Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

Unsko-sanski kanton

JU Gimnazija „Bihać“ u Bihaću

MATURSKI RAD IZ TJELESNOG I ZDRAVSTVENOG ODGOJA

TEMA:

ANATOMIJA KIČMENOG STUBA ČOVJEKA

Mentor: Kandidat:

Budimlić Jasmin , prof. Kujundžić Adna, IVd

Bihać, maj 2018.godine

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1

1.KOSTI KIČMENOG STUBA.................................................................................................2

1.1 OPŠTE I POSEBNE KARAKTERISTIKE........................................................................1

1.2 POSEBNE KARAKTERISTIKE KIČMENIH PRŠLJENOVA.......................................3

1.3 GRUDNI PRŠLJENOVI ( VERTEBRAE THORACICAE).............................................5

1.4 SLABINSKI PRŠLJENOVI (VERTABRAE LUMBALES).............................................5

1.5 KRSNA KOST (OS SACRUM).........................................................................................6

1.6 TRTIČNA KOST (OS COCCYGIS)..................................................................................8

2 . KOSTI GRUDNOG KOŠA (OSSA THORACIS)................................................................9

2.1 GRUDNA KOST (STERNUM).........................................................................................9

2.2 REBRA (COSTAE)..........................................................................................................10

3. ZGLOBOVI I VEZE KIČMENOG STUBA........................................................................13

3.1 Spoj pršljanskih tijela........................................................................................................13

3.2 Zglobovi bglobnih nastavaka............................................................................................14

3.3 ZGLOBOVI GRUDNOG KOŠA artt.thoracis.................................................................15

3.4MEHANIKA REBARNIH ZGLOBOVA.........................................................................17

4. STATIKA I DINAMIKA KIČMENOG STUBA.................................................................17

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................19

LITERATURA.........................................................................................................................20
UVOD

Kičmeni stub je najznačajniji faktor u očuvanju uspravnog položaja čovječijeg tijela.

Dvije glavne karakteristike kičmenog stuba su antigravitaciono podupiranje i
fleksibilnost. Kičma je centralni potporni sistem tijela, skelet – koštani dio – je
naravno osnova, zglobovi dozvoljavaju pokrete, a mišići ih realizuju. Između koštanih
segmenata kičme – kičmenih pršljenova – nalaze se diskusi, elastični nosači težine
koji obezbeđuju pokret u svim pravcima. Diskusi su mekani, mogu se stiskati,
rastezati i tako amortizovati, ublažiti opterećenje. Međutim ti pritisci bi i dalje bili
preveliki da mišići koji ne samo što kičmi pomažu u kretanju, već svojom napetošću,
tonusom umanjuju opterećenje kičme. Da bi podnijela opterećenja – 17 puta manja
nego da je ravna – kičma je razvila krivine – u vratnom dijelu lordozu, u grudnom
kifozu, lumbalnom lordozu u sakralnom kifozu.

1
1. KOSTI KIČMENOG STUBA

Kičmeni stub grade kičemeni pršljenovi(vertebrae).

U formiranju ovog dijela skeleta učestvuju 33-34 pršljenja koji su međusobno

povezani zglobovima,vezama i mišićima u jednu cjelinu.Zavisno od dijela kičemenog
stuba koji grade,pršljenovi se dijele na vratne (vertebrae cervicales),grudne( vertebrae
thoracicae),slabinske (vertebrae lumbales),krsne (vertebrae sacrales) i trtične
(vertebrae coccygeae).

Vratnih pršljenova ima 7,grudnih 12,slabinskih 5,krsnih 5 i trtičnih 4-5.Iako su

međusobno spojeni,24 pršljena koji čine proksimalni dio kičmenog stuba
(vratni,grudni i slabinski) spadaju u prave pršljenove (vertebrae verae). Nasuprot
njima,krsni i trtični pršljenovi su lažni pršljenovi ( vertebrae spuriae), koji su
međusobno srasli,tako da grade krsnu kost (os sacrum) i trtičnu kost ( os coccygis),te
se shodno tome ne mogu razdvojiti i odvojeno posmatrati.

Grudni dio kičemenog stuba zglobljava se sa rebrima.Međutim,kod vratnih i

slabinskih pršljenova postoje zakržljali ostaci rebara,koji se nekada razviju u
posebna,prekobrojna rebra,vratno ( costa cervicalis) ili slabinsko (costa
lumablis).Kičemni pršljenovi kada su spojeni formiraju kičmeni kanal (canalis
vertebralis).U ovom kanalu nalaze se kičmena moždina (medulla spinalis) sa svojim
omotačima-moždanice (meninges),krvni sudovi i počeci kičmenih živaca
(nn.spinales).

2
1.1 OPŠTE I POSEBNE KARAKTERISTIKE

Pršljen pripada tipu kratkih kostiju nepravilnog oblika.Na njemu se razlikuju tijelo (
corpus vertebrae),luk (arcus vertebrae),kičmeni otvor(foramen vertebrale) i nastavci.
Postoji jedan neparan,rtni (processus spinosus) i tri parna nastavka,poprečni
(processus tranesversus),i gornji i donji zglobni nastavci-processus artuculares
superiores et inferiores).

