IZRADA I PRIMENA WIRELESS

ANTENA

Mentor: Student:
 Sadržaj

1. Uvod................................................................................................................................1
2. Antene.............................................................................................................................2
2.1. Parametri antena...............................................................................................................3
3. Wireless Antene..............................................................................................................7
3.1. Vrste Wireless Antena.....................................................................................................7
3.2. Polarizacija antena...........................................................................................................8
3.3. Dijagram zračenja............................................................................................................9
3.4. Kablovi i konektori za Wireless antene...........................................................................9
4. Izrađivanje Wireless antena........................................................................................11
4.1. Postupak izrađivanja antena...........................................................................................11
4.2. Testiranje Wireless antena.............................................................................................13
5. Literatura........................................................................................................................15
 1. Uvod

Wireless LAN tehnologija jako brzo postaje veoma važna komponenta u računarskim
mrežama, raste munjevitom brzinom. Zahvaljujući standardu IEE 802.11 wireless LAN-a,
wireless tehnologija je izašla iz sveta u kojem su je koristili retki korisnici. Većinom su to bile
firme koje su želele povezati neke svoje delove u neku vrstu bežične mreže, te je tako postala
pouzdanom, jeftinom, a vrlo često i jedina mogućt na mestima gde žičana veza jednostavno
nije praktična ili u slučaju kranjeg korisnika moguća. To je privuklo pažnju mnogih velikih
firmi koje svojim istraživanjem ili finansiranjem tuđeg investiraju u wireless mreže u puno
većoj meri kako bi iskoristili pogodnosti mobilnih i u realnom vremenu dostupnih
informacija!

Jedna od najvećih mana wireless mreža je slab signal pri većim udaljenostima što odražava
prekidom veze. Da bi bitno otklonili te nedostatke, na nase wireless uređaje dodajemo
dodatne antene za poboljšanje signala. Samim dodavanjem antene nećemo bitno poboljšati
signal, već moramo zadovoljiti i ostale parametre kao sto su čista optička vidljivost,
usmjerenost antene itd.

1
 2. Antene

ANTENA – vodič pomoću kojeg se odašiljači i prijemnici spajajuju sa sredstvom –

atmosferom u kojem se šire radio-talasi. Funkcija antene je da služi kao element za
prilagođavanje između linije ili valovoda, s jedne strane, i slobodnog prostora, s druge strane,
i zračenu energiju usmjerava po cijelom prostoru na unaprijed utvrđeni način. Može se
upotrebljavati samo u određenom frekvencijskom području.

Delimo ih na: a) rezonancijske ili uskopojasne

b) neperiodične ili širokopojasne

Takođe antene se mogu podijeliti na aktivne i pasivne, ali mi ćemo se u ovom radu baviti
isključivo pasivnim antenama. Aktivne antene u sebi sadrže aktivne elektroničke elemente
odnosno sklopove, koji pojačavaju signal, transformiraju impedanciju, proširivaju
frekvencijsko radno područje, ostvaraju optimalan i po potrebi promjenjiv dijagram zračenja.
One tako omogućuju optimalni prijem, bez mehaničkog pomicanja antene.

Primena antena: radiotelevizijski program (kružni dijagram), fiksne ili mobilne veze (uzak
dijagram zračenja), radari, navigacijski sustav, radioastronomski sustav, znanstvena
istraživanja.

Vrste antena: - linearne (dipol, unipol, Yagi, romb, okvirna antena)

- otvor-antene (levak, prorez-antena)
- leća-antene (dielektrične i metalne)
- reflekto-antene (ravni,kutni,parabolni)
- širokopojasne (spiralne, logaritmičko-periodične)
- helikoidne
- stožaste

2
 2.1. Parametri antena

A) POLARIZACIJA

- vektori električnog i magnetskog polja su okomiti na smjer širenja EMV-a

- oni se mijenjaju s vremenom pa polarizaciju predstavlja vrh električnog polja i
njegova pripadajuća ravnina
- vrste: a) LINEARNA (horizontalna i vertikalna)
b) KRUŽNA (desno i lijevo)
- kod linearne p. prijemna i odašiljačka strana moraju imati istu polarizaciju
- kod kružne dovoljno je da ili prijemna ili odašiljačka strana ima kružnu p. A
druga može biti proizvoljna
- koristi se kada se želi uspostaviti vezu između 2 pokretna objekta.

