UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET
OPĆE PRAVO

ZAKONIK XII PLOČA

INSTITUCIJE RIMSKOG PRAVA I

Kandidat: Mentor:
Ervin Smajkan I-2283/17 Doc.dr.Benjamina Londrc

Kiseljak, decembar, 2017.

SADRŽAJ

1.Uvod..............................................................................................................................3

2.Zakonik XII ploča..........................................................................................................4

2.1.Područje prava koje je pokrivao Zakonik...................................................................6

2.1.1.Karakteristika pojedinih sporova i kazni.................................................................7

2.2.Pitanje postupka........................................................................................................10

2.3.Obilježja naprednih misli..........................................................................................11

2.4.Razvoj prava tumačenjem Zakonika........................................................................13

3.Zaključak.....................................................................................................................15

4.Literatura......................................................................................................................16

2
1.Uvod

Zakonik dvanaest ploča (lat. Leges duodecim tabularum), ponekad i Zakon (ili
Zakonik) dvanaest tablica, je prva i najvažnija kodifikacija rimskog građanskog prava.
Zakonik je bio urezan na brončane ploče i postavljen na rimskom forumu 451/450. god.
pr. Kr. Ondje je stajao sve dok Gali nisu zapalili Rim oko 390. god. pr. Kr.

Donošenje Zakonika XII ploča dokaz je da je stara gentilna organizacija zamijenjena

državnom organizacijom, a stari običaji religijskog karaktera svjetovnim državnim
pravom.

Zakonikom dvanaest ploča počinje historija rimskog privatnog prava. Njegovu izradu
inicirali su plebejci tokom borbe protiv prava i samovolje patricija; u rukama patricija
bile su sve pravne formule, te su ih oni držali u tajnosti. Plebejci su im se uvijek morali
obraćati za pomoć i savjete, osjećali su se nesigurno i nisu vjerovali u nepristranost
patricija. Fiksiranjem odredaba u pismu, dostupnom svima, došao je kraj samovolji
patricija.

3
2.Zakonik XII ploča

Stupajući u historiju, Rim je bio monarhija. Ali potkraj šestog stoljeća pr. Kr. kraljevi
su bili protjerani i umjesto njih uspostavljena je republika. U to doba Rim je bio mala
zajednica na lijevoj obali rijeke Tibera, nedaleko njegova ušća. Njezini žitelji bili su
uvjereni kako potječu od izbjeglica iz grada Troje, nakon što su ga opustošili Grci.

Njihovo pravo bilo je skup nepisanih običaja, predavanih usmeno s koljena na koljeno.
To običajno pravo držali su dijelom svoje narodne baštine kao Rimljana. To pravo bilo
je primjenjivo samo na one koji su za sebe mogli tvrditi da su rimski građani (ius civile,
pravo za građane/cives). U slučajevima kad je primjena nekog običajnog pravila na
neki zasebni slučaj bila dvojbena, odlučujuće je bilo tumačenje svećenićkog kolegija,
aristokratskog tijela odgovornog za održavanje religijskih kultova. Zajednica se dijelila
na dvije socijalne skupine:

1. na patricije, relativno malu skupinu imućnih obitelji plemenita roda, te

2. na plebejce, brojem veću ali na različite načine nepovlaštenu skupinu. 1

Svećenici (pontifices) su bili isključivo patriciji, a plebejci su, naravno, dvojili je li

njihov pravorijek o valjanosti pojedinih pravnih poslova i oblika uvijek bio u cijelosti
nepristran. Plebejci su tvrdili kako bi njima išlo u prilog da običajno pravo bude
zapisano prije nego što se jave pojedini sporni slučajevi. Onda bi mogli znati kakav je
njihov pravni položaj a da ne moraju za savjet pitati svećenike, dok bi svećenićka
ovlast tumačenja prava bila ograničena tekstom zakona. Patriciji su nastojali izbjeći
mnogobrojno potomstvo, pogotovo kada su u pitanju bili muška djeca.2

Kao ishod tih zahtjeva, godine 451. pr. Kr. bilo je imenovano povjerenstvo od deset
građana, decemvira, koji su dobili zadaću pripremiti pisani tekst običajnog prava, po
uzoru na čuvene Solonove zakone za grad Atenu. Oni su 12 Rimsko pravo i Europa
sačinili zbirku pravila poznatu kao Zakonik XII ploča i formalno je predložili narodnoj
skupštini kao zakon, koji je ona i usvojila. Usvajajući ga, skupština nije bila uvjerenja

1
Romac, A., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb, 2002.str.42
2
Razlog je bio u izuzetno velikim troškovima odgajanja muške djece, odnosno njihove buduće političke
karijere (cursus honorum).

