Vous êtes sur la page 1sur 219

Igor Žic

LAVAL NUGENT
neokrunjeni kralj Hrvatske

Redy2Print
Igor Žic

Laval Nugent
NEOKRUNJENI KRALJ
HRVATSKE
Nakladnik
Ready2print j.d.o.o.

Urednik
Mladen Urem

Grafički urednik
Draženko Linić

Tisak
Redy2Print

Rijeka, 2019.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu


Sveučilišne knjižnice Rijeka

ISBN 978-953-8193-05-7

Napomena: Na prvoj verziji ove knjige: Laval Nugent - Posljednji Frankopan,


gospodar Trsata (Rijeka, 1992.) veliki doprinos u oblikovanju teksta i kao recenzent
dao je Radovan Ivančević, a ekspertizu atribucija slika starih majstora radio je
Grgo Gamulin. Na žalost oba više nisu s nama. Recenzent je bio i Ervin Dubrović.
Igor Žic

Laval Nugent
NEOKRUNJENI KRALJ
HRVATSKE

Ready2print j.d.o.o.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Zagonetka Lavala Nugenta5

Prolog

Zagonetka Lavala Nugenta

U
svim uzbudljivim pričama, koje se bave potragom za nekim izgu-
bljenim blagom, problem je postavljen prilično jednostavno: nekoć
je postojalo nešto blještavo i važno, potom su povijesne oluje
raspršile nagomilano bogatstvo da bi uslijedilo dugo traganje - fizičko i
duhovno - dok ostaci jučerašnjice nisu uskrsnuli na danjem svjetlu. Motivi
za potragu uvijek su dvostruki: s jedne strane pohlepa i želja za posjedova-
njem, a s druge žudnja za istinom, za provjerom bajkovitih priča.
U slučaju Lavala Nugenta došlo je do djelomičnog obrata. Naime,
blago se odmah ukazalo, no nigdje nije bilo priče! Ta neuobičajena situ-
acija potrajala je neko vrijeme, sve dok se fragmenti razbijenog mozaika
napokon nisu počeli uklapati. Sve dok blago nije dobilo opravdanje svog
postojanja.
Priča započinje 1987. godine kad sam se zaposlio kao restaurator u
riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju, instituciji koju sam prilično
dobro poznavao - ili sam barem tako mislio u tom trenutku! - a koja je bila
smještena u lijepoj neorenesansnoj Guvernerovoj palači. Monumentalna
jednostavnost te paladijevske građevine velikog mađarskog arhitekta Alaj-
osa Hauszmanna, bila je u opreci sa zbunjujućom muzejskom insti­tucijom
koja se rasprostrla po brojnim, vrlo reprezentativnim unutrašnjim prosto-
rima.
Tu je bilo svega - od renesansnog namještaja do loših suvremenih
slika, od baroknih staklenih murano lustera do japanskih samurajskih
oklopa, od monumentalnih portreta do foto-kopija. Jedno od obilježja
postava bilo je i odsustvo ozbiljnije sistematičnosti i legendi uz ekspo-
nate. Sve je ostavljalo više utisak staretinarnice nego muzeja. Čak i samo
dvojno ime: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, predstavljalo
je odraz unutrašnje dvojnosti.
Prvih mjesec dana polako sam se upoznavao s institucijom (smje-
štenoj u zgradi u kojoj sam dijelom odrastao!), zadržavajući se najviše u
knjižnici. A onda sam bio odveden u prostoriju u kojoj nikad ranije nisam
bio - u odlagalište slika. U neugodno tamnom, uskom i visokom prostoru
6 Igor Žic

predamnom su se ukazala četiri reda slika, možda oko dvije stotine ulja na
platnu, od kojih je dvadesetak bilo velikog formata.
Kod pete slike koju sam nasumce izvukao stao sam posve zbunjen
i promrljao sam: “Ovo je Tizian...”, znajući da tako nešto nije moguće, no
istovremeno posve siguran u to. To je bila tek prva u nizu apsurdnih situa-
cija: nadobudni restaurator u provincijskom muzeju drži u rukama nepozna-
tog Tiziana (sa stražnje strane je pisalo: Nepoznati slikar: Portret muškarca,
XVII. st., zbirka Tuchtan) i ne zna kako se našao u Aladinovoj pećini.
Pregledavši cijelu zbirku, u kojoj su se bez ikakvog reda miješale
slike iz XVI. i s kraja XX. stoljeća, bio sam svjestan da je stotinjak slika iz
razdoblja od XVI. do XVIII. stoljeća, kao i da je dvadesetak djela vrhun-
skog kvaliteta, što je za Hrvatsku, zemlju s malo slika starih majstora,
bilo zbunjujuće. Odmah sam odbacio mogućnost da je bilo kakav Tuch-
tan, dakle u gradskoj povijesti minorna osoba, mogao sakupiti slike takve
kvalitete i kao prvi zadatak postavio sam razrješenje pitanja kako su te
slike dospjele ovdje, odnosno tko ih je donio u Rijeku. Radna teza bila je
da je muzej došao u posjed stare dvorske zbirke i trebalo je naći nekog u
riječkoj povijesti čija bi biografija mogla ponuditi oslonac za posjedovanje
stotinjak kvalitetnih renesansnih i baroknih djela. Paralelno s povijesnim
istraživanjima krenuo sam u rad na atribucijama djela, što se pokazalo kao
vrlo zahtjevan posao, koji praktično ni do danas nije priveden kraju. Rad
na atribucijama pokazao je da su slike grupirane oko dva izvora, naime da
većim dijelom pripadaju venecijanskoj školi (kojih inače u Rijeci, zbog
stoljetnih sukoba s gradom Svetog Marka, praktično nema!) i slikama
ferarske i bolonjske škole (kojih u cijeloj Hrvatskoj ima malo!).
Prolazeći Guvernerovom palačom napokon sam locirao jedan zani-
mljiv dio postava, koji je nudio mogućnost logičnog razrješenja bizarne
priče. U jednom kutu bila je izložena slika feldmaršala Lavala Nugenta,
bista njegove žene Giovanne, nešto posuđa i ono što je bilo vrlo zanimljivo
- slika Trsata, starog kaštela nad Rijekom koji je, navodno, bio nekad u
njihovom posjedu. Dakle, ukazala se mogućnost da je netko imao dvorac
u kojem je moglo biti mjesta i za zbirku umjetnina. Ono što me je šokiralo
bio je podatak da je mramornu bistu žene izradio Antonio Canova, najveći
europski skulptor klasicizma, čija su djela za života bila znatno skuplja od
Tizianovih slika! Onaj kome je Canova izrađivao biste mogao si je dopu-
stiti dosta toga...
Slijedeći različite tragove, nalazio sam sve nevjerojatnije stvari.
Početkom 1989. godine izašao sam prvi put pred gradske političare pred-
lažući izložbu i javnu prezentaciju dokumenata koje sam imao u tom tre-
nutku. Rezultat je bio apsolutna nezainteresiranost. Općenito, sve je bilo
obavijeno nekom koprenom nerazumijevanja i nedjelovanja. Skandal je
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Zagonetka Lavala Nugenta7

izbio - u ovakvim pričama on je praktično neizbježan! - s objavljivanjem


duljeg i vrlo provokativnog teksta povjesničarke umjetnosti Maje Razović
(kasnije Kocijan; danas ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra
u Zagrebu) pod naslovom Stari majstori na buzaru u ozbiljnom, politič-
kom tjedniku Danas, sredinom 1989. godine. U tom trenutku časopis se
prodavao u 180.000 primjeraka i bio je najutjecajniji u Hrvatskoj, tako
da je problem gotovo nepoznate povijesne osobe i njegove ostavštine bio
podignut na nacionalnu razinu.
Prvi konkretni rezultati bili su u nešto proširenom interesu stručne
javnosti i potom njenoj polarizaciji. S jedne strane veći dio povjesničara
umjetnosti - koji nisu vidjeli materijal o kojem se pisalo! - sve su doče-
kali odmahivanjem ruke, pa i napadima kako je riječ o skandalu tipa mali
Mimara, dakle o kopijama i precijenjenim slikama, dok su punu podršku
pružili arheolozi, kojima je arheološki dio zbirke Nugent bio poznat gotovo
cijelo stoljeće.
U stručnom smislu ipak je najviše napravljeno 1990. godine, kada je
dr. Grgo Gamulin, najvažniji hrvatski stručnjak za venecijansko slikarstvo
i dobar prijatelj velikog Rodolfa Palluchinija, svjetskog stručnjaka br. 1 za
isto područje, došao u muzej i kada smo tri dana intenzivno provjeravali
atribucije. Bila je zanimljiva reakcija tog europski priznatog stručnjaka, sa
više od 550 atribucija, kad je prvi put vidio Tizianovu sliku u živo. Samo
se osmjehnuo i rekao: O ovom nemamo što razgovarati... Ovo je Tizian...
Dajte mi problematične slike...
Tijekom 1991. godine cijela priča bila je na uzlaznoj liniji jer sam
uspio organizirati dvije važne izložbe. Prva je bila postavljena ona pod ime-
nom Canova-Fernkorn u nekadašnjoj grobnici obitelji Nugent u kaštelu na
Trsatu, a potom i izložba Stari majstori sa Trsata. Na ovoj potonjoj bilo je
izloženo četrdeset najvažnijih slika u franjevačkom samostanu nedaleko
kaštela. Na otvorenje je došao i Ante Sorić, ravnatelj muzeja Mimara u
Zagrebu. Tada se počelo razgovarati i o izložbi u Zagrebu, no, na žalost,
politički događaji u zemlji počeli su se ozbiljno ubrzavati i Hrvatska je kli-
zila u otvoreni rat sa Srbijom. Taj rat koliko je usporio prezentaciju zbirke,
toliko je pojačao interes za političko djelovanje Lavala Nugenta, kao sre-
dišnje - no vrlo tajnovite! - osobe na ovim prostorima u XIX. stoljeću,
dakle u vrijeme kad se prvi put ukazuje problem odnosa Hrvata i Srba u
svom modernom obliku.
Knjiga Laval Nugent, posljednji Frankopan, gospodar Trsata izašla
je iz tiska 15. siječnja 1992. godine, na dan kad je Hrvatska i službeno
postala neovisna država i bila je prihvaćena s dosta entuzijazma, zahva-
ljujući velikom podlistku u riječkom Novom listu (17 nastavaka, na dvije
stranice, tijekom veljače 1992.)
8 Igor Žic

Nakon izlaska druge knjige - Zbirka starih majstora Pomorskog i


povijesnog muzeja u Rijeci 1993. godine - uslijedila je izuzetno žestoka
reakcija dijela povjesničara umjetnosti u najrazličitijim medijima. Zani-
mljivo je da se oni koji su bili najgorljiviji zastupnici teze da nije moguće
da su u Rijeci tako važne slike, uopće nisu bavili problemom starih maj-
stora i da nikad nisu atribuirali niti jednu sliku! Poslije najozbiljnije pole-
mike, one u umjetničkom časopisu Kontura, između Đure Vanđure, ravna-
telja Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske Akademije i mene,
uslijedila je duža tišina.
Nova afera izbila je 1995. godine, kada je Gradu Rijeci bila ponuđena
odlična slika Andrea Schiavonea (Andrije Medulića) Alegorija Proljeća,
potpisana, sa velikim pečatom Lavala Nugenta, uz tri ekspertize (ovaj put
smo Vanđura i ja bili na istoj strani!) po cijeni od 150.000 DEM (75.000
EUR-a). Grad se nije odlučio na kupnju i slika je završila u privatnom vla-
sništvu u Zagrebu, nakon aukcije u muzeju Mimara.
U ovih osamnaest godina slike nisu bile postavljene izvan Rijeke, a
za stručnu europsku javnost ostale su apsolutna nepoznanica. Da bismo sve
stavili u pravi kontekst nužno je osvjetliti cijelu pozornicu.

Zagonetka Hrvatske

Ovako neobična priča o velikoj i važnoj zbirci umjetnina koja je više


od stoljeća i pol u zemlji, a za nju se ne zna (!), vjerojatno je moguća samo
u Hrvatskoj, pa još i preciznije, samo u Rijeci, kao gradu vrlo burne proš-
losti. Kako je prosječnom Europljanu Hrvatska ušla u svijest 1991. godine,
s eskalacijom srpskih napada na Vukovar i Dubrovnik, postavlja se pitanje
što je bilo s tom državom ranije?
Ako kažemo da su Hrvati podarili Europi kravatu i kao pojam i
kao odjevni predmet, možda dajemo jednu zanimljivu točku prepozna-
vanja. Ako dodamo da je Hrvatska davala trećinu svih vojnika nekadaš-
njoj Austro-Ugarskoj, u kojoj je bila pokrajina, možda njen značaj postaje
jasniji. S druge strane Rijeka je zadužila svjetsku povijest s dva mračna
izuma: torpedom, čiji je idejni tvorac Ivan Luppis, a realizator Robert Whi-
tehead i fašizmom, čiji je postvaritelj bio Gabriele D’Annunzio, književnik
i avanturist koji je prije Mussolinija i Hitlera uspostavio 1920. Talijansku
regenciju Kvarnera, kao prvu fašističku državu! Ono što je zanimljivo je da
je njegovo sjedište bilo u Guvernerovoj palači, dakle u današnjem Pomor-
skom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja.
Hrvati, kao i svi mali narodi, skloni su mitovima. Najranija povijest
vrlo je upitna. Najvjerojatnije su došli s Avarima na područje Balkana u
VI.-VII. stoljeću, a povijesti se približavaju u IX. stoljeću, kad su knezovi
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Zagonetka Lavala Nugenta9

bili Trpimir, Domagoj i Branimir. Kao prvi hrvatski kralj, ne ulazeći u sve
implikacije tog pojma, navodi se Tomislav. Njegovo krunjenje vezano je uz
925. godinu, nezavisno od toga da li je bilo obavljeno na način na koji se
danas tumači krunjenje i time je Hrvatska postala tipična srednjovjekovna
kraljevina. Iz tog doba narodnih vladara treba spomenuti Petra Krešimira
IV. (1058.-1074.) koji se smatrao kraljem Hrvatske i Dalmacije. Ovo raz-
doblje samostalnosti završava sa 1102. godinom, kada se ugarski kralj
Koloman u Biogradu na Moru okrunio i za hrvatskog kralja. Pod Arpadovi-
ćima država je ostala do 1300. godine, kada su na prijestolje zasjeli članovi
obitelji d’Anjou iz Napulja. Paralelno s prelaskom kraljevske vlasti s jedne
dinastije na drugu, treba spomenuti da su Hrvati imali potkraljeve, odnosno
banove, koji su u lokalnim okvirim bili utjecajniji od kraljeva.
Poslije niza vladara iz raznih obitelji (Luxenburg, Habsburg,
Jagelo, Hunyad), 1527. godine na hrvatsko prijestolje zasjeda Ferdinand I.
Habsburški i time je Hrvatska do 1918. godine vezana uz tu moćnu dina-
stiju. Za oblikovanje hrvatske duhovnosti bitna je 1670. godina, kada se
zbivala urota Zrinsko-Frankopanska, jedan pokušaj da se tada najmoćnije
hrvatsko plemstvo, uz još neke mađarske magnate (veleposjednike) odvoji
od Beča i svoju moć istakne krunjenjem Petra Zrinskog za kralja. No, 30.
travnja 1671. u Wiener-Neustadtu, pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto
Frankopan i time je Hrvatska izgubila dobar dio svoje autonomije, a te
dvije obitelji prestale su postojati. Poslije kralja Tomislava ovo je druga
ključna točka hrvatskog promišljanja vlastitog kontinuiteta.
Idući važan politički događaj revolucije su 1848. godine. Tada su
Hrvati, predvođeni banom Josipom Jelačićem, spriječili rasap Monarhije
ugušivši, zajedno s Austrijancima i Rusima, mađarsku revoluciju. Treba
spomenuti i 1905. godinu kada je bila potpisana Riječka rezolucija, kojom
su Hrvati i Mađari željeli zajednički nastupiti prema Beču, no Franjo Josip
I. (car i kralj 1848.-1916.) osjetio je veliku opasnost tog dokumenta i ras-
pustio je ugarski parlament.
Kaos prvog svjetskog rata progutao je Austro-Ugarsku kao preži-
vjelu državnu tvorevinu, iako je za njeno nestajanje bilo presudno povla-
čenje Turske s Balkana. Naime, te dvije moćne države održavale su jedna
drugu na životu. Kad je Turska izgubila svoju moć, Habsburška monarija
se raspala na svoje zaista vrlo različite dijelove.
Jugoslavija je postala stvarnost 1918. godine, stjecajem čudnih okol-
nosti, zahvaljujući srpskoj vojsci i hrvatskim Srbima, te međunarodnim
odnosima. Ako je nova država zaživjela 1. prosinca 1918., već 5. prosinca
došlo je do krvavih sukoba u Zagrebu, kada je poginulo 13 ljudi, što je
bilo upozorenje da je riječ o klasičnom državnom mrtvorođenčetu. Stalne
napetosti između Hrvata i Srba, koje su kulminirale ubojstvom hrvatskog
10 Igor Žic

vođe Stjepana Radića 1928. i diktaturom kralja Aleksandra 1929. godine,


dovele su do brzog raspada 1941. godine, kada su Nijemci u munjevitom
ratu pregazili državu bez ikakvog ozbiljnijeg otpora. Tada je u Zagrebu
bila uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, koja je obuhvaćala Hrvat-
sku i Bosnu, no koja je zapravo bila pod kontrolom Berlina i Rima. Ta
država nestala je s krajem drugog svjetskog rata i 1945. godine bila je
obnovljena Jugoslavija. Na čelo te države došao je Hrvat Josip Broz, koji
se dobro sjećao Austro-Ugarske, no koji je godinama živio u Rusiji, te je
uspostavio neobičan oblik komunističke samovlade, postavši neka vrsta
neokrunjenog kralja u Beogradu.
Spretno balansirajući između Sjedinjenih Država i Sovjetskog
Saveza, miješajući hedonizam i partijsku stegu, držao je raznorodne ele-
mente kompozitne države na okupu, na sličan način kao što je to činio
Franjo Josip I., ali i sa sličnim posljedicama. Poslije njegove smrti 1980.
godine, država se ubrzo raspala na sastavne dijelove u nizu sve krvavijih i
brutalnijih ratova.
Hrvatska je 1992. godine bila priznata kao neovisna država, no ona
postoji više od tisuću godina u ovoj ili onoj formi, u ovakvoj ili onakvoj
državnoj zajednici. Sa svojim banovima i saborom, svojim jezikom i kul-
turom, svojim mitovima i ludostima, ona je već dugo tu.
U jednom od najvažnijih trenutaka cjelokupne njene povijesti njen
neokrunjeni (pot)kralj bio je Laval Nugent, Irac i katolik, koji je u privatnoj
prepisci s ljudima kojima je vjerovao govorio o sebi kao o Hrvatu koji se
bori za hrvatsku stvar. Nesumnjivo je Nugent od Hrvatske bio svojevrsni
prethodnik Lawrencea od Arabije i kao takav jedna od najfascinantnijih
pojava u Europi XIX. stoljeća.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Sadržaj11

Sadržaj

I. Trsat
Trsat u rimsko doba - Stradanje furlanskog markgrofa Ericha godine 799. -
Dolazak Mlečana 1508. i Turaka 1527. godine - Trsat i Frankopani - Trsatske stube
- Legenda o prijenosu Svete kućice godine 1291. - Crkva Gospe Trsatske - Andrija
Ljudevit Adamić, prvi pravi Riječanin - Museum Nugent - Rađanje Sušaka

II. Laval Nugent


Rođenje godine 1777. u Irskoj - Ulazak u austrijsku vojsku 1793. - Napoleon-
ski ratovi - Oslobađanje Hrvatske od Francuza godine 1813. - Povratak pape Pia VII. u
Rim godine 1815. - Nugent i Frankopani - Dvorac Stelnik - Trsat, Bosiljevo, Dubovac

III. Albert Nugent


Problem jezika u Hrvatskoj - Ljudevit Gaj i narodni preporod - Albert Nugent,
najveći hrvatski domoljub - Ilirsko kraljevstvo - Kako je Josip Jelačić postao banom?
- Albert Nugent, kralj Južnih slavena - Revolucija 1848. - Laval Nugent i sjeverna
Italija - Rat u Mađarskoj 1849. - Smrt Lavala Nugenta u Bosiljevu 1862.

IV. Pad kuće Nugent


Oj, Nužane visoki viteže... - Grb obitelji Nugent - Dvorac Kostel - Arthur
Nugent, nesuđeni hrvatski ban 1871. - Ekonomski slom 1881. godine - Plan o podi-
zanju spomenika Rotrou Nugentu III., križaru koji se prvi popeo na zidine St. Jean
d’Acre - Rijeka 1891. godine - Torpedo i novi bogataši - Aukcije na Trsatu - Ana
Nugent i ukleta gradina - Restauracija Trsata 1960. godine

V. Frankopani, krčki knezovi


Trsatski luster - Obitelj Nugent i križarski ratovi - Rimski i hrvatski Franko-
pani - Nikola IV., hrvatski ban - Orođavanje Frankopana s obitelji Sforza i D’Este
- Zrinsko-frankopanska urota - Zatiranje obitelji 1671. godine - Ilok i Odeschalchi -
Ljudevit Gaj - hrvatski kralj! - Grof Corberon

VI. Paralelna povijest


Križari i prijenos Svete kućice na Trsat - Kristova loza - Templari i ivanovci
- Ivan Frankopan, zaštitinik pape Urbana II. - Sionski priorat - Tvrtko kralj Srbije,
Bosne, Hercegovine i Hrvatske - Obitelj D’Anjou - Laval Nugent
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat13

I.

Trsat

O
dgovoriti na pitanje: Što je Trsat?, naizgled je vrlo jednostavno;
dovoljno je reći da je to 135 metara visoka stijena okrunjena gradi-
nom i taj odgovor jasan je i razumljiv. No, kao i svi pravi odgovori,
on je tek putokaz koji valja slijediti, ne bi li se dohvatila istina... Ne bi li se
spoznala sva njena kompleksnost i važnost, njena drevnost i suvremenost,
njena prozaičnost i mističnost... I zaista, da nije bilo stijene ponad Rječine,
ne bi bilo gradine, da nije bilo gradine, ne bi bilo ni crkve Gospe Trsatske,
a da nije bilo crkve, ne bi bilo ni Lavala Nugenta, čovjeka koji je cijelu
priču o Trsatu istodobno učinio posve nejasnom i tako lako razumljivom...
Trsat je zapravo čudesan spoj Valhale, onostranog svijeta kojim
lutaju davno umrli i nikad smireni ratnici; Parnasa, koji je očarao muze;
Olimpa, na kojem je sjedio Zeus u trenucima kad je želio biti istinski bog i
Sionskog brda, kao mjesta na kojem je kršćanstvo iznjedrilo legendu koja
je odviše živa da bi bila tek legenda...
Dakle, što je Trsat?
Dugo se vodila rasprava o tome gdje je stajala drevna Tarsatica, no
danas je sasvim jasno da je Tarsatica bila rimsko naselje na ušće Rječine,
unutar čijih zidina je podignut riječki Stari grad. Kada je došlo do prenoše-
nja imena grada na novi lokalitet, ostat će sporno; no to za ovu priču i nije
najvažnije.
“Plinije (79. g. poslije Isusa) ubraja Tarsaticu među liburnijske gra-
dove. Taj grad poznaje i tabla Pentigerova i putopis Antoninov, a Klaudije
Ptolomej (100. g. poslije Isusa) stavlja Tarsaticu na ušće rijeke Oene (Rje-
čine). Nema sumnje da je baš na mjestu današnje gradine stajala rimska
utvrda, a možda je baš ona obla kula, koja se po predaji zove rimska, zaista
rimskog porijekla.” (Laszowski: 1902., 3)
Za naziv rimska kula zaslužan je franjevački povjesničar Franjo
Glavinić, koji je tvrdio da su najvišu kulu u kaštelu sagradili Rimljani
radi obrane klanca kojim teče Rječina. Činjenica je da legende nikad nisu
sasvim beztemeljne, ali je činjenica i to da na Trsatu nisu pronađeni nikakvi
dokazi koji bi izravno potvrdili Glavinićev navod.
14 Igor Žic

“U VIII. vieku prvi put se Rieka spominje kod djakona Pavla kao
Fluvius. Do onda je dielila sudbinu zapadnog Ilirika i Dalmacije, a osvo-
jivši Hrvati posavsku Panoniju i rimsku Dalmaciju, postadoše gospoda-
rima Rieke. Kada je Karlo Veliki osvojio gornju Italiju i Istru, pošalje
Ericha, markgrofa furlanskog da i dalmatinsku Hrvatsku upokori. Godine
799. dođe u istinu sa vojskom do Rieke i tu se pod Trsatom Hrvat očajno
borio za samostalnost mile domovine. Zametne se ljut boj, u kojem budu
ne samo Franci poraženi, nego i njihov vođa Erich umoren.
Strašna viest, pište Tade Smičiklas po suvremenoj pjesmi, odzva-
njala je po ulicama Aquileje; svi stališi, svake dobi ljudi oplakivahu smrt
čovjeka, koji je najbjesnije narode ukrotio, koji je bio otcem sirotinje, a
velikim darivateljem crkava. Pjesnik proklinje onu zemlju gdje je takav
junak morao da pogine gdje mu se slomio štit i njegov krvavi mač. Prvi
je udarac po Hrvatima sretno odbijen, nu ne zna se da li je rat nastavljen.”
(Hirc: 1891., 34)
Treba napomenuti da je Erich najvjerojatnije ubijen iz zasjede. Nije
sigurno da li je do bitke došlo na obroncima Trsata, no kako je povijest
oduvijek bila čudan zbir istina, poluistina i laži, tako i ta priča pripada
povijesti, ma koliko dvojili o tome u koji bismo je njen dio trebali smjestiti.
Laszowski kao izvor navodi poznatu kroniku: Perz. Scriptores rer. Germ.
continuatio annalium Laurisensium - Annales Fuldenses - Regionis chro-
nicon. Eginhardi vita Caroli M. ad. a. 799., no to djelo Einharda, kroničara
Karla Velikog, jedan je od onih puteva kojima nećemo ići.
U dugom razdoblju između 799. i 1223. kada je kralj Andrija II.
darovao županiju Vinodolsku Krčkim knezovima, odnosno Frankopanima,
spomenuvši poimence kneza Vida, o Trsatu nema spomena. S time što je ta
povelja falsifikat... Nesumnjivo je da je Castrum Tersact bio važan Krčkim
knezovima i da je utvrđen među prvima na njihovom novom posjedu. Tako
se ponad grada Svetog Vida na Rječini uzdigla utvrda koja je poštivala sva
pravila vremena koje ju je iznjedrilo.
“Trsatska je gradina jedna od najstarijih fortifikacija u Hrvatskom
primorju u kojoj su sačuvana obilježja ranosrednjovjekovne gradogradnje,
tj. palac ili konak za namjesnika feudalnog gospodara, kapetana, i tvrđava
u obliku bedemima zatvorenog dvorišta na čijim su uglovima okrugle i
četvrtaste kule i bastioni, a u sredini vodosprema kao preduvjet za dulji
boravak posade. Visoka zidna platna građena su od poluobrađenog kamena,
arhitektura je isključivo funkcionalna, podređena vojničkim potrebama.”
(Matejčić: 1990., 50)
U Vinodolskom zakoniku iz godine 1288. godine gradina se prvi put
spominje kao sjedište župe, a to sjedište bilo je u maloj crkvi Svetog Jurja
ispod gradine.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat15

Poslije podjele na Modrušu 1449. godine, Martina Frankopana zapali


su Trsat s Bakrom, Kotorom, Bribirom, Novim, Grižanama, Belgradom i
Starigradom uz dio dohotka na Krku i u gradu Senju. Martin je za Trsat
izuzetno važana jer je u njegovo vrijeme podignuta nova crkva na Trsatu,
u kojoj je i sahranjen 1479. godine.
Koncem XV. stoljeća Trsat je u rukama Martinova nećaka Bernar-
dina; tijekom njegovog života Trsat je bio dvaput osvojen: prvi put od cara
Friedricha u ratu protiv kralja Matije godine 1490., a drugi put od Mlečana
godine 1508.
“U ratu g. 1509. s carem Maksimilijanom I. doplovi mletačka mor-
narica pod zapovjednikom Novagierom 26. svibnja iz Omišlja (na otoku
Krku), pred Rieku i prisili grad, da se predade. Poslije podje Mletčićem za
rukom, da su osvojili i Trsat, postavit tu zapovjednikom Rabljanina Jerka
Crnotića. Nu, Mletčići ne zadržaše dugo ni Rieke, ni Trsata. Malo poslije
toga što su grad osvojili, zahtievaše tadanji hrvatski ban Andrija Bot od
Mletčića odlučno, da povrate taj grad kao pravu svojinu kraljevine Hrvat-
ske. Oni su oklievali to učiniti, hrvatski ban nije čekao mletačke odluke,
već se dogovorio s Bernardinom Frankopanom i udari u lipnju g. 1509. ne
samo na Trsat, već i na Rieku i osvoji oba grada, protjerav iz Rieke i zapo-
vjednika Jerka Kvirina.” (Hirc: 1891., 34)
Mlečani se ponovno vraćaju u grad 2. listopada 1509., da bi 7. rujna
1510. u Rijeku ušli Austrijanci.
Idući važan događaj koji se mora spomenuti, upad je Turaka 1527.
godine, kada su se preko Vratnika spustili u Vinodol i Istru i zauzeli Trsat,
u koji su smjestili gotovo tisuću zarobljenika. No, udar Turaka bio je krat-
kotrajan, te je knez Bernardin držao Trsat sve do smrti godine 1533. Nje-
gove posjede, uključujući Trsat, nasljeđuje njegov unuk Stjepan Franko-
pan Ozaljski sa sestrom Katarinom, koja se udala za Nikolu Zrinskog. Bez
obzira na ugovor koji su godine 1544. sklopili Nikola Zrinski i Stjepan
Frankopan, u kome se navodi Trsat, grad nije bio u njihovim rukama jer
je, kao i niz njihovih posjeda po Vojnoj krajini, rano došao u carske ruke.
Ustvari, Habsburzi polažu pravo na grad još od godine 1485., tako da sta-
tus utvrde pravno nije jasan, no sigurno je da se godine 1563. spominje kao
carski grad u posjedu generala Lenkovića, krajiškog zapovjednika.
“Trsat je bio vrlo važan grad za čuvanje Rijeke, te je stoga god.
1579. pisao barun Vajkard Auersperg, nadvojvodi Karlu kao vlasniku
grada, da u njenu nije dovoljna posada od samo dvojice haramija već da
treba jaču.
Godine 1582., 16. januara, založi nadvojvoda Karlo grad Trsat za
3.403 for. zajedno sa cijelom trsatskom gospoštijom senjskom kapetanu
Gašparu Raabu. Taj novi vlasnik grada Trsata bio je Istranin. On dade
16 Igor Žic

glavna gradska vrata prenijeti sa istočne strane na zapadnu. Put do ovih


vrata, koja je Raab izgradio pozna se još i danas. Osim toga je Raab sru-
šio skoro polovicu okrugle kule, a materijal je upotrebio za gradnju novih
vrata.” (Laszowski: 1902., 4)
Raab je umro 1601., no zahvaljujući njemu gradina je dobila čudnu
tzv. podrezanu kulu. Idući važni vlasnik Trsata bio je Nikola Frankopan,
hrvatski ban u razdoblju 1616.-1622. No, on je gradinom upravljao kratko
vrijeme, te je to bilo posljednji put da Frankopani drže grad, koji je, prema
mišljenju kralja, bio odviše važan za Vojnu krajinu da bi se mogao prepu-
stiti hrvatskoj obitelji.
Upravitelji grada postali su riječki kapetani, predstavnici carske
vlasti u gradu Svetog Vida. Godine 1686. to je bio Ivan Petar de Argento,
godine 1715. barun Oktavij de Tarsiis, približno od 1730. do 1736. grof
Adelmo Petazi, ujedno upravitelj Primorja. Carski kapetani opstaju na
Trsatu sve do godine 1778., kad je carica Marija Terezija izuzela grad iz
habsburških dobara i predala ga novoosnovanom municipiju grada Bakra.
To nije zaustavilo propadanje utvrde koja je umnogome izgubila smisao
svog postojanja, te se ubrzo pretvorila u ruševinu. Što grad nije ostao ruše-
vina, zasluga je grofa Lavala Nugenta koji je godine 1826. otkupio Trsat uz
posredovanje Andrije Ljudevita Adamića. O Lavalu Nugentu kao središ-
njoj ličnosti priče o Trsatu, zasad je dovoljno reći to da je 1826. godine bio
podmaršal i vojni zapovjednik tzv. Austrijskog primorja, te da je naročito u
razdoblju 1837.-1848. uložio mnogo novca i volje u obnovu Trsata s ciljem
da postane grad mrtvih obitelji Nugent, u kome bi oni počivali u miru,
okruženi svojom fascinantnom zbirkom umjetnina.
Da bismo osjetili duh gradine u XIX. stoljeću, u vrijeme kad su uskr-
snule legende stoljećima poluzaboravljene, treba se prepustiti Juliju Jako-
viću, nekadašnjem profesoru povijesti na riječkoj gimnaziji. On je godine
1886. objavio neveliku knjigu (članak) Nekoliko crtica o sadašnjosti i
prošlosti Trsata, koja je do danas ostala jedno od najinspirativnijih djela
o Stijeni. Koračajući za njim tonemo u prošlost, istodobno osjećajući da
je sve o čemu piše i danas tu, podjednako živo, možda samo malo profa-
nirano, uostalom kao što je sve profanirano u ovo naše vrijeme. Dakle...
“Na Trsat vodi jedna glavna cesta, jedan put, više puteljaka i jedne
stube od podnožja Sušaka, do vrha briega, blizu male kapelice Petra Kru-
žića. Stuba ima na broju 412, a sagrađene su u najraznije vrieme. Najstariji
je dio tih onaj dolnji od podnožja briega do mjesta, gdje pješački put pro-
sjeca stube, pak valjda prekidno dalje do crkve same. Ove su najpre sagra-
đene g. 1531. troškom kneza i kapitana kliškog Petra Kružića, a bilo ih je
na broju 118. Fra Clarus Pasconi veli (u svom djelu Continuatio triumphi
reginae tersactensis iz godine 1732., rukopis u fratarskoj knjižnici) da su
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat17

ove stube bile veoma primitivne, jer da su samo tamo bile stube načinjene
gdje je bila velika strmina. Gdje koja stuba, kaže on, bila je veoma visoka,
a jedna od druge dosta razdaleko.
Kasnije, i to g. 1725. popravio je Gavro Aichelburg, patricij, vojvoda
Štajerske i Koruške i zapovjednik brinjski, gornji dio stuba te ih produljio
za 417 sežanja. Na gornjem kraju stuba postavljen je triem i u njemu nadpis
spomenutog vojvode.” (Janković: 1886., 4)
U samom podnožju stuba te 1886. stajala je još uvijek stara Adami-
ćeva kuća monumentalnih dimenzija, a na njenom mjestu kasnije je podi-
gnuta zgrada Prve hrvatske štedionice. Zapadno od te zgrade paviljonska
je kapelica s portalom, nad kojim je uklesana Majka Božja s djetetom, iz
godine 1730.
“Kraj ovog paviljona desno bijaše nekoć crkvica za koju vele da ju
je sagradio trsatski župnik Ivan Kuvačić, te da je on stavio nad nju natpis:
Hodi na pokoru. Iznad ove kapele sagradio je oko g. 1725. Franjo Gavro
Aichelburg, patricij Štajerske, Koruške i Kranjske i zapovjednik brinjski,
drugu kapelu.
Treća crkvica podignuta je na čast došašća b. d. Marije Nikolom
Frankopanom. Desno crkvici bje stavljen nadpisom koji se još danas čita
a glasi:
Venne la Casa della Beata Vergine da Nazareth a Tersatto l’anno
1291 alle 10 di Maggio, e si parti alli 10 di Decembre 1294.
Dalje poviše stuba stajao je nekoć dosta visok stup od kamena a na
njemu kip Majke Božje. G. 1628. sagradi na ovom mjestu riečki carski
exactor Karlo Wassermann kapelu, koja još danas stoji.
Kad si napokon svršio dosta tegotan put skalinami, opaziš pred sobom
liep i dosta velik ravanak, koji vodi ravno k crkvi Majke Božje. Treba samo
desetak koraka, a već si kraj pete kapele, lievo kraj puta. Crkvicu tu sagra-
dio je Petar Kružić od klesana kamena a posvetio ju je na čast sv. Nikoli u
ime zavjeta, što mu je kao vojniku i zapovjedniku carskih vojska s Turci
po moru boj biti. Glagoljicom utisnuta godina na pročelju crkvice (1531.)
pokazuje kad je ista građena. Crkvica je uzka i kratka. U njoj namješten je
mali oltar, nad kojim je visjela slika svetog Nikole. Danas ove slike nema
te je mjesto nje stavljena slika propetog Isusa. Vrata crkvice, od klesanog
kamena, svršavaju u šiljak kao da su gotskog sloga, a na krovu namješten
je kameniti križ.” (Janković: 1886., 4-5)
Kružićeve stube najkraća su veza između središnjeg, vrlo nepra-
vilnog sušačkog trga i Trsata. Uz njihov broj vezana je i legenda: naime,
nemogućer ih je točno izbrojati, stoga nije čudno da različiti izvori navode
različit broj. Stube su također bile poznate neko vrijeme i po uspinja-
nju hodočasnika na koljenima; to je kao jedan oblik samokažanjavanja i
18 Igor Žic

trpljenja ukazivalo na njihovu osnovnu duhovnu funkciju: one su svojevr-


sno čistilište na putu k čistoj vjeri - na putu k Marijinoj crkvi. Odmah se
nameće pitanje: Čime je ta crkva izborila svoj povlašteni status, zbog čega
je postala tako važna unutar kršćanstva? Odgovor je relativno jednostavan
- zbog legende o Svetoj kućici.
“Ona priča ovo: Nedaleko trsatskog grada stajaše u XIII. st. župna
crkva sv. Jurja, a podalje od ove mjesto zvano Ravnica koje je bilo svojina
neke udove Agate. U noći 10. svibnja 1291. osvane na Ravnici mala kućica
nalik na crkvicu. Bila je sagrađena od cigala sivo-zelene boje, 44 pedlja
dugačka, 20 široka, a 28 visoka. Imala je jedna vrata na sjevernoj strani,
a na zapadnoj malen prozor. Bila je bez poda, imala krov i malen zvonik
sa zvoncem. Strop je bio ukrašen zlatnim zvijezdama. U njoj je bio oltar s
drvnim križem i slikom BDM sa sv. Ivanom. Zdesna je stajao kip BDM s
djetetom, izrezan od cedrovine, a iza oltara kamin, a slijeva ormar. Zidovi
su bili neobično oslikani. Sve je to, veli legenda, bilo izrađeno rukom sv.
Luke evanđeliste i drugih apostola.
Kad je narod sjutradan vidio, čudom se čudio, ne znajući odakle sve
to preko noći, dok nije bolesni župnik trsatski Aleksandar javio narodu, da
mu se ukazala Majka Božja odjevena u bjelinu i saopćila mu, da je ta kuća
ona ista, u kojoj je anđeo Gabrijel navjestio njoj začeće Spasiteljevo. Narod
je to s veseljem prihvatio, te je počeo hrliti sa svih strana na Trsat, da se
pokloni toj svetinji. Tadašnji gospodar Trsata, knez Nikola Frankopan, iza-
slao je sa župnikom Aleksandrom izaslanstvo svećenika u Svetu zemlju, da
istraže stvar. Oni se vratiše nakon četiri mjeseca i potvrdiše istinitost čuda.
Opisano je to sve bilo u Memorie Medvidiane no taj je rukopis kasnije
nestao. Frankopan je onda svetu kuću dao ograditi drvenom ogradom.
No ta je čudna kućica stajala tamo do 10. prosinca 1294., kad je
anđeli digoše i odnesoše u Italiju gdje je namjestiše pokraj Recanata, tik
neke šume na zemljište žene Lorete blizu grada Ancone. Po Loreti bude
prozvana svetinja crkvom BDM Loretske. Odavud je odnesoše anđeli dalje
na brdo, a napokon je postaviše uz cestu. Tu je sv. kućica ostala do danas,
samo što je nad njom podignuta veličanstvena crkva...” (Laszowski: 1923.,
113)
Uz tu legendu treba spomenuti i priču o tome da je sv. Franjo Asiški
na putu u Siriju doživio brodolom i prenoćio na Ravnici 1212. godine i tu
primio objavu o dolasku Svete kuće koju će čuvati franjevci, koji zaista
dolaze na Trsat 1462. godine.
Važnost legende o trsatskoj crkvi je u njenoj vezanosti uz Svetu
zemlju i Križarske ratove, a time i uz neke podzemne tijekove povijesti
čiju važnost ne treba precijenjivati, ali ni podcjenjivati. No, o tome će više
riječi biti kasnije, zasad ćemo pažnju posvetiti samoj crkvi.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat19

Knez Nikola Frankopan (umro 1432.) želio je uz crkvicu na Trsatu


osnovati samostan, međutim to je ostvario tek njegov pobožni sin Martin.
“Ušav u crkvu pričini nam se u prvi mah tamna, jer se prozori nalaze
samo na desnoj strani crkvenih zidova, nu kasnije oko privikne toj ne baš
osobitoj tmini. Pošav ravno glavnim i to lievim brodom doći ćemo do
rešetkah bolje vrata upravo umjetnički izrađenih od kovana željeza, koje
diele sanktuarij tj. staru kapelu b.d. M. od ostale crkve. Rečena vrata dao je
izraditi god. 1705. biskup senjski Petar Brajković, nu po kom to žalibože
neznamo.” (Janković: 1886., 5-6)
Za tu rešetku dr. Matejčić tvrdi da je najljepše ostvarenje takve vrste
u Hrvatskoj.
“U prvobitnoj crkvici, današnjem sanktuariju, stoji veliki oltar
Majke Božje. Oltar, izuzev vanjski nakit star je - valjda iz vremena onog,
kad je knez Nikola Frankopan, utemeljitelj ove crkve, istu gradio. Sagra-
dio ju je pako, kako se veli zato, da utješi narod trsatski radi velikog
gubitka preseljenjem kućice Majke Božje Nazaretske sa Trsata u Loreto.
Za gradnju, veli se, da je knez upotrebio upravo ono mjesto, gdje je prije
stojala kućica Majke Božje. Nad pročeljem nove crkvice bje sagrađen
otvoren tornjić za jedno zvonce. U tom se dakle dielu crkve nalazimo.
Oltar je od mramora bez ikakve stilne arhitektonike. U srednjoj dubini
je slika Majke Božje. Lik je veoma star a poslao ga je g. 1367. papa
Urban V. po ocu Bonifaciju Napolitancu kao dar Trsaćanima, da im bude
odmjena za preseljenu kućicu Majke Božje. Stoji glas da je sliku naslikao
sv. Luka apoštol. Razpravljati o istinitosti ili neistinosti ove viesti nije
ovdje naša zadaća. Nam je ovdje konstatovati, da je slika risana vodenimi
bojami liepo i ukusno na način tableauxa, jer se u svakom ćošku slike
nalazi još po jedna sličica. Tipi sjećaju nas većim dielom bizantinskih
likova. Gornja desna sličica predstavlja Blagoviest; dolnja sv. Bartola
oderane kože među dvimi đakoni. Na gornjoj lievoj naslikan je propeti
Isus, a dole vidimo trojicu apoštola, od kojih se može samo sv. Pavao
razpoznati.
Ne smijemo ovdje propustiti glede ove slike i to iztaknuti, da su
glave Isusova i Marijina okrunjene zlatnim krunami, što ih je Vatikanski
kaptol na dar poslao. Slike okrunio je 7.-10. septembra 1715. nasl. biskup
Gjuro Marotti, prepošt rudolfsvetski, u prisutnosti množine domaćeg i
tuđeg svieta.” (Janković: 1886., 6)
Središnji oltar izveo je Giovanni Pacassi 1692. godine, a klesanje
je platio Ivan Uzolin, onodobni zagrebački sudac. Ispred oltara velika je
nadgrobna ploča od crvenog mramora s uklesanim likom Martina Franko-
pana i njegove žene Uršule. Tu su sahranjeni i Martinov brat Bartul i jedan
mnogo kasniji Frankopan, hrvatski ban Nikola, koji je umro 1647. godine.
20 Igor Žic

