio.
-Spinoza- uobar covjek je onaj koji voli sve Ijuue, koliko mu to razum dopusia.
-Kant-funkcija teoretskog uma- spoznaja i znanje
-fiinkcija prakticnog uma- upravljanie nasirn djelovanjeiTi
Teoretski um apriorno posjeduje forme i kategorije. a prakticni um upravlja
kategorijarna. Moralni zakon je usaden u um. Jedino dobro na svijetu je ljudska volja..
Vol's d'elu^e iz nostovan'a. nrema zakonu t1 iz duznosti a duznost ^e-nuznost nekoa
ujelovanja iz postovanja prema zakonu. horme morainog zakona su nam dane apnon.
Maksima- subjekiivni princip ujeiovanja, Racii lako da bi maksima ivoga djeiovanja s
pomocu tvoje volje trebala postati opcim prirodnim zakonom.
Tri postulate prakticnog uma: Sloboda (empirijski nedokaziva), besmrtnost( izlazi iz
moeicnosti cudoredne savrsenostiX i oravednost ie mosuca ako Dostoii Bos.
*^ S J A -J >—.' A -J *~S

• -Utilitaristicka i subjektivisticka etika u engl.

-pooisticki utilitarizami ucinsk d'elovan^a donos1 t^ifi^t cfltnnm rinitplin
^ •.* KVAA *.*-!•**/*.* J. . WV<W iJ. *. J »f A V-f I hA^-AJ *A ** »J i A »J 1JA A * . V > A iu V u flt/M. i i V/ A *. A <tr iiAi»^»^»^J fc»

-univerzalm ulilitarizam: ucmak donosi dobrobit za mnogo osoba koje nisu cinitelji.
-Jeremy Bentham prvi koristi pojam Utiiitarizam.
-Richard- univerz. util.- zajednicko dobro je je najvisi zakon.
-Hume- ne postoji osoba kao individualno bice koje irna inteligenciju i slobodnu volju.
Razum nije izvor moralnog iskustva. Osjecaji su izvor djeiovanja (simpatija).
-Adarn Smith-simpatija je temelj etickog prosudivanja. Mi sudimo ponasanje drugih a ti
osjecaji usmjereni prema dnigom su temelj etike. Pokusavamo vidjeti sebe onakcTkako
nas vide drugi.
-Jeremy Bentham.- kriterij dobrog zakona, Ijudskog ponaSanja, je njegova korisnost.
73 H r» vnl i «t vr»

-John Stuart Mill-oblikovati mis'ljenje na temeiju iskustva. Temeij moraia je korisnost

ili princip najvece sreee. Krepost je ono slo isiinski vodi do sreee.
-Smart- zahtjeva kvalitativno raziikovanje zadovoljstva.

-Etika niemackogJdealizma: etika se odvaja od krsc.-zidovske tradicije.

-Fichte-on uzima identitet kao Slobodan cbelatsn i morslan. Mo'a vol'a 'e mo^a i sva
ovisi o rneni. Gias savjesti postoji u svima nama.
Eiieki imperaiiv- ujeiuj prema svom viasiilom uvjerenju o uuznosli.
-Hegel-njegova dijaiektika krece od pozitivne afirmacije (teza), negacije (antiteza) i
konacnog stupnja gdje se dva prethodna stipnja ponistavaju i pretvaraju u visi stupanj.
Bog je ideja. Iz prava vlasnistva proizlazi razvoj Etike. Volja je vidik svijesti u kojern
se oblikuje sloboda.
-Shonenhauer- vol^a nroizvodi sve 1'udi su u^edin'eni u v'ecno' vol'i Vol'a ne Testate
teziti, nema konacnog cilja. Nema slobode u ljudskom htijenju. Iz osjecaja
odgovornosli zakljucuje da je Ijuusko djelovanje Iranseedenlaino slobouno.
-Posthegelovska etika: A, Comte- individuum je apstrakcija Covjek je c ukoliko se
ukljuci u tijelo druStva. Trazi sklad uma(spoznaja), srca(prihvaca spoznaju) i volje.
Umjesto Boga stavlja covjecanstvo. Norma moralnosti - altruizam.
-Marx- zadaca covjeka je da se oslobodi svi otudenja( religije) i da postane ono sto jest.
kroz rad.

-Francusko laiiianska ispirilii>licka Skola: odbija malerijalizam.

