Algebra2 PDF

Matematiqki fakultet u Beogradu
Pitaǌa i odgovori za usmeni ispit

- iz algebre 2 -
Predrag Pilipovi Profesor

Br. indeksa 116/2016 dr Marko Radovanovi
Beograd, februar 2019.

Sadraj
1 Dejstvo grupe - definicija i svojstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
2 Primene dejstva grupe (jednaqina klasa, Koxijeva teorema, normalizator podgrupe). 4
3 Odreivae broja orbita pri dejstvu konaqne grupe na konaqnom skupu. . . . . . . 6
4 Teoreme Silova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
5 Teorema o razlagau u direktan proizvod podgrupa (posebno sluqaj Silov evih
podgrupa). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
6 Poludirektan proizvod grupa - definiciija i osobine. . . . . . . . . . . . . . . . 13
7 Kratki taqni nizovi grupa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
8 Komutativni pristeni sa jedinicom - definicija, primeri i osnovne osobine. . . 22
9 Ideali komutativnih prstena sa jedinicom - osnovne osobine i primeri. . . . . . 25
10 Homomorfizmi komutativnih prstena sa jedinicom.
Teorema o izomorfizmu za prstene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
11 Direktan proizvod komutativnih prstena sa jedinicom.
Kineska teorema o ostacima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
12 Prosti ideali komutativnih prstena sa jedinicom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
13 Maksimalni ideali komutativnih prstena sa jedinicom. . . . . . . . . . . . . . . . 37
14 Nilradikal i ejkobsonov radikal. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
15 Glavnoidealski domeni i domeni sa jednoznaqnom faktorizacijom. . . . . . . . . 41
16 Loklalizacija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
17 Domeni sa jednoznaqnom faktorizacijom i prsteni polinoma. . . . . . . . . . . . 49
18 Raxirea po a. Algebarski elementi. Algebarska raxirea. . . . . . . . . . . . 52
19 Korensko po e polinoma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
20 Primitivni elementi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
1 Dejstvo grupe - definicija i svojstva.
Definicija 1.1. Neka je G grupa i X 6= Ø skup. Dejstvo grupe G na skupu X u oznaci G X ,
je homomofrizam ϕ : G → S . X
Definicija 1.2. Neka je G grupa i X 6= Ø skup. Dejstvo grupe G na skupu X je preslikavae

θ : G × X → X , za koje vai
(1) θ(e, x) = x, ∀x ∈ X ,
(2) θ(g, θ(h, x)) = θ(gh, x), ∀x ∈ X , ∀g, h ∈ G.
Teorema 1.1. Definicije 1.1 i 1.2 su ekvivalentne.
Dokaz.
(⇒) Definiximo θ(g, x) = ϕ(g)(x). Za tako definisano θ treba ispitati uslove (1) i (2).
(1) θ(e, x) = ϕ(e)(x) = id (x) = x. Koristili smo qienicu da je ϕ homomorfizam,
odakle je ϕ(e) = id .
X
(2) Koristimo da je ϕ homomorfizam, tj. da je ϕ(g) ◦ ϕ(h) = ϕ(gh), pa je

X
θ(g, θ(h, x)) = ϕ(g)(θ(h, x)) = ϕ(g)(ϕ(h)(x))

= ϕ(g) ◦ ϕ(h) (x) = ϕ(gh)(x)
= θ(gh, x).
Definiximo ϕ(g)(x) = θ(g, x). Potrebno je dokazati da je ϕ dobro definisana, tj. da je

bijekcija, kao i da je homomorfizam.
(⇐)
”
1-1\: Koristiemo uslove (1) i (2).
ϕ(g)(x) = ϕ(g)(y)

⇒ θ(g, x) = θ(g, y) θ(g −1 , ·)
⇒ θ(g −1 , θ(g, x)) = θ(g −1 , θ(g, y))

⇒ θ(e, x) = θ(e, y)
⇒ x = y.
Treba pronai element iz X qija je slika y, pri preslikavau ϕ(g), za svako y ∈ X .
NA\:
Takav element je θ(g , y), koji pripada X i za koji, zbog (1) i (2) vai
” −1
ϕ(g)(θ(g −1 , y)) = θ(g, θ(g −1 , y)) = θ(e, y) = y.

ϕ je homomorfizam: Treba dokazati da je ϕ(g) ◦ ϕ(h) = ϕ(gh). Neka je x ∈ X proizvo no.

ϕ(g) ◦ ϕ(h) (x) = ϕ(g) ϕ(h)(x)
= ϕ(g)(θ(h, x))
= θ(g, θ(h, x))
= θ(gh, x)
= ϕ(gh)(x).
Napomena. Ne moe se formalno rei da su prethodne dve definicije ekvivalentne jer se odnose
na razliqite objekte. Ispravnije bi bilo rei da homomorfizam ϕ indukuje preslikavae θ, i
obrnuto. Qexe emo koristiti drugu definiciju. Kada koristimo drugu definiciju umesto
θ(g, x) pisaemo g · x, sa oprezom da · nije operacija. Tada se uslovi svode na
(1) e · x = x, ∀x ∈ X
(2) g · (h · x) = (gh) · x, ∀x ∈ X , ∀g, h ∈ G.
1
Primer 1.1.
1. Neka je X = R , a G = Z . Tada je dejstvo grupe G na skupu X zadato sa:
2
2
0 · (x1 , x2 ) = (x1 , x2 ), 1 · (x1 , x2 ) = (−x1 , −x2 ).
2. Neka je X = C, a G = C = {1, e , ..., e 2πi

}, gde je n > 2. Tada je dejstvo grupe G na X
2πi
(n−1)
zadato sa
n n n
g · x = gx.
Kako je C ⊆ C, to navedeno dejstvo jeste definisano.
n
3. Neka je G proizvo na grupa i X = G. Dejstvo G na G zadato je sa

g · x = gxg −1
naziva se konjugacija. Zaista, vae uslovi (1) i (2)
(1) e · x = exe = x.
−1
(2) g · (h · x) = g · (hxh−1 ) = ghxh−1 g −1 = ghx(gh)−1 = (gh) · x .

4. Neka je X = {1, 2, ..., n}, a G = S X . Tada je dejstvo grupe G na skupu X zadato sa:
σ · k = σ(k),
za 1 6 k 6 n, gde je σ ∈ S permutacija.
X
5. Neka je X = R , a G = GL(R ). Tada je dejstvo grupe G na skupu X zadato sa:

n n
M · v = M v,
gde je v vektor kolona iz R , a M ∈ GL(R ) matrica.
n n
6. Neka je X = H = {x + iy ∈ C | y > 0}, a G = SL (R). Tada je dejstvo grupe G na skupu X

zadato sa:
2

a b az + b
·z = .
c d cz + d
Definicija 1.3. Neka grupa G dejstvuje na nepraznom skupu X . Orbita elementa x ∈ X , u
oznaci Ω(x) (ili Orb(x)), definixe se sa
Ω(x) = {g · x | g ∈ G}.
Ako postoji samo jedna orbita kaemo da je dejstvo grupe G na skupu X tranzitivno. Stabili-
zator elementa x ∈ X , u oznaci Σ (ili Stab(x)), definixe se sa
x
Σx = {g ∈ G | g · x = x}.
Teorema 1.2. Relacija ∼ na skupu X na kome dejstvuje grupa G definisana sa
x∼y akko x ∈ Ω(y)
je relacija ekvivalencije.
Dokaz.
(R) Vai x ∼ x, jer e · x = x ∈ Ω(x).
(S) Neka je x ∼ y ⇒ x ∈ Ω(y), tada je x = g · y, za neko g ∈ G. Tada je
Ω(x) 3 g −1 · x = g −1 · (g · y)
= (g −1 g) · y
=y
pa je y ∼ x.
2
(T) Neka je x ∼ y i y ∼ z. Tada x ∈ Ω(y) i y ∈ Ω(z), odnosno x = g · y, y = h · z, za neke g, h ∈ G.
Tada je
x = g · (h · z) = (gh) · z,
pa je x ∈ Ω(z), tj. x ∼ z.
Posledica 1.1. Orbite na skupom X nad kojim dejstvuje grupa G qine particiju skupa X , tj.
1. za sve x, y ∈ X vai Ω(x) ∩ Ω(y) = Ø ili Ω(x) = Ω(y),
2. za sve x ∈ X vai x ∈ Ω(x), pa je X = S Ω(x).
x∈X
Definicija 1.4. Neka je X neprazan skup nad kojim dejstvuje grupa G. Skup svih klasa
ekvivalencije ∼ definisane u prethodnoj teoremi obeleavamo sa
X/G = {Ω(x) | x ∈ X}.
3
2 Primene dejstva grupe (jednaqina klasa, Koxijeva teorema,
normalizator podgrupe).
Teorema 2.1. Neka je G X . Tada za sve x ∈ X vai Σx 6 G, uz to, ako je |G| < +∞ vai
|Ω(x)| · |Σx | = |G|.
Dokaz. elimo da je Σ 6= Ø i za svako g, h ∈ Σ da je g −1 h . Da je Σ vai jer e ∈ Σ .

Ako je g ∈ Σ , onda je g · x = x, pa je
x x ∈ Σx x 6= Ø x
x
g −1 · x = g −1 · (g · x) = (g −1 g) · x = e · x = x,
odnosno g −1 ∈ Σx . Ako je jox h · x = x, onda je

x = g −1 · x = g −1 · (h · x) = (g −1 h) · x,
odakle je g h ∈ Σ . Da bismo dokazali drugi deo tvrea, dovo no je pokazati da postoji

−1
bijekcija izmeu Ω(x) i G/Σ , da bi vailo

x
x
|Ω(x)| = [G : Σx ] = |G/Σx |.
Posmatrajmo F : Ω(x) → G/Σ definisano sa F (g · x) = gΣ .

x x
Dobra definisanost:

−1
g · g · x = h · x ⇒ g −1 · (g · x) = g −1 · (h · x)
⇔ x = (g −1 h) · x
⇔ g −1 h ∈ Σx
⇔ gΣx = hΣx
⇔ F (g · x) = F (h · x).
U dokazu dobre definisanosti svuda su ekvivalencije sem u prvom redu. Treba pokazati
1-1\:
obrnutu implikaciju.
”

g· g −1 · (g · x) = g −1 · (h · x) ⇒ g · (g −1 · (g · x)) = g · (g −1 · (h · x))
⇒ (gg −1 ) · (g · x) = (gg −1 ) · (h · x)
⇒ e · (g · x) = e · (h · x)
⇒ g · x = h · x.
Vai trivijalno.
NA\:
Teorema 2.2 (Koxi). Neka je G konaqna grupa qiji je red de iv prostim brojem p, tada u G
”
postoji element reda p.

Dokaz. Posmatrajmo skup
X = {(g0 , g1 , ..., gp−1 ) ∈ Gp | g0 g1 ...gp−1 = e}.
Znamo da je |X| = |G| , jer prvih p − 1 elemenata moemo da izaberemo proizvo no, a p-ti
p−1
element je jednoznaqno odreen. Definiximo dejstvo grupe Z na skupu X sa p
n · (g0 , g1 , ..., gp−1 ) = (gn , gn+1 , ..., gn+p−1 ),
gde indekse s desne strane uzimamo po modulu p. Iz prethodne teoreme, za svako x ∈ X vai
|Ω(x)| · |Σx | = p,
4
pa je |Ω(x)| ∈ {1, p}. Sada neka su Ω , Ω , ..., Ω sve razliqite orbite. Kako orbite qine particiju
skupa X imamo
1 2 k
p−1
|Ω | + |Ω | + ... + |Ω | = |X| = |G| .
1 2 k
Iz qienice Ω(e, e, ..., e) = {(e, e, ..., e)} sledi da je bar jedan sabirak u prethodnoj jednakosti
jednak 1. Ako bi svi ostali sabirci bili p, onda bi leva strana bila kongurentna sa 1 po modulu
p, xto je kontradikcija sa pretpostavkom. Dakle, postoji x 6= (e, e, ..., e) takav da je |Ω(x)| = 1,
tj. |Ω(x)| = {x}. Kako je n · x = x za sve n ∈ Z , x mora biti sledeeg oblika
p
x = (g, g, ..., g) 6= (e, e, ..., e).
Tada je g pjer smo tako definisali skup X , odakle sledi tvree.

=e
Teorema 2.3. Neka je G X . Ako je Ω(x) = Ω(y), za neke x, y ∈ X , tada su Σ i Σ konjugovani.

x y
Dokaz. Iz uslova Ω(x) = Ω(y) sledi da je x ∈ Ω(y), tj. x = g · y, za neko g ∈ G. Dokaimo da je

Σx = gΣy g −1 .
Neka je h ∈ Σ , xto je ekvivalentno sa

x
h · x = x ⇔ h · (g · y) = g · y
⇒ g −1 · (h · (g · y)) = g −1 · (g · y)
⇔ (g −1 hg) · y = y
⇔ g −1 hg ∈ Σy
⇔ h ∈ gΣy g −1 .
Da bi dokaz bio potpun, treba dokazati da vai implikacija (⇐) u drugom redu. Kao i malopre,
dejstvujemo na obe strane jednakosti sa g i primenom uslova (1) i (2) iz definicije dejstva
dobijamo traenu implikaciju.
Definicija 2.1. Neka je G grupa i H neka ena podgrupa. Uoqimo skup X svih podgrupa od
G konjugovanih sa H ,
X = {gHg −1 | g ∈ G}.
| {z }
Na ovom skupu, G dejstvuje konjugovaem:

S
g · S = gSg −1 .
Normalizator podgrupe H , u oznaci N (H) je stabilizator podgrupe H , tj.

N (H) = {g ∈ G | gHg −1 = H} = {g ∈ G | g · H = H} = ΣH .
Osobine normalizatora.
1. Dejstvo grupe G na skup X iz prethodne definicije je tranzitivno.
Ω(H) = {g · H | g ∈ G} = {gHg −1 | g ∈ G} = X.
2. Vai
|X| = [G : N (H)].
Ako oznaqimo sa Ω = Ω(H), jer je orbita jedinstvena, tada za odgovaarajui stabilizator
vai
|Ω| · |Σ | = |G|, H
a kako je N (H) = Σ i Ω(H) = X , to sledi tvree.

H
5
3 Odreivae broja orbita pri dejstvu konaqne grupe na konaq-
nom skupu.
Definicija 3.1. Neka je G grupa koja dejstvuje na skup X 6= Ø. Za fiksirano g ∈ G fiksni
skup u oznaci X (ili Fix(g)) definixemo sa
g
X g = {x ∈ X | g · x = x}.
Napomena.Jasno vai x ∈ X ako i samo ako je g ∈ Σ .

g
x
Teorema 3.1. Neka je G X , G konaqna grupa i X konaqan skup. Tad je

1 X g
|X/G| = |X |.
|G|
g∈G
Dokaz. Posmatrajmo skup

S = {(g, x) ∈ G × X | g · x = x}.
Tada je G G
S= {g} × X g = Σx × {x}.
g∈G x∈X
Sada je X X X |G|
|S| = |X g | = |Σx | = = (?).
|Ω(x)|
g∈G x∈X x∈X
Neka su Ω , Ω , ..., Ω sve razliqite orbite, tj. elementi iz X/G. Tada je

1 2 k
k X k X k
X |G| X |G| X |G|
(?) = = = |Ωi | · = k · |G|.
|Ω(x)| |Ωi | |Ωi |
i=1 x∈Ωi i=1 x∈Ωi i=1
Kako je k bax broj razliqitih orbita, to sledi tvree.

Primer 3.1. Posmatrajmo okruglu tortu i na u stavimo qetiri sveice tako da obrazuju
kvadrat. Na koliko razliqitih naqina moemo ukrasiti tortu sa tri boje sveica?
Rexee. Ako oznaqimo boje sa 1, 2 i 3, primetimo da su ukrasavaa (1, 2, 2, 2) i (2, 1, 2, 2) ista,
jer kada rotiramo tortu ukraxenu na prvi naqin, dobiemo tortu ukraxenu na drugi. Dakle,
prirodno se namee dejstvo rotacije na skup svih moguih ukraxenih torti, tj.
X = {(x0 , x1 , x2 , x3 ) | xi ∈ {0, 1, 2}}.
Primetimo da je ukupno 3 ukraxavaa ako bi torta bila fiksirana. Da bismo odredili broj
4
razliqitih ukraxavaa, potrebno je odrediti broj razliqitih orbita pri ovakvom dejstvu.
Rotacije temena kvadrata su u podgrupi generisanoj sa ρ od D , tj. u hρi. Ta podgrupa dejstvuje
na skup X kao
4
ρ · (x , x , x , x ) = (x , x , x , x ), k = 0, 1, 2, 3,
k 0 1 2 3 k k+1 k+2 k+3
gde su indeksi na desnoj strani ostaci pri de eu sa 4. Ukraxavaa su ista ako se nalaze u
istoj orbiti, zbog toga odreujemo broj razliqitih orbita i za to koristimo prethodnu teoremu,
tj. 1 X
|X/hρi| = |X π |.
|hρi|
π∈hρi
6
Imamo da je
|X ε | = |X| = 34 ,

ρ
|X | = {(x0 , x1 , x2 , x3 ) ∈ X | ρ · (x0 , x1 , x2 , x3 ) = (x0 , x1 , x2 , x3 )}

= {(x0 , x1 , x2 , x3 ) ∈ X | (x1 , x2 , x3 , x4 ) = (x0 , x1 , x2 , x3 )}

= {(x0 , x0 , x0 , x0 ) ∈ X} = 3,

2
ρ 2
X = {(x , x , x , x ) ∈ X | ρ · (x , x , x , x ) = (x , x , x , x )}

0 1 2 3 0 1 2 3 0 1 2 3

= {(x0 , x1 , x2 , x3 ) ∈ X | (x2 , x3 , x0 , x1 ) = (x0 , x1 , x2 , x3 )}

= {(x0 , x1 , x0 , x1 ) ∈ X} = 32 ,

3
ρ 3
X = {(x0 , x1 , x2 , x3 ) ∈ X | ρ · (x0 , x1 , x2 , x3 ) = (x0 , x1 , x2 , x3 )}

= {(x0 , x1 , x2 , x3 ) ∈ X | (x3 , x0 , x1 , x2 ) = (x0 , x1 , x2 , x3 )}

= {(x0 , x0 , x0 , x0 ) ∈ X} = 3.

Dakle, zak uqujemo da razliqitih ukraxavanaj torte ima

1
|X/hρi| = (34 + 3 + 32 + 3) = 24.
4
7
4 Teoreme Silova.
Teorema 4.1. Ako je G grupa, |G| = mpr , gde je p prost broj, takav da p - m, tada za svako s 6 r
postoji podgrupa od G reda p i broj tih podgrupa je oblika s = 1 + ph, h > 0.
s
p
Dokaz. Posmatrajmo X = {S ⊆ G | |S| = p } i dejstvo grupe G na X zadato sa g · S = gS . Tada je

s
r
|G| mp mpr (mpr − 1)...(mpr − ps − 1)
|X| = = =
ps ps ps (ps − 1)...2 · 1
s −1
pY
mpr − i
= mpr−s
i
Zapixemo i = i p , gde je p - i , l < s 6 r
i=1
li
p p i
ps −1
Y mpr−li − ip
r−s
= mp . (?)
ip
i=1
| {z }
A
Jasno, brojilac i imenilac od A nisu de ivi sa p, pa nije ni A de iv sa p, odakle sledi da je

mA ceo broj. Primetimo da je
s −1
pY s −1
pY s −1
pY
r−li ps −1
mA ip = m (mp − ip ) ≡p m(−1) ip .
i=1 i=1 i=1
Kako p - psQ
−1
i=1
ip , to je
s −1
mA ≡p m(−1)p ≡p m,
odakle sledi da je mA = pt + m, za neki ceo broj t. Sad to uvrstimo u (?) i dobijemo da je
|X| = pr−s (pt + m).
Neka su Ω , Ω , ..., Ω sve razliqite orbite. Tada je

1 2 k
|Ω1 | + |Ω2 | + ... + |Ωk | = |X| = pr−s (pt + m). (??)
Odavde zak uqujemo da postoji orbita Ω(S) takva da p r−s+1 - |Ω(S)| . Iz

|ΣS | · |Ω(S)| = |G| = mpr ,
sledi p | |Σ |, pa je |Σ | > p . S druge strane, za g ∈ Σ je gS = S, pa za svako h ∈ S vai

s s
gh ∈ S . Sledi da je Σ h ⊆ S , a kako vai |gY | = |Y |, za proizvo ni element g i konaqan skup

S S S
Y , to je
S
s
|Σ | = |Σ h| 6 |S| = p . S S
Dakle, |Σ | = p i vai Σ h = S. Sada je

S
s
S
h−1 ΣS h = h−1 S,
| {z }
H
pa je H 6 G i |H| = p . Kako je hs −1 S ∈ Ω(S) , to je

Ω(S) = Ω(h−1 S) = Ω(H) = {gH | g ∈ G}.
Dakle, Ω(S) sadri taqno jednu podgrupu H reda p , jer ako je g ∈ H , onda je gH = H . Ako s
je g 6∈ H , onda mora biti i g 6∈ H , pa e 6∈ gH . Dakle, gH nee biti podgrupa od G. Time

−1
8
smo uspostavili bijekciju izmeu podgrupa reda p i orbita qiji broj elemenata nije de iv sa
s
pr−s+1. Primetimo na kraju da iz |Σ | = p sledi

S
s
|G|
|Ω(S)| = = mpr−s ,
|ΣS |
koristei to i (??) imamo da je

sp mpr−s + bpr−s+1 = pr−s (pt + m),
odakle sledi da je
p(t − b) = m(s − 1), p
odnosno p | s − 1, xto je trebalo pokazati.

p
Definicija 4.1. Podgrupa reda p grupe G reda mp , gde je p prost broj takavv da p - m,
r r
naziva se Silov eva podgrupa ili p-podgrupa od G.