“Tu ćeš ugledati dvije nadgrobne ploče od bijela mramora: lieva


je bana hrvatskog Nikole, desna njegove žene banice Elizabete rođene
Petuhi... Nikola bijaše hrvatskim banom. Budući veliki prijatelj crkvenih
redova, utemelji po naputku zagrebačkih jezuita zavod za odgoj plemićke
mladeži (kr. konvikt) predav ga u njihove ruke, osim drugih crkava i samo-
stana poljepša kao gospodar Trsatski i crkvu i samostan na Trsatu, te je ute-
meljio žrtvenik sv. Nikole, kojemu je nadvojvoda Ferdinand u dragocienoj
posudi od srebra poklonio prst istog sveca.
Godine 1647. zaputio se u Požun (Bratislavu) na sabor i tu obolio.
Pošao se liečiti u Beč, gdje i umre, ostaviv oporučeno za svoj sprovod i za
siromake 17.000 forinti. Brat Vuk dade tielo položiti u dragocieni bakreni
lies, te ga velikom svečanošću dovedoše u Bosiljevo, a od tuda na Trsat,
sahraniv ga sjajnim načinom u raki pradjeda Martina Frankopana.” (Hirc:
1891., 60 )
Ta mala digresija sa sprovodom Nikole Frankopana, pokazat će se
važnijom no što to sada izgleda. Treba napomenuti i to da su nadgrobne
ploče Nikole i njegove žene Elizabete prebačene iz tog dijela crkve, jer su
se umnogome izgubili obrisi uklesanih likova od koraka svih vjernika koji
su gazili po njima, dajući im patinu istrošenosti izglađena kamena.
Do svetišta je oltar sv. Mihovila na kome je Švicarac fra Serafin
Schön godine 1631. naslikao oltarnu sliku i to je njegovo najranije dati-
rano djelo u samostanu. Njegovo posljednje djelo ujedno je i najbolje što
je naslikao, znamenita Mistična večera Svete obitelji iz godine 1640., na
kojoj je ostvario zbunjujući rezultat na tragu Leandra Bassana, no koja je
individualna interpretacija venecijanskog manirizma, i na neki način, nešto
posve trsatsko.
Treba navesti i to da je najbolji dio svog opusa na Trsatu ostavio i
slikar Christophoro Tasca iz Bergama, koji u korpusu talijanske povijesti
umjetnosti ima posve minorno mjesto, no koji je na Trsatu ostavio vidan
trag. Od 1703. do 1705. ukrašavao je ljetnu blagovaonicu, najljepši prostor
u samostanu. Na stropu je velika kompozicija Bezgrešna Djevica kojoj se
klanjaju sv. Franjo i sv. Antun (1704.), na zidovima su dvije velike slike
Čudesno umnažanje kruha i Izraelci sabiru manu u pustinji ( 1705. ), a na
suprotnom zidu su prikazi franjevačkih svetaca: sv. Bernardina, sv. Bona-
venture i sv. Petra Alkantara (1705.). Godine 1706. Tasca je izveo pet veli-
kih slika za katedralu u Krku: Bogorodica sa svecima, Žrtva Abrahamova,
Kiša mane, Posljednja večera i Krist hrani pet tisuća ljudi, te mu je tako
najveći dio sačuvanog opusa na Kvarneru.
“Važan događaj trsatskog svetišta je krunjenje zlatnim krunama
čudotvorne slike Gospe Trsatske godine 1715. Iz Rima su, iz zaklade Alek-
sandra Sforze, zalaganjem veroneškog biskupa Ivana Franje Barbariga
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat21

poslane zlatne krune, a ceremoniju je spektakularno, u prisustvu tisuća


hodočasnika iz svih krajeva, obavio Riječanin, biskup Juraj Ksaver de
Marotti. Za tu svečanost 1714. u crkvi ukrašena je luneta nad trijumfalnim
lukom sredstvima donacije barona Ignjata Androce, na kojoj je Christop-
horo Tasca naslikao Blagovijest i Čudo prijenosa Svete kućice iz Nazareta
na Trsata, a to mu je najbolje djelo koje je ostavio u Primorju.” (Matejčić:
1990., 57)
Giovanni Telesphoro de Pomis naslikao je za oltar sv. Ane Bogoro-
dicu s djetetom i obitelj della Rovere (1625.). Riječ je o slikaru i graditelju
koji je bio u službi nadvojvode Ferdinanda Tirolskog, kasnijeg cara Ferdi-
nanda II., žestokog protureformatora. Pomis je sagradio pogranične utvrde
u Gorici, Gradiški, te obnovio 1630. kaštel u Trstu, uz crkvu San Giusto.
U Rijeci je djelovao od 1625. do 1628. obnovivši zidine grada, te kaštel i
kapelicu Sv. Stjepana (srušeno 1904.).
Uz već spomenuti oltar sv. Mihovila koji su utemeljili fratri, a popra-
vio ga godine 1701. senjsko-modruški biskup Stjepan Glavinić, tu je i oltar
sv. Antuna, koji je podigao potkapetan grobnički Franjo pl. Frankulin. Kip
sv. Antuna na oltaru, početkom XIX. stoljeća postavio je Jakob Matković.
Pod prvim oltarom u desnom brodu, pokopana je glava Petra Kružića, ute-
meljitelja tog oltara. Budući da je on jedan od onih čije su kosti ugrađene
u povijest samostana, treba se prisjetiti njegovog života i njegove smrti.
“Petar Kružić došao je prije no je išao u rat proti Turkom na Trsat i
ovdje učinio zavjet, te sagradio zavjetnu kapelu g. 1531. o kojoj već gore
spomenusmo. Vrativši se iz Trsata pobijedio je neprijatelje i odbio ih ispred
Klisa. Toga radi šalju se nove čete pred Klis, da po što po to bude sulta-
novim. Tim imao je biti svaki odpor s primorske strane skršen. Znajuć to
Petar Kružić traži pomoć sa svih stranah. Piše papi Pavlu III. i caru Fer-
dinandu I. I doista papa dade odmah u Jakinu (Anconi) novačiti četu od
700-800 momaka, te ju šalje odmah s nekoliko topova kapitanu u pomoć.
Ferdinand pako pošilja četu od 2000 Njemcah pod vodstvom Thurnovim.
Turci da laglje zauzmu Klis podigoše najprije dvije fortize, a odmah iza
toga treću kraj Solina. Sa strane iztočne bilo je Turkom najlaglje operirati.
Ovamo krenu i oba zapovjednika pomoćnih četa, Thurn i Luka Jakinjanin,
vođa papinih vojnika. S početka bili su sretni. Razrušili već sve turske
sprave za navalu na zidove, kad u čas osvane Amurat sa 300 konjanika
i 700 dobrih pješaka. Njemci, prestravljeni s njegovog dolazka, nisu ni
pokušali oprieti se ma ni u gustih bojnih redovih, već nagni svi u bieg!
Talijani isto tako, čuvši silnu viku Turaka, jednaki korak drže s Njemci
u bjegu. Kružić stoji nepomičan, bori se i bodri bježeće. Kružić videći,
da navali turskoj ne može odoljeti, uzmiče i on k moru, pošto mu je konj
poginuo. Tuj se misli spasiti na jedan brod i već se ukrcao, kad al brod je
22 Igor Žic

prenapunjen ljudimi težko morem odmicao. Turci, progonitelji, stigli brod,


poubili spašene i među ostalimi i Kružića. Njemu odrube glavu i donesu
je pobjedniku kliškom na dar. Videći branitelji Klisa glavu palog vojvode
predali se uz slobodan izlaz.
Kružić imao je sestru Katarinu, gospodaricu Lupoglava u Istri. Žena
ta nehtjede podnositi sramotu da se Turčin igra glavom brata junaka, već
je odkupi za skup novac od 1000 zlatnih novaca. Posla ju na Trsat, gdje
bje kraj oltara sv. Petra pokopana. Nad glavom bio je kameni nadpis, koj
se danas već nemože čitati. Oltar ovaj prvi u brodu crkve trsatske dade
sagraditi Petar Kružić prije svog odlučnog zadnjeg boja sa Turci. Oltar je
popravljen za gvardijana fra Petra Francetića god. 1723.” (Janković: 1886.,
9-10)
Dalje slijede oltari sv. Ane i sv. Franje, za koje su drvorezbari i kipari
fra Dioniz Hoffer i fra Ivo Schweiger, podrijetlom iz Tirola, godine 1724.
izradili bogate drvoreze. Ta dvojica franjevaca izradili su drvoreze i za
oltare sv. Petra (1723.), sv. Nikole i sv. Ivana Nepomuka (1727.). Iz tog
kulturnog kruga potječu i djela Valentina Metzingera, Francuza koji se slo-
venizirao, naručena približno godine 1730. u Ljubljani, koja su kao serija
važna u opusu tog cijenjenog baroknog slikara.
U glavnom brodu, odmah do vrata, oltar je sv. Nikole, čiji je ute-
meljitelj Nikola Frankopan. Oltar je popravljen godine 1726., kad je na
njega postavljena oltarna slika sv. Nikole koju je ranije naslikao fra Serafin
Schön. Potom slijede oltari sv. Ivana Nepomuka iz XVIII. stoljeća i sv.
Katarine, koji su također utemeljili Frankopani. Oltar sv. Katarine u pot-
punosti je nanovo izrađen godine 1694.: to je platila Ana Sorsiana, rođena
Peterković.
“Hodnik i dvorište samostana slično je drugimi iste vrsti. Hodnikom
stoje izpovjedaonice, a u jednoj strani u kutu sagradio je Franjo Glavinić
troškom nekog Rahamarića kapelu sv. Franje (1647.). Inače sav hodnik je
osliekan dosta nezgrapnimi slikami iz života Isusa Krsta i njegove majke.”
(Janković: 1886., 13)
Slike u klaustru naslikao je Serafin Schön, no poslije više nevještih
restauracija one ostavljaju loš utisak. Iz samostanskog dvorišta dolazi se u
ljetnu blagovaonicu (refektorij); tu uz već nabrojane slike treba spomenuti
manju Tascinu sliku Bogorodica s djetetom koja pokriva približno tri metra
visoku govornicu (pulpit), na južnoj strani blagovaonice. Nekad je tu bila
i slika redovnika Alexandra Robleka Sv. Pavao apostol, koja je prebačena
u zimsku blagovaonicu.
Na prvom katu samostana nalazi se knjižnica koja je u Jankovićevo
vrijeme brojala približno 7.000 svezaka i više od tisuću povelja koje su
objavljene do sredine XVIII. stoljeća. Danas je broj pohranjenih svezaka
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat23

znatno veći i šteta je što se do sada nije uspjela ostvariti nakana da se uspo-
stavi poluotvorena knjižnica.
Posljednje u samostanu o čemu ponešto treba reći je riznica. Poznato
je da su franjevci prosjački red, ali poznato je također da su trsatski fra-
njevci uvijek bili na glasu kao bogata zajednica, pa ne čudi to da je prilično
davno začeta legenda o zlatnom konju sv. Martina, koji je zakopan ispod
glavnog oltara. Prema popularnoj predaji, fratri žive tako dobro jer, kad
im treba, mogu otkinuti komad zlata s konja koji potom nanovo naraste.
Ako konja sv. Martina još nitko nije vidio, druge dragocjenosti dostupne su
posjetiocima riznice i neke vrijedi spomenuti.
Jedan od najmoćnijih vladara u europskoj povijesti, car i kralj Karlo
V. Habsburški, darovao je godine 1536. malog dvoglavog orla od čistog
zlata, posutog dijamantima, smaragdima i rubinima, koji u kandžama drži
veliki nepravilan biser. To je, vjerojatno, djelo velikog zlatara Benvenuta
Cellinija. Tu je, također, relikvijar Barbare Frankopan, žene Vuka Branko-
vića, gospodarice Raše, koji je darovala 1570. godine. Relikvijar je od čista
srebra s moćima 36 svetaca, iznutra pozlaćen. Ban Toma Bakač Erdödy
darovao je srebrni kip Immacolate - Bezgrješne Bogorodice s djetetom
koja stoji na srebrnom polumjesecu. U gornjem dijelu podnožja urezani
su grbovi Erdödyja i Ungnada i natpis u kome se navodi da su Toma i
Anna Erdödy, rođena Ungnad, darovali statuu kao zavjet za zdravlje sina
Stjepana.
Njihov sin Stjepan darovao je godine 1615. debelo pozlaćeni srebrni
kalež. Zanimljiv je relikvijar grofa Ferdinanda Porcie, u kome je sasušena
noga nedužnog djeteta iz Palestine. Tu su i dva kandelabra od čistog srebra,
dar Leopolda I., senjska pozlaćena kruna, crkvene odore koje je poslala
carica Marija Terezija i mnogobrojni zlatni i srebrni darovi iz XVIII. i XIX.
stoljeća.
Napuštajući crkvu, moramo se osvrnuti i na njeno pročelje, te napo-
menuti da današnji izgled crkve datira iz godine 1824., kada je produ-
ljena za šest metara i kad je podignut zvonik iz doprinosa Grobničana.
To valja spomenuti jer je upravo te godine, na inicijativu i prema sugestiji
Andrije Ljudevita Adamića, u klasicističkom stilu izvedena restauracija
crkve Uznesenja Bogorodice u Rijeci, a te je godine najbogatiji Riječanin s
početka XIX. stoljeća, kao posrednik, otkupio trsatski kaštel od bakarskog
municipija i započeo prve radove na njegovoj obnovi. Budući da je Adamić
bio središnja ličnost gradskog života u tom razdoblju, moramo ponešto reći
i o njemu, prije no što pokušamo rekonstruirati Museum Nugent, blistavu
instituciju hrvatske kulture, koja nikad nije zasjala u punom sjaju.
Andrija Ljudevit Adamić, taj prvi pravi Riječanin, izuzetno uspješan
trgovac, ali i mnogo više od toga, dopisivao se s Lavalom Nugentom; ta je
24 Igor Žic

prepiska iz razdoblja 1821.-1828. sačuvana i dragocjeno je svjedočanstvo


o kupnji kaštela i o drugim prilično zanimljivim stvarima.
“Rođen 29. studenog 1767. na Rijeci, gdje mu se otac (Simeon)
bavio duhanskom industrijom. Dovršivši trgovačku nauku i vježbe u Beču
dade se na trgovačko poslovanje i kako veli priopćilac njegovih listova,
obogativši se, steče velik ugled među sugrađanima i u vladinim krugovima.
I tako postane 1808. članom gradskog patricijskog vijeća, godine 1822. bi
jedan od trojice Riječana članova izaslanstva koje je hrvatski ban Ignjat
Gjulaj predvodio kralju Franji I. u Veronu da mu zahvali, što je hrvatske
prekosavske i primorske krajeve do godine 1813. u vlasti Francuza, a zatim
pod austrijskom upravom, pripojio opet kraljevini - godine 1825.-26.- bi
riječkim ablegatom na požunskom saboru, a zatim trgovačkim poslanikom
Rijeke u Budimpešti od godine 1827. do svoje smrti 29. listopada 1828.”
(Linić: Obzor, 20. 11. 1940.)
Za grad je važan i zbog projektiranja i izgradnje velikog kazališta
koje je bilo otvoreno 3. listopada 1805. godine i koje je stajalo na mjestu
današnje Gradske knjižnice do 1883. godine. Kazalište je imalo 1.600 mje-
sta, a unutar baroknog neoklasicizma u rješenju pročelja dosta je dugovalo
Palladiu. Uz kazalište, što je nedvojbeno njegova najveća kulturna zasluga,
treba navesti i da je osnovao manufakturu stakla u Mrzlim Vodicama, tvor-
nicu papira u Sušaku koja je postala svjetski poznata kad je prešla u vla-
sništvo Smitha i Meyniera, da je još 1796. zamislio cestu koja bi spajala
Rijeku sa zaleđem - kasnija Lujzinska cesta, a inzistirao je i na parobro-
darskoj vezi Rijeke i Boke Kotorske. Ukrako, bio je preteča poduzetnika i
utemeljitelja kakvih je koncem XIX. stoljeća u gradu bilo dosta i koji su u
suradnji s njegovim unukom, gradonačelnikom Giovannijem de Ciottom,
dali gradu kozmopolitiski ugođaj koji se potom nije uspio zadržati.
“Svakako ni što se sumnjalo da je aktivni član masonerije, nije bilo
mnogo naudilo Adamiću, a ni izvještaj koji je bečkoj Polizei Hofstelle bio
poslao konfident njezin na Rijeci, u kome je označen kao “prividno gorljiv
rodoljub, a uistinu za državu pogibeljan svat, jer podboden svojim privat-
nim interesom neprestano smišlja poduhvate koji idu za razaranjem pobož-
nih mjesta, a u cilju da se što jeftinije dokopa njihovih dobara...” (Linić:
20. 11. 1940. )
O kupnji Trsata svjedoči Adamićevo pismo Nugentu, pisano u Rijeci
14. siječnja 1824. godine:
“Prekjučer smo bili s guvernerom (Ürmanyjem) u Bakru i zaklju-
čili posao sa trsatskim kaštelom, koji smo postigli s jednom forintom na
godinu plativoj zajednici in Signum Dominii. Kad dobijem ispravu izdat ću
ustupnicu u korist Vaše Ekselencije i njenih baštinika.” (Gigante: Fiume,
1937.-1938., 152)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat25

Čitav postupak kupovine Trsata bio je tako izveden da bi se izbjegli


veći problemi do kojih je moglo doći da je Laval Nugent, kao stranac,
izravno kupovao kaštel od bakarskog municipija.
U pismu od 27. siječnja iste godine, problematizira se Trsat kao
muzej, i to kao nešto o čemu se ne govori prvi put:
“...kaštel Trsat priprema se za prihvat muzeja koji će se napraviti
prema vašim zahtjevima kada budete došli, u međuvremenu ne bi bilo loše
uspostaviti kontakt sa zadarskim muzejom, u čemu bi Vam mogao pomoći
g. Danese...” (Gigante: Fiume, 1937.-38., 154 )
Francesco Danese krajem XVIII. stoljeća bio je pukovnik u Imot-
skom, te je još 1797. djelovao kao obavještajac po Dalmaciji. S generalom
Bradyjem sudjelovao je u gušenju bune u Boki Kotorskoj 1804. godine.
Godine 1812.-1813. bio je jedna od glavnih pokretača bune protiv Fran-
cuza u Dalmaciji. Godine 1816. unaprijeđen je u general-majora i brigadira
u Pragu. Oženio se jednom od Adamićevih kćeri i vršio je dužnost upravi-
telja Dalmacije, što pojašnjava Adamićevu sugesitju.
Ideja o Trsatu kao muzeju ne može datirati prije godine 1820., jer
se te godine Laval vratio u austrijsku službu i došao na područje sjeverne
Italije. Iste godine car Franjo I. dao je poticaj da se utemelji Arheološki
muzej u Splitu, pa se podigla klasicistička zgrada uz zidine Dioklecijanove
palače. Ipak, na Nugenta je vjerojatno više utjecao njegov prijatelj nadvoj-
voda Johann utemeljenjem Joanneuma u Grazu 1811., kao prvog javnog
muzeja u Austriji.
Budući da je kaštel, kad ga je Adamić preuzeo, bio u ruševnom sta-
nju, Laval Nugent, tada u Veroni, povjerio mu je početne radove na resta-
uraciji i zadužio ga da otkupi posjede na obronku ispod kaštela. Znatno
opsežnija restauracija izvedena je u razdoblju 1837.-1838., u vrijeme dok
je podmaršal Nugent boravio u Hrvatskoj, prije odlaska na dužnost voj-
nog zapovjednika Šleske i Moravske. Najstarije poznato svjedočanstvo o
umjetninama na Trsatu tekst je poznatog tršćanskog botaničara Bartolomea
Biasoletta, tada u službi saskog kralja Friedricha Augusta, koji je posjetio
kaštel u proljeće 1838. godine.
“Na Trsat sam došao vidjeti stari frankopanski kaštel, sada u vlasniš-
tvu grofa Lavala Nugenta, u kome su smještene različite antičke skulpture
iskopavane u Italiji i tu prebačene; na njima su dodani nedostajući dijelovi.
Restauracije je izveo kipar Giacomo Paronuzzi, koji je izveo i niz drugih
skulptura, među kojima se ističu biste svih članova obitelji Nugent.” (Bia-
soletto: 1841., 168)
Paronuzzi je izradio seriju portretnih bisti obitelji Nugent, uz one
Thorvaldsena, Canove i Fernkorna. Od tih njegovih bisti portret Lavala
Nugenta je u depou Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci (nije objavljen
26 Igor Žic

kod Gardonija!), a jedna manja dječja glava u depou Arheološkog muzeja u


Zagrebu (gdje je, od 1894., smještena Nugentova arheološka zbirka.). Kao
posvetu Canovi isklesao je svoj najbolji rad, malu skulpturu u mramoru
Genij skulpture (PIPMHP; na naslovnici je Gardonijeve knjige). Odmah
valja napomenuti da nije poznat ni točan broj poprsja, ni njihova sudbina.
Prije no što se posvetimo zbirci kamenih spomenika, treba se iznova vratiti
Jankoviću jer je njegov opis nenadmašiv u poetičnosti i preciznosti.
“Ušav neznatnimi vratima preko nekoliko stuba stojimo u dvorištu
ne baš široku. Na okolo ovdje stoje zgrade, što za stan što za gospodarstvo.
Sa strane ceste i župne crkve vodi vanjski glavni zid dočim drugi nutarnji,
koji je zatvarao cieli kaštel, vuče se viš njega. Tako nam se pričinja vanjski
diel tvrdjavice kao dvie terase. Dolnji diel je svakako najnoviji iz vremena
komorskih silovitih najamnika; drugi bio je za obranu vanjsku. Pomenuti
vanjski diel prostran je, te bi se moglo računati u svemu na dobra dva jutra.
Danas je ovo vrt starice čuvarice, tog jedinog stanovnika kastelskog.
Udarimo li iztočnim puteljkom prema iztočnoj četverouglastoj kuli,
sresti ćemo na tom kratkom putu mnogo liepa i velika, razno izklesana
kamenja. To je ono kamenje, što ga je dao dovesti pok. maršal Nugent,
da dogotovi restauraciju kaštela. Smrt ga je pretekla i osujetila njegovu
liepu i plemenitu namisao. Sad trunu liepe ploče ondje te čekaju bolju sud-
binu. Šteta je za dvie velike liepe ploče, dovezene iz Rima, predstavljaju
kolonadu. Imale su po svojoj prilici biti ukrasom četverouglaste kule i to
u prvom katu pod prozori. Jednu je bura prevalila i kako je pala, tako se u
više komada razlupala.” (Janković: 1886., 18)
To je važna napomena jer se iz nje vidi da nikad nije izvedena resta-
uracija kakva je bila zamišljena godine 1837., o čemu svjedoči crtež tušem
Annibale Manzonia, koji je bio izložen u Nugentovoj galeriji slika na
Trsatu, danas u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Kon-
kretno: nekadašnji stan gospodara u najzapadnijem dijelu kaštela nije bio
obnovljen. Također valja reći, budući da je to pokušaj rekonstrukcije inven-
tara Museum Nugent, da se u popisima za aukciju zbirke Nugent godine
1899. navodi trideset i jedan crtež Annibale Manzonija. Ti crteži nemaju
veću likovnu vrijednost, ali su zanimljivi kao dokument vremena, jer je
Manzoni crtao Rijeku, Trsat, Bosiljevo, odnosno ono što je Laval Nugent
tražio od njega.
Djela tog umjetnika iz Holnsteina, za kojeg je dokumentirano da
je 1826. godine bio u Rimu, nastaju nakon 1827. godine kad je došao na
Trsat. Oko 1830. izveo je niz veduta Bosiljeva, ali i veliku panoramu Rima.
Godine 1838. u zagrebačkim novinama Agramer Zeitschrift (prilog Luna),
spominje se, u članku Dvorac Trsat kod Rijeke, njegova veduta Kvarnera.
Danas su mu djela rasuta između Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat27

državnog arhiva, Arhiva Akademije, Muzeja grada Rijeke i privatnih vla-


snika.
“Prošav izpod prve iztočne kule, eto nas u nutarnjem dielu kaštela.
Baciv pogled po otom čarobnom prostoru, opazimo na jednom, da je cieli
prostor opet trostruka terasa. Južna iztočna kula je najniža. Od ove vodi
ravno prema zapadu debeo zid, koji je nekoć visok bio, prema drugoj
južno-zapadnoj kuli, danas sasvim sniženoj i od nutarnje strane odsječe-
noj. Ovdje bijahu smješteni topovi za obranu kaštela s južne strane. Donja
terasa jest danas vrt, te svršava napram drugoj sjevernijoj terasi zidom,
nekoć pećinom i špiljom, kojom se je moglo za slučaj prieke nužde pred
neprijateljem iz kaštela pobjeći. Špilja vodi ravno dolje na lujzinsku cestu.
Blizu špilje bio je i zatvor i to prava tamnica, u koju su gospoda bacala s
gore uhapšenike. Nad zatvorom je danas kapela.
Srednja terasa jest liep čistac. Spreda vidimo sa svake strane po jedan
visoki stup. Onaj desni imade povjestnu važnost. Bio je naime postavljen
blizu Marenga, na spomen ondje god. 1800, izvojevane pobjede Napolena
Bonaparte, konsula franceske republike.” (Janković: 1886., 19)
Napoleon je pobjedio Austrijance i dao je na sivi granitni stup posta-
viti natpise na latinskom, talijanskom i francuskom.
Natpis na latinskom glasio je:

HIC
PROPE MARENGUM
XVIII kal IUL
ANNO MDCCC
BONAPARTE
PRIMO CONSULE
GALLICAE REIPUBLICAE
EXERCITUD DUCE
VICTORIA PARTA

(Kukuljević-Sakcinski: Vienac, 42, 1875.)

Prije no što je Laval Nugent prenio stup iz Venecije na Trsat, iskori-


stio je kongres u Veroni 1822. da dobije dozvolu od cara Franje I. i drugih
suverena da s njime slobodno raspolaže. Od Marenga do Venecije stup je
transportiran kolima s osam upregnutih konja do najbliže luke, a potom
brodom koji je za tu svrhu osigurao viceadmiral Paulucci, zapovjednik
arsenala u Veneciji. Stup je s drugim kamenim spomenicima neko vrijeme
bio u palazzo Pisani uz crkvu S. Stefano, a odatle je brodom prebačen do
Rijeke. Na Trsatu je bio podignut na postolje, s orlom na vrhu. Drugi, podi-
28 Igor Žic

gnut s njim u paru, postavljen je u prvom redu radi simetrije, no njime je


feldmaršal Nugent želio obilježiti svoje pobjede iz vremena Napoleonskih
ratova, a naročito oslobođenje Rijeke 1813. godine.
Ana Nugent, Lavalova unuka i posljednja vlasnica Trsata, prodala
je 1921. godine Napoleonov stup talijanskoj vojsci. Oni su ga prilikom
povlačenja sa Sušaka vratili u Marengo.
“Prekoračimo li šest stuba, eto nas u prodomu malog dorskog hrama.
To je grobnica pok. maršala Nugenta i njegove supruge. S lieve i desne
strane, a zatvarajuć stube, postavljena su dva stražara, dva zmaja od lie-
vana željeza, a salio ih je našoj publici dobro poznati Fernkorn. U pandjah
drže grbove obitelji Nugent i knezova Sforza. Otvorili su ždrijelo isplazili
jezik, a oči namrčili. Baš su liepo izradjeni! Ali tim zmajem danas krila
polomila bura i jednog bacila sa svog položaja na tle, gdje još i danas leži.”
(Janković: 1886., 19)
Fernkornovi zmajevi izbjegli su sudbinu stupa zahvaljujući tome što
su u vrijeme talijanske okupacije potajno bili odneseni i zakopani. Budući
da je Fernkorn osim četiri zmaja - od kojih su dva nedavno obnovljena i
vraćena ispred nekadašnje maršalove grobnice, dok su dva iz Bosiljeva
ukradena - izradio i jedno Nugentovo poprsje (u vlasništvu PIPMHP), to
daje povoda da se obratimo malo pažnje i tom u XIX. stoljeću vrlo popu-
larnom kiparu.
Anton Dominik von Fernkorn rodio se u Erfurtu 17. ožujka 1813.
godine. U dvadeset i trećoj godini započeo je studij umjetnosti u Münchenu
kod L. von Schwabhaltera. U Beč odlazi godine 1840. i tu je pedesetih
godina već poznat po grupama za fontane Sv. Juraj (palača Montenuovo) i
Hagen potapa blago Nibelunga (Kohlmarkt). Glavna su mu djela spome-
nici Nadvojvoda Karlo ( 1859. ) i Princ Eugen (1865.), dvije osamnaest
metara visoke konjaničke figure na monumentalnom Heldenplatzu u srcu
Beča. Na tom trgu Hitler je 1938. proglasio priključenje Austrije njemač-
kom Trećem Reichu. Nama je zanimljivo da je Fernkorn izradio u Zagrebu:
spomenik banu Jelačiću na središnjem trgu (1866.), Svetog Jurja koji ubija
zmaja kod kazališta i Bogorodicu pred katedralom. S ta tri djela Zagrebu je
podario uvjerljivu iluziju malog Beča.
Na žalost karijera tog najboljeg skulptora konjanika u XIX. sto-
ljeću završava moždanim udarom, tako da već 1868. odlazi u ludnicu, gdje
umire 15. studenog 1878. godine.
Što se tiče zmajeva na Trsatu, postoji dokumentacija pa se sa sigur-
nošću mogu datirati.
“1863.-64. nastala su dva velika kipa zmajeva s grbovima koje je
izradio za mauzolej maršala Lavala Nugenta na Trsatu. Vjerojatno je tada,
možda već oko 1862., a u vezi s mauzolejem nastalo i sadreno poprsje
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat29

Lavala Nugenta, koje je grof Arthur Nugent darovao Arheološkom muzeju


u Zagrebu.” (Bach: Vijesti muzealaca, 2, 1959., 57)
Što se tiče zmajeva (pravi naziv bazilisk, u grb obitelji ušli su orođa-
vanjem Nugenta s obitelji Drake), vrijeme izrade posve je logično - nakon
smrti svog oca 1862. Arthur Nugent je od prijatelja obitelji (poznavali su
se barem od 1847. godine) naručio dva zmaja ne bi li tako odao počast ocu.
No, valja reći da su trsatski zmajevi novi odljevi prema zmajevima iz Bosi-
ljeva, najvažnijeg obiteljskog dvorca. Ti zmajevi, pak, lijevani su približno
1850.-51., u vrijeme najveće vojne i političke moći Lavala Nugenta.
Pokušamo li doći do točne periodizacije na osnovi stilskih karakte-
ristika unutar Fernkornova rada vrlo brzo dolazimo do Sv. Jurja koji ubija
zmaja, čija je prva skica datirana 1. srpnja 1851. (prvi odljev u Beču 1853.,
a drugi je postavljen u Zagrebu 1867.). Upravo prisutnost zmaja čvrsto
vezuje tu skupinu sa zmajevima obitelji Nugent: jednako im je oblikovanje
i to napose tvrdolika zmijolika forma, ljušture, grčevito raširena kandža i
rep smotan poput biča. Sve to ukazuje na više ili manje istodoban nastanak
skulptura, s time što bi se uvjetno moglo reći da su četiri zmaja za obitelj
Nugent prikaz života zvjeri, a zmaj u skupini sv. Jurja prikaz njene smrti.
Što se tiče Fernkornovih poprsja za obitelj Nugent, sigurno je da ih
je izradio najmanje četiri: Lavala i ženu u gipsu i mramoru. Lavalovo mra-
morno poprsje potpisano je i datirano godinom 1864., a iz te godine mora
biti i gipsano poprsje, koje se danas čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju
u Zagrebu. Nestala su oba poprsja njegove žene Giovanne Riario-Sforza.
Produživši imaginarni obilazak Trsata, dolazimo do maršalove grob-
nice Mir junaka (originalan natpis je na hrvatskom!), u stvari kapele u
obliku dorskog hrama.
“Za kapelu gdje je sada grobnica obitelji dao je Adamić besplatne
mramorne stupove, a ti su iskopani na njegovu posjedu na mjestu gdje je
sada riječka bolnica. I za crkvu sv. Vida, kako veli Kobler, su tamo u XVII.
vijeku vadili mramor. Umjetnički klesar Scrosoppi vadio je kamen i kleso
stupove.” (Rački: 1947., 218)
To se odnosi na dva stupa u samom hramu. Što se vanjskih stupova
tiče, prema neprovjerenim podacima, doneseni su iz Pule. Budući da je u
Nugentovoj koncepciji grobna funkcija Trsata bila primarna, zanimljivo je
pročitati što je o svemu tome zabilježio Biasoletto kad je početkom 1838.
godine boravio na Trsatu.
“Grof maršal podignut će u kaštelu hram koji pripada pestanskom
(toskanskom) redu... Ispod hrama nalazi se jedna prostorija u živoj stijeni,
koja je služila Frankopanima da tu zatvore sve one koji nisu poštivali nji-
hova prava, ili bolje rečeno, sve koji se nisu htjeli pokoriti njihovoj vlasti.
Ova prostorija nema drugi ulaz osim otvora u sredini luka, kroz koji ulazi
30 Igor Žic

svjetlost u taj zatvor, a koji je osamanaest stopa iznad tla. U razini s tim
zatvorom otvorit će se komunikacija, dijelom pod lukom, a dijelom u živoj
stijeni. Maršal je planirao u tom podzemlju, točno ispod hrama koji će
podignut, konstruirat sarkofag, u kojem će počivati njegove kosti. Ulaz
u tu grobnicu bit će zatvoren željeznim vratima, a sve će biti ukrašeno
čempresima, jasenom i tužnim vrbama. Ulaz će biti ukrašen s dva stupa
pestanskog reda.
Planirao je izgraditi još i osam grobnih ćelija, lateralno na hram,
između dvije kule.” (Biasoletto: 1841., 178-179)
Ti podaci iz godine 1838. zanimljivi su jer ukazuju na izuzetnu teme-
ljitost kojom je Laval Nugent odlučio pretvoriti Trsat u dojmljivu nekro-
polu. Zanimljivi su i zato što se može povući paralela između planiranog i
realiziranog.
“Uđemo li u crkvicu, opazimo s jedne i druge strane dva sarkofaga
od biela mramora na sivom podnožju. Desni je grobnica maršalova s nje-
govim poprsjem; lievi njegove supruge, opet s njezinim poprsjem. U dnu
je oltar, izrađen jednostavno prema štilu crkvice. Desno kraj oltara stoji
na metar visokom podnožju poprsje kćeri maršalove od biela mramora.”
(Janković: 1886., 19)
Od tri poprsja, koja opisuje Janković, portret grofice Nugent djelo
je Bertela Thorvaldsena i vjerojatno je donesen iz Napulja nakon njezine
smrti. Druga dva: Laval Nugent kao rimski imperator i Beatrix Nugent
djela su Antonia Canove. Poprsja su stajala u grobnici do 1930., kada
su zamijenjena Fernkornovim poprsjima. U povijesnim izvorima sva tri
navodila su se kao djela Antonia Canove.
Dorski hram Mir junaka, kao kapela bio je posvećen sv. Josipu. Jed-
nostavni oltar izradio je Niccolo Bregatto godine 1854., a to ukazuje na
stalni Nugentov napor da monumentalizira Trsat.
Da bi se objasnila važnost Antonia Canove treba pružiti ruku u vrelo
iz kojeg je snagu dobivalo njegovo stvaralaštvo, u njegov život.
Antonio Canova, sin Pietra klesara i Angele Zardo, rodio se u Possa-
gnu (Treviso) 1. studenog 1757. godine. Godine 1761. ostaje bez oca, a
godine 1762. majka mu se preudaje za Francesca Sartoria i petogodiš-
njeg Canovu ostavlja njegovom djedu Pasinu. Zahvaljujući senatoru Gio-
vanniju Falieru, godine 1768. Canova ulazi u atelje kipara Giuseppea Ber-
nardia zvanog Toretti. zvanog Toretti.udija mu je od godine 1776. Antonio
d’Este, kipar koji je kasnije bio direktor njegovog ateljea u Rimu. Iz godine
1772. datiraju njegovi poznati rani radovi, dvije posude s voćem rađene
po narudžbi Giovannija Faliera. Godine 1777. za Marina Grimanija izvodi
Orfeja u mramoru, atelje u Veneciji otvara 1778., iste godine kad za Pietra
Pisania realizira Dedala i Ikara, a od senatora Ludovica Rezzonica prima
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat31

narudžbu za šest figura u kamenu za njegovu vilu u Bassanu. Budući da su


obitelji Grimani, Pisani i Rezzonico pripadnici starog i moćnog plemstva,
jesno je da je Canova već kao dvadesetogodišnjak radio za elitu grada sv.
Marka.
U travnju 1779. postaje član Akademije, a 9. listopada te godine
odlazi na dugo priželjkivani put u Rim, gdje stalno boravi od 1781. godine.
Od većih narudžbi u Rimu svakako treba navesti grobne spomenike Kle-
mentu XIV. u crkvi Santi Apostoli (visina 740 cm) i Klementu XIII. u crkvi
Sv. Petra (visina 820 cm). U razdoblju od 1798. do 1805. radi u Beču na
grobnom spomeniku Marije Kristine od Austrije (visina 574 cm). Treba
reći da je izradio nevjerojatan broj mramornih spomenika za niz najvećih
europskih vladara, plemića, vojnika, trgovaca i bankara: Napoleona, grofa
Moceniga, princa Esterhazyja, lorda Cawdora, bavarskog kralja Ludwiga,
napuljskog vladara Gioachina Murata, engleskog kralja Georgea IV., voj-
vodu od Devonshirea, napuljskog kralja Ferdinanda I., lorda Darnleya,
bankara Uboldija iz Milana, bankara Baringa iz Londona i, naravno, za
Lavala Nugenta.
Svi njegovi radovi odlikuju se elegantnom, pomalo prenapregnutom
monumentalnošću, lakoćom potenciranja lijepog i krajnje individualnom
interpretacijom antičkih uzora. Njegov klasicizam nema problema s hla-
donoćom i ukočenošću, njegov je problem odviše nametljiva prisutnost
idealnih odnosa, tako da ga ponekad samo masivnost i tvrdoća mramora
spašavaju od površnosti. Njegovu važnost ipak je najlakše odrediti kroz
konstataciju: “...poslije Donatella i Michelangela, talijanskom skulpturom
dominirali su jedna za drugom tri velike ličnosti: Giambologna, Bernini i
Canova.” ( Praz-Pavanello: 1981., 14 ) A za njegovog sljedbenika i kon-
kurenta Thorvaldsena, mora se spomenuti da je imao atelje u Rimu, posve
blizu onog Antonai Canove!
Vratimo li se poprsjima u grobnici Mir junaka, treba spomenuti i to
da je Canova Lavala Nugenta, ženu i kćer Beatrix izradio 1822., dakle u
godini u kojoj je umro. Zahvaljujući zalaganju prof. dr. Radmile Matejčić,
nakon što je započela restauracija gradine 1960. godine ta djela prebačena
su s Trsata u Pomorski i povijesni muzej u Rijeci, gdje su i danas.
Ako iznova prizovemo Jankovića, saznat ćemo još jednu zanimljivu
pojedinost o grobnici:
“Na stropu bila je namještena liepa slika Amor i Psyhe. Sliku si je
grof donio iz Italije i namijenio za svoju grobnicu. Sliku vidio sam samo
jedanput i to prije pet godina. Slabo se sjećam pojedinosti, ali toliko zna-
dem, da je bila preliepo djelo, živimi bojami izradjeno. Dno slike bilo je
tamno, a dva božića izrazito jasna. Slika vriedila je mnogo--!” (Janković:
1886., 19)
32 Igor Žic

Na stropu grobnice stajala je velika Tintorettova uljena slika Amor


i Psiha, na glavnom oltaru Sv. Josip, a bočno jedna od dvije Giorgione-
ove (!) slike u obiteljskom vlasništvu (vjerojatno Poklonstvo kraljeva, prva
noćna slika u Veneciji!).
Napustimo li grobnicu i izađemo li na čistinu ispred nje, lijevo je
najviša tzv. rimska kula. Grudobrani na njoj i sve klesano kamenje done-
seni su iz Italije. Desno je kula u kojoj su najmanje šezdeset godina bile
izložene kamene skulpture iz maršalove zbirke, i na kojoj su izvedeni
neobični prozori zbog boljeg osvjetljenja eksponata.
No, da oslušnemo glas Bartolomea Biasoletta, koji je na osnovi
Paronuzzijevih napomena i Manzonijeva crteža, zapisao:
“...u trećoj kuli bit će izložene stare slike najslavnijih slikara koje su
u posjedu grofa, u četvrtoj će biti obitavalište čuvara i kolekcija etrušćan-
skih vaza, u petoj će biti izloženi stari novci i medalje, kao i drugi brončani
predmeti.” (Biasoletto: 1841., 179)
To dovoljno pokazuje veličinu Nugentovog projekta koji se nikad
nije realizirao u tom obimu. Budući da smo barem spomenuli sve kule,
došao je trenutak da se skoncentriramo na sjeveroistočnu, odnosno muzej-
sku kulu.
“I u tom dielu još tako sačuvanog kaštela leže komadi klesanog
kamena. Osobito liepo izklesan je arhitrav, koji je imao biti postavljen nad
vratima kule, u kojoj je pok. maršal smjestio kipove. Arhitrav nosili bi liepi
jonski stupovi. Nad ulazom je mislio maršal staviti nadpis - kakav ne mogu
znati. Osim ovog kamenja dovezena je iz Italije jedna duga široka ploča na
kojoj je slijedeći natpis:

Q.AVGUSTO Q.AVGUSTO IVLIAD HILARAE Q.AVGUSTO


VARO-FIL IVLIANO-FIL VNO VIRAE VARO
VIXIT ANN XIIII VIXIT ANN VIIII INCOMPARAILICONIVGI NAVARCHO
DIEB XXV MENS-XI DIB XXIIII VIXIT ANN.XXXIIII CLASS-PEAET
MENSIB.XI.DIEB III MISEN

Svi ovi dijelovi imali su ukrasiti ulaz u kulu, u kojoj su danas smje-
šteni kipovi dovezeni iz Italije i to što iz Rima, što iz Napulja, Genove i
Milana.” (Janković: 1886., 20-21)
Najveći dio kamenih spomenika Lavala Nugenta, zahvaljujući nje-
govom sinu Arthuru, kupljen je 1894. godine za Narodni muzej u Zagrebu,
uz posredovanje dr. Isidora Kršnjavog, predstojnika vladinog odjela za
bogoštovlje i nastavu, te su tako očuvani i djelomično izloženi. Posjetitelji
današnjeg Arheološkog muzeja u Zagrebu odmah na ulazu mogu vidjeti
skulpture i ploču s natpisom obitelji Varo.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat33

“Tu je zbirku u Italiji sastavio maršal grof Lavala Nugent (umro


1862.), kad je godine 1815.-19. bio glavnim zapovjednikom napuljske ovj-
ske (Capitan Generale dell’esercito Napolitano). Radi velikih zasluga, što
si ih je stekao po napuljsku bourbonsku dinastiju, koju je iza višegodišnje
odsutnosti sa austrijskom vojskom dopremio natrag u njezino kraljevstvo,
dozvolio mu je kralj Ferdinand I. dekretom od 17. lipnja 1817. da može
na svoj trošak izvoditi iskapanja kod mjesta Traetta na Gariglianu, gdje
je negda stajao grad Minturnae, a nađene spomenike, da si može pridr-
žati i eventualno sobom ponijeti. Znade se da je grof Nugent, po kasnijem
kanoniku Don Gaetanu Ciuffiu g. 1818. dao kopati blizu starog amfiteatra
minturnskog u razvalinama neke znatnije antikne zgrade...
...Dalo se je ustanoviti, da je bilo komada i od drugdje, možda ih
je bilo i iz Pulja (Pule), gdje je navodno maršal u amfiteatru dao kopati, a
sigurno i iz riječke okolice. Nije pravo vjerovati da bi štogod u Nugentovoj
zbirci potjecalo iz Pompeja...” ( Brunšmid: Vjesnik, 1903.-04., 209)
Kameni spomenici dopremeljeni su na Trsat preko Venecije, a tamo
su 1831. godine bili u palači Pisani. Prvi ih je vidio i opisao Emilio Wolff,
kipar na dvoru pruskog kralja. O zbirci su poslije toga pisali Biasoletto
(1841.), Almanacco Fiumano (1854.), Schneider (1881.) i Janković (1886.).
Zahvaljujući podacima koje je donio Almanacco Fiumano za 1855.
godinu, tiskan u Veneciji 1854., moguće je prilično točno rekonstruirati
muzejski postav na Trsatu.
“U jednoj okrugloj prostoriji kule smješteno je šest mramornih
kipova iskopanih iz ruševina starog rimskog Minturna, što ih je grofu
darovao pokojni napuljski kralj Ferdinand I. Oni u naravnoj veličini i naj-
divnijih oblika, predstavljaju Veneru, Ganimeda, Silena i druga mitološka
božanstva. Na gornjem katu, ukrasuje jednu sobu sedam manjih kipova,
također mramornih, predočujući Jupitera, Junonu, Dianu, Terpsihoru, Baka
i jednog boga Termine, iskopane također iz tla nekad cvatućeg Minturna. U
drugoj maloj sobici vidi se preko sto komada i odlomaka grčkog kiparstva
kao i trideset poprsja grčkog, rimskog, etrušćanskog i egipatskog izvora,
velika količina kapitela, basreljefa, te više od šezdeset sanduka etrušćan-
skih vaza izvorne elegancije. Na ulazu kule vide se dva stupa mramorna,
koji su bili sastavni dio mauzoleja kapitana Augusta Varrona (konzula).”
(Linić: Sušačka revija, 34-35, 2001., 94)
Osim skulptura koje su na Trsatu bile izložene u razdoblju 1838.-
1894., sve to vrijeme nisu bile izvađene iz sanduka grčke vaze iz južne
Italije. Riječ je o 1500 cijelih (!) vaza, od kojih su desetak svjetski rariteti.
Cijela zbirka pohranjena je u spremištu Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Preuzet ćemo od Jankovića jedino opis Ganimeda - da osjetimo
nešto od njegovog oduševljenja u susretu s umjetninama.
34 Igor Žic

“Uz vrata na desno stoji kip liepa mladića, kojeg je i sam Zeus zavo-
lio. Uzeo ga od velike ljubavi u Olymp, dao mu viečnu mladost i učinio
svojim poslužiteljem kod gostba bogova. To je i u kamenu doista prelipi
Ganymed, visok 1 metar i 70 cm. Statua je od biela mramora, te joj fali
samo desna ruka do lakta. Nago tielo liepa mladića divno je izrađeno i
ne znaš što bi rekao, jer ne znaš što je naravnije, što li savršenije! Tako je
lice toli liepo i umiljato, tako nježno mlado, a potezi toli fini, da je svaki
prisiljen reći, to je svakako uzor mladenačke ljepote... Umjetnikom koji
posjećuju Trsat, osobito se sviđa. Šteta je što je kip na više mjesta puknuo
pak se bez velike pogibelji ne da prenašati. Po procijeni strukovnjaka iz
Beča i Trsta vriedi kip desetak hiljada forinti. Zevsov orao do lieve ruke i
pas kraj njega i dio desne ruke načinjen je od sadre.” (Janković: 1886., 22)
Restauracije je, to je već spomenuto, izveo venecijanski kipar Gia-
como Paronuzzi, i to ne odveć dobro, a procjena umjetničkih djela, kipar-
skih i slikarskih, obavljena je 1881. godine. Ta je godina posebno važna
jer tada započinje raspad zbirke Nugent, o čemu će kasnije biti više riječi.
Zasad je dovoljno primjetiti to da se samo unutar zbirke kamenih spome-
nika, od godine 1854., kad ih je bilo tridesetak, do godine 1886., broj popr-
sja bitno smanjio.
“Na dalje zbirka posjeduje četrnaest poprsja, najviše iz rimske car-
ske dobi. Medju ovima osobito je karakteristična glava Cesarova, sa oštro
izraženi ličnimi potezi. Još su spomena vriedna poprsja Vespazijanovo,
Klaudijevo, Mesalinino, Neronovo, Herkulovo i ono što valjda Germanika
pretstavlja.” (Janković: 1886., 24)
Prema mišljenju samog Nugenta, najvrijednije u njegovoj zbirci bili
su upravo kameni spomenici. Zbog toga nije čudno da je upravo ta zbirka
bila prva predstavljena javnosti. Budući da se koncem stoljeća ukus publike
bitno promijenio, položaj te zbirke nakratko je preuzela zbirka slika koja je
prema suvremenim kriterijima bila basnoslovno vrijedna. No, prije no što
iznesemo osnovne podatke o slikama, ponešto valja reći i o ljudima koji su
boravili na Trsatu i koji su brinuli i o gradini i o umjetninama.
“U novo restauriranoj gradini nijesu stalno boravili Laval Nugent
i njegov sin Arthur. Laval, koji je proživio svoj vijek u velikom svijetu, a
kretao se med ljudima najvišeg položaja, nije se mogao udomiti ovdje, a
sin mu, koji se zanimao za javne poslove volio je boraviti u Zagrebu. Tako
je u kaštelu bilo samo potčinjeno osoblje. Godine 1832. stanuje tamo čuvar
i vojnik (custode i soldato) Antonio, a iza njega Valent Voit, umirovljeni
lovac (Jäger).” (Rački: 1929., 171)
Godine 1838. dovršen je impresivan Canovin hram u Possagnu, u
kojem je smještena gipsoteka s modelima većine njegovih skulptura. Iste
godine, Thorvaldsen se vratio iz Rima u Kopenhagen, s velikim brojem
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat35

svojih radova i bio spektakularno dočekan. Već 1839. godine, prema njego-
voj želji, započinje gradnja muzeja. On umire 1844. godine i biva sahran-
jen u unutrašnjem dvorištu prve muzejske zgrade u Danskoj! Muzej je bio
dovršen 1848. godine. Danas je u tom muzeju gipsna bista Giovanne Ria-
rio Sforza Nugent, a mramorna je u PIPMHP. Giacomo Paronuzzi, dugo-
godišnji Nugentov suradnik na obnovi kipova i kaštela, umro je na Trsatu
23. travnja 1839. godine.
Njegov rad nastavio je Mijat Sabljar (1790.-1865.), koji se tijekom
napoleonskih ratova borio u Nugentovim jedinicama, da bi se potom posve-
tio skupljanju starina. Na Trsatu je djelovao od 1842. do 1846. godine kao
kustos zbirke, a potom je 1850. postao kustos numizmatičke zbirke Narod-
nog muzeja u Zagrebu. Godine 1853. uz Kukuljevića-Sakcinskog i krčkog
svećenika sudjelovao je u pronalaženju Bašćanske ploče, glagoljskog nat-
pisa iz 1100. godine, a 1862. preuzima u Narodnom muzeju mumiju, za
koju se kasnije ispostavilo da je umotana u najdulji sačuvani etrušćanski
tekst na svijetu.
Da je upravo dolazak Mijata Sabljara na Trsat bila nova kvaliteta
u radu muzeja, očito je i po tome što je godine 1843. postavljena kamena
ploča s uklesanim natpisom: MUSEUM NUGENT MDCCCXLIII, što
ukazuje na godinu službenog utemeljenja institucije. Sabljar nije samo
vodio računa o zbirci, popisivao je i evidentirao, već se bavio i obradom
dokumenata; najpoznatiji takav njegov rad prijepis je Trsatskog statuta,
koji se danas čuva u arhivu Hrvatske Akademije. Taj dokument počinje
riječima: Statut Trsata znovič učinjen na 24. travnja 1640. u gradu Trsatu.
Prijepis ima 19 listova na kojima se u uvodu navodi oslanjanje statuta na
Vinodolski zakonik iz 1288. godine i potom slijedi 81 članak.
Iz svega navedenog vidi se da je Trsat bio prvi muzej u tadašnjoj
Hrvatskoj - Dalmacija je bila u drugom državnom položaju, a Narodni
muzej u Zagrebu službeno je započeo s radom 1846. godine. Također se
vidi da je Museum Nugent bio muzej u suvremenom smislu, jer je uz izlož-
benu postav pažnja bila posvećena restauratorskoj djelatnosti (Paronuzzi),
odnosno evidenciji i obradi spomenika, što je i danas zadaća kustosa
(Sabljar).
Svoj konačni opseg muzej je dosegao približno godine 1870., nakon
dovršenja starije stambene zgrade obitelji Nugent. U toj zgradi čiju je pre-
gradnju započeo Laval Nugent, a u dva navrata je izvodio Arthur, našla
je utočište zbirka slika, dio zbirke namještaja, zbirka dokumenata i kao
poseban kuriozitet, zbirka frankopanskih predmeta. Kukuljević-Sakcinski,
taj dobri duh hrvatske kulture i povijesti, čovjek koji je uvijek uspijevao
doći do točnijih informacija od suvremenika, a ponekad i od onih koji su
nastavljali njegov rad, zapisao je godine 1875.:
36 Igor Žic

“Zbirka slika, razređena u više soba ima do dvie sto komada, većom
stranom iz talijanskih škola i nekoliko njih od najboljih mletačkih umjet-
nika. Među ovima nalazimo i dvie do sada nepoznate slike našeg Andrije
Medulića (Andrea Schiavone), od kojih prikazuje jedna Floru s malim dje-
tetom usred polja i cvijeća, druga, pako, sasvim slična prvoj predstavlja
muža s djetetom u poljskom predjelu. Obe slike u drvu u duguljastoj četvr-
tini.” (Kukuljević-Sakcinski: Vienac, 42, 1875. )
Ako je taj tekst najstarije poznato svjedočanstvo o slikama na Trsatu,
mnogo precizniji bio je Julije Janković, između ostalog zato što je prisu-
stvovao procijeni umjetnina 1881. godine.
“U novije vrieme znatno je jedna i druga zbirka smanjena. Tako broji
zbirka slika u svemu uračunav i neke malovriedne 47 komada. Prije neko-
liko godina bilo je ovdje dva puta više slika, i to veoma vriednih. Sjećam
se veoma dobro, da sam vidio jednu sliku Leonarda da Vincija; od Tiziana
vidio sam portret Filipa II., kralja španjolskog. Zastupana bila je Correggi-
ova i Tizianova škola. Od Gvida Renia bila je ovdje glava Isusova, Madona
i Isus polagan u grob. Od Karla Bonone Ferarskog opazio sam Gostbu u
Emausu, a od našeg Medulića bile su dvie slike.
Danas su u zbirci zastupani slijedeći znameniti umjetnici: Ivan
Palma Mlječanin (Palma il Giovanne, op. aut.) jednom slikom na kojoj su
naslikani sv. Ivan Krstitelj, sv. Ivan Evangjelista, sv. Josip i sv. Sebastijan,
svi sjedeći. Slika je srednje veličine.
Dominik Tintoretto: Pohod Marije kod Elizabete. Sličica slikana je
na platnu a priljepljena na drvo. To je po svoj prilici najvriednija slika u
ovoj zbirci, te je procijenjena od stručnjaka na šest tisuća forinti vried-
nosti.
Benvenuto l’ortolano di Ferrara: Blagoviest; u dvie slike. Obe su na
drvo risane.
Scarsellin Ferrara: Krunjenje Isusa, velika slika i Marija lauretanska.
G. Reni: Krunjeni Isus sa trstikom u ruci. Dobra kopija.
Anibal Carauli: Sv. Franjo u pobožnosti.
Alexand. Turchi, Veronežan: Sveti Franjo. Slika na papiru, dobro
izrađena.
Osim ovih slika poznatih autora ima još nekoliko veoma liepih,
kojima još danas ne znam majstora. To su:
Slika predstavljajuća starog fratra sa knjigom u ruci. Lice preliepo
naravno naslikano.
Marija Mandaljena pokornica u špilji.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat37

Lik jednog Frankopana od nepoznatog umjetnika.