Slika 1. Građa pršljena

1.2 POSEBNE KARAKTERISTIKE KIČMENIH PRŠLJENOVA

Zajedničke odlike vratnih pršljenova

Tijelo(corpus vertebrae) je najmanje u poređenju sa tijelima ostalih pršljenova.Ono je

u obliku niskog kvadra,čija je frontalna osovina skoro dva puta duža od
sagitalne.Gornja strana je poprilično izdubljena u vidu sedla i bočno ograničena
oštrim,uzdignutim ivicama(uncus corporis s.processus semiulnaris).Sa bočnih strana
tijela vratnih pršljenova polazi korijen luka (pediculus arcus vertebrae) i prednji
korijen poprečnog nastavka (processus transversus).

Korijen luka( pediculus arcus vertebrae) je parni koštani stubić koji polazi unazad i
upolje sa zadnje polovine bočne strane tijela.

3
Pločica luka( lamina arcus vertebrae) je tanka parna formacija u obliku
pravougaonika sa dužom horizontalnom osovinom.

Kičmeni otvor (foramen vertebrale) vratnih pršljenova je oblika ravnokrakog

trougla,sa dužom prednjom ivicom,koju čini zadnja strana tijela.

Rtni nastavak (processus spinosus) nosi dvije razdvojene kvrge koje su gotovo
uvijek nejednake veličine.

Poprečni nastavak (processus transversus) ima dva korijena,prednji i zadnji.Prednji

korijen je ustvari zakržljalo rebro.Završava kvrgom tuberculum anterius.Zadnji
korijen je ustvari pravi poprečni nastavak,završava kvrgom tuberculum posterius.Na
ovim nastavcima postoji otvor (foramen processus transversi) kroz kojeg prolazi
kičmena arterija (a.vertebralis).

Gornji zglobni nastavak (processus articularis superior) je elipsastog oblika.

Donji zglobni nastavak (processus articularis inferior) je u obliku koštanog stubića.

ATLAS (prvi vratni pršljen)

Atlas je pršljen koji nosi glavu.To je jedini pršljen koji nema tijelo.Atlas ima prbližno
oblik prstena koji se sastoji iz četiri dijela.To su dva luka (arcus anterior) i zadnji luk
(arcus posterior) i dvije bočne mase (massae laterales),koje povezuju ove
lukove.Zavisno od pola,poprečni prečnik iznosi između 65 i 75 mm kod žena,dok je
kod muškaraca duži,od 70 do 90 mm.

AXIS (drugi vratni pršljen)

Tijelo aksisa je masivnije od tijela ostalih vratnih pršljenova.Ono ima izgled

zarubljene četverostrane piramide,sa širom bazom okrenutom naniže,a užom
naviše.Sa gornje strane tijela polazi naviše nastavak u obliku zuba (dens).Dens je dio
atlasa,koji se u toku razvoja pripojio tijelu aksisa.

SEDMI VRATNI PRŠLJEN (VERTEBRA PROMINENS)

Ovaj pršljen ima odlike i vratnih i grudnih pršljenova.

4
1.3 GRUDNI PRŠLJENOVI ( VERTEBRAE THORACICAE)

Grudnih pršljenova ima 12.Njihova odlika je posjedovanje zglobnih površina za

rebro,na osnovu čega se lako prepoznaju.Ipak,od opšte šeme izdvajaju se
prvi,deseti,jedanaesti i dvanaesti.

POSEBNE ODLIKE GRUDNIH PRŠLJENOVA

Deseti grudni pršljen (Th X) ima veće tijelo i na njemu obično samo jednu ovalnu ili
polumjesečastu zglobnu glačicu.

Jedanaesti grudni pršljen (Th XI) poprečni nastavak ovog pršljena je vrlo kratak i
nema zglobnu površinu za kvržicu rebra.

Dvanaesti grudni pršljen (Th XII) liči na jedanaesti.Poprečni nastavak ovog pršljena
je jako izmjenjen.Od njega nastaju tri kvrge,gornja,donja i spoljašnja.

1.4 SLABINSKI PRŠLJENOVI (VERTABRAE LUMBALES)

Slabinski pršljenovi su najveći pršljenovi pokretnog dijela kičemog stuba.Ima ih

pet,znatno se razlikuju od ostalih,ali posjeduju sve opšte karakteristike pršljenova.

POSEBNE ODLIKE SLABINSKIH PRŠLJENOVA

Prvi slabinski pršljen (vertebra lumbalis I,LI) se odlikuje najbolje izraženim

pomoćnim nastavkom (processus accessorius).Rebarni nastavak (processus costarius)
je kraći nego kod ostalih pršljenova,osim u slučaju kada se produžava u slabinsko
rebro (costa lumbalis).