Teorema 4.2. Ako je |G| = mp , gde je p prost broj takav da je p - m, tada je svaka podgrupa reda
r
p sadrana u nekoj p-podgrupi. Uz to, sve p-podgrupe su meusobno konjugovane i ihov broj
s
r = 1 + pt, t > 0, deli m i jednak je [G : N (S)], gde je S neka p-podgrupa.

p
Dokaz. Neka je H 6 G podgrupa sa p elemenata i S neka p-podgrupa od G. Tada definixemo

s
dejstvo H X , gde je X = {gS | g ∈ G}, sa

h ·g S = hgS.
Neka su Ω , 1 6 i 6 k, razliqite orbite pri ovom dejstvu, tada vai

i
|Ω1 | + |Ω2 | + ... + |Ωk | = |X| = [G : S] = m.
Kako za svako T ∈ X vai |Ω(T )| · |Σ | = |H|, to je |Ω(T )| = p , za neko 0 6 l 6 s. Iz prethodnog

l
reda i qienice da p - m sledi da postoji i takvo da je p - |Ω |, odnosno |Ω | = 1. Neka je T = gS

T
takvo da |Ω(T )| = 1, tada je Ω(T ) = {T }, tj. za sve h ∈ H vai hT = T , odnosno hgS = gS. Sada
i i
je
h gSg −1 = gSg −1 ,
| {z }
a kako je K 6 G, to je h ∈ K . Zak uqujemo da je H 6 K , a kako je |K| = |S|, to je prvi deo

K
tvrea dokazan. Primetimo da broj p-podgrupa r = 1 + pt, za neko t > 0 dobijamo iz prethodne
teoreme. Neka je sada H takoe p-podgrupa. Iz prethodnog je H 6 gSg , pa iz |H| = |gSg |
p
−1 −1
sledi da je H = gSg . Dakle, ako je S jedna p-podgrupa, skup svih p-podgrupa je

−1
{gSg −1 | g ∈ G},
a on ima [G : N (S)] elemenata po 2. osobini normalizatora. Na kraju, vai S 6 N (S) 6 G, pa

je |G|
[G : N (S)] ·[N (S) : S] = [G : S] = = m,
| {z } |S|
rp
odakle sledi da r | m.
p
Posledica 4.1. Za p-podgrupu H od G vai H / G ako i samo ako je rp = 1.

Dokaz. Vai da je |H| = |gHg −1 | = pr . Sada je r ako i samo ako gHg −1 , za svako g ∈ G,
odnosno H / G.
p =1 =H
9
5 Teorema o razlagau u direktan proizvod podgrupa (posebno
sluqaj Silov evih podgrupa).
Teorema 5.1. Neka su H1, H2, ..., Hk ≤ G takvi da vai
(1) H1 H2 ...Hk = G ,
, za sve 1 ≤ i ≤ k − 1,
(2) (H1 H2 ...Hi ) ∩ Hi+1 = {e}
(3) Za sve h ∈ H i h ∈ H , 1 6 i 6 j 6 k vai h h = h h .

i i j j i j j i
Tada je G direktan proizvod podgrupa H , H , ..., H , odnosno 1 2 k
G∼
= H1 × H2 × ... × Hk .
Dokaz. Neka je F : H × H × ... × H → G definisana sa F (h , h , ..., h ) = h h ...h . Dovo no

je dokazati da je F izomorfizam. Funkcija F je homomorfizam jer
1 2 k 1 2 k 1 2 k
F (h1 , h2 , ..., hk ) · F (h01 , h02 , ..., h0k ) = h1 h2 ...hk h01 h02 ...h0k
(3)
= h1 h01 h2 h02 ...hk h0k = F (h1 h01 , h2 h02 , ..., hk h0k )
= F ((h1 , h2 , ..., hk ) · (h01 , h02 , ..., h0k )).
Da je F ”NA\ sledi iz pretpostavke (1), jer se svaki element g ∈ G = H H ...H se moe

zapisati kao h h ...h , gde je h ∈ H , za sve 1 6 i 6 k. Na kraju, pokaimo da je funkcija F
1 2 k
1-1\. Neka je
1 2 k i i
” 0 0 0
F (h , h , ..., h ) = F (h , h , ..., h ),
1 2 k 1 2 k
tada je 0 0 0
h h ...h = h h ...h . 1 2 k 1 2 k
Kada prethodnu jednakost pomoimo sa leve strane prvo sa (k ) , pa iskoristimo osobinu (3), 0 −1
pa pomnoimo dobijenu jednakost opet sa leve strane sa (h ) i tako ponav amo postupak, 1
0 −1
dobijamo 0 −1 0 −1 0 −1
2
0
h (h ) h (h ) ...h (h ) h = h
1 1 2 2 k−1 k−1 k k
Ako jox prethodni red pomnoimo sa h sa desne strane, dobijamo −1

k
h1 (h01 )−1 h2 (h02 )−1 ... hk−1 (h0k−1 )−1 = h0k h−1 .
| {z } | {z } | {z } | {zk }
∈H1 ∈H2 Hk−1 ∈Hk
Kako je element sa desne strane jednakosti iz H , a element sa leve strane jednakosti iz

H H ...H , na osnovu uslova (2) zak uqujemo da je h h = e, tj. h = h i
k
0 −1 0
1 2 k−1 k k k k
h1 (h01 )−1 h2 (h02 )−1 ...hk−1 (h0k−1 )−1 = e.
Ako prethodnu jednakost pomnoimo odgovarajucim inverznim elementom iz H sa desne

strane i ako iskoristimo uslov (2) dobiemo da je h = h . Ponav ajui postupak do- 0
k−1
bijamo da je 0
k−1
0 0
k−1
(h , h , ..., h ) = (h , h , ..., h ),
1 2 k 1 2 k
pa je F ”1-1\.
Lema 5.1. Ako su H, K 6 G konaqne podgrupe, onda vai
|H| · |K|
|HK| = .
|H ∩ K|
10
Dokaz. Zapiximo sve elemente iz HK , gde je H = {h , h , ..., h } i K = {k , k , ..., k }, 1 2 n 1 2 m
... h k
.. h k .. ..... . h k ..
h k h k 1 1 1 2 1 m
h k 2 1 2 2 2 m
h k h k ... h k n 1 n 2 n m
Oqigleno je |H| = n, |K| = m i |H| · |K| = mn. Posmatrajmo elemente h , h ∈ H i k , k ∈ K . 0 0
Tada je h k = h k ako i samo ako je (h ) h = k k = g ∈ H ∩ K . Prethodno je ekvivalentno

i i j j
0 0 0 −1 0 −1
s tim da je h = h g i k = g k . Dobili smo da par h k iz gore tabele ima |H ∩ K| sebi

i j i j i i j j
0 −1 0
jednakih parova h k . Ako sada podelimo prethodnu tabelu u |H ∩K| kolona, gde su svi elementi
i i j j i j
0 0
iz jedne kolone isti, dobijamo da tih kolona ima

i j
mn
,
|H ∩ K|
xto je upravo kardinalnost skupa HK .
Teorema 5.2. Konaqna grupa G je direktan proizvod svojih Silov evih podgrupa ako i samo
ako su one normalne.
Dokaz.
(⇒) Neka je G ∼= H 1 × H2 × ... × Hk , gde su H , H , ..., H Silov eve podgrupe. Neka je
1 2 k
Hl = {e} × ... × {e} × Hl × {e} × ... × {e} 6 H1 × H2 × ... × Hk .

Neka je h ∈ H proizvo no, tada je h = (e, ..., e, h, e, ..., e). Za proizvo no g ∈ G vai
l
ghg −1 = (g1 , g2 , ..., gk )(e, ..., e, h, e, ..., e)(g1−1 , g2−1 , ..., gk−1 ) = (e, ..., e, gl hgl−1 , e, ..., e) ∈ Hl .
| {z }
∈Hl
Dakle, H / G. Znamo da je F : H × H × ... × H → G zadat sa F (h , h , ..., h ) = h h∼...h

jedan izomorfizam H × H × ... × H i G. A kako je F (e, ..., e, h , e, ..., e) = h , to je H = H ,
l 1 2 n 1 2 k 1 2 k
odakle je H / G, za svako 1 6 l 6 k.
1 2 k l l l l
l
(⇐) Neka je |G| = n = p p ...p , gde su p < p < ... < p razliqiti prosti brojevi i α ∈ N.
α1 α2 αk
Neka je H p -podgrupa od G reda p . Kako je H / G, to je H jedinstvena p -podgrupa od

1 k 1 2 k i
αi
G. Pokazaemo da vae uslovi (1), (2) i (3).

i i i i i i
(1) Neka je g ∈ G. Ako je m = , za i = 1, 2, ..., k, onda jei

n
α
pi i
NZD(m1 , m2 , ..., mk ) = 1,
prema tome postoje celi brojevi l , l , ..., l takvi da je 1 2 k
m1 l1 + m2 l2 + ... + mk lk = 1.
Sada je 1 m1 l1 +m2 l2 +...+mk lk m1 l1 m2 l2 mk lk
g=g =g = (g ) (g ) ...(g ) .
Kako je (g ) = g = e, to je ω(g ) = p , za neko β 6 α . Ako je h element reda
mi pi i
α
n mi βi
p , tada je |hhi| = p , pa je hhi ⊆ H , odnosno h ∈ H . Samim tim, g ∈ H , tj.

i i i
βi βi mi
g ∈ H H ...H , qime je dokazano (1).

i i i i i
(2) Kako vai H , H , ..., H / G, to je H H ...H 6 G. Kako je

1 2 k
1 2 k 1 2 k

|H1 H2 ...Hi | pα1 1 pα2 2 ...pαi i

i , to je NZD(|H H ...H |, |H . Iz prethodne leme imamo da je

αi+1
|Hi+1 | pi+1 1 2 i i+1 |) =1
|H1 H2 ...Hi−1 | · |Hi |

|H1 H2 ...Hi1 ∩ Hi | = ,
|H1 H2 ...Hi |
odakle sledi (2).
11
Prvo, iz NZD(|H |, |H |) = NZD(p , p ) = 1 sledi da je H ∩ H = {e}, jer ako je
αi αj
a ∈ H ∩ H , onda ω(a) | H i ω(a) | H . Takoe, za h ∈ H i h ∈ H vai

(3) i j i j i j
i j i j i i j j
[hi , hj ] = h−1 −1
i hj hi hj ∈ Hi ∩ Hj ,
jer h
−1 −1
i hj hi ∈ Hj / G ih −1
j hi hj ∈ Hi / G . Dakle, [h , h ] = e, odakle sledi (3).
i j
12
6 Poludirektan proizvod grupa - definiciija i osobine.
Definicija 6.1. Neka su H, N ≤ G. Tada je G (unutraxi) poludirektan proizvod grupa H
i N , u oznaci G = N o H , ako vai
1) H ∩ N = {e},
2) N H = G,
3) N / G.
Primer 6.1.
1. Ako je G = G × G , H = {e} × G i N = G × {e} i, onda je G poludirektan proizovd
grupa N i H .
1 2 2 1
2. Ako je G = D , H = hσi i N = hρi / D . Tada je G poludirektan proizovd grupa N i H .

n n
Teorema 6.1. Neka je G = N o H . Tada vai G/N ∼= H i svaki element iz G se na jedinstven

naqin moe zapisati u obliku nh, za n ∈ N, h ∈ H .
Dokaz. Prema drugoj teoremi o izomorfizmu vai N H/N ∼ = H/(N ∩ H), tj. u naxem sluqaju
G/N = H/{e} = H . Neka je g ∈ G. Iz qienice da je N H = G, sledi da postoje n ∈ N i h ∈ H
∼ ∼
takvi da je g = nh. Pretpostavimo sada da je nh = n h , za neke n ∈ N , h ∈ H . Koristei da je
0 0 0 0
N ∩ H = e imamo
nh = n0 h0 ⇒ (n0 )−1 n = h
|
0 −1
h } = e ⇒ n = n0 , h = h0 .
{z
| {z }
∈N ∈H
Teorema 6.2. Neka je Φ : H → Aut(N ) homomorfizam. Ako na skupu N × H definixemo

operaciju
(n , h ) · (n , h ) = (n Φ(h )(n ), h h ),
1 1 2 2 1 1 2 1 2
tada vai
(1) (N × H, ·) je grupa koju nazivamo spo axi poludirektni proizvod grupa N i H i pixemo
N o H.
Φ
(2) Za N = N ×{e } i H = {e }×H vai N, H 6 G i G je unutraxi poludirektan proizvod

grupa N i H.
H N
Dokaz.
(1) (N × H, ·) je grupa.
· je operacija. Ovo vai jer je Φ(h ) ∈ Aut(N ), pa je Φ(h )(n ) ∈ N .
1 1 2
Operacija · je asocijativna.

(n1 , h1 ) · (n2 , h2 ) · (n3 , h3 ) = n1 Φ(h1 )(n2 ), h1 h2 · (n3 , h3 )

= n1 Φ(h1 )(n2 )Φ(h1 h2 )(n3 ), h1 h2 h3

(n1 , h1 ) · (n2 , h2 ), (n3 , h3 ) = (n1 , h1 ) · n2 Φ(h2 )(n3 ), h2 h3

= n1 Φ(n1 )(n2 Φ(h2 )(n3 )), h1 h2 h3

= n1 Φ(n1 )(n2 )Φ(h1 ) Φ(h2 )(n3 ) , h1 h2 h3

= n1 Φ(n1 )(n2 ) Φ(h1 ) ◦ Φ(h2 ) (n3 ), h1 h2 h3

= n1 Φ(h1 )(n2 )Φ(h1 h2 )(n3 ), h1 h2 h3 .
Primetimo da smo u prelasku sa qetvrtog na peti i sa xestog na sedmi red koristili da

je Φ homomorfizam.
13
Postojae neutrala. Neutral za ovu grupu je, intuitivno, element (e , e ). Zvaniqno,
pokazujemo da je ovaj element i levi i desni neutral. Zaista, kako je preslikavae Φ
N H
homomorfizam, vai
(n, h) · (eN , eH ) = (nΦ(h)(eN ), heH ) = (neN , h) = (n, h).
Sliqno,
(eN , eH )(n, h) = (eN Φ(eH )(n), eH h) = (eN idN (n), h) = (eN n, h) = (n, h).
Postojae inverza. Oznaqimo sa (n , h ) inverz od (n, h). Poxto je

0 0
(n0 , h0 ) · (n, h) = (n0 Φ(h0 )(n), h0 h) = (eN , eH ),
odmah imamo da je h = h . Zatim je

0 −1
−1
n0 Φ(h0 )(n) = eN ⇒ n0 = Φ(h0 )(n) = Φ(h−1 )(n−1 ) = (Φ(h))−1 (n−1 ).
(2) Pokaimo prvo da su N i H podgrupe od G. Neka su (n , e 1 H ), (n2 , eH ) ∈N , tada je

(n1 , eH )−1 · (n2 , eH ) = (Φ(e)−1 (n−1 −1
1 ), eH ) · (n2 , eH ) = (n1 , eH ) · (n2 , eH )
= (n−1 −1
1 Φ(e)(n2 ), eH ) = (n1 n2 , eH ) ∈ N.
Sliqno, ako su (e N , h1 ), (eN , h2 ) ∈H , onda je

(eN , h1 )−1 · (eN , h2 ) = (Φ(h1 )−1 (e−1 −1
N ), h1 ) · (eN , h2 )
= (eN , h−1 −1
1 ) · (eN , h2 ) = (eN , h1 h2 ) ∈ H.
Qime je pokazano da je N, H 6 G. Pokazaemo po definiciji da je N × H poludirektan

proizvod grupa N i H. Iz ihove definicije sledi da je N ∩ H = {e , e }, xto smo
pokazali da je neutral u grupi N × H . Setimo se, zatim, da je N H = {x · y | x ∈ N, y ∈ H},
N H
pa raqunamo
x · y = (n, eH ) · (eN , h) = (nΦ(eH )(eN ), h) = (n idN (eN ), eH h) = (n, h),
pa je N H = N × H . Konaqno, za proizvo no (n , e 1 H) ∈N vai

(n, h) · (n1 , eH ) · (n, h)−1 = (nΦ(h)(n1 ), h) · (n0 , h−1 ) = (nΦ(h)(n1 )Φ(h)(n0 ), eH ) ∈ N,
pa je N / N × H.
Primer 6.2.
1. Z n × Z2 ∼ , gde je Φ : Z → Aut(Z ) zadata sa Φ(0) = Φ(1) = id.
= Zn oΦ Z2 2 n
2. D = Z o Z , gde je Φ : Z → Aut(Z ) zadata sa Φ(0) = id, Φ(1) je inverz, tj. Φ(1)(k) =

∼
n − k , za svako k ∈ Z .
n n Φ 2 2 n
n
Teorema 6.3. Neka je G = N o H . Tada je G ∼= N o H , gde je Φ : H → Aut(N ) zadato sa

Φ
Φ(h)(n) = hnh−1 .
Dokaz. Za poqetak treba pokazati da je Φ dobro definisano, odnosno da je Φ(h) ∈ Aut(N ), za

sve h ∈ H . Kako je N / G, to je hnh ∈ N , za sve h ∈ H , odnosno Φ(h)(n) ∈ N , pa Φ(h) : N → N .
−1
Da je Φ(h) homomorfizam sledi iz

Φ(h)(n1 n2 ) = hn1 n2 h−1 = hn1 h−1 hn2 h−1 = Φ(h)(n1 )Φ(h)(n2 ).
Da bi Φ bilo dobro definisano, moramo jox proveriti da je Φ(h) bijekcija. Opet, iz N / G

imamo da je h nh ∈ N , pa je Φ(h)(h nh) = hh nhh = n, odakle sledi osobina ”NA\. Ako
−1 −1 −1 −1
14
bi bilo Φ(h)(n ) = Φ(h)(n ), tada bi bilo hn h = hn h , tj. n
−1 −1 , odakle sledi osobina
1-1\. Pokaimo jox da je Φ homomorfizam. Imamo da je
1 2 1 2 1 = n2
”
Φ(h1 h2 )(n) = h1 h2 nh−1 −1

2 h 1 −1 = h1 Φ(h2 )(n)h1 = Φ(h 1 ) Φ(h2 )(n) = Φ(h 1 ) ◦ Φ(h2 (n).
)
Time smo pokazali da je N o H dobro definisano. Ostaje jox da pokaemo da vai tvree,
tj. da je F : N o H → G, definisano sa F (n, h) = nh izomorfizam. Iz teoreme 6.1 dobijamo
Φ
da je F bijekcija. Ostaje jox

Φ
F ((n1 , h1 ) · (n2 , h2 )) = F (n1 · Φ(h1 )(n2 ), h1 h2 )

= F (n1 h1 n2 h−1
1 , h1 h2 )
= n1 h1 n2 h−1
1 h1 h2
= F (n1 , h1 )F (n2 , h2 ),
tj. F je homomorfizam.
15
7 Kratki taqni nizovi grupa.
Neutral {e} emo u ovom pitau oznaqavati sa 1.
Napomena.
Definicija 7.1. Neka je 1 trivijalna grupa i α, β homomorfizmi. Niz
α β
1 −→ N −→ G −→ H −→ 1
nazivamo kratak taqan niz grupa N, G i H ako vae sledei uslovi

1. Ker β = Im α,
2. β je ”NA\ i
3. α je ”1-1\.
Napomena. Prethodni uslovi nam daju da za proizvo no n ∈ N vai (β ◦ α)(n) = 1.
Teorema 7.1. Neka je 1 −→ N −→ G −→ H −→ 1 kratak taqan niz. Sledea tvrea su
α β
ekvivalentna
(1) Postoji homomorfizam α : G → N takav da je α ◦α = id . Ovakav homomorfizam nazivamo
0 0
cepae.
N
(2) Postoji izomorfizam θ : G → N × H takav da sledei dijagram komutira
α β
1 N G H 1
α0
idN θ idH
1 N N ×H π2 H 1
i1
pri qemu je i : N → N × H inkluzija zadata sa i (n) = (n, e), a π projekcija

zadata sa π (n, h) = h.
1 1 2 : N ×H → H
2
Dokaz.
(1) ⇒ (2) Konstruixemo θ : G → N × H zadato sa θ(g) = (ϕ(g), ψ(g)), takvo da je
α β
n α(n) g β(g)
idN θ idH θ
n (ϕ(α(n)), ψ(α(n))) (ϕ(g), ψ(g)) β(g)

i1 π2
Zak uqujemo da je ψ(g) = β(g), a ϕ(α(n)) = n. Kako je po pretpostavci α (α(n)) = n mora 0
biti θ : G → N × H zadato sa θ(g) = (α (g), β(g)). Pokaimo da je θ izomorfizam. Kako

0
su α i β homomorfizmi, to je
0
θ(g1 g2 ) = α0 (g1 g2 ), β(g1 g2 ) = α0 (g1 )α0 (g2 ), β(g1 )β(g2 )

= α0 (g1 )β(g1 ) α0 (g2 )β(g2 ) = θ(g1 )θ(g2 ),

xto daje da je θ homomorfizam. Ispitajmo jox da li je θ injektivno i surjektivno. Imamo

θ(g ) = θ(g ) ⇒ α (g ), β(g ) = α (g ), β(g ) ⇒ α (g ) = α (g ) i β(g ) = β(g ).
0 0 0 0

1 2 1 1 2 2 1 2 1 2
16
Poxto su α, β homomorfizmi, tada je
α0 (g1 g2−1 ) = e i β(g g−1
1 2 ) = e,
odnosno −1
g g ∈ Ker β = Im α, 1 2
pa je α(n) = g g , za neko n ∈ N. Da e je
−1
1 2
e = α0 (g1 g2−1 ) = α0 (α(n)) = idN (n) = n.
Iz prethodnog sledi da je g g = e, odakle je g = g . Dakle, θ je ”1-1\. Neka je sada

−1
(n, h) ∈ N × H . elimo da naemo neko g takvo da je θ(g) = (n, h). Neka je g ∈ G takvo da
1 2 1 2
00
je β(g ) = h, xto postoji jer je β ”NA\. Traimo g takvo da g = g g zadovo ava gori
00 0 0 00
uslov. Iz definicije preslikavaa θ dobijamo

(n, h) = θ(g) = (α0 (g), β(g)) = (α0 (g 0 g 00 ), β(g 0 g 00 )) = (α0 (g 0 )α0 (g 00 ), β(g 0 )h).
Prvo, imamo da je h = β(g )h, odnosno, β(g ) = e, pa je g ∈ Ker β, a samim tim i g ∈ Im α.