Nedužna Suzana u kupelji napastovana. Ova slika i ako nije original
mnogo je vriedna.
Isus prikova za stup, pun izražaja i čuvstva.
Marija, valjda kopija Renijeve.” (Janković: 1886., 24-25)

Ako se ti Jankovićevi podaci dopune popisom slika u privatnom vla-


sništvu u Rijeci, koje su bile izlagane na velikoj izložbi 1893. godine, i s
onim što je obitelj Tuchtan prikupila tijekom drugog svjetskog rata, a ta su
djela danas u vlasništvu Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, ukazuje
se impresivan niz slika od kojih su pojedine svjetska senzacija. Izuzetna
kvaliteta zbirke bila je moguća iz jednostavnog razloga - Laval Nugent
je otkupio dvije vrlo stare zbirke: venecijansku zbirku Foscari i jednu od
zbirki d’Este-Gonzaga, vjerojatno ferarsku. Kupnja slika morala je biti
obavljena po vrlo prihvatljivim cijenama jer je Nugent bio orođen s obite-
ljima čije je zbirke otkupio i k tome zapovjednik na području na kojem je
zbirke otkupljivao, a vezivale su ga i vrlo zanimljive veze s onima koji su
zbirke prodavali, a o tome će još biti riječi.
Unutar zbirke Foscari svakako treba istaći djela: Tizian: Sv. Rok
(lijevo krilo triptiha); Paolo Veronese: Svadba u Kani (velika skica, ulje
na platnu); Tintoretto: Amor i Psiha, velika stropna slika; Palma Mlađi:
Četiri sveca i njegovo najbolje djelo pohranjeno u Hrvatskoj, Pokop Kris-
tov (velika slika, danas u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu), ali i jedan
Krist, te Sv. Lucija; Giorgione – dvije slike (!): Poklonstvo kraljeva i slika
nepoznatog naziva; Bonifazio Veronese: Krist; G. B. Piazzetta: Sv. Jeronim,
Sv. Josip i Svetac; Bernardo Strozzi: Odricanje sv. Petra; G.B. Tiepolo:
Bogorodica s djetetom; A. Varotari - Il Padovanino: nepoznat naziv slike;
Andrea Schiavone: Proljeće i Jesen (dvije slike na drvu), te Dominik Tin-
toretto: Pohod Marije kod Elizabete...
Iz zbirke d’Este potječu djela pretežno ferarske škole, ali i bolonjske,
milanske i venecijanske: Leonardo da Vinci: nepoznat naziv slike; Correg-
gio: Bogorodica od ružarija; Filippo Lippi: Bogorodica s djetetom; Lor-
enzo de Credi: Bogorodica s djetetom; Agostino Caracci: Kapucin; Anni-
bale Caracci: Sv. Franjo u pobožnosti; Guido Reni: Kristova glava, Bogo-
rodica s djetetom, Marija; El Greco: Sveta obitelj; Guercino: Sv. Marko i
Sv. Petar u tamnici; Scarsello da Ferrara: Marija lauretanska i Krunjenje
Isusa; Carlo Bonone: Večera u Emausu; Benvenuto l’ortolano di Ferrara:
Anđeo i Bogorodica navještenja; Luca Giordano: jedna od brojnih velikih
verzija njege Vulkanove kovačnice i slika s njom u paru (neko vrijeme bile
su izložene u zagrebačkom muzeju Marton!); Canaletto: Capriccio...
38 Igor Žic

Nabrojana su samo najvažnija djela jer su u zbirci bila i djela manje


znamenitih slikara, sljedbenika, madonera, nizozemskih majstora...
Ukratko, za vrijeme svog punog opsega Museum Nugent bio je naj-
važnija umjetnička zbirka u Hrvatskoj, koja je obuhvaćala numizmatičku
zbirku, zbirku brončanih kipova, zbirku dokumenata, primjerice pismo
Karla V. Ferdinandu Gonzagi, onodobnom guverneru Milana, iz 1551.
godine, ili rukopis na pergamentu nadvojvode Ferdinanda dei Medici od
10. listopada 1606., zbirku grafika, i to u prvom redu osoba koje su bile u
izravnoj vezi s obitelji Nugent, zasebnu zbirku frankopanskih predmeta:
namještaj, dokumente, odjeću i niz portreta članova te obitelji, zbirku
kamenih spomenika sastavljenu od tri veće cjeline: antičke, renesansne i
suvremene, zbirku vojne dokumentacije, veliku biblioteku s knjigama iz
XIII. i XIV. stoljeća, zbirku renesansnog i baroknog namještaja, i, kao
kruna svega, zbirku s najmanje 200 slika.
Na žalost, sve to basnoslovno bogatstvo nikad nije utjecalo na kul-
turni život Hrvatske, a to je, u prvom redu, bila posljedica zatvorenosti
obitelji Nugent u koju je bilo prilično teško prodrijeti i koja se držala u
priličnoj povijesnoj sjeni, doživljavajući Hrvatsku kao svoj posjed kojim
se mora diskretno upravljati. Ta aristokratska superiornost kojom se Laval
Nugent kretao Europom, učinila ga je slavnim u zatvorenim krugovima
i gotovo posve nepoznatim unutar građanstva koje je tek stasalo. Sve to
dovelo je gotovo do potpunog zaborava obitelji koji je, a to će se još vidjeti,
posve nezaslužen. No, prije no što pokušamo povijesno odrediti Lavala
Nugenta, vrijedi uhvatiti ponešto od začeća gradskog života na Sušaku te
1886. godine, dok je njime koračao Julije Janković.
“Pod Trsatom leži mjesto Sušak, dio današnje trsatske općine. To
je mjesto postalo tek u ovom stoljeću. Ima staraca, koji pripovjedaju, da
na Sušaku gdje danas stoje liepe dvo i trokatne kuće nije bilo drugo no
krš i kamen. Tamo da su po tom žene rublje sušile i zato da se danas ovo
mjesto Sušak zove. Obćina je dobila nedavno dio zemljišta t.z. Brajdicu,
nekad posjed fratarski. Na tom zemljištu grade se sada javne i privatne
zgrade. Tako će ovo mjesto, kad se spomenuta Brajdica izgradi, dobiti
obličje liepa gradića. Na Brajdici stojala je do nedavna kućica, koja se spo-
minje u jednom fratarskom nadšastniku na Trsatu. Po tom dakle bila je ta
kućica veoma stara, a zna se, da su se u njoj XVI. i XVII. vijeka sakupljali
i sakrivali gusari, došavši morem na ove obale. Bili su to dakle Uskoci, baš
ne preveliki prijatelji Rieke. Kad su ovi gostovi ovamo došli nije se nitko
veselio, dapače zna se, da su Riečani proti gusarom Uskokom poslali cielu
brodicu s jednim kapetanom, da proti njim vojuje. Taj put im poslužila
sreća i Riečani pobjede gusare. Od zahvalnosti prema Majci božjoj, koja
im je pomogla u pomorskoj bitci, učinili su na Trsatu zavjet.- To je sva-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Trsat39

kako bila znamenita kućica, pa ju zato ovdje spomenuh. Na njenom mjestu


danas stoji liepa palača jednog posebnika iz Rieke.
Najstarija zgrada koja stoji na Sušaku svakako je malena crkvica
svetog Lovrinca, što ju je Martin Frankopan poklonio trsatskim franjev-
cima g. 1478. sa cielim okolišem i Brajdom.
Crkvica je neznatna, te s toga iztičem samo sliku sv. Lovrinca, jer ju
je risao poznati slikara fratar Serafin Schön. Crkvicom još danas upravljaju
trsatski franjevci, koji čitaju ovdje svake nedjelje misu za školsku mladež.
Do njihovog nekadanjeg posjeda bio je posjed baruna d’Argento. Oba ova
posjeda danas su u privatnih ruku, te su većim dielom na njih kuće pogra-
đene.
Za koju godinu bit će Sušak sav do t.z. piramide izgrađen. Novi hotel
(Kontinental, op. aut.) i novo uređeno sušačko morsko kupalište, mnogoga
će namamiti u naš kršoviti kraj i tražiti liek pokvarenu si zdravlju. Mnogi
bo voljet će doći ovamo nego u Abazziju, jer će Sušak pružiti čovjeku
iste ugodnosti i dokolicu kao Abazzija, a k tome je na Sušaku živež i stan
mnogo jeftiniji, nego li u skupoj Abazziji..
U svakom pogledu moramo kazati, da se mladi Sušak upravo rapidno
diže. Imade plinsku razsvjetu, liep vodovod, koji vodi na Sušak i Trsat.
Osim toga nalazi se na Sušaku tvornica tjestenine, tvornica cementa, ljeva-
onica voštanih svieća, kao i ljevaonica željeza.
Od piramide vode dva puta, jedan lievi u Dragu, drugi desni - zim-
sko šetalište Riečana i Sušačana, vodi u lazaret t.j. Martinščicu.” (Janko-
vić:1886., 25-27)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent41

II.

Laval Nugent

L
aval Nugent of Wesmeath, grof, feldmaršal, vitez reda Zlatnog runa,
komandant reda Marije Terezije i rimski princ, rodio se u Ballyna-
coru, Irska, 3. studenog 1777., a umro je u Bosiljevu, Hrvatska, 21.
na 22. kolovoza 1862. godine.
Budući da ima nesigurnosti oko izgovora njegovog przimena treba
objasniti da je on u Velikoj Britaniji i Irskoj Njudžent, u Austriji Nugent i
u Hrvatskoj Nižan. Osobno je u Hrvatskoj inzistirao na pojednostavljenom
francuskom izgovoru želeći istaći važnost najdubljih obiteljskih korijena
koji sežu sve do 930. godine.
O mjestu i godini rođenja, te o imenu oca, stariji izvori davali su
različite podatke: prema austrijskoj Nacionalnoj enciklopediji, grof Laval
Nugent rodio se godine 1770., prema Brockhausovu leksikonu rodio se
1780. i to u Pragu, a Kalendar navodi godinu 1777. i Irsku. kao otac navodi
se grof Michael Anthony feldzeugmeister (general topništva, čin ispod fel-
dmaršala), odnosno grof Jacob Robert, podmaršal i vitez reda Marije Tere-
zije.
Laval Nugent bio je sin Michael Anthony Nugenta (umro 1812.), no
nesporazumi su nastali zato što je s posebnom kraljevom dozvolom 1. stu-
denog 1793. stupio u austrijsku vojsku, gdje je kraće vrijeme bio štićenik
Jacob Robert Nugenta (1720.-1794.).
Ovdje se mora napomenuti da je između trideset portreta najistaknu-
tijih austrijskih zapovjednika u Vojnoj akademiji u Wiener Neustadtu, čak
dvanaest Iraca! Bečki Kriegsarchiv na listi časnika svih rangova navodi
čak 1500 Iraca od 1630. do 1830. godine. Ova dva podatka nam pojašnja-
vaju dolazak Lavala Nugenta u redove austrijske vojske - riječ je o prilično
uobičajenom putu za nadobudne Irce.
Započevši vojnu karijeru kao kadet u inžinjerijskom korpusu, već 1.
ožujka 1794. unaprijeđen je u poručnika; nakon što se istaknuo kod Mainza
ušavši prvi u neprijateljski rov, godine 1795. postao je nadporučnik, a 15.
travnja 1796. postao je kapetan inženjeraca. Zbog svog držanja 1. ožujka
1799. priključen je generalštabu, sudjelovao je u vojnom pohodu te godine
42 Igor Žic

u Italiji, istaknuvši se prilikom zauzeća utvrde Torina i Serravalle, i na bre-


žuljcima pokraj Viareggia i u blizini Savonne, te pokraj Santa Crocea, 10.
travnja 1800. godine.
U majora je unaprijeđen 1. lipnja 1800. godine, a s francuskim gene-
ral-ađutantom Neillom sklopio je 31. lipnja dogovor o demarkacionoj liniji
na rijeci Po, imajući važan udio u ponovnom zauzimanju Quasia. Sudjelo-
vao je i u bitci pokraj Marenga u srpnju iste godine, no znatno više se ista-
knuo pokraj Vincia 25. i 26. prosinca. U 66. promociji, 18. kolovoza 1801.
Nugent je odlikovan viteškim križem reda Marije Terezije, naročito zbog
svog držanja u bitci kod Santa Crocea. To je vrijeme njegovog zbližavanja
s nadvojvodom Johannom (1782.-1859.), sinom cara Leopolda II. i vrhov-
nim zapovjednikom austrijske vojske na talijanskom ratištu. Nugent je
unaprijeđen u pukovnika 17. lipnja 1807., u pješačkoj regimenti br. 61, da
bi 16. veljače 1809. bio postavljen za načelnika generalštaba nadvojvode
Johanna, stoga ne čudi da je general-bojnik od 24. svibnja 1809. godine.
Ako se Nugent ubrzano uspinjao unutar austrijske vojne hijerarhije,
to je dugovao svom neprijatelju Napoleonu, koji je neumorno išao iz rata
u rat.
Napoleon se proglasio carem 1804. godine, provodeći najviše vre-
mena ne u vladanju već po najrazličitijim bojištima. U osnovnim crtama
njegovi pohodi mogu se sažeti kao rat protiv Prve koalicije, 1792.-95.
(Austrija i Pruska), protiv Druge koalicije, 1799.-1802. (Engleska, Rusija,
Austrija, Portugal, Kraljevina obiju Sicilija i Turska) kad je Napoleon izvo-
jevao velike pobjede kod Marenga i Hohelindena (1800.). Uslijedio je rat
s Trećom koalicijom 1805. (Engleska, Rusija, Austrija, Kraljevina obiju
Sicilija i Švedska) kada je Napoleon pobjedio kod Ulma i Austerlitza, a bio
poražen u pomorskoj bitci kod Trafalgara (21. listopada 1805.) od strane
admirala Nelsona, koji je tu i stradao. Mirom od 25. prosinca, koji je potpi-
san u Požunu (Bratislavi) Napoleon je dobio Dalmaciju i Boku Kotorsku.
Ratujući s četvrtom koalicijom 1806.-07. (Pruska, Rusija, Engle-
ska i Švedska) Napoleon je pobjedio kod Jene, Auerstadta, Eylaua i Fri-
edlanda, te je uslijedio mir 9. srpnja 1807., potpisan u Tilsitu. U ratu s
Petom koalicijom (Engleska i Austrija) nanio je težak poraz Austriji kod
Wagrama (5.-6. srpnja 1809.) i uslijedili su mučni pregovori u Schönbru-
nnu na kojima su interese Austrije zastupali general-bojnik Laval Nugent
i Klemence Metternich (1773.-1859.), tada ministar vanjskih poslova
Monarhije. General-bojnik Nugent, kao drugi opunomoćenik, odbio je
potpisati predložene uvjete i otišao je iz Beča. Mir je potpisan bez njega
14. prosinca 1809. i posljedice su za Austrije bile gubitak Venecije, Trsta,
dijela Kranjske, Istre i Hrvatske južno od Save. Od Kranjske, Hrvatske i
Dalmacije Napoleon je ustrojio Ilirske provincije sa sjedištem u Ljubljani.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent43

To je vrijeme vrhunca njegove moći, koji je potrajao samo tri godine. Uz


posredovanje Metternicha dolazi i do braka između Napoleona i Marije
Luise, kćeri austrijskog cara Franje I., s time što se Napoleon prethodno
razveo od Josephine Bauhernias.
Marija Luisa rodila se u Beču 12. prosinca 1791. godine. Bila je
poznata po ugodnoj naravi, sklonosti jezicima, tako da je govorila osim
njemačkog i engleski, francuski i talijanski, a bila je zaokupljena i crta-
njem i glazbom. Iako je osjećala odbojnost prema Francuzima i posebno
prema Napoleonu 13. veljače 1810. godine dogovoreno je da će postati
druga žena najmoćnijeg Europljana. Vjenčanje je proslavljeno 11. ožujka,
a dva dana kasnije Marija Luisa je napustila Beč i u okolici Sossonsa 27.
ožujka se našla s Napoleonom, koji je krenuo u susret napuljskom vladaru
Joachinu Muratu, generalu koji se oženio njegovom sestrom Carolinom
Bonaparte.
Građansko vjenčanje održalo se u Saint-Cloudu 1. travnja, a crkveno
dan kasnije u Louvreu. Od prvog dana carica je počela nametati svoj ukus
i svoju rafiniranost ne mareći odviše za dotadašnje standarde na dvoru.
Poslije samo nekoliko mjeseci naručila je monumentalnu skulpturu u pri-
rodnoj veličini Marija Luisa kao Sloga, te jednu intimniju bistu, od Anto-
nia Canove. U čast njenog vjenčanja, cesta između Rijeke i Zagreba, koju
su 1810. godine dovršili Francuzi, nazvana je Lujzinska.
Nugent je proveo neko vrijeme u Engleskoj i tijekom 1810. stekao je
čin divizijskog generala engleske vojske. Iduće 1811. bavio se uglavnom
povjerljivim diplomatskim zadacima. Susretao se u Londonu s Lordom
Williamom Bentinckom, sinom istoimenog britanskog premijera, potom
je otišao u Austriju s pisanim uputstvima princa regenta i vlade, a potom se
ponovno pojavljuje u Londonu s važnim vijestima s austrijskog i pruskog
dvora. Zatim obilazi Jonske otoke, Maltu i Siciliju. Zimu 1812.-13. proveo
je kod vojvode od Wellingtona u Španjolskoj. Tu je dobio dokumente koje
je odnio u Gothenburg, Colberg, Berlin i Beč i koji su doveli do objavljiva-
nja rata Francuskoj od strane Austrije, u čiju se službu vraća 1. lipnja 1813.
Te godine Napoleon je već gubitnik poslije povlačenja iz Rusije. Sukob
sa Šestom koalicijom (Pruska, Austrija, Španjolska, Portugal, Engleska i
Rusija) završit će za njega katastrofalno.
Uzevši aktivno učešće u rušenju Napoleona, Nugent je u vojnom
vijeću predložio da će svojom jedinicom proći kroz Hrvatsku i izaći na
Jadransko more, te tako odvojiti francuske jedinice u Dalmaciji i istodobno
se povezati s engleskom flotom, čija je baza bila na Visu. Iako je plan bio
odbijen, Nugent je, na svoju ruku, krenuo u njegovu realizaciju.
Početkom kolovoza 1813. godine austrijska vojska bila je raspore-
đena:
44 Igor Žic

– desni bok, između Ischla-Aussea i Radstadta, pod zapovjedniš-


tvom general-bojnika Stanisavljevića, s 3.000 ljudi i 3 topa;
– središnjica, pod komandom generala topništva Hillera, koji je imao
stožer u Grazu, brojala je 17.000 ljudi i 30 topova. U Celju je zapovjedao
general-major Folseis jedinicom od 3.000 ljudi i 3 topa.
Nama zanimljiv lijevi bok držao je podmaršal Radivojević, koji je u
Zagrebu imao 6.000 ljudi i 9 topova. U sklopu te formacije bio je i general-
bojnik Nugent sa svojom brigadom.
Ukupne austrijske snage brojale su 35.000 vojnika, sa 120 topova i
zatvarale su bojišnicu dugu 300 km zračne linije. Nasuprot Austrijancima
stajale su francuske snage od 45.000 ljudi i 130 topova. Austrija je progla-
sila rat 11. kolovoza, no s operacijama je krenula 17. kolovoza.
Dana 19. kolovoza Nugent je prešao Savu s jednim bataljunom 5.
graničarske regimente, te 80 husara (konjanika) i zaputio se prema Kar-
lovcu. Cilj mu je bio izbiti čim prije na Kvarner, gdje je već bila engleska
flota - tri linijska broda, jedan brigantin, nekoliko transportnih brodova -
pod zapovjedništvom kontra-admirala Fremantlea, Nelsonovog vjenčanog
kuma.
General Jeanin, zapovjednik Karlovca, pozvao je 20. kolovoza bata-
ljun graničara iz Slunja protiv Nugenta, no graničari su prešli na Nugen-
tovu stranu. Kako su to isto napravila još tri bataljuna Hrvata, francuski
general bio je prisiljen napustiti Karlovac. Istog dana slične stvari dogodile
su se u Dubrovniku i Kotoru.
U blizini Bosiljeva Nugent, tada na čelu vojske od oko tisuću ljudi,
susreo se s kapetanom Cadiganom, koji je bio časnik za vezu s kontra-
admiralom Fremantleom i potom je nastavio napredovati prema Rijeci. U
grad je bez borbe ušao 26. na 27. kolovoza 1813. godine.
U svom kratkom životopisu u 20 točaka, koji je poslao grofu Saurau,
velikom kancelaru carstva, Andrija Ljudevit Adamić navodi:
“...18. On je bio onaj u čijoj su se kući našli engleski i austrijski
zapovjednici i gdje su se vodile operacije tijekom oslobođenja obale...
11. Surađivao je s kontra-admiralom Fremantleom kod zauzeća
Trsta.” (Gigante: Fiume,1937.-38., 143 )
Kuća o kojoj govori Adamić najvjerojatnije je bila njegova zgrada
na Fiumari, koja je u tom razdoblju bila glavna u nizu obiteljskih građe-
vina, a kako je bila smještena na samoj obali Rječine, tada luke, bila je
idealna za komunikaciju s mornaricom.
Dana 29. kolovoza u Rijeci je pred Nugentom bio Josip Lazarić, prvi
poručnik dragovoljaca iz Trsta. Tom zgodom Nugent ga je unaprijedio u
kapetana i dao mu je zadatak da ode u pazinsku grofoviju, da je pobuni i
tako spriječi pokret francuskih snaga iz Rovinja. Za izvršenje Nugent mu je
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent45

stavio na raspolaganje 47 hrvatskih vojnika i 12 husara. Lazarić je 2. rujna


krenuo u Istru, a 4. rujna došlo je do velike bitke ispod Lindarskog bri-
jega. Tu je 1.100 francuskih vojnika izgubilo bitku protiv znatno malobroj-
nije hrvatske vojske pojačane dragovoljcima. Gubici Francuza bili su 40
mrtvih i ranjenih, te 900 zarobljenih vojnika, 26 časnika i tri viša časnika.
Sve zarobljene Lazarić je doveo u Rijeku 6. rujna, a 7. rujna bio je opet u
Pazinu. Novi cilj bio je Kopar.
U isto vrijeme Nugent je svoje snage rasporedio između Rijeke i pro-
vizorno utvrđenog Veprinca na Učki, dok je glavnina francuskih snaga bila
kod Lipe. Brodovi kontra-admirala Fremantlea bili su usidreni u Lovranu
i olakšavali su opskrbu hrvatskih snaga. Do bitke s Francuzma, koje je u
napadima predvodio general Ruggieri, došlo je 7. rujna kod Lipe. Bitka je
bila neodlučena, no Francuzi su imali stotinjak mrtvih i oko dvije stotine
zarobljenih.
S pomicanjem snaga dolazi do nove bitke kod Jelšana. Tu su Fran-
cuzi napali Nugenta istovremeno iz pravca Postojne i Trsta. On je vještim
manevrom odvojio začelje od glavnine protivničkih snaga, te je sa svoja
dva bataljuna pješaka, eskadronom konjice i četiri topa teško porazio četiri
puta jače snage. Rezultat bitke bio je katastrofalan za Francuze: imali su
400 mrtvih i oko 500 ranjenih i posve demoralizirani povukli su se prema
Trstu.
Nugentova prethodnica već 10. rujna upala je u Trst i napala topniš-
tvo kod starog lazareta, no ubrzo se povukla. Lazarić je, poslije kraće
opsade, oslobodio Kopar 11. rujna, a u operacijama je imao pomoć kon-
tra-admirala Fremantlea i njegovih brodova. Koordinirajući akcije Nugent
je 19. rujna bio u Pazinu, a 20. rujna u Kopru. Ukupno je raspolagao s tri
bataljuna pješaka i pola eskadrona husara, dok su Francuzi imali u Trstu
800 vojnika i 5 topova.
Admiral Fremantle pred Trstom imao je linijske brodove Elisabeth,
Tremendous i Eagle, fregate Havana i Cerberus, te brikove Hazard, Wise
i Haughty, uz dva transportna broda. Dana 13. listopada s brodova je iskr-
cano 450 vojnika koji su se priključili opsadi.
Noću 13. na 14. listopada uslijedile su borbe u gradu, a najžešći
sukob zbio se 18. listopada. Koliko god su se Francuzi uspješno branili,
ipak su morali kapitulirati 30. listopada. Njihov zapovjednik Rabie pri-
stao je izručiti neoštećen kaštel sa svim topovima, uz uvjet da ostane u
njemu sve do 8. studenog. Izbjeglo pučanstvo vratilo se u grad 31. listo-
pada i odmah se prihvatilo čišćenja crkve Svetog Justa (San Giusto), pokraj
kaštela, u kojoj je nađeno 27 topovskih kugli teškog kalibra.
Dana 8. studenog Francuzi su napustili kaštel s oružjem i opremom,
a tamo su ušli hrvatski i engleski vojnici, koji su izvjesili austrijsku zastavu.
46 Igor Žic

U 10 sati bio je potpisan mir za područje Trsta, a potpisnici su bili general-


bojnik Nugent i kontra-admiral Fremantle s jedne, te Rabie, s druge strane.
Zapovjednik grada privremeno je postao Lazarić.
Svečana proslava uslijedila je 10. studenog s misom u crkvi Svetog
Justa, uz prisustvo najviših austrijskih i engleskih časnika, te topničkom
paljbom iz kaštela. S postrojavanjem 200 hrvatskih vojnika ispred crkve
završeno je razdoblje francuske Ilirije. Istovremeno to je bio kraj prvog
razdoblja suradnje Adamića i Nugenta, jer se Adamić vratio u Rijeku, gdje
je postavljen za engleskog konzula, dok je Nugent nastavio s ratnim ope-
racijama po Italiji.
Kontra-admiral Fremantle 11. studenog prebacio je Nugenta i nje-
gove ljude do Ravenne. O tim operacijama ostavio nam je svjedočanstvo
sam Nugent u tiskanom dokumentu Circostanze della concessione di
Castel-Volturno iz 1818. godine:
“U trenutku izbijanja rata 1813. god. general grof Nugent vratio se
iz misije u Engleskoj i Španjolskoj, i bio je komandant snaga koje su činile
krajnji lijevi bok austrijske vojske. Poslije niza operacija, kojima je preu-
zeo od neprijatelja Iliriju i Trst, prešao je Jadran pojačan engleskim tru-
pama s Visa i Krfa i iskrcao se na ušću rijeke Po, iza leđa francuske vojske,
potom je nastavio svoje operacije s desne strane rijeke Po, gdje je iznenada
došla Muratova vojska idući za Anconu.
General grof Nugent odmah je okrenuo protiv njega, ali je bio zau-
stavljen potpisanim mirovnim ugovorom, koji je ostavljao Napuljsko kra-
ljevstvo Joachinu Muratu, dajući mu uvećani teritorij uz uvjet suradnje sa
sjedinjenim snagama saveznika protiv Napoleona. Tada je general grof
Nugent surađivao s njim predvodeći 8.000 Austrijanaca i Engleza, kon-
centrirajući se na desnu stranu rijeke Po, dok je ostatak austrijske vojske
maršala grofa di Belegarda djelovao s lijeve strane iste rijeke. Tako organi-
zirani nastavili smo operacije 1814. godine koje su završile mirom.
O hrabrosti koju je pokazao govore detalji vojnih operacija u kojima
je grof Nugent imao vrlo tešku ulogu koju je obavio. Ali njegov položaj
otežavalo je ponašanje novog saveznika, što dokazuje cijelo njegovo svje-
dočenje. Zapravo, od prvog trenutka Joachim Murat je igrao dvostruku
igru, glumio da izvršava ugovor, komunicirajući u tajnosti s neprijateljem
i general Nugent se našao u opasnosti da bude napadnut s njegove strane.
Samo kad je odlučno poražen Napoleon djelovao je uz glasno prigovara-
nje.” ( Žic:2000., 1-2, Rijeka, 167-168 )
Joachim Murat (1767.-1815.) bio je zapravo cijelo vrijeme odan
Napoleonu, svom vrhovnom zapovjedniku. Nosio je titulu potkralja Ita-
lija, a sjedište vlasti imao je u Napulju.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent47

Zanimljivo je pratiti kretanje još jedne povijesne osobe, Josipa


Vrkljana, načelnika štaba generala Nugenta.
Josip Vrkljan rodio se 1777. godine u Lovincu u Lici. Pohađao je
vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), te je 1794.
godine bio poručnik kod 2. pješadijske pukovnije. Kako su ratovi prilika za
brzo napredovanje 1805. zatičemo ga kao kapetana glavnog štaba nadvoj-
vode Ferdinanda. Istaknuo se iste godine u bitci kod Ulma, a četiri godine
kasnije promaknut je u načelnika glavnog štaba. Kako je cijela Europa
bila u plamenu ne iznenađuje što ga 1812. zatičemo u Galiciji, a 1813. s
divizijom Lichtenstein kod Naumburga. Ponešto o tim danima saznajemo
iz diplome cara Franje I. iz 1823. godine:
“U bitkama koje su se vodile protiv Francuza, osobito 1813. godine
kod Stockstene i Hocheima, zatim 1814. kod Kraljevog Kamena preuzeo
si izuzetne herojske dokaze svoje vrline i vojničkog umijeća. Zatim kada je
7. travnja 1814. posebna četa naše vojske napala neprijatelja, i istovremeno
ga je naš pukovnik Gavenda pokušao opkoliti, neprijatelj je nemali dio
četa ubacio između jednih i drugih. Ti si u opasnoj situaciji u kojoj se tamo
našao pukovnik pojurio k njemu da mu kao pomoć dovedeš četu od trideset
vojnike. Napao si odvažno neprijatelja i potisnuo ga. Spojivši snage, tako
si napredovao da je neprijatelj bio prisiljen povući se u tvrđavu. Ti si dakle
uvelike pridonio sretnom ishodu tog dana.” (Žic:2003., 149)
Ovaj hrabri čovjek nesumnjivo je bio od velike pomoći svom podjed-
nako hrabrom zapovjedniku. Nakon Forlia i juriša na Cefanatico oni dovr-
šavaju blokadu Venecije 7. veljače 1814. godine uspješnim prodorom u
pravcu Modene. Ta akcija donijela je Nugentu titulu vojvode od Modene,
a on je svoju pažnju koncentrirao na uspostavu privremene vlasti. Primivši
pojačanje preuzeo je inicijativu i nakon teško dobivenih bitaka protiv Fran-
cuza u Reggiu, Parmi i Piacenzi, dovršava kampanju kod Marenga u Pie-
montu. Tu ga je zatekla vijest o miru, koja je došla iz Pariza. S njim su tada
bile i jedine engleske jedinice koje su u ratnim operacijama prešle Apenin-
ski poluotok s Jadranskog mora na Sredozemlje.
U predahu operacija, u drugoj polovici 1814. godine, Nugent je
imao niz diplomatskih zadataka putujući između Engleske, Irske i Beča,
noseći uputstva za lorda Castelreagha, engleskog opunomoćenika na
mirovnim pregovorima. Nugent je cijelo vrijeme djelovao upozoravajući
na dvoličnost Joachima Murata i to kako lorda Liverpoola, tako i Princa
Regenta. Prilikom posjete lorda Castelreagha Napulju, Nugent mu je
omogućio da dobije dodatne informacije o cijelom, priličnom složenom
slučaju.
Na Kongresu u Beču Nugent je imao dulji razgovor s princom
Metternichom, ministrom vanjskih poslova Austrije i lordom Castelrea-
48 Igor Žic

ghom. Napokon je Nugent isposlovao za Murata nepovoljne odluke, a to


se poklopilo s Napoleonovim povratkom s Elbe 1. ožujka 1815. godine.
Murat je pokazao pravo lice i sa svojom vojskom krenuo je prema Bologni,
Modeni i Parmi.
“Nadalje godine 1815. kada je vojska napuljskog kralja Murata
napredovala prema Lucci, ti (Vrkljan) si tamo boravio s četama koje su
se sastojale od 300 ljudi. Vidjevši da ti neće doći nikakva pomoć, da bi se
mogao suprotstaviti neprijatelju, ostao si neustrašiva duha, iako se neprija-
telj približavao, a narod bio nemiran i iako ti je bila dana poruka da napu-
stiš provinciju Lucce, ako se dogodi da se neprijatelj približi. Tako si se
držao da si omogućio da se sačuva mirno posjedovanje te provincije.” (Žic:
2003.,150)
U jeku vojnih operacija Nugent je dobio čin feldmaršala-lajtnanta
(podmaršala) 30. travnja 1815. godine i tada je postao vlasnik pješadijske
regimente br. 30 koja je preimenovana u Regimentu grof Nugent.
“General grof Nugent bio je sa samo jednim bataljunom u Firenzi,
skupljajući jedinice Toscane i Pistoie, raskidajući mir koji je zaključio Nad-
vojvoda s Joachinom, zašavši iza leđe vojske ovog potonjeg, spriječivši
spajanje njegove rezerve s glavninom snaga, koje su čuvali i topništvo na
konjima pod komandom divizijskih generala Livrona i Pignatelli-Strango-
lija. Oni su napokon ušli u Firenzu, bijesno nasrćući i bez pravog razloga
rušeći.” (Žic: 2000.,1-2, Rijeka, 169 )
Dana 24. srpsnja Laval Nugent je na brodu Tremendous, ispred Nice,
te piše generalu Slivariću. Nugent ga obavješćuje da mu šalje stožernog
poručnika Jetzera kako bi govorio o nekim pitanjima. „Molim da povjeru-
jete što će Vam reći. Želim Vam biti od koristi. Nadam se da ću Vam moći
uskoro reći više usmeno“. Austrijanci žele na svaki način zauzeti utvrdu
u Antibesu te nude generalu Slivariću da će ga reintegrirati u carsku aus-
trijsku vojsku u čin brigadnog generala, što nisu učinili 1813., ukoliko im
omogući zauzimanje uvtrde u Antibesu.
Uslijedio je protuudar Lavala Nugenta, te zauzeće Aquile 2. svib-
nja i potom oslobođenje Rima 3. svibnja 1815. godine, što je omogućilo
povratak pape Pia VII. iz francuskog zatočeništva u Vječni grad. Papa mu
se odužio titulom Rimskog princa. U završnim operacijama na jugu Italije
Nugent je odnio pobjede kod Ceprana, San Germana - nad rezervnom voj-
skom pod divizijskim generalima Manhesom i Pignatelli-Cerchiarom, 16.
svibnja - i Mignana.
“Poslije dobro proračunatog pokreta razdvojio je rezervu od glav-
nine napuljske vojske i razbio je formaciju, te je tako priveo kraju rat bit-
kom kod San Germana, za koju je dobio od Franje I. Veliki križ reda želje-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent49

zne krune i Križeve komandira reda Marije Terezije i Leopolda.” (Diploma


Ferdinanda V.:1848.)
Napulj se predao podmaršalu barunu Bianchiju 23. svibnja 1815.
godine i tako se, zahvaljujući Lavalu Nugentu, bourbonska dinastija vratila
na prijestolje u liku Ferdinanda I. Konačan poraz Napoleon je pak doživio
18. lipnja 1815. kod Waterlooa.
Uslijedile su znatno mirnije godine koje je Laval Nugent proveo
kao vrhovni vojni zapovjednik napuljskog kraljevstva. Oženio se 1815. za
Giovannu Riario-Sforza (Beč, 29. srpnja 1797. - Pariz 25. ožujka 1855.).
Ona je bila kćer Beatrice von Sachsen i Raffaela Riario Sforze, markiza i
grofa od Corleta i Montepelosa. Zahvaljujući tom braku došao je u posjed
Castel-Volturna (Minturna) i naglo je otkrio interes za poviejst i s velikim
žarom posvetio se arheološkim istraživanjima.Tu mu se rodio i prvi sin
Albert Nugent 25. rujna 1816. Ono što je neobično pojaljvuju se vijesti da
je Laval Nugent zaslužan i za jačanje tajnih društava u kraljevstvu?!
U tom razdoblju, tijekom 1817. godine, Antonio Canova je došao
u Napulj izliti brončanog konja za spomenik Karlu III. Bourbonu, koji je
u prvoj varijatni trebao biti spomenik Napoleonu. Za pretpostaviti je da
su se Nugent i Canova tada upoznali i da im je jedna od zajedničkih tema
bila grčka skulptura, koja ih je obojicu fascinirala: jednog kao dokaz da je
umjetnost vječna, a drugog kao direktan predložak za rad. Beatrice Nugent
rodila se 12. siječnja 1818. u Napulju.Godine 1818. u Napulju je i veliki
danski klasicistički kipari Bertel Thorvaldsen (Kopenhagen, 1770.-1844.;
na dansku Kraljevsku akademiju primljen je s 11 godina (!), u Rimu je
djelovao od 1797. do 1838. i bio jedini u rangu Antonia Canove!) i izrađuje
gipsanu bistu Giovanne Riario Sforza. Ta je bista danas u Thorvaldseno-
vom muzeju u Kopenhagenu, a godina se može utvrditi po njegovoj rim-
skoj Knjizi računa.
Tijekom 1819. godine Canova je dovršio spomenik Karlu III. i pri-
mio narudžbu za sličan spomenik Ferdinandu I. Napuljskom. Taj spomenik
nije dovršio već je samo izradio model u natprirodnoj veličini u svibnju
1821. godine, što je bio jedan od najvećih poslova koje je preuzeo u završ-
nom razdoblju.
“U veljači je izložio u ateljeu (u Rimu, tada Via San Giacomo, danas
Via Canova 19, op. aut.) grupu Mars i Venera, postavio je statuu Ferdinand
I. kao Minerva u Napulju, a tu je donio u svibnju i vosak za lijevanje konja
za jahaći spomenik; na povratku u Rim imao je problema sa želucem. U
lipnju dovršava bistu Marije Luise, tada vojvotkinje od Parme, a prije odla-
ska u Possagno Ležeću Magdalenu i Endimiona, ali ostavlja nedovršenim
različite skulpture u mramoru, među kojima i Naidu za lorda Darnleya,
50 Igor Žic

Plesačicu za Comella, Zaspalu Nimfu, statuu Pia VI., različite biste, među
kojima i bistu Franje I. Austrijskog.” (Praz-Pavanello: 1981., 87)
U knjizi računa Thorvaldsenove rimske radionice nalaze se podaci
o izvedbi mramorne biste grofice Giovanne Riario Sforza Nugent (od rujna
do studenog 1821). A u knjizi računa iz 1822. zadnji put se spominje gro-
fica Nugent koja je isplatila bistu.
Antonio Canova povezuje sretne Lavalove godine sa sretnim godi-
nama njegovog nekadašnjeg pobočnika. Ponešto o tome saznajemo iz dav-
našnje diplome:
“Mi Franjo I., car...
Predajemo sjećanju i objavljujemo svima ovom poveljom: tebe,
našeg vjernog i uzvišenog baruna naših njemačkih oblasti, Josipa Vrkljana,
viteza dvaju redova cara Leopolda i željezne krune II. razreda i našeg pla-
ćenog potpukovnika, kao i tajnika osobnog kabineta presjajne gospodarice
Marije Luise, vojvotkinje od Parme, Piacenze i Gustalle, gospodarice reda
zvjezdastog križa velikog majstora reda sv. Jurja, pozdravljamo i prizna-
jemo zasluge koje neprestano činiš našoj carskoj i kraljevskoj milosti.”
(Diploma Franje I.: 1823.,1)
Tu se rodila ljubav između baruna Josipa Vrkljana i bivše Napole-
onove žene, no nikad nije došlo do braka zbog protivljenja bečkog dvora.
Kako Vrkljan nije mogao izdržati taj položaj odlučio je sve napustiti i vra-
titi se u Hrvatsku.
Dvadesetih godina dao je podići dvorac Januševac u Hrvatskom
zagorju, čiju je gradnju financirala Marija Luisa, a koji je predstavljao naj-
viši domet klasicističke arhitekture i bio najljepši dvorac cijele Hrvatske.
Nije našao sreću u toj raskošnoj građevini. Ženio se dva puta za pripadnice
mađarskog visokog plemstva, grofice Hoyos i Almassy, no Mariju Luisu
nije uspio prežaliti. Potom se i propio i već 1839. dvorac Januševac preu-
zeo je Englez Waterton. Uslijedila je dražba 1845. i tada ga je kupio veliki
hrvatski domoljub grof Corberon, a nakon grofa Dümreichera, napokon ga
je u svoj niz hrvatskih dvoraca uključio feldmaršal Laval Nugent.
General Josip Vrkljan umro je u Beču 4. ožujka 1849., a do danas
nije razjašnjeno tko je projektirao Januševac, jer je odbačena hipoteza
da je to bio tada uvaženi Bartol Felbinger. Postoji interesantna hipoteza
da je Antonio Canova, koji je izradio biste Marije Luise i potpukovnika
Vrkljana 1821. u Parmi (potonja se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju
u Zagrebu), a koji je u to doba bio zaokupljen projektiranjem svog zavjet-
nog hrama u Possagnu, autor projekta dvorca Januševac! I to kao dvorca za
Mariju Luisi i njenog ljubavnika.
Kad je Vrkljan ostavio Parmu vjerojatno je ponio nacrte prekrasne
građevine kao uspomenu na dane sreće i tako je dvorac projektiran za oko-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent51

licu Parme izrastao u okolici Zagreba. Mogućnost ove teorije osim izu-
zetne kvalitete projekta povećana je i središnjom dvoranom, dvokatnom
rotundom s kasetiranom kupolom koja priziva na sličan način rimski Pan-
teon kao što je to slučaj kod hrama u Possagnu.
No, ako se vratimo Nugentu vidjet ćemo da je 1. travnja 1820. godine
preuzeo zapovjedništvo nad austrijskim jedinica za Lombardiju i Veneto,
a bio je stacioniran uglavnom u Vicenzi. Na toj dužnosti ostat će do 1828.
godine. Prebacio je zbirku kipova iz Napulja u Veneciju, te da se prvi put
jasnije veže uz Hrvatsku, kupujući od Auersperga stari frankopanski grad
Bosiljevo. Dana 2. prosinca 1821. godine Laval Nugent došao je, zahvalju-
jući ženi, a poslije velikih problema s naslijeđivanjem, u posjed Montepe-
losa (danas Irsina, provincija Matera). Imenovan je riječkim patricijem 27.
veljače 1822. godine, a početkom te godine Canova je izradio dva poprsja
za obitelj: Lavala i njegovi kćer Beatrix.
Iz te godine potječe dokument koji nam govori da je Nugent, veliki
poklonik sjajnog kipara, bio zainteresiran za nabavku nekog većeg djela.
U tom dokumentu Giacomo Paronuzzi podnosi Nugentu kratki izvještaj o
statuama u Crespanu koje pripadaju gospodinu Canovi. Danas je dokument
u arhivu Državne uprave za zaštitu spomenika kulture u Rijeci.
“Prva statua od ulaza na lijevo Venera koja izlazi iz kupke; vidi se
na njoj ružna pukotina od početka bedra, žušćakste boje, koja joj umanjuje
vrijednost. Osim par mrljica nema drugih nedostataka.
Nimfa koja spava nema nedostataka bilo koje vrste, osim male mrlje,
koliko je to uopće moguće u bloku te veličine da se ne nađu mrlje i to ne
umanjuje vrijednost statue.
Stojeći Paris oslonjen o deblo. On isto ima po koju mrlju tu i tamo,
uz jednu malo dužu, na prsnoj kosti i jednu na lijevoj ruci, dok mu je i
narav pomalo tvrda.
Drugi Paris. Ovaj je od ljepšeg mramora i bolji rad...
Plesačica s obje ruke o pasu i s ovjenčanim čelom. Ona je od pre-
krasna mramora, ali je kao rad lošiji od drugih, s nešto mrljica na bedrima.
Plesačica napravljena za kneza Comella. Ova ima sjajnu mrlju koja
počinje kod korijena kose, pa dijeleći sljepoočnice ide na lijevi obraz, gdje
se mora uočiti, te nastavlja do početka bedra...
Druga Venera koja izlazi iz kupke. Ona je, koliko se dalo vidjeti od
statue u sanduku u kojem se nalazi, bolja od ostalih i po radu i po kvaliteti
mramora.
Druga Nimfa koja se budi. I ova je u odličnom stanju i čak nimalo ne
zaostaje u radu, ako nije i jednaka po vrijednosti Veneri.
Sve ove statue, koliko sam ih uspio ispitati, mislim da su cijele, ali
nisam mogao točno ocijeniti, jer su mi držači, koji ih učvršćuju u njihovim
52 Igor Žic

sanducima, smetali da više vidim, pa čak i one prislonjene uza zid imaju
svoj sanduk, pa im trećinu nisam uspio vidjeti...” (Dokument: 1822.)
Do kupovine skulpture nije došlo jer je Antonio Canova umro u
Veneciji 13. listopada 1822. godine.
Tijekom svog službenog boravka u sjevernoj Italiji, naročito na
području Vicenza-Venecija, Nugent je razvio obimnu korespondenciju s
Andrijom Ljudevitom Adamićem, kao svojim povjerljivim čovjekom u
Rijeci. Adamić je u to doba bio zauzet izvozom drva iz Gorskog kotara za
Englesku, u čemu je imao državni monopol, pa je ostvario izuzetan profit.
U Vicenzi su se Lavalu Nugentu i Giovanni Riario Sforza rodila i
preostala djeca: Giovanna 1821., Gilbert 1. lipnja 1822., Leontine 30. stu-
denog 1824., te Arthur 17. ožujka 1825., za kojeg se navodi da se rodio
u okolici Vicenze, u čuvenoj vili La Rotonda, koju je projektirao Andrea
Palladio!
Kako je Adamić otvorio trgovinu drvom između Hrvatske i Engle-
ske, ne iznenađuje da je još 1803. dobio kredit od britanske vlade od 12.192
funte, te da je 1813. bio kratkotrajni britanski konzul u Rijeci. Na mjestu
konzula zamijenio ga je 1814. John Leard, koji je u više navrata pisao
Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije o tijeku posla s drvom, kao
i da je zajedno s Adamićem i Adamom Smithom posjetio šume oko Kar-
lovca u kojima je Adamić zakupio drvo. Dana 15. studenog 1817. Adam
Smith i Adamić su zaključili ugovor o isporuci 20.000 tereta hrastovih tru-
paca koji bi se isporučili tijekom tri godine.
Kolika je važnost cijelog posla vidi se iz Adamićevih pisama
Nugentu datiranih 22. i 31. siječnja 1823. godine u kojima se sugerira da se
trećina austrijskog državnog duga Engleskoj isplati drvima, koja bi se dije-
lom sjekla u šumama koje je Nugent kupio s imanjima Bosiljevo (1820.) i
Stara Sušica (1822.).
Iskorištavanje šuma u direktnoj je vezi i s projektom plovnosti Kupe.
Adamić o tome govori u pismu od 28. srpnja 1822. godine:
“Kaže se da ugarsko kraljevstvo radi na tome da učini plovnim Kupu
od Karlovca do Broda ( kako se vidi iz korespondencije Adamić je želio
izvući projekt plovnosti Kupe zbog toga što će imati veliku ekonomsku
korist i zato da bi valorizirao dobra koja su ranije pripadala Frankopanima,
a koja je namjeravao nabaviti Laval Nugent, op. Gigante ) jer to je prirodni
način za kraljevstvo za izvoz svojih produkata. To bi oštetilo zainteresirane
za novu cestu (Lujzinsku) koji već sada ne dobivaju kamate od uloženog
kapitala, ali kad već isto društvo ima privilegiju za plovnost Kupe, na kojoj
je već dosta potrošilo, a moralo je pustiti, vjerojatno je da bi država uzela
na sebe i novu cestu, da bi pomogla one koji su uložili novac. Vaša Ekse-
lencija bi mogla znati pravo stanje stvari od princa Dietrichsteina, pred-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent53

sjednika društva i staviti plan unutra, ako već nije. Ako ga Vaša Ekselencija
ne pozna, može se pozvati na mene, jer on gaji veliko prijateljstvo prema
meni.
Ako će ideja biti prihvaćena vi bi mogli učestvovati u počasnoj
direkciji pothvata, pod uvjetom da idete dalje s nabavkom dobara. Ja ću se
povući iz komercijalnih stvari i u tom slučaju bi doveli iz Engleske pravog
čovjeka, čuvenog inženjera Kenya, koji bi mogao preporučiti nekog i to
bi bilo za Vašu Ekselenciju najugodnije i najkorisnije zanimanje tijekom
mira.
Istina je da će Vaša Ekselencija imati malo vremena da se zaustavi
u Beču i da predloži takvu inicijativu, ali bi bilo korisno da vidite princa
Coharya, Velikog kancelara Mađarske, grofa Esterhazya, grofa Klobusic-
kog, koji je bio posljednji guverner (u Rijeci, prije dolaska Francuza 1809.,
op. aut.) i za kojeg se kaže da je pozvan u Beč kao savjetnik pri restituciji
(povratak Rijeke i Hrvatskog primorja Mađarskoj, koje je proglašeno 5.
srpnja 1822. Novi guverner nije bio Klobusicky, nego Mailath de Szekhely,
sin prvog guvernera Rijeke, op. Gigante) i grof Vicenzo Batthyany koji će
vjerojatno biti postavljen kao guverner Primorja da može njima prenijeti
taj plan.” (Gigante: Fiume,1937.-38., 139 )
O samom projektu plovnosti Kupe govori se i u pismu od 20. srpnja
iste godine:
“Sretan sam što je Vaša Ekselencija potvrdila da je dobila Staru
Sušicu i da ste zadovolji zbog toga, nadam se da ste primili pismo od Pari-
sinia i moja u Grazu, a također ćete naći i dva u Beču i u jednom od njih i
detalje o meni za odlikovanje prije no što se ovaj teritorij preda drugima,
a isto tako i pismo kako predložiti Direkciji plovidbu Kupom, čiju doku-
mentaciju ste vidjeli u Ozlju (kod Batthyanya, op. aut.).” (Gigante: Fiume,
1937.-38., 140
Iz ovih pisama je očigledno da je Adamić bio vrlo okretan, no da
mu nedostaje prava podrška za velike poduhvate. On osjeća da je Nugent
prava osoba koja bi mogla plasirati određene ideje u Beču. S druge strane
Nugentu je Adamić važan kao operativac na terenu, preko kojeg realizira
ideju o kupnji nekadašnjih frankopanskih posjeda: cijeli Vinodol, Trsat,
Fužine, Staru Sušicu, Vrbovsko, Bosiljevo, Dubovac kod Karlovca i
dalje sve do Zagreba. Takvim grupiranjem posjeda duž ključnog promet-
nog pravca u Hrvatskoj, koji bi koristio za sječu i transport drva, Nugent
bi si osigurao dodatnu ekonomsku podlogu za realizaicju ambicioznih
planova.
Najvažniji događaj u Europi 1822. godine bio je kongres u Veroni,
koji se održavao u razdoblju listopad-prosinca i na kojem se određivala
budućnost Starog kontinenta. Na kogresu se raspravljalo o tri važne teme:
54 Igor Žic

1. situacija u Grčkoj u kojoj je 1821. započela borba za oslobođenje od


Turaka; 2. Carlu Albertu i problemima Sardinijskog kraljevstva; 3. koristi
od intervencije u Španjolskoj i Latinskoj Americi.
Za Rijeku je 1822. godina bila važna jer se napokon razriješio pro-
blem njenog statusa - ponovno je osnovano severinsko okružje koje je
pokrivalo isto područje kao severinska županija 1776. godine.
“Severinsko okružje izabralo je na skupštini 3. studenog Josipa
Mailatha, svog poglavara, zatim grofa Antuna Batthyanya i grofa Nikolu
Auersperga koji će ga zastupati. Grad Rijeka odazvao se također banovu
pozivu (Ignjat Gyulay, ban 1806.-1831., op. aut.) izabrav iz svoje sredine
Adamića, Scarpu i Massarta. Poslanstvo Hrvatsko bilo je od kralja Franje I.
primljeno u Veroni 18. studenog.” (Gigante: Fiume, 1937.-38., 140)
Da li su se Adamić i Nugent našli u Veroni nije nam poznato, no
Adamićevim posredovanjem i treći frankopanski kaštel, Trsat, priključen
je Nugentovim imanjima.