4
da donosi neki novi zakon kojim se odmjenjuje staro pravo, nego tek da točnije
utvrđuje ono što je u općem smislu oduvijek i bilo pravo (ius). Ozakonjeno u tekstu,
ono je postalo lex (od legere, pročitati na glas), javno i obavezujuće proglašenje onoga
što je ius. 3

Etruščanski utjecaji na zakone nisu sigurni, ali je vidljiv utjecaj Grka. Naime, rimljani
su uputili grupu patricija u Grčku da se upozna sa Solonovim zakonima. Nakon toga je
izabrana komisija od deset patricija (tzv. decemviri legibus scribundis) sa zadatkom da
popiše zakone. Ta je komisija najprije izvela pred skupštinu deset ploča zakona 451. g.
pr. Kr., koji su prihvaćeni, a zatim su iduće godine dopunili zakone te podnjeli još dvije
ploče zakona pred skupštinu, a koji su također prihvaćeni. Jezik na pločama je
arhaičan. Izvorni tekst zakonika nije sačuvan; formulacije odredaba poznajemo iz citata
antičkih pisaca (najpoznatiji od njih je Tit Livije).

Sadržaj na pločama dijeli se ovako:

1. ploča: pozivanje pred sud
2. ploča: raspravljanje pred sudom
3. ploča: izvršenje
4. ploča: porodično pravo
5. ploča: tutorstvo i nasljedno pravo
6. ploča: vlasništvo i pravni poslovi
7. ploča: susjedski i međašni odnosi
8. ploča: privatni delikti
9. ploča: javni delikti i krivični postupak
10. ploča: redarstveni propisi i ius sacrum (sakralno pravo)
11. i 12. ploča: nadopune ostalim pločama

3
Romac, A., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb, 2002.str.43

5
2.1.Područje prava koje je pokrivao Zakonik

Zakonik XII ploča bio je početak rimskog prava kakvog znamo danas, a njegove
odredbe obuhvaćale su cjelokupno područje prava, uključujući javno pravo i sakralno
pravo. Izvorni tekst nije ostao sačuvan, ali u kasnijim spisima postoji toliko mnoštvo
citata da je njihov sadržaj u bitnome rekonstruisan. Izvorni poredak tih sačuvanih
ulomaka doduše nije moguće utvrditi, a prijedlozi naučnika iz devetnaestog stoljeća
koji leže u osnovi savremenih tiskanih izdanja, i pretjeruju u poglesu sistematičnosti
tog zakonodavstva. Znamo, međutim, da je Zakonik otpočinjao pozivom tuženom da
stupi u proces, a završavao izvršenjem presude po okončanju procesa. 4

Zakonik XII ploča nije utvrđivao ono što je svako znao i prihvaćao kao važeće pravo,
nego je težište polagao na one tačke koje su bile bitnije ili su lako mogle biti povodom
sporu. Bitni sadržaj njegovih pravila nije neposredno išao u prilog plebejcima, ali sama
činjenica što je tako veliki dio prava bio uređen u utvrđenom pisanom obliku, značila je
da sada barem točno znaju svoj pravni položaj. 5

Zakonik XII ploča osobito se bavio pojedinostima sudskoga postupka. Posebice je

uređeno što je građanin mogao ostvariti putem samopomoći bez suda, a jednako tako i
što mora učiniti kako bi pokrenuo sudski postupak. U ranom razdoblju republike bilo je
tek nekoliko državnih službenika koji su mogli biti od pomoći oštećenoj osobi kako bi
dobila odštetu za pravnu povredu koju je pretrpjela, a takva je osoba i sama morala
poduzeti znatne napore kako bi pokrenula sudbeni aparat. U određenim slučajevima
tolerisalo se čak i uzimanje pravde u svoje ruke, jer zajednica još nije bila dovoljno
snažna da to spriječi. Zakonik XII ploča, međutim, izraz je nastojanja da se za takve
slučajeve stvore čvrsta pravila i da ih se zadrži u strogim granicama.