Peti slabinski pršljen (vertebra lumbalis V,LV) je najveći pršljen u tijelu.Prednja

strana njegovog tijela je upadljivo viša od zadnje,što tijelu daje klinast izgled.Donji
zglobni nastavak,za razliku od ostalih slabinskih pršljenova,upravljen je direktno
unaprijed.

5
1.5 KRSNA KOST (OS SACRUM)

Velika, trokutasta, uglata križna kost je najčešće sastavljena od pet sraštenih križnih
kralježaka kod odraslih osoba. Nalazi se između zdjeličnih kostiju te tvori krovnu i
posterosuperiornu stijenku stražnje zdjelične šupljine. Trokutast oblik križne kosti
rezultat je naglog smanjivanja veličine lateralnih masa kod križnih kralježaka tijekom
razvoja. Donja polovica križne kosti ne nosi težinu tijela te je stoga njen veći dio
znatno smanjen. Križna kost (lat. svetinja ili sveta kost) pruža snagu i stabilnost
zdjelici te prenosi težinu tijela na zdjelični obruč, koštani prsten kojega tvore
zdjelične kosti i križna kost, prema kojemu su pripojene kosti donjih udova.

Sakralni kanal predstavlja produžetak kralježničnog kanala unutar križne kosti.

Sadrži snopove spinalnih živčanih korjenova koji se protežu inferiorno od kralješka
L1, poznatih pod imenom: cauda equina (lat. konjski rep), pružajući se dalje od
završetka same kralješnične moždine. Na pelvičnoj i posteriornoj površini križne
kosti, između njezinih vertebralnih dijelova, nalaze se obično četiri para sakralnih
otvora koji su mjesta izlaska prednjih i stražnjih korjenova spinalnih živaca. Prednji
(pelvični) sakralni otvori su veći od stražnjih (dorzalnih) otvora.
Bazu križne kosti čini gornja površina kralješka S1. Njegovi gornji zglobni nastavci
se uzglobljuju sa donjim zglobnim nastavcima kralješka L5. Prednji izbočeni dio tijela
kralješka S1 koji se naziva sakralni promontorij (lat. planinski greben), je važan
orijentacijski element u porodiljstvu. Vrh križne kosti, apex, njezin šiljati inferiorni
kraj, ima ovalno zglobno lice za zglob sa trtičnom kosti.Križna kost podupire
kralježnicu te čini posteriornu stijenku zdjelične šupljine. Također je nakrenuta na
način da se spaja sa kralješkom L5 pod lumbosakralnim kutem. Taj kut može varirati
kod različitih osoba između 130° i 160°. Za razliku od muškaraca, križna kost je kod
žena proporcionalno šira negoli dulja, no tijelo kralješka S1 je obično veće kod
muškaraca.
Pelvična strana križne kosti je glatka i konkavna prema sprijeda. Četiri poprječne
linije, lineae transversae, na toj površini kod odraslih osoba pokazuju mjesta sraštanja
sakralnih kralježaka. Tijekom djetinstva su pojedini sakralni kralješci povezani
hijalinom hrskavicom te međusobno odvojeni preko četiri kralježnična diska.
Sraštanje sakralnih kralježaka počinje u dobi nakon 20 godina, međutim četiri
hrskavična diska nisu okoštena do srednje životne dobi, pa i nakon toga.

6
Dorzalna površina sakralne kosti je naborana, konveksna prema straga, te obilježena
sa pet longitudinalnih grebena. Centralni greben, crista sacralis mediana, predstavlja
međusobno sraštene šiljate nastavke gornjih triju ili četiriju sakralnih kralježaka;
kralježak S5 nema šiljatog nastavka. Cristae sacrales intermediae predstavljaju
mjesta sraštanja zglobnih nastavaka, dok cristae sacrales laterales, koje su smještene
najlateralnije, predstavljaju mjesta sraštenja poprječnih nastavaka sakralnih
kralježaka. Klinički važne osobitosti dorzalne površine križne kosti jesu svakako
sakralni hiatus, otvor u obliku obrnutoga slova U, te sakralni roščići, cornua. Sakralni
hiatus je rezultat nepostojanja laminae i šiljatih nastavaka kralježaka S5, te katkada i
S4. Sakralni hiatus je otvor koji vodi u sakralni kanal. Njegova dubina može biti
različita, ovisno o tome jesu li uključene pločice i/ili šiljati nastavci kralješka S4.
Sakralni roščići predstavljaju donje zglobne nastavke kralješka S5, te se pružaju
inferiorno sa svake strane sakralnog otvora (hiatus). Služe kao pomoć pri
pronalaženju njegova otvora.
Gornji dio lateralnih površina križne kosti izgleda poput aurikule (lat. vanjsko uho,
umanjenica od uške, uho); zbog svog oblika, to područje se naziva aurikularno
područje. To je mjesto na kojemu se nalaze sinovijalna zglobna lica sakroilijačnog
zgloba između križne i ilijačne kosti.

