Imperativ I.: *** iskažava zapovijed i poticaj; ima samo 2. l. sg. i 2. l. pl.; u I., II. i IV.

konjugaciji 2. l. sg. IMP jednako je PZ osnovi, a u III. konjugaciji na PZ osnovu dodaje se

tematski vokal „-e“; II. lice plurala se tvori tako da na PZ osnovu dodamo nastavak „-te“; u III.
konjugaciji između PZ osnove i nastavka stoji „-i“.

Konjugacija 2.l. Singulara 2. l. Plurala

I. Administro Administrare Administra Administra Administrate
II. Habeo Habere Habe Habe Habete
III. Scribo Scribere Scrib Scribe Scribite
IV. Sepelio Sepeliere Sepeli Sepeli Sepelite

Imperativ II.: *** se koristi u zakonima, oporukama i u govorima; ima 2. i 3. l. sg. i 2. i 3. l.

pl.; u I., II. i IV. konjugaciji na PZ osnovu dodajemo nastavke za 2. l. sg. „-to“, za 3. l. sg. „-
to“; za 2. l. pl. „-tote“ i 3. l. pl. „-nto“; u 3.l.pl. IV. konjugacije između PZ osnove i nastavka „-
nto“ stoji tem. vokal „u“; III. konjugacija ima iste nastavke, ali između PZ osnove i nastavka u 2. i
3. l. sg. i 2. l. pl. stoji tem. vokal „i“, a u 3. l. pl. „u“

K 2. l. Sg. 3. l. sg. 2. l. pl. 3. l. pl.

I. Administro Administra Administrato Administrato Administratote Administranto
II. Habeo Habe Habeto Habeto Habetote Habento
III. Scribo Scrib Scribto Scribto Scribtote Scribunto
IV. Sepelio Sepeli sepelito Sepelito Sepelitote Sepelinto

POM. GLAGOLI SUM, ESSE, FUI -> BITI:

PZ INDIKATIV KONJUKTIV
sum (jesam), es, et, sumus, estis, sunt Sim, sis, sit, simus, sitis, sunt
IMPF INDIKATIV KONJUKTIV
eram (bijah), eras, erat, eramus, eratis, essem, esses, esset, essemus, essetis,
erant essent
F 1. INDIKATIV KONJUKTIV
ero (bit ću), eris, erit, erimus, eritis, erunt -
PF INDIKATIV KONJUKTIV
fui (bio sam), fuisti, fuit, fuimus, fuistis, fuerim, fueris, fuerit, fuerimus, fueritis, fuerint
fuerunt

SLOŽENICE GLAGOLA „ESSE“ *** Particip prezenta imaju samo složenice praesum i
absum: PRAESENS, gen. PRAESENTIS (prisutan); ABSENS, gen. ABSENTIS (odsutan)

ABSUM, ABESSE, AFUI BITI ODSUTAN

ADSUM, ADESE, AFIFUI BITI PRISUTAN
PRAESUM, PRAESSE, PRAEFUI BITI NA ČELU
OBSUM, OBESSE, OBFUI ŠKODITI
PROSUM, PRODESSE, PROFUI KORISTITI

„Prosum“ je postalo od pro(d) i sum. Krajnje „d“ javlja se samo ispred „e“.

PZ JEDNINA MNOŽINA
PROSUM, PRODES, PRODEST PROSUMUS, PRODESTIS, PROSUNT
IMPF JEDNINA MNOŽINA
PRODERAM, PRODERAS, PRODERAT PRODERAMUS, PRODERATIS,
PRODERANT
F 1. JEDNINA MNOŽINA
PRODERO, PRODERIS, PRODERIT PRODERIMUS, PRODERITIS, PRODERUNT
PF JEDNINA MNOŽINA
 PROFUI, PROFUISTI, PROFUIT PROFUIMUS, PROFUISTIS, PROFUERUNT

„Possum, passe, potui (moći)“ u PZ osnovi postalo je od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje
„pot-„ pred samoglasnikom „e“, ispred „s“ krajnje „t“ prelazi u „s“, pa datle „ss“. U PF-osnovi taj glagol
nije složenica glagola „esse“, nego uzima osnovu nestaloga gl. „potere“.

FESTINO, 1. ŽURITI SE
SCRIBO, 3. SCRIPSI PISATI
MITTO, 3. MISI SLATI
RESPONDEO, 2. SPONDI, ODGOVARATI
SPONSUM
VENIO, 4. VENIARE DOĆI
CAPIO, 3. CEPI, CAPTUM HVATATI, UZETI, OSVOJITI, ZAROBITI
CAPTO, 1. HVATATI, LOVITI
DISCO, 3. DIDICI UČITI
EXERCEO, 2. CUI, CITUM VJEŽBATI
DEFENDO, 3. FENDI, FENSUM BRANITI
LAVO, 1. LAVI, LAUTUM PRATI
DIVIDI, 3. VISI, VISUM DJELITI, RASTAVLJATI
IMPERO, 1. ZAPOVIJEDATI, VLADATI
DEBEO, 2. UI, ITUM MORATI
ACCIPIO, 3. CEPI, CEPTUM PRIMATI, PREUZETI