-Nikola Maiehranch- svijet spoznajemo preko ideja koje nam je usadio Bog, Temelj
moraia je zivot u skladu s Bozjom voljom.
-Bergson-Boga dozivljavamo u nama clni slobodno djelujemo. Dvije vrste drustva:
zatvoreno-sve je regulirano zakoninia, co\yek nije Slobodan. Otvoreno - unutarnja
sloboda iz privlacnosti.
-AksioloSka ili vrijednosna etika:Husserl, Hartman. vrijednost je svaki objekt na§eg
interesa, sve sio je pozeijno.
-Max Scheler- ljubav je najvaznija za etiku, Vrijednosti su neovisne od stvari i
cinjenica. Vrijednosti iskazi se ne mogu svesti na onisne iskaze Ljestvica neformalnih
vriiednosti u 4 razine ( osietne. zivotne. kulturalne i religiozne.)

-Naturalisticka^tika: naturalisticka pogreska- kad se dobro pokusava definirati s

nr»mnrn
r ^..^^-« r?rnar»o
_. «e"e noima
r~j**-~ nfr-pcr
*—-- e rimona
_A«.C5«=,.
Naturalisticka etika nastoji definirati moralno dobro pomocu naseg uobicajenog
iskustva u zivotu.
-Herbert Spencer: zivot je temeljna vrijednost, Etika nije apsolutno ispravna nego
relativna
-Freud- ignorira nadnaravno religiozno. Tri razine unutar ljudske psihe: id-nesyjesno
(sjediste nagona). ego (svjesno podmcje), superego ( moralni diktator).
Svako potiskivanje za covjeka je lose , dobro ie biti otvoren.
-John Dewey- prediaze ravnotezu izmedu egoizma i altruizma. Etika mora posvetiti
pozomost posijedicama ijudskog djeiovanja.
Naturalisticka etika u sirem smislu rijeci kaze da se moze izvesti «treba» iz «jest».
-jarvmgji MsntsiFi- kFscsjisks etika *e bol'3 ! ^fsktiGUPS odr eisto filozoiske etike.
-Erich Fromm-voljeti drugog je krepost, voljeti sebe je grijeh.
Savjesi kao sirah ou aulorueia je lossi.
-Analiticka etika i metaetika: (analiza jezika)
-Hume- filozofi skaCu od iskaza da ne§to jest na «treba» iskaze, jezicni problem.
-G.E.Moore-dobro ne mozemo defmirati jer ako kazemo biio sto drugo. osim dobro.
mijenjamo znacenje. Dobro znaci neku kvalitetu koja pripada stvarima. Dobro ne znaci
ono sto pruza zadovoljstvo. Dobn> ne mozemo zamjetiti osjetilima i nije dio opisa
stvari. Emotivisticko znacenje jezika: nastojanje da rijecima izazovemo odredene
osjecaje u Ijudima.
Kritizira naturaiizam. Navodo dva znacenja rijeci «dobro»: substantivisticko- dobro je
ime za nesto. Adjektivisticki: «dobro» je «dobro» i tu je prici kraj. To mozemo shvatiti
samo intuiciiom . navodi orimier «zuto2»
•J -f i _/ W

-Etika egzistencijalizma i fenomenologije:

•
- trt ra7ine na kniima nonha yivi- e^tetokt C ct<ii£>tilni
»* * A»b.*AXV A-aw *»^J ***»»* V*,** w • » » _ . , » , vu*vw^&> y VU-JW^H^I

(upoznavanje samog sebe), religiozni ( najvisi oblik postojanja).

-Nietzsche- kaze da nema Boga, Trebaih'O oubaciii stilre Irauicioriaine vreuriote i uzuici
se na visu razinu , koju on zove «nadcovjek»- sam uspostavija moraine vrijednosti.
-Sartre- dvije vrste postojanja: biti u sebi - bez otvorenosti da se postane nesto drugo
biti za sebe- svijestan. biti odvojen od samoga sebe.
Temelj moralnih vrijednosti je u slobodi.
 ETIKA-skripta