Tijekom života su aurikularne površine prekrivene hijalinom hrskavicom.

7
 Slika 2. Građa Krsne kosti

1.6 TRTIČNA KOST (OS COCCYGIS)

Trtična kost, os coccygis je mala trokutasta kost koja obično nastaje spajanjem
četiriju rudimentarnih trtičnih (kokcigealnih) kralježaka, iako kod nekih ljudi trtičnih
kralježaka može biti jedan manje ili jedan više. Prvi trtični kralježak (Co1) može biti
zaseban. Trtična kost je ostatak skeleta embrionalnog repu sličnog produžetnka.
Pelvična površina trtične kosti je konkavna i relativno glatka, a posteriorna površina
ima rudimentarni zglobni nastavak. Co1 je najveći i najširi od svih trtičnih kralježaka.
Ima kratki processus transversus kojim je povezan sa sakralnom kosti, koji pravi zglob
sa cornuom sacralis. Zadnja tri trtična kralješka obično se spajaju tijekom srednjeg
dijela života, stvarajući trtičnu kost oblika kljuna - po čemu je i dobila ime (grč. coccyx
- ptica kukavica). Sa starenjem, Co1 se obično stapa sa sakralnom kosti, a ostatak
trtičnih kralježaka se spoji u jednu kost. Trtična kost ne sudjeluje u nošenju težine
tijela s drugim kralješcima kada je čovjek u uspravnom položaju; no, pri sjedenju se
može malo fleksirati anteriorno, što pokazuje da tada nosi dio težine. Trtična kost
služi kao hvatište dijelova m. gluteusa maximusa i m. coccygeusa, te
anokokcigealnog ligamenta, srednje fibrozne intersekcije pubokokcigealnih mišića.

8
 Slika 3. Građa trtične kosti

2. KOSTI GRUDNOG KOŠA (OSSA THORACIS)

Kosti grudnog koša koje izgrađuju skelet grudnog koša (compages thoracis) su:
grudna kost (sternum),rebra(costae) i grudni dio kičmenog stuba koji obuhvata 12
grudnih pršljenova (vertebrae thoracicae) koji se opisuju sa kičmenim
stubom.Prednji krajevi rebara spojeni su sa grudnom kosti pomoću rebarnih
hrskavica (cartilago costalis).

2.1 GRUDNA KOST (STERNUM)

Sternum (grč. sternon = prsa) je spljoštena, izdužena kost koja tvori sredinu
anteriornog dijela torakalnog kaveza.
Sternum se sastoji od tri dijela: manubriuma, tijela i processusa xiphoideusa.

Manubrium (lat. držak, kao držak mača, kao da tijelo sternuma tvori oštricu) je
trapezoidna kost. Smještena ispred T3 do T4 kralježaka. Držak je najširi i najdeblji
dio od triju dijelova prsne kosti. Konkavno mjesto koje se lako palpira na
superiornom rubu manubrija je incisura suprasternalis (incisura jugularis sterni). Na
urez se naslanjaju medijalni (sternalni) krajevi ključne kosti, koji su mnogo veći nego
relativno mali usjeci na manubriumu koji primaju rebra. Tako nastaje
sternoklavikularni zglob, articulatio sternoclavicularis. Inferolateralno od incisure
jugularis sterni, rebrena hrskavica 1.rebra se čvrsto hvata na lateralni rub manubriuma
- to je sinhondroza prvog rebra. Manubrium i tijelo sternuma leže u lagano različitim
ravninama superiorno i inferiorno od njihovog spoja - manubriosternalni zglob; stoga,
njihov spoj tvori sternalni kut (angulus sterni, Louis).
Tijelo sternuma, koje je duže, uže i tanje nego držak, smješteno je u razini T5-T9
kralježaka. Njegova širina je varijabilna. Kod mladih ljudi jasno se uočavaju
primordijalni segmenti sternuma, sternebrae. Sternebrae se međusobno uzglobljuju
prvo hrskavičnim zglobovima (sternalne sinhondroze). Ovi zglobovi počinju se spajati
od inferiornog kraja između puberteta i 25.godine. Gotovo ravna anteriorna površina
tijela prsne kosti prekinuta je kod odraslih ljudi trima varijabilnima transverzalnim
grebenima, koji predstavljaju mjesta spajanja četiriju izvorno razdvojenih sternebrae.

Processus xiphoideus, najmanji i najvarijabilniji dio prsne kosti tanak je i izdužen.

9
Smješten je u razini T10 kralješka. Iako je često izbočen, nastavak može biti tup,
rascijepljen ili zavijen u jednu stranu ili anteriorno. Hrskavičan je kod mladih ljudi ali
je više ili manje okošten kod odraslih starijih od 40 godina. Kod starijih ljudi,
processus xiphoideus može se spojiti s tijelom prsne kosti.