4
Romac, A., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb, 2002.str.44
5
Boras, M., Margetić, L., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet
Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 1998.str.52

6
2.1.1.Karakteristika pojedinih sporova i kazni

Kad bi nastao neki spor što ga strane nisu mogle same riješiti, morale su se u pravilu
pojaviti pred pravosudnim magistratom. Tada se odlučilo odnosi li se taj spor na neko
pitanje što ga pravni sistem reguliše, pa ako je tako, kako ga riješiti. U najranije doba,
prije osnivanja Republike, Rimljani su vrlo vjerojatno pribjegavali božjem sudu ili
prisezi kao sredstvu rješavanja sporova. U doba Republike, međutim, redovni način
odlučivanja o nekom predmetu civilnog prava sastojao se u njegovu iznošenju pred
određenu uglednu privatnu osobu (ili kadšto pred skupinu privatnih osoba), što su je
izabrale same stranke i nadležni magistrat. Taj izabrani obranik, zvan iudex, ispitao bi
činjenice (oslanjajući se vjerojatno na vlastite spoznaje), saslušao iskaze svjedoka i
argumente strana te donio presudu koja osuđuje ili oslobađa tuženika.6

Protivnik je mogao i sarađivati kako bi se spor riješio, ali ako ne bi došao dragovoljno,
tužitelj ga je mogao prisilno tamo privesti. Tačne granice tog tužiteljeva ovlaštenja nisu
bile utvrđene običajnim pravom, pa je Zakonik XII ploča detaljno i tačno odredio što je
tužitelju dopušteno učiniti u takvoj situaciji. Ako, i samo ako bi tuženik pred
svjedocima odbio tužiteljev zahtjev da se pojavi pred magistratom, ili ako bi pokušao
pobjeći, tužitelj se mogao poslužiti silom kako bi ga primorao da bude tamo nazočan.

Ako bi tuženik bio bolestan ili star, tužitelj ga nije mogao prisiliti na dolazak a da mu
ne osigura svojevrsni prijevoz, ali, predviđao je Zakonik, to nisu morala biti
pojastučena kola. Određene mjere mogle su se poduzeti a da se prije toga i ne ode pred
magistrata. Zakonik XII ploča određivao je da ako kućevlasnik uhvati lopova na djelu
noćne krađe, ili čak danju, te ako se lopov opire uhićenju, smije ga bez daljnjega ubiti.
U većini slučajeva, međutim, bila je potrebna sudska odluka prije nego što se posegne
za samopomoći. 7

U slučajevima teške tjelesne ozljede, strane se poticalo da postignu sporazum o

primjerenoj novčanoj naknadi koju optuženi ima platiti žrtvi. Ako bi sporazum izostao,
Zakonik XII ploča ozakonjivao je talio, to jest, žrtva je mogla uzvratiti istom mjerom,

6
Za nekoga ko je htio pokrenuti takav proces, poteškoća je bila kako osigurati da se i njegov protivnik
pojavi pred magistratom na početku prvoga dijela procesa.
7
Boras, M., Margetić, L., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet
Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 1998.str.53

7
ali u granicama nanesene povrede (“oko za oko”). Mogućnost takve odmazde djelovala
je kao poticaj strankama da postignu sporazum, te se talio vjerojatno primjenjivao samo
u slučajevima kad tuženikova obitelj nije mogla ili nije htjela pomoći iznaći primjerena
novčana sredstva. Zakonik XII ploča predviđa tri oblika napada na tjelesni integritet:

- oštećenje nekog od dijelova tijela (membrum ruptum) za koji je predviđena

kazna taliona ako se stranke ne nagode;
- prijelom kosti (os fractum), kažnjavan s 300 asa ako se radilo o slobodnom
čovjeku, a sa 150 asa ako je oštećeni bio rob;
- svi ostali oblici lakših tjelesnih povreda kažnjavani su s 25 asa. 8

