Šostakovičeva glazba je vrlo osebujna. Često je klasične strukture, ali ne u strogom smislu.

Veoma je
romantična te se zadubljuje duboko u emocije, ali opet koristi grubost, lakomislenost i sarkazam kako bi se
iskazao cilj skladbe. U tom smislu Šostakovičeva glazba često predstavlja sintezu elemenata koji dolaze iz
različitih glazbenih perioda. Tako i skladatelji kojima se divio dolaze iz različitih vremenskih perioda. U
Šostakovičevoj glazbi možemo osjetiti utjecaj njemu najdražih skladatelja: Bacha u njegovim fugama i
passacagliama; Beethovena u kasnijim kvartetima; Mahlera u simfonijama. Među ruskim skladateljima,
najviše se divio Modestu Petroviču Musorgskom, čije je opere Boris Godunov i Hovánščina reorkestrirao.
Utjecaj Musorgskog najuočljiviji je u zimskim scenama Lady Macbeth, 11. simfoniji i u njegovim satiričkim
djelima kao što je Rajok. Utjecaj Sergeja Prokofjeva najjači je u njegovim ranim klavirskim djelima, kao što su
1. sonata i 1. koncert. Osim toga, vidljiv je i utjecaj ruske crkvene i narodne glazbe u njegovim a capella
zborskim djelima iz 1950-ih godina