Processus xiphoideus je važan orijentir medijalne ravnine zato što:

 njegov spoj s tijelom prsne kosti u symphysis xiphosternalis znači inferiornu

granicu središnjeg dijela torakalne šupljine koja se projicira na anteriorni zid
tijela: ovaj spoj je također mjesto infrasternalnog uglaapertura thoracis inferior
 je orijentir u središnjoj liniji za superiorni rub jetre, središnje tetive dijafragme
i inferiorne granice srca.

2.2 REBRA (COSTAE)

Rebra, costae, su jedan od sastavnih dijelova stijenke prsnog koša; čine lateralni dio
njenog anteriornog i posteriornog zida te u potpunosti grade lateralne dijelove
stijenke. Dvanaest ih je pari te se označuju rimskim brojevima, I-XII.
Dijele se na prava rebra, costae verae (I-VII), te na lažna rebra, costae spuriae (VIII-
XII). Prava rebra su svojom hrskavicom,caltilago costalis, izravno spojena na prsnu
kost, sternum, dok se lažna spajaju neizravno, preko hrskavice VII. rebra, ili nisu
uopće spojena s prsnom kosti - to su XI. i XII. rebro te se nazivaju lebdećim
rebrima, costae fluctuantes. Rebrena hrskavica VIII., IX. i X. rebra zavija prema gore
i spaja se s hrstavicom susjednog gornjeg rebra, a nakon toga zajedno i s hrskavicom
VII. rebra te tako nastaje rebreni luk, arcus costarum.

Rebra se sastoje od nekoliko djelova; glave, caput costae,

vrat, collum costae,
trup, corpus costae,
Te prednji dio rebra.

10
Na glavi rebra nalazi se globna ploha, facies articularis capitis costae. Glava je
svakog rebra, osim I., XI. i XII., podijeljena na gornji i donji dio, a razdvaja ih
greben, crista capitis costae. Gornji se dio uzglobljuje s istobrojnim prsnim
kralješkom[LINK], a donji sa prvim nižim kralješkom[LINK]. Sam greben vezan je
za intervertebralnu ploču. Glava I., XI. i XII. rebra spaja se samo sa istobrojnim
kralješkom.

Slika 4. Rebro

11
Vrat prvih 3-4 rebra je zaobljen dok se na ostalima nalazi greben, crista colli costae.
Vratm završava kvržicom, tuberculum costae. Na donjoj strani te kvržice nalazi se
zglobna površina za uzglobljenje s poprečnim nastavkom istobrojnog kralješka,facies
articularis tuberculi costae. Izuzetak su XI. i XII. rebro koje tu plohu nemaju, što im
omogućuje veliku pokretljivost. Kod gornjih rebara malo bliže kvržice, a u donjih
malo dalje, nalazi se pregib i hrapava površina za vezu s mišićima, angulus costae.

Trup je rebra spljošten. Gornji je rub zaobljen a donji oštar. Na unutrašnjoj stjenki
trupa rebra nalazi se kanal, sulcus costae, u kojem su situirane krvne žile i živci.
Takva brazda ne postoji kod XI. i XII. rebra. Prednji kraj završava elipsoidnim
oblikom na koji se veže rebrena hrskavica.
Duljina rebra raste od I. do VII.-VIII. te nakon toga se opet smanjuje sve do XII.
Kod rebara se razlikuju i tri vrste zakrivljenosti: zakrivljenost po radijusu, po rubu
(vodoravnoj ravnini) te prema uzdužnoj osi rebra. Zakrivljenost po radijusu veća je na
početku rebra a manja na njegovom kraju. Ta se zakrivljenost povećava u skladu s
brojem rebra, dakle od I. prema XII. rebru. Zbog zakrivljenost po rubu glava rebra
nalazi se u višem položaju nego njegov prednji kraj. To je najizraženije kod srednjih
rebra. Radi zakrivljenost po osi rebra unutrašnja ploha na stražnjem dijelu rebra
usmjerena je prema gore, dok je na prednjem dijelu usmjerena prema dolje.

2.2.1 Prvo rebro, costa I.

Prvo je je rebro kratko, široko i plosnato bez zakrivljenosti po rubu i osi.

Zakrovljenost po radijusu je zato jako izražena. Na gornjoj se plohi rebra nalazi
dodatna kvržica, tuberculum musculi scaleni anterioris. Ispred i iza kvržice se nalaze
dva žlijeba. Onaj ispred je sulcus venae subclaviae, a onaj iza je sulcus arteriae
subclaviae, te njima prolazi istoimena krvna žila.

2.2.2 Drugo rebro, costa II.

U sredini gornje površine drugog rebra nalazi se hrapavost, tuberositas musculi

12
serrati anterioris, dok je iza nje druga hrapavost na koja je hvatište m. scalenus
posterior. ovo rebro također nema rebreni žlijeb.