Slika 1.1: Horizontalno polarizovan elektromagnetski talas i

kružna polarizacija

3
B) DIJAGRAM ZRAČENJA
-predstavlja kutnu ovisnost intenziteta polja u tačkama jednako udaljenim od antene.

Slika 1.2: Dijagram zračenja

C) USMERENOST

Definiše koeficijent usmerenosti kojeg definišemo kao odnos gustine snage u tom pravcu
(Prmax) i srednje gustine snage (Prsred).
Srednja gustinaa snage dobije se kad određena antena emituje istu snagu u svim pravcima.
D = Prmax/Prsred

Slika 1.3: Usmerenost antene

4
D) DOBITAK

Pokazuje koliko bi puta snaga zračenja izotropnog radijatora morala biti veća od privedene
snage promatrane antene da bi na nekoj udaljenosti obje antene davale istu gustoću snage.
g=k*D k – faktor iskorištenja D - usmjerenost

E) IMPEDANCIJA

ZA=RA+jXA= (RA + RD)+jXA

RA- otpor zračenja antene – aktivni otpor na kojem bi se, kad bi kroz njega
prolazila efektivn struja antene, razvijala snaga jednaka snazi zračenja
antene. Ovisi o obliku, dimenzijama i valnoj duljini

RD – otpor gubitaka – ovisi o obliku antene, o položaju antene s obzirom na

površinu zemlje i objekte koji se nalaze oko nje, te o otporu materijala od
koje je izrađena

XA – reaktivna komponenta – ovisi o podudaranju valne duljine EMV zračenja i

dužine antene

5
F) TEMPERATURA ŠUMA

Odnosi se na prijamnu antenu i pokazuje snagu šuma koja antena predaje prijamniku. Šum
ovisi o vanjskim izvorima i njihovu položaju. Izvori šuma mogu biti: prirodni i umjetni.
Prirodni izvori šuma koje nije moguće kontrolirati niti izbjeći njihov utjecaj: svemirski šum,
šum svemirskih tijela, šume Zemlje, te šum zbog zračenja atmosfere. Umjetne šumove čine
razni tehnički uređaji i moguće ih je kontrolirati te donekle izbjeći.

Utjecaj šuma iskazuje se temperaturom.

T= W/ (k*B)
k=1.38 -23 J/K Boltzman
W – snaga šuma na mjestu prijema
B – širina prijenosnog frekvencijskog pojasa

G) EFEKTIVNA DULJINA

lef - kvocijent napona na stezaljkama otvorene antene (Uo) i jakost električnog polja (E)
upadnog vala:
lef =Uo/E

H) EFEKTIVNA POVRŠINA

Kvocijent snage koju prima prilagođeni teret priključen na antenu i gustoće snage upadnog
EMV-a. Antena mora pri tome biti bez gubitaka, imati istu polarizaciju kao upadni val i
maksimum glavne latice usmjeren prema izvoru zračenja. Ponekad se upotrebljava i pojam
fizikalne površine, koja predstavlja površinu presjeka antene u smjeru okomitom na upadni
val, s tim što je antena orijentirana za maksimalni prijem.

6
 3. Wireless Antene

3.1. Vrste Wireless Antena

Antena služi za pretvaranje električnog signala (struje,napona) u elektromagnetski val te za

njegovo zračenje u slobodni prostor, odnosno za prijam elektromagnetskih valova i njihovo
pretvaranje u električni signal.
Antene se izrađuju od različitih materijala određenih električnih i magnetskih svojstava i
imaju određenu geometrijsku izvedbu.
Elektromagnetski val prenosi se iz linije ili valovoda u slobodni prostor ili obrnuto,što znači
da je antena ujedno i element kojim se linija ili valovod prilagođuje slobodnom prostoru.

Antenama kojima cemo se mi baviti uglavnom možemo podijeliti na usmjerene i

omnidirekcionalne antene.

Na sljedećim slikama možemo vidjeti neke od najčešće korištenih antena iz samogradnje koje
ćemo kasnije izraditi i detaljno objasniti.

Slika 1.1: Canntena i 3D korner antena

7
 3.2. Polarizacija antena

Ako se elektromagnetsko polje neke antene promatra na velikoj udaljenosti od nje,vektori

električnog i magnetskog polja uvijek se nalaze u ravnini okomitoj na smjer širenja vala.
Budući da se vektori polja mjenjaju s vremenom, polarizaciju definira krivulju koju opisuje
vrh vektora električno polja u toj ravnini. Općenito polarizacija vala u različitim smjerovima
od antene može biti različita. Zato se pod polarizacijom antene razumijeva polarizacija vala
koja se širi u smjeru makismalnog zračenja. U najopčenitijem slučaju postoji eliptička
polarizacija, pri kojoj vrh vektora električnog polja opisuje elipsu, dakle pri kojoj vektor
mijenja i veličinu i veličinu u kutnu brzinu ovisno o vremenu. Kao dva specijalna slučaja
pojavljuju se linearna i kružna polarizacija. Pri linearnoj polarizaciji vektoru električnog polja
smjer ostaje konstantan, a mijenja mu se samo veličina.Redovito se smjer linearne
polarizacije definira u odnosu prema Zemljinoj površini pa se razlikuju dvije polarizacije:
horizontalna i vertikalna.