0 0 0 0
Sada je g = α(n ), za neko n ∈ N . S druge strane

0 0 0
n = α0 (g 0 )α0 (g 00 ) = α0 (α(n0 )α0 (g 00 ) = n0 α0 (g 00 ).
Dovo no je uzeti n = nα (g ) , tada je

0 0 00 −1
g = α(nα0 (g 00 )−1 )g 00 ,
odnosno θ je ”NA\. Treba jox proveriti da dijagram komutira, ali tako smo konstruisali
θ na poqetku.
(2) ⇒ (1) Neka je θ = (ϕ(g), ψ(g)) takvo da dijagram komutira.
α β
1 N G H 1
idN θ idH
1 N N ×H π2 H 1
i1
Iz θ ◦ α = i 1 ◦ idN sledi da je

ϕ(α(n)), ψ(α(n)) = θ(α(n)) = i1 (idN (n)) = (n, e).
Tada je ϕ ◦ α = id . Ostalo je da dokaemo da je ϕ homomorfizam, tj. da je ϕ traeno α . 0
Kako je θ homomorfizam, za sve n , n ∈ N 6 G vai

N
1 2

ϕ(n1 n2 ), ψ(n1 n2 ) = θ(n1 n2 ) = θ(n1 )θ(n2 )

= ϕ(n1 ), ψ(n1 ) ϕ(n2 ), ψ(n2 )

= ϕ(n1 )ϕ(n2 ), ψ(n1 ), ψ(n1 )ψ(n2 ) ,
pa je ϕ(n n ) = ϕ(n )ϕ(n ).

1 2 1 2
Teorema 7.2. Neka je 1 −→ N −→ G −→ H −→ 1 kratak taqan niz. Sledei uslovi su

α β
ekvivalentni
(1) Postoji homomorfizam β : H → G takav da je β ◦ β = id .
0 0
H
(2) Postoji homomorfizam Φ : H → Aut(N ) i izomorfizam θ : G → N × H takav da sledei

dijagram komutira
Φ
17
β
α
1 N G H 1
β0
idN θ idH
1 N N ×Φ H π2 H 1
i1
pri qemu je i : N → N × H inkluzija zadata sa i (n) = (n, e), a π projekcija

zadata sa π (n, h) = h.
1 Φ 1 2 : N ×H → H
2
Dokaz.
(1) ⇒ (2) Konstruisaemo Φ i izomorfizam γ : N o Φ H→G takvo da je
γ ◦ i1 ◦ idN = α i id H ◦ β ◦ γ = π2 .
Preslikavae γ traimo u obliku γ(n, h) = ω(n)ψ(h). elimo da je

α β
n α(n) ω(n)ψ(n) β(ω(n)ψ(n))
idN γ γ idH
n (n, e) (n, h) π2 h
i1
Dakle, mora biti α(n) = γ(n, e) = ω(n)ψ(e) i h = β(ω(n)ψ(n)) = β(ω(n))β(ψ(h)). Uzmimo

da je ψ = β i ω = α i proverimo da li su ispueni prethodni uslovi. Prvo vai
0
ψ(e) = β (e) = e, jer je β homomorfizam. Da e,

0 0
β(ω(n))β(ψ(n)) = β(α(n)) β(β 0 (h)) = h,

| {z }
e
jer je Im α = Ker β. Dakle, za preslikavae γ(n, h) = α(n)β (h) dijagram komutira. Odre- 0
dimo Φ : H → Aut(N ) takvo da je γ homomorfizam. Vai

γ((n1 , h1 )(n2 , h2 )) = γ(n1 Φ(h1 )(n2 ), h1 h2 )
= α(n1 Φ(h1 )(n2 ))β 0 (h1 h2 )
= α(n1 )α(Φ(h1 )(n2 ))β 0 (h1 )β 0 (h2 )
S druge strane, 0 0
γ(n , h )γ(n , h ) = α(n )β (h )α(n )β (h ).
1 1 2 2 1 1 2 2
Da bi γ bio homomorfizam dovo no je da vai

α(n1 )α(Φ(h1 )(n2 ))β 0 (h1 )β 0 (h2 ) = α(n1 )β 0 (h1 )α(n2 )β 0 (h2 ),
odnosno 0 0 −1
α(Φ(h )(n )) = β (h )α(n )β (h ) .
1 2 1 2 1
Dakle, da bismo definisali Φ(h )(n ) potrebno je da postoji m ∈ N takvo da je

1 2
α(m) = β 0 (h1 )α(n2 )β 0 (h1 )−1 ,
odnosno
β 0 (h1 )α(n2 )β 0 (h1 )−1 ∈ Im α = Ker β.
18
Meutim, iz qienice da je β homomorfizam, da je (β ◦ α)(n) = e, za svako n ∈ N i da je
β ◦ β = id , to je
0
H
0 0 −1 −1
β(β (h )α(n )β (h ) ) = h eh = e,
1 2 1 1
pa traeno m postoji i jedinstveno je jer je α monomorfizam. Dakle, Φ je definisano na

1
sledei naqin
α(Φ(h)(n)) = β 0 (h)α(n)β 0 (h)−1 .
je automorfizam za sve h ∈ H .
Pokaimo prvo da je Φ(h) homomorfizam. Kako je α ”1-1\, dovo no je da vai
− Φ(h)
α(Φ(h)(n1 n2 )) = α(Φ(h)(n1 )Φ(h)(n2 )),
a to vai jer je
α(Φ(h)(n1 )Φ(h)(n2 )) = α(Φ(h)(n1 ))α(Φ(h)(n2 ))
= β 0 (h)α(n1 ) β 0 (h)−1 β 0 (h) α(n2 )β 0 (h)−1
| {z }
e
= β (h)α(n1 n2 )β (h)−1
0 0
= α(Φ(h)(n1 n2 )).
je "1-1\ jer ako je , onda je . Tada

je , tj. . Kako je 1-1\, to je
Φ(h) Φ(h)(n1 ) = Φ(h)(n2 ) α(Φ(h)(n1 )) = α(Φ(h)(n2 ))
0 0 −1 0 0 −1
. Za dokaz da je NA\ koristimo sliqnu ideju kao u prethodno doka-

β (h)α(n1 )β (h) = β (h)α(n2 )β (h) α(n1 ) = α(n2 ) α
”
zanom delu. Dokazujemo da za svako postoji takvo da ,
n1 = n2 Φ(h)
”
tj. takvo da , jer je 1-1\. Poslede je ekvivalentno sa
m ∈ N n ∈ N Φ(h)(n) = m
0 0 −1
, tj. dovo no je da vai ,

β (h)α(n)β (h) = α(m) α
0 −1 0 ” 0 −1
β (h) α(m)β 0 (h) ∈ Im α = Ker β
xto proveravamo kao malopre.
α(n) = β (h) α(m)β (h)
− Φ je homomorfizam.
Pokazujemo da je
Φ(h1 h2 )(n) = (Φ(h1 ) ◦ Φ(h2 ))(n) = Φ(h1 )(Φ(h2 )(n)),
odnosno da je
α(Φ(h1 h2 )(n)) = α(Φ(h1 )(Φ(h2 )(n))),
a to vai jer
α(Φ(h1 )(Φ(h2 )(n))) = β 0 (h1 )α(Φ(h2 )(n))β 0 (h1 )−1
= β 0 (h1 )β 0 (h2 )α(n)β 0 (h2 )−1 β 0 (h1 )−1
= β 0 (h1 h2 )α(n)β 0 (h1 h2 )−1
= α(Φ(h1 h2 )(n)).
je izomorfizam.
Da je γ homomorfizam izabrali smo pri konstrukciji Φ. Pokaimo da je γ ”1-1\.
− γ
γ(n1 , h1 ) = γ(n2 , h2 ) ⇒ α(n1 )β 0 (h1 ) = α(n2 )β 0 (h2 )

⇒ α(n2 )−1 α(n1 ) = β 0 (h2 )β 0 (h1 )−1

⇒ α(n2 n−1 0 −1
1 ) = β (h2 h1 ) (?) β(·)
⇒ β(α(n−1 0 −1
2 n1 )) = β(β (h2 h1 ))
| {z } | {z }
e h2 h−1
1
⇒ h1 = h2 .
19
Sada iz (?) imamo da je α(n n ) = β (e) = e, pa kako je α ”1-1\, to je n n = e,
−1 0 −1
odnosno n = n . Ostaje jox da se proveri da je γ ”NA\. Neka je g ∈ G, elimo par

2 1 2 1
(n, h) ∈ N o H takav da je
1 2
Φ

g = γ(n, h) = α(n)β 0 (h) β(·).
Tada vai
β(g) = β(α(n)β 0 (h)) = β(α(n)) β(β 0 (h)) = h.
| {z } | {z }
e h
Dakle, dovo no je nai n ∈ N takvo da je g = α(n)β (β(g)), odnosno α(n) = gβ (β(g)) .0 0 −1
Ovakvo n postoji ako je gβ (β(g)) ∈ Im α = Ker β, a to je ispueno jer je

0 −1
β(gβ 0 (β(g))−1 ) = β(g) β(β 0 (β(g)−1 )) = β(g)β(g)−1 = e.

| {z }
β(g)−1
Konsturisali smo γ tako da dijagram komutira. Definiximo ∴= γ , xto je legi- −1
timno jer je γ bijekcija i homomorfizam. Za ovo θ je dovo no pokazati da dijagram

komutira, tj. da je θ ◦ α = i ◦ id i π ◦ θ = id ◦ β. Meutim, znamo
1 N 2 H

θ◦ γ ◦ i1 ◦ idN = α,
pa je
θ ◦ α = θ ◦ γ ◦i1 ◦ idN = i1 ◦ idN .
| {z }
idN oΦ H
Sliqno, znamo
idH ◦ β ◦ γ = π2 ◦ θ,
pa je
idH ◦ β ◦ γ ◦ θ = π2 ◦ θ.
| {z }
idG
Neka je γ = θ . Sliqno kao malopre, pokae se da za γ dijagram komutira, ako komutira

−1
za θ. Definixemo β (h) = γ(e, h). Ovako definisano β je homomorfizam, jer

(2) ⇒ (1)
0 0
β 0 (h1 h2 ) = γ(e, h1 h2 ) = γ(e, h1 )γ(e, h2 ) = β 0 (h1 )β 0 (h2 ),
jer je γ izomorfizam. Koristei komutativnost desnog dijagrama imamo

(β ◦ β 0 )(h) = β(β 0 (h)) = β(γ(e, h)) = idH (β(γ(e, h))) = π2 (e, h) = h,
qime je dokaz zavrxen.

Napomena. Primetimo da ako je grupa N o H komutativna, onda je N o H = N × H . To sledi
iz
Φ Φ
0 0 0 0 0 0
(n, h ) = (nΦ(e)(e), h ) = (n, e) · (e, h ) = (e, h ) · (n, e) = (eΦ(h )(n), h ),
dobijamo da je Φ(h )(n) = n , tj. Φ(h ) = id , za sve h , tj. Φ je trivijalno. Tada je bax
0 0 0
N o H = N × H , xto sledi iz definicije spo xeg poludirektnog proizvoda. Prethodno

N
nam daje da kod komutativnih grupa svako cepae povlaqi izomornost direktnom proizvodu. S
Φ
druge strane, ako imamo da je grupa G izomorfna direktnom proizvodu, onda imamo oba cepaa.
20
Teorema 7.3. Neka je N grupa, H cikliqna grupa, a Φ, Ψ : H → Aut N monomorfizmi takvi
da je Φ(H) = Ψ(H). Tada je
N oΦ H ∼
= N oΨ H.
Dokaz. Neka Φ, Ψ : H → Aut N i neka je cikliqna grupa H generisana elementom x, tj. H = hxi.
Tada je
Φ(H) = hΦ(x)i i Ψ(H) = hΨ(x)i,
jer je slika grupe H potpuno odreena slikom enog generatora. Da e, iz pretpostavke da je
Φ(H) = Ψ(H) sledi da je, za neke a, b ∈ N,
Ψ(x) = Φ (x) i Φ(x) = Ψ (x),

a b
a onda i
Φ(x) = Φ (x) i Ψ(x) = Ψ (x).
ab ab
Takoe, za sve h ∈ H vai

Ψ(h) = Φ (h) i Φ(h) = Ψ (h),
a b
jer je h = x , za neko k ∈ N i jer su Φ i Ψ homomorfizmi. elimo da konstruixemo homomor-

k
fizme F i G takve da F : N o H → N o H i G : N o H → N o H , takve da je

Ψ Φ Φ Ψ
F ◦ G = id i G ◦ F = id .
N oΦ H N oΨ H
Definixemo F (n, h) = (n, h ) i G(n, h) = (n, h ). Preslikavae F je homomorfizam jer

a b
F ((n1 , h1 )(n2 , h2 )) = F (n1 Ψ(h1 )(n2 ), h1 h2 ) = (n1 Ψ(h1 )(n2 ), (h1 h2 )a ).
S druge strane,
F (n1 , h1 ) · F (n2 , h2 ) = (n1 , ha1 ) · (n2 , hb2 ) = (n1 Φ(ha1 )(n2 ), ha1 ha2 ) = (n1 Ψ(h1 )(n2 ), (h1 h2 )a ).
Prethodno vai jer je grupa H je cikliqna pa je i Abelova, odakle sledi da je h h a a = (h1 h2 )a .

Dakle, F je homomorfizam. Na kraju, vai 1 2
(F ◦ G)(n, h) = F (G(n, h)) = F (n, ha ) = (n, hab ) = (n, h),
jer je Φ ”1-1\ pa iz Φ(h) = Φ ab (h) sledi h = h , za sve h ∈ H . Analogno se pokae za G.

ab
21
8 Komutativni pristeni sa jedinicom - definicija, primeri i
osnovne osobine.
Definicija 8.1. (A, +, ·) je komutativni prsten sa jedinicom ako vai
(1) (A, +) je Abelova grupa,
(2) (A, ·) je komutativan monoid,
(3) x · (y + z) = x · y + y · z.
Napomena. Neutral u odnosu na operaciju + emo obeleavati sa 0, a u odnosu na · sa 1.
Primer 8.1.
1. (Z, +, ·) - prsten celih brojeva.
2. (Z , + , · ) - prsten ostataka pri de eu sa n.
n n n
3. (M (K), +, ·) - nekomutativni prsten matrica dimenzije n nad proizvo nim prstenom K .

n
4. Z[X] - prsten polinoma sa celobrojnim koeficijentima.

Teorema 8.1. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom i a ∈ A. Tada vai
(1) a · 0 = 0,
(2) Ako je 0 = 1, onda je A = {0}, odnosno trivijalan prsten.
Dokaz.
(1) Raspixemo a · 0 = a · (0 + 0) = a · 0 + a · 0, pa poxto je (A, +) Abelova grupa, sledi a · 0 = 0.
(2) Za proizvo no a ∈ A je a = a · 1 = a · 0 = 0, pa se prsten sastoji samo od nule.
Napomena. Nada e, razmatraemo netrivijalne prstenove; dakle, vai 0 6= 1. Takoe, izbe-

gavaemo oznaku x · y i pisaemo samo xy. Na kraju, x − y e oznaqavati x + (−y). Primetimo da
u proizvo nom komutativnom prstenu sa jedinicom ax = b ne mora da ima rexee. Na primer,
2x = 3 nema rexee u Z . 6
Definicija 8.2. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Za element a ∈ A kaemo da

je delite nule u A, ukoliko postoji b ∈ A \ {0}, takav da je ab = 0. Sa Z(A) oznaqavamo skup
svih delite a nule prstena A. Ukoliko je jox a 6= 0 kaemo da je a pravi delite nule.
Definicija 8.3. Element a komutativnog prstena sa jedinicom A je regularan ako za sve
x, y ∈ A vai
ax = ay ⇒ x = y.
Skup svih regularnih elemenata u A oznaqavamo sa R(A).
Teorema 8.2. Element a komutativnog prstena sa jedinicom A je regularan ako i samo ako a
nije delite nule.
Dokaz.
(⇒) Pretpostavimo suprotno, postoji b ∈ A \ {0} takav da je ab = 0. Meutim, tada je
a reg.
ab = 0 = a · 0 =⇒ b = 0,
xto je kontradikcija.
22
Neka je ax = ay, tj. a(x − y) = 0. Ukoliko bi bilo x 6= y, tada bi a bio (pravi) delite
nule, xto je suprotno pretpostavci. Dakle, mora da je x = y, pa je a zaista regularan.
(⇐)
Napomena. Drugim reqima, za komutativni prsten sa jedinicom A vai

A = R(A) t Z(A).
Definicija 8.4. Element a komutativnog prstena sa jedinicom A je invertibilan ako postoji

b∈A takav da je ab = 1. Tada kaemo da je b inverz od a i pixemo
b = a−1 .
Skup svih invertibilnih elemenata iz A oznaqavamo sa U (A).

Teorema 8.3. Za komutativni prsten sa jedinicom vai U (A) ⊂ R(A).
Dokaz. Neka je a ∈ U (A), tada ako za neke x, y ∈ A vai ax = ay, tu jednakost pomnozimo sa a ,
−1
xto postoji jer je a ∈ U (A). Dobijamo da je x = y.

Napomena. Obrnuto ne vai u opxtem sluqaju. Na primer, ne vai kod Z i kod Z[X].
Primer 8.2.
1. U (Z) = {−1, 1}.
2. U (Z ) = Φ(n).
n
3. U (Q) = Q \ {0} = Q . ∗
Teorema 8.4. Ako je A konaqan komutativni prsten sa jedinicom, tada je

R(A) = U (A).
Dokaz. Pokazali smo da je U (A) ⊂ R(A), za proizvo an komutativni prsten sa jedinicom, pa

je dovo no pokazati obrnutu inkluziju. Neka je a ∈ R(A). Tada su ax, za x ∈ A meusobno
razliqiti elementi iz A. Kako ih ima |A|, to je
A = {ax | x ∈ A},
dakle, postoji x ∈ A takav da je ax = 1.

Teorema 8.5. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Tada je (U (A), ·) grupa, gde je ·
podoperacija mnoea u prstenu.
Dokaz. Jasno, 1 ∈ U (A), pa je U (A) 6= Ø. Neka su a, b ∈ U (A). Tada je
a · a−1 = 1 = a−1 · a,
pa je a
−1 ∈ U (A) . Takoe, vai
(a · b) · (a · b)−1 = a · b · b−1 · a−1 = 1,
pa je a · b ∈ U (A), qime je tvree pokazano.

Napomena. Primetimo da tvree ne bi vailo za (U (A), +), jer problem nastaje kod zatvore-
nosti. Naime, a − a = 0, ali 0 nije invertabilan element.
Definicija 8.5. Neka su A i B komutativni prsteni sa jedinicom. Tada je f : A → B
homomorfizam prstena ako je f homomorfizam odgovarajuih algebarskih struktura.
23
Teorema 8.6. Neka su A i B komutativni prsteni sa jediniciom takvi da vai izomorfizam
prstena A ∼= B. Tada su U (A) i U (B) izomorfne grupe.
Dokaz. Neka je f : A → B izomorfizam komutativnih prstena sa jedinicom. Neka je preslika-
vae g : U (A) → U (B) definisano sa g(a) = f (a). Pokaimo da je g dobro definisano, odnosno
a ∈ U (A) ako i samo ako je f (a) ∈ U (b).
(⇒) Neka je a ∈ U (A). Tada postoji b ∈ A takvo da je ab = 1. Sada je
1 = f (1) = f (ab) = f (a)f (b),
pa je f (a) ∈ U (B).
(⇐) Neka je f (a) ∈ U (B), tada postoji b ∈ B takvo da je f (a)b = 1. Kako je f NA\, to postoji
b ∈ A takvo da je b = f (b ). Sad je
0 0 ”
f (1) = 1 = f (a)f (b0 ) = f (ab0 ),
pa kako je f ”1-1\, to je ab = 1, tj. a ∈ U (A).