gledano «anthopos»-coyjek oznacuje:bice kqje gleda gore, prema svijetlu,

bice razMika.
Coviek je osoha, nije stvar5 duhovno bice uvijek u odnosu prema drugom.
Roetie - rationis naturae individua supstantia,
Predznanstveno shvacanje onoga sto je cudoredno dobro ill loSe. Znaci postoji intaitivno
predshvacanje. Cudoredno iskustvo prethodi govoru o cudoredu.
-Svakodnevno predshvacanje rnorala: u vlastitom djelovanju vidimo da cinimo dobro ill
io^e. znaci razlikujemo dobro od zla (savjest). To znaci da slobodno djelujerno, a iz toga
proiziazi odgovornost.
-Filozoiska etika: je temeljito, kontinuirano i argumentirano dornisljanje o dobrom
zivyertjii i ispravnom djelovanju. Filozofska etika predpostavlja cudoredno iskustvo.
F.rika je Tnanost o ljudskorn djelovanju,, moralnom, Ona ne ka/e sto je dobro, vec kako se
dolazi do toga da nesto rnozerno kao dobro prosuditi.* - " > - , - -~- '^^^ , .--, , V ._J.-,N. ,"^',-...:-.;
Za Aristotela etika je normativna (prakticna) disciplina. «Ethos»-obicaj,cud. «HeH^is»-'";
traino stanje, karakter, vriina.
-Karegoriie etikeTDeskriptiyna (istrazuje cinjenicne nacine djelovanja i ponasanja ,
odredenog dnistva-opisuje obicaje naroda, njihov razvoj. Te jezicnoanaliticka).^7 '
Normativna razyjja kriterije za moralnu prosudbu djelovanja,
Deontolosko utemeljenje: etika je kategoricko-normativna znanost-to znaci da moramo
Tako i tako djelovati ne da bi bio dobar arhitekt, rnuzicar, vec dobar covjek.
-Qbiekt etike: je ispravno djelovanje. i 1 , ,'v . ... i --.,.
-Argurneniaciia u etici: se rnoze utemeljiti prizivom ria cinjenice(ne smijes se rastati jer
imas cetvero djece), prizivom na osjecaje( djeca ce ti ostati sirocad), prizivom na moralni
kodeks( bracna vjemost je nesto vrlo kreposno), prizivom na savjest.
-1 argumentacijskih metoda etike: 1). LogiCka metoda, «deontiCka logika» (duznost,
moranje) 2), Diskur/ivna metoda- opravdanje normi, 3), Dijalekticka metoda-(Piaton)
dijaloski postupak, argurnentirajuci. 4). Analogicka metoda-(Aristotel) usporedivanje
norme i situacije. 5). Transcedentalna metoda-(Kant) trazi ternelj koji ternelji moralnost.
6). Ilermeneutska metoda- (ileideger) naglasava vaznost tradicije. 7). Analiticka metoda-
anaiiza rijeci moraia (dobro, zlo). 6, i 7. su deskriptivne, a ostaie su normativne,
-Eticki relativizam: ne postoje opce vazeci sudovi o tome sto je moralno dobro, a sto
moralno krivo. Patzig razlikuje 3 vrste relativizmaideskriptivni, principijelni i normativni,
(Vioral se ne mijenja vec samo vremena, i xato sto se materijalne norme moraia uvijek
rnijenjaju nije moguce pronaci ztijednicku norrnu.
-Metaetika: (Hare)- logicki Smw^j jezika moraia. Nju vodi interes ciste analize pojmova.'-
Da ii rnoralni sudovi imaju istinosnu vrijednost. '
Teme metaetike: jezicno znacenje moralnih predikata, pitanje opravdanja moralnih
sudova.
-Metaetjgke teorrje: 1), KognitivistiCke(naturalizam i intuicionizam). 2) Nekognitivistieke
(emotivi/am i deci/ioni/am ili preskriptivizam), iskazi etike su samo sivar osjecaja ili
samo volj ne ouluke. ^ •
-Emotivizam: Davi.Hume- istinite su one recenice koje se mogu poklapati sa stvarnoscu.
Kod atekta,voljnih akata problematicno poklapanje sa stvanoscu. Zato raziikuje um i
 volju. Um se ne rnoze- suprostaviti afektu, um jerob afekata. Pravila rnoraia nisu
posljedica uma, stoga je moral podvrgnut osjecaju.
-Ayer- pqjmove etike je nemoguce analizirati.Osjecaji su motivacija za djelovanje. Iskazi
su istiniti ill neistiniti, a izrazaji iskreni ili neiskrenL Refiemce moraia ne 6ine iskaze o
osjecajima vec izra/avaju stavpye,,
Steven-son-govormorala-'
»Dakle prema emotivizmu izrazi rnorala izazavaju samo osjecaje koji sami vise ne rnogu
biti vrednovani ili podvrgnuti racionalnoj kritici.
-Decizionizam: izrazi etike su stvar odluke i istp ne mogu biti podvrgnute racionalnoj ?--•