Za manje ozbiljne povrede retalijacija se nije dopuštala, propisivao se utvrđeni iznos

naknade. Dosad smo se zanimali za pravne sporove između pojedinaca, ali u stvarnosti,
vjerojatnije je da se u starome Rimu neka osoba smatrala pripadnikom skupine.
Jedinica, pak, kojom se u prvom redu bavilo rano rimsko pravo, bila je porodica. Pravo
nije reguliralo ono što se zbivalo unutar porodice. Odnosi između članova porodice bili
su privatna stvar, koju zajednica građana nije imala ovlast nadzirati. U odnosima izvan
porodice, nju je zastupao njezin glavar, pater familias. Sva imovina obitelji nalazila se
u njegovim rukama. Svi njegovi potomci po muškoj lozi (agnates) bili su u njegovoj
vlasti. Sin nije prestajao biti u očevoj vlasti samim time što je postao odraslom osobom.
Štoviše, sve do očeve smrti, nije mogao imati vlastitu imovinu. Time su se sve stvari u
vlasništvu obitelji držale na okupu, a imovinska sredstva obitelji kao cjeline
povećavala.

U praksi se, stoga, tužba žrtve neke krađe ili povrede što bi je počinio nečiji rob ili
dijete morala podnijeti protiv glave obitelji, jer je jedino on bio u položaju namiriti
takav zahtjev iz obiteljskih sredstava. Zakonik XII ploča pružao mu je izbor ili plaćanja
naknade, ili predaje počinitelja u vlast žrtve ili glave njegove obitelji (tzv. noksalna
predaja). Dijete je moralo imati ljudski oblik. Nakazno dijete (monstrum, prodigium)
trebalo je, kako propisuje Zakonik XII ploča (IV. 1) odmah ubiti, a izlaganje

8
Šarac, M., Lukćić, Z., Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2006.str.67

8
deformirane i za život nesposobne djece bilo je dopušteno i u klasičnom i u
postklasičnom razdoblju.

Zakonik XII ploča predviđao je široku slobodu udruživanja uz jedini uvjet da se poštuje
pravni poredak (načelo autonomije), a od vremena Cezara i Augusta bilo je potrebno
prethodno odobrenje državnih organa (načelo koncesije).

U slučajevima ubojstva nije bilo privatne tužbe, nego bi magistrat u interesu zajednice
građana kao cjeline poduzimao progon počinitelja, izbjegavajući time nastanak zavada
između obitelji ili krvnih osveta. U normalnim slučajevima, međutim, pravni poredak
pružao je okvir unutar kojeg se stranama prepuštalo da same riješe svoj spor. U vrijeme
Zakonika XII ploča, tužitelj kojemu u roku od trideset dana nije bilo plaćeno ono što
mu je iudex bio dosudio, mogao je na tuženika izvršiti znatan pritisak, što je sve moglo
svršiti i tuženikovom smrću. Tužitelj ga je, naime, mogao silom privesti pred
magistrata (taj put više nije trebalo uljudno moliti), pa ako tuženik nije ili platio ili
osigurao jamca koji bi platio dug u njegovo ime, magistrat bi ovlastio tužitelja da drži
tuženika u lancima šezdeset dana. 9

U tom roku morao je tuženika izvesti na sajam tijekom tri uzastopna tržna dana, javno
obznaniti svoje pravo nad dužnikovom osobom, te njegovoj obitelji i prijateljima
pružiti priliku da ispune tužiteljevu tražbinu. Ako i taj postupak ne bi uspio, krajnja
prijetnja bila je prodaja nesretnog dužnika u ropstvo izvan Rima i podjela prodajne
svote između nepodmirenih vjerovnika. Ako su baš htjeli, vjerovnici su dužnika mogli
ubiti i rasjeći ga na komade. Zakonik XII ploča precizno određuje da ako neki
vjerovnik odsiječe više od svojega dijela, ostaje bez svoje tražbine, anticipirajući time
Porcijin argument protiv Shylocka u Shakespeareovu Mletačkom trgovcu. U kasnijim
su vremenima i sami Rimljani priznavali primitivnost takvih značajki Zakonika XII
ploča. Ali te propise treba gledati u kontekstu zajednice koja je imala malo državnih
službenika koji bi mogli osigurati provođenje ovršnog postupka. Zakonodavstvo je