0
Pokaimo sada da je g homomorfizam grupa. To vai jer

g(ab) = f (ab) = f (a)f (b) = g(a)g(b).
Ostaje jox da ispitamo da je g bijekcija. Ako je g(a) = g(b), onda je f (a) = f (b), pa je a = b.
Dakle, g je ”1-1\. Neka je b ∈ U (B). Tada je b = f (a), za neko a ∈ A, jer je f ”NA\. i pri tome je
a ∈ U (A) po dokazanom. Dakle, b = f (a) = g(a).
Definicija 8.6. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Za prsten A kaemo da je domen

ako je
R(A) = A \ {0}.
Za prsten A kaemo da je po e ako je
U (A) = A \ {0}.
Napomena. Primeri domena su Z i Z[X], dok su primeri po a Q, R, C, Z , gde je p prost broj.

p
Definicija 8.7. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Za a, b ∈ A kaemo da a deli b,

u oznaci a | b. ako je b = ac, za neko c ∈ A.
Definicija 8.8. Neka su (A, +, ·) i (B, + , · ) komutativni prsteni s jedinicom, pri qemu je
0 0
B ⊂ A. Ukoliko je za sve x, y ∈ B ispueno
x + y = x + y, x · y = x · y i 1 = 1 ,
0 0
A B
onda je B jedan potprsten sa jedinicom prstena A. Pritom, vai i 0 = 0 . A B
Primer 8.3. Neka je A = {(0, 0)(0, 1)(1, 0)(1, 1)} i B = {(0, 0)(1, 0)}, gde su zadate operacije
+ , · . Tako definisana struktura B jeste komutativni prsten sa jedinicom, meutim jedinica
u B je (1, 0), a u A je to element (1, 1). Zbog toga, B nije potprsten prstena A.
2 2
24
9 Ideali komutativnih prstena sa jedinicom - osnovne osobine
i primeri.
Definicija 9.1. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Neprazan skup I ⊆ A je ideal
od A, u oznaci I / A, ako vai
(1) (∀x, y ∈ I) x + y ∈ I ,
(2) (∀a ∈ A, x ∈ I) ax ∈ I .
Napomena. Primetimo ako je I / A, onda i 0 ∈ I , jer ako a ∈ I , onda znamo da je −a ∈ I , pa je i

0 = a − a ∈ I.
Definicija 9.2. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom i x ∈ A. Skup hxi = {ax | a ∈ A}

je ideal generisan elementom x ili glavni ideal.
Napomena. Treba pokazati da je definicija korektna, tj. da je hxi zapravo ideal. Proveravamo
po definiciji
(1) Ako su y, z ∈ hxi, onda za neke a , a je y = a x i y = a x. Tada je
1 2 1 2
y + z = a1 x + a2 x = (a1 + a2 )x ∈ hxi.
(2) Ako je a ∈ A proizvo no. Neka je y ∈ hxi. Tada je y = a x, za neko a

1 1 . Tada je
∈A
ay = a(a1 )x = (aa1 )x ∈ hxi.
Primer 9.1.
1. Posmatrajmo komutativni prsten sa jedinicom Z. Tada je hni skup brojeva de ivih sa n.
Svaki ideal u Z je glavni ideal, jer za I / Z vai (I, +) 6 (Z, +), a kako su podgrupe od Z
cikliqne, to je svaki ideal oblika nZ = hni.
2. Posmatrajmo sada Z[X]. Skup
I = {2k + Xp(X) | k ∈ Z, p ∈ Z[X]}
je ideal od Z[X]. Proveravamo po definiciji. Neka je i ii

Xp (X). Tada je
1 = 2k1 + Xp1 (X) 2 = 2k2 +
2
i1 + i2 = 2k1 + Xp1 (X) + 2k2 + Xp2 (X) = 2(k1 + k2 ) + X(p1 + p2 )(X) ∈ I.
Sliqno, ako je q ∈ Z[X], onda za izvod q ∈ Z[X], vai q(X) = Xq (X) + c. Tad je
0 0
q(X)i1 = 2kq(X) + Xp(X)q(X) = 2kXq 0 (X) + 2kc + Xp(X)q(X) = 2kc + X(q 0 + pq)(X) ∈ I.
Meutim, I nije glavni ideal. Pretpostavimo suprotno, neka je I = hf (X)i, za neko

f ∈ Z[X]. Taza iz 2 ∈ I , sledi f (X)g(X) = 2, za neko g ∈ Z[X], pa je f (X) ∈ {±1, ±2}.
Ako bi bilo f (X) ∈ {±1}, onda bi hf (X)i = Z[X], tj. I = Z[X], xto nije taqno. Dakle,
f (X) ∈ {±2}. Meutim, 2 + X ∈ I , ali 2 + X 6∈ h2i, jer

1
2+X =2 1+ X .
2
| {z }
6∈Z[X]
25
Osobine ideala.
1. Ako je I / A i I ∩ U (A) 6= 0, onda je I = A.
Znamo da je I ⊆ A, pa je dovo no pokazati da je A ⊆ I . Neka je x ∈ A i neka je a ∈ I ∪ U (A).
Tada je x = (xa )a ∈ I .
−1
2. Ako je A po e, jedini ideali su {0} i A.

Oqigledno je {0} jedan ideal. Neka je I / A, I 6= {0}. Ako je x ∈ I , onda postoji x takvo da 0
je x · x = 1. Dakle, 1 ∈ I , odakle sledi da je I = A.

0
3. Ako je K po e, onda je svaki ideal u K[X] glavni.

Neka je I ideal u K[X] i neka je f ∈ I \ {0} polinom najnieg stepena u I , za I 6= {0}. Tada
za g ∈ I postoje p, r ∈ K[X] takvi da je g = pf + r, gde je deg r < deg f . Sada iz g ∈ I i
pf ∈ I sledi r ∈ I , pa kako je deg r < deg f , sledi r = 0.
Definicija 9.3. Neka su I, J / R. Definixemo
I + J := {x + y | x ∈ I, y ∈ J},
IJ := {x1 y1 + ... + xn yn | n ∈ N, xi ∈ I, yj ∈ J}.
Teorema 9.1. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom i I, J / A. Tada su I ∩ J , I + J i IJ
ideali od A.
Dokaz.
1. Neka su x, y ∈ I ∩ J . Tada je x + y ∈ I ∩ J . Sliqno, ako je a ∈ A, onda je ax ∈ I i ax ∈ J ,
jer su I, J / A. Tada je ax ∈ I ∩ J .
2. Neka su x, y ∈ I + J . Neka su a , a ∈ I i b , b ∈ J , takvi da je
1 2 1 2
x = a1 + b1 , y = a2 + b2 .
Tada je x + y = |a {z+ a} + |b {z+ b} ∈ I + J . Ako je sada a ∈ A, onda je ax = |{z}
1 2 1 2 aa + ab ∈ I + J .
|{z} 1 1
∈I/A ∈J/A ∈I ∈J
3. Neka su x, y ∈ IJ . Tada je
x = x01 y10 + x02 y20 + .... + x0n yn0 , y = x001 y100 + x002 y200 + .... + x00m ym
00
,
gde su x , x
0
i
00
j ∈I , a y ,y
0
i
00
j ∈J , za 1 6 i 6 n, odnosno 1 6 j 6 m. Sada je
x + y = x01 y10 + x02 y20 + .... + x0n yn0 + x001 y100 + x002 y200 + .... + x00m ym
00
∈ IJ.
Sliqno, ako je a ∈ A, tada je
ax = ax01 y10 + ax0n yn0 +... + ax0n yn0 ∈ IJ.
|{z} |{z} |{z} |{z} |{z} |{z}
∈I ∈J ∈I ∈J ∈I ∈J
Primer 9.2. U prstenu Z vai

1. hni ∩ hmi = hNZS(m, n)i, jer n | a i m | a ako i samo ako NZS(m, n) | a.
2. hni + hmi = hNZD(n, m)i.
Oznaqimo sa d = NZD(n, m). Neka je a ∈ hni + hmi, tj. a = b + c, gde n | b i m | c. Kako
d | n i d | m, to d | b i d | c, odakle sledi da d | a, odnosno a ∈ hdi. Sledi hni + hmi ⊆ hdi.
S druge strane, prema Bezuovoj relaciji postoje u, v ∈ Z takvi da un + vm = d, pa kako je
un ∈ hni, odnosno vm ∈ hmi, to je hdi ⊆ hni + hmi.
3. hni · hmi = hnmi.
Ocigledno je hni · hmi ⊆ hnmi, jer je svaki sabirak de iv sa nm. Takoe, nm ∈ hni · hmi,
pa vai i hnmi ⊆ hni · hmi.
26
10 Homomorfizmi komutativnih prstena sa jedinicom.
Teorema o izomorfizmu za prstene.
Definicija 10.1. Neka su (A, +, ·, 1), (B, +0, ·0, 1) komutativni prsteni sa jedinicom. Presli-
kavae f : A → B je homomorfizam komutativnih prstena sa jedinicom ako vai
(1) f (x + y) = f (x) + f (y),
0
(2) f (x · y) = f (x) · f (y),

0
(3) f (1) = 1 .
0
Definicija 10.2. Jezgro homomorfizma f je skup Ker f = {a ∈ A | f (a) = 0 }. 0
Teorema 10.1. Neka je f : A → B homomorfizam komutativni prsten sa jedinicom. Tada vai

(1) Ker f / A.
(2) Ako J / B , onda je f [J] / A.

−1
(3) Ako I / A i f je NA\, onda je f [I] / B .

”
Napomena. Oznaku / ovde koristimo kao oznaku za ideal, ne za normalnu podgrupu. Takoe,
koristiemo univerzalne oznake + i · umesto +, + , · i · , osim gde to nije potrebno naglasiti.
0 0
Dokaz.
(1) Neka su x, y ∈ Ker f . To znaqi da je f (x) = f (y) = 0, tada je
f (x + y) = f (x) + f (y) = 0 + 0 = 0,
odnosno, x + y ∈ Ker f . Za a ∈ A i x ∈ Ker f vai

f (ax) = f (a)f (x) = f (a) · 0 = 0.
Dakle, Ker f / A.
(2) Posmatrajmo proizvo ne x, y ∈ f −1 [J]. Za ih vai f (x), f (y) ∈ J , pa je
f (x + y) = f (x) + f (y) ∈ J,
odnosno x + y ∈ f −1 [J] . Sliqno, za a ∈ A, x ∈ f −1 [J] vai

f (ax) = f (a) f (x) ∈ J.
|{z} |{z}
∈B ∈J
Znaqi, f [J] / A.
−1
(3) Konaqno, neka su u, v ∈ f [I]. Tada je, za neke x, y ∈ I , u = f (x), v = f (y), pa je
u + v = f (x) + f (y) = f (x + y) ∈ f [I].
Za b ∈ B, u ∈ f [B] vai u = f (x), b = f (y) za neke x ∈ I i y ∈ A, poxto je f ”NA\. Tada

bu = f (y)f (x) = f (yx) ∈ f [I],
jer yx ∈ I .
Napomena. U delu (3) uslov da je f ”NA\ se ne moe izbaciti. Kontraprimer je funkcija
f : Z → Q, zadata sa f (x) = x
27
Definicija 10.3. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom i I / A. Tada na A uvodimo
relaciju
akko a − b ∈ I.
a ≡ b ( mod I)
Teorema 10.2. Relacija ≡ (mod I) je kongruencija na A.
Dokaz. Podsetimo se, kongruencija je relacija ekvivalencije koja se ”slae\ sa odgovarajuim
operacijama.
(R) Vai a ≡ a (mod I), jer a − a = 0 ∈ I .
(S) Neka je a ≡ b (mod I). Tada je a − b ∈ I , pa je (−1)(a − b) = (b − a) ∈ I , te je b ≡ a (mod I).
(T) Neka je a ≡ b (mod I) i b ≡ c (mod I). Tada je a−b ∈ I , b−c ∈ I , pa je a−c = a−b+b−c ∈ I .
Imamo da je a ≡ c (mod I).
Dakle, ≡ je jedna relacija ekvivalencije. Pokaimo sada da se ≡ slae sa operacijama + i ·.
Neka je a ≡ b (mod I) i neka je a ≡ b (mod I). To znaqi da je a − b ∈ I , a − b ∈ I , pa je
1 1 2 2 1 1 2 2
a + a − (b + b ) ∈ I tj. a + a ≡ b + b ( mod I).

1 2 1 2 1 2 1 2
Takoe, kako je I / A, vai |{z}

a (a − b ) ∈ I i analogno b (a − a ) ∈ I , pa je
| {z }
2 1 1 1 2 1
∈A ∈I
a1 a2 − b1 b2 = a2 (a1 − b1 ) + b1 (a2 − a1 ) ∈ I tj. a a 1 2 ≡ b1 b2 ( mod I).
Dakle, ≡ (mod I) je kongruencija u A.

Napomena. Prema definiciji relacije ≡ (mod I) vai da je
b ≡ a ( mod I) akko b = a + x, za neko x ∈ I.
To znaqi da su klase ekvivalencije C relacije ≡ (mod I) levi koseti podgrupe I u grupi A,

tj.
a
C = a + I = {a + x | x ∈ I}.
a
Prema tome, na koliqniqkom skupu

A/I = {a + I | a ∈ R}
definisane su operacije +, · i 1 sa
(a + I) + (b + I) = (a + b) + I,
(a + I) · (b + I) = (ab) + I,
1 = 1 + I.
Teorema 10.3. (A/I, +, ·) je komutativni prsten sa jedinicom.
Dokaz. Proveravamo po definiciji.
Asocijativnost +

(a + I) + (b + I) + (c + I) = (a + b) + I + (c + I) = (a + b) + c + I

= (a + b + c) + I = a + (b + c) + I

= (a + I) + (b + c) + I = (a + I) + (b + I) + (c + I) .
Komutativnost +
(a + I) + (b + I) = (a + b) + I = (b + I) + (a + I).
28
Postojae neutrala za +. Neutral je 0 = 0 + I . Direktnom proverom
(a + I) + 0 = (a + I) + (0 + I) = (a + 0) + I = a + I.
Postojae inverza za +. Za proizvo no a ∈ A vai
(a + I) + (−a + I) = (a − a) + I = 0 + I = 0.
Dakle, inverz elementa a + I je −a + I .
Asocijativnost ·

(a + I) · (b + I) · (c + I) = (ab) + I · (c + I) = (ab)c + I

= (abc) + I = a(bc) + I

= (a + I) · (bc) + I = (a + I) · (b + I) · (c + I) .
Komutativnost ·
(a + I) · (b + I) = (ab) + I = (b + I) · (a + I).
Postojae neutrala za ·. Neutral je 1 = 1 + I . Direktnom proverom
(a + I) · 1 = (a + I) · (1 + I) = a + I.
Distributivnost

(a + I) · (b + I) + (c + I) = (a + I) · (b + c) + I = a(b + c) + I

= (ab + ac) + I = (ab) + I + ac + I
= (a + I) · (b + I) + (a + I) · (c + I).
Time je tvree dokazano.
Primer 10.1. Posmatrajmo prsten Z. Pokazali smo da je 5Z ideal od Z, pa moemo govoriti
o skupu
Z/5Z = {0 + Z, 1 + Z, 2 + Z, 3 + Z, 4 + Z} ∼
=Z .
Teorema 10.4 (O izomorfizmu za prstene). Neka je f : A → B homomorfizam komutativnih
5
prstena sa jedinicom. Tada je preslikavae F : A/ Ker f → Im f zadato sa

F (a + Ker f ) = f (a)
jedan izomorfizam komutativnih prstena sa jedinicom, tj. vai
A/ Ker f ∼
= Im f.
Dokaz. Za poqetak pokaimo da je preslikavae F dobro definisano. Ako je a+Ker f = b+Ker f ,
onda je a − b ∈ Ker f , pa je
f (a) − f (b) = f (a − b) = 0,
odakle je f (a) = f (b). Ispitajmo da li je F homomorfizam. Potrebno je ispitati obe operacije,
+ i ·. Prvo, vai
F (a + Ker f + b + Ker f ) = F (a + b + Ker f ) = f (a + b) = f (a) + f (b) = F (a + Ker f ) + F (b + Ker f ),
a zatim

F (a + Ker f ) · (b + Ker f ) = F (ab + Ker f ) = f (ab) = f (a)f (b) = F (a + Ker f ) · F (b + Ker f ).
Potrebno je pokazati i da se neutral skupa A/ Ker f slika u neutral skupa Im f . Meutim, to
trivijalno vai
F (1 + Ker f )) = f (1) = 1.
Na kraju, pokoaimo da je F bijekcija. Preslikavae F je oqigledno ”NA\, a ako je F (a +
Ker f ) = F (b + Ker f ), onda je f (a) = f (b), pa je
f (a − b) = f (a) − f (b) = 0,
pa je a − b ∈ Ker f , xto povlaqi a + Ker f = b + Ker f . Dakle, F ”1-1\.
29
11 Direktan proizvod komutativnih prstena sa jedinicom.
Kineska teorema o ostacima.
Definicija 11.1. Neka su (A1, +1, ·1, 11), (A2, +2, ·2, 12), ..., (An, +n, ·n, 1n) komutativni prsteni
sa jedinicom. Tada skup A = A × ... × A nazivamo direktnim proizvodom prstena i na emu
definixemo operacije +, · i 1 sa
1 n
(a1 , a2 ..., an ) + (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 +1 b1 , a2 +2 b2 , ..., an +n bn ),
(a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn ),

1 = (11 , 12 , ..., 1n ).
Teorema 11.1. Direktan proizvod prstena je prsten.

Asocijativnost +

(a1 , a2 ..., an ) + (b1 , b2 , ..., bn ) + (c1 , c2 , ..., cn )
= (a1 +1 b1 , a2 +2 b2 , ..., an +n bn ) + (c1 , c2 , ..., cn )

= (a1 +1 b1 ) +1 c1 , (a2 +2 b2 ) +2 c2 , ..., (an +n bn ) +n cn
= (a1 +1 b1 +1 c1 , a2 +2 b2 +2 c2 , ..., an +n bn +n cn )

= a1 +1 (b1 +1 c1 ), a2 +2 (b2 +2 c2 ), ..., an +n (bn +n cn )

= (a1 , a2 , ..., an ) + (b1 , b2 ..., bn ) + (c1 , c2 , ..., cn ) .
Komutativnost +
(a1 , a2 ..., an ) + (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 +1 b1 , a2 +2 b2 , ..., an +n bn )
= (b1 +1 a1 , b2 +2 a2 , ..., bn +n an )
= (b1 , b2 ..., bn ) + (a1 , a2 , ..., an ).
Postojae neutrala za +. Neutral je 0 = (0 , 0 , ..., 0 ). Direktnom proverom

1 2 n
(a1 , a2 ..., an ) + (01 , 02 , ..., 0n ) = (a1 +1 01 , a2 +2 02 , ..., an +n 0n ) = (a1 , a2 ..., an ).
Postojae inverza za +. Za proizvo no (a , a , ..., a ) ∈ A vai

1 2 n
(a1 , a2 , ..., an ) + (−a1 , −a2 , ... − an ) = (a1 −1 a1 , a2 −2 a2 , ..., an −2 an ) = 0.
Dakle, inverz elementa (a , a , ..., a ) je (−a , −a , ..., −a ).

1 2 n 1 2 n
Asocijativnost ·

(a1 , a2 ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) · (c1 , c2 , ..., cn )
= (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn ) · (c1 , c2 , ..., cn )

= (a1 ·1 b1 ) ·1 c1 , (a2 ·2 b2 ) ·2 c2 , ..., (an ·n bn ) ·n cn
= (a1 ·1 b1 ·1 c1 , a2 ·2 b2 ·2 c2 , ..., an ·n bn ·n cn )

= a1 ·1 (b1 ·1 c1 ), a2 ·2 (b2 ·2 c2 ), ..., an ·n (bn ·n cn )

= (a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 ..., bn ) · (c1 , c2 , ..., cn ) .
30
Komutativnost ·
(a1 , a2 ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn )
= (b1 ·1 a1 , b2 ·2 a2 , ..., bn ·n an )
= (b1 , b2 ..., bn ) · (a1 , a2 , ..., an ).
Postojae neutrala za ·. Neutral je 1 = (1 , 1 , ..., 1 ). Direktnom proverom

1 2 n
(a1 , a2 , ..., an ) · (11 , 12 , ..., 1n ) = (a1 ·1 11 , a2 ·2 12 , ..., an ·n 1n ) = (a1 , a2 , ..., an ).
Distributivnost

(a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 ..., bn ) + (c1 , c2 , ..., cn )
= (a1 , a2 , ..., an ) · (b1 +1 c1 , b2 +2 c2 , ..., bn +n cn )

= a1 ·1 (b1 +1 c1 ), a2 ·2 (b2 +2 c2 ), ..., an ·n (bn +n cn )
= (a1 ·1 b1 +1 a1 ·1 c1 , a2 ·2 b2 +2 a2 ·2 c2 , ..., an ·n bn +n an ·n cn )
= (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn ) + (a1 ·1 c1 , a2 ·2 c2 , ..., an ·n cn )
= (a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 ..., bn ) + (a1 , a2 , ..., an ) · (c1 , c2 , ..., cn ).
Time je tvree dokazano.

Teorema 11.2. Pretpostavimo da je A = A × A × ... × A direktan proizvod prstena. Tada je
U (A) = U (A ) × U (A ) × ... × U (A ) direktan proizvod grupa.
1 2 n
1 2 n
Dokaz. Dokazujemo obostranu inkluziju.