-Hare-moralne%d6ve u(dobr£ ispravno) je sveo'natmpefart ve ftrela). ^Raztikujelzmedis

frastikona i neustikona, Frastikon izrazava stanje stvari bez stava govornika(svi vracaju
posudeni novae). Neustikon donosi stav govornika (ja se pozivam na to). (»Nrr v .v,\v^ <:•.-.-
-Max Weber-znanstvena spoznaja treba biti neovisna od vrednovanja. Posljednja
vrednovanja pocivaju na oaiuci.
-Hans Albert- svaki moralni iskaz zahtjeva opce priznavanje.
-Prigovor nekognitivistickim teorijama- um covjeka vodi da se orijentira prema svojim
osjecajima, - : W-;SM - . . • • . .• : -<,,-._•-..,.^>,
-Kognitivisticke metaeticke teorije:vrednujuci predikatori «dobro, lose, hrabro»5
deonticki predikatori «dozvoljeno, naredeno, zabranjeno»
-Naturalizarn i intuicionizam. Naturalizam je teorija koja Sinatra kako se posredstvom
jezika moraia saopceno stanje rnoze racionaino provjeriti kao i empiricke cinjenice. Perry
i Lewis.
-intuicionizam- teorija koja srnatra da su osnovna nacela i vrijednosno sudovi intuicijski
te ih nije potrebno dalje argumentirati. Moore i Ross.
-Humeow zakon- kod moralnih iskaza nemoguce je preiaziti od «jest» iskaza na «treba»
iskaze. DeontiCki i vrijednosni sudovi ne mogu biti definirani opisnim predikatorima.
-Searie-prigovor Humeu-iz cinjenice da netko nesto obeca se moze zakljuciti na deonticki
iskaz.
-Moore-«naturalisticka falacija» je kad se deonticki i vrijednosni predikatori defmiraju
opisnim predikatorima. Ako su iskazi moraia analiticki (terija definicije) onda to
oznacava kao «nat. falaciju».
-Shefler-vrijednosni se iskazi ne daju svesti na opisne iskaze. Isto kao i Moore kaze da se
vrijednosne rijeCi odnose na stvari. Vrijednosti su neovisne od stvari i Cinjenica.
-Ajdjektivisticka (pridjevna) uporaba rijeci «dobar»: Kod predikativnog adjektiva
nedopustiv je zakljucak «gospodin Savic je dobar lijecnik, lijecnik je coyjek, gospodin
Savic je dobar coyjek». Kod atributivnog adjektiva «dobar» izrazava odnos izmedu dviju
odnosnoh tocaka (tormina). Jedan je termin konkretni objekt, a drugi je «fiat».
Supstantivisticka uporaba ryeci «dobar»-«zivot je dobro>>, «zdravlje"je neko dobro»

-Liudsko dielovanje:proizlazi iz naravi. ^ 4 f - i \ , , . < . ' ;

-Actio transiens-djelovanje prema vani kqje je1£raktens$no°^ ^*jo»^
-dvostrukost ljudskih cma-l)Actus hommis:cini u kqjima se covjek ravna prirodnom
nuzdom, Cini su nesvojevoljni, u ne znanju i ne ulaze u etifiko prosudivanje. 2)Actus
humanus:specificno ljudski cin, temelji se na razumu i na slobodi.
-Karaktenstike specificno ijudskog djeiovanja: 1 jpredociti si radnju, 2}zelja za
ostvarenjem, 3)motivacija(teziti za nekim ciljem, motiv pokrece voiju na djeiovanje),
4)sioboda (siijediti svqju volju), 5)odgovornost, 6) u uvjetovanosti siobodnog £ina
-Voluntarium in se- kod Ijudskog Cina ona posljediea koia je bila namjeravana,
-Votumarium in causa-recimo ako nopijem par casa vina; onda nisam samo odgovoran z,a
to vec iza pijanstvo. To sam mogao predvidjeti
-Slobodan znaci biti Slobodan od i Slobodan za. Nista ne rnoze postati cilj ako se u tome
ne prepozna neka vrijednost. Vrste vnjednosti: individuaine(pojedinac), nadindividualne(
vrijede za vise Ijudi), sveopce(vrijede za svakog). Vrijednost je ono dobro koje potice
covjeka da radije bira ovo nego ono.
-Dobro je ono za Cim svi teze.
-Hij erarh ij a vrij eon osti : 1 ) infrahumane(7,dravije5 ugodnost)52) inframoraine (pripadaju
covjeku ali se njinia ne mjer vrijednost Covjeka-bogaistvo, znanje), 3) moraine ( ticu se" "
samog subjekta). 4)religiozne (odnos subjekta prema vrhovnom principu vrijednosti).
-Karakteristlke moraine vnjednosti:predstavlia objekiivni(pomoci drugorne) i subjektivni
via (nisam dobar je ne cinim dobro). Moralna se vrijecinost predstayya kao pozeijna