9
Šarac, M., Lukćić, Z., Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2006.str.68

9
građanima pružalo vrlo širok okvir, unutar kojega se strankama ostavljalo da same
riješe međusobne sporove.10

2.2.Pitanje postupka

Pitanje postupka bilo je od iznimne važnosti kako za plebejce, koji su nastojali smanjiti
samovolju patricijskih magistrata, tako i za državu, koja je osnivanjem sudova i
uzimanjem pravosuđa u svoje ruke, nastojala spriječiti potpunu samovolju u zaštiti
prava. Koliko je položaj plebejaca bio težak, vidljivo je iz propisa koji reguliraju ovršni
postupak. Dužnik, koji ne bi vratio dug, bacan je u okove i konačno prodavan u ropstvo
ili usmrćen (Tab. III, 5 i 6). Primitivna i barbarska obilježja ogledaju se i u
kaznenopravnim propisima. Zakonik predviđa kaznu taliona (“oko za oko, zub za zub”)
za neke teže delikte (Tab. VIII, 2). Ipak, predviđena je mogućnost da se kazna taliona
zamijeni nagodbom ili sporazumom o oprostu. Kako je nastao u primitivnoj i
praznovjernoj sredini, Zakonik sadrži i propise o čarolijama za koje su predviđene
najstrože kazne. Za neka kaznena djela predviđene su religijske sankcije, npr. kazna
saceriteta za patrona koji izigra klijenta (Tab. VIII, 20). 11

Ima malo propisa iz oblasti ugovornog obveznog prava, što je posljedica siromašnog
gospodarstva, nerazvijene razmjene dobara i slabog pravnog prometa. Zakonik poznaje
mali broj ustanova obveznog prava: kupoprodaju, zajam (nexum i stipulatio), neke
obvezne odnose nastale iz protupravnih radnji - delikata, ali i one su vrlo nerazvijene.

Obvezno pravo još uvijek nije u potpunosti izdiferencirano od ostalih grana prava.
Obvezne odnose karakterizira javnost i formalizam. Moraju biti zaključeni u strogo
propisanoj formi u nazočnosti svjedoka ili pred magistratom, a ispunjenje svih
formalnosti je bitan i konstitutivni element ugovora.12

U nizu slučajeva Zakonik propisuje da je delinkvent obvezan platiti oštećenom

određenu sumu novca. Npr. kod tjelesne povrede (iniuria): ako netko slobodnom

10
Ona strana koja se mogla osloniti na pomoć robova, obitelji i prijatelja, bila je nužno u boljem
položaju od one koja je raspolagala s manje potpore.
11
Stanojević, O., Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.str.100-102
12
Veća je pozornost posvećena privatnim deliktima, čijim izvršenjem nastaje obvezni odnos između
delinkventa i oštećenog.

10
čovjeku slomi kost, mora platiti kaznu u iznosu od 300 asa, za roba 150 asa (Tab. VIII,
3 i 4), za laku povredu 25 asa; kod krađe (furtum): kradljivac koji nije uhvaćen na djelu
morao je platiti dvostruki iznos, na trostruki iznos kažnjavan je onaj kod koga bi bila
nađena ukradena stvar i onaj koji bi drugome podmetnuo ukradenu stvar (Tab. VIII,
14); kod oštećenja tuđih stvari: naknada se morala platiti za nehatnu paljevinu (Tab.
VIII, 9), a za sječu tuđeg drveća bila je predviđena kazna od 25 asa za svako stablo
(Tab. VIII, 10) itd.

Na temelju stvarnopravnih propisa očito je da Zakonik posebnu pozornost posvećuje

pitanjima vlasništva na nekretninama, te susjedovnim i međašnim odnosima. Kako se u
to vrijeme formira i učvršćuje privatno vlasništvo na nekretninama, Zakonik propisuje
uvjete za stjecanje vlasništva putem dosjelosti, pa u Tab. VI, 3 predviđa rok dosjelosti
za nekretnine od dvije godine, a za sve ostale stvari jednu godinu. 13

Puno propisa pokazuje seljačko – poljodjelski karakter ondašnjeg rimskog društva.