Primjeri polarizacije yagi antena :

Slika 1.1: Vertikalna i Horizontalna polarizacija

Linearna se frekvencija češće primjenjuje. Na nižim se frekvencijama upotrebljava vertikalna

polarizacija, a na višim bilo horizontalna, bilo vertikalan polarizacija. Evo zašto se na nižim
frekvencijama nemože upotrebljavati horizontalna polarizacija. Na nižim frekvencijama
površina Zemlje je relativno dobro vodljiva, pa se pri približnom tumačenju zračenja može
zamijetiti idealno vodljivom plohom. Kod nižih frekvencija (valna duljina je barem nekoliko
stotina metara) razmak između horizontalno polarizirane žičane antene i njezine slike malen
je u odnosu prema valnoj duljini , pa se u svim smjerovima polja antene i njezine slike
međusobno kompenziraju i zračenje je praktički onemogučeno. Na višim frekvencijama

8
razmak izmedju antene i Zemlje postaje bar reda veličine valne duljine, tako da se samo u
određenim smjerovima polja antene i njezine slike poništavaju. Zračenje je moguće,s tim da
se o razmaku izmedju antene i Zemlje ovisi oblik dijagrama zračenja.

3.3. Dijagram zračenja

Svako se elektromagnetsko zračenje koje proizvede antena bilo kakvog geometrijskog oblika
ponaša kao kuglasti val ako je udaljenost od antene dovoljno velika. Prema tome, za velike
udaljenosti svaka se antena može predočiti kao točkast izvor. Zračenje je energije iz takva
točkastog izvora radijalno. Protok energije u jedinici vremena kroz jediničnu površinu
predstavlja gustoću snage, koja se prikazuje kao Poyntingov vektor u smjeru širenja.
Raspodjelu gustoće snage na površini kugle dovoljno velikog polumjera nazivamo
prostornim dijagramom zračenja. Taj se dijagram redovito daje u relativnim vrijednostima,
što znači u odnosu prema maksimalnoj gustoći snage kao jedinici, a može se izraziti ili u
decibelima. Određivanje dijagrama zračenja tehnički se izvodi redovito mjerenjem jakosti
polja, pa se u većini slučajeva i upotrebaljava dijagram polja. Cijeli prostori dijagram polja
praktički se rijetko mjeri, ali se zato redovito mjere njegovi presjeci u dvije okomite ravnine
koje prolaze smjerom maksimalnog zračenja. Budući da se pretežno upotrebljavaju antene s
linearnom polarizacijom, te se ravnine odabiru tako da u jednoj leži vektor električnog, a u
drugoj vektor magnetskog polja.
Karakteristične veličine dijagrama zračenja su: - kut usmjernosti
- širina snopa
- faktor potiskivanja sekundarnih latica

3.4. Kablovi i konektori za Wireless antene

Kablovi - Wireless kartice i tvorničke antene su prilagođeni na impedanciju 50 ohma. Zbog

izbjegavanja dodatnih gubitaka trebao bi i koaksijalni kabel biti 50 ohmski. Kvalitetni kablovi
serije LMR i sl. su dosta skupi, pa često pribjegavavamo kompromisnom rješenju spajajući
našu privatnu opremu jeftinim 75 ohmskim koaksijalnim kablovima za satelitske prijemnike
(RG6U i sl.). Kompromis se obično financijski isplati ako imamo dobar signal sa pristupne
točke.

9
 Slika 1.1: Najčešće koristen kabl u Wirelessu LMR 400

N-konektori- To su standardni kvalitetni 50 ohmski konektori koji se koriste za spajanje

koaksijalnog kabla na antenu. Na antenama su ženski N-konektori, a na koaksijalnom kablu
muški N-konektori.

Slika 1.2: Tipovi najčešče koristenih N konektora

RP-SMA konektori- ova vrsta 50 ohmskih konektora nalazi se na većini wireless kartica i
AP-a. Na kartici/AP- u nalazi se muški RP-SMA konektor dok se na koaksijalni kabel stavlja
ženski RP-SMA konektor.