-Fenomen obligacije: Za Kanta" obligacijaje vid dobra, Dobar je ona Cin koji je izvrSen iz
duTTiosti, T judi svih kultura su vodeni normama, /akonima koji im se namecu iznutra,
Temelj obligacije je u samom .dobru kao takvoin, u vrijednosti. ^ •:\v^- -*«^^. v &ro ^

-Norrne moraine vrijednosti: Norrna je ono prerna cernu se ljudski cm mora uskladiti da
bude ispravan. Norma je kao neki uzorak po kojem djelujemo.
1) Moralni ekstrmsecizam: normu moralnosti stavljaju izvan samog cina. Hi
<<moralni pozitivizam» koji kale da ljudski Cini svoju moralnost dobivaju od
neceg izvan samog cina.Kaiikio, Durkheim. Hones. Druga struja utemeljuje
moralnu vrijednost na pozitivnom i proizvoljnoni Bozjeni zakonu(Descartes).
2) MoralnMiaturalizam: norrnu moraine vrijednosti stavlja u covjeka. On se dijeli
na iiudajnionizarn i Altruizam.
Eudajmonizafn-^e cftjelfna rttuO'NIZAMCstavlja srecu u osjetni uziiak)-Epikur,
RACIONALNI EUDAJMONIZAM(sreca kao najvece dobro, onaj krajni cilj. Slstoji se u ,
dobrom i kreposnom zivotu)-Aristotel, ESHATOLOSKI EUD,(moralno dobar 6in
covjeka pribiizava vje6rfi5'm*t^^enju),NRGATTVNT eudajm.(prosuduje ljudsko
djeiovanje ukoliko covjeka oslobada od bola i zla)-Shopenhauer(pokretaci ijudskog
djeiovanja su egoizam, zloba i sarnilost).. ZNANSTVENI hedonizam ili
utilitarizam(zacetnik je Bentham-trbamo uspostaviti odnos uzitka i boli, treba drugorne
ciniti dobro jer od tud nam dolaze uzici). Svi ovi pravci polaze od cinjenice da je sreca
ono za Cim svaki covjek tezi po svojoj naravi tezi.
Altruizam: ljudsko djeiovanje prosuduje ukoliko e ono usmjeruje na sre&i i zadovoljstvo.
Smith, Mill 5 Comte, Durkheim.
-Mill(altruistiCki utilitarizam)-najbolje je ono djeklovanje koje osigurava srecu najveceg
broja Ijudi. Svrha etike je ljudska sreca.
-Adarn Smith-«teori]a simpatije» sirnpatija je iskonski osjecaj Ijudske naravi. Ona je
sama po sebi usmjerena prema dobru drugoga. «radi tako da zasiuzis simpatiju drugoga».
-Kritika-uzitak degradira covjeka ako ga uzrne za jedmo mjenio svoga djeiovanja. Norrna
se moraine vrijednosti ne mo2e pronaCi ni u kojem afektu.
W'iu,., ; V x _

--'-•-,-.^J.;^-
-Vitalisticka etika:zivot je vrijednost kqjqj tezirno radi me same. Bergson. To je
naturalisticka etika. Izvor snage morala su zivot i principi zivota. Razlikuje otvoreni i
zatvoreni moral tj. u moralnom zivotu razlikuje ono sto proiziazi iz prisile i sto proiziazi
iztezRje ----- - , -----^
-Kozmoboloska etika: nastoji moral svesti na zakone svemira. Spencer - norma
rnoralnosti je red u svemiru.
-kritika- ako gledamo svemir, evoluciju kao normu rnoralnosti onda zaboravljamo na
duhovni subjekt-covjeka.
-Moralni intrinsecizam:treba traziti bit moraine vrijednosti u covjeku. Moralna vrijednost
izvire iz siobode.
-PraktiCni um-norma moraine vrijednosti