(⊆) Neka je a = (a , a , ..., a ) ∈ U (A), gde su a ∈ A , za 1 6 i ≤ n. Tada postoji b =
(b , b , ..., b ) ∈ A, gde je b ∈ A, za 1 6 i 6 n, takvo da je a · b = 1, tj.
1 2 n i i
1 2 n i
(a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn ) = (11 , 12 , ..., an ).
Tada je a · b = 1 , pa je a ∈ U (A ), za sve 1 6 i 6 n,
i i i i i i
a = (a1 , a2 , ..., an ) ∈ U (A1 ) × U (A2 ) × ... × U (An ).
Neka je a = (a , a , ..., a ) ∈ U (A ) × U (A ) × ... × U (A ). Tada je a ∈ U (A ), pa postoji b

takvo da je a · b = 1 , za sve 1 6 i 6 n. Meutim, tada je i
(⊇) 1 2 n 1 2 n i i i
i i i i
(a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) = (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an · bn ) = (11 , 12 , ..., 1n ) = 1,
pa je a ∈ U (A).
Teorema 11.3. Ako su A 1
∼
= A01 A2 ∼
= A02, ,..., A n
∼
= A0n izomorfizmi prstena, tada je
A1 × A2 × ... × An ∼
= A01 × A02 × ... × A0n .
Dokaz. Neka je f : A → A izomorfizam, za svako 1 6 i 6 n. Dokazujemo da je

i i
0
i
F : A1 × A2 × ... × An → A01 × A02 × ... × A0n
zadato sa
F (a1 , a2 , ..., an ) = (f1 (a1 ), f2 (a2 ), ..., fn (an ))
31
izomorfizam prstena. Pokaimo prvo da je F homomorfizam. Vai

F (a1 , a2 , ..., an ) + (b1 , b2 , ..., bn ) = F (a1 +1 b1 , a2 +2 b2 , ..., an +n bn )

= f1 (a1 +1 b1 ), f2 (a2 +2 b2 ), ..., fn (an +n bn )

0 0 0
= f1 (a1 ) +1 f1 (b1 ), f2 (a2 ) +2 f2 (b2 ), ..., fn (an ) +n fn (bn )

0
= f1 (a1 ), f2 (a2 ), ..., fn (an ) + f1 (b1 ), f2 (b2 ), ..., fn (bn )
= F (a1 , a2 , ..., an ) +0 F (b1 , b2 , ..., bn ).
Sliqno, za · vai

F (a1 , a2 , ..., an ) · (b1 , b2 , ..., bn ) = F (a1 ·1 b1 , a2 ·2 b2 , ..., an ·n bn )

= f1 (a1 ·1 b1 ), f2 (a2 ·2 b2 ), ..., fn (an ·n bn )

0 0 0
= f1 (a1 ) ·1 f1 (b1 ), f2 (a2 ) ·2 f2 (b2 ), ..., fn (an ) ·n fn (bn )

0
= f1 (a1 ), f2 (a2 ), ..., fn (an ) · f1 (b1 ), f2 (b2 ), ..., fn (bn )
= F (a1 , a2 , ..., an ) ·0 F (b1 , b2 , ..., bn ).
Jasno, F (1) = 1 , pa je F homomorfizam prstena. Neka je

0
(f1 (a1 ), f2 (a2 ), ..., fn (an )) = (f1 (b1 ), f2 (b2 ), ..., fn (bn )).
Tada je 0 0 0 0
0 = (0 , 0 , ..., 0 ) = (f (a ) − f (b ), f (a ) − f (b ), ..., f (a ) − f (b )),
1 2 n 1 1 1 1 2 2 2 2 n n n n
odnosno f (a − b ) = 0 , za svako 1 6 i 6 n, a kako je f homomorfizam, to je 0 = f (0 ). S druge

0 0
strane, kako je f ”1-1\, to je a − b = 0 , tj. a = b , za sve 1 6 i 6 n. Time smo pokazali da je F

i i i i i i i
1-1\. Na kraju, kako su sve f ”NA\, to je oqigledno i F ”NA\, qime je dokaz zavrxen.
i i i i i i
i
”
Definicija 11.2. Ideali I i J komutativnog prstena sa jedinicom A su koprosti ili uzajamno
prosti ako vai I + J = A.
Lema 11.1. Neka su ideali I i J koprosti i neka su I i K koprosti. Tada su I i JK koprosti.
Dokaz. Iz pretpostavke leme imamo da postoje elementi x ∈ I i y ∈ J , kao i x ∈ I i z ∈ K
takvi da je
1 2
x + y = x + z = 1. 1 2
Odatle izvodimo jednakost

1 = (x1 + y)(x2 + z) = x1 x2 + x2 y + x1 z + yz.
Primetimo da u zbiru sa desne strane, svi sabirci osim posledeg pripadaju idealu I , dok je
on sam u idealu JK. Zak uqujemo da su I i JK koprosti.
Indukcijom se pokae da vai da su ideali I i Q I koprosti, za sve 1 ≤ i ≤ n, gde su ideali
i j
I i I koprosti, za sve j 6= k .
j6=i
j k
Teorema 11.4 (Uopxtee kineske teoreme o ostacima). Neka je A komutativni prsten sa

jedinicom. i I , I , ..., I egovi ideali koji su koprosti po parovima. Tada vai
1 2 n
A/(I1 ∩ I2 ∩ ... ∩ In ) ∼
= A/I1 × A/I2 × ... × A/In .
32
Dokaz. elimo da iskoristimo teoremu o izomorfizmima za prstene. Posmatrajmo preslika-
vae f : A → A/I × A/I × ... × A/I zadato sa
1 2 n
f (x) = (x + I1 , x + I2 ..., x + In ).
Ovakvo preslikavae je homomorfizam jer

f (x + y) = (x + y) + I1 , (x + y) + I2 , ..., (x + y) + In

= (x + I1 ) + (y + I1 ), (x + I2 ) + (y + I2 ), ..., (x + In ) + (y + In )
= (x + I1 , x + I2 , ..., x + In ) + (y + I1 , y + I2 , ..., y + In )
= f (x) + f (y).
Sliqno vai i za ·
f (xy) = (xy + I1 , xy + I2 , ..., xy + In )

= (x + I1 )(y + I1 ), (x + I2 )(y + I2 ), ..., (x + In )(y + In )
= (x + I1 , x + I2 , ..., x + In )(y + I1 , y + I2 , ..., y + In )
= f (x)f (y).
Jasno, f (1) = 1, pa je f homomorfizam. Od interesa nam je da odredimo jezgro preslikavaa f .

Ker f = {x ∈ A | f (x) = 0} = {x ∈ A | x + I = 0 , za sve 1 ≤ i ≤ n}
= {x ∈ A | x ∈ I , za sve 1 ≤ i ≤ n}.
i i
Dakle, Ker f = I ∩ I ∩ ... ∩ I . Kao poslede, treba pokazati da je Im f = A/I × A/I ... × A/I ,
tj. da je preslikavae f ”NA\. Neka je
1 2 n 1 2 n
(x1 + I1 , x2 + I2 , ..., xn + In ) ∈ A/I1 × A/I2 × ... × A/In .
Dovo no je da dokaemo da postoji x ∈ A takvo da je

f (x) = (x + I1 , x + I2 , ..., x + In ) = (x1 + I1 , x2 + I2 , ..., xn + In ).
Prema prethodnoj lemi postoje ai ∈ Ii bi ∈

Q
i Ij
j6=i
takvi da je
ai + bi = 1 . Pokaimo da je
n
X
x= bi xi .
i=1
Dovo no je da proverimo da je x + I j = xj + Ij , za sve 1 6 j 6 n, odnosno

n
X
bi xi + Ij = xj + Ij .
i=1
Posledi red je ekvivalentan sa n

X
bj xi − xj ∈ Ij ,
pa kako je b ∈ I , za i 6= j, jer je
i=1
i j Y \
bi ∈ Ij ⊆ Ij ,
j6=i j6=i
to je poslede ekvivalentno sa
b x −x ∈I , j j j j
xto je taqno, jer je b x − x = (b − 1)x = −a x ∈ I .

j j j j j j j j
33
Lema 11.2. Ako su I i J koprosti ideali, tada vai I · J = I ∩ J.
Dokaz.
(⊆) Za proizvo an sabirak sume n
P
i=1
xi yi , xi ∈ I, yi ∈ J, vai
x i · yi ∈ I
|{z} |{z}
i xi · yi ∈ J
|{z} |{z}
∈I ∈J ∈I ∈J
pa se i svaki zbir po n ∈ N nalazi i u I i u J , tj u preseku I ∩ J.

(⊇) Neka je z ∈ I ∩ J . Poxto su I i J koprosti, to znaqi da postoje x ∈ I i y ∈ J takvi da je
x + y = 1. Sada je
z = z · 1 = z(x + y) = zx + zy = xz + zy
Sabirak xz pripada I · J , jer je x ∈ I , z ∈ J , a to vai i za sabirak zy, jer sada z ∈ I ,
y ∈ J. Dakle, z ∈ I · J.
Induktivno, vai i uopxtee ove leme

I1 · I2 · ... · Ik = I1 ∩ I2 ∩ ... ∩ Ik .
Teorema 11.5 (Kineska teorema o ostacima). Neka su m1, m2, ..., mn uzajamno prosti brojevi
u parovima i x , x , ..., x
1 2 n ∈Z . Tada postoji x ∈ Z takvo da je
x ≡ x1 ( mod m1 ), x ≡ x2 ( mod m2 ), ..., x ≡ xn ( mod mn ).
Uz to, ako je x bilo koje rexee ovog sistema kongruencija, tada vai
0
x ≡ x0 ( mod m1 m2 ...mn ).
Dokaz. Neka je A = Z posmatrani prsten i I j = hmj i , za 1 6 j 6 n. Tada je

akko x + I = x + I .
x ≡ xj ( mod j ) j j j
Pri tome, ideali I , I , ..., I

1 2 n su uzajamno prosti u parovima, jer je
Ij + Ik = hmj i + hmk i = hNZD(mj , mk )i = h1i = Z.
Prvi deo tvrea sledi iz dela dokaza prethodne teoreme u koe se dokazuje da je f ”NA\. Drugi
deo tvrea sledi iz leme, tj. iz qienice da je
I1 ∩ I2 ∩ ... ∩ In = I1 I2 ...In = hm1 m2 ...mn i
i izomorfizma u prethodnoj teoremi.

Teorema 11.6 (Kineska teorema o ostacima - druga formulacija). Neka su m , m , ..., m
uzajamno prosti brojevi u parovima. Tada vai
1 2 n
Z/(m1 m2 ...mn Z) ∼
= Z/(m1 Z) × Z/(m2 Z) × ... × Z/(mn Z).
34
12 Prosti ideali komutativnih prstena sa jedinicom.
Definicija 12.1. Ideal P komutativnog prstena sa jedinicom A je prost ako je P 6= A i vai
ab ∈ P ⇒ a ∈ P ∨ b ∈ P.
Napomena. Indukcijom se definicija uopxti, pa vai

a1 , a2 , ..., an ∈ P ⇒ a1 ∈ P ∨ a2 ∈ P ∨ ... ∨ an ∈ P.
Teorema 12.1. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom, P / A i P 6= A. Sledea tvrea

su ekvivalentna
(1) P je prost.
(2) Za sve I, J / A vai IJ ⊆ P ⇒ I ⊆ P ili J ⊆ P.
(3) A/P je domen.
Dokaz.
Pretpostavimo suprotno, tj. neka postoje a ∈ I \ P i b ∈ J \ P . Tada je ab ∈ IJ ⊆ P , odakle
je a ∈ P ili b ∈ P , xto je kontradikcija.
(1) ⇒ (2)
(2) ⇒ (3) Pokazujemo da je R(A/P ) = A/P \ {0}. Znamo da je element regularan ako i samo ako nije
delite nule. Pa je dovo no pokazati da za a + P , b + P ∈ A/P za koje je
0 + P = (a + P )(b + P )
vai a + P = 0 + P ili b + P = 0 + P . Ako je (a + P )(b + P ) = 0 + P , onda je ab + P = 0 + P ,

pa je ab ∈ P , odakle je
haihbi = habi ⊆ P.
Iz pretpostavke sledi da je hai ⊆ P ili hbi ⊆ P , pa je i a ∈ P ili b ∈ P . Samim tim je
a + P = 0 + P ili b + P = 0 + P .
(3) ⇒ (1) Neka je ab ∈ P . Tada je

0 + P = ab + P = (a + P )(b + P ).
Kako je A/P domen, to je 0 + P = a + P ili 0 + P = b + P , odnosno a ∈ P ili b ∈ P .
Teorema 12.2. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom.
(1) Neka su P , ..., P prosti ideali i I / A takvo da je
1 n
n
[
I⊆ Pi .
i=1
Tada je I ⊆ P , za neko 1 ≤ i ≤ n.
i
(2) Neka su I , ..., I / A i P prost ideal od A takav da je

1 n
n
\
Ij ⊆ P.
j=1
Tada je Ij ⊆ P, za neko 1 ≤ j ≤ n. Specijalno, ako je n

T
j=1
Ij = P, tada je I
j = P, za neko
1 ≤ j ≤ n.
35
Dokaz.
(1) Dokaz izvodimo indukcijom po n.
(BI) Za n = 1 tvree vai trivijalno.
(IH) Pretpostavimo da je tvree taqno ukoliko je I sadran u uniji od n prostih ideala.
(IK) Dokaimo da tvrenej vai ukoliko je I sadran u uniji od n + 1 prostih ideala.
Neka je n+1
[ [
I⊆ Pi = Pj ∪ Pi .
Ukoliko je I sadrano u nekoj od unija P , onda rezultat sledi na osnovu induk-

i=1 j6=i
S
j
tivne hipoteze. Pretpostavimo suprotno, I * S P , za sve 1 ≤ i ≤ n. Znaqi, postoje

j6=i
j
elementi x ∈ I \ S P , odnosno x ∈ P \ S P , za svako 1 6 i 6 n + 1. Posmatrajmo j6=i
element
i j i i j
j6=i j6=i
XY n+1
x= xj .
Jasno, x ∈ I , pa je x ∈ P , za neko 1 6 k 6 n + 1. Za svako i 6= k je Q x ∈ P , jer je

i=1 j6=i
k j k
x ∈ P , pa je i x ∈ P . Meutim, x 6∈ P , za j 6= k , xto je kontradikcija.

Q j6=i
k k j k j k
j6=k
(2) Opet, pretpostavimo suprotno, I * P, za sve 1 ≤ j ≤ n, tj. postoji x takvo da x ∈ I \ P .

j j j j
Za element x = x ...x vai x ∈ I , za sve 1 6 j 6 n, pa je x ∈ T I , pa po pretpostavci

1 n j
n
j
vai i x ∈ P , xto je kontradikcija, jer x ∈/ P, pa ne moe biti ni x ...x ∈ P .

j=1
j 1 n
Definicija 12.2. Neka je A domen. Element p ∈ A \ (U (A) ∩ {0}) je prost, ukoliko za a, b ∈ A

vai
p | ab ⇒ p | a ili p | b.
Element p ∈ A \ (U (A) ∩ {0}) je nerastav iv, ukoliko za ab ∈ A vai
ab = p ⇒ a ∈ U (A) ili b ∈ U (A).
Napomena. U glavnoidealskom domenu ova dva pojma su ista.
Teorema 12.3. Svaki prost element je nerastav iv.
Dokaz. Neka je p = ab prost. Tada p | ab, pa vai p | a ili p | b. Bez umaea opxtosti, neka
p | a. To znaqi da postoji c ∈ A takvo da je a = pc. Tada je p = ab = pcb. Kako je po pretpostavci
A je domen, to je cb = 1, pa je b ∈ U (A). Dakle, svaki prost element je nerastav iv.
Napomena. Obrnuto ne vai.

Primer 12.1. U prstenu√ −5 , element 3 je nerastav iv, ali nije prost. Podrazumevamo
√
( −5) = −5, a prsten Z −5 definixemo

√ Z
2
√ √
Z −5 = a + b −5 | a, b ∈ Z .
Da bismo pokazali da 3 nije prost, posmatraemo faktorizaciju broja 9 u −5 . Imamo da
√
je 9 = 3 · 3, ali i 9 = (2 + −5)(2 − −5). Odatle, vai

√ √ Z
√ √
3 | (2 + −5)(2 − −5),
ali 3 - 2 + 5 i√3 - 2− 5, pa 3 nije prost. Pokaimo sada je 3 nerastav iv. Neka je 3 = uv,
√ √
za neke u, v ∈ Z −5 . Tada je |3| = |u| · |v| , a kako su |u| , |v| ∈ Z, to je |u| , |v| ∈ {1, 3, 9}.
2 2 2 2 2 2 2
Kako ne moe
√ biti √3, neka
2
je |u| = 1, bez umaea opxtosti. Tada je |u| = u · u = 1, pa
2 2
je u ∈ U Z −5 i U Z −5 .
|u| =
36
13 Maksimalni ideali komutativnih prstena sa jedinicom.
Definicija 13.1. Ideal M prstena A je maksimalan ako je pravi, tj. M 6= A i ako ne postoji
ideal I takav da M I A.
Teorema 13.1. Ideal M / A je maksimalan ako i samo ako A/M je po e.
Dokaz.
Neka je a + M ∈ (A/M ) \ M , tj. a ∈/ M . Tada je M hai + M, pa je hai + M = A, jer je
M maksimalan. Dakle, postoje t ∈ A, m ∈ M , takvi da je at + m = 1. Tada je 1 − at ∈ M ,
(⇒)
odakle je
(a + M )(t + M ) = at + M = 1 + M.
Ovime smo naxli inverz za proizvo an element a + M ∈ A/M , pa je A/M po e.
(⇐) Neka je M ⊇ M ideal prstena A i neka je a ∈ M \ M . Tada je
0 0
hai + M ⊆ M 0 ,
pa je dovo no dokazati da je hai + M = A. Kako a 6∈ M i kako je A/M po e, to u A/M
postoji inverz elementa za a + M , neka je to b + M . Tada je
1 + M = (a + M )(b + M ) = ab + M,
pa je 1 − ab ∈ M , odnosno 1 = ab + m, za neko m ∈ M . Odavde sledi 1 ∈ hai + M , pa je
hai + M = A.
Posledica 13.1. Svaki maksimalan ideal je prost.
Dokaz. Svako po e je i domen. Pokazali smo da je A/P domen ako i samo ako je P prost, odakle
sledi tvree.
Primer 13.1. Ideal hXi je prost ideal prstena Z[X]. Meutim, kako je
hXi ⊂ h{2, X}i ⊂ Z[X],
to znaqi da ideal hXi nije maksimalan.
Teorema 13.2. Element a domena A je nerastav iv ako i samo ako je ideal hai maksimalan u
skupu svih glavnih ideala od A.
Dokaz.
(⇒) Pretpostavimo suprotno, neka postoji b ∈ A takav da je
hai hbi A.
Odatle je a ∈ hbi, pa je a = bc, za neko c ∈ A. Kako je element a nerastav iv, vai b ∈ U (A)
ili c ∈ U (A). Ako je b ∈ U (A), tada je hbi = A, xto je kontradikcija. Ako je, pak, c ∈ U (A),
tada postoji c takav da je cc = 1. Kako je a = bc, to je c = bcc = b, odnosno b ∈ hai. Prema
0 0 0 0
posledem, dobijamo da je hai = hbi. Kontradikcija.

(⇐) Opet, pretpostavimo suprotno, da a nije nerastav iv, ve a = bc, gde b, c ∈ / U (A) ∪ {0}. To,
nada e, znaqi da a ∈ hbi, pa je hai ⊆ hbi. Primetimo da ne moe biti hbi = A, jer b 6∈ U (A),
a A je domen. Kako je, po pretpostavci, ideal hai maksimalan, mora biti hai = hbi. Sada
znamo da b ∈ hai, tj. b = ad, za neko d ∈ A. Konaqno, imamo da je
a = bc = adc ⇒ a(1 − dc) = 0.
Posmatrano A je domen, a 6= 0 pa onda mora da je
1 − dc = 0 ⇔ dc = 1 ⇔ c ∈ U (A),
odakle izvodimo kontradikciju.
37
Teorema 13.3. Neka je I pravi ideal komutativnog prstena sa jedinicom A. Tada postoji
maksimalan ideal M takav da vai I ⊆ M .
Dokaz. Posmatrajmo familiju svih pravih ideala od A koji sadre I , tj.
Σ = {J / A | J 6= A, I ⊆ J}.
Dokaimo da Σ zadovo ava uslove Cornove leme . ∗
1 Vai Σ 6= Ø, jer I ∈ Σ.
◦
2 Pokaimo da proizvo ni lanac L u Σ, tada L ima gore ograniqee u Σ. Neka su elementi

◦
ovog lanca J . Pokaimo da je

α [
J= Jα ∈ Σ,
Jα ∈L
xto je dovo no jer je J gore ograniqee za L. Jasno, I ⊆ J , jer je I podskup svakog

elementa iz L. Takoe, J 6= A, jer u suprotnom bi 1 ∈ J , tj. postojalo bi J , takvo da je
1 ∈ J , a tada bi bilo J = A, xto je suprotno pretpostavci. Ostaje jox da se pokae da
α
je J / A, a to izvodimo po definiciji.
α α
(1) Neka su x, y ∈ J . Tada je x ∈ J i y ∈ J . Kako za J i J vai J 6 J ili J 6 J ,

jer je L lanac, to moemo pretpostaviti da su x, y ∈ J , bez umaea opxtosti. Tada
α β α β α β β α
je x + y ∈ J , jer je J ideal. Dakle, x + y ∈ J .

α
(2) Neka je a ∈ A, x ∈ J . Kao i malopre x ∈ J . Tada je ax ∈ J , jer je J ideal, pa je

α α
ax ∈ J .
α α α
Prema Cornovoj lemi Σ ima maksimalan element M . Ovaj element je upravo maksimalan ideal.
Posledica 13.2. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom i a ∈ A \ U (A). Tada postoji
maksimalan ideal koji sadri a.
Dokaz. Primenimo prethodnu teoremu na I = hai.
Teorema 13.4. U komutativnom prstenu s jedinicom A postoji taqno jedan maksimalan ideal
ako i samo ako je A \ U (A) / A.
Dokaz.
(⇒) Obeleimo sa M taj maksimalni ideal. Pokazaemo da je bax M = A \ U (A). Ve znamo
M ⊆ A \ U (A),
jer nijedan invertibilni element ne moe pripadati M , jer je ideal generisan inver-
tibilnom elementu je jednak celom prstenu. Obrnuto, neka je x ∈ A \ U (A). Kako x nije
invertibilan, to je hxi jedan pravi ideal, pa je po prethodnoj posledici sadran u nekom
maksimalnom idealu, a to moe biti samo M , jer smo pretpostavili jedinstvenost M .
(⇐) Neka je A \ U (A) ideal. On je takoe i maksimalan, jer je svaki pravi ideal je sadran u
A \ U (A).
∗
Za deta nije o Cornovoj lemi pogledati npr. skriptu iz Uvoda u matematiqku logiku.
38
14 Nilradikal i ejkobsonov radikal.
Definicija 14.1. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Element a ∈ A je nilpotentan
ako je a = 0, za neko n ∈ N. Skup N svih nilpotentnih elemenata iz A je nilradikal.
n
Teorema 14.1. Nilradikal N je ideal od A i pritom A/N ne sadri nilpotentne elemente

razliqite od 0.
Dokaz. Dokaimo prvo da je N / A.
(1) Neka su x, y ∈ N , to je x = 0 i y = 0, za neke m, n ∈ N. Poxto je A komutativni prsten
n m
sa jedinicom, onda moemo primeniti binomnu formulu i dobiti

n+m
X
n+m n + m k n+m−k
(x + y) = x y .
k
k=0
Primetimo da za svako 0 ≤ k ≤ n + m vai

k ≥ n ili n + m − k ≥ m.
Dakle, vai
x = 0 ili y
k
= 0, n+m−k
xto automatski znaqi da je svaki sabirak u sumi jednak 0, pa je i cela suma 0. Dakle,
x + y ∈ N.
(2) Neka je x ∈ N i a ∈ A. Tada je x = 0, za neko n ∈ N. Poxto je A komutativni prsten sa

n
jedinicom vai n n n n
(ax) = a x = a · 0 = 0,
pa je i ax ∈ N .
Dakle, N je ideal. Treba jox pokazati da A/N nema nilpotentne elemente. Pretpostaviemo
suprotno, neka je a + N 6= N nilpotentan element u A/N . To znaqi da vai (a + N ) = N , za
n
neko n ∈ N. Tada je a + N = N , odnosno a ∈ N . Dakle, moemo nai b ∈ N takav da je b = a ,

n n n
xto znaqi da je za neko m ∈ N m nm

0=b =a ,
pa je samim tim i a ∈ N , tj. a + N = N , a to je kontradikcija.
Teorema 14.2. Neka je A komutativni prsten sa jedinicom. Tada je nilradikal N presek svih
prostih ideala u A.
Dokaz. Neka je P skup svih prostih ideal od A, pokazujemo da je
\
N= P.
P ∈P
Neka je x ∈ N , pa je x = 0, za neko n ∈ N. Neka je i P ∈ P proizvo no. Poxto je

n
x = 0 ∈ P i P prost, vai x ∈ P . Kako je P proizvo no, to vai za svako P ∈ P , qime

(⊆)
n
smo pokazali jednu inkluziju.