2.2.3 Jedanesto i dvanaesto rebro, costae XI. et XII.

XI. i XII. rebro nemaju ni greben glave, ni kvržicu. XII. rebro također nema ni rebreni
žlijeb.

Slika 5. Jedanaesto i dvanaesto rebro

3. ZGLOBOVI I VEZE KIČMENOG STUBA

Spojevi kičmenog stuba su: spojevi pršljanskih tijela,zglobovi zglobnih

nastavaka,veze pršljenskih lukova i vlaknaste veze poprečnih i rtnih nastavaka
pršljenova.

3.1 SPOJ PRŠLJANSKIH TIJELA

Spoj pršljanskih tijela (symphysis intervertebralis).Zglobne površine pršljenskih tijela

su njihove strane:gornja i donja.To su susjedne strane dva uzastopna pršljena,one su u
središnom dijelu lako izdubljene,neravne i rupičaste,a periferni dio im je kompaktan i

13
lako izdignut.Obje površine pokrivene su tanskom hrskavicom koja je za njih
prirasla.Pršljenska tijela povezuju međupršljenski kolutovi i uzdužne veze.

Međupršljenski kolut(discus intervertebralis) je bikonveksna hrskavična tvorevina

umetnuta između dva susjedna pršljena.Ovi kolutovi su po svom izgledu prilagođeni
obliku odgovarajućih pršljenskih tijela.Oni su u vratnom dijelu skoro četverougaoni ,a
u grudnom dijelu su potkovičasti,dok su u slabinskom dijelu bubrežastog
oblika.Kolutovi su djelimičnoprirasli za površinu pršljenskog tijela na koju
naliježu.Periferna,spoljna strana koluta je lako ispupčena u vertikalnom smjeru.Visina
međupršljenskih kolutova,ili njohva debljina,raste od gornjeg vratnog (oko 2,5 mm)
ka donjem slabinskom dijelu kičmenog stuba (oko 15 mm),prosječno iznosi 4-6 mm
(grudni dio).Kolutovi su naprijed viši u vratnom i slabinskom dijelu,a u grudnom
dijelusu neznatno viši pozadi,što odgovara normalnim krivinama kičmenog stuba.Ovi
kolutovi čine približno ¼ dužine cijelog kičmenog stuba.Visina i jedrina
međupršljenskih kolutova zavis od konstitucije,životnog doba i količie zadržane
vode.Međupršljanski kolut ima dva dijela: vlaknasti prsten i središno postavljeno
meko jedro.Vlaknasti prsten građen je od više slojeva fibroznih vlakana,kosih i
kružnih,koja se pripajaju na perifernom dijelu zglobnih površina pršljenskih
tijela.Mekano jedro (nucleus pulposus) je jajastog oblika i lako je spljošteno.Ono je
karakteristične meke i elastične konzistencije i ima finu vlaknastu i mrežastu osnovu
koja sadrži veliku količinu vezane vode.

Uzdužne veze kičmenog stuba,prednja i zadnja,čine jednu funkcionalnu

cjelinu.Prednja uzdužna veza lig.longitudinale anterius polazi sa prednjeg luka I
vratnog pršljena i pripaja se uglavnom na pršljenskim tijelima,a završava se na
prednjoj strani II krsnog pršljena.Zadnja uzdužna veza lig.longitudinale posterius
nalazi se u kičmenom kanalu i pripaja se uglavnom na zadnjoj strani međupršljenskih
kolutova,duža je od prednje i dopire do trtične kosti,gdje se završava.

3.2 ZGLOBOVI ZGLOBNIH NASTAVAKA

Zglobovi zglobnih nastavaka (artt.zygapophysiales) su klasični sinovijalni

zglobovi.Zglobne površine se nalaze na donjim i gornjim zglobnim nastavcima dva
susjedna kičmena pršljena.Površine donjih nastavaka su orjentisane pozadi i unutra,a

14
gornjih naprijed i upolje.Oblik ovih površina je različit u pojedinim dijelovima
kičemnog stuba.U vratnom dijelu one su ovalne,u grudnom dijelu one su ravne,a u
slabinskom dijelu one su cilindrične,donje su konveksne,a gornje su konkavne.Na
ivicama zglobnih površina pripaja se zglobna čahura(capsula articularis) koja zatvara
zglobnu duplju (cavitas articularis).U grudnom dijelu kičmenog stuba ovi zglobovi
nemaju veći praktični značaj.

U vratnom dijelu u ovim zglobovima se obavljaju pokreti koji povećavaju ukupnu

fleksiju ovog dijela kičmenog stuba,kao i rotaciju glave.U slabinskom dijelu
kičmenog stuba,gdje su zglobne površine cilindrične,u ovim zglobovima se obavljaju
pokreti rotacije trupa.