-Volja kod Kanta;volia je jeaino dobro na sviietu. Volia djeluje prema zakonu i radi
zakona i iz postovanja prema zakonu, iz duznosti. Moralni zakon je opcenit i apsolutan i
ne ternelji se na pojedinirn iskustvenirn einjenicarna. Forme zakona su narn dane apriori i
nuzne su. POSTULAT je pretpostavka koii ne treba drugi dokaz. a to su u prakticnom
umu besmrtnost, sioboda i Bog.
-Kritika Kantove etike: prenaglaSena autonomija. volje, reducira ljubav na egoistiCni
osjecaj,izbrisao je svako mjesto za moral ljubavi. Zasto trebamo djelovati prema nekoj
univerzalnqi norrni zakona, tako niiecerno individualnosi (subjektivnost). Dobra volja DO
Kantu je dobra tek onda kad se pokorava zakonu radi zakona. Reakcija na Kanta je i
«etika situaeije»- cudoredni zahtjevi ne rnogu biti opcenito odredeni vec izranjaju iz
povijesnih situacija. ^ • \: z
transcendentalni uvjet moralnog djelovanja. Habermas ^ c^-^x^ ^",^

-Norma rnoralnosti kod Tornisia je ; «ratio recia». Torna -Bozji je uni najvisa norrna
moraine vrijednosti. Sreca je potpuna aktualizacija ljudske naravi koja je postigla ono
dobro od kojeg vise ne moze pozeljeti. Sreca se prerna Kopreku sastoji duhovnoj vezi s
osobnim Bogomu kojoj se ipak cuva vlastita osobnost. Nas um prosuduje vrijednosti
stavijajuci ih u odnos s apsoiutnom vrijednoscu.
Eudajmonisti i utiiitaristi tvrde da je moralnost samo sredstvo da Covjek docJe do srece,
Zeija za vrijednoscu i /eija /a srecom medusobno se ukijucuju, Srecu covjek ne nala/i ni
u samom sebi ni u druginia, jer srno ograniceni. vec samo u Bogu koji je apsoluina istina.
Za nasa dobra ili Iosa djcla postoji nagrada ili kazna. Moralna vrijednost trazi da budc
pnznata.
-Covjeku se postavija kao ideal prakticnog uma da pusti da stvari i ljudi budu sto su u
sebi. Ljubav prema bliznjemu.
-Namece se kao vrhovna norma moraine vrijednosti postojanje jednog Bi6a koje bi u isto

stranc Kant govori o apsolutnoj autonomiji razuma koji jc jcdini tcrnelj moraine
vrijednosti, a ne Bog. Moguce je uspeti se do Boga polazeei od rnoralnosti. Postoji dakle
dokaz za Bozju opstojnost i kroz moralnu svijest.
Finance smatra da se moralna duznost temelji na istorn temelju kao i moralna vrijednost.
«ratio recta»-norma moralnog djelovanja.
-Zakon-uredba urna za opee dobro (Toma), zakon je pravilo, mjerilo djelovanja. S
obzirom na zakonouavea raziikujemo Bozanski i ijudski, s obzirom na progiasenje
naravni i pozitivni, a s obzirom na trajanje vjecni i vremeniti.
-Prvo etiCko nac'elo - dobro treba Ciniti a zlo izbjegavati
-Korijen svih etickih odredbi-je Ij.udska racionalna narav
-Ternali pravaje osobnost covleka. Pravo se nalazi u sieri oanosa prerna drugoine.
-Osobitosti prava- nepovredivo ograniceno prisilno.
-Naravno pravo ternelji se na naravi svih zivih biea.
-Pozitivno pruvo sc odnosi na pozitivne Ijudske zakone.