Slika 1.3: Tipovi najčešče korištenih RP-SMA konektora

10
 4. Izrađivanje Wireless antena

4.1. Postupak izrađivanja antena

U ovom maturalnom radu izradit ćemo i istestirati dvije wireless antene koje se najčešće
koriste u bežicnom umreživanju računala. Prva na redu je popularno zvana «kantena» koja se
zbog jednostavnosti i malih troškova izrade često koristi kod klijenata u wireless mreži.

Izrađivanje «kantene»

Za početak smo odabrali limenu kanticu promjera 11cm i dužine 16.6cm. Zatim smo ju
detaljno izbrusili s brus papirom te poravnali sve neravnine na njoj da nebi dobili dodatnih
«negativnih šumova». Pomoću programa All4Wifi izračunali smo udaljenost koja će biti od
dna kantice do konektora. Zatim smo izbušili rupu te ju dodatno ošmirgalali zbog boljeg
prijanja konektora uz površinu kantice. Zatim smo izbušili i 4 rupe promjera 3 mm za vijke od
konektora. Vijke koje smo stavili su od nehrđajučeg čelika, naravno morali smo ih izrezati na
4-5 mm da ne vire u limenci . Za tu svrhu mogu se koristiti i bilo koji drugi vijci poput
željeznih pocinčanih ili mesinganih. Sondu tj. iglu tj. probu tj pin napravili smo od 3 mm²
bakrene žice te ju odrezali na točno određenu mjeru koju smo dobili pomoću vec spomenutog
programa All4Wifi. Pošto dva boćna šarafa služe za pozicioniranje da igla bude okrenuta
prema centru limenke stavio sam malo mase za dihtanje odnosno gumikit-a da zapuni rupu
između konektora i kantice tako da sporije hrđa na tom djelu.

Slika 1.1: Završni izgled «kantene»

11
Izrađivanje 3D korner antene

Za razilku od «kantene» 3D korner antena je nešto kompliciranija za izraditi i veći su troškovi

izrade. Za početak smo odabrali lim debljine 7mm, te ga potom očistili od raznih prljavština i
pripremili za rezanje na određenu mjeru.

Slika 1.2: Dimenzije naše 3D korner antene

Nakon što smo izrezali lim na određenu mjeru koja je prikazana na prethodnoj slici, dobili
smo lim u obliku slova «L» te ga je sada trebalo sastaviti pod pravim kutem da bi dobili
konačan oblik 3D korner antene.
Zatim smo smo savili stranice pod pravim kutom te brid koji se spaja sprešali u jednu cijelinu,
tim postupkom smo dobili idealan pravi kut bez neravnina. Prednost prešanja centralnog brida
prema spajanjem zakovicama je velika zbog negativnog šuma antene koje se pravi zbog
neravog pravog kuta. Nakon toga smo izbušili rupe za N konektor i dodatni element koji služi
za bolje zračenje antene. Postavljanjem dodatnog elementa i podešavanjem njegove dužine i
rastojanja od zračećeg elementa dobijeno je skoro idealno prilagođenje na 50 Ohma. Nakon
toga je još ostalo napraviti nosač antene nagnut pod 45 stupnjeva zato što ova antena zrači
pod 45 stupnjeva sto ćemo vidjeti u narednim slikama.

12
 Slika 1.3: Završni izgled 3D korner antene

4.2. Testiranje Wireless antena

Izrađene antene su se pokazale relativno dobre u bežićnom povezivanju uz veliko pojačanje

signala nasuprot kupovnih antena koje dobijemo sa wireless karticom. Kantena se pokazala
veoma dobrom kod klijenata za povezivanje na Acces Point, dok 3D korner možemo koristiti
i kao glavnu antenu spojenu na Acces Point i kao klijentsku antenu. U sljedećim slikama
možemo vidjeti dijagrame zračenja pojedinih antena. Da bi dobili smo bolje performanse
trebali bi imati sto kraći kabel i to po mogučnosti gore već spominjani 50 ohmski LMR 400
kabel.

13
Slika 1.1: Dijagram zračenja 3D korner antene

Slika 1.2: Dijagram zračenja kantene

14
 5. Literatura

1. Prof. dr. Ervin Zentner, Radiokomunikacije, Školska knjiga, Zagreb, 1989

2. Prof. dr. sc. Uroš Peruško i Vlado Glavinić, Digitalni sustavi, Školska knjga, Zagreb, 2005
3. http://www.pcekspert.com/
4. http://www.nedwireless.net/modules.php?name=Hrwifi
5. http://www.wifihr.net/

15