(⊇) Obeleimo sa N presek svih prostih ideala. Dakle,
0
\
N0 = P.
P ∈P
Pretpostavimo suprotno, x ∈ N \ N , odnosno x nije nilpotentan. Tada za svako n ∈ N je

0
x 6= 0. Posmatrajmo sve ideale I takve da x ∈

n / I , ni za jedno n ∈ N, tj.
n
Σ = {I / A | (∀n ∈ N) xn 6∈ I}.
39
Prema prethodnom, vai da {0} ∈ Σ, pa je Σ neprazan. Proizvo an lanac u Σ ima gore
ograniqee, jer je unija svih elemenata lanca to ograniqee. Prema Cornovoj lemi Σ ima
maksimalan element. Obeleimo ga sa P i dokaimo da je P prost. Neka je ab ∈ P i
pretpostavimo suprotno, a ∈/ P , b ∈/ P . Posmatrajmo P + hai / A. Tada je P P + hai, pa
/ Σ, odnosno postoji n ∈ N takav da je
P + hai ∈
xn ∈ P + hai.
Sliqno, postoji m ∈ N takvo da je

xm ∈ P + hbi
Raspisujui, dobijamo
xn = at + p1 , p1 ∈ P, t ∈ A,
xm = bs + p2 , p2 ∈ P, s ∈ A.
Mnoei ove dve jednakosti, dobijamo
xn+m = p1 p2 + atp2 + bsp1 + |{z}
abts .
| {z }
∈P ∈habi
Kako je ab ∈ P , to je habi ∈ P , pa je x ∈ P , xto je kontradikcija. Dakle, P je prost

n+m
ideal. Konaqno, kako x ∈/ P i kako je P prost, to

/ N 0,
x∈
pa dobijamo kontradikciju.
Napomena. Ako nema delite a nule, nilradikal je trivijalan ideal (ima samo nulu u sebi).
Definicija 14.2. ejkobsonov radikal R komutativnog prstena sa jedinicom A je presek svih
maksimalnih ideala tog prstena.
Napomena. Primetimo da je nilradikal podskup ejkobsonovog radikala. Oqigleno, ako imamo
samo jedan maksimalan ideal on je i ejkobsonov ideal.
Teorema 14.3. Neka je R ejkobsonovog ideal prstena A. Tada je x ∈ R ako i samo ako je
1 − xy ∈ U (A), za svako y ∈ A.
Dokaz.
Neka je x ∈ R. Pretpostavimo suprotno, neka 1−xy ∈/ U (A)∪{0}. Dodali smo i nulu, jer ako
bi bilo 1 − xy = 0, tada bi x bio invertibilan, pa se ne bi nalazio u maksimalnom idealu,
(⇒)
pa ni u ejkobsonovom radikalu. Dakle, pri ovim pretpostavkama, postoji maksimalni

ideal M koji sadri h1 − xyi, pa je 1 − xy ∈ M . Odatle vai 1 ∈ M , jer x ∈ R, pa samim
tim i x ∈ M , a to je kontradikcija.
(⇐) Opet, pretpostavimo suprotno, neka je M maksimalan ideal koji ne sadri x. Posmatrajmo
ideal M +x. Za ega vai M M +hxi, pa mora biti M +hxi = A. Dakle, 1 ∈ A = M +hxi,
pa je 1 = m + xy, za neke m ∈ M, y ∈ A. Meutim, m = 1 − xy ∈ U (A), xto je kontradikcija,
jer M ∩ U (A) = Ø.
40
15 Glavnoidealski domeni i domeni sa jednoznaqnom faktori-
zacijom.
Definicija 15.1. Neka je A domen. Za elemente a, b ∈ A kaemo da su pridrueni ako postoji
u ∈ U (A) takvo da je a = ub. Na A definixemo relaciju ∼ sa
a ∼ b akko su a i b su pridrueni.
Teorema 15.1. Relacija ∼ iz prethodne definicije je relacija ekvivalencije.

(R) Vai a ∼ a, jer je a = 1 · a i 1 ∈ U (A).
(S) Neka je a ∼ b, tada je a = ub, za neko u ∈ U (A). Kako je u ∈ U (A), to postoji u ∈ A i −1
oqigledno je u ∈ U (A). Tada je u a = b, odnosno b ∼ a.

−1 −1
(T) Neka je a ∼ b i b ∼ c. Tada postoje u, v ∈ U (A) takvi da je a = ub i b = vc. Tada je a = uvc,

gde je uv ∈ U (A). Dakle, a ∼ c.
Definicija 15.2. Domen A je sa jednoznaqnom faktorizacijom ako za svako a ∈ A\(U (A)∪{0})
postoje nerastav ivi elementi p , p ..., p takvi da je a = p p ...p i pri tom ako je za neke
nerastav ive q , q , ..., q vai a = q q ...q , tada je k = s i postoji permutacija σ ∈ S koja p
1 2 k 1 2 k
pridruuje q , za sve 1 ≤ i ≤ k.
1 2 s 1 2 s k i
σ(i)
Teorema 15.2. Domen A je domen sa jednoznaqnom faktorizacijom ako i samo ako se svaki
element a ∈ A \ (U (A) ∪ {0}) moe prikazati kao proitvod prostih elemenata. Tada je i svaki
nerastav iv element prost.
Dokaz.
(⇐) Prosti elementi su nerastav ivi, pa postoji faktorizacija na nerastav ive. Neka je
a = p1 p2 ...pr = q1 q2 ...qs ,
gde su p , p , ..., p prosti, a q , q , ..., q nerastav ivi. Iz prethodnog reda imamo da

1 2 r 1 2 s
p1 | q1 q2 ...q3 ,
pa p | q , za neko 1 6 i 6 s. Tada je q = p t, pa kako je q nerastav iv, a p ∈/ U (A), to je

t ∈ U (a), odnosnno p ∼ q . Nastav ajui ovaj postupak dobijamo traeno tvree.
1 i i 1 i 1
1 i
(⇒) Dovo no je pokazati da je svaki nerastav iv element ujedno i prost. Neka je p ∈ A

nerastav iv i p | ab, za neke a, b ∈ A. Tada je, za neko c ∈ A, pc = ab. Elemente a, b i c
moemo zapisati kao
a = a1 a2 ...ak , b = b1 b2 ...bl , c = c1 c2 ...cm ,
gde su a , a , ..., a , b , b , ..., b , c , c , ..., c nerastav ivi. Dakle,

1 2 k 1 2 l 1 2 m
pc1 c2 ...cm = a1 a2 ...ak b1 b2 ...bl = d
su dve faktorizacije elementa d na proizvod nerastav ivih, pa je p pridruen nekom

od a , a , ...a , b , b , ...b . Bez umaea opxtosti, neka je p ∼ a , tada je a = up, gde je
u ∈ U (A). Konaqno,
1 2 k 1 2 l i i
a = a ...a pua ...a , 1 i−1 i+1 k
pa p deli a, tj. p je prost.

Definicija 15.3. Domen A je glavnoidealski ako je svaki egov ideal glavni.
41
Definicija 15.4. Neka je A domen i neka su a, b ∈ A nenula elementi. Ako postoji element
takav da vai
c | a i c | b ⇔ c | d, c ∈ A
d∈A
tada za d kaemo da je najvei zajedniqki delilac od a i b i pixemo NZD od a i b je d. Ako

postoji element s ∈ A takav da vai
a | c i b | c ⇔ s | c, c ∈ A
tada za s kaemo da je najmai zajedniqki sadralac od a i b i pixemo NZS od a i b je s.

Napomena. Primetimo da smo ovako definisali NZD i NZS zato xto su elementi d i s je-
dinstveni samo do na pridruenost. S tim u vezi nije prirodno pisati NZD(a, b), jer takav
element ne mora biti jedinstven, dok se notacija NZD(·, ·) odnosi na funkciju. U Z smo mogli
da koristimo funkcije NZD i NZS jer su odgovarajui brojevi jedinstveni skroz.
Teorema 15.3. Svaka dva elementa glavnoidealskog domena A imaju NZD.
Dokaz. Neka su a, b ∈ A i neka je I = hai + hbi. Kako je I glavni ideal, vai I = hdi. Dokaimo
da je d = NZD(a, b), odnosno da je za neko c ∈ A ispueno
c | a i c | b ⇔ c | d.
(⇒) Neka c | a i c | b, za neko c ∈ A, tada je a = cu i b = cv , za neke u , v ∈ A. Da e je

d ∈ hdi = hai + hbi, pa vai d = au + bv , za neke u, v ∈ A. Kombinujui prethodno,
1 1 1 1
d = au + bv = cu1 u + cv1 v = c(u1 u + v1 v),
pa c | d.
(⇐) Kako je
hai ⊆ hai + hbi = hdi,
to je a ∈ hdi, tj. a = du. S druge strane, kako c | d, to je d = cv. Na kraju, a = cvu, odnosno
c | a. Sliqno se pokae da c | b.
Posledica 15.1 (Bezuova relacija). Za svaka dva elementa a, b iz glavnoidealskog domena

A postoje x, y ∈ A takvi da je
ax + by = d,
gde je d NZD od a i b.
Lema 15.1. Neka je A glavnoidealski domen i neka su a, b, c ∈ A. Ako a | bc i ako je NZD od a
i b jedan, tada a | c.
Dokaz. Prema Bezuovoj relaciji postoje u, v ∈ A takvi da je au + bv = 1. Tada je acu + bcv = c.
Kako je bc = aw, to je c = a(cu + wv), tj. a | c.
Teorema 15.4. Svaki glavnoidealski domen A je domen sa jednoznaqnom faktorizacijom.
Dokaz. Dokaimo prvo da je svaki nerastav i element ujedno i prost element u A. Neka je p
nerastav iv i neka p | ab. Pretpostavimo da p - a. Znamo da postoji NZD od a i p jednak nekom
d. Tada d | p, pa je p = ud. Ako je d ∈ U (A), onda je NZD od a i p jedan. S druge strane, ako
je d ∈/ U (A), tada je u ∈ U (A), pa iz d | a sledi p | a, xto je kontradikcija sa pretpostavkom.
Dakle, NZD od a i p jeste 1, pa prema lemi sledi da p | b.
Prema teoremi 15.2 dovo no je dokazati da se svako a ∈ A \ (U (A) ∪ {0}) moe predstaviti kao
proizvod nerastav ivih elemenata. Neka je
Σ = {hai | a ∈ A \ (U (A) ∪ {0}), a se ne moe zapisati kao proizvod nerastav ivih}.
42
Ako je Σ = Ø dokaz je zavrxen. Neka je Σ 6= Ø. Neka je L lanac elemenata iz Σ, u odnosu na
inkluziju. Dokazujemo da L ima gore ograniqee u Σ. Neka je
[
I= hai.
hai∈L
Tada je I ideal. Kako je A glavnoidealski domen, to je I = hci. Tada je

[
c ∈ hci = hai,
hai∈L
pa je c ∈ hai, tj. c = at, za neke a, t ∈ A. Sledi hci ⊆ hai. Dakle, mora biti hci = hai. Tada iz
a ∈ hci sledi a = cu, pa je c = cut, gde su u, t ∈ U (A). Dakle, c se ne moe zapisati kao proizvod
nerastav ivih, pa je I = hci ∈ Σ. Prema Cornovoj lemi, u Σ postoji maksimalan element. Neka
je to hbi. Dakle, b se ne moe zapisati kao proizvod nerastav ivih elemenata. Odatle sledi
da b nije nerastav iv, pa je b = uv, gde u, v ∈/ U (A). Tada hbi hui i hbi hvi, pa se u i v
mogu zapisati kao proizvod nerastav ivih. Meutim, tada se i uv moe zapisati kao proizvod
nerastav ivih, xto je kontradikcija. Dakle Σ = Ø.
Napomena. Neka je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom. Tada za a ∈ A \ (U (A) ∪ {0})
postoje nerastav ivi i prosti p , p , ..., p takvi da je p p , za i 6= j i α , α , ..., α ∈ N ∪ {0}
takvi da je
1 2 k i j 1 2 k
α1 α2 αk
a = up p ...p ,
gde je u ∈ U (A). Neka je za b ∈ A \ (U (A) ∪ {0})
1 2 k
b = vpβ1 1 pβ2 2 ...pβk k ,
gde su β , β , ..., β
1 2 k , a v ∈ U (A). Tad a je
∈ N ∪ {0}
NZD od a i b je p
min{α1 ,β1 } min{α2 ,β2 } min{αk ,βk }
p
1 ...p 2 , k
NZS od a i b je p
max{α1 ,β1 } max{α2 ,β2 } max{αk ,βk }
p ...p .
Napomena. Ako klasu domena sa jednoznaqnom faktorizacijom oznaqimo sa U F D, a klasu glav-
1 2 k
noidealskih domena sa P ID, pokazali smo da vae sledee relacije izmeu klasa
UFD
P ID postoji NZD
vai Bezuova relacija
43
16 Loklalizacija.
Definicija 16.1. Neka je A domen i S ⊆ A \ {0}. Za skup S kaemo da je multiplikativan
ako
(1) 1 ∈ S,
(2) s, t ∈ S ⇒ st ∈ S.
Primer 16.1.
1. S = A \ {0}, je multiplikativan skup, jer je A domen.
2. S = {f | n ∈ N }, za proizvo no f ∈ A \ {0}, je multiplikativan skup. Poxto 0 ∈ N, onda
n
1 ∈ S . Takoe,
0
m n m+n
f f =f ∈ S,
pa je i drugi uslov ispuen.
3. Ako je P prost ideal, tada je S = A \ P multiplikativan. Oqigledno je da 1 ∈ A \ P . Nada-
e, iz kontrapozicije implikacije u definiciji prostog ideala vai da za proizvo ne
a, b ∈ A \ P , vai ab ∈ A \ P .
Definicija 16.2. Neka je A domen i S proizvo an multiplikativni podskup od A. Na skupu

A × S definixemo relaciju ∼ sa
(a, s) ∼ (b, t) akko ta = sb.
Teorema 16.1. Relacija ∼ definisana prethodnom definicijom je relacija ekvivalencije.

Dokaz.
(R) Kako je sa = sa, to je (a, s) ∼ (a, s).
(S) Neka je (a, s) ∼ (b, t). Tada je ta = sb, odnosno sb = ta, xto daje (b, t) ∼ (s, a). Dakle, vai
refleksivnost.
(T) Neka je (a, s) ∼ (b, t) i (b, t) ∼ (c, r). To znaqi da je ta = sb i rb = tc. Pomnoimo li
prethodne jednakosti sa desne strane sa r i s, redom, dobijamo da je
rta = rsb = stc.
Smemo da ”skratimo\ levu i desnu stranu sa t, pa je ra = sc, odnosno (s, a) ∼ (c, r).
Definicija 16.3. Skup svih klasa ekvivalencije relacije ∼ (A×S)/ ∼ obeleavamo sa S A, −1
a klasu ekvivalencije elementa (a, s) sa s . Na skupu S A, definixemo operacije + i · sa

a −1
a b
s
+ =
t
ta + sb a b
st
, · =
s t
ab
st
i 1= .
1
1
Napomena. Potrebno je pokazati da je prethodna definicija dobra. Za poqetak, skup S je
multiplikativan, xto znaqi da s, t ∈ S povlaqi st ∈ S, pa prethodni zapisi imaju smisla.
Treba jox pokazati da rezultati ne zavise od izbora predstavnika.
− Dokaimo da je definicija za + dobra. Neka je (a , s ) ∼ (a , s ) i (b , t ) ∼ (b , t ). Tada
je a s = a s i b t = b t . Sada je
1 1 2 2 1 1 2 2
1 2 2 1 1 2 2 1
a1 b1 a1 t1 + b1 s1
+ = ,
s1 t1 s1 t1
44
a2 b2 a2 t2 + b2 s2
+ = ,
s2 t2 s2 t2
pa je dovo no pokazati da je
(a1 t1 + b1 s1 , s1 t1 ) ∼ (a2 t2 + b2 t2 , s2 t2 ).
Prethodno je ekvivalentno sa
(a1 t1 + b1 s1 )s2 t2 = s1 t1 (a2 t2 + b2 s2 )
⇔ a1 t1 s2 t2 + b1 s1 s2 t2 = s1 t1 a2 t2 + s1 t1 b2 s2 .
⇔ a1 s2 t1 t2 + b1 t2 s1 s2 = a2 s1 t1 t2 + b2 t1 s1 s2 .
Posledi red je taqan, jer je a s = a s i b t = b t .

1 2 2 1 1 2 2 1
− Dokaimo da je definicija za · dobra. Neka je (a , s ) ∼ (a , s ) i (b , t ) ∼ (b , t ). Tada

je a s = a s i b t = b t . Sada je
1 1 2 2 1 1 2 2
1 2 2 1 1 2 2 1
a1 b1 a1 b1
· = ,
s1 t1 s1 t1
a2 b2 a2 b2
· = ,
s2 t2 s2 t2
pa je dovo no pokazati da je
(a1 b1 , s1 t1 ) ∼ (a2 b2 , s2 t2 ).
Prethodno je ekvivalentno sa
a1 b1 s2 t2 = a2 b2 1s1 t1 .
Xto je taqno zbog a s = a s i b t = b t .

1 2 2 1 1 2 2 1
Teorema 16.2. Skup (S A, +, ·, 1) je komutativni prsten sa jedinicom.

−1

Asocijativnost +. S jedne strane imamo

a b c at + bs c (at + bs)u + cst
+ + = + =
s t u st u stu
atu + bsu + cst
= .
stu
S druge strane je

a b c a bu + ct atu + (bu + ct)s
+ = + =
s t u s tu stu
atu + bsu + cst
= .
stu
Time je pokazana asocijativnost za +. Komutativnost + se prenosi iz komutativnosti ele-
menata a, b, t, s ∈ A, tj.
a b at + bs bs + at b a
+ = = = + .
s t st ts t s
Postojae neutrala za +. Neutral je 01 . Direktnom proverom

a 0 a·1+0·s a
+ = = .
s 1 s·1 s
45
Postojae inverza za +. Za proizvo no as ∈ S −1 A vai
a −a 0
+ = 2.
s s s
Kako je (0, s ) ∼ (0, 1), to je inverz elementa as je −as .

2
Asocijativnost ·

a b c ab c abc a bc a b c
· · = · = = · = · · .
s t u st u stu s tu s t u
Komutativnost · se nasleuje, pa trivijalno vai

a b ab b a
· = = · .
s t st t s
Postojae neutrala za ·. Neutral je 1 = 11 . Direktnom proverom

a 1 a·1 a
· = = .
s 1 s·1 s
Distributivnost. S jedne strane je

a b c a bu + ct a(bu + ct) abu + act
· + = · = = .
s t u s tu stu stu
Dok je sa druge,
a b a c ab ac absu + acst (abu + act)s abu + act s abu + act
· + · = + = = = · = ,
s t s u st su stus stus stu s stu
jer je (s, s) ∼ (1, 1). Time je tvree dokazano.
Primer 16.2.
1. Ako je S = A \ {0}, tada kaemo da je S A po e razlomaka anad 0A i oznaqavamo
−1 ga sa A.
Vai da je A zaista po e, jer inverz u odnosu na · elementa b 6= 1 je a .
b
2. Ako je S = {f | n ∈ N }, onda prsten S A oznaqavamo sa A .

n
0
−1
f
3. Ako je S = A \ P , gde je P prost ideal od A, onda prsten S A oznaqavamo sa A .

−1
P
Teorema 16.3. Neka je A domen i S neki multiplikativni podskup od A. Tada

(1) Sa i(a) = je zadat jedan monomorfizam i : A → S A,
a −1
1
(2) Ako je B proizvo an komutativan prsten sa jedinicom i f : A → B homomorfizam takav
da za sve s˜∈ S vai f (s) ∈ U (B), onda postoji taqno jedan homomorfizam f˜ : S A → B −1
za koji je f ◦ i = f .
Dokaz.
(1) Poxto je
i(a + b) =
a+b
1
a b
= + = i(a) + i(b), i(ab) =
1 1
ab
1
a b
= · = i(a)i(b)
1 1
i i(1) = 11 ,
i jeste homomorfizam. Takoe, iz i(a) = i(b) sledi = , odnosno a · 1 = b · 1, pa je a = b.
a b
Dakle, i jeste monomorfizam. 1 1
46
Traeni homomorfizam . Primetimo da je ovakvo preslikavae do-

˜ a
(2) f = f (a)f (s)−1
s
bro definisano, jer su f (s) invertibilni za svako s ∈ S i za as = bt vai at = bs,
pa je f (a)f (t) = f (b)f (s), odakle je f (a)f (s) = f (b)f (t) , i konaqno f˜ as = f˜ bt .

−1 −1
Pokaimo prvo da je f˜ homomorfizam. Imajui u vidu da je i preslikavae f jedan

homomorfizam komutativnih prstena sa jedinicom, lako izvodimo

a b at + bs
f˜ + = f˜
s t st
= f (at + bs)f (st)−1
= (f (a)f (t) + f (b)f (s)) · f (t)−1 f (s)−1
= f (a)f (s)−1 + f (b)f (t)−1
a
b
= f˜ + f˜
s t
Homomorfizam u odnosu na relaciju · se jox lakxe pokazuje

a b ab
f˜ · = f˜ = f (a)f (b)f (s)−1 f (t)−1
s t st
= f (a)f (s)−1 · f (b)f (t)−1
a b
= f˜ · f˜ .
s t
Trivijalno vai . Pokaimo da je . Neka je s ∈ S

1
f˜ = f (1)f (1)−1 = 1 f˜ ◦ i = f
proizvo no. Posmatrajmo :
1
f˜ ◦ i(s)
s
˜ ˜ ˜
f ◦ i(s) = f (i(s)) = f = f (s) · f (1)−1 = f (s).
1
Na kraju, potrebno je pokazati jedinstvenost. Neka je f˜ ◦ i = f , gde je f˜ homomorfizam
komutativnih prstena sa jedinicom. Tada je
1 1
a
f (a) = f˜1 ◦ i (a) = f˜1 (i(a)) = f˜1 .
1
S druge strane kako je
s
˜ ˜ s 1 ˜
s
˜ 1 ˜ 1
1 = f1 = f1 · = f1 · f1 = f (s) · f1 ,
s 1 s 1 s s
to je . Na kraju je

1
f˜1 = f (s)−1
s
a
a 1 a 1
f˜1 = f˜1 · = f˜1 · f˜1 = f (a)f (s)−1 .
s 1 s 1 s
Definicija 16.4. Prsten je lokalni ako ima jedinstven maksimalan ideal.