“Dragi gospodine Adamić,


...Vaše ideje u vezi s Kupom jako mi se sviđaju, kao i vaše primjedbe
u vezi s tim. Najvažnije je dobiti papire i planove starijih projekata, ali bez
buke i bez da se obrazloži namjera prilikom dobivanja.
Propitivao sam se naokolo. Sve ovo je korisno za Monarhiju, a
sasvim sigurno za Ugarsku. Zahvaljujem za nabavku Trsata, to mi puno
znači. Molim Vas da mi dobavite i obronak brda prema Fiumari...
Nugent” (Gigante: Fiume, 1937.-38., 154 )
Ovo pismo od 30. siječnja 1824. poslano je iz Vicenze, a Adamić
piše već 10. veljače iste godine iz Rijeke:
“Svi planovi, presjeci u vezi s plovnošću Kupe nalaze se u Beču,
kod Direkcije Lujzinske ceste, u kojoj je princ Dietrichstein predsjednik, a
Reitter sekretar, i kod kojih može Vaša Ekselencija, kad dođe u Beč, sve to
vidjeti, a neće biti teško ni da dobije kopije onih stvari koje su najiteresan-
tnije...” (Gigante: Fiume, 1937.-38., 155)
Od cijelog projekta o plovnosti Kupe nije na kraju bilo ništa, no
to nije spriječavalo Nugenta da plete finu mrežu oko posjeda koji su ga
zanimali u Hrvatskoj, a koji su ranije pripadali moćnoj obitelji Frankopan.
Pišući o tome Adamić 18. veljače 1824. navodi:
“Naš guverner (Ürmany, op. aut.) sinoć mi je povjerio da ima nare-
đenje Komore (u Grazu, op. aut.) u vezi vaše namjere da nabavite Vrbov-
sko, Fužine i Vinodol, po kojem se može odobriti nabavka prvog, ali ne i
druga dva, naročito cijelog Vinodola zbog njegovog izlaska na more i zbog
sanitarne linije i carina...” (Gigante: Fiume, 1937.-38., 156 )
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent55

Ovo je novi sukob između Beča i Nugenta. Prvi put se to dogodilo


1813. kad je Nugent oslobodio Hrvatsku ne slušajući naređenja pretpo-
stavljenih. Političari u Beču, u prvom redu kancelar Metternich, iako ne
razumiju suštinu njegovog plana, ipak osjećaju da je riječ o nečem odviše
velikom da bi se olako ispustilo iz ruku. Iz iste godine datira još jedan
veliki projekt iza kojeg stoji Nugentov prijatelj vice-admiral Paulucci,
zapovjednik Arsenala u Veneciji.
Adamić, u pismu od 27. travnja, kaže:
“Paulucci je velik čovjek, sjajnog duha, treba iznijeti Caru lijepi i
velik naum da se Arsenal prebaci u Pulu, koja po svojem zemljopisnom
položaju zatvara Dalmaciju i cijeli Jadran, kao sjajna luka koja blokira
Veneciju na moru, a također i cijeli Arsenal. Car se nakon što je gledao i
uživao, uplašio 18 milijuna koliko bi koštala fortifikacija, koja bi osigurala
Pulu s kopna, ali tih 18 milijuna trošilo bi se u 18 godina. Konik je prestar
za takvu novu ideju i odviše vezan uz Veneciju i naravno odviše plašljiv za
posao takve veličine...” (Gigante: Fiume, 1937.-1938., 157 )
Ovo je pismo nužno pojasniti. Austrija, koje je uvijek imala problema
s mornaricom i izlaskom na more, ovladavši Lombardijom i Venetom preu-
zela je Veneciju kao glavnu ratnu luku. No, Austrijanci su bili svjesni toga
da će teško dugoročno moći zadržati sjevernu Italiju pod kontrolom i da
je nužno preduhitriti neminovan razvoj događaja. Tu se vidi dalekovidnost
admirala Pauluccija koji je iznio plan koji će se početi realizirati tek kroz
tridesetak godina.
Tijekom te godine, 17. listopada, Laval Nugent dobio je hrvatsko-
ugarski indigenat i postao član hrvatskog sabora. Grad Rijeka odužio mu se
kao osloboditelju ovih krajeva 30. rujna 1825. darivanjem počasne sablje
koja je bila iskovana u Beču i nabavljena za visok iznos od 637 forinti.
Svoje etabliranje na ovim prostorima potvrdio je 1826. kada je dobio
nasljedno mjesto u ugarskom Gornjem domu.
Posljednje sačuvano Adamićevo pismo Nugentu datirano je s 25.
kolovoza 1828. godine i interesantno je utoliko što u njemu naziremo i onu
stranu djelovanja koja bi se mogla podvesti pod špijunažu, odnosno preno-
šenje informacija interesantnih za Dvor. U pismu Adamić prenosi molbu
svoga zeta, generala Danesea, da mu Nugent pomogne kod Ministarstva
u vezi skretanja pažnje na probleme s druge strane dalmatinske granice:
“...nemiri u Bosni su došli do granice, a Crnogorci su svi pod oružjem.”
(Gigante: Fiume,1937.-38., 172 )
Dva mjeseca kasnije Andrija Ljudevit Adamić umro je u šezdeset i
prvoj godini, a Nugent je ostao bez vjernog pomoćnika u realizaciji naj-
različitijih poduhvata. Adamićeva smrt gotovo se poklapa s prelaskom
56 Igor Žic

Lavala Nugenta u Trst, gdje postaje zapovjednik Primorja, što je dužnost


na kojoj će ostati do 1838. godine.
U Rimu je Nugent 1826. upoznao slikara Annibale Manzonija koji je
došao u Rijeku 1827. godine i tu izveo akvarelirani crtež (50x90 cm) koji je
prikazivao otužno stanje gradine Trsat kad ju je grof kupio. Za obitelj Nugent
Manzoni je izveo najmanje 31 veliki crtež njihovih posjeda, te niz drugih
veduta.
Kako Manzoni nije bio zainteresiran za restauratorske radove,
Nugent je novog suradnika našao u mladom i okretnom Giacomu
Paronuzziju, kojeg je upoznao 1828.-1829. u Veneciji, kao diplomanta
Akademije i talentiranog sljedbenika Antonia Canove. Za početak mu
je povjerio nadopunu antičkih kipova iz svoje zbirke. Ta zbirka bila je
privremeno smještena u palači Pisani, uz crkvu S. Stefano i već 1831.
u Bolletino dell’Istituto di Corrispondenza Archaeologica o njoj piše
Emilio Wolff (1802.-1879.), Thorvaldsenov učenik. U razdoblju između
1831. i 1837. slijedi prebacivanje velikih skulptura, fragmenata, bisti, te
1.500 starogrčkih vaza na Trsat. U tom razdoblju je kupio i prvu seriju
dionica tršćanskog osiguravajućeg društva koje će uskoro postati Assi-
curazioni Generali, što nam govori da nikad nije zanemario ekonomsku
stranu svojih poduhvata,
Zanimljivo je svjedočanstvo Imbre Tkalca (1824.-1912.), dvojbene
političke ličnosti velike erudicije, čovjeka koji je doktorirao u Heidelbergu
s tezom o slavenskom porijeklu reformacije, a potom je na istom sveučili-
štu bio docent za slavistiku i sanskrt, jer nam govori na jedan prisan način
o obitelji Nugent 1834. godine:
“Među naše susjede spadao je austrijski general grof Nugent, koji je
zapovjedao austrijskim četama poslije uspostave papinske vlade u Rimu te
ga je papa Pio VII. imenovao za rimskog kneza. On se u Napulju oženio
nekom princezom iz obitelji Riario-Sforza i poslije toga u Hrvatskoj kupio
znatne posjede: Trsat kod Rijeke, Bosiljevo i Stelnik na cesti između Rijeke
i Karlovca, te Kaštel i Lović na cesti između Karlovca i Vodostaja (gdje
je živio Tkalac, op. aut.) i tako je između mojih roditelja i obitelji Nugent
nastalo prijateljstvo koje je trajalo cijelog života...” (Tkalac:1945., 60)
“...Prvi razlog, međutim, za to moje prvo putovanje u Zagreb nisu
bile svečanosti ustoličenja, nego jedna obiteljska stvar. Stariji moj brat Ste-
fica svršio je godine 1828. svoje nauke u vojnoj školi u Turnju i sada ga
je general grof Nugent uzeo kao kadeta u poljsku pješačku pukovniju, čiji
je on bio vlasnik. Pukovnija je imala garnizon u Galiciji. Mom se bratu
međutim nije svidjelo da ode tamo, pa je otac ishodio kod grofa Nugenta,
da brata premjeste k desetom lovačkom bataljonu, koji je bio u garnizonu
u talijanskim gradovima Como i Varese...” (Tkalac: 1945., 82)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent57

“...Ovo preseljenje se neprestano odgađalo, tako da smo se prese-


lili tek o Božić 1834. Bilo mi je suđeno da još u punoj slobodi uživam u
berbi u našim vinogradima u Novaković Gori. Prije, međutim, nego smo
pošli u berbu, posjetio nas je grof Nugent sa svojom suprugom, pa su nas
pozvali da ih posjetimo u Stelniku. Grofica je tamo dala sazidati u nekog u
ono vrijeme veoma slavnog arhitekta prekrasan dvorac, koji je upravo bio
dovršen. Majka je doista tamo otputovala samnom. Dvorac je bio divan,
upravo kneževski, tako da smo bili i ja i moja majka zadivljeni. Čitavo
zdanje ležalo je na brežuljku, s neobično lijepim izgledom na sve strane, a
bilo je sagrađeno u ranoj talijanskoj renesansi. Četiri veoma visoka mra-
morna stupa nosila su veliki balkon s bujnim egzotičnim biljem. Stubište
i lijepe udobne stepenice bile su od bijelog mramora, a stupovi i pilastri
od zelenog. Jedna loggia dielila je dvorac u dva diela. Svaki dio sasto-
jao se od više dvorana i malih soba. Loggia i nekoliko dvorana bile su
neobično visoke i obložene mramornim pločama; prozori su išli od poda,
a zatvarale su ih mramorne balustrade. Sve su sobe bile oslikane fresko
slikama s mitološkim scenama i talijanskim krajobrazima: vidicima iz
Napulja, Rima, Genove, Venecije i s Boromejskih otoka. Mjesto peći koje
su bile uobičajene kod nas, nalazili su se u svim odajama lijepo izvajani
mramorni kamini, čiju svrhu nisam shvaćao... Iznad cijelog dvorca bila je
terasa okružena kamenom balustradom.
Uživao sam promatrajući ljepotu i sjaj kakvih do tada još nisam
vidio, pa sam mislio da nešto ljepše uopće nema na svijetu. Grofica se
radovala mom naivnom oduševljenju i dopustila mi je da se cijeli dan
šećem po svim prostorijama dvorca i divim toj krasoti. Iako mi je Marija
već pričala o tome, držao sam da takvih mramornih dvorana i oslikanih
soba imade u najboljem slučaju u kakvoj carskoj palači. Činilo mi se da
boravim u nekakvom začaranom dvorcu, pa sam se bojao da bi se moja
sreća mogla rasplinuti kao kakav san.
Na žalost, moja je zabrinutost postala nekoliko godina kasnije žalo-
snom istinom. Jedne oštre zime pala je golema količina snijega na terasu,
tako da se ona srušila i smrvila sve stropove i unutrašnje zidine dvorca.
Ostali su stajati samo vanjski zidovi, no i oni teško oštećeni. Kada sam
čuo o nesreći nisam mogao suspregnuti suze. Grofica je bila očajna, kad
je čula za sudbinu svog djela koje je stajalo pet-šest godina rada i više od
200000 forinti. Talijanski arhitekt gradio je dvorac za napuljsku klimu. O
tome kakvu snagu može imati snijeg, sigurno nije imao pojma. Terasa je,
dakako, ljepša nego krov, pa je mislio da će ići i bez krova. Dvorac su
doduše opet sagradili, no kad sam ga vidio u kasnijim godinama, nisam
ga više prepoznao. Od prijašnje ljepote i sjaja nije bilo ni traga ni glasa.
58 Igor Žic

Poslije ove katastrofe nikad se više grofica Nugent nije vratila u Hrvatsku.”
(Tkalac:1945., 132-135)
U vrijeme podizanja dvorca Stelnik, Nugent je bio vojni zapovjed-
nik Primorja, te je 1834. i 1835. bio zaokupljen utvrđivanjem Trsta, Istre i
otoka i nadzirao je gradnju Marie Anne, prvog parobroda austrijske ratne
mornarice, s kotačima na boku, kojeg su u Kraljevici gradili Englezi - braća
Pritchard.

“Kada je prvog siječnja 1835. u selu Bosanci buknuo požar, taj dan je
došao iz Trsta general Laval u Stelnik. Spazivši oganj pohitao je sa sinom
Albertom i svojom poslugom da pomogne selu u nevolji. Cijelu je noć
stari Laval iako umoran od putovanja sa sinom Albertom pomagao gasiti
požar. Zahvaljujući im pogorelci kažu: Mladi pako grof Albert, czeszarski
oficir prez straha ocivezte pogibelyi, ognyene krove y ztene rushechi kakti
najpriprozteshi vojak, marlyivo poszluval y hrabreno branil je.” (Ravlić:
Rad JAZU, 3, 1957.,136 )
Poslije podizanja dvorca Stelnik Nugent je obratio pažnju Trsatu kao
dvorcu kojem je namijenio funkciju obiteljskog mauzoleja. Glavni poma-
gač na tom dugotrajnom poslu bio mu je venecijanski kipar Giacomo Paro-
nuzzi, a sve je bilo podređeno smještaju zbirke kamenih spomenika 1838.
godine.
Iz 1835. potječe interesantno pismo koje ponešto govori o ulozi
Paronuzzija u trgovini umjetnina.

“London, 25. VI. 1835.


Venecija
Prijatelju,
Nakon puna dva mjeseca od tvog lista od 24.V. na koji odgovorih
svojim od 4. ovog mjeseca, eto napokon ti mogu priopćiti i nešto konkretno
o poslu sa sedam već spominjanih statua. O drugom velikom poslu ću ti
pisati za dva dana i list ćeš primiti bilo od mog oca, bilo će te čekati na pošti
na naslov Signor Giacomo Baronuzzi Scultore. Zalud je da ti ponavljam da
ni daška ne smije biti o postojanju bilo kakvog dosluha među nama...
...Za utjehu mogu te uvjeriti da ako požuriš s Markizom da je prive-
deš razložnosti, a pogotovo s plemenitim (u originalu Nobil Homo, naziv
koji su u Veneciji, pogotovo u ranijem razdoblju koristili pripadnici dese-
tak najplemenitijih obitelji, uz još desetak kojima je to pravo bilo naknadno
priznato, op. aut.) posao će svakako biti sklopljen. Samo postupaj po uput-
stvima koja ću ti dati. U međuvremenu sa sedam statua valja požuriti. Osje-
ćam da smo blizu tome da dobijemo za nas povoljne uvjete, tim prije što je
to ono na čemu obojica radimo...
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent59

...Poslat ćeš mi svoje pismo naslovljeno na Mr. Antoine Zen kod Mr.
Dominique Denentain No. 18. Leichester Square London...
Antonine Zen
hitno
Gospodinu Giacomu Baronuzziju kiparu koji stanuje iznad kafea
Carigradskog u Rugi na Rialtu, Venecija.” (Dokument, Regionalni zavod
Rijeka)

Koliko je trgovina bila vezana uz Nugenta nije jasno, no izgleda da je


Paronuzzi bio osoba njegovog povjerenja. Za pretpostaviti je da je veneci-
janski kipar došao u Hrvatsku nakon što je Nugent svojim posjedima priklju-
čio 1837. godine i stari frankopanski kaštel Dubovac kraj Karlovca, kojeg
je odmah započeo obnavljati. Dokumenti sačuvana u Arhivu u Napulju
kazuje nam da je Nugentovim posjedima upravljao Antonio Rainieri,
rodom iz Ferrare. On je s Lavalom Nugentom surađivao od Castelvol-
turna, gdje je od 1821 do 1826. bio tajnik. Od 1826. do 1839. godine bio
je zadužen za upravljanje hrvatskim posjedima obitelji. Potom se vratio u
Kraljevstvo Dviju Sicilija i nastavio se brinuti o posjedu Castelvolturno.
Dana 9. srpnja 1836. izradio je Rainieri, u svojstvu upravitelja imanja
obitelji Nugent financijsko stanje posjeda, s namjerom stvaranja financij-
skog plana rješavanja dubioza. Dakle, radi podmirivanja obveze nastalih
kupnjom nekretnina u Hrvatskoj, predlaže prodaju Castelvolturna ili, u
slučaju neuspjeha pregovora, kao alternativu predlaže da se renta s tog
imanja usmjeriti prema hrvatskim posjedima. Feldmaršal lajtnant Josip
Neustädter, bliski suradnik bana Josipa Jelačića, sažeo je svoje razmišlja-
nje o irskom Hrvatu:
“Stari grof Nugent je općenito poznat kao vrstan diplomat, vrlo
obrazovan general, uman i gotovo grozničavo radin čovjek, koji je tjerao
u očaj one, koji su služili pod njegovim zapovjedništvom, a napose svoje
pobočnike u glavnom taboru.
No uza sve sjajne odlike srca i duha, bio je s nekog gledišta čudak
u punoj snazi riječi. Imao je npr. čudnu naviku da kupuje stare ruševne
dvorce, da ih zatim popravlja bilo kako, iako je prije nasljedstva svoje žene,
bio uvijek u novčanim neprilikama, tako da 1851. i 1852. g. nisu manjkale
ni vojničke ovrhe odašiljane iz Karlovca na njegovo imanje Kaštel radi
dužnih poreza.” (Neustädter: 1942., 163 )
Svjestan ljudske prolaznosti Nugent je svoj obiman plan ubrzano rea-
lizirao što je dovodilo do financijskih problema jer je paralelno poduzimao
velike nabavke novih posjeda i njihovu obnovu. Njegova obnova Trsata
bio je prvi restauratorski zahvat na jednom srednjovjekovnom kaštelu u
Hrvatskoj. Iako je Neustädter kritičan prema kvaliteti zahvata, treba reći
60 Igor Žic

da su oni bili sasvim u duhu vremena, sa svim dobrim i lošim stranama.


Romantizam je postavio svoje standarde koji su našli sazvučje s nemirnom
prirodom jednog velikog čovjeka.Opsežnu restauraciju trsatskog kaštela
nastavio je tek 1837., kad je, s činom podmaršala, boravio u Hrvatskoj,
prije odlaska na dužnost vojnog zapovjednika Šleske i Moravske. Tada je
Annibale Manzoni izveo drugi crtež Trsata (48x172 cm) i na njemu je prika-
zao kako bi gradina trebala izgledati poslije obnove – no obnova nikad nije
dovršena po tom crtežu!
Njegov uspon na vojnoj hijerarhiji nastavio se i 1838. kada je postao
general topništva (čin ispod feldmaršala) i imenovan pobočnikom zapovje-
dajućeg generala u Tirolu, Unutrašnjoj Austriji i Iliriji. Njegova vezanost
uz vojsku davala je prilično odriješene ruke Paronuzziju, o čemu svjedoči
i slijedeće pismo:

“Vrlo štovani gospodine (Paronuzzi), Venecija 9. III.1838.


Primio sam Vaš list od 5. ovog mjeseca iz Rijeke i čujem da mi govo-
rite o galeriji Manfrin (poznata zbirka kojuje utemeljio markiz Girolamo
Manfrin. Zbirka se raspala na dva djela 1849., jedan je preuzeo markiz
Antonio Plattis, a drugi markiza Bertolina Plattis. Postoji knjižica iz 1856.
Catalogo dei quadri esistenti nella Gelleria Manfrin in Venezia, op. aut.)
i čujem da biste željeli dokument od Markize koji bi Vas ovlašćivao da
tražite kupca i imao označenu točnu cijenu jer imajući takav list tražilo bi
se kupca.
No, doista treba znati da niti s prijateljima Braće (fratri) nije Markiza
htjela pristati na taj način; dapače, uvijek je govorila da ne traži da proda
galeriju niti da ovlasti glasnika koji se nudi, već se izrazila da ukoliko bi
joj došao kakav kupac sam od sebe sa željom da kupi, pa kad bi dobila
poštenu cijenu i njoj odgovarajuću, odlučila bi se na prodaju i doista tako
je plemeniti Giustinian (Nobil Homo iz pisma iz 1835.?, op. aut. ) izvjestio
prijatelja Braće, pa je ovaj organizirao da dođe pismo cijelo pisano i pot-
pisano od Subjekta koji se odlučio na kupoprodaju i započeo pogađanje,
Markiza je tražila 500.000 fiorina, potom je spustila na 400.000, a zatim
još. I u pismu rečenog Subjekta bilo je ponuđeno do 64.000 ungara, što je
oko 856.000 lira (?)...
Potom je Subjekt rekao da će doći u Veneciju i ako ga stvar zado-
volji, da će odgovoriti. No, kako se očekivala kolera, on je odgodio svoj
dolazak i više ga se nije vidjelo.
Pred neka dva mjeseca Konzul jedne velesile pisao je Markizi u ime
svog vladara da bi cijenio da dobije katalog galerije; ona nam je iz Man-
tove naredila da ga pošaljemo, pa smo ga poslali, drugo ne znam...
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent61

...I sam bih volio da se nađe dobar kupac i na korist kako Gazdarice,
tako i onoga koga zastupam; bilježim se kao
Vaš ponizni sluga i prijatelj
A. Morosini
P.S. Ogrlica je prodana nekom gosp. Marc’Antoniju Lucatellu.”
(Dokument, Regionalni zavod Rijeka)

Osnovni Paronuzzijev posao, obnova kaštela, odmicao je polako.


Prvo su obnovljene zidine i tzv. muzejska kula na kojoj su bitno povećani
otvori upravo da bi antičke skulpture mogle biti adekvatno osvjetljene. Za
biste Antonia Canove i Bertela Thorvaldsena bio je predviđen prostor buduće
grobnice Nugenta i njegove žene, klasicistički hram s četiri dorska stupa.
Interesantan je opis putopisca Antuna Nemčića koji precizno ocrtava
Trsat četrdesetih godina XIX. stoljeća.
“Neki stari kastelan, kog posle duljeg istraživanja nađosmo, otvorio
nam vrata starog kastela ili bolje rekoć razvalinah frankopanskih. Bedem
i ulaz poštedilo je vreme ponešto; nu tim većma ostalo razorilo i stratilo.
Ponosite nekoć dvorane, koje su nemi svedoci radostnih sebetah bile; gde
se je cvet primorskog vitežtva sastajao, leže kao jedna herpa podertinah,
oko kojih se beršljan ko uspomena okolo duha prolaznika proplitje. Toranj
na desno od ulaza, dao je sadašnji vlasnik kastela gospodin grof Nugent,
zapovedajući general u Gradcu, sasma popraviti. U njemu se nalazi jedna
zbirka mramornih štatuah kod Pompeja i Herkulanuma izkopanih. Među
ostalimi zanimale su me najvećma dve prilike, jedna ženska, a druga
mužka. Ona, radi osobite obline udah, i milosti telesne; ova rad izraza, kog
je kipotvorac u obar ove štatue unio. Ovde se pokazuje i table od alabastra,
na kojih je Napoleon bitku kod Marenga proslaviti dao.- Stari mi je kaste-
lan pripovedao da će vlastnik i ostalo jošte popraviti i među severnimi tor-
nji jednu kapelu sagraditi, u kojoj želi da se umerli ostanci njegovi sahrane.
Za ovu sverhu dao je već više krasnih stupovah od kararskog mramora iz
Pole (u Istrii) doneti, koje će spomenuti hramić resiti...” (Nemčić: 1845.,
131-132)
Da bismo pojasnili neke prilično zamršene povijesne događaje koji
su uslijedili morat ćemo malo proširiti pozornicu. Prvo treba registrirati
da je u razdoblju 1839.-1840. Laval Nugent vršio dužnost zapovjedajućeg
generala u Šleskoj i Moravskoj, no da je njegov pravi cilj bila Hrvatska gdje
je, ako se izuzeme nekoliko jakih mađarskih plemićkih obitelji (Batthyany,
Erdödy) on bio najbogatiji i najmoćniji posjednik, koji je svoju ekonomsku
moć želio pojačati i političkim djelovanjem. No, u čemu je bila suština
njegovog djelovanja, ona unutrašnja pokretačka energija? Nesumnjivo su
to bile rodbinske veze između njegove žene i Frankopana, veze sasvim
62 Igor Žic

slabe u čisto genealoškom smislu, no to je bilo doba romantizma i činje-


nice nisu bile uvijek u prvom planu. U svakom slučaju u Napulju, na dvoru
grofa Riaria, Nugent je imao prilike saznati dosta o obitelji Frankopan i o
tome da su Sforze po ženskoj liniji nasljednici te obitelji. Od tada je sanja-
rio o Frankopanima. Kao čovjek od akcije on je svoj san želio oživotvoriti,
te je poželio otkupiti sve njihove nekadašnje posjede i postati posljednji
Frankopan, apsolutni gospodar Hrvatske, uvijek vezan uz Beč, no zapravo
neka vrsta neokrunjenog kralja.
Koliko god je djelovao iz sjene neke stvari su se prilično jasno poka-
zale na danjem svjetlu 1840. godine, kada se u Hrvatskoj zaoštrava borba
između političara vezanih uz Peštu i ljudi oko Ljudevita Gaja, hrvatskog
preporoditelja.
“Dok se Gaj nalazio na putu iz Drezdena u Varšavu, smrt bana Vla-
šića stavila je vladu u Beču pred pitanje novog izbora, problem škakljiv
zbog sve veće zaoštrenosti između Hrvata i Mađara. U Državnoj je konfe-
renciji Kolowrat (utjecajni političar, uvijek u opoziciji prema svemoćnom
Metternichu, op. aut.) razložio kako mađarizam sve više preotimlje maha
nastojeći pomađariti ne samo nemađarski živalj u Ugarskoj nego potko-
pati i narodnost u Hrvatskoj i Slavoniji, a što je najvažnije, teži zahvatiti
i Vojnu krajinu. Zbog toga trebalo bi mađarizmu staviti protutežu u sla-
vizmu, a pravi i jedini nosilac tog slavizma trebao bi biti novi ban, vojna
ličnost koja će imponirati Mađarima. Zaključeno je da se pita predsjednika
Dvorskog ratnog vijeća koja bi ličnost bila najzgodnija. Nabačeno je ime
grofa Lavala Nugenta, ali je njegova kandidatura otklonjena...Napuštena je
kombinacija s Nugentom, jer bi njegovo imenovanje bilo otvoreni izazov
Mađarima (!).” (Horvat:1975., 164)
Ovo je prilično jasna potvrda da je zapravo tijekom cijelog XIX. sto-
ljeća jedini hrvatski političar kojeg su zaista uvažavali i Beč i Budimpešta
bio Laval Nugent. Iako mu Beč ne vjeruje, jer sluti pritajenu moć njego-
vog frankopanskog pan-slavizma, ipak ide u kompromis i postavlja ga za
zapovjednika Vojne krajine - koja je davala gotovo trećinu svih vojnika
Monarhije.
Da bismo pojasnili tezu o Nugentu kao posljednjem Frankopanu, što
je ideja-vodilja njegovih političkih poteza, prisjetit ćemo se dva već spo-
menuta podatka: Martin Frankopan namijenio je trsatski samostan braći
reda sv. Franje države bosanske, a hrvatski ban Nikola Frankopan, koji je
sahranjen do Martina Frankopana, prebačen je iz Bosiljeva na Trsat. Koje
se paralele mogu povući s obitelji Nugent?
Prvo ono što zvuči doista sablasno: i Laval Nugent i njegov sin
Arthur umiru u Bosiljevu i bivaju prebačeni na Trsat, i to ukazuje ne samo
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent63

na opsjednutost prošlošću, već i na zbunjujući napor da se prošlost, čak i


kroz smrt, proživi i drugi put!
I tako su u XIX. stoljeću grobnice Frankopana - Bartola X., Martina
i supruge, te Nikole i supruge - bile stotinjak metara od grobnica obitelji
Nugent... Sjedinjenje smrću?
Što se tiče paralele u odnosima s bosanskim franjevcima, moramo
malo razgrnut prošlost Dubovca.
“Kroz Dubovac prolaze dvije nekoć važne ceste, Lujzinska, što pro-
lazi samim mjestom, sa sjeverne strane grada i stara, već zapuštena Kar-
lova cesta, što no s južne strane uspinje se uz brijeg na kojem stoji grad.
Osnova na kojoj je sagrađen Dubovac jest četverokut, koji imade
na trim uglovima kule, dočim je glavna četverouglasta kula na četvrtom (
sjeveroistočnom ) uglu najjača i na tri sprata visoka. Ova bijaše glavnom
utvrdom grada... Gradska vrata su na sjevernoj strani... Kada su uđe u grad,
dolazi se u gradsko dvorište u kojem se vidi zatrpana cisterna... Između
zapadnih kula bijaše gradski konak, kojemu je iznutra drugi sprat porušen.
To je učinjeno za maršala grofa Nugenta, koji je dao na grad postaviti jed-
nostrani drveni kosi krov, koji se je odozgo naslanjao na vrh vanjskog zida
drugog sprata, a dolje na zid prvog sprata... Danas imade grad Dubovac
krunište, koje je dao namjestiti grof Nugent obnovivši zapušteni grad.”
(Laszowski:1902., 237)
Sam grad, posve u blizini kasnije sagrađenog Karlovca, vjerojatno je
podignut u XIV. stoljeću, no za nas postaje zanimljiv godine 1442. kad je,
16. veljače u Senju, Stjepan Frankopan primio taj grad kao zalog od kneza
Ivana Blagajskog, za 350 forinti u zlatu.
“Do mala dođe Dubovac posvema u vlast kneza Stjepana Franko-
pana, pak i na diobi frankopanskih gradova i imanja g. 1449. na Modrušu,
gdje su sinovi pokojnog bana Nikole Frankopana dijelili svoju djedovinu
pripada Dubovac uz neke druge gradove knezu Stjepanu Frankopanu... U
vlasti kneza Frankopana ostade Dubovac, sve do izumrća loze knezova
Frankopana.” (Laszowski:1902., 241)
Preko Katarine, sestre Stjepana Frankopana, grad je postao vla-
sništvo Nikole Zrinskog koji ga je držao već 1544.; potom godine 1577.
grad postaje vlasništvo Gašpara Šubića Peranskog, a 7. ožujka 1582. kralj
Rudolf otkupljuje Dubovac od Jurja Zrinskog za 14.000 forinti koje nikad
nije isplatio. Od tog vremena Dubovcem vladaju njemački ili ponjemčeni
slovenski generali. Godine 1754. posljednji vojni zapovjednik bio je Josip
de Peczi, prije toga komandant Like i Primorja.
“Kada su 1809., mjeseca novembra došli Francuzi u Karlovac smje-
stiše najprije u gradu Dubovcu skladište oružja i streljiva, a godine 1810.
uredi si ondje udoban stan francuski intendant barun Vinney, namjesnik
64 Igor Žic

maršala Marmonta (upravitelja Ilirije, op. aut.) u Hrvatskoj. Vinney često


je na Dubovac pozivao u goste karlovačku gospodu, s kojom su francuski
upravitelji rado drugovali. Prije odlaska Francuza iz Hrvatske opet je u
gradu smještena barutana. Tako ostane do godine 1837. Te godine preuzme
od vojne uprave osobit prijatelj starina, pokojni maršal Laval Nugent, sazi-
davši za naknadu eraru novu i udobniju barutanu na zgodnijem mjestu.
Godine 1842. nakanio je grof Nugent u Dubovcu zasnovati sjemenište za
bosanske franjevce i to ispravom datovanom 25. aprila. Glasom te isprave
uživalo bi novo sjemenište cieli grad, uz godišnje plaćanje kremničkog
dukata (titulo rekognitions). Nu ova zamisao Nugentova nije oživotvorena,
jer nije dobio potrebne dozvole iz Rima.” (Laszowski:1902., 245)
Koračajući za Frankopanima, Nugent je još jednom pokazao svoju
opsjednutost proživljavanjem prošlosti: ako su Frankopani mogli ostaviti
zadužbinu franjevcima, zašto to ne bi uradio i on, bez obzira na troškove
koji su morali biti prilično veliki zbog kompletne obnove grada i podizanja
nove barutane. Nije li u pitanju još jedan segment Nugentova plana apso-
lutnog gospodarenja Hrvatskom, pa makar i iz duboke sjene, kao što su
to ponekad radili Frankopani? Ako se slomio još jedan pečat na rotulusu
misterije Nugent, morao sam priznati da je ostalo i određeno razočaranje...
Nedostajao je odgovor na banalno pitanje: zašto su i Frankopani i Nugent
naglašavali da zadužbinu ostavljaju bosanskim franjevcima?! Što je njih
odvajalo od drugih redova?
Pomalo rezignirano, morao sam priznati da je svaki odgovor bio
istovremeno i postavljanje novog pitanja.
Što se tiče Dubovca “Artur Nugent prodao ga je zajedno s imanjem
Kaštel karlovačkom industrijalcu Leonu Rudolfu”. (Mužar:1984., 4) On ga
je pak, krajem stoljeća, prodao karlovačkoj općini.
Bosiljevo, treći od starih frankopanskih kaštela, bio je dvorac u
kojem je Nugent najradije boravio.
“Grad bosiljevački osovio se je na stijeni, ispod koje probija stu-
denac, pokraj kotarske ceste, što vodi s Lujzinske ceste od Bosanaca do
toplica u Lešću (još jedan od Nugentovih posjeda, op. aut.) i na željezničku
postaju u Generalskom Stolu... Naprotiv gradu, preko velike vlasteoske
livade koju natapa potok iz gradskog vrela, diže se župna crkva u gotskom
slogu započeta, ali još nedočeta, a i otraga na jednom vršku iz grmlja i šume
pomaljaju se zidine grada Stelnika, koji bijaše podigao grof Nugent prije
kojih osamdeset godina u talijanskom stilu, ali je prije nekoliko godina
izgorio.
Bosiljevo je ovelik grad i sastoji se od dva veća razdiela, starijeg i
novijeg sa tri okrugla tornja. Kula u dvorištu, na četverokut sagrađena, jest
najveća i najstarija, te bijaše glavnom utvrdom gradskom... Okrugla kula,
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent65

koja je u savezu s novijim dijelom grada, a u koji se ulazi stubištem iz


dvorišta, nadvisuje ga, te se iz nje pruža lijep vidik. U nju se dolazi iz jedne
gradske odaje kroz umjetno izrađena vrata, koja se otvore samo uslijed pri-
tiska na skrovito pero. Vrata ova, stube na kulu, kao i uređenje u njoj, dao
je izvesti pokojni Arthur grof Nugent. Na desno od crkvice gdje sada stoji
samo zid, bila je zgrada na dva kata zvana “Kloštar” u kojoj su bez sumnje
kakvi monasi stanovali.” (Laszowski:1902., 112)
Za razumijevanje psihologije Lavala Nugenta, pa i njegovog sina,
bitan je podatak o tajnim vratima koji izgleda upravo ljupko između svih,
mnogo ozbiljnijih tajni do kojih se nije mogao pronaći pravi prolaz. No
slijede zaista važni podaci:
“Pokojni maršal grof Nugent, poznati štovatelj starina, učinio je kao
vlastelin bosiljevački koješta za uređenje i održavanje Bosiljeva. Gotovo
sve starine i umjetnine što su iza smrti njegove ostale u Bosiljevu, pri-
brao je on sam po raznim krajevima, a naročito po Italiji. Knjižnica koja
je ostala iza pokojnog maršala, sadržavala je najviše djela vojničkih struka
i povijesti njegove obitelji, koja se je doselila iz Engleske u Austriju, pro-
dana je na javnoj dražbi g. 1898., a više sanduka spisa odneseno je iste
godine u c. i kr. ratni arkiv u Beču ( Kriegsarchiv, u kojem je najveći dio
pohranjen i danas, op. aut. ). Što je sve sadržano u tim spisima neznamo,
no po vrlo površnom popisu čini se, da su to spisi, koji se odnose na ratove
u kojima je ratovao maršal Nugent.” (Laszowski:1902., 112)
To svjedočanstvo Laszowskog dragocjeno je zbog dva razloga.
Prvo, biblioteka koja ostaje poslije čovjeka njegov je svojevrsni psihološki
profil, precizno odaje njegove sklonosti, pa i opsesije. U Nugentovu slu-
čaju, nedvojbeno je da je imao dvije strasti: ratove i povijest. Drugo, fas-
cinira izuzetno zanimanje Beča za spise davno umrlog maršala, do kojeg
prijestolnici nije bilo odviše stalo. Nakon svih godina tišine kojom je bio
okružen, Monarhija ga se sjetila, dokazujući svoju dosljednost i zaintere-
siranost i za kraj svijeta - što je Bosiljevo bilo gledano iz Beča - i hitno se
pojavljuju službenici te Monarhije da bi prebacili nekoliko sanduka spisa u
Beč! To je tipičan detalj u priči o Lavalu Nugentu, i to zbog svoje prividne
besmislenosti. No, znajući da je Laval Nugent u duljem razdoblju bio jedna
od ključnih osoba Monarhije, zanimanje prijestolnice postaje posve razu-
mljivo: netko se prestrašio da u Nugentovoj pismohrani nema i stvari koje
nisu za svačije oči i najednom, Bosiljevo više nije kraj svijeta...
Što se tiče dokumentacije o Nugentu, jedan njen dio u Beču je vidio
pokojni Bernardo Stulli, direktor Hrvatskog arhiva, koji je o tim spisima
ostavio samo kratku napomenu, vezanu uz Nugenta: “Živo je učestvovao u
društveno-političkim zbivanjima u Hrvatskoj.” (Stulli:1975., 206) Pri tome
treba imati na umu da je dokumentacija bila odnesena u Beč da bi se oči-
66 Igor Žic

stila od svega što je moglo zazvučati čudno, tako da je Stulli vidio jednu
pročišćenu varijantu povijesti.
Prošlost Bosiljeva vrlo je duga, a to je i bio razlog Nugentovog zani-
manja za taj utvrđeni grad.
“Bosiljevo se spominje prvi put u poznatim pisanim spomenicima
god. 1334. Ove godine spominje se župa sv. Mavra u Bosiljevu (in Bozilo).
Gradu pako bosiljevačkom nalazimo spomena tekar u XVI. vijeku, premda
je zacijelo već u XV. vijeku opstojao...
Pleme bosiljevačko imalo je svog vlastelina. Prvi put se godine
1461. spominje vlastelinom bosiljevačkim knez Bartol Frankopan. Potom
je Bosiljevo spadalo tržačkoj grani knezova Frankopana. Nu, kako i kad je
Bosiljevo došlo u ruke Frankopana nije poznato. Pače, ni dioba na Modrušu
1449. gdje su Frankopani dijelili svoja imanja, ne spominje Bosiljevo...
Poslije smrti Bartola Frankopana, držao je grad Bosiljevo sin mu Nikola,
a kad je ovaj umro (1523.) vladahu Bosiljevom Krsto i Vuk, sinovi Hanža
brata Nikole Frankopana Tržačkog.” (Laszowski: 1902.,114)
Godine 1534. velika turska vojska poharala je grad prilikom svog
prodora do Kranjske. Nekoliko godina kasnije, u gradu je Nikola, sin Krste
Frankopana, koji je tu umro 1577. godine.
“Njegov sin Gašpar, morao je radi provala turskih sasvim napustiti
svoja imanja na Korani, te se skloni u Bosiljevo i Černomalj, koji je potonje
imanje kupio njegov otac 1560. Godine 1580. ustupiše mu braća Nikola i
Juraj knezovi Zrinski imanje Novigrad na Dobri. Zvečaj, Severin i Novi u
Vinodolu, što su bili baštinili od kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog.”
(Laszowski:1902., 115)
Poslije niza turskih provala (1582., 1583., 1602.) stanje se bitno
popravilo tek godine 1609., kad Bosiljevo potpada pod kneza Nikolu,
budućeg bana. Njegov brat Vuk, zvan Krsto gospodar Zvečaja, Severina
i Novigrada na Dobri, bio je jedan od trojice Hrvata (!) generala i zapo-
vjednika hrvatske i primorske krajine, a ta je funkcija bila rezervirana za
njemačke ili ponjemčene plemiće - funkcija na koju je 1840. stupio Laval
Nugent.
Ban Nikola bio je čovjek tipičan za svoje doba - žestok i svadljiv,
ali i rodoljub, darežljiv prema crkvama, utemeljitelj hrvatske škole u Bosi-
ljevu u kome je uglavnom boravio nakon odricanja banstva 1622. (pod pri-
tiskom Sabora). Umro je u Beču godine 1647. i preko Bosiljeva prebačen
je na Trsat.
Vuk Frankopan nije naslijedio brata, već je posjede ustupio sinovima
koji su umrli (Gašpar godine 1612., Juraj godine 1661.) pa je sav franko-
panski imetak pripao najmlađem bratu Franu Krstu Frankopanu, koji je sa
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Laval Nugent67

svojim šurjakom banom Petrom Zrinskim pogubljen u Bečkom Novom


Mjestu 30. travnja 1671. godine.
U XVIII. stoljeću Bosiljevo je potpalo pod Auersperge, a od njih
godine 1820. imanje kupuje Laval Nugent koji je, kao i sve svoje dvorce i
taj temeljito obnovio. Kao znak svojeg prisustva, Nugent je postavio dva
zmaja koja je izradio A.D. von Fernkorn, najvjerojatnije 1851. godine.
Jedan od on njih je i danas nasuprot pročelja sumorno zapuštenog dvorca u
kojem su nestali gotovo svi tragovi nekadašnjeg sjaja. A drugi zmaj?
Drugog zmaja Arthur Nugent prebacio je ispred svoje kuće u
Zagrebu. O tome gdje je taj zmaj točno stajao još će biti riječi.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent69

III.