VEZE PRŠLJENSKIH LUKOVA

Veze pršljenskih lukova( ligg.flava) su snažne i kratke trake elastičnog vezivnog tkiva
žućkaste boje.One polaze od pripoja sa prednje strane donjeg dijela jednog
pršljenskog luka ka pripoju pripoju na gornjoj ivici i zadnjoj strani susjednog nižeg
pršljenskog luka.Lijeva i desna veza istog nivoa svojim unutrašnjim ivicama spajaju
se međusobno u predjelu korjena rtnog nastavka (processus spinosus) i tako potpuno
zatvaraju kičmeni kanal sa njegove zadnje strane.Ove veze imaju presudan značaj u
održavanju uspravnog stava.Zbog njihovog popuštanja i smanjenja njihove
elastičnosti,nastalih zbog gubitka vode,u starosti dolazi do staračke povijenosti ili
staračke grbavosti (gibbus senilis).

VLAKNASTE VEZE POPREČNIH I RTNIH NASTAVAKA

Vlaknaste veze poprečnih i rtnih nastavaka (ligg.intertransversia,ligg.interspinalia et

ligg.supraspinalia)su kratki snopovi vezivnih vlakana zategnuti između odgovarajućih
nastavaka dva susjedna pršljena.

3.3 ZGLOBOVI GRUDNOG KOŠA artt.thoracis

Zglobovi grudnog koša u užem smislu dijele se u zadnju grupu,to su zglobovi rebara
sa kičmenim stubom,i prednju koju čine zglobovi grudne kosti,rebara i rebarnih
hrskavica.

ZADNJA GRUPA ZGLOBOVA GRUDNOG KOŠA

15
Zglobovi rebara sa kičemenim stubom (artt.costovertebrales).Rebra su čvrsto spojena
sa kičmenim stubom.Svako rebro se dva puta zglobaljava sa kičmenim stubom:prvo
zglobom rebarne glave (art.capitis costae),zatim zglobom rebra i porečnog nastavka
(art.costotransversaria).

Zglob rebarne glave (art.capitis costae) obrazuju:glava rebra,tijela dva susjedna

pršljena i odogovarajući dio međupršljenskog koluta.Na rebarnoj glavi se nalazi
klinasta zglobna površina (facies articularis capitis costae) koja je uzdužnim
grebenom glave ( crista capitis costae) podjeljena na gornji i donji dio.Odgovarajuću
suprotnu zglobnu površinu čine male zglobne jamice (fovea costalis inferior et
superior) koje se nalaze na bočnoj strani tijela dva susjedna pršljena.Prvo i tri
posljednja rebra zglobljavaju se samo sa po jednim kičmenim pršljenom,i to
istoimenim,a glave ovih rebara imaju po samo jednu zglobnu površinu.

Zglob rebra i poprečnog nastavka (art.costotransversaria)grade rebarna kvržica

svojom malom i neravnom zglobnom površinom (facies articularis tuberculae costae)
i rebarna jamica poprečnog nastavka (fovea costalis processus transversi).

PREDNJA GRUPA ZGLOBOVA GRUDNOG KOŠA

Ovoj grupi pripadaju sljedeći spojevi: zglobovi dijelova grudne kosti, grudno rebarni
zglobovi, zglobovi rebara sa rebarnim hrskavicama i zglobovi između rebarnih
hrskavica.

Zglobovi dijelova grudne kosti(synchondroses sternales) su nepokretni zglobovi.

Grudnorebarni zglobovi (artt.sternocostales)su zglobovi grudne kosti i rebarnih

hrskavica.To su zglobovi vrlo male pokretljivosti.

Zglobovi rebara sa grudnorebarnim hrskavicama (artt.costochondrales) su nepokretni

spojevi.Ovdje se u prednji izdubljeni kraj rebra uvlači zadnji kraj rebarne hrskavice
spajajući se sa rebrom bez zglobne duplje,čahure i veza.

Zglobovi rebarnih hrskavica (artt.interchondrales)su međusobni spojevi hrskavica

VIII,IX i X rebra,koje se zatim posredstvom hrskavice VII rebra spajaju sa grudnom
kosti.

16
3.4 MEHANIKA REBARNIH ZGLOBOVA

Zglobovi rebara kako prednji tako i zadnji omogućavaju niz pokreta koji su od bitnog
značaja u kinetici disanja i održavanju ukupnog elasticiteta zida grudnog koša.Zadnji
rebarni zglobovi :zglob rebarne glave i zglob rebarne kvržice,čine jednu funkcionalnu
cjelinu.U prednjim ili grudnorebarnim zglobovima (artt.sternocostales)obavljaju se
neznatni pokreti slični onima u zglobu rebarne glave,samo su ovi pokreti znatno
manjeg obima.Udaljavanjem tijela rebra od srednje ravni povećava se i poprečni
prečnik grudne duplje,što je od bitnog značaja u mehanici disanja.