Teorema 16.4. Za svaki prost ideal P / A prsten AP je lokalni prsten.
Dokaz. Dokazaemo da je skup svih neinvertibilnih elemenata ideal, tj. A \ U (A ) / A .
Odredimo prvo U (A ). Neka je s ∈ A , tada je a ∈ A i s ∈/ P . Vai s ∈ U (A ) ako i samo ako
P P P
a a
postoje b ∈ A, t ∈ A \ P takvi da je
P P P
a b 1
· = .
s t 1
47
Dakle, element as je invertibilan ako i samo ako postoje b ∈ A, t ∈/ P za koje vai ab = st. Ako
je a ∈ P , onda je i st = ab ∈ P , pa poxto je po pretpostavci P prost, to vai s ∈ P ili t ∈ P ,
xto je nemogue. Ako je, meutim, a ∈/ P , onda je a ∈ A inverz elementa as . Zak uqujemo
s
P
na o
AP \ U (AP ) = | a ∈ P, s ∈
/P .
s
Pokaimo da je on ideal u prstenu A . P
(1) Neka su x, y neinvertibilni elementi iz A . To znaqi da postoje a, b ∈ P i s, t ∈

P / P , takvi
da je x = s i y = t . Sada je
a b
ta + sb
x+y = .
st
Meutim, P je ideal, pa je zato ta + sb ∈ P . Samim tim je i x + y ∈ A \ U (A ).
P P
(2) Sliqno, za neinvertibilno x ∈ A i proizvo no r ∈ A . Tada postoje a, b ∈ P i s, t ∈

P P /P
takvi da je x = as i r = bt . Tada vai rx = as · bt = abst ∈ A \ U (A ).
P P
Dakle, A \ U (A ) je jedinstveni maksimalan ideal, pa je A lokalni prsten.

P P P
48
17 Domeni sa jednoznaqnom faktorizacijom i prsteni poli-
noma.
Lema 17.1. Neka je A domen i p ∈ A prost element. Tada je p prost i u A[X].
Dokaz. Neka je p ∈ A prost. Tada je hpi prost ideal, jer je ab ∈ hpi ako i samo ako p | ab. Tada
p | a ili p | b, odnosno a ∈ hpi ili b ∈ hpi. Zak uqujemo da je
A = A/hpi
domen. Tada je i A[X] domen, jer je za

0 = (an X n + ... + a0 )(bm X m + ... + b0 ) = an bm X n+m + ... + a0 b0 ,
gde su svi koeficijenti polinoma sa desne strane razliqiti od nule, jer je a 6= 0 i b 6= 0, za

proizvo ne m i n. Primetimo da je p prost u A[X] ako i samo ako je hpi prost ideal od A[X]
n m
xto je ekvivalentno s tim da je A[X]/hpi domen. Dokaimo da je

A[X] ∼
= A[X]/hpi.
Posmatrajmo preslikavae π : A[X] → A[X] zadato sa

π (a0 + a1 X + ... + an X n ) = (a0 + hpi) + (a1 + hpi)X + ... + (an + hpi)X n .
Ovako definisano π je homomorfizam. Neka je m > n, gde su m, n ∈ N , tada je 0
π ((a0 + a1 X + ... + an X n ) + (b0 + b1 X + ... + bm X m ))

= π((a0 + b0 ) + (a1 + b1 )X + ... + (an + bn )X n + bn+1 X n+1 + ... + bm X m )
= (a0 + b0 + hpi) + (a1 + b1 + hpi)X + ... + (an + bn + hpi)X n + (bn+1 + hpi)X n+1 + ... + (bm + hpi)X m
= (a0 + hpi) + ... + (an + hpi)X n + (b0 + hpi) + ... + (bm + hpi)X m
= π(a0 + a1 X + ... + an X n ) + π(b0 + b1 X + ... + bm X m ).
Sliqno, samo sa vixe raquna se pokae da je π homomorfno i za ·. Takoe, vai π(1) = 1 + hpi.
Dakle, π jeste homomorfizam prstena. Jasno, π je ”NA\ po definiciji i Ker π = hpi, pa je i
”
1-1\.
Definicija 17.1. Neka je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom. Tada je polinom
a0 + a1 X + ... + an X n ∈ A[X]
primitivan ako je NZD od a , a , ..., a jedan.

0 1 n
Lema 17.2. Neka je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom i A po e razlomaka nad A. Tada

je primitivan polinom u ∈ A[X] nerastav iv u A[X] ako i samo ako je nerastav iv u A[X].
Dokaz.
Neka je u = f g, gde su f, g ∈ A[X]. Kako je f, g ∈ A[X], to je bez umaea opxtosti
f ∈ U (A[X]). Dakle, f ∈ A, a kako je u primitiva, to je f ∈ U (A). Konaqno, f ∈ U (A[X]).
(⇐)
(⇒) Pokaimo prvo da ako su f i g primitivni, onda je i f g primitivan. Pretpostavimo

suprotno, neka postoji c ∈ A \ (U (A) ∪ {0}) takvo da je
c | f g.
Iz jednoznaqne faktorizacije imamo da postoji prosto p ∈ A takvo da je p | c. Iz prethodne

leme je p | f ili p | g, xto je kontradikcija. Dakle, ako su f i g primitivni, onda je i
49
primitivan. Neka je sada u = f g, gde su f, g ∈ A[X]. Pokaimo da je u nerastav iv.
Pretpostavimo suprotno, neka f i g nisu invertibilni. Tada za f i g postoje a, b, c, d ∈ A
fg
i v, w ∈ A[X] takvi da je a c
f= u, g = w,
b d
pri qemu su v i w primitivni. Dakle,
a0
u= vw,
b0
pri qemu je NZD od a i b bax 1. Tada u prstenu A[X] vai
0 0
b0 | a0 vw,
pa kao u prethodnom delu, ako b ∈/ U (A), za neki prost element p vai p | b i p | a vw, pa
0 0 0
je NZD za p i a jedan, odnosno p | vw, xto je nemogue. Ako je b ∈ U (A), tada je u = a vw,
0 0
pa je bez umaea opxtosti v ∈ U (A[X]), pa je i f ∈ U (A[X]), xto je takoe nemogue.

Teorema 17.1. Ako je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom, tada je A[X] takoe domen sa
jednoznaqnom faktorizacijom.
Dokaz. Neka je A po e razlomaka nad A. Tada je A[X] domen sa jednoznaqnom faktorizacijom.
Pokaimo da se svako f ∈ A[X] moe faktorisati na nerastav ive i da je svaki nerastav iv
prost. Kako je f ∈ A[X], to je f ∈ A[X], pa postoje f , f , ..., f ∈ A[X] koji su nerastav ivi u
A[X] takvi da je
1 2 k
f = f f ...f . 1 2 k
Kao u prethodnoj lemi, vai a

f= v1 v2 ...vl ,
b
gde su a, b ∈ A, v , v , ..., v ∈ A[X] primitivni. Pri tome, v = c f , gde je c ∈ A[X], pa kako je
c f nerastav iv u A[X], to je prema prethodnoj lemi i v nerastav iv u A[X]. Uz to, v v ...v
1 2 l i i i i
je primitivan, pa kako je ab v v ...v ∈ A[X], to b | a, tj. postoji c ∈ A takvo da je

i i i 1 2 k
1 2 k
f = cv1 v2 ...vk .
Ako rastavimo u A c na nerastav ive, dobijamo faktorizaciju polinoma f u A[X] na nerasta-

v ive. Dokaimo i da je svaki nerastav iv p ∈ A[X] prost. Ako je p ∈ A, tada je p nerastav iv,
pa kako je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom, to je p prost u A, pa je prema prvoj lemi
prst i u A[X]. Neka je sada deg p > 1 i p | f g, gde su f, g ∈ A[X]. Element p je primitivan
u A[X], pa je p nerastav iv u A[X] iz prethodne leme. Kako je A[X] domen sa jednoznaqnom
faktorizacijom, to je p prost u A[X]. Tada, bez umaea opxtosti, p | f u A[X]. Dakle, f = ph,
za h ∈ A[X]. Neka je h = c u, gde su a, c ∈ A i u ∈ A[X] primitivan. Tada iz qienice da je
a
f = up ∈ A[X] i da je up primitivan sledi da c | a, jer deg u > 1 i deg p > 1. Dakle, f = bup,
a
za b ∈c A, pa je p | f u A[X].
Teorema 17.2 (Ajzenxtajnovo pravilo). Neka je A domen sa jednoznaqnom faktorizacijom
i n
u = a + a X + ... + a X
0 1 n
primitivan polinom iz A[X] za koji je a 6= 0. Ako u A postoji prost element p takav da

n
p | a1 , p | a2 , ..., p | an−1 , p - an , p2 - a0 ,
tada je u nerastav iv, pa i prost u A[X], odnosno A[X].
50
Dokaz. Neka je A = A/hpi. ˜Tada je A domen iz prve leme. Neka je π : A[X] → A[X] definisana
kao u prvoj lemi. Tada sa f oznaqimo π(f ), gde je f ∈ A[X]. Tada je
u = an xn .
Neka je u = vw, gde su v, w ∈ A[X]. Tada je u = vw, pa je v = bc i w = cx , gde su b, c ∈ A i

k n−k
0 6 k 6 n, jer je A domen. Sada je
v = b x + ... + b i w = c
k
k
0 x n−k
n−k
+ ... + c . 0
Primetimo da ne moemo imati qlanove b i c , jer mora biti deg u = deg v + deg w, jer
je A domen. Takoe, mora vaiti p | b , za 0 6 i 6 k − 1 i p | c , za 0 6 i 6 n − k − 1. Meutim,
k+1 n−k+1
a = b c , pa ako je k > 1, ili n − k > 1, tada p | a , jer p | b i p | c .

i i
2
0 0 0 0 0 0
51
18 Raxirea po a. Algebarski elementi. Algebarska raxire-
a.
Definicija 18.1. Po e L je raxiree po a K ako je L sadri potpo e K0 izomorfno sa K .
Tada kaemo da je K potpo e od L i da je L nadpo e od K i pixemo K 6 L. Stepen raxirea
po a L nad K , ako je K konaqno, je
[L : K] = dimK L.
Napomena. Setimo se iz linearne algebre da ako je K 6 L, onda je L vektorski prostor nad K ,
pa moemo posmatrati dimenziju baze.
Primer 18.1.
1. Kako je [1, i] baza za C nad R, to je [C : R] = 2.
2. S druge strane, kako je R neprebrojiv, a Q prebrojiv, to je [R : Q] beskonaqan.
Teorema 18.1. Za konaqna po a K 6 L 6 F sa konaqnim steneom raxirea vai
[F : K] = [F : L][L : K].
Dokaz. Neka je [F : L] = n i [L : K] = m i neka je e = [e , e , ..., e ] baza za F nad L, odnosno
f = [f , f , ..., f ] baza za L nad K . Dokazujemo da je
1 2 n
1 2 m
g = [ei fj | 1 6 i 6 n, 1 6 j 6 m]
baza za F nad K .
− Linearna nezavisnost. Neka je X
αij ei fj = 0,
16i6n
za neke α . Tada je
16j6m
ij ∈K  
n
X Xm n
X
 αij fj ei =
 βi ei = 0,
i=1 j=1 i=1
gde je β = P α f ∈ L. Kako je e linearno nezavisno, to je β = β = ... = β = 0. Tada je

i
m
j=1
ij j 1 2 n
α f = 0, za svako 1 6 i 6 n, pa je i α = α = ... = α = 0, za svako 1 6 i 6 n, jer je

P m
ij j i1 i2 im
f linearno nezavisno nad K .

j=1
− g je generatrisa. Neka je a ∈ F . Tada postoje β , β , ..., β ∈ L takvi da je

1 2 n
n
X
a= βi ei ,
i=1
jer je e generatrisa za F nad L. Da e, za svako β postoje α i i1 , αi2 , ..., αim ∈K takvi da je

m
X
βi = αij fj ,
j=1
jer je f generatrisa za L nad K . Tada je

n X
X m
a= αij ei fj ,
i=1 j=1
qime je tvree pokazano.

52
Teorema 18.2. Neka je K po e i α ∈/ K , tada je
K[α] = {a0 + a1 α + ... + an αn | n ∈ N, ai ∈ K} = {p(α) | p ∈ K[X]}
najmai komutativni prsten sa jedinicom

koji sadri K i α. Takoe,

p(α)
K(α) = p, q ∈ K[X], q(α) 6= 0
q(α)
je najmae po e koje sadri K i α.
Definicija 18.2. Neka je K po e i α ∈ K . Ako postoji polinom p ∈ K[X] takav da je p(α) = 0,
tada kaemo da je α algebarski element nad K . U suprotnom, kaemo da je α transcedentan.
Definicija 18.3. Neka je α algebarski element nad po em K . Tada polinom µ ∈ K[X] za koje
vai
(1) µ(α) = 0,
(2) µ(α) je moniqan (koeficijent uz najvei stepen je 1),
(3) µ je najnieg stepena tako da su ispueni uslovi (1) i (2),
nazivamo minimalnim polinomom za α.
Teorema 18.3. Neka su K, L po e, takva da je K 6 L. Element α ∈ L je algebarski nad K ako
i samo ako je K[α] = K(α). Takoe, ako je α algebarski nad K , onda vai i
(1) Za svako p ∈ K[X] je p(α) = 0 ako i samo ako m | p.
(2) µ je nerastav iv.
(3) µ je jedinstven.
(4) [K(α) : K] = deg µ = n i [1, α, α , ..., α
2 n−1] je baza za K(α) nad K .
Dokaz. Dokaz izvodimo na sledei naqin. Pokazaemo da ako je α algebarski element, onda
vae prve tri osobine, koje emo iskoristiti za dokaz jednog smera. Kasnije emo pokazati i
posledu osobinu, i konaqno i drugi smer.
Neka je α algebarski nad K .
(1) Za svako p ∈ K[X] postoje q, r ∈ K[X] takvi da je p = qµ + r, gde je deg r < deg µ. Sada je
p(α) = q(α)µ(α) + r(α) = r(α), jer je µ(α) = 0. Tada je p(α) = 0 ako i samo ako je r(α) = 0,
xto je ekvivalentno s tim da je r ≡= 0, jer je µ minimalan, odnosno m | p.
(2) Neka je µ = f g , tad je f (α)g(α) = 0, pa je f (α) = 0 ili g(α) = 0, odakle je deg f > deg µ
ili deg g > deg µ. Kako je deg µ > deg f i deg µ > deg g, to je g konstantan polinom ili je
f konstantan polinom. Dakle, µ je nerastav iv.
(3) Neka su µ i σ minimalni polinomi za α. Ako je µ 6= σ , tada za moniqni polinom
θ = c(µ − σ),
vai θ(α) = 0 i deg θ < deg µ, xto je kontradikcija. Dakle, vai jedinstvenost.
(⇒) Dovo no je pokazati da za p ∈ K[X] za koji je p(α)neq0, postoji q ∈ K[X], takav da je
1
= q(α).
p(α)
Kako p(α) nije 0, to po (1) znaqi da µ - p, pa kako je µ nerastav iv, a time i prost NZD od µ
i p je 1. Kako je K[X] glavnoidealski domen, to postoje u, v ∈ K[X] takvi da je uµ + vp = 1.
Sledi da je
u(α) µ(α) +v(α)p(α) = 1,
| {z }
=0
odnosno, p(α)
1
= v(α).
53
(4) Pokaimo da je baza za K(α) nad K bax e = [1, α, ..., α ], gde je n = deg µ.
n−1
− e je generatrisa. Pokazali smo da je
K(α) = K[α] = {p(α) | p ∈ K[X]}.
Neka je n
µ(X) = X + (deg 6 n − 1),
gde (deg 6 n − 1) oznaqava polinom stepena maeg od n − 1. Tada je
αn + (deg 6 n − 1) = 0,
odnosno n
α = −(deg 6 n − 1).
Dakle, α pripada linealu L(e). Sada je α ∈ L(e ∪ {α }) = L(e). Sada se induk-
n n+1 n
cijom pokae da za svako k > n vai α ∈ L(e). k
− Linearna nezavisnost. Neka je a + a α + ... + a α0 = 0. Tada za

1 n1
n−1
p(X) = an−1 X n−1 + ... + a1 X + a0
vai p(α) = 0, Meutim, kako je deg p < deg µ, mora biti p ≡ 0, odnosno
a0 = a1 = ... = an−1 = 0.
(⇐) Posmatrajmo α1 ∈ K(α) = K[α]. Postoji p ∈ K[X] takav da je α1 = p(α), pa je p(α)α − 1 = 0,

tj. α je koren nenula polinoma
q(X) = Xp(X) − 1.
Definicija 18.4. Neka je K po e i α1, α2, ..., αn ∈/ K . Induktivno definixemo minimalan

prsten koji sadri α , α , ..., α kao
1 2 n
K[α1 , α2 , ..., αn ] = K[α1 , α2 , ..., αn−1 ][αn ].
Sliqno, minimalno po e koje sadri α , α , ..., α je1 2 n
K(α1 , α2 , ..., αn ) = K(α1 , α2 , ..., αn−1 )(αn ).
Teorema 18.4. Ako su α1, α2, ..., αn elementi raxirea L po a K takvi da je za svako r 6 n
element α algebarski nad K(α , α , ..., α ), tada je
r 1 2 r−1
K[α1 , α2 , ..., αr ] = K(α1 , α2 , ..., αr ) = Kr .
Takoe, svaki element iz K je algebarski nad K .

r
Dokaz. Prva deo tvrea sledi indukcijom iz prethodne teoreme i prethodne definicije
K(α1 , α2 , ..., αr ) = K(α1 , α2 , ..., αr−1 )(αr ) = K(α1 , α2 , ..., αr−1 )[αr ].
Neka je α ∈ K . Po prethodnoj teoremi vai

r
[Kr : K] = [Kr : Kr−1 ] [Kr−1 : Kr−2 ] ... [K1 : K] .

| {z }| {z } | {z }
deg µr deg µr−1 deg µ1
Kako je K(α) vektorski potporstor od K , to je [K(α) : K] 6 [K : K] < +∞, a samim tim je i

K(α) ⊇ [1, α, α , ...] linearno zavisan. Dakle, α je algebarski nad K .
r r
2
Definicija 18.5. Neka za po a K, L vai K 6 L. Sa K[L] oznaqavamo skup svih algebarskih

elemenata iz L nad K . Ovaj skup nazivamo algebarskim zatvoreem skupa K u L. Specijalno,
za K = Q, Q[C] je skup algebarskih brojeva.
54
Teorema 18.5. Algebarsko zatovoree K[L] je potpo e od L.
Dokaz. Dovo no je dokazati da za α, β ∈ K[L] \ {0} vai da su α − β i α β u K[L]. To vai
−1
tivijalno, jer su po prethodnom tvreu svi elementi iz K(α, β) algebarski nad K , pa je

α − β, α−1 β ∈ K(α, β) ⊆ K[L].
Definicija 18.6. Ako je K[L] = L, kaemo da je L algebarsko raxiree od K .

Teorema 18.6. Ako je [L : K] < +∞, tada je L algebarsko raxiree od K .
Dokaz. Za α ∈ L vai K(α) 6 L, pa je [K(α) : K] < +∞. Dakle, sistem [1, α, α , ...] ⊆ K(α) je
2
linearno zavisno, pa je α algebarski.

Napomena. Obrnuto ne vai, tj. algebarska raxirea ne moraju biti konaqna. Na primer
[Q[C] : Q] nije konaqan.
Teorema 18.7. Ako je F algebarsko raxiree od L i L algebarsko raxiree od K , onda je F

algebarsko raxiree od K .
Dokaz. Neka je α ∈ F , tada je α algebarski element nad L. To znaqi da je α koren polinoma
p(X) = an X n + ... + a1 X + a0 ∈ L[X].
Dakle, α je algebarski nad K(a , a , ..., a ). Svaki a je algebarski nad K , pa je K algebarsko

raxiree od K , a samim tim je K(a , a , ..., a , α) algebarsko raxiree od K . Konaqno, odavde
0 1 n i
sledi da je α algebarski element nad K .

0 1 n
55
19 Korensko po e polinoma.
Teorema 19.1. Neka je K po e i f (X) ∈ K[X] nerastav iv i moniqan polinom. Tada vai
(1) L = K[X]/hf (X)i je raxiree po a K .
(2) f (X) ima nulu α u L, f (X) je minimalni polinom za α nad K i vai L = K (α), gde je 0
K0 = {c + hf (X)i | c ∈ K} 6 L.
Takoe, vai [L : K ] = deg f .