Albert Nugent

P
ostoje neke činjenice koje su, ma koliko neugodne, ipak takve kakve
jesu. Jedna od tih činjenica je da se unutar Habsburške monarhije
sve zaista bitno događalo na liniji Beč-Pešta - iz čega slijedi da je
Hrvatska bila tek jedna rubna provincija. To važi za cijelo XIX. stoljeće
s jednim kratkim izuzetkom. Riječ je o revolucionarnim godinama 1848.-
1849., kada se prvi put ozbiljno razmišljalo da se raskomada fantastična
srednje-europska zajednica naroda. Upravo u tim godinama Hrvatska je
odigrala presudnu ulogu u spašavanju zaljuljane Monarhije, svrstavši se uz
Beč, a protiv Pešte.
Kako je došlo do toga da su Hrvati toliko dobili na važnosti, što je
tome prethodilo, koja je bila uloga u svemu tome Ljudevita Gaja, Ivana
Kukuljevića-Sakcinskog, Josipa Jelačića, Lavala i Alberta Nugenta,
zapravo su ključni problemi koji se razmatraju u ovom poglavlju.
Sjajna ilustracija hrvatskog položaja 1809. može se nazrijeti iz raz-
mišljanja Gjure Šurmina koji je 1909. zapisao:
“Sjeti se samo!
Austrijski general i austrijska komanda bila je tako jaka u Hrvatskoj
- mada je i ustav bio na papiru, dapače mada se i sabor sastajao - da je
biskupu Vrhovcu (tadašnjem banskom povjereniku, op. aut.), davši državi i
caru oko 16.000 svojih vojnika o svom trošku, morao za koji mjesec poslije
toga svog čina poći u Karlovac i položiti prisegu vjernosti pred carskim
generalom. Većeg poniženja, ali i veće nezahvalnosti od cesarske general-
komande nije valjda moglo ni biti. Zagrebački je biskup to i shvatio tako,
pa je rekao; nema od Beča većih nezahvalnika, kako sam to u Preporodu iz
zapisa biskupovih pokazao.” (Šurmin: Zvono, 14. 8. 1909., 451 )
Ovo prilično dobro pojašnjava važnost karlovačkog generala u
Hrvatskoj, koji je ne samo zapovjedao u Vojnoj krajini, već je i pazio da se
ban slučajno ne otme kontroli Beča.
Osnovni problem odnosa između Hrvatske i Ugarske u tom razdo-
blju bio je jezik. Taj problem prije XIX. stoljeća nije bio toliko prisutan, jer
70 Igor Žic

je svo plemstvo govorilo i latinski i mađarski, no sa stasanjem građanstva


i porastom birokracije problem jezika se vidno zaoštrava.
“U borbi s nastojanjima Mađara da u Hrvatsku uvedu svoj mađar-
ski jezik umjesto mrtvog latinskog, bio je doista bečki dvor uz Hrvatsku.
Samo otporu bečkog dvora (!) imala je Hrvatska zahvaliti, što zahtijevanja
Mađara u jezičnom pogledu nisu bila protegnuta i na Hrvatsku. Inače se ne
da protumačiti, da je Hrvatska preko svojih ablegata mogla da zaustavi pot-
punu mađarizaciju kod kuće. Društvo hrvatsko nije bilo tako jako, da bi ono
moglo da zaustavi mađarizaciju. Ono i nije bilo pravo hrvatsko. Među inte-
ligencijom gospodovao je svaki drugi jezik više od hrvatskoga. Prvi domovi
u Hrvatskoj podupirahu više njemački jezik, njemački duh od hrvatskoga.
Njemačka je pozorišna družina u Zagrebu među svojim štićenicima imala i
samog biskupa Vrhovca.” (Šurmin: Zvono, 14. 8. 1909., 452)
Treća važna stvar je da je Napoleon ostavio otvorene rane na kon-
zervativnom tkivu Europe. Nije slučajno što je Chauvin, francuski voj-
nik koji je toliko volio svoju domovinu da je njegovo ime, iako je riječ
o kazališnom junaku, postalo predložak za sasvim novu riječ: šovinizam.
Nije slučajno da je oformljena Sveta alijansa kao konzervativna reakcija
na Napoleonove ideje. Cijelo devetnaesto stoljeće žestok je sukob ostataka
kasnog srednjeg vijeka sa građanstvom i liberalnim idejama novih država.
Nijemci su prvi preuzeli od Francuza ideju o ujedinjenju koju su, po svom
običaju, iskazali u znatno tvrđem obliku: izabrali su put pan-germanizma,
kao saveza svih njemačkih naroda. Prva reakcija na pan-germanizam bio je
pan-slavizam. U samom središtu tih duhovnih previranja našao se izuzetno
talentiran mladić, kojem je uvijek nedostajalo samo malo da bi se izdigao
do razine Mesije hrvatskog naroda.
Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Otac mu je
bio ljekarnik. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu, filo-
zofiju u Beču i Grazu, a pravo u Pešti. Filozofiju je doktorirao na sveučili-
štu u Leipzigu 1834. godine. Kratku osnovu hrvatsko-slavonskog pisanja
objelodanio je 1830. godine i tu je predložio da se iz češkog uzmu slova č,
ž, š i da se tako ujednači pisanje tih glasova. Prvu hrvatsku budnicu - Još
Hrvatska ni propala - napisao je 1833. godine. U njoj nema poezije, ali
postoji politički program i to je zapravo suština cijelog Gajevog djelova-
nja: on je pjesnik koji se bavi politikom, pri čemu mu nedostaje pravog
talenta i za jedno i za drugo.
“Ne ću da nižem i opisujem uspjehe Gajeve već 1832. godine. Bilo
ih je mnogo. Ali kao karakterističan ističem izdanje nekih knjižica, koje su
pisane u duhu Gajevih početaka, a napose poruku grofa Janka Draškovića
poklisarima na zajednički sabor. Gajev je program u politici, bar pismeno,
došao prije do izražaja nego li faktično i u samoj književnosti. Onako nije
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent71

govorio Gaj u pravopisu, kako je Drašković u svojoj disertaciji. Čitavo


slavenstvo, a napose južno mora imati jedan cilj, a to je njegovo jedinstvo.
Drašković je s obzirom na svoj položaj u hrvatskoj politici počeo prvi da
propovijeda misao zajednice, jedinstva među južnim Slavenima. Ne može
nitko ustvrditi da je to bila Draškovićeva ideja, ona je nikla u glavi Gaje-
voj, jer je Gaj od svih tadašnjih živih Hrvata ponajbolje poznavao, a i imao
volje da preko kulturnog, književnoga jedinstva po mogućnosti dođe do
političkog. Gaj je vodio računa o neupućenosti (?!) Hrvata, pa nije odmah
prihvatio Vukova ćirilskog pravopisa. Petnaest godina poslije toga žalio se
pred prijateljima, da to nije učinio, jer je držao da bi njegova ilirska ideja
našla daleko više odziva i razumijevanja kod Srba. On je sa ovom svojom
mišlju toliko daleko dotjerao, da je Albert Nugent pisao ćirilicom.” (Šur-
min: Zvona, 14. 8. 1909., 457-458)
Sve ovo što je izneseno ukazuje na Ljudevita Gaja kao čovjeka jedne
ideje - pan-slavizma - koju modulira na sve moguće načine, što u trenu-
cima kad pogodi raspoloženje naroda čini od njega tribuna, ali u trenucima
kad promaši čini od njega posvemašnjeg gubitnika. S Ljudevitom Gajem
sličan je problem kao i s Andrijom Ljudevitom Adamićem: obojica i kad
poduzimaju najveće poduhvate to čine u prvom redu zbog, i u razini, svo-
jih gradova: Rijeke, odnosno Zagreba. Naravno, treba napomenuti da je
Ljudevit Gaj neusporedivo opasniji kad njegove ideje nađu plodno tlo -
opasniji utoliko što može napraviti više štete, no znatno trezveniji Adamić.
Njih dvojica imaju još neke zajedničke crte. Jedna od njih je da su sve
radili ne bi li se domogli plemstva. Druga je da su obojica povremeno pod-
nosili izvješća knezu Metternichu, najmoćnijem čovjeku u Beču. O tome
su sačuvana svjedočanstva poljskog agenta Karola Gregorovicza (1819.-
1869.). On je bio jedan od važnih ljudi oko grofa Adama Czartorynskog,
koji je imao sjedište u Parizu i predstavljao pravu snagu pan-slavizma.
Istom krugu pripadao je i Franjo Zach, Čeh, agent u Beogradu od 1843.
godine, čiji su panslavenski tekstovi, u beskrupuloznoj srpskoj preradi,
postali velikosrpski program.
Dakle, Gregorovicz kaže za Gaja:
“U naukama je slabo napredovao i nikad nije imao prijatelja. Oženio
se sestričnom opata Krizmanića iz Bistrice, koji je uživao veliki ugled, ali
budući da se bahato ponašao, opat ga je izbacio iz kuće. Tu je izgubio potporu
na koju je računao: od Austrije nije mogao dobiti ništa za narodnu stvar, pa
se obavezao Metternichu dostavljati mjesečni izvještaj o narodnom pokretu
u Hrvatskoj, i za to je redovito dobijao novac. Car Ferdinand mu je darovao
brilijantni prsten za zasluge na polju književnosti, i taj prsten nikad nije ski-
dao, osim kad su izbile evropske revolucije, kao i brilijatnu iglu kojom ga je
odlikovao saski kralj.” (Živančević: Oko, 264, 13. 5. 1982., 12)
72 Igor Žic

Iz ovoga je očigledno da je Metternich znao odabrati ljude koji će


ga izvješćivati i zapravo time kupiti dugotrajni mir Austriji, isto kao što je
očigledno da je Gaj bio odviše pohlepan da bi zaista mogao stajati na čelu
naroda.
Poučan je i opis njegovog fizičkog izgleda:
“Taj čudni čovjek, koji je slučajno izbio u prvi plan na svaki način
zaslužuje da bude podrobnije prikazan. Prijatne je vanjštine, malog rasta,
dobro građen, mila lica, urešena lijepim crnim brčićima, ali u očima se ne
vidi otvoreni pogled koji blista i zrači svjetlošću i duhom: naprotiv iz njih
izbija nešto što podsjeća na pogled nekakvog gmaza. Svjetlost je u njima
mrtva, kao u leša, nepokretna, ni pronicljiva ni prodorna, baš kao da taj
bljesak ne dopire iz mozga, već kao da je sabran u zjenicama...
Veoma se brižljivo odijeva i voli ženske budoire, pa prije jedanaest
sati prije podne rijetko napušta sobu, u kojoj se igra s djecom i sluša ženska
ćaskanja...
Po Gaju sve što on jeste - duguje nekom koga više nema među
živima, a čije ime nikad ne spominje; tajanstvenost tog nevidljivog zaštiti-
nika daje mu aureolu čudesnog.” (Živančević: Oko, 264, 13. 5. 1982., 12)
Ovo je jedan od važnih trenutaka kad je nužno sukobiti jedno svje-
dočanstvo suvremenika s drugim. Nasuprot tajanstvenom zaštitniku Ljude-
vita Gaja iz Gregoroviczevog teksta iz 1852., treba staviti kratku na­pomenu
iz dnevnika baruna Neustädtera, Jelačićevog pobočnika, koji kaže: “Gene-
ral topništva grof Nugent uvijek je pokazivao mnogo sklonosti prema dru
Gaju, a ovaj je u njemu gledao moćnog zaštitnika...” (Neustädter:1942.,
162)
I to je zapravo jedan od suštinskih problema hrvatske povijesti - Gaj
nije bio državnik, on je tek pješak koji pokušava doseći osmi red na šahov-
skoj ploči, no taj mu je sasvim nedostupan. Gaj priča o Velikoj Iliriji, a
Laval Nugent razmišlja kako bi je mogao ostvariti u konkretnom trenutku
i na konretnom mjestu, s time što je Nugentov pan-slavizam frankopanska
država, u kojoj Frankopan tj. On, mora vladati na osnovu svog nasljednog
prava i ta država mora biti vezana uz Beč, ali i uz London. Kako je sve te
zahtjeve teško pomiriti, a kako ima i čitav niz drugih struja koje 1848. izba-
cuje na površinu, sasvim je razumljivo da se ta godina pretvorila u košmar.
Gregorovicz sjajno secira Gaja i to pogotovo njegovo političko pre-
nemaganje:
“Ne treba dugo razgovarati s Gajem da se pomisli: taj sve zna što
se događa u slavenstvu, taj mora imati silne veze, zna mnogo toga što se
kuha u kabinetima Beča i dobija informacije čak iz Rusije. Ali posvetivši
malo vremena tom čovjeku postaje jasno - od toga uvjerenja više nećete
odstupiti - da su sve što on priča bajke...” i dalje “...Ako se s Gajem govori
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent73

o Vojnoj krajini, čini se da je ona pod njegovom komandom, zaboravlja


na čitavu Hrvatsku i hvali samo graničare: To je narod, to su ljudi, oni me
znaju, cijene me i vjeruju mi.” (Živančević:1982., 112)
To Gajevo oduševljenje Vojnom krajinom posljedica je onog sret-
nog razdoblja kada je upravo Krajina, zahvaljujući njenom zapovjedniku
Lavalu Nugentu, bila najčvršća potpora narodnom preporodu. U tom raz-
doblju Ljudevit Gaj je napisao Povijest Ilirije velike, nesuvislu zbirku citata
koja postoji u rukopisu i koju je Metternich imao prilike pročitati prije
nego oni kojima je bila namijenjena. Za povijest Ilirskog preporoda bitan
je dan 10. siječnja 1835. kad počinju u Zagrebu izlaziti Novine Horvatzke.
One 1836. godine postaju Novine Ilirske, što je u prvom redu bila zasluga
grofa Janka Draškovića, dok je glavni urednik bio Ljudevit Gaj.
“Stari grof Nugent de Laval, rimski knez, sada maršal, bio je tada još
general topništva. Od samog početka pokreta izjavio se za hrvatsku narod-
nost, a zatim za ilirizam. Maršalovo prvo nadahnuće uvijek je genijalno,
pa bi ga trebalo slijediti bez oklijevanja i ne čekajući, da se odmah zatim
izmijeni i da postane neizvedivo zbog promijena i zbog nadolaska novih
misli, što grozničavo niču u njegovoj glavi. Taj pronicavi diplomat jasno
je pogledao sve, što je tu bilo spasonosno za probitke carske krune, koja se
našla ugrožena u svojim pravima s obzirom na ugarsko kraljevstvo, a zbog
sve većih zahtjeva staleža kraljevine Ugarske.” (Neustädter:1942., 32)
To priču o Nugentu politizira do krajnjih granica jer je stoljetna
politika Beča bila zasnovana na podijeljenoj Hrvatskoj u kojoj ban vlada
civilnom Hrvatskom, a vojni zapovjednik Krajinom. Podatak o tome da
su samo trojica Hrvata bili zapovjednici Vojne krajine, dovoljno govori o
kontinuitetu takve politike. Može se samo nagađati koliko je bilo nezado-
voljstvo dvora kad su u feldzeugmeisteru Nugentu ugledali Hrvata koji želi
voditi hrvatsku politiku! Napose što je on, poslije dvadeset godina strplji-
vog pripremanja, počeo to raditi sasvim otvoreno.
U vrijeme narodnog buđenja u Hrvatskoj na užarenom pijesku
Palestine zbivale su se također važne stvari, koje zaslužuju našu pažnju,
jer velike prostorne udaljenosti obitelji Nugent nisu predstavljale pravu
zapreku. U Palestini je započeo ustanak koji se brzo širio po Siriji.
Muhammed Ali, potkralj Egipta, uz Francusku pomoć sukobljava se s tur-
skim sultanom Mahmudom. Nakon teškog poraza Turaka kod Neziba u
Siriji 1839. godine, dolazi do ujedinjenih napora Engleske, Austrije i Pru-
ske s ciljem da se spriječi raspad nekad moćne Otomanske imperije. Svi ti
događaji ostali su u povijesti pod nazivom Sirijski rat.
Središnja operacija cijelog rata bilo je zauzeće luke i utvrde St. Jean
d’Acre, a ključna osoba cijele operacije bio je tada dvadesetčetverogodiš-
nji Albert Nugent.
74 Igor Žic

“Godine 1840. tijekom napada na St. Jean d’Acre od strane sjedinje-


nih britanskih i austrijskih snaga grof Albert Nugent, koji je u to vrijeme
služio kao dobrovoljac u turskoj vojsci (!), bio je prvi koji je prodro u
utvrđenje i olakšao njeno zauzeće kasnijem nadvojvodi Friedrichu, tada
kapetanu umornarici.” (Diploma Ferdinanda V.,1848., 3)
Na prvi pogled, osim što ukazuje na uspješno prenošenje strasti
za vojnički poziv s oca na sina, taj podatak ne izgleda odviše zanimljiv.
Međutim, ako se napomene da je St. Jean d’Acre bilo posljednje uporište
vitezova templara i ivanovaca u Svetoj zemlji, koje su Arapi zauzeli 10.
svibnja 1291. godine, cijela priča postaje zamršenija. A još je zanimljivija
ako se objasni da je pad te tvrđave povijesni događaj koji je prodrmao
Europu i poslužio kao temelj legendi o prijenosu Svete kućice iz Nazareta
na Trsat - što se zbilo 10. svibnja 1291. godine! Kada je riječ o obitelji
Nugent, očito je da pojmovi daleko i davno ne postoje!
U Sirijskom ratu je načelnik general-štaba sjedinjene tursko-engle-
sko-austrijske vojske od lipnja 1840. bio August Jochmus. On se rodio 27.
veljače 1808. u Hamburgu, a umro je 14. rujna 1881. u Bambergu. Vrlo
nemirne prirode 1827. sudjelovao je u ratu za oslobođenje Grčke i tu je
bio pobočnik generala Churcha. Nakon poziva kralja Otta 1832. odlazi u
ministarstvo rata, 1835. je u Engleskoj gdje organizira legiju stranaca za
pomoć kneginji Isabelli u Španjolskoj, gdje je 1837. načelnik general-štaba
Sjeverne armije. Ovdje treba spomenuti i grofa Edgara Corberona koji je u
isto vrijeme bio i u Grčkoj i u Španjolskoj.
Krajem 1838. godine vraća se u Englesku, odakle ga Palmerston -
zajedno s mladim Albertom Nugentom? - šalje u Carigrad gdje izrađuje
planove za rat u Siriji. U studenom sudjeluje u zauzeću St. Jean d’Acre što
dovodi do povlačenja Muhammeda Alija iz Sirije 22. studenog. U prosincu
general Jochmus postaje zapovjednik turske vojske (!), što je ostao do kraja
rata u veljači 1841. godine. Idućih sedam godina proveo je u Carigradu u
turskom ministarstvu rata, da bi se s ožujskim događanjima u Beču, 1848.
vratio u domovinu. Vrhunac njegove karijere zbio se 17. ožujka 1849. kada
ga je nadvojvoda Johann, proglašen za namjesnika privremeno ujedinjene
Njemačke, postavio za ministra vanjskih poslova i mornarice.
Nakon odstupanja s dužnosti nadvojvode Johanna u prosincu
1849. godine i on se povlači u privatnost s austrijskim činom fedlmaršala
lajtnanta. Održavao je intenzivne veze s obitelji Nugent najmanje desetak
godina. Tijekom Ilirskog preporoda slao je informacije iz Turske, a 1848.
bio je posrednik nadvojvode Johanna u Beču.
Ova digresija nužna je da zaista shvatimo događaje koji su uslijedili
po dolasku Alberta Nugenta u Hrvatsku.
“Sabor čitaonice Ilirske zagrebske
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent75

U utorak dana 2. veljače 1841. održavalo je društvo čitaonice Ilirske


ovdašnje svoj šesti narodni obćeniti polugodišnji sabor, kojega je predsed-
nik društva presvetli grof Janko Drašković Trakoštjanski c.k. komornik i
vitez preslavnog red sv. Stjepana itd. u krugu mnogobrojne gospode i sta-
liša duhovnika, velikašah, plemićah, učenih muževah i znatnih gradjanah
sledećim govorom otvorio:
“Slavno domovinsko društvo! Prije nego što vam službeno objavim
kako je ravnateljstvo čitaonice ove polog svojieh ustanovljenih zakonah
kroz tečaj prošastoga polugodišta postupalo, s velikom radostju dajem vam
na znanje, da imademo čast od dana današnjeg Nj. ekselenciju vrhovnoga
u Horvatskoj vojničkog zapovednika gospodina grofa Laval Nugenta kao
člana našeg društva slaviti.” (NN: Danica Ilirska, 6, 6. 2. 1841. )
Osim otvorenog političkog prisustva u Hrvatskoj, Nugent je nasto-
jao utjecati i na ekonomske prilike. Dana 13. studenog 1841. utemeljeno
je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Kao utemeljitelji prikazani su
na grafičkom listu: kardinal Juraj Haulik, Laval grof Nugent, Nikola Zden-
čaj i Dragutin Rakovac.
Ovo su nesumnjivo bili prvorazredni politički događaji. O važno-
sti Danice Ilirske, kao dodatka Novina Ilirskih govori i pjesma Alberta
Nugenta Boj Španjolske proti Napoleonu koju je taj povratnik iz Svete
zemlje u Hrvatsku objavio 3. siječnja 1842.:

“Nu budi trubljo! glase tvoje


Diži oružja silnih četah.
O vojno! gde pravo tvu desnicu,
a duh slobode vodi ratni vihor -
Tu osveta kiti se svetim ruhom,
I ko nebesni grom svuda probija!
Nit muzika ima skladnosti
Milie po neizmernom krugu
Za uho “Onoga”, koj sve pesni stvara;
Neg što je parvi zvek slomljenih verigah,
I parvi spev čoveka iz uze rešena,
Koi on probudjen slobodi zakliče...”

(Nugent: Danica Ilirska, 3, 1842.)

Osim ovom pjesničkom alegorijom, koja ima više veze s Hrvatskom


no Španjolskom, Albert Nugent se također uključuje otvoreno u politiku
i 7. veljače 1842. drži govor u zagrebačkom sjemeništu, koji je bio toliko
vatren da su ga odmah prozvali Hrvatskim lavom!
76 Igor Žic

Ključni politički problem tadašnje Hrvatske bio je sukob Ilirica i


Mađarona prilikom izbora činovnika Zagrebačke županije. Tada su pobjedu
odnijeli Ilirci.
“Pobjeda se dakako proslavila sjajnom bakljadom Ljudevitu Gaju i
onim velikašima koji se držahu s Ilircima, a to bijahu: (kao prvi!) grof Laval
Nugent, grof Janko Drašković, grof Juraj Oršić, barun Franjo Kulmer, Edu-
ard Jelačić i veliki župan Nikola Zdenčaj.” (Horvat:1906., 66)
Taj 31. svibnja 1842. bio je svojevrsni tihi državni udar, izveden vrlo
engleski: Nugent, zapovjednik Vojne krajine, postaje nametljivo prisutan
u banskoj Hrvatskoj. To je za Dvor ipak bilo previše i povučena su odmah
dva jaka poteza: Nugent, politički najmoćnija osoba Ilirizma uklonjen je iz
Hrvatske - prebačen je za vojnog zapovjednika Unutrašnje Austrije i Tirola
(što je dužnost na kojoj će ostati do 1849. godine) - i istodobno postavljen
je Mađar na mjesto bana. Ova prekomanda prisilila je Lavala Nugenta da
se znatno više osloni na svog najstarijeg sina.
“Kad pomislimo da je porodica starog grofa Nugenta podrijetlom
iz Irske, bit će nam to čudnije, videći da je njegov najstariji sin Albert bio
najvatreniji Ilirac u Hrvatskoj. Grof Albert vlada izvrsno hrvatskim jezi-
kom (!); javno i na čestim putovanjima nosio je šaroliko odijelo serežana
s hrvatske Vojne granice; ponosno se ogrtao crvenim ogrtačem. O pasu je
uvijek nosio kuburu i handžar, kao i ostali serežani ili Turci.” (Neustädter:
1942., 32)
Vrlo brzo imao je prilike pokazati svoje opredjeljenje. Naime, umje-
sto biskupa Haulika, banskog namjesnika, postavljen je za bana Mađar
Franjo Haller. Uoči njegove instalacije, koja je bila predviđena za 18. listo-
pada 1842. godine, Albert Nugent je poduzeo akciju iza koje je nesumnjivo
stajao njegov otac, a čiji cilj je bio da se mađaronima pokaže da ni mađar-
ski ban neće moći ništa u probuđenoj Hrvatskoj.
“Nu osobiti u našem gradu nevidjen prizor uzrokovao nam je danas
naš vatreni domorodac grof Albert Nugent - slavni junak od Saide - koji je
oko podne na čelu 160 slobodnjaka u grad naš prispio. Zapovjednik sam
jašuć na konju bijaše narodnom opravom odjeven, a verhu ove vijaše se
crveni plašt, kao što ga bratja naša dolnji Horvati nose. Slobodnjaci pako,
sve sami krepki Horvati, biahu takodjer narodno obučeni dakle naravno i
pod cervenimi kapami, te jedna polovina puškami, druga kopjem oboru-
žana...
Pred njima idjaše banda svirajući narodne pjesme... Ovako je krepka
ova četa, sprovodjena nebrojenim narodom, kroz ulice grada našega stu-
pala i svuda od ushitjenih stanovnikah gromovitim Živio! pozdravljana
bila, dočim su krasne naše Horvatice na otvorenih prozorih lijepoj ovoj
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent77

četi i njezinom viteškomu vojvodi mahanjem maramah svoju pohvalu oči-


tovali...” (NN: Narodne novine, 85, 1842., 337-338)
Sve ovo zbivalo se 16. listopada, a Albert Nugent doveo je slobod-
njake iz okolice Bosiljeva, dvorca u kojem je u to vrijeme boravio. Koliko
je cijelom akcijom stekao sveopće simpatije u Hrvatskoj, toliko je sumnji-
čavosti probudio u Austriji i Ugarskoj.
“Kako klevete protiv Ilirskog pokreta nisu prestajale, a neki se Iliri
izjaviše voljnima da prijeđu na pravoslavnu vjeru, proširiše se glasine, da
Iliri žele od Austrije otkinuti južne slavenske zemlje i sa Srbijom zajedno
stvoriti samostalnu južnoslavensku državu. Kako je Albert Nugent bio
predvodnik u mnogim političkim okršajima, optužen je od protivnika i
stavljen od vlasti pod istragu da je naoružao Ilirce vojničkim puškama.”
(Ravlić: 1957., 137)
Kako se sve to nije odviše dopalo princu Metternichu, dvorskom
kancelaru od 1821. do 1848. godine, koji je kruto vodio Monarhiju, a kako
su do njega dospjeli memorandumi Ljudevita Gaja ruskom caru - u kojima
traži njegovu podršku za svojevrsnu panslavensku revoluciju - u siječnju
1843. zabranjeno je Ilirsko ime. Ovo je bio ozbiljan udarac hrvatskom pre-
porodu. No, to što je Ilirska stranka promijenila ime u Narodnu, nije zau-
stavilo Alberta Nugenta.
“Da se i poslije 1842. govorilo o oslobađanju Bosne i Hercegovine,
pokazuje ova istraga, koja je okrivljavala Špiru Dmitrovića kao dušu te
ideje i grofa Alberta Nugenta kao izvršioca oslobođenja.
Iz toga se vidi da je Špiro Dmitrović još 1843. o tome govorio i svo-
jima i tuđima. Znajući za njegov zanos, nije isključeno, da je govorio i o
oslobođenju ostalih krajeva i prisajedinjenju Srbije u daljoj budućnosti. Iste
je godine u požunskom saboru optužio Levin Rauch (kasniji hrvatski ban,
op. aut.) Ilirce da misle rušiti Austriju i s drugim jugoslavenskim narodima
stvoriti veliko Ilirsko carstvo. (Nije poznata reakcija Alberta Nugenta, koji
je prisustvovao saboru, op. aut.)
Koliko je o svemu znao sam Albert Nugent, da li je bio ispitan,
nemamo u spisima spomena. Ali da je u svom oduševljenju za Ilirizam
išao čak u agitaciju, svjedoči nam Ignjat Alojzije Brlić, koji govoreći o
burnim događanjima u Bosni i Hercegovini javlja sinu da ga je posjetio
1843. Albert Nugent u Brodu na svom proputovanju: Ide da agitira ko nje-
gov rođak O’Conell u njegovoj otačbini. Smišan čovyk iz vana i iz nutra.
(Ravlić:1957., 138)
O ozbiljnosti svih akcija Alberta Nugenta u to doba i o nekakvom
krajnjem cilju koji je trbao biti kraljevina Ilirija, nazire se i u slijedećim
tragovima njegovog djelovanja.
78 Igor Žic

“Oko Gaja se okupljaju mladi ljudi koji žude za akcijom. Slijepo


mu je odan grof Albert Nugent. Taj može izvesti koješta jer je aristokrat i
zaštićen visokim očevim položajem. Njegovi slobodnjaci koji su nastupali
na zagrebačkim restauracijama nisu puka dekoracija, već i jezgra oružane
snage ilirizma (!). U svoje čete Nugent uvrštuje prebjege iz Bosne; ukoliko
pak nisu za oružje, Gaj ih namješta preko pouzdanih ljudi po imanjima
svojih privrženika, čak u Hrvatsko zagorje. Nugentovo Bosiljevo sabirna
je točka za prebjege; preko Bosiljeva postoji i veza s Bosnom i dalje sa
Srbijom.” (Horvat:1975., 209)
U tom kulturno-političkom sukobu Albert Nugent upravo je u Bosi-
ljevu dao sagraditi narodnu školu koja je bila otvorena 15. svibnja 1843.
godine u prisustvu velikog broja ljudi.
Situacija u Hrvatskoj ubrzano se zaoštravala a u svemu tome ban
Haller se nije odviše dobro snašao. Iako Mađar, on je u prvom redu bio
povjerljiv čovjek Dvora, dakle Beča i svoje vladanje nastojao je uskladiti s
Metternichovim instrukcijama. Njegov stav o mađarizaciji bio je da je riječ o
velikoj pogrešci zahvaljujući kojoj je došlo do strasnog osvješćivanja Hrvata.
“Za 9. prosinca 1843. bila je sazvana nova izborna skupština Zagre-
bačke županije zbog Josipovićeve tvrdnje da posljednja nije bila sprovedena
zakonito. Već je to bio izazovni uspjeh mađarona. Obje su stranke dovu-
kle u Zagreb sve što je bilo moguće sakupiti, preko tisuću ljudi, naoružanih
puškama, kuburama, sjekirama, maljevima. Samih je Turopoljaca bilo preko
sedam stotina, glavna snaga narodnjaka ponovno su bili Nugentovi serežani,
njih svega stotinu i trideset. Kako je bilo očigledno da će doći do sukoba,
Zdenčaj se ponovno latio stare smicalice, pa je u posljednjem času odgodio
izbor na neizvjesno vrijeme. No uto je već obračun počeo. Na Markovu je
trgu započela pucnjava, došlo je do sječe, poginula su dva čovjeka, jedan
Turopoljac, jedan serežan (vrtlar grofa Nugenta, op. aut.). Čim je započela
bitka Zdenčaj je pozvao vojsku u pomoć koja je očistila ulice. Do uvečer je
trajala opasnost novih okršaja. Konačno je niže plemstvo pod zaštitom voj-
ske otpraćeno preko gradskih međa.
Iz spisa istrage nije moguće utvrditi tko je izazvao sukob. Mađaroni,
brojniji i bolje organizirani, na izazivanja i pogrde odmah su odgovorili
napadajem. Krvoproliće, pa pojava vojske, natjerali su u strah obje grupe.
Pored serežana i korteša na ilirskoj je strani sudjelovala i đačka omladina.
Gaj tog dana uopće nije izlazio iz kuće. Pronijeli su se glasovi da ga mađa-
roni namjeravaju napasti, čak i ubiti. Zacijelo bi ga napali da su ga sreli.
Nugent nije osobno predvodio serežane, nego prebjeg iz Bosne Ivan Mile-
tić, koji je u kreševu bio ranjen zajedno s Mirkom Bogovićem. Nugent se
zadržavao u Gajevu stanu, koji je kao i tiskaru i Čitaonicu, osiguravala
serežanska straža.” (Horvat:1975., 211)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent79

Albert Nugent uspio je obaviti povjereni zadatak i sačuvati tiskaru,


čitaonicu i Ljudevita Gaja, koji je uz sve manjkavosti, do tada bio duhovni
vođa cijelog pokreta. Ipak, ubrzo je Ivan Kukuljević-Sakcinski, nakon
govora od 2. svibnja 1843. - prvog na hrvatskom jeziku u Saboru! - preu-
zeo raniju Gajevu ulogu duhovnog vođe Hrvata.
“Rodio se dana 29. svibnja 1816. u Varaždinu od otca Antuna, čuve-
nog kašnjeg hrvatskog poslanika i vrhovnog ravnatelja svih škola u Hrvat-
skoj i Slavoniji, te matere rodj. Labaš. Obitelj njegova potječe po predaji
iz Hercegovine, te se je doselila u XVI. st. u Senj, gdje se je spojila s
ogrankom mletačke obitelji Bassani de Sacci, te i danas nosi taj predikat.”
(Album, XII, 1898.)
Kukuljević-Sakcinski upoznao se s Gajem u Beču 1837. godine i
to je bilo presudno za njegovo daljnje djelovanje. Nakon služenja vojske
u Milanu, napušta službu i 1842. dolazi u Zagreb. Tu se ubrzo nameće
spretno koristeći problem jezika u političke svrhe.
Krajem 1843. godine preko Bosiljeva za Srbiju odlazi i bogoslov
Pavao Čavlović. Kao sin kmeta nadao se da će tamo naći svijet bez staleš-
kih razlika i veću slobodu govora.
“Nugentov harambaša Ilija provodič mu je na putu; on ga prebacuje
u Srbiju. Čavlović je preteča povorke omladinaca koji će desetljećima kro-
čiti iz Hrvatske njegovim utrenicima, vjerujući da će u Srbiji naći obećanu
zemlju. Pored Herkalovića postaje sad Čavlović drugi Gajev pouzdanik
u Beogradu. Stigao je onamo nekako u isto vrijeme kad i Gajev prijatelj
Franjo Zach, agent Adama Czartorynskog i desnog krila poljske emigra-
cije. Čavlović je u Beogradu dopisnik Gajevih novina, a šalje i izvještaje o
vojnim stvarima, kretanju turskih četa.” (Horvat:1975., 209)
Za razliku od oca, Laval Nugenta, koji je Ljudevita Gaja pažljivo
slušao, pružao mu zaštitu, ali je vrlo oprezno prilagođavao njegove ideje
aktualnoj politici Monarhije, Albert Nugent je Gaja slijedio bezrezervno.
Jedna od ključnih točaka tadašnje politike Ilirica bilo je osnivanje kralje-
vine koja bi uključivala i Srbiju, tako da ne iznenađuje da je Albert Nugent
napisao i slijedeću pjesmu.

“Na Kosovo polje


(15. lipnja god. 1389.)

Kaži polje, gdje su pali


Vjerni hrabri vitezovi,
Ko su gorko oplakali
Jadni sinci u okov’!
80 Igor Žic

Smarti! daj nam sardca ona


Ka hrabrosti put umiše,
Za stvar božju vijek smiona -
Za slobodu bojak biše!

Teški jarmi razpukli se!-


koje nam karvnik negda skova:
Nikom moćju da nebi se
Vratit mogli opet s nova!

Sve propade! - Jur silnika


Svem se svijetu slava znači!
Ah! da j’kleta sila i dika,
Ka slobodna parsa tlači!-

Dražji mi je grob, tamnica


Svjetla imenom domaćina;
Neg plijen, pod kim klonu lica
Slobodi a znanju bistrina”

(Danica Ilirska, 6, 1842 )

Kako Albert Nugent, za razliku od ostalih Iliraca, politiku doživljava


u prvom redu kao djelovanje, unutar kojeg pisanje domoljubnih pjesama
predstavlja zapravo trenutke predaha, ne iznenađuje da se on spominje kao
središnja osoba koja je prebacivala opozicijski list Branislav, koji se tiskao
u Beogradu, a za kojeg su se članci pisali u Zagrebu. Urednik tog lista bio
je Bogoslav Šulek, inače stvarni urednik Gajeve Danice Ilirske, a kod izda-
vanja su sudjelovali i Ambroz Vranyczany, Dragojlo barun Kušlan, Ivan
Mažuranić, Janko grof Drašković, Ante Vakanović. Te 1844. još više se
proširio rascjep između Janka Draškovića i Ljudevita Gaja, pa je Narodna
čitaonica preseljena iz Gajeva stana u kuću grofice Sermage (Opatička 14).
Unutar tih previranja upravo je Branislav postao središnja točka otpora
tako da ne iznenađuje da se preko stranica tog lista traži reforma hrvat-
skog sabora i proširenje njegove kompetencije, osnivanje posebne vlade
za Hrvatsku, uvođenje hrvatskog jezika i podizanje pravoslovnog (prav-
nog) fakulteta na razinu sveučilišta. List je izlazio u razdoblju listopad
1844.-veljača 1845., ukupno 12 brojeva.
“Bečka je vlada bila kasnije prinuđena zabraniti prodaju lista u
Austriji, radi žestokih članaka protiv mađarske stranke, u kojima se nisu
obazirali na plemenite osobe, koje su zauzimale najuglednije položaje,
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent81

nazivajući ih njihovim obiteljskim i krsnim imenima i tim ih načinom izvr-


gavali ruglu i preziru građanstva.
Čini se da je grof Sedlnitzki, ministar redarstva u Beču, osjetio u
Branislavu miris panslavizma, a taj jedini razlog bio je dosta, da taj list
zabrani u Austriji. Tada grof Albert Nugent navuče na se svoj crveni plašt,
obuče odijelo i stavi na se oružje serežana ili bolje Bosanca, pa uzjahavši
malog konja smjesta pođe u Beograd, u Srbiju, da odnese tamo članke za
Branislava pisane kao i prije u Zagrebu. U Beogradu je čekao sve dok
je potreban broj primjeraka te novine bio otisnut, koje je onda u malom
kovčegu, sakrivenom pod crvenim plaštom, ponio sa sobom na konju, da
ih putem razdijeli svima, koji su preuzeli zadaću da ih predadu pretplatni-
cima.
To se razašiljanje vršilo tako spretno, da general Ungerhofer, voj-
nički zapovjednik pograničnog grada Zemuna nasuprot Beograd, koji
je također pod sobom imao tajno redarstvo, nikad nije mogao ući u trag
raznosaču tog prokletog lista, koji je uvijek prolazio kroz Zemun i kao da
se rugao njegovim mjerama opreza i njegovom nemoćnom bijesu. Unger-
hofer, na kojem je ležala kao mora sva odgovornost tog novinskog krijum-
čarenja i nije ga napuštala danju ni noću, zapovijedio je da se u zemun-
skom kontumacu otvore sva pisma koja su dolazila iz Beograda, kako bi se
otkrili tragovi krivca, ali uzalud! Naprotiv Albert Nugent, obavješten o tom
postupku generala Ungerhofera, koji je mnogo držao do svoje oštroumno-
sti, zabavljao se time, da može izigrati tog dobrog starca, pišući sam pisma,
koja su dolazila iz Beograda, a u kojima je najavljivao najužasnije novosti.
Jednom je dapače govorio o prijelazu 10.000 revolucionara u Austriju što
je tako užasnulo starog generala Ungerhofera, da je sa svoje strane uzbunio
vrhovnog petrovaradinskog zapovjednika kneza Reuss-Köstriza broj 64.
Taj knez, čovjek duhovit, ali vrlo žestoke ćudi, koji se više puta razbije-
snio radi tih gluposti i izmišljenih vijesti, koje mu je general Ungerhofer
neprestano slao, dao mu je do znanja da je žrtva nekog opsjenjivača i da
će ga odsada činiti odgovornim zbog ulaska novine Branislav u austrijske
zemlje, jer da u Zemunu raspolaže svim sredstvima da otkrije raspačava-
telja te novine. Siromašni general Ungerhofer nije već znao kojem svecu
da se zavjetuje.
Ungerhofer, u svom očaju, da otkrije tragove tog prokletog razno-
sača, dao se na posao takvim zaletom, da bi taj bio dostojan njegovih mla-
dih godina. Trošeći zlato i novac na svoje agente napokon je uspio otkriti
raznosača, kojeg su već u svim krčmama pokazivali u osobi grofa Alberta
Nugenta, pošto su uhode držali, da je već došao i za njihove interese zgo-
dan čas, da ga prijave generalu, prije no što bi on to konačno doznao putem
javnosti.” (Neustädter:1942, 53-55)
82 Igor Žic

Cijela epizoda završila je tako da se Albert Nugent ostavio raspača-


vanja novina, smatrajući da je bolje ne izazivati odviše Reuss-Köstritza,
nezavisno od toga što mu je otac, bez većeg napora, mogao riješiti pro-
bleme koji bi nastali prilikom nekakve službene istrage.
Česti odlasci Alberta Nugenta u Beograd imali su i važnije motive
od tiskarsko-domoljubnih. Osnovni je bio povezivanje s glavnim ljudima
u Srbiji, oblikovanje glavnog pravca djelovanja, ali i čvrsto povezivanje
s agentima tada izuzetno utjecajne poljske emigracije - Michaelom Czaj-
kowskim u Carigradu, te L. Lenoirom-Zwierkowskim i Franjom Zachom
u samom Beogradu. Od svih spomenutih najvažniji je Zach jer su njegovi
savjeti o srpskoj vanjskoj politici postali temelji Načertanja Ilije Garaša-
nina, ključnog dokumenta u formiranju politike Velike Srbije.
Zach se rodio 1807. u Olomoucu, Moravska, a mladost je proveo u
Brnu. Pravo je studirao na bečkom univerzitetu, gdje je definitivno obliko-
vao i liberalan pogled na svijet. Želio se kao dobrovoljac boriti u Grčkoj,
no od toga ga je odvratio otac. Već 1831. vezuje se uz poljsku emigraciju
nakon neuspjelog ustanka u toj zemlji, da bi do 1837. živio u Francuskoj.
U razdoblju 1837.-1840. radio je u Beču na osnivanju tajnih društava češ-
kih i slavenskih studenata. U listopadu 1840. bježi u Francusku i tu se
čvrsto povezuje s desnim krilom poljske emigracije - onim oko grofa Czar-
torynskog. S njima se povezao zahvaljujući pjesniku ukrajinskog porijekla
Michaelu Czajkowskom. Zach je došao u Beograd krajem 1843. i tu je
oduševio Iliju Garašanina svojim pogledima na budućnost Balkana. Gara-
šanin je njegov plan o slavenskoj politici Srbije smatrao remek-djelom, pa
ga je jednostavno prepisao, izbacujući iz njega sve što je pan-slavensko, a
ostavljajući uvijek prostora za Veliku Srbiju.
“U Garašanina svršava na duže vrijeme, na više od pola godine svaki
daljnji trag o sudbini Zachova plana o slavenskoj politici Srbije. On je bez
sumnje podvrgnut proučavanju od strane Garašanina i njegovih najbližih
savjetnika (A. Janković, At. Nikolić i dr.). U isto su se vrijeme upoznali s
njime i najbliži hrvatski suradnici Gajevi i to posredstvom oduševljenog
narodnjaka grofa Alberta Nugenta koji se na svom putovanju jugoistočnom
Evropom zadržao potkraj marta 1844. u Beogradu. Czajkowski je već prije
toga zatražio od Zacha da za Nugenta napiše memorandum o slavenskom
pitanju koji bi on zatim predao engleskom poslaniku u Carigardu Stratfordu
Canningu. Zach se sastao s Nugentom na sam dan njegovog dolaska 30.
marta, upravo u času kada je Zacha posjetio sekretar kneževske kancelarije
T. Knežević. Nugentov posjet nije bio koordiniran s prethodnim posjetom
Stj. Cara, koji se tada već vraćao u Zagreb. Budući da je Czajkowski prepo-
ručio Nugentu Zacha kao pratioca, ovaj ga je idućih dana pratio na njegovim
posjetima srpskim i turskim dostojanstvenicima i stekao pri tom novih vri-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent83

jednih podataka o nazorima srpskih vladajućih ličnosti, o čemu nije zabo-


ravio referirati Czajkowskom. Izradio mu je primanje u beogradskog paše
i pratio ga prilikom posjeta A. Jankoviću, St. Simiću i knezu Aleksandru.
Potonji posjet, izvršen 5. aprila, bio je sa Zachova stajališta važan zbog toga
što je tada dodirnuto pitanje srpskog odnosa prema ilirskom pokretu. Zach je
izvjestio o tome Czajkowskog ovim riječima:
“Razgovor se kretao oko ilirizma. Knez, upozoren, kako pretpostav-
ljam, izrazio se protiv ilirizma. Nugent mu je objasnio da su Hrvati napu-
stili to ime, jer znaju da se ono ne sviđa Srbima, ali da je za Hrvate napu-
štanje imena, koje je već steklo određenu vrijednost, koje im je služilo kao
zastava, značilo žrtvu. “Više ga ne želimo, ali mislimo da treba zadržati
stvar, ideju korisnu za sve nas.” Knez mu na to nije odgovorio.
Nugentova je ličnost Zacha očarala, ali su ga uznemirili njegovi pre-
nagljeni postupci; nije mu se svidio ni njegov nagli i nepripremljeni dola-
zak, koji je u njemu probudio bojazan da ne pridonese otkrivanju njegove
vlastite misije u glavnom gradu Srbije. Ta je bojazan bila opravdana, jer
je ubrzo poslije Nugentova odlaska uslijedila prva austrijska tužba protiv
Zacha kao protuaustrijskog i revolucionarnog agenta, koju je on čak s teš-
koćom uspio da odbije.” (Žaček: Historijski zbornik, 1963., 46-47)
U zakulisanim igrama poljski su agenti igrali zavidnu ulogu, pri
čemu se može reći da su se sve njihove najbolje namjere pretvorile u prah.
“Ipak i narednih godina poljski agenti pune izvještaje iz Beograda,
kako tamo postoji strah od katolicizma, kako su srpski političari i javni
radnici podozrivi u pitanju religije i crkvenih stvari, ne vide rusko gonje-
nje katolika, a u isto vrijeme ne zaboravljaju gonjenje pravoslavnih u
austrijskoj državi (Zach-Čartorinskom, 15. 4. 1846.). Zbog toga ne žele
išta ozbiljno da poduzmu sa Hrvatima, pa zbog toga austrijski slaveni koji
dolaze u Beograd odatle se vraćaju obeshrabreni i izgubljene nade. (Zach-
Čartorinskom, 15. 4. 1846.).” (Ekmečić:1989., 367)
Prema procijeni grofa Czartorinskog Hrvatima nije toliko cilj Ilir-
sko kraljevstvo, već Srpsko carstvo na čelu s Karađorđevićima. U ovakvoj
procijeni grof se pozivao na Gaja, što je izuzetno opasno, jer je Gaj krunu
nudio i knezu Milošu Obrenoviću, a napokon je ipak okrunio sebe, doduše
u uskom krugu pristaša, dokazujući time da su kod njega trenuci lucidnosti
pomiješani s trenucima fantastičnog političkog djelovanja!
Koliko se u to doba, uoči prijelomnih godina 1848.-1849., zbivaju
čudne stvari vidi se i iz događaja u sjevernoj Italiji, vezanim uz Tajno druš-
tvo za osnivanje slavenskog carstva.
“Potraga za sumnjivcima i tajnim udruženjima među ostalim dala je
i ovu posljedicu. Šef policije iz Venecije Cattanei javlja 3. svibnja 1844.
policijskoj upravi u Zadru, da je predsjedniku dvorske policije stigla pri-
84 Igor Žic

java, da između oficira puka Karl Ferdinand br. 51, koji je smješten u
Veneciji, postoji tajno društvo, koje ima zadaću osnivanja slavenskog car-
stva. Duša ovog udruženja imao bi biti lieutenant Dimitrović (Špiro), koji
je odsutan iz Venecije, te je sada u Beču po službenoj dužnosti. Dimitrović
se ispoljio svojim egzaltiranim izjavama; on je zanesenjak slavenski misli,
jaki poštovalac grofa Alberta Nugenta, koji je u Hrvatskoj jedan od vođa,
te je napisao različitih pjesama u ilirskom jeziku, što se odnose na slaven-
stvo, pa je sumnjivo, što je on stajao u lukavom dopisivanju s licima iz
Dalmacije i vjerojatno iz Hrvatske. On je imao, među ostalima, i portret
spomenuto grofa Alberta Nugenta.” (Ravlić: 1957., 135-136)
Iz svega do sada rečenog izrasta lik Alberta Nugenta kao produžene,
no vrlo grube ruke svog oca. Laval Nugent, jedan od najmoćnijih ljudi
Monarhije i nesumnjivo najmoćniji Hrvat, vješto je balansirao u Beču
zastupajući tvrdu hrvatsku liniju uvijek ogrnutu plaštom obitelji Habsburg,
kojoj je pripadala i njegova žena.
Albert Nugent, čije je kretanje relativno jednostavno pratiti preko
ljudi s kojima je dolazio u doticaj, svjestan očeve snage, dopuštao si je
stvari koje su kod drugih izazivale užas. Samouvjeren i neustrašiv, on
je politiku doživljavao kao malo opasniju igru, u kojoj on sam određuje
pravila. U kontekstu događaja u jugoistočnoj Europi strateški cilj obitelji
Nugent najpribližnije bi se mogao odrediti kao stvaranje Ilirskog kraljev-
stva pri čemu se sam sadržaj pojma mijenjao zavisno od razvoja konkret-
nih događaja na terenu.
Jedan od najosjetljvijih problema vezanih uz Nugente je i njihov
odnos prema Josipu Jelačiću, hrvatskom banu i ključnom čovjeku u doga-
đanjima 1848.-1849. godine. Njihovo ponašanje Imbro Tkalac je kratko (
i površno) sažeo:
“Laval Nugent komanduje u ratu u Ugarskoj, vršeći, kao i ban Jela-
čić, ulogu psa čuvara Austrije protiv naprednih težnji Kossutha.” (Tkalac:
1945., 308)
Barun Josip Jelačić Bužimski potječe iz stare plemićke obitelji koja
je tijekom stotinu godina dala petoricu generala: Ivana, Franju, Josipa,
Đuru i Antuna.
“Ivan (1742.-1813.) i Franjo (1746.-1810.) bili su sinovi Vuka Jela-
čića petrinjskog i glinskog zapovjednika, obojica su u napoleonskim rato-
vima polučila čin podmaršala, a potonji je za junačku obranu Feldkircha
u Voralbergu od navale Pudinota i Massene (22. i 23. ožujka 1797.) 6.
travnja 1799. odlikovan viteškim krstom reda Marije Terezije, uslijed čega
je postao i barunom. Taj slavni junak oženio se je god. 1799. s barunesom
Portner od Höfleina (rođ. 10. svibnja 1775. u Lovincu u Lici, umrla 28.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent85

studenog 1837. u Zagrebu) i iz tog braka su potekla braća Josip, Gjuro i


Antun baruni Jelačić.” (Album ,II.,1899.)
Josip Jelačić rodio se u Petrovaradinu 16. listopada 1801. Godine
1808. otišao je u Beč u terezijansku vitešku akademiju i tamo je ostao
do 1819. Te godine postao je poručnik u 3. dragunskoj pukovniji baruna
Vinka Kneževića, hrvatskog podbana i svog praujaka po majci. Stacioniran
u Beču, pisao je pjesme koje su bile objavljene tek godine 1851. Od 1825.
do 1830. boravio je s pukovnijom u Galiciji; 1. rujna 1830. bio je satnik
u ogulinskoj krajiškoj pukovniji s kojom je od 1831. do 1835. boravio u
Italiji pod posebnom paskom slavnog generala Radetzkog, a godine 1841.
bio je pukovnik u Glini, gdje je ostao do 1848. godine.
Prije no što se cijela Europa podigla u nizu revolucija u Beču je pri-
ređen veliki slavenski bal.
“Na dan 9. veljače 1848. bio je u Beču slavjanski bal tako sjajan
i veliko liepan, kakvog još nikada u Beču nije bilo. Biaše tu do 3000 (!)
dušah iz svieh granah slavjanskieh. Medju ostalimi: knez Miloš Obreno-
vić, tri kneza Čartoriski, k. Gustav Lamberg, k. Rudolf Lichtenštejn, k.
Karlo Lobković, k. Esterhazi, k. Richard Metternich. k. Schwarzenberg, k.
Wrede, k. Trubecki itd. Grofovi: Albert Nugent, gr. Drašković...
Na vratih dvorane, koja je bila velikoliepno ukrašena i sjajno osvi-
etlena, stajala su s lieva dva serežana, a s desna dva Srbina u narodnom
odielu. Pozornost najveću u svima pobudili su Iliri u narodnom odielu.
Govorilo se je tu u svih jezicih slavjanskih. Igrano je medju ostalih tri puta
kolo hrvatsko i kolo slavonsko.” (NN: Danica Horvatska, 4. 3. 1848.)
Te 1848. godine konačno se srušila ona Europa koju su uspostavili
Palmerston i Metternich na kongresu u Beču 1815. godine. Revolucije su
išle jedna za drugom. Od 27. veljače u Njemačkoj padaju prijestolja članova
njemačkog saveza, a 3. ožujka sazvan je njemački predparlament u Fran-
kfurtu na Meini. Metternich je prisiljen otići 13. ožujka, 16. ožujka revo-
lucija je u Saskoj, 18. ožujka u Berlinu, gdje je kralj morao obećati sazvati
pruski parlament. Dana 20. ožujka odstupio je bavarski kralj Ludwig, a
24. ožujka revolucija je zahvatila Italiju - Sardinija je obećala Lombardiji
oružanu pomoć protiv Austrije. Mađari su izborili svoju samostalnu vladu
na čelu s Ljudevitom Batthyanyjem.
Djelovanje Alberta Nugenta u tim presudnim događajima može se
prilično dobro pratiti zahvaljujući svežnju od 126 pisama iz obiteljskog
arhiva, danas pohranjenih u arhivu Muzeja grada Zagreba. No, kao i uvi-
jek kad je u pitanju obitelj Nugent treba napomenuti da nedostaje barem
još toliko pisama, jer je u toj godini, na osnovu numeracije, ustanovljeno
postojanje od 240 pisama.
86 Igor Žic