4.STATIKA I DINAMIKA KIČMENOG STUBA

U statičkom pogledu kičmeni stub čovjeka je stožer njegovog skeleta i osovina za

održavanje uspravnog stava.U cjelini ima oblik izduženog slova S.Vratni dio
kičmenog stuba konveksan je unaprijed,a grudni dio unazad,zatim se krivine ponovno
smjenjuju,slabinski dio je konveksan unaprijed,a krsnotrtični dio unazad.Prednji
konveksiteti(lordosis-cervicalis et lumbalis),kao i kompenzantorni zadnji konveksiteti
(kyphosis-thoracalis et sacroccygea) kičmenog stuba su bitan element njegovestatike i
jedan od uslova za održavanje njegove elastičnosti,a nastali kao element adaptacije za
uspravni stav.Kičmeni stub u frontalnoj ravni ima jednu blagu krivinu sa
konveksitetom udesno u predjelu III i IV grudnog pršljena.Ova grudna krivina
(scoliosis) nastala je usljed akcije mišića desne ruke i usljed pulzacija grudne aorte.

Uravnoteženost kičmenog stuba u cjelini zavisi od međusobnog odnosa dva susjedna

pršljena.Svaki se kičemni pršljen u pogledu ravnoteže i odnosa prema sili zemljine
teže,ponaša kao dvokraka poluga čija se tačka oslonca nalazi u predjelu zgloba
zglobnih nastavaka (art.zygapophysialis).Prednji krak poluge čine lukovi i nastavci
pršljenova,a njihov vezivni aparat predstavlja drugi dio sistema koji održava stalni

17
odnos između dva susjedna pršljena i ujedno daje cijelom kičmenom stubu elastičnu
otpornost potrebnu za ulogu osovine cijelog čovječijeg tijela.

U dinamičkom pogledu kičmeni stub se ponaša kao jedinstveni zglob sa tri obrtne
osovine.Oko frontalne osovine obavljaju se pokretni pregibanja (flexio) i opružanja
(extensio).Sagitalna osovina omogućava bočno pregibanje(lateroflexio),dok se oko
uspravne osovine vrše pokreti uvrtanja (torsio) kičmenog stuba.U različitim
dijelovima kičmenog stuba mogu se jednovremeno izvršiti suprotni pokreti.Tako je uz
pregibanje u slabinskom dijelu moguće istovremeno opružanje u vratnom
dijelu.Pregibanje (flexio) i opružanje (extensio) vrše se u spoju pršljanskih tijela,pri
čemu meko jedro (nucleus pulposus) predstvalja obrtnu tačku.Kod pregibanja prednji
dio vlaknastog prstena (annulu fibrosus) biva stisnut,a njegov zadnji dio se
razvlači.Izmičući pritisku,meko jedro (nucleus pulposus) se povlači unazad,a zadnja
uzdužna veza (lig.longitudinale post.) zateže se i ograničavapokret pregibanja.Kod
opružanja u međupršljenskom kolutu odigravaju se suprotne radnje,a prednja uzdužna
veza (lig.longitudinale anterior) svojim zatezanjem ograničava opružanje.Pregibanje i
opružanje praćeni su dodatnim pokretima u zglobovimazglobnih nastavaka i
regulisani su i ograničeni zatezanjem žutih veza ligg.flava i međurtnih veza
(ligg.interspinalia et ligg.supraspinalia).Bočno nagibanje (lateroflexio) obavlja se na
isti način-meko jedro bježi od pritiska na stranu suprotnu nagibanju,a zatezanje
međupoprečnih veza (ligg.intertransversaria)ograničava pokrete nagibanja.

Uvratanje torsi je pokret koji ima najmanju amplitudu.Izvodi se u spoju pršljanskih

tijela i zglobnih nastavaka.Uvrtanje je naročito izraženo u vratnom i slabinskom dijelu
kičemog stuba,dok je u grudnom dijelu neznatno.

18
ZAKLJUČAK

Kičma savremenog čovJeka trpi velike promJene, zato svi ljudi imaju problem sa
kičmom. Naša kičma nije stvorena da sJedimo. Kada je napravio stolicu da sJedne
čovek je sebi stvorio najveći problem . Isto je sa ostalim civilizacijskim dostignućima
mobilni telefon, televizor, kompjuter, internet, automobil … imaju svrhu postojanja
ali zbog njih se sve više i više sjedi i zato ima sve više i više problema sa kičmom.
Napredak koji se dešava i čiju dobrobit osećamo ima i svoje loše strane zbog jsedenja
i slabe ili nikakve fizičke aktivnosti . A kada smo dosta ili mnogo fizički aktivni u
kući na poslu baveći se sportom ili na treninzima vrlo često smo nepravilno aktivni.
Zato svi imamo bolove u kičmi ili još gore imamo posljedice pritiska ne nerve iz
kičme ili lobanje a da nismo svjesni da su uzrok nervi iz lobanje i kičme.

19
LITERATURA

1. Mirjana Mijač,Milena Blagotić,Ljubica Đorđević- Anatomija čovjeka,Savremena

administracija,Beograd

2. Jalšovec D., Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Školska knjiga, 2005.

Krmpotić-Nemanić J., Anatomija čovjeka, Jugoslavenska medicinska naklada, 1990.

https://medicor.rs/kicma/

http://www.stetoskop.info/Deformiteti-kicmenog-stuba-2504-c54-content.htm

20