Velika je pozornost posvećena uređenju međa (Tab. VII, 2, 4, 5), regulira se pravo
sakupljanja plodova koji padnu na susjedno zemljište (Tab. VII, 10), visina grana sa
susjednog zemljišta (Tab. VII, 9), predviđeno je da onaj tko bi noću preorao ili
posijekao tuđe plodove bude obješen u čast boginje Cerere (Tab. VIII, 8); ako netko
zapali kuću ili stog blizu kuće, vezan i išiban treba da se spali ako je to učinio
umišljajno i pri čistoj svijesti (Tab. VIII, 9); za ukradene plodove predviđena je smrtna
kazna (Tab. VIII, 24) itd.

2.3.Obilježja naprednih misli

Pored obilježja primitivnog prava Zakonik sadrži mnoge napredne misli. Na području
privatnog prava proklamira se načelo tzv. privatne autonomije: dopušteno je slobodno
ugovaranje i udruživanje uz uvjet da se ne povrijedi pravni poredak; sklopljeni ugovori
moraju se poštivati (“kako izgovore riječi, neka to bude zakon”) (Tab. VI, 1; VIII, 27).
U području nasljednog prava uvodi se ideja o slobodi raspolaganja imovinom za slučaj
smrti (pravo na sastavljanje oporuke) (Tab. V, 3: “Kako odredi o svojoj imovini i
tutorstvu, tako neka bude pravo.”).

13
Stanojević, O., Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.str.105

11
U slučaju da je pater familias umro bez oporuke, predviđen je zakonski red
nasljeđivanja utemeljen na agnatskom srodstvu. U oblasti kaznenog prava naslućuju
postojanje subjektivnog elementa krivnje. Propisano je da za nehotično ubojstvo treba
samo izvršiti ritualno žrtvovanje ovna, što znači da u takvom slučaju osveta nije bila
dopuštena (Tab. VIII, 24). Smatra se da je već zakon legendarnog kralja Nume
Pompilija određivao da: “Ako netko slobodna čovjeka u zloj namjeri ubije, smatra se
ubojicom.” To vjerojatno treba tumačiti da se ubojstvom treba smatrati samo ono
oduzimanje tuđeg života koje je učinjeno svjesno i namjerno. Takvo ubojstvo rođaci su
mogli osvetiti ako ne bi došlo do nagodbe. 14

Zakonik proglašava načelo legaliteta u izvršavanju smrtne kazne zabranjujući da se

ubije čovjek koji nije bio prethodno suđen (Tab. IX, 6). O smrtnoj kazni građana mogla
je odlučivati samo najviša skupština. Zabranjeno je donošenje propisa koji bi bili na
štetu određenog pojedinca (Tab. IX, 1). Jedna od velikih vrijednosti Zakonika je u tome
što je, izuzev robova, na sve jednako primjenjivan. Čudno je da je zadržana zabrana
sklapanja braka između patricija i plebejaca, ali je i to uskoro ukinuto Kanulejevim
zakonom iz 445. god. p.n.e.15

Zakonik XII ploča nije nikada ukinut i vrijedio je sve do Justinijanove kodifikacije.
Čak i u vrijeme Justinijana navođen je s poštovanjem jer je smatrano da su u Zakoniku
XII ploča postavljena načela koja su razvijali svi kasniji zakoni. Donošenjem Zakonika
XII ploča omogućen je razvitak rimskog prava na čvrstoj osnovi, ali elastično jer su se
njegove odredbe interpretacijom mogle prilagođavati promijenjenim okolnostima. Tako
su zastarjele odredbe tumačenjem, analogijama i fikcijama dobijale novi sadržaj koji je
odgovarao drukčijim uvjetima u obitelji, društvu i gospodarstvu. Već je Zakonik XII
ploča pokazao pravni smisao Rimljana i njihovu sposobnost konciznog i jasnog
pravnog izražavanja.