“Događaji godine 1848. nisu stoga zatekli tada tridesetdvogodiš-


njaka nespremna. Zadnjih dana prije izbijanja revolucije nalazimo ga u
Beču. Pred opasnostima koje su početkom marta ugrozile i austrijsku care-
vinu, u zadnjem se času očigledno trgao jedna dio dvora i nastojao da ubr-
zanim formiranjem elitne čete preduhitri nesreću. Dvor povjeri taj zadatak
grofu Huynu, koji se obrati svom prijatelju Albertu Nugentu. U najkraće
vrijeme trebalo je postaviti odred hrvatske lake konjice sa približno tisuću
momaka i osposobiti ga za boj. Nugent smjesta prihvati i bio je spreman za
šest do osam tjedana vrbovanjem najsmionijih nebojša, od kojih je mnoge
već i lično poznavao u svojoj domovini, kako je sam tvrdio, postavi takvu
četu, da je skupi u Glini kod tadanjeg pukovnika Jellačića, te da prije 1.
maja stoji en bataille na bečkom Glacisu. Jedan dan mu je dostajao da se
odluči za taj pothvat, a dogovor s odgovornim licima od samo nekoliko
sati razčistio bi stvar. “Svakoga sam časa spreman slijediti poziv da se
dogovore detalji i da se o njima odluči - ako ga uprave ljudi od djela.” Ako
postoji na najvišem mjestu, kod nadvojvode (Franje Karla?) i kod mini-
stra rata fml Zaninija, energija i odlučnost, činila mu se stvar provediva.”
(Hauptman:1951., 23-24)
Ideja o ovoj elitnoj jedinici nije se realizirala zbog munjevitog
razvoja događaja. Ipak, središnji problem u ožujku 1848. bilo je imenova-
nje Jelačića za bana, jedan prilično misteriozan događaj, čije su posljedice
bile dalekosežne.
Kako je Jelačić postao banom?
“Kako je sam Jelačić primio to imenovanje, najbolje se vidi iz pisma
što je iz Buševca 26. ožujka 1848. pisao svom bratu Đuri, potpukovniku u
Otočkoj pukovniji:
“Iskorišćujem priliku, dok moji konji jedu, da Te srdačno pozdra-
vim... Istina Bog, mi živimo u vrijeme nemogućih mogućnosti - sigurno si
već čuo da sam postao banom, tajnim savjetnikom i generalom! Predstavi
si samo ovu čitavu stvar. Prekjučer navečer, upravo kad sam htio izaći,
pokuca neko na vrata (barun Dragojlo Kušlan) i donese mi vijest, da me
narodna skupština proglasila banom, dotično da me hoće za bana - ja na
to kažem Kušlanu: što da radim na to - zabranit ne mogu nikome da me
izaberu, ali ako će mene pitati želim li postati banom na to odgovaram
decidirano: NE!” (Mijatović: 1990., 26-27)
Iz ovoga slijedi da je Jelačić iznenađen svojim imenovanjem, no nije
bio samo on iznenađen. Barun Franjo Kulmer, dobar prijatelj s nadvojvot-
kinjom Sofijom i grofom Kolowratom, koji je predstavljao tijekom niza
godina opoziciju Metternichu u državnom vijeću, piše mu 30. ožujka:
“Odbaci dakle sve i ne zadržavaj se nigdje, dođi odmah u Beč,
onako kako uvijek dolaziš i stanuješ, sada se za to nitko neće brinuti. Samo
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent87

osobno možeš ovdje provesti, što ti je potrebno. Tvoju energiju i upotre-


bljivost prosuđivat će ovdje prema brzini tvog djelovanja. Premda se u
najširim krugovima nije nitko tebe sjetio, Tvoje je imenovanje provedeno
za tri dana (!)” (Mijatović:1990., 31)
Nakon ovog se neminovno postavlja pitanje tko je i zašto stajao iza
imenovanja Josipa Jelačića za bana? Odgovor se može naći u dnevnicima
njegovog pobočnika, beskrajnog mu odanog Josipa Neustädtera:
“Gaj je dakle napustio u tom kritičnom času (ožujak 1848.) glavni
grad Hrvatske, da što prije ode grofu Nugentu (Lavalu) u Graz... Obojica
su se složili da Hrvati u to vrijeme moraju iskoristiti povoljne prilike, da se
zauvijek oslobode mađarske premoći i da zatraže stara municipalna prava,
braneći u isto vrijeme do krajnosti hrvatsku narodnost. Gaj je tada tvrdio da
postoji samo jedno sredstvo, po kojemu bi uspjela narodna stvar u Hrvat-
skoj, a to je da na čelo dođe omiljeli, genijalni i odani čovjek, koji će voditi
narodni pokret u korist Hrvatske i carskog dvora, jer se politika dvora u
tom času slagala s naporima hrvatskih rodoljuba. Dodao je da za tu zadaću
poznaje samo jednog čovjeka i da je to bio pukovnik Josip Jelačić.
Nugent, koji je kao general vrlo cijenio Jelačića, nabacio je ipak
nekoliko prigovora Gaju, kao mladu dob i malo iskustva tog graničarskog
pukovnika. Ali je napokon popustio Gajevim razlozima i dodao da je od
najveće važnosti predobiti pristanak nadvojvode Ivana (Johanna) koji je
tada boravio u Grazu jer je njegovo posredovanje bilo prijeko potrebno da
se dobije pristanak nadvojvode Ljudevita (Ludwiga). Nakon toga se grof
Nugent odmah odvezao kočijom do nadvojvode...” (Neustädter: 1942.,
162-163)
Ovdje treba napomenuti da u tom trenutku na dvoru postoje, uslovno,
tri glavne struje: austrijska, koja će na kraju uz Kolowratovu pomoć iznje-
driti Franju Josipa I., kao osamnaestogodišnjeg kralja i cara; njemačka
koja će kao krajnji rezultat dati nadvojvodu Johanna kao upravitelja krat-
kotrajno ujedinjenih njemačkih zemalja, a Augusta Jochmusa, kao ministra
vanjskih poslova i mađarska, koju su predstavljali nadvojvoda Ljudevit i
ministar Batthyany.
Kako Neustädter precizno iznosi Gajeve tvrdnje o tome kako je Jela-
čić postavljen za bana, može se malo posumnjati u to, odnosno, on je,
vjerojatno, samo u osnovnim crtama prenio svoj razgovor s Nugentom.
Ako se malo razmisli o frazi omiljeli, genijalni i odani čovjek može se lako
posumnjati da je Gaj došao Nugentu s prijedlogom da se njega tj. Gaja
postavi za bana!
S druge strane za pretpostaviti je da je Nugent, poznavajući dobro
način funkcioniranja Dvora, odmah odbacio tu ideju, s time što je, vjero-
jatno, izašao s protu-prijedlogom, naime da je nužno da ban bude vojnik,
88 Igor Žic

prvo zato što je rat bio na vidiku, a drugo zbog toga da ujedini civilnu i
vojnu Hrvatsku. Logično je pretpostaviti da je Nugent predložio sebe za
to mjesto, jer je imao najviši čin od svih Hrvata, jer je još 1840. trebao
biti postavljen na to mjesto, a sigurno se pozvao i na svoje frankopanske
korijene preko supruge. Na njegove želje ukazuje zamjerka Jelačiću mlada
dob i malo iskustva!
Protiv ovoga je morao biti Gaj, dobro procijenivši da je između
Nugenta i njegovog svijeta europske elite i hrvatskog naroda odviše dubok
jaz obzirom na tadašnju situaciju.
Iz svega bi slijedilo da je Josip Jelačić izabran kao kompromis s
kojim ni Nugent, ni Gaj nisu bili oduševljeni, no koji je zapravo bio nemi-
novnost.
Susret između Gaja i Kulmera zbio se u svratištu K divljem čovjeku
u Beču.
“Gaj obavijesti Kulmera o svojim razgovorima s grofom Nugentom
a zatim s nadvojvodom Johannom i napokon o cilju svog putovanja u pri-
jestolnicu. Završio je razgovor tvrdnjom da je pukovnik barun Jelačić u
tom času jedini čovjek, koga mogu imenovati banom Hrvatske, jer je jedini
kadar spasiti prijestolje i carevinu, i jedini kojeg bi narod želio i primio za
bana Hrvatske. Ako hoćemo vjerovati Gajevim riječima vidimo da u prvi
mah barun Kulmer nikako nije bio za imenovanje bana Jelačića i da je više
puta ponavljao Gaju: Vi nikako ne poznajete Pepija, kao što ga poznajem
ja! Nije on za to mjesto, stvorit će samo smetnje, u politici nije iskusan,
vjerujte mi, bolje ga poznajem nego vi!...”
Po svemu bi se moglo posumnjati u strogu istinitost Gajeve tvrdnje,
da je Kulmer isprva bio protiv imenovanja bana Jelačića, da g. 1849. nije
barun Kulmer, tada ministar bez lisnice, odavao stanovitu ogorčenost pro-
tiv bana, ne mareći da to čak ni sakrije pred ljudima kod kojih je mogao
računati na šutnju, osuđujući oholo i ljuto političko držanje bana Jelačića.”
(Neustädter: 1942., 165-166)
Da još malo pojasnimo problem treba reći da je nadvojvoda Ljudevit
predlagao za mjesto bana generale Rukavinu i Blagoevića, računajući da
će njih moći držati pod kontrolom, no nadvojvoda Johann sproveo je do
kraja rješenje koje su predložili Nugent i Gaj.
“Gaj je otišao s dvora zadovoljan zbog sjajnog uspjeha, a Jelačić mu
je dugovao svoje imenovanje. Pred odlazak Gaj opet posjeti Ambroza Vra-
niczanyja i od njega dozna, na veliko svoje zaprepaštenje i veliku bol, da je
narodni odbor, koji je već preuzeo vodstvo narodnog pokreta, osnovan bez
njega, jer ni Kukuljević ni Vraniczany nisu htjeli ući u odbor s dr. Gajem.
Gaj se tada obrati svom vatrenom pristaši grofu Albertu Nugentu i
njegovim zagovorom uspije prisiliti Vraniczanya na popuštanje i od njega
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent89

dobiti obećanje, da će on pisati Kukuljeviću, neka Gaj bude primljen u


narodni odbor.” (Neustädter: 1942., 173)
Nugentovo pismo Kukuljeviću od 21. ožujka sačuvano je u Držav-
nom arhivu Varaždin. zbirka Kukuljević, korespondencija br. 822 i glasi:
“Dragi brate!
Zaklinjem Te živim bogom, da i ono slušaš što ti ja u ovim opasno
vreme kažem, nije šala, već ozbiljnosti radi se za sreću i samostalnost i za
slobodu ne samo Hrvatske i Slavonske nego čitavog naroda našeg. Složi
se s Gajem koji će Ti sve ustmeno kazat. Za najvećeg prijatelja me smatraj
ako to učiniš, za najlutjeg dušmana ako prepustiš, ako iz Tebe bi najmanja
iskra nesloge bi pronikla što bog sačuvaj.
Tvoj pobratim
Albert Nugent
Tom je pismu, zacijelo pod prvim dojmom čitanja dodao ovu zna-
čajnu bilješku: “Ludjak bio, ludjak ostao, koristan rodu malokrat bio.”
(Šidak: 1979., 43)
Nezavisno od svog mišljenja o Albertu Nugentu, Kukuljević ga je
ipak poslušao. Izuzetno je interesantna jedna kratka vijest iz tih dana, koja
s jedne strane ukazuje na totalnu konfuziju u politici, ali i na čudnu moć
Alberta Nugenta.
“Godine 1848. Mađari su proširili vijest da je Albert Nugent otišao
u Srbiju i da želi postati kraljem južnoslavenskih krajeva (!), iako novine
ističu da je tada Albert Nugent bio u Beču. (Narodne novine, br. 31 od 6. 4.
1848.)” (Ravlić:1957., 139)
Ubrzo su se pojavili novi problemi. Barun Josika, vođa mađarskog
konzervativnog plemstva i barun Kulmer željeli su čim prije pismeno
postavljenje Jelačića za bana, bojeći se reakcija iz Ugarske i to ne bez
razloga. Mađarski predsjednik Ljudevit Batthyany došao je u Beč s namje-
rom da protestira protiv imenovanja hrvatskog bana. “Nadvojvoda Ljude-
vit neprestano je odgovarao: “Prekasno je, naredba o imenovanju nalazi se
možda već u Jelačićevim rukama, carski dvor se ne može kompromitirati,
a u Hrvatskoj bi mogla nastati buna, da imenovanje tako popularnog bana
Jelačića bude opozvano.” (Neustädter:1942., 197)
Iako je prijetio ostavkom Ljudevit Batthyany ju nije dao, mada bi to
ublažilo, pa čak i prolongiralo sukob između Hrvata i Mađara.
“Grof Albert Nugent, koji je često činio nepromišljenosti, pohodio je
s hrvatskim zastupnicima, koji su stigli u Beč, ministra Batthyanya u času
kad se ovaj vratio s vijećanja s nadvojvodom Ljudevitom, da mu ih pred-
stavi. Ambroz Vraniczany, koji je bio među zastupnicima, pripovjedao je
da je Batthyany, još sasvim nemiran i bijesan zbog svog neuspjeha, zamje-
rio hrvatskim zastupnicima njihov dolazak u Beč, umjesto da su pošli na
90 Igor Žic

ugarski sabor, kojemu je pripadalo pravo, da prosuđuje i posvršava goruća


pitanja Hrvatske, koja je ovisna o ugarskoj kruni. Još je nadodao, da je on
sam, kao mađarski ministar predsjednik, imao pravo predlagati kandidate
za bansko dostojanstvo. Hrvatski zastupnici okrenuše tada leđa mađar-
skom ministru predsjedniku i napustiše sobu, ne obazirući se na njegovo
namršteno lice.” (Neustädter: 1942., 197)
Nakon mučnih bečkih pregovora oko imenovanja bana, koji su izne-
nađujući uspjeli gledano s hrvatske strane, Gaj 24. ožujka dolazi u Zagreb i
s četveropregom juri po gradu vičući: Revolucija! Revolucija!, što na užas,
što na podsmjeh prolaznika.
Uslijedila je povijesna farsa, skupština od 25. ožujka, koja je išla
pod predsjedanjem grofa Janka Draškovića, a stvarni organizator bio je
Gaj. Odigrala se klasična predstava i narod je izabrao Jelačića za bana.
Uslijedilo je potom i čuveno izaslanstvo od 400 Hrvata koji su otišli u Beč
predati peticiju koja je sadržavala najhitnije zahtjeve.
“Vojnička glazba 29. linijske pješačke pukovnije koja je nosila
ime grofa Nugenta, išla je pred povorkom zastupnika, koji su uz zvukove
pobjedničke koračnice i narodnih popjevaka stupali dva po dva. Ilirska je
trobojnica lepršala pred doktorom Ljudevitom Gajem, koji je stupao na
čelu povorke. Gaj je, da pravo kažem bio vođa izaslanstva po želji bana
Jelačića.” (Neustädter: 1942., 204)
Kad je ban otputovao kralju u Innsbruck pratila ga je ipak manja
skupina domoljuba koju su sačinjavali Albert Nugent, pukovnik Denk-
stein, grofovi Ljudevit Erdödy, Karlo Drašković, Franjo Žigrović...
Osim dvorskih igara, u kojima se Albert Nugent izuzetno dobro sna-
lazio i pored odviše agresivnih istupa, postojala je mogućnost da se on
priključi ocu koji je ratova u sjevernoj Italiji, no ostao je u Beču sve do
Jelačićevog poziva 15. svibnja:
“Ne smije se gubiti vrijeme. Vrati se u zemlju gdje svaki mora da
prema svojim snagama služi i da se žrtvuje.” (Hauptman: 1951., 22)
Albert Nugent shvaćajući ozbiljnost situacije dolazi u Hrvatsku i
uspijeva spriječiti dolazak FML Hrabowskog, koji je trebao, kao kraljevski
komesar, ući u Zagreb i ispitati navodnu hrvatsku neposlušnost. Uslijedilo
je potom i svečano postavljanje Jelačića za bana.
“Jelačić uđe 4. lipnja u Zagreb kao da slavi trijumf. Pred njima je
grof Albert Nugent nosio bansku zastavu, a Bornemisa bansko žezlo.”
(Album”, II., 1898.)
Cijela parada oko postavljanja Jelačića izvedena je uz pomoć srp-
skog patrijarha Rajačića, kojeg je neposredno prije toga u Zagreb doveo
Albert Nugent, jer biskup Haulik, koji je službeno trebao proglasiti Jela-
čića banom, nije bio u Zagrebu.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent91

“Može se zamisliti u kakvom je raspoloženju bio ban. On je znao da


je Gaj pokretač naroda. Ceremonija je obavljena u katoličkoj katedralnoj
agramerskoj (zagrebačkoj) crkvi. Patrijarh je zauzimao prvo mjesto. Ban je
bio mračan. Poslije toga je trebalo da pođe u banske dvore, ali je protivna
strana učinila drugačije. Iz katoličke je crkve trebala cijela procesija da ide
u pravoslavnu, da se odsluša liturgija. Katoličko se svećenstvo protiv toga
uzjogunilo. Ban je bio van sebe. Od tog časa ban i Gaj su postali neprija-
telji...
Poljski su agenti kasnije uočili ovaj rascjep između Jelačića i Gaja,
pa su čak otkrili da je Gaj u kolovozu pomišljao i na jedno ekstremno rije-
šenje “ali se boji da bi smrt gospodina Jelačića bila signal za sve one koji su
pod opravdanom ili neopravdanom sumnjom da se drže austrijskog dvora.”
(Ekmečić: 1989., 525)
Razlog sukoba Gaja i Jelačića bila je kriva Gajeva procijena da će
moći kontrolirati Jelačića, što je ovaj spretno i odlučno izbjegao. Kako
je Gaj ostao bez zaleđa (FZM Laval Nugent spašavao je FM Radetzkog
u sjevernoj Italiji predvodeći pomoćnu vojsku s velikim uspjehom, te su
sjedinjene vojske pobjedile kod Verone 12. lipnja; a Albert Nugent poku-
šavao je smiriti raspaljene strasti u Srijemu i spriječiti sukob između Srba
i austrijske vojske) brzo se našao na rubu zbivanja, te je sasvim moguće
da je razmišljao i o smaknuću Josipa Jelačića, iako vjerojatno nije imao
nikakvih mogućnosti da takvu ideju realizira.
“Albert Nugent međutim nije ostao dugo u neposrednoj blizini bana.
Kao banov barjaktar, kako se jednom sam nazvao, nosio je još prilikom
banove instalacije njegove insignije, a kad je slijedeći dan sabor zaklju-
čio da pošalje banskog povjerenika u Slavoniju, sa zadatkom da se tamo
uspješno suprotstavi presizanju ugarskog ministarstva, prije svega pak da
spriječi svaki izbor poslanika za ugarski sabor, zapala je Nugenta ta duž-
nost.
Novi je banski povjerenik krenuo na svoju dužnost bez stvarne moći.
Trebalo je tek prisiliti civilna tijela da priznaju banovu vlast, a za to nije
imao na raspolaganju nikakve oružane sile. Najznatnija vojnička sila sasto-
jala se naprotiv iz graničarskih regimenata Slavonsko-srijemske generalne
komande, a njenog zapovjednika, FML Hrabowskog, ban je doduše već
jednom uspio odvratiti od toga da se dade upotrijebiti za ciljeve ugarskog
ministarstva, ali je bilo vrlo sumnjivo, da li će taj general i nadalje ostati
postojan. Na svaki je način položaj u Slavoniji i Srijemu odsudno ovisio
o njegovom stavu. Uspije li Nugent da generala pridobije za hrvatsko-srp-
sku stranu ili da barem Hrabowsky bude pasivan prema nalozima iz Pešte,
izgubilo bi ugarsko ministarstvo svog izvršioca u Slavoniji. U protivnom
bi pak slučaju ta vojnička snaga predstavljala ogromnu opasnost.
92 Igor Žic

Albert Nugent je stoga na put za Osijek krenuo preko Petrovaradina.


Stigao je u dobar čas da posreduje između već otvorenih protivnika. 12. juna
bio je odio redovite vojske iz Petrovaradina napao središte srpskog narod-
nog pokreta, Karlovce. Ovim su se u biti neznatnim čarkanjem obje strane
otvoreno sukobile, kod čega je carska vojska zastupala interese ugarskog
ministarstva. Izgleda da je Hrabowsky uskoro shvatio zamašaj događaja.
On nipošto nije sveudilj slijepo vjerovao u ispravnost pojedinih naloga iz
Pešte odnosno u navodnu nezakonitost postupaka protivne strane, makar
ga je ukorijenjena vojnička pokornost nadređenoj vlasti nukala da izvršuje
naloge ugarskog ministartsva. Postupci hrvatskog bana, protuugarsko sta-
novište graničara i dvolične upute iz austrijskog ministarstva rata smele
su tog kolebljivog generala. I umjesto da je u svom položaju vodio, bio je
samo vjerni odraz svojih neodlučnih pretpostavljenih, pa je tražio oslonac
gdje god je mogao. Razumljivo da je stoga s olakšanjem pozdravio dolazak
Alberta Nugenta, kako bi izbjegao u tom času otvoreni sukob sa srpskim
narodnim pokretom. Ali je isto tako bilo shvatljivo da je pod stalnim uda-
rom dviju tako suprotnih struja slijedio savjete banskog povjerenika samo
dotle dogod ga je ovaj svojom ličnom prisutnošću imao u vlasti. “Hra-
bowsky doduše kaže: ich will keine Komission mehr annehmen, ich gehe
nicht gegen Grenzer”, ali to traje samo dotle dok mu onaj prokleti Nugent
na vratu sijedi”. A toga su događaji od 12. juna, a pogotovo carski mani-
fest o suspendiranju Jellačića od 10. juna uvjerili da narodnoj stvari prijeti
smrtna opasnost od ugarskog ministarstva.” (Hauptman: 1951., 26-27)
U tim kritičnim trenucima za Hrvatsku, Albert Nugent praktično je
sam nadzirao situaciju vješto balansirajući između žestoko suprotstavljenih
struja, stalno sugerirajući banu kao jedino rješenje hitnu mobilizaciju i rat
s Mađarima, shvaćajući da su narodni interesi u smrtnoj opasnosti dok ne
padne Pešta. Intenzivno je komunicirao i s potpukovnikom Mayerhoferom,
austrijskim konzulom u Beogradu, koji je podržao njegovo djelovanje. O
svom djelovanju izvještavao je samo bana, preskačući sve posrednike, koje
je i onako držao samo za smetnju. Poučno je njegovo pismo banu Jelačiću
od 18. srpnja, koje je poslao iz Srijemskih Karlovaca:
“Molim Te brate, ako Boga znadeš, ustani na noge junačke, zovni
Horvatske sokolove na oružje, pa da vidimo što Bog da i sreća junačka,
ne slušaj hulje i babe, koi te obkole, nego glas junački cieloga naroda od
jadranskog do crnog mora i od Balkana do Budima!
Zašto nisi meni 1000 Serežanah dao? Sad bi ih ja dobro upotriebio
na okreplenju vlasti tvoje i na slavu imena tvog. Hrabowsky bi ih odmah
primio u grad i odpravio sve Magjare napolje. Molim te zovni me natrag da
taj Corps ustrojim, Magjarština u Sremskoj i Verovitičkoj Vermedi i sama
od sebe pada, kako ima Graničara u gradu Varadinu.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent93

Zašto palliativa, kad nam treba radikalni liek?


S bogom brate, tvoj iskreni barjaktar
A. Nugent
...Za milog Boga, daj mi Serežane i objavi rat!...”
(Hauptman:1951., 28)

Kako za radikalna rješenja još nije bilo nastupilo vrijeme, došlo je


do niza pregovora u Beču, na kojima su hrvatske interese zastupali grof
Corberon i Albert Nugent, a posrednik je bio nadvojvoda Johann. Nadvoj-
voda je pokazao razumijevanje za hrvatsko-srpski savez iako je znao da
Ugarska strana na razgovorima s Nugentom odbija pregovarati sa Srbima.
Nadvojvoda Johann, kao najuvjerljiviji političar u prijestolnici tog trenutka
istovremeno obećaje Mađarima da će raspustiti hrvatski sabor ...ako im to
čini baš takvo veselje, a na banovu molbu šalje 150.000 forinti za izdrža-
vanje vojske u Hrvatskoj.
Razvoj događaja ukazivao je na neminovnost rata s Mađarskom,
međutim, najmjerodavniji vojnici kao Hardegg ili Auersperg nisu se još
uvijek zauzimali za Hrvatsku, izbjegavajući otvoreni sukob s Mađarima.
“Albert Nugent se sa svoje bečke misije prema tome vratio u prvi
mah samo s dojmom da je nadvojvoda sklon hrvatskim uvjetima kao i da
će dati točniji odgovor po svom povratku iz Frankfurta krajem mjeseca
(srpnja). No usprkos tome Nugent je bio zadovoljan, jer je donosio novac
za čete u Hrvatskoj. Sada, ako Bog da, dobit ću od Tebe, Bane, zapovest
sokolove da kupim po Krajini, je li?
Ovaj put nije počinio grešku kao prilikom svog prvog odlaska u
Srijem - da se ondje pojavi goloruk. Na vlastitu je odgovornost u Sisku
unajmio parobrod, na kojem je odveo svoje serežane u Srijem. Preplašeni
FML Hrabowsky protestirao je protiv ovakve samovoljne pojave stranih
četa u njegovom generalatu, koje ne smije trpiti a da mu javno ne predbace
upravo smiješnu slabost. I makar je on sada bio postavljen za kraljevskog
komesara na temelju vlastoručnog carevog ručnog pisma, ipak nije više
znao što da poduzme u takvoj nejasnoj situaciji protiv suspendiranog, a u
isti mah u Beču i priznatog hrvatskog bana.” (Hauptman: 1951., 29)
Osim što je učvrstio hrvatski položaj u tom dijelu zemlje, Nugent je
obnovio i stare veze s važnim ljudima u Srbiji, ali i s poljskim agentima
kneza Czartorynskog, ovaj put preko Ljudevita Zwierkowskog (Lenoir).
Preko Lenoira Albert Nugent je dobijao vijesti o situaciji u Turskoj, kao
i o povlačenju Rusa sa turske granice. Kako je i dalje vladala konfuzija u
Srijemu patrijarh Rajačić pokušao je to riješiti diobom vrhovne komande
srpskih četa između Nugenta i Stratimirovića. Albert Nugent je to odbio,
obrazlažući Rajačiću da je u interesu jedinstva spreman isključivo sam pre-
94 Igor Žic

uzeti zapovjedništvo. U privatnom pismu Jelačiću, to je obrazložio svojim


lošim mišljenjem o Startimiroviću. Za to mišljenje imao je dosta razloga...
“Stratimirović, podrijetlom iz stare srpske obitelji, nekadanji poruč-
nik u austrijskoj husarskoj pukovniji, bio je prisiljen napustiti službu zato
što je oteo djevojku iz dobre obitelji. Oženio se njome i živio vrlo povu-
čeno na svom malom imanju u Bačkoj.
Bio je u dugovima do grla te se trudio da poveća prihode od zemlje i
zadovolji svoje zajmodavce... Bijaše ugodne vanjštine, vojničkog držanja,
aktivan i živahan, duhovit i lukav, te nije imao u osnovi predrasude svojih
istovjernika; ali znao je iskoristiti njihove slabosti, i, u vrijeme o kojemu
govorim bio je čovjek iz srpskog naroda, pristaša svećenstva, sklon dod-
voravanju i utjecajnima; ukratko bio je uvijek na strani onoga od koga je
mogao izvući kakvu korist za sebe osobno, što nije nikada zanemario ni u
doba srpskog pokreta u Austriji, ni nakon pacifikacije Kraljevine Ugarske
u kojoj je uspio dogurati do čina austrijskog brigadnog generala.” (Neu-
städter, 1994., I., 100)
Iako je bio prisiljen surađivati sa Stratimirovićem, kojem je patrijarh
Rajačić dao veliku moć, Nugent je to činio krajnje oprezno. S druge strane
kontaktirao je Augusta Jochmusa, u to vrijeme u Beču i od njega tražio
mišljenje o općoj političkoj i vojnoj situaciji. Jochmus mu je savjetovao
da Ilirija ostane u najužoj vezi s Austrijom ukoliko želi izvući korist iz
ove konfuzne situacije. Jochmus mu je bio veza i prilikom jednog ili dva
odlaska u Carigrad, gdje se konzultirao s Englezima kako za potrebe bana
Jelačića, tako i za svog oca. Osim Jochmusa u Carigradu je redovno kon-
taktirao vrlo sposobnog Stratforda Canninga (1786.-1880.), bratića Geor-
gea Canninga, svojevremeno ministra vanjskih poslova Velike Britanije.
Stratford Canning je od 1808. u više navrata djelovao u Carigradu, a od
1842. do 1858. gotovo bez prekida. Na neki način posrnula Turska bila
je pod Canningovom, a time i tada svemoćnom britanskom zaštitom. Za
Nugentove veze s Englezima tipično je pismo koje je datirano s 23. kolo-
voza 1848., a bilo je poslano iz Zemuna.
“Engleski kabinetski kurir Ellie Johnson se žali što ne može napu-
stiti za 24 sata Zemun, pa se s njim sastati, ali očekuje ovih dana poruke
iz Engleske. Savjetuje mu da ne strada zajedno sa Srbima jer da navodno
čitava njihova zemlja nije vrijedna života jednog obrazovanog čovjeka.”
(Hauptman: 1951., 44)
U stalnim konzultacijama bio je i s engleskim konzulom u Beogradu
Fonbanqueom, no uglavnom oko operativnih stvari. Pravi pregovori ipak
su se odigravali u Beču.
“Prije no što je došlo do pregovora između bana Jelačića i predsjed-
nika mađarske vlade Ljudevita Batthyanya u Beču 29. srpnja 1848. hrvat-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent95

sko je vodstvo pokušalo razriješiti sve nedoumice o mogućnosti izbora


pravca južnoslavenskog pokreta. Putujući na pregovore ban je ovlastio
dvojicu svojih glavnih suradnika Kukuljevića i Vukotinovića da 21. srpnja
posjete rusko poslanstvo u Beču i traže savjete o mogućnosti izbora pravca
jožnoslavenskog pokreta. Nauka je odavno znala da je takav kontakt uči-
njen, ali je cijeli događaj ostao nepoznat u detaljima i povijesnom smislu.
Dva Jelačićeva delegata su u pero kazivali, na osam strana izvještaja, ata-
šeu ruskog poslanika Fontenu, da je hrvatsko vodstvo u nedoumici: postoji
opasnost da se Habsburško carstvo stvarno raspadne, jer se bečki dvor
plaši njemačke revolucije, zbog toga je spreman na popuštanje Mađarima.
Hrvati su odlučni da ne prihvate to rješenje...
Ataše je upozorio da se ne može miješati u unutrašnje stvari habsbur-
ške države, ali je i napomenuo da ruski car može samo podržati spas
Habsburškog carstva. To je bilo ohrabrenje da se protiv Mađara nastupi
odlučnije... Time je barem što se tiče Jelačića, definitivno napuštena ideja
nekakvog jugoslavenskog okupljanja izvan habsburškog carstva.” (Ekme-
čić: 1989., 532-533)
Raščistivši sve nedoumice Jelačić točno zna na kojim pozicijama
stoji pregovarajući s Batthyanyjem i pregovori završaju potpunim neuspje-
hom - obje su zemlje za korak bliže ratu.
Da bi se dobila cjelovita slika situacije u Monarhiji prije rata s Ugar-
skom, nužno je vratiti se u ožujak 1848., kada su za Austrijance nastupili
teški dani u sjevernoj Italiji. FM Radetzky, zapovjednik na tom ratištu, pod
pritiskom pobunjenika i sardinijskog kralja morao je napustiti Milano 23.
ožujka 1848. godine.
“Kad je na to zbilja sardinski kralj došao sa svojom vojskom, a u isti
čas kupili su se po Italiji dobrovoljci, da oslobode Mletačku i Lombardiju,
prisiljena bi Austrija da u Italiju šalje novu vojsku. I pri tome padne najveći
teret na hrvatsku granicu. Dan na dan odlazili su graničarski bataljuni u
daleke ravnice talijanske, da se biju u onom groznom građanskom ratu. Već
su hrvatski domoljubi zabrinuto gledali, kad je 35 hiljada graničara otišlo u
Italiju, te ovako ostala Hrvatska bez obrane u slučaju da je napadne mađar-
ska ili turska sila. Novoj pomoćnoj austrijskoj vojsci na čelu je bio grof
feldzeugmeister Nugent, te je pokazao dosta dobar uspjeh, jer je u kratko
vrijeme osvojio opet cijelu Furlansku.” (Horvat: 1990., 44)
Povlačeći se iz Milana, Radetzky je došao do Verone.
“Osjećao se kao u zatvoru. Piemontezi navališe na Veronu dva puta,
ali su bili suzbijeni. Radetzky je čekao na pojačanja, da uzmogne pripremiti
ofanzivu. Dolazio mu je u pomoć Nugent sa mnogobrojnim graničarskim
bataljunima i feldmaršal-lajtnant grof Thurn. Ali je Radetzky dobio istom
96 Igor Žic

od te vojske 22. svibnja 18.000 ljudi kod Sv. Bonifacija. Sad je odmah
Radetzky pripremio ofanzivu.
Iz Verone je poslao grofa Thurna prema Vicenzi, a sam se zaputio
prema Mantovi. Kod Kurtatone ogledo se siedi maršal sa Piemontezima, te
ih je 29. svibnja sretno i raztepao.” (Horvat:1990., 168)
Laval Nugent, koji je bio i više no temeljita osoba, u svojoj obi-
mnoj zbirci grafičkih listova imao je veliku litografiju (54x71 cm) Maršal
Radetzky pred Vicenzom 10. lipnja 1848. To je bitno, jer ne treba zaboraviti
da je Nugent dobio titulu austrijskog grofa 12. lipnja 1848., a to znači da
je dvor, odnosno nadvojvoda Johann koji ga je poslao Radetzkom protiv
volje cara, znao procijeniti važnost događaja u sjevernoj Italiji i Nugentovu
ulogu u svemu tome.
Sardinija je nakon poraza kod Vicenze i Custozze 9. kolovoza zatra-
žila primirje, čime su FM Radetzy i FZM Nugent razriješili do daljnjega
sve probleme na tom ratištu. Radetzky je k tome, preko Kukuljevića, poslao
200.000 forinti i 7.000 pušaka za rat protiv Ugarske, što je sve skupa znatno
olakšalo položaj bana Jelačića.
Koliko je politika prljav posao može se nazrijeti iz Kulmerovih
pisama od 29. i 31. kolovoza.
“Batthyany i Deak... žele izraditi da se manifest od 10. lipnja (o sus-
penziji bana, op. aut.) opozove, da se hrvatskim vlastima izda naredba da
ne marširaju, jer da će doći do sporazuma mirnim putem. Oni hoće učiniti
Hrvatima sve koncesije, dapače i onu hrvatskog govora u ugarskom saboru
(!). Slavonija neka ostane podvrgnuta banu i cijela granica, ali ubuduće
da ban ima primati naloge od ugarskog ministarstva. Ako se ne bi s naše
strane pristalo na to, onda su spremni na potpuno otcijepljenje Hrvatske i
Slavonije od Mađarske (!)...” (Horvat: 1936., 192)
Kako se Kulmer uplašio da bi ovi vrlo prihvatljivi uvjeti mogli poko-
lebati Jelačića u pripremama za rat, koji je bio nužnost za dvor, ukoliko se
željelo spasiti monarhiju, on vrši pritisak na Jelačića pa mu piše:
“Ovdje se očekuje, nada i želi da će Ugarska biti tek onda pacifici-
rana kad ti budeš u Pešti i zato, dragi prijatelju, napreduj, svaki dan je gubi-
tak, uzmi radije preko Drave za nekoliko dana čvrstu poziciju, dok te čete
stignu, samo da se može reći da već marširaš.” (Horvat:1936., 192-193)
Početak ovog rata zatekao je FZM Nugenta, vrhovnog vojnog zapo-
vjednika Unutrašnje Austrije, Tirola i Ilirije (u tom trenutku Ilirija je smo
područje oko Trsta) u Donjoj Štajerskoj, a u međuvremenu je nadvojvoda
Johann bio izabran u Frankfurtu za državnog upravitelja ujedinjene Nje-
mačke.
U vojnim operacijama u Mađarskoj vrhovni zapovjednik austrijskih
snaga bio je Windischgrätz. On je osim na Mađare morao paziti i na Jela-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent97

čića i Hrvate, koji su mogli postati idući neugodan protivnik, te je tome


prilagodio strategiju, kombinirajući samostalne pokrete vojnih zborova sa
stalnim spletkarenjem.
Ban Josip Jelačić, na čelu hrvatskih jedinica, brzo je prodirao u Ugar-
sku. Alberta Nugenta imenovao je 16. rujna za potpukovnika u pukovniji
banderijalnih husara. Prvi važan zadatak koji je dobio bilo je povezivanje
i kontrola puta od Varaždina, gdje je zapovjedao general-major Benko, s
glavninom vojske, preko Velike Kaniže. Tu je zapovjedao s 2.000 ne odviše
dobro uvježbanih ljudi; preuzeo je brigu o konvoju od 300 kola i nekoliko
topova. Andrija Torkvat Brlić (1826.-1868.), koji je bio uz Nugenta od 29.
rujna do 4. listopada 1848., u svoj je dnevnik zapisao:
“30. rujna
Selo Regac, spajluk Inkaja htjede Nugent bombardirati za to, što je
čuo, da su ovi ubili kod gostione, koja zato i zapaljena biaše, one naše ljude
s transportom. Dva Gradiškanca pala prije malo danah u rupagi, u kojoj
sada zapaljeni i od Horvata mlogo žaljeni bircaus stajao: kad to vidi Hor-
vat, moljaše me, da idem gledati kod Nugenta milost za selo. Ja se uputih
i dodjoh upravo u selo kad im se Nugent grozaše i stvar istraživaše. Elem
oni riječ dadoše paziti na mir: a on s topovima dalje, sjede uz Horvata i
dogovori se da ga pod uvjetom, da će mir držati, ispusti još prije nego u
Sormoš udju, što se i zgodi. Na topu se vožah, hodah i govorih s Rodi-
ćem stražmeštrom topčinskim. U Kaniži s Cetušićem, Glavašem, Galcem,
Kneževićem, Perisom oficiram se nadjoh. U logoru prvu noć, po šetnji u
Kanižu, prenoćih pod vedrim nebom na slami i zakriven od granja kod
vatre. Bijaše pjevano i veseljeno. Petrović Crnogorac od svog junačtva u
Kaukazu pripovijeda, Nugentu se laska, kog uopće ljube oficiri rad energie
i popularnosti, a Magjari boje.” (Brlić-Mažuranić: 1935., 25)
Rat izbliza uvijek je znatno drugačiji od izvještaja o kretanju jedi-
nica. Iako mu je bilo naređeno da rascijepka svoju jedinicu Nugent je to
odbio predosjećajući opasnost. Samo zahvaljujući njemu spašen je cijeli
konvoj prilikom napada mađarskog domobranstva 3. listopada. General-
major Benko odmah je priznao svoju pogrešnu procijenu situacije i naredio
je Nugentu da čuva prijelaz preko Mure kod Letenja. Time je završila nje-
gova prva misija u Mađarskoj.
U to su vrijeme tri generala: Benko u Varaždinu, Purić oko Ptuja i
Laval Nugent u Radgoni, prikupljali malu vojsku, s kojom su potom kre-
nuli prema dijelu glavnine koju je predvodio general-major Todorović, a
koja se kretala iz Beča prema Hartbergu. U toj akciji Albert Nugent vodio je
prethodnicu, potom je sudjelovao u kaznenoj ekspediciji na Veliku Kanižu,
a krajem listopada priključuje se glavnini banove vojske kao potpukovnik
u banderijalnoj regimenti.
98 Igor Žic

Iz pisma patrijarha Rajačića od 11. studenog može se nazrijeti situ-


acija na području gdje je ranije djelovao Albert Nugent. Rajačić navodi
da Srbi drže Slavoniju, županiju srijemsku, petrovaradinske, njemačko-
banatske i ilirsko-banatske pukovnije osim Bele Crkve, no problem su bile
izdaje generala Jovića u Osijeku i Blagojevića u Petrovaradinu.
“Feldmaršal knez Windischgrätz pozvao je naime FZM grofa
Nugenta da iz Štajerske sa svojim vojnim sborom podupre operacije
glavne vojske proti Magjarima ofenzivnim pokretom. Grof Nugent opet
pozvao je FML Dahlena, zapovjednika hrvatskih četa u Podravini, neka
zajedno s njime sudjeluje u ovom poduzeću. FML Dahlen ostavio je u
Varaždinu generala Benka s dovoljno vojske, da odbije možebitne provale
magjarske u Hrvatsku. Sa većom pak silom svojom krenuo je Dahlen -
poslije dobivene depeše od grofa Nugenta - 18. prosinca put Radgovine
(Radkersburga) da se ondje priključi vojnom sboru Nugentovu.
Već 20. prosinca stiže FML Dahlen u Radgovinu, te se priključi
feldzeugmeisteru. Iza kako su se ondje učinile potrebne priprave, krene
ova hrvatska i austrijska vojska 23. prosinca prema Lendovi. Glasalo se
naime da će u Lendovu doći general Perczel, vođa magjarskih buntovnika
uz među hrvatsku. FZM Nugent nadao se, da će tu poraziti Perczela, te
onda preko Serdahelja i Čakovca uzpostaviti saobraćanje s Varaždinom.
No u Mura-Sombatu iznenadi ga viest, da je Perczel odjurio u Körmend.
Pošto je sada grof Nugent bio siguran, da za Hrvatsku nema neprilika
od strane Perczela, dade se u potjeru za neprijateljem. Odlučio je naime,
da će priekim putem preko Sv. Petra u dva silna marša stići do Körmenda,
te ondje udariti na neprijatelja. No, već drugi dan doznade, da je Perczel
otpuhnuo također iz Körmenda, te s vojskom svojom otišao k Papi. Budući
da ga Nugent ne bi više mogao dosegnuti, namjesti vojsku naokolo Kör-
menda, te otvori promet sa Štajerskom na jednu, a s Kisekom i Šoprunjom
na drugu stranu...
Sada je Nugent carskoj vlasti pokorio sav predjel jugo-zapadne
Ugarske od međe Štajerske do Vesprima. Feldmaršal knez Windischgrätz
očekivao je da će poslije toga Nugent preko Stolnog Biograda stići u glavni
stan carske vojske, koji se od 5. siječnja nalazio u Budimu. No stari Nugent
htjede biti samostalan gospodar posebnog sbora svojeg koji je s hrvatskim
četama FML Dahlena brojio do 9000 ljudi. Zato je grof Nugent jedan dio (
3600 ljudi i 120 konja ) četa svojih smjestio kao posadu u Körmendu, Zala-
Egerszegu, Velikoj Kaniži, Kapošvaru i u Vesprimu, da očuvaju poredak u
tim krajevima, a s ostalom vojskom ode na iztok.
Iz Bačke su naime neprestano stizale kojekakve vijesti o kretanju
četa magjarskih. Glasovalo se da odanle namjerava magjarski general
Damjanić provaliti u baranjsku županiju da podjari revoluciju. Pri tom će
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent99