0
Dokaz.
Dokaimo prvo da je L po e. To je ekvivalentno sa tim da je hf (X)i maksimalan ideal od
K[X]. Zaista, ako bi bilo hf (X)i 6 I / K[X], tada bi postojalo p(X) ∈ I , takvo da f | p,
(1)
pa bi NZD od f i p bio jedan. Dakle, postoje u i v takvi da je

up + vf = 1,
| {z }
∈I
pa bi moralo biti I = K[X]. Pokaimo sada da je L raxiree od K . Posmatrajmo pre-

slikavae F : K → K zadatko sa F (c) = c + hf (X)i. Ovako preslikavae je izomorfizam.
F je homomorfizam prstena, jer je
0
F (c + d) = c + d + hf (X)i = (c + hf (X)i) + (d + hf (X)i) = F (c) + F (d),
F (cd) = cd + hf (X)i = (c + hf (X)i)(d + hf (X)i) = F (c)F (d)

i F (1) = 1 + hf (X)i. Funkcija F je po konstrukciji bijekcija. Time smo pokazali da je K
izomorfno sa potpo em K , dakle L je raxiree od K . Moemo poistovetiti K i K u
nastavku.
0 0
(2) Neka je f (X) = a X + ... + a X + a ∈ K[X]. Tada u L vai

n
n
1 0
f (X + hf (X)i) = an (X + hf (X)i)n + ... + a0 (1 + hf (X)i)

= (an + hf (X)i)(X n + hf (X)i) + ... + (a0 + hf (X)i)(1 + hf (X)i)
= (an X n + ... + a1 X + a0 ) + hf (X)i
= f (X) + hf (X)i
= 0 + hf (X)i ∈ L.
Ako je r(X) ostatak pri de eu nekog polinoma p ∈ K[X] sa f (X), onda je
p(X) + hf (X)i = r(X) + hf (X)i,
jer je p(X) = q(X)f (X) + r(X), pa je q(X)f (X) ∈ hf (X)i, a p(X) moemo shvatiti kao
p(X) + hf (X)i u K [X]. Odakle sledi da je
0
L = {a0 + a1 X + ... + an−1 X n−1 + hf (X)i | a0 , a1 , ..., an−1 ∈ K},
gde je n = deg f . Pokaimo da je α = X + hf (X)i. Dovo no je dokazati da je minimalni

polinom za α bax f , jer je onda [1, α, ..., α ] baza za K (α) nad K . Primetimo da uvek
n−1
vai ako je f moniqan i nerastav iv polinom, takav da je f (α) = 0, onda je f minimalan

0 0
polinom za α. Prethodno vai trivijalno, jer ako je g minimalan polinom, tada g | f , pa

kako je f nerastav iv i oba su moniqna, mora biti f = g. Dakle, dovo no je dokazati da
je f nerastav iv, xto jeste po pretpostavci. Dakle, f je minimalan polinom za α nad K ,
odnosno K .
0
56
Primer 19.1. Odredimo po e sa 4 elementa. Znamo da je K = Z2 po e sa 2 elementa. Koristei
prethodnu teoremu uzmimo f ∈ Z [X] takvo da je deg f = 2, recimo f (X) = X
2
2 +X +1 . Tada je
Z2 [X]/hf (X)i = {a0 + a1 x | a1 , a1 ∈ Z} = {0, 1, X, X + 1}.
Definicija 19.1. Raxiree L > K je korensko po e polinoma f ∈ K[X] ako postoje α1, α2, ..., αn
takva da je
f (X) = c(X − α )...(X − α ) 1 n
i L = K[α , α , ..., α ].
1 2 n
Teorema 19.2. Ako je K po e, svaki polinom p ∈ K[X] stepena najvixe n ima bar jedno
korensko po e K[α , α , ..., α ] = F . Uz to, ako je σ : K → K , zadato sa σ(c) = c izomorfizam i
F korensko po e polinoma
1 2 n
X n
p= ai xi ,
i=1
gde je p = P a x , tada je F ∼= F .
n
i=1
i
i
Dokaz. Prvi deo dokaza izvodimo indukcijom po n.

(BI) Ako je n = 1, tada je F = K = K[α ], gde je α ∈ K . 1 1
(IH) Pretpostavimo da tvree vai za n.

(IK) Neka je f nerastav iv polinom za koji je f | p. Tada postoji po e L = K[α ] takvo da je α
nula polinoma f . Tada je p(X) = (X − α )h(X), gde je h ∈ L[X]. Kako je deg h = deg p − 1,
1 1
po induktivnoj pretpostavci postoji F > L takvo da je

1
F = L[β1 , β2 , ..., βn−1 ]
i
h(X) = c(X − β1 )...(X − βn−1 ).
Sada je
F = K[α1 ][β1 , β2 , ..., βn−1 ] = K[α1 , β1 , ..., βn−1 ]
i
p(X) = c(X − α1 )(X − β1 )...(X − βn−1 ).
Time je pokazana egsitencija korenskog po a. Drugi deo teoreme nam kae da je za svaki poli-
nom korensko po e jedinstveno do na izomorfizam. Pokaimo to. Neka je f | p nerastav iv.
Tada je f takoe nerastav iv i vai
K[X]/hf (X)i ∼
= K[X]/hf (X)i.
Neka je F = K[α , α , ..., α ] i F = K[β , β , ..., β ]. Moemo uzeti da je α nula polinoma f , a β

nula polinoma f . Tada je
1 2 n 1 2 n 1 1
K[α ] ∼ = K[X]/hf (X)i i K[β ] ∼

1 = K[X]/hf (X)i. 1
Jasno, F = K[α , α , ..., α ] je korensko po e polinoma X −p α ∈ K[α ][X], a F = K[β , β , ..., β ]

1 2 n 1 1 2 n
je korensko po e polinoma X −p β ∈ K[β ][X]. Kao i u prvom delu, koristimo indukciju,

1
elimo da je po (IH) F ∼= F . Meutim, ovo je taqno jer za izomorfizam Φ : K[α ] → K[β ] vai
1
da se c slika u c, za svako c ∈ K i α 7→ X + hf (X)i 7→ X + hf (X)i 7→ β , pa polinomu X −p α

1 1
1 1
odgovara polinom X −p β .
1
57
20 Primitivni elementi.
Definicija 20.1. Neka je p ∈ K[X] i L korensko po e polinoma p. Kaemo da je α prosta
nula polinoma p ako (X − α) | p i (X − | p. α)2
Napomena. De ivost se podrazumeva u onom prstenu u kom ima smisla.
Definicija 20.2. Izvod polinoma
p(X) = an X n + an−1 X n−1 + ... + a1 X + a0
definixe se kao 0 n−1 n−2

p (X) = na X + (n − 1)a X
n + ... + a X + a . n−1 2 1
Teorema 20.1. Polinom f ∈ K[X] stepena najmae 1 ima sve proste nule u nekom korenskom
po u ako i samo ako je uzajamno prost sa f . Specijalno, nule nerastav ivog polinoma u egovom
0
korenskom po u su proste ako i samo ako je f 6= 0. 0
Dokaz. Neka je d ∈ K[X] neki NZD za f i f . Tada postoje u, v ∈ K[X] takvo da je uf + vf = d.

0 0
(⇐) Neka je d = 1. Tada, ako je α nula od f i f , onda X − α | uf + vf u F [X], gde je F korensko

0 0
po e. Kontradikcija.
(⇒) Ako d ∈ / K , tada d u F [X] ima nulu α, tj. X − α | d. Meutim, d | f i d | f , pa je α nula f 0
if. 0
Ako je f nerastavi v, onda je NZD od f i f bax f ili 1. Pri tome je jednak f ako i samo ako
0
f | f xto je ekvivalnetno s tim da je f = 0, jer je deg f < deg f .

0 0 0
Primer 20.1. U po u Z izvod od f (X) = X + 1 je f (X) = 0.

p
p 0
Definicija 20.3. Karakteristika prstena A, u oznaci char(A), je najmai prirodan broj n

takav da je n · 1 = 0. Ako ne postoji takvo n, onda kaemo da je prsten karakteristike nula.
Napomena. Jasno, ako je char(A) = n, onda za sve a ∈ A vai n · a = 0. Ako je jox A domen, onda
mora biti char(A) = p, gde je p prost broj. Zaista, ako je p = nm, tada je 0 = nm · 1 = (n · 1)(m · 1),
odakle je n · 1 = 0 ili m · 1 = 0, xto je nemoguce.
Primer 20.2. Vai char(Z ) = n, dok je char(Z) = 0.
n
Teorema 20.2. Multiplikativna grupa konaqnog po a je cikliqna.

Dokaz. Neka je F posmatrano po e i F = F \ {0}. Kako je F Abelova grupa i kako je konaqna
∗ ∗
po pretpostavci, to ima normalnu formu

F∗ ∼
= Zd1 × Zd2 × ... × Zdk ,
gde vai d | d | ... | d . Odavde je red svakog elementa iz F delilac od d , pa za sve α ∈ F ∗ ∗
vai α = 1. Samim tim, polinom X − 1 ima barem |F | nula u F . Kako on ima avixe d
1 2 k k
dk dk ∗ ∗
nula i |F | = d d ...d , to mroa biti k = 1, odakle sledi tvree.

∗
1 2 k
k
Teorema 20.3 (Teorema o primitivnom elementu). Neka je K konacno po e ili po e

karakteristike nula. Ako je L konaqno raxiree po a K , tada postoji α ∈ L takvo da je
L = K(α). Ovakvo α je primitivan element ovog raxirea.
Dokaz. Prvo, postoje α , α , ..., α takvi da je L = K(α , α , ..., α ). ih moemo izabrati tako
da je α ∈ L \ K , tada je [K(α ) : K] > 1, pa je [L : K(α )] < [L : K]. Zatim nastavimo postupak za
1 2 n 1 2 n
L i K(α ). Dovo no je dokaz izvesti za n = 2. Zaista, tada dokaz moemo izvesti indukcijom
1 1 1
1
K(α1 , α2 , ..., αn ) = K(α1 , α2 , ..., αn−1 )(αn ) = K(α)(αn ) = K(α, αn ) = K(β).

| {z }
K(α)
58
Posmatrajmo L = K(α, β). Neka su p i q minimalni polinomi za α i β, redom, i neka su
α , α , ..., α i β , β , ..., β preostale nule polinoma p, odnosno q u nekom korenskom po u. Neka
je
1 2 k 1 2 l
0
L = K(α, β, α , ..., α , β , ..., β ).
1 k 1 l
Traimo λ = α + cβ, za neko c ∈ K . Neka je F = K(λ). Jasno, F 6 L i F 6 L . Neka je 0
f (X) = p(λ − cX) ∈ F [X],
gde je deg f = deg p. Vai

f (β) = p(α) = 0,
gde je β zajedniqka nula za f i q. Izaberemo c takvo da je λ − cβ 6= α , odnosno da je α + cβ 6=
α + cβ , tj.
i j
j i
α −α j
c 6= .
βi − β
Ideja nam je da β bude jedina zajedniqka nula za f i q. Ako je K karakteristike nula, za
nerastav iv polinom s vai s 6= 0. Dakle, p i q nemaju vixestruke nule. Sada g i f imaju
0
taqno jednu zajedniqku nulu, vixestrukosti 1,pa kako se faktorixu na linearne faktore u
L [X], to im je NZD X − β u L [X]. Kako su f i q iz F [X], to je X − β ∈ F [X], pa je β ∈ F .
0 0
Odatle je i α ∈ F , pa je F = L. Sluqaj kada je K konaqno je trivijalan, jer je tada i L konaqno,

pa prema prethodnoj teoremi L = L \ {0} je cikliqna, pa postoji α ∈ F takvo da je
∗ ∗
F ∗ = {αk | k > 0}.
Tada je K(α) = L.
59

Algebra2 PDF

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Algebra2 PDF

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Matematiqki fakultet u Beogradu

Pitaǌa i odgovori za usmeni ispit

Predrag Pilipovi Profesor

Beograd, februar 2019.

Definicija 1.2. Neka je G grupa i X 6= Ø skup. Dejstvo grupe G na skupu X je preslikavae

(2) Koristimo da je ϕ homomorfizam, tj. da je ϕ(g) ◦ ϕ(h) = ϕ(gh), pa je

θ(g, θ(h, x)) = ϕ(g)(θ(h, x)) = ϕ(g)(ϕ(h)(x))

Definiximo ϕ(g)(x) = θ(g, x). Potrebno je dokazati da je ϕ dobro definisana, tj. da je

⇒ θ(g −1 , θ(g, x)) = θ(g −1 , θ(g, y))

ϕ(g)(θ(g −1 , y)) = θ(g, θ(g −1 , y)) = θ(e, y) = y.

0 · (x1 , x2 ) = (x1 , x2 ), 1 · (x1 , x2 ) = (−x1 , −x2 ).

2. Neka je X = C, a G = C = {1, e , ..., e 2πi

3. Neka je G proizvo na grupa i X = G. Dejstvo G na G zadato je sa

(2) g · (h · x) = g · (hxh−1 ) = ghxh−1 g −1 = ghx(gh)−1 = (gh) · x .

5. Neka je X = R , a G = GL(R ). Tada je dejstvo grupe G na skupu X zadato sa:

6. Neka je X = H = {x + iy ∈ C | y > 0}, a G = SL (R). Tada je dejstvo grupe G na skupu X

Dokaz. elimo da je Σ 6= Ø i za svako g, h ∈ Σ da je g −1 h . Da je Σ vai jer e ∈ Σ .

odnosno g −1 ∈ Σx . Ako je jox h · x = x, onda je

odakle je g h ∈ Σ . Da bismo dokazali drugi deo tvrea, dovo no je pokazati da postoji

bijekcija izmeu Ω(x) i G/Σ , da bi vailo

Posmatrajmo F : Ω(x) → G/Σ definisano sa F (g · x) = gΣ .

postoji element reda p.

element je jednoznaqno odreen. Definiximo dejstvo grupe Z na skupu X sa p

n · (g0 , g1 , ..., gp−1 ) = (gn , gn+1 , ..., gn+p−1 ),

x = (g, g, ..., g) 6= (e, e, ..., e).

Tada je g pjer smo tako definisali skup X , odakle sledi tvree.

Teorema 2.3. Neka je G  X . Ako je Ω(x) = Ω(y), za neke x, y ∈ X , tada su Σ i Σ konjugovani.

Dokaz. Iz uslova Ω(x) = Ω(y) sledi da je x ∈ Ω(y), tj. x = g · y, za neko g ∈ G. Dokaimo da je

Neka je h ∈ Σ , xto je ekvivalentno sa

Na ovom skupu, G dejstvuje konjugovaem:

Normalizator podgrupe H , u oznaci N (H) je stabilizator podgrupe H , tj.

a kako je N (H) = Σ i Ω(H) = X , to sledi tvree.

Napomena.Jasno vai x ∈ X ako i samo ako je g ∈ Σ .

Teorema 3.1. Neka je G  X , G konaqna grupa i X konaqan skup. Tad je

Dokaz. Posmatrajmo skup

Neka su Ω , Ω , ..., Ω sve razliqite orbite, tj. elementi iz X/G. Tada je

Kako je k bax broj razliqitih orbita, to sledi tvree.

Dakle, zak uqujemo da razliqitih ukraxavanaj torte ima

Dokaz. Posmatrajmo X = {S ⊆ G | |S| = p } i dejstvo grupe G na X zadato sa g · S = gS . Tada je

Jasno, brojilac i imenilac od A nisu de ivi sa p, pa nije ni A de iv sa p, odakle sledi da je

Neka su Ω , Ω , ..., Ω sve razliqite orbite. Tada je

|Ω1 | + |Ω2 | + ... + |Ωk | = |X| = pr−s (pt + m). (??)

Odavde zak uqujemo da postoji orbita Ω(S) takva da p r−s+1 - |Ω(S)| . Iz

sledi p | |Σ |, pa je |Σ | > p . S druge strane, za g ∈ Σ je gS = S, pa za svako h ∈ S vai

gh ∈ S . Sledi da je Σ h ⊆ S , a kako vai |gY | = |Y |, za proizvo ni element g i konaqan skup

Dakle, |Σ | = p i vai Σ h = S. Sada je

pa je H 6 G i |H| = p . Kako je hs −1 S ∈ Ω(S) , to je

je g 6∈ H , onda mora biti i g 6∈ H , pa e 6∈ gH . Dakle, gH nee biti podgrupa od G. Time

pr−s+1. Primetimo na kraju da iz |Σ | = p sledi

koristei to i (??) imamo da je

odnosno p | s − 1, xto je trebalo pokazati.

naziva se Silov eva podgrupa ili p-podgrupa od G.

r = 1 + pt, t > 0, deli m i jednak je [G : N (S)], gde je S neka p-podgrupa.

Dokaz. Neka je H 6 G podgrupa sa p elemenata i S neka p-podgrupa od G. Tada definixemo

dejstvo H  X , gde je X = {gS | g ∈ G}, sa

Neka su Ω , 1 6 i 6 k, razliqite orbite pri ovom dejstvu, tada vai

|Ω1 | + |Ω2 | + ... + |Ωk | = |X| = [G : S] = m.

Kako za svako T ∈ X vai |Ω(T )| · |Σ | = |H|, to je |Ω(T )| = p , za neko 0 6 l 6 s. Iz prethodnog

reda i qienice da p - m sledi da postoji i takvo da je p - |Ω |, odnosno |Ω | = 1. Neka je T = gS

a kako je K 6 G, to je h ∈ K . Zak uqujemo da je H 6 K , a kako je |K| = |S|, to je prvi deo

sledi da je H = gSg . Dakle, ako je S jedna p-podgrupa, skup svih p-podgrupa je

a on ima [G : N (S)] elemenata po 2. osobini normalizatora. Na kraju, vai S 6 N (S) 6 G, pa

Posledica 4.1. Za p-podgrupu H od G vai H / G ako i samo ako je rp = 1.

Predrag Pilipovi Profesor

Definicija 1.2. Neka je G grupa i X 6= Ø skup. Dejstvo grupe G na skupu X je preslikavae

Dokaz. elimo da je Σ 6= Ø i za svako g, h ∈ Σ da je g −1 h . Da je Σ vai jer e ∈ Σ .

odakle je g h ∈ Σ . Da bismo dokazali drugi deo tvrea, dovo no je pokazati da postoji

bijekcija izmeu Ω(x) i G/Σ , da bi vailo

element je jednoznaqno odreen. Definiximo dejstvo grupe Z na skupu X sa p

Tada je g pjer smo tako definisali skup X , odakle sledi tvree.

Teorema 2.3. Neka je G X . Ako je Ω(x) = Ω(y), za neke x, y ∈ X , tada su Σ i Σ konjugovani.

Dokaz. Iz uslova Ω(x) = Ω(y) sledi da je x ∈ Ω(y), tj. x = g · y, za neko g ∈ G. Dokaimo da je

Na ovom skupu, G dejstvuje konjugovaem:

a kako je N (H) = Σ i Ω(H) = X , to sledi tvree.

Napomena.Jasno vai x ∈ X ako i samo ako je g ∈ Σ .

Teorema 3.1. Neka je G X , G konaqna grupa i X konaqan skup. Tad je

Kako je k bax broj razliqitih orbita, to sledi tvree.

sledi p | |Σ |, pa je |Σ | > p . S druge strane, za g ∈ Σ je gS = S, pa za svako h ∈ S vai

gh ∈ S . Sledi da je Σ h ⊆ S , a kako vai |gY | = |Y |, za proizvo ni element g i konaqan skup

Dakle, |Σ | = p i vai Σ h = S. Sada je

je g 6∈ H , onda mora biti i g 6∈ H , pa e 6∈ gH . Dakle, gH nee biti podgrupa od G. Time

koristei to i (??) imamo da je

dejstvo H X , gde je X = {gS | g ∈ G}, sa

Neka su Ω , 1 6 i 6 k, razliqite orbite pri ovom dejstvu, tada vai

Kako za svako T ∈ X vai |Ω(T )| · |Σ | = |H|, to je |Ω(T )| = p , za neko 0 6 l 6 s. Iz prethodnog

reda i qienice da p - m sledi da postoji i takvo da je p - |Ω |, odnosno |Ω | = 1. Neka je T = gS

a on ima [G : N (S)] elemenata po 2. osobini normalizatora. Na kraju, vai S 6 N (S) 6 G, pa

Posledica 4.1. Za p-podgrupu H od G vai H / G ako i samo ako je rp = 1.

(3) Za sve h ∈ H i h ∈ H , 1 6 i 6 j 6 k vai h h = h h .

Da je F ”NA\ sledi iz pretpostavke (1), jer se svaki element g ∈ G = H H ...H se moe

Ako jox prethodni red pomnoimo sa h sa desne strane, dobijamo −1

Ako prethodnu jednakost pomnoimo odgovarajucim inverznim elementom iz H sa desne

s tim da je h = h g i k = g k . Dobili smo da par h k iz gore tabele ima |H ∩ K| sebi

G. Pokazaemo da vae uslovi (1), (2) i (3).

(2) Kako vai H , H , ..., H / G, to je H H ...H 6 G. Kako je

a ∈ H ∩ H , onda ω(a) | H i ω(a) | H . Takoe, za h ∈ H i h ∈ H vai

Teorema 6.1. Neka je G = N o H . Tada vai G/N ∼= H i svaki element iz G se na jedinstven

(2) Za N = N ×{e } i H = {e }×H vai N, H 6 G i G je unutraxi poludirektan proizvod

Postojae inverza. Oznaqimo sa (n , h ) inverz od (n, h). Poxto je

(2) Pokaimo prvo da su N i H podgrupe od G. Neka su (n , e 1 H ), (n2 , eH ) ∈N , tada je

Qime je pokazano da je N, H 6 G. Pokazaemo po definiciji da je N × H poludirektan

pa je N H = N × H . Konaqno, za proizvo no (n , e 1 H) ∈N vai

nazivamo kratak taqan niz grupa N, G i H ako vae sledei uslovi

(2) Postoji izomorfizam θ : G → N × H takav da sledei dijagram komutira

biti θ : G → N × H zadato sa θ(g) = (α (g), β(g)). Pokaimo da je θ izomorfizam. Kako

uslov. Iz definicije preslikavaa θ dobijamo

Tada je ϕ ◦ α = id . Ostalo je da dokaemo da je ϕ homomorfizam, tj. da je ϕ traeno α . 0

Kako je θ homomorfizam, za sve n , n ∈ N 6 G vai

Teorema 7.2. Neka je 1 −→ N −→ G −→ H −→ 1 kratak taqan niz. Sledei uslovi su

(2) Postoji homomorfizam Φ : H → Aut(N ) i izomorfizam θ : G → N × H takav da sledei

Preslikavae γ traimo u obliku γ(n, h) = ω(n)ψ(h). elimo da je

dimo Φ : H → Aut(N ) takvo da je γ homomorfizam. Vai