-Moralan je onaj Ijudski Cin koji proizlazi iz slobodne ljudske volje u svijetlu razuma.
-Teoriie o nastanku savijesti: 1 )socioioska teorija, 2)hioioska teorija (savjest je produkt
prirode, bioloskog razvoja. 3)fizicko-psihicka teorija (pokusa-pogreska) 4)psihoanaliiicka
teorija (savjest jc rezultat superega.
- I'ri momenta moraine savijesti: prije, za vrrjeme i poslije ema.
-Podjela savyesii s obzirom na pristanaksigunra i dvoumna,
-Podjela savijesti s obzirom na poklapanje s objektom:ispravna i pogresna.
-Concientia errans je pogreSna savijest, u njoj je predoCivanje moralnog zakona i reda
urna iskrivijeno. No i krivoj savijesti, ako je u /abludi, se moramo pokoravati
-Conscientia dubitans je nesiguma savijest, covjek ne rnoze jasno odrediii sto je dobro.
-Moralni sustavi: l)tuciorizam-moralni stav u kojern se u surnnji treba uvijek prikloniti
sigurnijern rnisijeniu. 2)probabiiizarn- dozvoljeno je ueinti neki cin pa rnakar i rnalo bill
uvjereni da on nije zao, 3)probabiiiorizam 4)ekviprobabilizam-misljenje u priiog
djelovanju mora biti barem jednako vjerojatno kao i protivno.
-Laksizam-dozvolieno je slijediti svako miSlienje,
-Direktni eticki principi su one istine i/ koj.ih se neka stvar sigurno spo/naje. Refleksni
eticki principi nani u suninji pomazu doci do prakiicne sigurnosti.
-Prirnarne norme- odieanje od onog sto ugrozava zivot drugih, odricanje od svake stete,
ne ugrozavanje slobode.
-Temeljne duznosti-otvorenodt za istinu, trazenje smisia, spoznaja samog sebe,
samoodgoj, nesebicnost.
-Sv. Ambrozije-4 kardinalne kreposti:mudrost, hrabrost, pravednost i umjerenost.
FFDI: Opca i individualna etika lietni semestar 2006/2007
A. Opca etika
1. Etika - filozofska disciplina
1.1. Predmet, metoda, cilj etike kao filozofske discipline
1.2. Podrijetlo i znacenje rijeci etika
1.3. Etika i druge discipline (psihologija i etika / sociologija i etika / povijesne znanosti i etika /
pravo i etika / teologija i etika)
2. Zasto eticki djelovati?
2.1. Predfilozofska moralna svijest
2.2. Moralno djelovanje
2.3. Fenomenologija i oblici djelovanja
2.4. Ljudsko djelovanje
2.5. Cudoredan cin kao Slobodan cin
Literatura: Koprek, I.: Skripta Etika, WebCT
Koprek, I.: Utemeljenje etike kao filozofske discipline, u: Cehok, I.;_Koprek, I. i
^jikaJPrirucnik jedne discipline, Zagreb 1996, l-34._
Talanga, J.: Uvod u etiku, Zagreb 1999, 9-36 (I. Etika kao filozofska disciplina)
3. Vrijednost i moralna vrijednost
4. Utemeljenje norme moraine vrijednosti
4.1. Moralni ekstrinsecizam
4.2. Moralni naturalizam
4.3. Moralni intrinsecizam

5. Objektivni moraini red

Literatura: Koprek, I.: Skripta Etika, WebCT

B. Individualna etika
1. Savjest - subjektivna norma moralnoga djelovanja
2. Formiranje suda savjesti
Literatura: Koprek, I.: Skripta Etika, WebCT
Talanga, J.: Uvod u etiku, Zagreb 1999, 119-148 (III/l 1. Savjest)
3. Toma Akvinski o savjesti
3.1. Trostruka dimenzija savjesti (con-scientia: synderesis, sapientia, scientid)
3.2. Lexnaturalis
4. Etika kreposti
4.1. Klasican pojam kreposti
4.2. Krepost u Platona, Aristotela i Tome Akvinskoga
4.3 Mudrost kao kardinalna krepost
Literatura: Po slobodnom izboru (Primjerice: Talanga, J.: Uvod u etiku, Zagreb 1999,148-155).
5. Primijenjena etika
5.1. Opcenito o primijenjenoj etici
5.2. Neke od primijenjenih etika (primjerice: Medicinska etika, Bioetika...)
Literatura: Po ^slobodnom izboru (primjerice: Koprek, I.: Utemeljenje etike kao filozofske
discipline, u: Cehok, I.; Koprek, I. i dr.: Etika. Prirucnik jedne discipline, Zagreb 1996, 133-280).