Magjare pomagati vojska njihova iz tvrđe Osječke.” (Horvat:1990., II., 36,


96-97)
Laval Nugent stigao je u Pečuh 25. siječnja 1849. godine, a 30. siječ-
nja postavio je glavni štab svoje, u tom trenutku prilično raspršene vojske.
Budući da je Osijek bio neugodan problem, skoncentrirao je pažnju na tu
utvrdu koju je opsjedao general Trabesburg. Grad se predao 14. veljače.
Nugent, koji je praktično cijeli rat s Mađarskom proveo na rubu glavnih
operacija, kretao se polako prema istoku. Početkom proljeća iznova se
sukobio s vrlo sposobnim Mavrom Perczelom. Perczel se u jednom tre-
nutku bio posvađao s vrhovnim zapovjednikom mađarske vojske, Polja-
kom Dembinskim i dio rata je proveo u Debreczinu. Tu ga je Kossuth
nanovo uključio u vojsku 17. ožujka, povjerivši mu zapovjedništvo u Bač-
koj i Banatu. Vrlo brzo je zauzeo cijelu Bačku, teško porazivši Srbe kod
Srbobrana.
“Međutim se na otpor spremao Zombor. Ondje su Stein i Dragić
zapoviedali nad 2000 Srbijanaca, a opet je 2000 vojnika i 19 topova imao
podpukovnik Albert grof Nugent, sin FZM Nugenta. Kad se Dragić odre-
kao zapovjedništva, povukao se Nugent sa čitavom vojskom iz Zombora
u Bezdan. Za njim su listom otišli i svi srbski stanovnici zomborski, te je
najedanput bila podunavska obala od Dalja sve do Palanke pokrivena bje-
guncima. Posvuda se orio jauk i lelek prestrašenih stanovnika.” (Horvat:
1990., II., 215)
Perczelovo napredovanje zaustavio je Startimirović pobjedom kod
Vilova 13. travnja.
Poslije niza manjih bitaka FZM Nugent bio je vrhovni zapovjednik
velike austrijske vojske (52.000 ljudi ) koja je opsjedala Komoran, najjaču
mađarsku utvrdu. Sa sjevera, do utvrde je došao i ruski general Grable sa
18000 ljudi, međutim do bitke nije došlo, već se posada od 25.000 ljudi
predala 27. rujna 1849. godine FZM barunu Haynau. Time je okončan rat
u Mađarskoj, iako su zapravo ratne operacije završile još 13. kolovoza.
Austrijski carski komesar barun Haynau malo je vješao, uz odo-
brenje Franje Josipa I. Vodstvo mađarske vojske, među njima i bivši gra-
ničarski oficir Ivan Damjanić, svršavaju u Aradu na vješalima kao i prvi
mađarski premijer grof Batthyany. Koncem kolovoza Jelačić je bio pozvan
na dvor da sudjeluje u vijećanju o uređenju Hrvatske, Slavonije i Vojne
krajine. U monarhiji je nastupilo vrijeme mira, a vojnici su bili nagrađeni
na 153. promociji.
Ta promocija je zanimljiva jer govori ponešto o tome što je car
mislio o zaslužnosti svojih najistaknutijih vojnika. Dakle, grofovski križ
reda Marije Terezije dobila su trojica najzaslužnijih za održanje Habsburga
na vlasti: nadvojvoda Johann, feldmaršal grof Radetzky i feldmaršal knez
100 Igor Žic

Windischgrätz. Komandirski križ reda Marije Terezije dobili su feldmaršal


grof Laval Nugent, general topništva grof Jelačić, koji se zaista munjevito
uspinjao unutar vojne hijerarhije, general topništva grof Thurn, nadvojvoda
Albrecht i general topništva grof Schlick. Kako car nije želio biti dužan
svojim vojnicima odlučio ih je i financijski nagraditi. Stari Radetzky, uvi-
jek u dugovima, prihvatio je 40.000 forinti, kao i relativno siromašan ban
Jelačić, koji je tim novcem kupio Nove Dvore. S druge strane, general
Haynau je novac bacio pred bankara koji mu ga je trebao isplatiti, dok ga
je Windischgrätz jednostavno odbio primiti.
Jelačić se vratio u Zagreb, no bio je dočekan vrlo hladno - smatralo
se, naime, da je pogriješio što je pristao na oktroirani ustav i na raspušta-
nje sabora. Bansko vijeće je raspušteno 26. veljače 1850. i tada je Jela-
čić postao svjestan da ga Beč više ne treba i da je njegova banska titula
zapravo samo naslov - on više nije imao stvarne moći. Posljednji ostatak
demokracije, oktroirani ustav od ožujka 1849., ukinut je 31. prosinca, a
1852. Franjo Josip I. uveo je apsolutizam. I u tom neveselom razdoblju
Laval Nugent uspio je dobiti još jedno veliko priznanje - postao je vitez
reda Zlatnog runa 1852. godine.
Kako je završio narodni pokret koji je za revolucije spasio Monar-
hiju primjer je izigranih nada koje su Hrvati polagali u Beč.
Barun Franjo Kulmer, koji je izašao iz revolucije kao ministar bez
lisnice, nakon najave Bachova apsolutizma istupio je iz ministarstva. Ner-
vno rastrojen završio je u bečkoj ludnici, gdje je i umro 16. studenog 1853.
godine. Slično je završio i Jelačić, koji je poslije nekoliko godina koje je
proveo kao paradni ban, otišao iz javnog života 1855., psihički rastrojen.
Umro je u svojim Novim Dvorima kraj Zagreba 20. svibnja 1859. godine.
Nedugo poslije njegove smrti, ako je vjerovati Neustädteru - a treba mu
vjerovati jer je bio dobro obavješten o društvenim događajima svog doba -
proširio se glas da se s mladom udovicom bana Jelačića, Sofijom Stockau,
namjerava oženiti Arthur Nugent, najmlađi sin Lavala Nugenta!
Neustädter je imao prilike s feldmaršalom Nugentom raspravljati i o
temeljnim ciljevima narodnog pokreta, nakon što je on već bio propuštena
prilika.
“Stari grof Nugent vrlo se povoljno izjasnio o panslavizmu, razgova-
rajući s generalom Neustädterom na Trsatu jedne noći 1850. godine, kada
je s njim raspravljao o općem raspoloženju u Rijeci. Nugent je tada s pra-
vom govorio da panslavizam sliči noćnom fantomu, koji nestaje čim se
krene ravno na njega; ali koji raste i poprima zastrašujući oblik ako se, iz
kukavičluka, udaljite od njega! Događaji iz 1848. i 1849. jasno su potvrdili
istinitost tih riječi, jer ni Hrvati ni Srbi, koji su u to doba imali zajednički
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent101

interes, tj. obranu svojih narodnosti, nisu nikad mogli iskreno te zajednički
poraditi na ostvarenju tog cilja.
Panslavizam je pothranjivan samo u Rusiji da bi poslužio lukavoj
politici, kojom se težilo apsorbirati sve slavenske narodnosti sjevera i juga;
ali jednako mu se protive Poljaci, ogorčeni neprijatelji Rusije; kao i Česi i
južni Slaveni, tako ponosni na vlastitu narodnost. Ako bi austrijskim mini-
strima ikada pala na pamet nesretna pomisao da germaniziraju sve nacije
Carstva, samo ta lažna politika mogla bi gurnuti Slavene u Austriji u zagr-
ljaj Rusije i panslavizma.” (Neustädter: 1994., 73-74)
Albert Nugent, nezadovoljan razvojem događaja u Monarhiji, pro-
cijenivši da je doba apsolutizma krajnje neintersantno za osobu njegova
temperamenta, odlazi, kao umirovljeni pukovnik, u majčinu vilu u Napulj.
Od važnih ljudi odlazi i Kukuljević-Sakcinski, no samo iz politike, usmje-
ravajući sve svoje napore na povijesna istraživanja. U politici, na svoj oso-
bit način ostaje Laval Nugent, pokazujući da ni bitne društvene promjene
ne mogu ugušiti njegovu stalnu potrebu za borbom.
Kako je Austrija bila zemlja bez ozbiljnije pomorske tradicije, a
kako se ipak učvrstila na istočnoj obali Jadrana, donesena je odluka da se
za prvog komandanta austrijske ratne mornarice postavi danski admiral
Hans Birch Dahlerup. Preuzeo je zapovjedništvo 2. ožujka 1849. godine, s
iskustvom utemeljitelja danske ratne mornarice. Trebao je riješiti i problem
glavne austrijske ratne luke. Svoj zadatak shvatio je ozbiljno i o tome je
ostavio svjedočanstvo u svojoj dvotomnoj knjizi In österreichischen Dien-
sten ( Berlin, 1912. ).
“U kolovozu 1850. danski admiral Dahlerup, sada zapovjednik
austrijske mornarice, po naredbi cara posjećuje Rijeku, Crikvenicu, Kra-
ljevicu, Bakar, Zadar i Šibenik s austrijskim feldmaršalom grofom Nugen-
tom, starijim engleskim aristokratom iz Irske (Earl of Westmeath) koji je
tada u 73. godini i grof od Trsata i Bosiljeva, i čitavom jednom komisijom,
da oni, t.j. danski admiral i britanski-irski grof, po naredbi cara, odluče,
koje mjesto bolje od svih odgovara za izgradnju ratne luke, velikog vojno-
pomorskog uporišta i arsenala.
Nugent, koji je stanovao na Trsatu, preporučivao je Bakar i Kralje-
vicu; to je isto preporučivao i stari austrijski kontra-admiral, inače belgij-
ski barun August Sourdeau. Riječani su preporučivali Rijeku, koja još nije
imala današnje luke, artiljerci i građevinski inženjeri bili su za svako od
ovih mjesta, kopnena vojska bila je gotova da gradi utvrde na svakom bre-
žuljku... Pri povratku u Pulu i dok se u njegovu parnu jahtu Morski galeb
tovario ugljen, admiral Dahlerup šetao je po palubi i prvi put mu je sinulo,
da bi trebao nasuti čitavu sjeveroistočnu uvalu puljske luke i tako dobiti
102 Igor Žic

prostor za arsenal, koji može postati najljepši na svijetu po prostratnosti i


prikladnosti.” ( Balota: 1960., 41 )
No, kako je bila riječ o vrlo važnoj stvari na državnoj razini, a kako
je Monarhija ipak bila jedna troma tvorevina, to pitanje nije odmah razri-
ješeno do kraja.
Ernst Kellersberg, veliki župan riječki u razdoblju 1852.-1856.,
pokrenuo je niz akcija u Primorju kako bi unaprijedio gospodarstvo i još
više, obzirom da je bio beskrajno tašt, da bi izborio priznanje na Dvoru.
Jedan od njegovih planova direktno je vezan uz problem uspostave velike
ratne luke.
“Kellersberg je nastojao da pridobije generala (maršala) L. Nugenta
da se cijeli Kvarner pretvori u veliku vojničku luku, a Vela i Mala vrata i
Vinodolska draga da se dozidavanjem još više suze i namjeste baterije, a
otoci Krk, Cres, bregovi Učke, Kastavska i Riječka gora, sve uzvisine nad
Vinodolom da se utvrde nasipima i redutama, a osim toga da se Rijeka
opaše s tri reda čvrstih zidova. I počela su mjerenja i računanja. Nugent
i Kellersberg izdali su litografiranu brošuru Fiume, Österreichs Gibral-
tar dokazujući golemu potrebu njihove utvrde in spe. Ali se ni ta namjera
nije ostvarila. Protivili su joj se vojvoda Max i generali starog Radetskog,
austrijskog feldmaršala.” (Banaš: Dometi, 1990., 880 )
Iz današnje perspektive taj plan može izgledati pomalo neobično,
kao i sve što je poduzimao Nugent. Međutim, prisjetimo li se da je Rijeka
od 1848. do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. bila pod Hrvatskom, poka-
zuje se jasna ispolitiziranost te akcije - Nugent je pokušao utjecati na dvor
da za austrijsku luku izabere neku luku na području Hrvatske i time donese
velika državna ulaganja. Nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan tada je bio
ključna osoba za razvoj mornarice, a za svoj osobni izlazak na more oda-
brao je Trst, u kojem je započeo graditi dvorac Miramare 1856. godine.
Generali oko Radetskog morali su biti protiv jer su željeli da glavna
luka bude na njihovom području, znači Trst ili koja druga luka u sjevernoj
Italiji (pri tome je sjeverna Italija obuhvatila i Istru). Sve što je Nugent
predlagao da se napravi u Rijeci, napravljeno je u Puli! Fascinantna obala
u blizini Pule iskorištena je za vojne potrebe, prokopana su brda, slično
kao što je prokopan Gibraltar i tako je došlo do modificirane realizacije
stare ideje admirala Pauluccija. O važnosti cijelog posla govori i podatak
da je broj stanovnika Pule narastao sa samo 600, koliko ih je bilo početkom
XIX. stoljeća, na gotovo 60.000 - 1910. godine, čime je Pula sasvim malo
zaostajala za Rijekom i tek petnaestak tisuća za Zagrebom!
U dnevniku Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, u kojem je zapisivao
događaje s puta po Italiji 1856. godine, nalazimo i svjedočanstvo o susretu
s Albertom Nugentom.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent103

“U Napulju, 27. studenog


...Budući da je bilo već oko tri satah naumih otići k obiedu, nu jedva
što načinih niekoliko korakah dodje mi na susret jedna kočia civitadina
i ja ugledah Alberta Nugenta, poviknuh za njim, on se ogleda, prepozna
me, skoči iz kočie, povede me nazad u kočiu i mi ostasmo sad zajedno
sve do noći. Bjesmo oba radostni nad ovim nenadanim sastankom nasred
napuljskih ulicah. Kaza da je zajedno s bratjom ovdie u poslu diobe imutka
svoje matere. Ode samnom ručat u Villu di Torino bivši tu veoma zadovo-
ljan, jer je za polovicu manje platio nego u svojoj gostioni. Odosmo zatim
u kavanu i u njegov konak Hotel de Roma gdje je poradi velike skupoće
nezadovoljan, odvezosmo se zatim u manastir S. Catarina gdje posjetismo
opata Vicenza d’Alvina, za kojeg mi reče tiskar Serafini da imade knjigu
Volpea o Slavjanih od Matere, budući da je njemu posvećena. Opat nas
primi veoma uljudno moleći i nas da oprostimo ako sve u neredu nala-
zimo jer se baš vratio iz putovanja po cieloj Europi. Dao je zatim potražiti
pitanu knjigu i pokloni mi dva eksemplara. Zatim se odvezosmo k advo-
katu Nužanovom da pitamo radi porodice Frankopana, nu neznavši on za
nju, reče da će se vidjeti sutra.” (Korade: Gazophylacium,1-2, 1993., 75)
I idući dan proveli su družeći se s time što im se priključio i Arthur
Nugent, te su sva trojica završila u kazalištu. Ovo je i kraj veze Alberta
Nugenta s događajima u Hrvatskoj.
Da je njegov otac bio čovjek za sva vremena dokazuju i posljednje
godine njegovog života. Godine 1859. sudjelovao je kao dobrovoljac u
krvavoj bitci kraj Solferina, u kojoj je austrijska vojska doživjela težak
poraz. Nakon te bitke Franjo Josip je za Lavala Nugenta rekao da je ...naj-
stariji, mnogoput iskušani i neumorni vojnik carske vojske. Godine 1860.
od strane reda ivanovaca od Jeruzalema, Rodosa i Malte (malteških vite-
zova) dobio je vrlo zanimljivu titulu - Velikog priora Irske.
Interesantna je uloga Lavala Nugenta u raspravi o željezničkim pru-
gama u Hrvatskoj.
“Dva su osnovna prijedloga željezničkih pruga u Hrvatskoj nastala
u razdoblju 1825.-1840. Prvi je riječkog trgovca A.Lj. Adamića iz 1825.,
dopunjen 1828., a drugi je iniciran od Dvorskog savjeta 1827, pa u prvoj
varijanti predočen 1829. godine. Onaj prvi je dat u obliku osnovne ideje,
dok je onaj drugi razrađen i elaboriran najprije 1829., pa zatim 1838.
godine.
Na pojavu prijedloga A.Lj. Adamića utjecale su očito s jedne strane
nastojanja bečke metropole u prometnoj oblasti, a s druge potrebe i želje
Rijeke, da se po dovršenju Lujzinske ceste 1809. poveže daljnjim i što
boljim prometnicama od Karlovca dalje, sa što širim zaleđem. U prvoj
varijatni Adamić predlaže kombiniranu prometnicu: od Rijeke do Karlovca
104 Igor Žic

postojećom Lujzijanom, od Karlovca do Zagreba plovnim kanalom što ga


tek treba izgraditi, od Zagreba do Šoprona željeznicom, od Šoprona do
Bečkog Novog Mjesta već planiranim plovnim kanalom. Prijedlog je imao
svog odjeka i kod vrhovnih organa Ugarske.
U drugoj varijanti, vjerojatno i po sugestijama L. Nugenta, želje-
znička pruga predviđa se već od Karlovca, a ne tek od Zagreba. Uz to u
Ugarskoj račva se pruga jednim krakom do Beča, a drugim do Budimpe-
šte.” (Stulli:1975., 43)
Ako je Laval Nugent sugerirao određene ideje Adamiću, vrijedi
navesti i njegove sugestije banskoj konferenciji vezane uz taj problem, koje
je diktirao na samrtnoj postelji 16. kolovoza 1862., pet dana prije smrti.
“Svietli gospodin ban javlja da je dobio od Njegove preuzvišenosti
gosp. ckr. maršala grofa Nugenta, kojeg je također na sastank ovaj pozvao,
pismeno mnijenje o gradnji željezničke pruge u primorje vodit imajuć, spis
taj tim povoljnije ovaj sabor prima, što njegova preuzvišenost nahodeć se
na samrtnoj postelji, ipak nije se ustručavala odaslanom pozivu iz nagona
privrženosti prema zemlji ovoj zadovoljiti. Sin njegove preuzvišenosti
Arthur grof Nugent donio je taj spis, te želeći sastanku ovom prisustvovati,
morao se uslied primljene brzojavne vijesti, radi bolesti oca kući vratiti...
Zatim bide pročitan taj spis, kojim maršal grof Nugent predlaže da se
željezna pruga vodi od Fužina na Bakar i odonud razgrani na Rijeku, Kra-
ljevicu i Vinodol (do sukoba je došlo zbog pravca pruge, jer je jedna vari-
janta predviđala vezu Karlovac-Rijeka, a druga prugu kroz Vojnu krajinu i
izlaz na Senj. Prihvaćena je prva varijanta, no bez odvojaka za Kraljevicu
i Vinodol, što se pokazalo kao greška. op. aut.)
U savezu toga predloži preuzvišeni g. biskup đakovački Strossmayer
da se u zapisnik stavi veselje kojim je sbor primio gore spomenuti spis Nj.
Preuzvišenosti g. maršala grofa Nugenta i da se umoli svietli gospodin ban
da to g. maršalu, dotično njegovoj obitelji berzojavnim putem objaviti bla-
goizvoli.” (Stulli:1975., 202)
Laval Nugent umro je od upale pluća u Bosiljevu 21. na 22. kolo-
voza 1862. godine.
Sačuvan je i zapis na latinskom: “Anno 1862 die 22a Augusti mor-
tuus est Excellentissimus Dominus Lavallus Comes a Nugent c.r. Campi
Mareschallus, Suae sacr. Majestatis Intimi Status Consiliarus, praecipuis
ordnibus tum domesticis tum extranei decoratus, Princeps Romanus,
Magnas Croatie et Hung., Patronus Ecclesiae Sti Mauri, Possesor Dominii
Bosiljevo.
Mjesto pogreba: Tersacti in capella arcis die 29a Augusti 1862.
Pogrebni obred obavio je biskup Vjenceslav Šoić uz mnogobrojno svećen-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Albert Nugent105

stvo, napose u prisustvu tadašnjeg bosiljevačkog župnika.” (Linić: Sušačka


revija, 34-35, 2001., 90-97)
Iz tog dvorca bio je prebačen u sarkofag u grobnici Mir junaka na
Trsatu, do svoje žene, i tu je počivao u miru gotovo cijelo stoljeće. Njego-
vom smrću počinje gasnuti blistava zvijezda hrvatske obitelji Nugent, no
budući da je ta zvijezda gasnula polako i vrlo zanimljivo, vrijedi ponešto
reći i o tome. Pad obitelji Nugent bio je dug i donio je nove ožiljke Trsatu,
od kojih se nije oporavio ni do današnjih dana.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent107

IV.

Pad kuće Nugent

“Klikni vilo nigda te ne bilo!


Da te čuju istok i zapade
Do visoke zviezde Urana
I preslavni ljudstva rod razume
Od sinjeg jadranskog mora
do gustieh taurieskih gorah:
Dela slavna nikad ne tajiti
Neg u veke pevati vekovah...
Sklopi ruke, padaj pred kolena
Štedrog muža Nužana viteza
Kog zadužba Europa poznaje
I junačkem zvezdam parsi kiti...

Oj, Nužane visoki viteže,


od starine plemiću i kneže!
Sveta utroba koja te j’nosila
i čestitim mlekom zadojila
Jesil mog što učiniti višje,
il višje il krepostnije,
da neumrlo ime zadobiješ?...
...Dok uzživi Bosna ponosita
I Dubovca temelj bude stati
“Jer odkad je sviet postanuo
Nije veća slava učinjena!!!”

(Martić: Danica ilirska, 37,1842.)

Ta je pjesma napisana povodom darovnice Lavala Nugenta bosan-


skim franjevcima i dobar je početak ovog poglavlja u kojem Nugentovi
nasljednici, u njegovoj sjeni, razaraju ostavštinu. Može se reći da je on
108 Igor Žic

polako prerastao u legendu, a njegovo monumentalno djelo pretvorilo se u


prah, kao što se to uvijek događa s monumentalnim djelima koja dospiju u
ruke malih ljudi.

“Ležao u domovini,
Il u stranoj nam tudjini:
Lavalova uspomena
Hervatom će biti milena...”

(Nemčić: 1845., 132)

Svojim nasljednicima Nugent je ostavio i čast austrijskog grofa:


“U diplomi što mu je daje car kod te prilike, nabraja sve njegove
zasluge i sva odlikovanja. Spominje se da je u vojsci držao osobiti zapt, a
uživao ljubav i povjerenje vojnika, nadalje da je stvorio mnoge vrlo korisne
i važne vojne institucije (između ostalog u diplomi se navodi da je zaslužan
za tečajeve plivanja i širu upotrebu dalekozora u austrijskoj vojsci!, op.
aut.). Nabraja njegova odlikovanja (osim spomenutih), naime veliki krst
sicilski, sardinski i hanoveranski, viteški krst ruski, čast magnata Ugarske
i čast zemaljskog gospodara Kranjske. Kao gospodar Kostela izabraše ga
naime kranjski staleži 1845. na saboru zemaljskim gospodarem (Herr und
Landstand).” (Rački: 1929., 168)
Podatak da je Nugent bio vlasnik starog grada Kostela u Kranjskoj
(Slovenija) u blizini Broda na Kupi, mora nas zaintrigirati, jer na prvi
pogled nema nikavog razloga da se i taj posjed priključi nekadašnjim fran-
kopanskim dobrima. No, ako se vratimo u prošlost ipak ćemo naći vezu.
Naime, oko godine 1650. sagradio je Petar Zrinski novi, raskošni dvorac
u Kraljevici. Sagrađen je svakako poslije 1641., odnosno poslije njegovog
vjenčanja s Katarinom Frankopan, o čemu svjedoče i grbovi na cisterni.
Taj je dvorac bio u to doba jedan od najljepše uređenih u nizu obiteljskih
posjeda, te su u njemu osim bana Petra Zrinskog i njegove žene Katarine
Frankopan tu boravili i pjesnik grof Fran Krsto Frankopan i Orfeo Franko-
pan. U tom se gradu jednim dijelom kovala urota koja je otkrivena 1670.
godine, što je dovelo do propasti tih moćnih velikaških obitelji. Uslijedile
su velike pljačke svih imanja od strane krajiških časnika.
“Kao gladni vuci upravo strašno oplijeniše Kraljevicu, a što nijesu
ovi ugrabili, to je ugrabio grof Ernest Paradaiser, također krajiški časnik.
Ovi odvukoše iz Nove Kraljevice 2.100 funti vune, 270 kabala vina. Naj-
veći plijen ugrabio je Paradeiser. On je prodao 7.300 mjerova soli, a 110
mjerova poslao je u svoj grad Kostel (!). Nadalje odnjeo je osam željeznih
postelja, stolice od orahovine, prekrasne slike, devet mramornih kipova,
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent109

od kojih sedam prikazivaše rimske careve, a dva Etiopljane (?). Odnio je


i grb Zrinskih, četiri stola od crna mramora, jednu mjedenu i više emaj-
lovih peći, dva zrcala, odkinuo je s vrati ključanice, a nekoliko je vrati
razlupao, a da može s njih poskidati okove. Osim vrata od orahovine, i
još nekoliko drugih odvukao je, a tako je i iz prozora povadio stakla.”
(Laszowski:1902., 146)
Kostel je od 1694. godine bio u posjedu baruna Androcha, koji su
bogato darivali trsatsku crkvu. Potom je bilo i drugih vlasnika, no bitni
su događaji iz vremena Napoleonskih ratova kada su Francuzi od 16. do
18. listopada bombardirali, opljačkali i zapalili Kostel, što je bila osveta
za napad na francuske vojnike. Poslije pada Napoleona Nugent je došao u
posjed Kostela bez kupnje (!), te je upotrijebio ruševine gornjeg grada za
zidanje donjeg. Pretvorio ga je u ljetnu rezidenciju u baroknom stilu, s ugo-
đajem srednjovjekovnog grada. Vlasnik ovog posjeda Nugent je službeno
postao 1832., na osnovu tzv. Tridesetogodišnjeg uživanja, što je morala
biti prilično nategnuta pravna konstrukcija. Neobičan trenutak nastupio je
12. siječnja 1861. kada je Laval Nugent prodao (!) posjed svom najmla-
đem sinu Arthuru za 41800 zlatnih dinara. Od njega su, 10. ožujka 1890.
godine, posjed preuzeli riječki židovi Neuberger. Oni su također otkupili i
dvorac Stara Sušica.
Iz svih ovih podataka jasno se vidi da je Nugent uvijek znao više od
drugih, kao i da je frankopanska nit ono što slijedi u svojim postupcima. Da
li je s Kostelom uspio doći u posjed i nekih frankopanskih predmeta ostaje
sporno, no nije nemoguće.
No, da se vratimo diplomi kojom mu je dodijeljena titula austrijskog
grofa.
“U toj diplomi propisan je i obiteljski grb, a taj je: Engleski štit u
četiri polja. Gornji desni srebrni štit označen je s dvije crvene unakrsne
grede. Na srebrnom polju stoje četiri hermelinova repića. Gornje lijevo
polje razdijeljeno je u četiri polja (dijela) u zlatnoj i crvenoj boji i provi-
đeno s umetkom plavog i srebrnog šljema. Plavi su uspravno postavljeni,
a srebrni porušeno; na donjem srebrnom polju je crveni bazilisk. Donjim
plavim poljem provlači se šiljasti rog (u obliku roga na krovu), nad rogom
su dvije, a pod rogom jedna srebrna ptica. Na štitu počiva grofovska kruna,
a kao držak štita su dva okrenuta baziliska, od kojih onaj na desnoj strani s
pandžom lijeve noge, a onaj na lijevoj strani s desnom nogom štit drži. Na
vrpci se čita deviza “Decrevi/Odlučio sam” u srebrnim slovima.” (Rački:
1929., 169)
Andrija Rački, nekadašnji dugogodišnji trsatski župnik i povjesničar
zaokupljen lokalnim događanjima, došao je do dijela Nugentovog arhiva i
ponešto je zapisao u svojoj Povijesti grada Sušaka.
110 Igor Žic

“Laval je bio oženjen vojvotkinjom Ivanom Riario Sforza, koja je


umrla u Parizu 1855. Djed supruge Lavalove, princ Ksaver Saski bio je
sin poljskog kralja Augusta III. i nadvojvotkinje Josipe, kćeri cara Josipa
I. Tako je Laval bio u srodstvu i svojti s više vladajućih kuća u Europi.”
(Rački: 1929., 169)
Osim veza s poljskim dvorom i Habsburzima bitno je spomenuti “...
da je supruga grofa Lavala Nugenta bila rođena kneginja Riario-Sforza, tj.
po ženskoj lozi potomkinja knezova Frankopana.” (Vrignanin:1932., 22)
Nakon smrti svoje žene, Nugent je radije boravio u Bosiljevu no na
Trsatu, no ipak je i tu bio prisutan.
“Naši stariji ljudi ga se dobro sjećaju. Često je, kazuju, pravio izlete
u našu lijepu okolicu na svom ponosnom vrancu, a znao je da zađe i u kuće
naših seljaka na kratki razgovor, koji je vodio talijanskim jezikom. Sigurno
je maršal naš jezik slabo poznavao, jer se taj nije govorio u krugovima
velikaša.” ( Rački:1929., 169 )
Laval Nugent i njegova žena Giovanna imali su šestero djece, a
poslije smrti oca jedino je Arthur ostao u Hrvatskoj. Najstarija kćerka Bea-
trix rodila se u Napulju 12. siječnja 1818., a prvi muž bio joj je markiz
Massimiliano Strozzi-Sagrati (1797.-1860.), a drugi Leopold von Croy
(Canova je izradio njezino poprsje 1822. godine i tako je ostao okame-
njen njen djetinji lik. Umrla je 26. travnja 1880 u Beču. Srednja kćerka
Giovanna-Lilla udajom je dobila titulu grofice Pallavicino-Fibia i u času
Nugentove smrti živjela je u Veneciji. Umrla je 15. siječnja 1874. u Firenzi.
Najmlađa kćerka Leontina-Lilla, udala se za grofa Oscara Grimauda
d’Orsaya (1824.-1910.). Umrla je 15. kolovoza 1850.
Što se tiče sinova, o Albertu je već rečeno dosta toga, no ipak treba
navesti da je rođen u Napulju 25. rujna 1816. i da je umro u York zgradama
Adelphi u Londonu 31. srpnja 1896. godine. Nakon odlaska iz Hrvatske
prvo je vrijeme živio u Napulju, te je njegovo predbračno dijete bila Ana
Nugent, posljednja vlasnica Trsata. O njoj će još biti riječi, jer je po tempe-
ramentu bila slična ocu i jer je Trsatu donijela sablasnu privlačnost ukletog
grada.
Gilbert Nugent, počasni vitez suverenog malteškog reda rodio se 1.
lipnja ožujka 1822. godine. Služio je u austrijskoj vojsci kao potporučnik
22. linijske pješadijske pukovnije (1844.-1845.), te natporučnik 27. linijske
pješadijske pukovnije (1845.-1847.). Za njega nije jasno da li je sudjelovao
u revoluciji 1848.-1849., no o širini njegovih interesa ponešto govori jedan
stariji podatak.
“Velika muzikalno-deklamatorska zabava u Zagrebu, 23. veljače
1842. Duet iz opere Marino Falieri pevan po grofu Gilbertu Nugentu i
Bošu proizveo je takodjer duboko utišenje. Osobito uzhitio je svu skup-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent111

štinu gospodin grof Nugent, predstavljajući osobu Marina Faliera dubokim


čuvstvom i ugodnim u serce dirajućim, a umetnoštju izgladjenim svojim
glasom.” (NN: Danica Ilirska,12. 3. 1842.)
Gilbert Nugent umro je u Napulju 2. studenog 1864. godine.
Najmlađi sin Arthur najvažniji je u priči o padu kuće Nugent, jer
je jedini od obitelji stalno boravio u Hrvatskoj. Može se reći da je poslije
1849. godine preuzeo Albertovu ulogu bliskog očevog suradnika, odnosno
nastavljača njegovog djelovanja.
Rodio se u slavnoj Palladijevoj vili Rotondi, pokraj Vicenze, godine
1825., u vrijeme dok je Laval Nugent bio zapovjednik austrijske vojske u
tom dijelu sjeverne Italije. Arthur je “...bio c.k. komornik, nadporučnik II.
banatskog pograničnog puka i pobočnik ocu. Virilni član hrvatskog sabora
(kao i otac) vrlo ljubazan i susretljiv gospodin, pravi kavalir, rado viđen u
našim društvima. Pokazao je svoje patriotske osjećaje u doba borbe med
Mađarima i Ilirima četrdesetih godina prošlog vijeka, te je pristajao uz Ilire
protiv zloglasnog bana Hallera. S hrvatskim velikašima polazio je požun-
ski sabor. Oženjen je bio za groficu Vojkfy, te je posjedovao čitavih četrna-
est imanja, što je dobio po ocu i supruzi. Med ta imanja spadao je Zabok,
Oroslavje, Kaštel kraj Karlovca, Kostel u Kranjskoj, Lešće, Trsat, Sušica,
Bosiljevo, Dubovac, Stelnik, Lović, Januševac...
Uslijed rasipavanja i lošeg gospodarstva izgubila je obitelj sva posje-
dovanja, te joj je ostao uz Trsat jedini dvorac u Bosiljevu, a i taj je već bio
u derutnom stanju, te su samo tri sobe bile prikladne za stanovanje. Arthur
je veći dio života proveo u Zagrebu, polazio sabor i više puta uzeo riječ.
Umro je u Bosiljevu 1897. (6. svibnja) bez djece, a ukopan je u trsatskom
kaštelu.” (Rački:1929., 169)
Što se tiče njegove vojne karijere ona je imala zanimljiv tijek. Godine
1842. ušao je u vojsku kao dobrovoljac, poručnik je bio 1843., kapetan
1848., teško je ranjen u ratu u Mađarskoj i potom odlikovan 1849. godine.
Oporavljao se do 1852. godine, kad se vratio u vojnu službu. Godine 1853.
dobio je čin majora, 1859. potpukovnika, 1862. pukovnika, a 1863. bio je
umirovljen u 38. godini!
Stjecajem okolnosti imao je prilike sudjelovati sa Stratimirovićem u
važnoj misiji u Crnoj Gori.
“Carski dvor je Stratimirovića počastio takvim povjerenjem da ga je
odaslao, dok je još bio pukovnik u ulanskoj pukovniji grofa Wallmodena,
u pratnji majora Arthura grofa Nugenta u Crnu Goru da bi tamo pomogao
knezu Danilu u obrani njegove zemlje protiv Turaka. To je bila tajna i važna
misija. Stanoviti gospodin Morrier iz engleskog poslanstva u Beču, koji
je 1857. putovao po Crnoj Gori, te također bio na Cetinju, gdje je mnogo
razgovarao s knezom Danilom, ispričao je za svog boravka u Zagrebu u
112 Igor Žic

mjesecu listopadu 1857. kako mu je knez rekao da se major Arthur grof


Nugent uvijek izlagao opasnostima i uvijek nalazio u predstražama Crno-
goraca, dok se pukovnik Stratimirović držao više po strani, te se ograničio
isključivo na diplomatsku ulogu; zbog toga su grofa Nugenta mnogo više
voljeli i poštovali od Stratimirovića.” (Neustädter: 1994., 100)
Iz ovog detalja vidimo da je Arthur imao priliku nametnuti se kao
dostojan očev nasljednik. O njegovim nastojanjima dovoljno govori poda-
tak da se namjeravao oženiti Sofijom Stockau, udovicom bana Jelačića, što
je trebao biti jak politički bod na putu do banske stolice. Za razliku od oca
i brata Alberta, njegov politički angažman nije uvijek bio dosljedan. To se
može uočiti iz prepiske Franjo Rački-biskup Strossmayer, pismo od 18.
studenog 1870. godine.
“Prekjučer je grof Nugent otišao u Beč; kažu da je bio pozvan.
Moguće, jer je Mađare Gorčakov zbunio, Nugent uvjerava da je Mađarone
posvema napustio, te da je uz naša načela pristao.” (Šišić:1929., 120)
Ako koketiranje s mađaronima izgleda krajnje nedosljedno unutar
povijesti obitelji Nugent (i vjerojatno se može objasniti utjecajem žene -
grofice Vojkffy!), mora se priznati da je dalo gotovo zbunjujući rezultat
koji se može naslutiti iz pisma što ga je Rački pisao Strossmayeru 25. pro-
sinca 1871. godine.
“Na te glasove mađaroni izgubiše glavu. Bedeković je dao ostavku,
otišao jučer u Gradac k svojoj sestri. Mi smo odlučili dođe li do toga, za
ovo prijelazno razdoblje preporučiti grofa Nugenta za bana, a Vončinu na
Šuhajevo mjesto, a nitko od nas drugih ne smije primiti službe dok se naš
program ne izvede.” (Šišić: 1929., 152)
Kao što je poznato Arthur Nugent nije postao hrvatski ban. U stvari,
u razdoblju 1871.-1882. započeo je njegov ekonomski pad koji je postajao
sve brži kako je XIX. stoljeće išlo k svome kraju.
Spomenuta prepiska đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera,
najutjecajnijeg Hrvata tog razdoblja i Franje Račkog, utemeljitelja Jugo-
slavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u svojim sitnim, za
nas bitnim fragmentima ocrtava čudnu zatvorenost obitelji Nugent. Naj-
prije ulomak iz pisma biskupa Strossmayera, pisanog u Đakovu 15. veljače
1871. godine:
“Veli mi se da grof Nugent ima u Trsatu lijepu zbirku etrušćanskog
posuđa. To bi valjalo vidjeti i nagovoriti posjednika da ih pokloni muzeju.
(Misli se na Narodni muzej u Zagrebu, op. aut.) U Trsatu zabadava u samiti
čame.” (Šišić:1929., 28)
Na to pismo Strossmayer se nadovezuje 28. kolovoza:
“Drago mi je da ćete mi poslati katalog slika Nugentovih. Stvar
je tako važna da bi me može bit skloniti da sam tom prilikom dođem u
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent113

Zagreb. Ako ima osobito važnih stvari, o čemu međutim vele dvojim, onda
bi bila šteta, da te stvari iz zemlje se iznesu. To bi bilo i vladi reći, ali žali-
bože, imamo vladu, koja jedva dva franka vrijedi...” (Šišić:1929., II, 405)
Ta dva pisma vrlo su zanimljiva zbog više razloga. U prvom redu,
ukazuju na vrijeme prve aukcije na Trsatu. Ipak, uistinu može zbuniti
činjenica da nitko u Hrvatskoj nije imao pravog uvida u zbirku slika obite-
lji Nugent - čak ni strastveni kolekcionar poput Strossmayera! Koji je bio
razlog za takvu zatvorenost obitelji teško je točno odrediti. Pogotovo što je
zbirku posjetio i hrvatski ban Ivan Mažuranić.
“Nakon pohoda škole (na Trsatu, op. aut.) podje ban u samostan
franjevački, gdje ga dočeka gvardian, koj mu pokaza nekoje znamenito-
sti samostana. Ban kleknu pred oltarom čudotvorne B. Djevice Marije i
krotko se pomoliv, ode u samostansko blagovalište, gdje ga sakupljena
samostanska obitelj pozdravi gromovitim: živio. Zatim posjeti župnu ckrvu
(sv. Jurja, op. aut.), iz koje podje u Nugentov negda Frankopanov grad.
Grof Arthur Nugent glavom pozdravi bana. Ban se dugo vremena zabavi u
kaštelu, razgledav sbirku slika i kipova, pohodiv kapelu i raku, nauživ se
divnih vidika na Rieku, Rječinu, luizinsku cestu itd. te ostavi grad, zahva-
ljujući se što srdačnije grofu Nugentu, vriednome sinku, što reče slavna
otca.” (NN: Ban na Trsatu, Primorac, br. 40, 19. 5. 1875.)
Arthur je spasio najveći dio umjetnina sredivši svoje financije. Ipak
morao je prodati djela Lorenza de Credia, Filipa Lippia, Carla Marattia,
Agostina Caraccia, Palme Mlađeg, G.B. Tiepola i niz drugih slika, koje su
otkupili riječki industrijalci. Djela su potom pokazali na velikoj izložbi u
Rijeci 1893. godine.
Dio tako zarađenog novca Arthur je uložio u čuvanje onog što ima,
osjećajući da je to pametno uloženi novac koji će mu se višestruko vratiti
buda li opet morao posezati za umjetninama, kao svojevrsni zlatnim polo-
gom obitelji.
“Baš nedavno je gospodin grof većinu slika svoje zbirke otpremio u
Beč, da ih dade obnoviti i popraviti. Mi se nadamo da te slike neće zauvijek
ostati u tuđini.” (Kukuljević: Hrvatska vila, 4, 1882., 89)
Poslije restauracije u Beču godine 1881. slike su uglavnom vraćene
u Bosiljevo i tu su ostale do Arthurove smrti. Oko godine 1890. Arthur
je podigao nanovo zgradu ispred kaštela na Trsatu, nazvanu po zabatnom
reljefu Decrevi. Prigodom rušenja prethodne zgrade uništen je niz vojnih
spisa njegovog oca. Smrt njegove žene Marije, 6. kolovoza 1894., bila je
presudna za ubrzanje nekih događaja. Marija Nugent-Westmeath, bila je
rođena plemenita Ditkovich von Zitomir, te prvi put udana grofica Vojkffy.
Umrla je u Zagrebu, a za njom su ostali Arthurovi pastorci: Janko grof
Vojkffy Klokočki i Trebinjski, te Flora markgrofica Csaky-Pallavicini.
114 Igor Žic

Ostavši sam Arthur Nugent konačno se odlučio za prodaju zbirke antičkih


skulptura
“Među najvrijednije stečevine arheološkog odjela Narodnog
muzeja novijeg doba spada zbirka Nugentova. Ovom zbirkom se je hrvat-
ski arheološki muzej obogatio i povećao tako, da možemo slobodno reći,
da s obzirom na broj i ljepotu antiknih skulptura dolazi naš muzej odmah
iza bečkog dvorskog muzeja u cijeloj Austro-ugarskoj monarkiji... Veli-
koj ljubavi i brizi presvijetlog gospodina dra. Isidora Kršnjavoga, pred-
stojnika odjela za bogoštovlje i nastavu, za razvoj arheološkog odjela
narodnog muzeja ima se zahvaliti, da je ova znamenita zbirka nabav-
ljena troškom kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade za arheološki muzej
u Zagrebu. Ne možemo premučati hvalevrijednu patriotsku spremnost
samog vlasnika zbirke g. Arthura grofa Nugenta, koji je ovu zbirku našem
muzeju ustupio, premda je znao, da bi ju i drugdje rado imali i možda još
skuplje platili.
Budući da će cijela zbirka u svoje vrijeme biti stručnjački opisana,
spomenuti ću ovdje samo znamenitije i vrijednije komade:
Šest velikih kipova: Arijadna iz parskog mramora, sjedeća na pećini
visina 150 cm, Silen 180 cm, Ganimed 160 cm; za koga da je bavarski
kralj Ludwig nudio grofu Nugentu 50.000 maraka; Afrodita 160 cm, Satir s
frulom 117 cm, portretna ženska statua 130 cm, sprijeda prerađena; zadnjih
pet iz bijelog grčkog mramora, dobre su kopije grčkih originala. Osim ovih
velikih statua ima više manjih statueta zakođer iz bijelog grčkog mramora:
Apolo sa kitarom, Dioniz, Silvan, Higieja, Nika (?), sjedeća muza, na lav-
ljoj koži spavajući Eros...” (Purić: Viestnik, 1895., 211-212)
Cijeli posao nadzirao je Isidor Kršnjavi, tadašnji hrvatskih arbitar
elegancije i ministar kulture koji je za stručnu procijenu angažirao profe-
sore Benndorfa iz Beča i Brunšmida iz Zagreba, dok su organizaciju tran-
sporta preuzei kipari Obrtne škole. Cijela zbirka bila je smještena u 86 (!)
sanduka, pri čemu treba imati na umu da je dobar dio sanduka bio ispunjen
s 1500 grčkih vaza.
Tom prodajom Arthur Nugent se posljednji put domogao veće svote
novca. Zahvaljujući suradnji s Obrtnom školom upoznali su se Nugent i
tada mladi kipar Robert Frangeš-Mihanović.
“Prosvjetina slika Frangešova ateliera te njegov opis, kao i opis
djela, kojima se okružio, svršenih već, a i onih u skicama, zanimljivi su i
vredniji još i stoga, što se tu i spominje, a i vidi, iako u minijaturnoj repro-
dukciji, jedan njegov rad iz tog doba (1894.-1897.) o kojem danas koliko
znam i nemamo drugih podataka osim ovih redaka i jedne kasnije bilješke
u Životu god. 1900. (Iz umjetničkih ateliera, Život 1900, knj. II, svezak I )
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent115