Kako su bili vezani tradicijom i neprikosnovenošću Zakonika XII ploča, rimski su

pravnici bili prinuđeni stvarati nova pravna pravila s puno studioznosti i elastičnosti
tumačeći, zaobilazeći, dopunjavajući i izigravajući propise starog civilnog prava. Tako

14
Stanojević, O., Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.str.107
15
Tekst Zakonika 12 tablica, http://www.harmonius.org/sr/pravni-izvori/pravo-eu/privatno-
pravo/Zakon_12_tablica%20.pdf (Pristupljeno: 13.12.2017.godine)

12
je nastao izvanredno elastičan, dobro prostudiran i praktično riješen sistem privatnog
prava. Pravnici traže načine da se pravni poslovi obavljaju brzo i jednostavno kako bi
pravni promet bio što efikasniji. Svečane riječi i simbolične geste, učinjene pri
sklapanju pravnih poslova ne smatraju se više tvorcem učinka pravnog posla nego
samo kao zahtjev forme u kojoj treba uobličiti volju stranaka da bi se osigurala
utuživost po civilnom pravu. Sve više se uvažava volja stranaka, pa se u sukobu volje
stranaka i forme daje prednost volji. Pravo postaje manje formalno i apstraktno;
stvaraju se neformalni kauzalni pravni poslovi.

Na početku razdoblja kasne republike Sextus Aelius Paetus Catus napisao je prvo
poznato djelo o privatnom pravu pod naslovom Tripertita. Sastojalo se od teksta
Zakonika XII ploča, interpretacije njegovih odredaba i procesnih formula (legis
actiones). Najugledniji pravnik kasnijeg republikanskog razdoblja bio je Quintus
Mucius Scaevola (pontifex), koji je prvi pokušao svesti privatno pravo u neki sistem.16

2.4.Razvoj prava tumačenjem Zakonika

Tokom života Republike, određene značajke Zakonika XII ploča bile su promijenjene.
Vjerovnici osuđenog dužnika nisu više imali pravo ubiti ga, nego im je prisilnim radom
morao odraditi dug. Kasnije je uveden stečajni postupak. Rimsko pravo u antici u
kojem se obavljala prinudna prodaja dužnikove imovine u korist vjerovnika. Ali čak i
pet stotina godina nakon stupanja na snagu Zakonika XII ploča, Rimljani su voljeli
osvrtati se unatrag na taj zakon kao na “izvor svekolikog javnog i privatnog prava”,
kako ga je nazvao povjesničar Tit Livije, a Ciceron kaže da su dječaci u školi morali
tekst Zakonika XII ploča naučiti napamet. Rimljani su bili ponosni na to što im je pravo
tako dugotrajno i postojano i što je od pamtivijeka u svojim bitnim dijelovima bilo
neodvojivom sastavnicom rimskoga života.

Istovremeno, očekivali su da im to pravo omogući da rade ono što hoće, sve dok se to
čini razumnim. U prvoj polovici trajanja Republike, tumačenje zakona, bio to neki
nepisani ius ili Lex XII ploča, još uvijek je bilo u rukama svećenika. Oni su mogli
“tumačiti” pravo u vrlo širokom smislu, pritom čak stvoriti i nove pravne institute,

16
Stein, P., Rimsko pravo i Evropa - historija jedne pravne kulture, Zakonik XII ploča, Golden
marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.str.97

13
posve nepoznate ranijem pravu. Jedan primjer takvoga tumačenja jest emancipacija
djece od vlasti oca. Vlast oca porodice (pater familias) nad potomcima trajala je sve do
njegove ili njihove smrti.

U vrijeme Zakonika XII ploča nije bilo pravnog sredstva kojim bi se svojevoljno
mogao prekinuti taj odnos. Mogao je eksploatirati svoje sinove prodajući ih kao
prisilnu radnu snagu, pa je Zakonik XII ploča sadržavao odredbu, očito sračunatu na
zauzdavanje moguće zloupotrabe te ovlasti: ako bi otac triput prodao sina kao prisilnu
radnu snagu, sin je bio slobodan od vlasti oca. Takve višestruke prodaje bile su
moguće, jer kad bi kupac radne snage oslobodio sina, ovaj bi se vraćao pod očinsku
vlast. Kao rezultat takvog tumačenja, pravilo trostruke prodaje pružilo je ocu
mogućnost oslobođenja ili “emancipiranja” sina od svoje vlasti. Tri puta bi prividno
prodao sina nekom prijatelju; nakon svake prodaje taj bi ga prijatelj oslobodio, a nakon
treće prodaje bio je slobodan snagom pravila iz Zakonika XII ploča. Na taj je način
jedno zapravo nedvosmisleno pravilo protumačeno u svrhu drukčiju od one izvorno
mišljene.

Ali, tumačenje je išlo još i dalje. Zakonik XII ploča odnosio se samo na sinove; što se
ticalo kćeri i unučadi, pater familias mogao ih je prodati koliko god puta je to htio. Kad
se, međutim, navedeno pravilo počelo tumačiti kao propis o emancipaciji, prevladalo je
shvaćanje kako trebaju tri prodaje u slučaju sinova, ali što se ticalo kćeri i unučadi, za
oslobođenje je bila dostatna i jedna fiktivna prodaja.

Nema dvojbe da su mnogi građani uviđali kako je to što se zbiva prilagodba pravila iz
Zakonika XII ploča u svrhe o kojima decemviri nisu ni sanjali. Pravnim
konzervativcima, međutim, bila je utješna pomisao da se emancipacija može prikazati
kao nešto što se barem podrazumijeva, ako se već izrijekom ne spominje u Zakoniku
XII ploča, što je bilo prihvatljivije od uvođenja nekoga posve novoga pravnog načela.17

17
Stanojević, O., Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.str.112

14
3.Zaključak

Zakonik XII ploča donesen je 451. i 450. god. p.n.e. Premda je to već vrijeme rane
Republike, Zakonik XII ploča je kodifikacija (zakonski tekst koji na iscrpan način
regulira cijelu oblast društvenih odnosa) starog civilnog prava nastalog u najstarijem
razdoblju.

Donošenje Zakonika XII ploča rezultat je nastojanja plebejaca da se pravo popiše i

objavi, ali je ujedno i normalna posljedica osnivanja i učvršćivanja državne vlasti.
Premda je smatran osnovom cjelokupnog javnog i privatnog prava, Zakonik najveću
pozornost posvećuje onim pravilima običajnog prava koja su izazivala sporove i
različita tumačenja. Sakupljena pravila napisana su na dvanaest ploča i objavljena na
forumu. Izvorni tekst Zakonika nije sačuvan jer su izložene ploče izgorjele. O sadržaju
Zakonika znamo na osnovi fragmentarnih navoda u djelima pravnih i nepravnih pisaca.

Prema uobičajenim današnjim rekonstrukcijama sadržaj Zakonika po pločama

raspoređen je na sljedeći način: I. pozivanje pred sud, II. raspravljanje pred sudom, III.
ovrha (manus iniectio), IV. obiteljsko pravo, V. tutorstvo i nasljedno pravo, VI.
vlasništvo i pravni poslovi, VII. susjedovni i međašni odnosi, VIII. delikti (uglavnom
privatni), IX. ius publicum (javni delikti i kazneni postupak), X. ius sacrum (pravila o
religijskim obredima i redarstveni propisi), XI. i XII. nadopune ostalim pločama.

Zakonik sadržava pravila o privatnom pravu, parbenom postupku, kaznenom pravu,

javnom pravu i sakralnom pravu. Zakonik nosi dosta primitivnih i barbarskih obilježja
(bičevanje ljudi i bacanje u okove), ali je ipak on osnova rimskog privatnog prava.
Nikada nije ukinut te je ostao na snazi sve do Justinijanove kodifikacije.

15
4.Literatura

1. Boras, M., Margetić, L., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Pravni fakultet Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 1998.
2. Romac, A., Rimsko pravo, Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni
fakultet Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2002.
3. Stanojević, O., Rimsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2000.
4. Stein, P., Rimsko pravo i Evropa - historija jedne pravne kulture, Zakonik XII
ploča, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.
5. Šarac, M., Lukćić, Z., Rimsko privatno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2006.
6. Tekst Zakonika 12 tablica, http://www.harmonius.org/sr/pravni-izvori/pravo-
eu/privatno-pravo/Zakon_12_tablica%20.pdf (Pristupljeno: 13.12.2017.godine)

16