To je skica za obelisk, što ga je Frangeš izradio na poziv grofa


Nugenta na Trsatu, koji je imao biti umjetničkim putokazom brodarima
na moru. Na stup naime, što ga nekoć iz Marenga na Trsat prenio maršal
Nugent, imala se po grofovoj želji postaviti statua daleka njegovog pretka,
viteza-križara Rotrou Nugenta s barjakom u ruci, što ga je on za križarskih
ratova kod St. Jean d’Acra prvi pričvrstio na bedeme grada. Kako je Fran-
geš bio čest gost porodice Nugent, već su i odabrali mjesto, gdje bi se stup
postavio, ali grofova je smrt spriječila izvršenje te zamisli.
Frangeš je u to doba izradio i nacrt za mauzolej porodice Nugent na
Trsatu, ali i do te izrade nije došlo; tako nam se on nije sačuvao ni u repro-
dukciji. Izgubio se kao list na vjetru!” (Marković: 1954., 65)
Frangeš je od godine 1894. bio učitelj u Obrtnoj školi, u koju je dos-
pio nakon temeljitog obrazovanja u Beču, što mu je omogućilo da postane
utemeljitelj suvremenog hrvatskog kiparstva. Jasno je stoga da se tješnja
veza između njega i Nugenta javlja u vrijeme kada je došlo do prodaje
zbirke skulptura. To je bio ujedno posljednji pokušaj Arthurov da nad-
maši oca, makar u smrti, dozvavši Rotrou Nugenta III., križara koji se prvi
popeo na zidine St. Jean d’Acre, a kasnije tamo i stradao. To je također
jasno pokazalo da su slučajnosti samo posljedica našeg nerazumijevanja
zamršenog svijeta koji je Laval Nugent nosio u sebi. Ta priča s Rotrou
Nugentom III. i St. Jean d’Acre, utvrdom koja je pala 1291. godine i čiji je
pad povijesna osnova za legendu o prijenosu Svete kućice iz Nazareta na
Trsat, jasno pokazuje da je Trsat bio svjesno odabran za mjesto na kojem
će Nugenti uskrsnuti Frankopane. Povezujući ih sa Svetom zemljom, čiji
je pijesak bio natopljen krvlju obitelji Nugent, i koji je izrodio niz legendi
od kojih su za nas važne legende o prijenosu Svete kuće i druga, o kojoj će
još biti riječi, legenda o tajanstvenom redu, tzv. Sionskom prioratu, koji je
tijekom stoljeća pokušavao usmjeravati povijest Europe jednako kao što je
to radio Laval Nugent s poviješću Hrvatske.
Sa sprovodom Arthura Nugenta, o kojem će još biti riječi, sahranjen
je i san Lavala Nugenta o vođenju hrvatske politike unutar trokuta Trsat-
Bosiljevo-Zagreb. Prodaja kamenih spomenika Narodnom muzeju, bio je
nedvojbeno odličan potez za Hrvatsku, ali katastrofa za Trsat koji je tako
ostao bez jednog od važnijih kulturnih oslonaca. No, ako je obitelj išla
k svome kraju, doduše kroz agoniju koja će potrajati do početka drugog
svjetskog rata, istodobno oko nje počele su se zbivati dramatične promjene.
Nekadašnja mala luka, naglo je rasla pod pritiskom Ugarske, koja je
željela preko Rijeke ostvariti svoj davnašnji san o izlasku na Jadran, i koja
je u Rijeku ulagala puno, istovremeno i tražeći puno zauzvrat, želeći od
nje napraviti protutežu Trstu, najvažnijoj austrijskoj luci. Taj san istočne
polovine Monarhije donio je Rijeci ogromni kapital, i to je privuklo dosta
116 Igor Žic

sposobnih ljudi koji su dali doprinos daljnjem razvoju industrije i trgovine


u gradu.
Središnji su likovi ovog dijela priče Giovanni de Ciotta, unuk Andrije
Ljudevita Adamića i Robert Whitehead, novi Englez u gradu. No, o njima
nešto kasnije - pažnju ćemo sada koncentrirati na grad koji je upravo u tom
razdoblju dobio svoja kozmopolitska obilježja, koja će biti zatirana nakon
1918. godine.
Budući da je jedan od najpoetičnijih opisa riječkog procvata dao pri-
rodoslovac Dragutin Hirc, citirat ćemo ga i više no što je pristojno. Nje-
govo svjedočanstvo posebno je zanimljivo upravo zbog forme eseja, odno-
sno spretnog izmjenjivanja lirskih dijelova sa suhoparnim podacima.
“Riečka je luka prekrasna. Čovječja ruka zasipala je strašne dubljine
i još ih zasipava, lamajući sad kamen u susjednoj Martinščici i Preluci,
dovažajući ga na brodicama ovamo. Tu bijaše vreve, vike, trke, halabuke,
kao i kod svih velikih gradnji, ali i nesgode, kad je ono 1878. dio luke
migom poniknuo. S morske strane proteže se molo Marije Terezije na 870
metara duljine. Da ga more ne zaliva zarubljuje ga valobran, sagrađen od
velikih, složenih kockastih balvana. Za gradnje vrvili su radnici, nu sad
se, tu redaju trgovački brodovi raznih naroda, kako to svjedoče zastavice
navrh jarbola. Roba se iskrcava i nakrcava, a čine to facchini, kojih je na
Rieci mnogo. Osobiti su to ljudi. Lice im je obžgano, prsa razgaljena i
bojadisana jarkim tracima južnog sunca. Glavu im pokriva obično kapa sa
štitcem, koji nahere ili na tjemenu nabiju; hlače su im od modre prtenine, a
opasuju se crvenim pasom... Uvriede li jedan drugog, dođe i do šaka, nu se
brzo pomire, kad ih zagleda forešt ( stranac ).
Uz grad se stere Riva tj. obzidana obala, s koje vode u more liepo
isklesane stube, a na tu Rivu pripojio se Adamićev molo, dugačak na 50
metara, i prozvan na čast velezaslužnom patriciju Adamiću, koji je g. 1822.
vodio gradsku deputaciju pred cara Franju u Veronu, da mu se pokloni i u
ime grada zahvali, što je Rieka poslije Napoleonove okupacije opet Hrvat-
skoj povraćena...
Tamo prema kolodvoru nalazi se Zichyjev molo, dugačak 150, a
širok 80 metara. Uz taj molo stoje dva skladišta za brašno, što se krca u
Francezku, a polag opet sgrada, gdje pristaju Lloydovi parobrodi...
Nacrt za novu luku načinio je glasoviti francezki hydrotehnik Pascal.
Kreneš li od Adamićeva mola ravno tik Caffe Europa tada si u naj-
ljepšem djelu grada, u najljepšoj ulici. Došao si na Corso.
Duga je to i široka ulica obrubljena povisokim ali jednostavnim sgra-
dama, među kojima se diže gradski toranj s u noći razsvietljenom urom, a
na vrhu sa razkriljenim željeznim orlom. Prije je do ovog slikom cara Leo-
polda i Karla VI. ukrašena tornja stizalo more, a potječe iz dobe, dok Rieka
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent117

utvrđena bijaše. Cieli Corso razsvietljuju plinovne svjetiljke na povisokim


željeznim stupovima, a kad gore, pa su još k tome razsvietljeni i dućani,
tako je čarno Corsom proći. Na Corsu svira za blagdana i glasba, a želiš li
razgledati riečki sviet potrudi se ovamo. Opazit ćeš nošnje koji bi zahman
drugdje u domovini tražio, vidjet ćeš lica, koja će te uvelike zanimati, a
past će ti u oči, da se mužki sviet više kiti od ženskoga...
Skreneš li od Corsa zapadno, dolaziš na Corso Deak, na koji se pri-
paja lijepa Strada Alessandrina, zasađena platanama. Kad si minuo kapu-
cinski samostan i prekoračio tračnice, zagledaš i kolodvore; jedan sjeverne,
drugi južne pruge. Sučelice od njih stoji Hotel de la ville, a kad si prošao
kraj tvornice duhana, zaustavlja te krasan perivoj straga velebnom sgra-
dom, do koje vodi put obrubljen raznim nasadima. To ti je carska pomorska
akademija. Temeljni kamen položiše ovoj sgradi 26. ožujka 1855. u prisut-
nosti tadanjeg nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana, a za dvije ju godine
podigoše znatnim troškom od 900.000 forinti.
...Kad si opet ostavio Corso i krenuo ispod gradskog tornja, eto te u
starom gradu, što se stere po obronku kamenita vrha Kalvarije, a označuju
ga kratke i uzke ulice, potaracane kamenitim pločama. Ovdje su i dvie
crkve: stolna crkva sv. Marije, za koju vele, da je obnovljena 1200. i crkva
sv. Vida građena u rotundu i bogato mramorom ukrašena. Stolnu ckrvu
dala je promicati obitelj Walsee, dočim je za drugu zaslužna grofica Uršula
Thonhausen...
Uzkom ulicom dolaziš na piazzu Mülleri. Ugodan, preugodan dah
odaje, da se približuješ trgu, na kojem se prodava voće...
Ulice su u starom gradu tako uzke, da mjestimice kola ne mogu
proći. Radi žege to je dobro, jer tako su ulice uzke, a kuće visoke, te su
one hladovite, nu s druge strane je neshodno, jer ima dućana tako mračnih,
da u njima i po danu svjetiljke gore. Na Rieci, a osobito u starom gradu
obstoje zlatarske radionice u kojima se prave u cielom Primorju poznate i
obljubljene naušnice “morčići”, koje i mužkarci rado nose.
U zabitim ulicama ima i osteria. Skreni unutra. Ima ovdje svake
vrste radnika, ima i mornara. Dugačka soba ujedno je i pivnica, ta težko
je u pećini pravu pivnicu uklesati, nu krčmar to i ne zove pivnicom, već
konobom. Oko dugačkih drvenih stolova posjedoše gosti da se kriepe.
Jedni piju crnog, gustog Dalmatinca ili Bodulca, drugi opet vince žuto
kao zlato istarsku ili kostrensku žuticu. Na stolovima leže kolobara od
tiesta, nekoji ih lome, u vino umaču i jedu. To su baškoti, hruštini, škr-
natice; pecivo koje se na tvrdo peče i po cielom Primorju jede. Malo
po malo vince krvcu ugrije, tad uzplamti, ili kako primorci vele, tad se
uspali srce na igru. Jedni igraju na talijanske karte briškule i tressete;
drugi se zabavljaju igrom alla mora...
118 Igor Žic

...Kad si na Rieci ne propusti da ne bi vidio i razgledao villu i peri-


voj prejasnog nadvojvode Josipa, prije vlasništvo baruna Vraniczanya.
Zaputiv se liepim stazicama, iznenađuje te bujna flora. Putiće obrubljuju
mirte, ružmarin, metvice, pavenike, perunike. Tamo se uzdižu visoke
paome lepezastim lišćem, a do njih bjelocvjete aloe, silne agave ukrašene
s tisuću i tisuću cvjetaka. Ovdje su opet maljušni kaktusi, puzajući po
zemlji ili se poput zmije propinjući dok je uz zid na dva, tri metra visoko
porasla Opuntia Ficus indica, silan kaktus, kao smokva, velikim crvenim
plodom...
Nu i Cecilinovo vriedno je na Rieci posjetit, svaki dan polaze tamo
kola i voze za jeftinu cienu. U ovom je perivoju lovorika tako gusto pora-
sla, da se čovjek između crnih stabala ne može provući...
Kako Rieka kraj mora leži, značajna je za nju pescheria. Kreni od
Corsa u Via del Teatro, pa pokraj pravoslavne crkve najprie na Piazza
Ürmany. Ovdje je malo, ali ugodno šetalište, zasađeno zimzelenim drve-
ćem i grmljem, s jedne mu strane liep zdenac, u kojem voda titrajućim i
neprekidnim slapom pada, a s druge novosagrađeno kazalište.
Na desno od šetališta padaju ti u oči liepi prodajni triemovi, a u
njima na hiljade naranača, limuna, četruna, mogranja; pune bačve uljika,
smokava domaćih i onih tečnih iz Smirne i Aleksandrije ukrašenih lovoro-
vim lišćem. U badnjićima su slane ribe: sardele, renge (sledjovi), sardelice,
tune, ugori; ovi u ulju.
Ribište riečko duga je sgrada sa ulaznim i izlaznim vratima, u kojoj
su na dvie strane poredani ribari. Svaki je na dasku položio od vrbinja
spletene košare pune razne morske ribe, raka, rakovica, sipa, sipica, lignja,
mrkača, hobotnica. Osobito ti u oči pada žućkastocrvena vrsta raka splo-
štena tiela, koje scampi zovu. Hrvatski se ovaj rak zove kanjoć, a latinski
Nephrops norvegicus, jer ga ima na norveškim obalama, pa kako vele u
Kvarneru i nigdje drugdje...
Skreni od ribišta preko trga iztočno, a pokraj riečke štedionice evo te
kod najjače kucavice Hrvaštine na Rieci, došao si na Riečinu. Kako milo
ovdje žubori sladka hrvatska rieč, a ujedno se je tu podigao najveći bedem
hrvatstva - hrvatska gimnazija (ranije kuća Adamić). Ta Riečina sviet je za
sebe; tu u starom koritu Rječine ciela je šuma od jarbolja. Ima Hrvata iz
Splita, Šibenika, sa Visa, Brača, Paga i sa Kvarnerskih otoka; jedni dođoše
vinom, drugi uljem ili inom robom trgovati, drvima, dugima, kapulom
(lukom), slanom ribom. Liepo je gledati brazzeru, kad je nakrcana velikim
bačvama, koje su pune fina ulja...
Na kraju fiumarskih kuća velika su željezna vrata, a nad njima dva
kamenita kipa. Ovuda se ulazi u Scoglietto, najveće riečko šetalište. Drveće
poraslo tu je u četiri reda; u dva reda zasađeni su omašnji kostanji, u dva
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent119

visoke platane, a samo tu i tamo proviruje svojim srebrnastim lišćem po


koja topola. S jedne strane leži Riečina, a s druge jedan njezin rukav, pa
zato je ovo šetalište uz vodu preugodno, nu ipak pusto i mrtvo, jer Riečani
malo amo zalaze.
Iza ovog šetališta, ali već na hrvatskoj strani, uzdigoše se do Ban-
skih vrata dimnjaci, iz kojih se gusti i crni dim vije, da i bližnje pećine
pocrniše, a duboko dolje u dolini Rječine nalazi se papirnica Smitha i
Meyniera, u kojoj posluje 800 ljudi. Preko šetališta dvije su kožare. Kako
i brodovlje svoju opremu rabi, podigla se na Rieci i tvornica za jedra i
konope, od kojih na godinu nekoliko tisuća kilograma sasuču i prerade.
Još je tu i tvornica mazala, sapuna i pokućstva, tvornica bačava i prostih
škrinja, svietlećeg plina, tvornica za prerađivanje ribe, a kako su Riečani
veliki prijatelji maccarona, tu ni ona ne manjka, a tvore se u njoj i ostale
tjestenine.
Osobito su važni industrijski zavodi dilje ili škveri, na kojima se
grade brodovi. Ima ih poviše, a nekoji principali imadu vlastite dilje, nu
kako brodovi na jedra sve to više propadaju, tu su i dilje ponajveć puste.
Uz nju znamenita je tvornica Stabilimento tecnico gdje se produciraju
parni strojevi za brodove, čija vrsnoća bijaše prokušana za pomorske
bitke kod Visa 1866. Kada si minuo veliku tvornicu za stupanje riže i
pravljenje škroba, pa na Mlaki prošao kraj ogromne rafinerije petroleja,
dolaziš na Riečicu gdje se tvori ono strašno i nepobjedivo oružje, silni
torpedi.
Prvi je torped zamislio Luppis, kapetan austrijske mornarice, a nje-
govu je zamisao oživotvorio Roberto Whitehead (Weithed), vlasnik tvor-
nice. Torpedo nalikuje velikoj pliskavici ili dupinu, načinjen je od ocali,
a razdieljen je popreko na pretince. Stražnja mu je polovica prazna, da ne
tone, u sredini namješten je stroj, a zatim pretinac u kojem se zrak na 70
atmosfera sgustne; zatim je tajni pretinac, a do njega drugi, u koji se nabije
do 40 kilograma strielnog pamuka. Torpedo može jednakom hitrinom u
svakom pravcu teći i to: ravno, pod kut, u okrug, pa ne nađe li na tom putu
nikakve zapreke, vraća se opet na isto mjesto, odkud je pošao, gdje se i
rasprsne da ne padne u neprijateljeve ruke.” (Hirc:1891., 33-48)
Upravo oko torpeda, posve novog oružja nastalog u Rijeci, grupirani
su najvažniji kolekcionari koji su izlagali svoje umjetnine na izložbi 1893.
godine, a s koje je sačuvan detaljan katalog svih izložaka. To je posve
razumljivo, jer su akcionari ostvarili nevjerojatne zarade od oružja. Kako
je riječ o svojevrsnim novim bogatašima, pogotovo usporede li se s obitelji
Nugent, jasno je da upravo među ljudima vezanim uz Silurificio-Torpedo
treba tražiti glavne kupce svega što je obitelj Nugent postupno iznosila na
prodaju.
120 Igor Žic

Glavni čovjek Silurificia, vlasnik tvornice, bio je Robert White-


head. Rodio se u Engleskoj 1823., a godine 1858., sve prije nego bogat,
dolazi u Rijeku i tu postaje direktor tvornice Stabilimento Tecnico Fiu-
mano. Iz te tvornice, zahvaljujući finacijskoj pomoći grofa Hoyosa, koji
se oženio njegovom kćerkom, godine 1873. izrasta Silurificio Whitehead.
Tijekom idućih godina tvornica ostvaruje veliki profit koji se prema
pogodbi iz 1869. dijelio približno: Whitehead 43%, Luppis 43%, Ciotta
10%, Ploech 4%. O uspjehu obitelji Whitehead govori i podatak da je
Robert uspio 1892. godine udati svoju unuku Margarete Hoyos za Her-
berta Bismarcka, najstarijeg sina moćnog njemačkog kancelara Otta von
Bismarcka.
Uz ovo vjenčanje možda je vezana sudbina Tizianovog portreta
španjolskog kralja Filipa II., jedne od važnijih slika iz Nugentove zbirke.
Riječ je o slici dimenzija 131x93 cm, velike svježine i lakoće izrade, koju
je Tizian izveo krajem 1548. godine u Milanu za Ferdinanda Gonzagu,
tadašnjeg guvernera. Potom se slika spominje u XIX. stoljeću u zbirci Bar-
barigo-Giustinian u Padovi. Tu nije jasno da li je Giacomo Paronuzzi pre-
govarao s tim Giustinianom oko nabavke umjetnina. Idući evidentirani vla-
snik, krajem XIX. stoljeća, ugledni je njemački slikar Franz von Lenbach.
On je bio poznat kao portretist prinčeva i princ među portretistima, a tako
se u renesansi govorilo o Tizianu. Za Lenbacha je poznato da je imao neko-
liko Tizianovih portreta.
Između zbirke Giustinian slika je mogla biti u zbirci Nugent, gdje
ju je vidio Janković 1881. godine. Potom ju je mogao kupiti Robert Whi-
tehead. Kako je Lenbach bio Bismarckov portretist, a kako je Whitehead
došao u posjed jednog od portreta Bismarcka kojeg je izradio ovaj vrlo
skupi umjetnik, postoji mogućnost da je Lenbach preko Whiteheada -
kupnjom ili zamjenom - došao do Tizianovog portreta španjolskog kralja
Filipa II.
Od ostalih kolekcionara iz tog vremena treba spomenuti i grofa Lju-
devita Batthyanya, tadašnjeg guvernera, poznatog po tome što je podigao
novu monumentalnu Guvernerovu palaču 1896. godine.
Analizira li se stanje prema zbirkama, upravo je nevjerojatno što su
ti novi bogataši posjedovali krajem stoljeća, ali nevjerojatno je samo ako se
ne prisjetimo na to da je godine 1881. obitelj Nugent priredila prvu aukciju
umjetnina.
Pogledajmo redom prema zbirkama najvažnije majstore i škole: gra-
donačelnik Ciotta imao je Palmu Mlađeg, G.B. Tiepola, šest nizozemskih
i njemačkih autora; Whitehead je imao Filippa Lippia, Lorenza de Credia,
tri slike talijanskih škola, te Lenbachov portret Bismarcka; Luppis je imao
Rembrandta, Agostina Carraccia, po jednu sliku Guercinove, venecijanske
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent121

i francuske škole; Batthyany je imao šest slika nizozemske, njemačke i


francuske škole...
U katalogu vidimo precizno razlikovanje važnih i manje važnih
autora, te djela raznih škola; sve to pokazuje da je riječ o ozbiljno procije-
njenim slikama, što je za to vrijeme iznenađujuće.
Vratimo li se Rijeci s kraja stoljeća, ustanovit ćemo da je taj kraj
obilježen i velikim pogrebom grofa Arthura Nugenta 1897. godine.
“Pogrebna povorka krenula je od željezničke stanice (Arthur je pre-
bačen iz Bosiljeva, op. aut.), preko Corsa Deak, Korza, Piazze Scarpa, Via
Fiumara, potom na Sušak (i preko Boulevarda izgrađenog 1896. godine,
op. aut.) sve do Trsata. Na Jelačićevom trgu na Sušaku odana mu je počast.
Počasnu paljbu izvela je jedinica iz regimente baruna Ramberga pod
komandom pukovnika Ivana Šestaka.” (NN: La Bilancia, 8. 5. 1897.)
Navest ćemo poneke od prisutnih, jer su njihova prezimena zani-
mljiva za našu priču.
“Bilježimo prisustvo princeze Odeschalchi, grofova Johna i Lavala
Nugenta (mlađeg), grofice Pallavicini i njene kćeri Flore, kao i grofa Ippo-
lita i Rose Pallavicini.” (NN: La Bilancia, 10. 5. 1897.)
Uz njih bilo je prisutno i izaslanstvo grada, izaslanstvo Plitvica, grof
Altan iz Zagreba, general-bojnika Ludovico Castaldi, dr. Nicola Gelletich,
Emilio Kuranda - direktor moćnog pomorskog društva Adria, te izaslan-
stva Trsata i Sušaka.
Dva dana kasnije, 12. svibnja prije podne, odražana je služba Božja u
kapeli sv. Josipa u kaštelu. Kapela je idućih osam dana bila otvorena za sve
koji su željeli odati počast tom patriciju grada Rijeke i hrvatskom plemiću.
Njegovim pokopom nestao je posljednji važan Nugent hrvatske grane.
Prije no što posvetimo pažnju grofici Ani Nugent, koja je za širu
povijest posve nevažna osoba, ali za Trsat je važna jer je donijela kaštelu
romantičnu crtu “ukletosti i propasti”, vrijedi navesti grobne natpise obi-
telji Nugent u osam grobnica lijevo i desno od Mira junaka, u arkadama
ispod prolaza na sjevernoj strani. Sačuvani su točni natpisi grobova II.-
VII., zapisao ih je Miroslav Blažičević, muzejski djelatnik koji je poslije
drugog svjetskog rata vodio Muzej Hrvatskog primorja na Trsatu:

II
COMITIS JOANNA DE LAVAL
NUGENT ANTONII PALLAVICINI
UXOR DILECTISSIMA QUAE
OBII DIE XV JANUARI AN.
MDCCCLXXIV
122 Igor Žic

III
LEONTINE GRIMAUD GRAFFIN
D’ORSAY GEBORENE GRAFFIN
NUGENT
GEST. 15. AUGUST 1850.
IV
JANE SHAW

V
ARTUR GRAF NUGENT K. UND K.
KAMMERER UND OBERST A.D.
GESTORBEN AM 6. MAI 1897.

VI
JOHANN GRAF NUGENT K.K.
KAMMERER UND GEENRAL-
MAJOR
GESTORBEN ZU BRESCIA AM 17.
APRIL 1849.
UND SEINE TOCHTER OLGA
GESTORBEN 1849
MARGHERITA GESTORBEN 1852.

VII
H.S.E.
ALBERTUS MARIA LAVAL COMES
PALLAVICINI NUGENT N.VIII
SEPT. MDCCCLV
M.XXX.IVN. MDCCCLVI
DOMINUS DEDIT. DOMINUS
ABSTULIT
SIT NOMEN DOMINI BENEDICTUM

Ploče su uništene zajedno s grobovima prilikom restauracije Trsata


1960. godine. U grobu broj I bila je sahranjena Marija grofica Nugent,
udovica Vojkffy, rođena Ditkovich, umrla 6. kolovoza 1894. godine - dakle
žena Arthura Nugenta. Grob broj VIII bio je predviđen za Anu Nugent, no
njene kosti nisu bile sahranjene nigdje još ni 1951. godine. Tada su stajale
u jednoj kutiji (!) u zgradi Decrevi.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent123

Arthurovom sahranom završilo je jedno od poglavlja obitelji Nugent,


no problemi su se pokazali vrlo brzo: oporukom Arthura Nugenta nasljed-
nik je trebao postati njegov bratić John Nugent. Međutim, on se odrekao
nasljedstva zbog beskrajnog niza dugova kojima je ono bilo opterećeno.
Prije njegovog povlačenja, nasljednik Trsata trebao je biti Laval Nugent
mlađi, unuk Johna Nugenta koji je stradao kod Brescie 1849. godine. Laval
Nugent mlađi rodio se u Trstu 19. travnja 1843. Oženio se barunicom Caro-
linom Steininger i s njom je dobio kćer Margheritu. Ona se rodila 31. siječ-
nja 1891. godine u Firenzi. Laval Nugent mlađi, bio je vrlo bogat i računao
je da bi on trebao naslijediti ostavštinu Arthura Nugenta. U sklopu borbe
za naslijedstvo objavio je i povijest obitelji pod naslovom Abstammung der
Familie Nugent, Stuttgart, 1904.
No 1898. pojavila se Ana Nugent, kćerka Alberta Nugenta, koja je
osporila pravo Lavala Nugenta mlađeg na nasljedstvo. Došlo je do dugo-
trajnog i mukotrpnog sporenaj oko nasljedstva, koje je uključivalo i psalji-
vanje dvorca Stelnik, te pucanje. Na kraju je Ana Nugent isplatila Lavala
Nugenta mlađeg s nešto umjetnina, te dijelom numizmatičke zbirke. Laval
Nugent mlađi umro je 24. veljače 1923. i sve je ostavio kćerki Margheriti.
Inače svojim iznenadnim pojavljivanjem, Ana Nugent uspjela je spriječiti
dražbu u Bosiljevu, najavljenu za 22. ožujka 1899. godine. Kako se vidi
iz sačuvanih dokumenata (prijepis) u Arheološkom muzeju u Zagrebu, na
dražbi su se trebale pojaviti “...razne stvari za historiju važne, među osta-
lima navodna postelja Krste kneza Frankopana, 31 originalna slika Manz-
zonia, 1 etrurska posuda, 2 papanska (papinska!) obklopa kompletna, 2
komada izkopina i raznih rezbarijah koje bi mogao samo vještak prepo-
znati.
Kr. kotarski sud
U Vrbovskom 15. ožujka 1899.” (Dokument, Arheološki muzej,
Nugent)
Tome treba dodati “...više starih slika i knjiga potičući iz XIII. i XIV.
stoljeća, više stare srebrnine i zlatnine...” (Dokument, AM, Nugent)
Da su ti predmeti završili na Trsatu i da dražba nije održana, vidi se
iz teksta J. S. Vrignanina iz godine 1932.:
“Od vrijednih predmeta u drvetu moramo spomenuti i jedan cen-
tralni, izbočeni dio stropa, valjda iz neke kapele. Tu je bogato izrezbarena
renesansna ornamentika, a na vrhu izbočenog dijela je lik sv. Petra, kako
s ključem otvara nebo, koje je označeno mjesecom i zvijezdama. Dalje se
nalazi jedan lijepo izrezbareni stol, nekoliko stolica i manjih predmeta sa
lijepim starim rezbarijama. Tu je također i jedan krevet, navodno od Fran-
kopana, lijepe su intarzije kod glave i nogu kreveta.
124 Igor Žic

Jedna slika prikazuje grad Bosiljevo (Manzzonijev crtež, op. aut.),


te njive s nekoliko zgodnih likova. Jedna pletena željezna košulja navodno
potječe također iz Frankopanskog doba, a isto tako i pokrivač za konja od
crvenog sukna sa izvezenim hrvatskim grbom sa interesantnom krunom.
Na raznim mjestima u dvorani je smješteno više kartuša za svijećnjake, te
vaza od starog faienca. Dosta je lijep luster, koji visi sa stropa, venecijanski
rad od bronce i kristala.” (Vrignanin: 1932., 25)
Budući da je dio tih predmeta sačuvan do naših dana, treba reći de
je krevet Frana Krste Frankopana pohranjen u Muzeju za umjetnost i obrt
u Zagrebu, crtež Bosiljeva u Državnom arhivu u Zagrebu, a stolice i neko-
liko predmeta od fajanse, te dva papinska oklopa vlasništvo su Pomorskog
i povijesnog muzeja u Rijeci. Izgubljeni su stropni reljef, stol, venecijanski
luster, željezna košulja i pokrivač za konja.
“Oglas dražbe!
Kr. kotarski sud na Sušaku daje na znanje, da je na molbu Julije ud.
Bartuš i drugovah dozvolio ovršnu dražbu zaplenjenih i na 81.748 kr. 40
fl. procijenjenih pokretnina ležeće ostavštine Arthura grofa Nugenta, i to
sastojeći se iz:
a) devest starinskih slika pojedina procjena od 2.000 do 12.000 Kr
b) šest starinskih slika pojedina procjena od 1.000 do 2.000 Kr
c) četrnaest starinskih slika pojedina procjena od 400 do 1000 Kr
d) zatim 149 komada starijih i novijih slika a pojedina procjena od
200 do 400 Kr
e) raznog starinskog i novijeg pokućstva procijenjenog ukupno
na 4.539 Kr
f) raznog sitnijeg nakita procijenjenog na 450 Kr 79 fl;
a sve to radi dužnih 29.200 Kr, te se za dražbu koja će se obaviti u
mjestu Trsatu u gradu
ovršeničina ustanovljuje jedan jedini rok na dan 4. ožujka u 9 sati
prije podne i sliedećih dana time, da će se na toj dražbi te pokretnine pro-
davati najboljem nudiocu uz gotov novac.
Sušak, 24. siečnja 1901.” (Vanđura, Đ.: Peristil, 1991., 132 )
Da bi se pojasnila važnost ovog dokumenta treba reći da je 1911.
godine Ana Nugent prodala dvorac i imanje Bosiljevo za 11.000 Kruna (!)
iz čega proizlazi da je vrijednost slika na aukciji bila izuzetna - najveća
imena svjetskog slikarstva!
Oglas je došao i do Strossmayerove galerije starih majstora u
Zagrebu, te je njen ravnatelj, slikar Nikola Mašić, otišao na Trsat sa pozna-
tim povjesničarom Tadijom Smičiklasom u nedjelju 25. veljače 1901.
godine.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent125

“Nikola je Mašić zatekao sve slike na Trsatskom gradu smještene u


tri male i jednu oveću sobu, nagomilane uz različite predmete pokućstva i
porculana. Samo je nekoliko slika visilo na zidovima, a većina je bila gru-
pirana po pet-šest komada uz zidove, na stolovima, stolicama i ormarima.
Mašić se u izvještaju žali da nije imao dovoljno vremena i prave rasvjete
pomno razgledati oko 180 slika, crteža i grafika. Svoje je dojmove sistema-
tizirao u nekoliko kategorija;
1. Nekoliko dobrih starih engleskih bakroreza predstavljajućih
portrete članova obitelji Nugent;
2. Nekoliko dobrih litografija iz prve polovice XIX. stoljeća pred-
stavljajući također portrete članova obitelji;
3. Nekoliko rukom rađenih starih i modernih nacrta: Od potonjih
(naime modernih) spominjem jedan vrlo liep nacrt olovkom izrađen pred-
stavljajući portret maršala Nugenta sa potpisom slikara umjetnika Ingresa
i godinom 1825.;
4. Od po prilici 150 uljanih slika većim dijelom starijeg vremena a
i nekoliko modernih.
Posljednju grupu slika s Trsata Nikola Mašić dijeli na starije i
moderne. Većinom su to radovi talijanskih slikarskih škola iz XVI. i XVII.
stoljeća srednje ruke ili po Mašićevom sudu, bez umjetničke vrijedno-
sti. Međutim, naglašava dvije slike, otprilike metar i pol dugačke i metar
široke u lijepim okvirima, pripisane Andriji Meduliću - od modernih slika,
portreta, krajobraza i složenijih kompozicija nije našao Nikola Mašić ništa
poželjno citirat.
Na kraju izvještaja Nikola Mašić zaključuje: Po mojem mnenju bi
mogao preporučiti za eventualnu nabavu: Dvije slike Andrije Medulića,
nadalje nacrt od Ingresa i konačno, ako bi se prigodom dražbe nešto vrlo
vredno pokazalo što sam možda pri spomenutom dosta žurnom pregledu
previdio.
Akademija je za dražbu odobrila 2.000 kruna, pa su se Nikola Mašić
i predsjednik Smičiklas uputili 2. ožujka 1901. godine na Rijeku kako bi
sudjelovali na dražbi slika iz ostavštine pokojnog Arthura grofa Nugenta.
Slijedećeg dana zajedno su obišli Trsat i pogledali slike. Na dan dražbe
4. ožujka, Mašić se uputio na lice mjesta: nu dražbe ne bje, pošto su se
dužnici (nasljednici iza pok. grofa Arthura Nugenta) sa vjerovnicima glede
plaćanja izravnali. Stoga bje dražba obustavljena...” (Vanđura: Peristil,
1991., 136 )
Najvrijednije što saznajemo iz ovog izvještaja je da su dvije Medu-
lićeve slike i dalje na Trsatu, kao i za postojanje crteža Jeana Augusta
Domique Ingresa (1780.-1867.), jednog od najvećih slikara klasicizma,
126 Igor Žic

čija je važnost unutar tog pokreta jednaka važnosti Canove unutar klasici-
stičke skulpture.
Ako smo barem evidentirali to djelo, treba se posvetiti i razriješenju
problema dražbe, jer su se pojavile stanovite dvojbe. No osim citiranog
oglasa dražbe iz 1901. postoji i drugi - identičan po sadržaju, ali ne i po
datumu:
“Oglas dražbe pokretnina
Kraljevska kotarska oblast u Vrbovskom daje na znanje da se radi
podmirenja patronatskih prinosa pleni: dobra Bosiljevo za crkve u Bosi-
ljevu i Lešću te župni dvor u Lešću dozvolila je ovršnu dražbu zaplijenje-
nih i na 81.748 K. 40 fil procijenjenih pokretnina ležeće ostavine Arthura
grofa Nugenta i to sastojeći se iz:
g) devet starinskih slika pojedina procjena od 2.000 do 12.000 K
h) šest starinskih slika pojedina procjena od 1.000 do 2.000 K
i) četrnaest slika pojedina procjena od 400 do 1.000 K
j) zatim 149 komada starijih i novijih slika a pojedina procjena
od 200 do 400 K
k) raznog starog i novijeg pokućstva procijenjenog ukupno na 4.539 K
l) raznovrsnog sitnijeg nakita procijenjenog na 450 K 79 fl;
te da se za dražbu koja će se održati na licu mjesta na Trsatu u gradu
ustanovljuje samo jedan rok na dan 26. svibnja 1902. u 8 sati u jutro i slie-
dećih dana i da će se na toj dražbi prodavati pokretnine najboljem nudiocu
uz gotovo novac.
Kraljevska kotarska oblast u Vrbovskom, 30. travnja 1902.
(Dokument, Arheološki muzej, Nugent)
Nikola Mašić je na Trsat 1901. nosio sa sobom osim oglasa dražbe
i još dva popisa umjetnina Arthura Nugenta. Valja obratiti pažnju na popis
koji je datiran s lipanj 1899. i gdje u produžetku stoji: “Popis slika ostav-
štine pok. grofa Nugenta nalazeće se na Trsatu”. Potom slijedi spisak
umjetnina po soboma, pri čemu nema imena autora. Vrijednost slika može
se odrediti iz procijenjene vrijednosti, s time što ćemo navesti samo djela
procijenjena iznad 400 forinti jer se samo takva mogu smatrati zaista inte-
resantnim:
“br. 27, soba 4, slika: Isus mučen po četiri čovjeka - 6.000 forinti
br. 40, soba 6, slika: Dvije svetice - 1.000 forinti
br. 48, soba 6, slika: Žena i dijete u proljeće - 4.000 forinti
br. 50, soba 6, slika: Igrajuće djetešce - 500 forinti
br. 51, soba 6, slika: Berba - 800 forinti
br. 53, soba 6, slika: Adam i Eva u Raju - 1.000 forinti
br. 55, soba 6, slika: Žena s djetetom ljeto - 4.000 forinti
br. 56, soba 6, slika: Sv. Josip i Isus - 4.000 forinti
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent127

br. 57, soba 6, slika: Marija s Isusom - 800 forinti


br. 59, soba 6, slika Bitka - 700 forinti
br. 62, soba 6, slika: Pejsaž - 400 forinti
br. 81, na hodniku; slika ogromna: Vrt nakićen - 800 forinti
br. 82, na hodniku, slika ogromna: Bacchus - 1.500 forinti
br. 83, na hodniku, slika ogromna: Alegorija u Samari - 400 forinti”
(Dokument, Strossmayerova galerija, kutija l, vrećica 1899.)

Drugi popis koji je Nikola Mašić nosio na Trsat 1901. godine za nas
je i najvažniji jer, za razliku od prethodnog, na njemu su prisutna samo
imena slikara, uz oznaku sobe i rednog broja. Ovaj popis zapravo je izva-
dak popisa što ga je Franjo Rački poslao biskupu Strossmayeru 1881.
godine kada je obavljena najtemeljitija procijena koju je olakšavala činje-
nica da je Arthur Nugent bio živ, pa je mogao predočiti nabavne spiskove
umjetnika i njihovih djela.
Uz imena slikara dodata su imena djela na osnovu kombinacija s
drugim popisima.
“1. III soba br. 2 Guido Reni: Glava Isusova
  2. III soba br. 29 Guido Reni: Isus polagan u grob (uz ove dvije
slike na Trsatu je bila i njegova Bogorodica, op. aut. )
  3. III soba br. 132 Luca Giordano: ?III soba br. 133 Luca Gior-
dano:?
  4. III soba br. 130 Aleksandar Ferrari: ?
  5. III soba br. 136 Carlo Bonone da Ferrara: Gozba u Emausu
  6. III soba br. 46 Squarcian da Ferrara: ?
  7. I soba br. 10 Benvenuto Garofalo: ?
  8. III soba br. 49 Scuola Guido Reni: ?
  9. III soba br. 119 Benvenuto da Ferrara: Navještenje (dvije slike)
10. jedna od najvrijednijih slika - Jacopo Robusti Tintoretto: Amor
i Psihe
11. Castel francio – Giorgione da Castelfranko (!) – Poklonstvo
kraljeva
12. III soba br. 88 Castel francio – druga slika Giorgionea da
Castelfranko (!)
13. III soba br. 89 Annibale Caracci: ?
14. III soba br. 53 Correggio: Bogorodica od ružarija (?)
15. VI soba br. 149 Veronese Bernardo: ?
16. III soba br. 59 Tiepolo: Bogorodica s djetetom
17. III soba br. 60 Tiepolo: ?
18. III soba br. 42 Tician: Sv. Rok, Bogorodica i Sv. Ante
19. III soba br. 55 Scarsellin da Ferrara: Krunjeni Isus
128 Igor Žic

20. I soba br. 26 Alesandro Maganza: ?


21. III soba br. 135 Francesco Albano: Flora
22. III soba br. 47 Andrija Medulić (Schiavone): Žena s djetetom u
polju
23. III soba br. 54 Andrija Medulić (Schiavone): Muškarac s djete-
tom u polju
24. III soba br. 24 Scarsellin da Ferrara: Marija lauretanska
25. IV soba br. 27 Palma Giovanne: Četiri sveca
26. I soba br. 8 Annibale Caracci: Sv. Franjo u pobožnosti
27. III soba br. 64 Canaletto: Capriccio
28. III soba br. 56 Bonifazio Veneziano: Krist
29. III soba br. 114 Pomponi Allegri (Correggiov sin): Alegorija
30. III soba br. 6 Rafael: ?
31. I soba br. 12 Rafael: ?
32. III soba br. 51 Ferrari (Gaudenzio, 1471.-1546.): ?
33. III soba br. 65 Zuccareli Veneziano (Francesco): ?
34. III soba br. 66 Zuccareli Veneziano (Francesco): ?
35. III soba br. 58 Salvator Rosa: Primorski pejsaž
36. I soba br. 7 Caravaggio: ?
37. III soba br. 44 Ribera: Sv. Marko (?)
38. III soba br. 3 Henry de Bles (Civetta): ?” (Dokument,
­Strossmayerova galerija, kutija 1, vrećica 1901.)
Spisak koji proširuje naša saznanja o veličini i važnosti zbirke
Nugent pohranjen je u Državnom arhivu u Napulju, kao zbirka Arhivio
Nugent-Riario-Sforza i na njemu se može vidjeti dio toga što je bilo pro-
dano 1902. godine na Trsatu.

Autori Djelo         Procjena Postignuto


  1. Annibale i Agostino Strašni sud 500 300
Carracci
  2. Sassoferato Bogorodica s djetetom 300 200
  3. Rubens Bakanal 300 80
  4. Titian Sv, Rok, Bogorodica
i Sv. Ante 300 60
  5. Spagnoletto (Ribera) Sv. Franjo 200 80
  6. Andrea da Salerno Sv. Katarina 100 40
  7. Bronzino Milosrđe 100 40
  8. Rubens Pluton zahvaćen bijesom 120 80
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent129

  9. Andrea del Sarto Borgollis sacri 150 80


10. Michelangelo Sreća 100 50
11. Novelli il Monrealese Bogorodica s djetetom
i sv. Ivan 120 50
12. Mignard Louis XIV. 50 18
13. Marco... Napuljska luka 50 12
14. Cignani Snaga...u liku lijepe žene 50 50
15. Albano ... 50 24
16. Parmigianino Lucrezia Borgia 50 24
17. Paolo Veronese Sviračice gitare 40 30
18. Marco da Sienna Raspeće s tri Marije 50 12
19. Belvedere Božansko cvijeće 20 12
20. Pannini Arhitektura i pejsaž 12 8
2.670 1.300
(Dokument, Državni arhiv Napulj, zbirka Nugent-Riario-Sforza)

Ovdje treba napomenuti da je prvih jedanaest slika bilo velikog for-


mata, da je Tizianova slika bila triptih od kojeg je sačuvano lijevo krilo,
dakle sv. Rok, u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci i da je riječ o
jednoj od najranijih sačuvanih Tizianovih slika uopće, te da su na aukciji
bolje cijene postigli barokni od renesansnih i manirističkih slikara, što je
bilo u duhu vremena.
Iako su svi spiskovi fragmentarni ipak sjedinjeni daju obrise jedne
izuzetne dvorske zbirke. O aukciji 1902. imamo još neka svjedočanstva.
Jedan od kupaca bio je i Gradski muzej.
“Slijedeće godine (1901.) kupuje uprava muzeja bidermajerski por-
tret supruga Karletzky, riječkih štampara, iz 1832., za koji je platila 50
kruna, a u isto vrijeme na jednoj dražbi na Trsatu nabavljena je uljana slika
mletačke škole Navještenje. (Perčić: Rijeka,1953., 588)
Još je važnije svjedočanstvo sušačkog odvjetnika Rude Linića
(1861.-1937.), napisano 1936. godine, koji je povremeno zastupao obitelj
Nugent, pa je dosta toga znao iz prve ruke.
“I ove umjetnine, velike vrijednosti privlačile su strance na pregled
tvrđave. Ali i mnogobrojne umjetničke slike, koje su se nalazile u stambe-
noj zgradi! Mnogo i vrijednih slika prodano je javnom dražbom, po sre-
skom sudu u Sušaku oko god. 1900. Više njih kupio je grof Laval mlađi
koji još živi u Beču. Nakon što su nekoliko godina bile pohranjene u obli-
130 Igor Žic

žnjoj Hrvatskoj čitaonici dao ih je otpremiti u Beč.” (Linić: 2001., 34-35,


Sušačka revija, 95)
Drugi kupci bili su riječki industrijalci, bogatiji židovi, ali i sam
Linić je došao do nekoliko dobrih slika. Ako se priča pojednostavi može
se reći da se zbirka Nugent prodavala 1881. (slike, brončani spomenici,
numizmatika), 1894. (antički kameni spomenici, 1.500 grčkih vaza)
i 1902. (slike grafike, namještaj, umjetnički obrt ), no ona je nastavila
svoju egzistenciju i dalje, iako u katastrofalno smanjenom obimu. Saču-
van je dojmljiv opis svećenika i domoljuba Ivana Nepomuka Jemeršića
iz 1904. godine.
“U tvrđavi sačuvana je još posve dobro frankopanska tamnica, izdu-
bena u debelom kamenju, a navlastito vidi se jasno i grozno zjalo, kroz
koje spuštahu kažnjenike u tamnicu. Imade tuj i jedna izdubina kraj koje
reži u kamenu izklesan biesan lav, koji da je stražio jednu od Frankopano-
vih žena, što je bila tuj četrnaest godina uzidana i navodno kažnjena zbog
svoje nevjerne ljubavi.” (Jemeršić: 1904., 169-170)
Lav je zapravo kameni reljef s alegorijskim prikazom sv. Marka,
simbola Venecije, kojeg je Laval Nugent kupio u Beču, a originalno je
stajao na vijećnici u Kopru - pa nema nikakve veze s Frankopanima. No s
njima imaju veze neki drugi predmeti...
“Nedaleko tamnice nalazi se tajni podzemni hodnik, što vodi uz Luj-
zinsku cestu, pače i čak na samu Rieku.- Grof Nugent od pieteta spram
nesretnika, koji su bili tuj bacani, dao je načiniti nad tamnicom, gdje se
nekoć nalazila dvorana suda - malu kapelicu, gdje je namještena slika sv.
Josipa, a nad njom ukusno Razpelo.
U kapelici se nalaze i dva mramorna kipa obitelji Nugent i umilno
od mramora izklesano djetence sa natpisom Ergo dormio et cor meum
vigilat (Spavam a srce moje bdije)... Imade tuj i jedna starinska klupa od
umjetničke vriednosti (renesansna kamena klupa iz Bosiljeva, na kojoj su
Zrinski i Frankopan kovali urotu 1670., danas u Pomorskom i povijesnom
muzeju, op. aut.) u koju su zataknute dvie otrcane bojne zastave na čijim
vrpcama čita se 20. marta 1826., a na drugoj 1848. Johanna.
Jamačno da je grofovska obitelj Nugent i dosta odana katoličkoj
vjeri, dok je grof Nugent na samrti tražio iz Rima papinski blagoslov - kako
to pokazuje uokvireni brzojav - što se nalazi na ulazu kapelice a glasi: Grof
Nugent - Generalski stol - Beatissimus Pater infirmo capiti apostolicam
benedictionem permanenter impertit. Card. Rampolla. (Sveti otac boles-
tnom poglavici, apoštolski blagoslov dragovoljno podjeljiva ).
Kad ostaviš prostorije kapelice možeš pogledati u naokolo široke
gradske hodnike od tvrđave, što se nalazi u ruševinama, dok imade tu nešto
sačuvana, tek jedna sobica, u kojoj je razbacana razna ropotarija kano:
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent131

kipovi, fragmenti i kojekake ine starine - izkopine Pompejsko-herkulan-


ske, što da ih je Ferdinand I. iz Napulja darovao grofu Nugentu. Mnogo
koječesa prenešeno je odavle i u zagrebački muzej.
Jur mi valja spomenuti tako zvanu frankopansku oruđanu tik kraj jur
spomenute kapelice - gdje se nalazi na stolu knjiga spomenica za posjeti-
telje, a imade ondje i nekih inih predmeta spomena vriednih. Vidi se tuj
npr. slika, gdje Albert Nugent godine 1848. vodi svoje serežane iz Trsata,
Bosiljeva i ostalih dobara u Beč, da brani priestolje. Pokraj te slike stoji
barjak, što mu ga žena izvezla i unj utkala svoje ime u znak pobjede. Nad
slikom smještena su dva plemićka grba sa devizom Decrevi (Odlučio sam)
a nad njima Nugentova baršunasta šubara.
Na stolu smještena je štatua maršala Nugenta L., njegova kaciga i
štit, crvena kabanica - a kraj toga, tri crvene kape maršalovih serežana od
g. 1848. i jedna njihova sjajna torba.- S protivne strane vidi se divna slika
gdje pobožni starac Martin Frankopan leži na odru. Kraj te slike smještena
je njegova postelja a na njoj košulja u kojoj je umro, što no je sve nađeno u
gornjim odajma kule, dok kraj postelje leže lancevi, kojima se dizao most,
što je vodio u grad.” (Jemeršić: 1904., 170-171)
U tom razdoblju, pred sam prvi svjetski rat, pojavljuje se, ne odviše
herojski, još jedna osoba važna za raspad zbirke Nugent. Naime, u tršćan-
skim slovenskim novinama Edinost od 31. ožujka 1914. godine nalazimo
vijest:
“Jučer su sjedinili na optuženičkoj klupi pred porotnicima Leopold
Tuchtan (40 godina), kemijski pomoćnik, sa stanom u Rijeci, te trgovac
Anton Sullich (50) na stanu u Trstu. Prvi je optužen za krađu, a drugi za
pomaganje u istom zločinu... Tuchtanova povijest ima nešto šerlokholm-
skog. Bio je kemijski pomoćnik u tvornici za čišćenje plemenitih metala
u Newarku u sjevernoj Americi. Tvornica je spadala pod tvrtku Becker
& Co, a glavni kemičar bio je g. Zimmermann, dok mu je Tuchtan bio
pomoćnik. U tvornici su topili i pročišćavali najplemenitije metale, poput
zlata, platine, iridija i osmija. Tuchtan je tamo radio sedam godina. Dana
14, svibnja prošle godine naprasno je napustio posao, vratio se u Europu,
odnosno u Trst.
Tu se pojavljuje druga osoba, Anton Sullich (Šuljić). On je pak u
lipnju prošle godine ponudio tvrtki Heraus v. Hanau 208, 6 grama zlata,
305,4 grama iridija, 400,2 grama platine i 3,8 grama osmija, što je sve
skupa vrijedilo više od 7.500 kruna. Kad se išlo vidjeti kako je Sullich
došao do tih plemenitih metala, našlo se da kod njega u Trstu živi Tuchtan.”
(Edinost, Trst, 31.03. 1914.)Na suđenju se pojavio kao svjedok i kemičar
Zimmermann, koji je posvjedočio da su svi plemeniti materijali ukradeni iz
tvornice Becker & Co u Newarku. Apotekar Leopold Tuchtan naglo će se
132 Igor Žic

ući našu priču tijekom i poslije drugog svjetskog rata, no iz ovoga vidimo
da je bio sklon rizičnoj i brzoj zaradi.
U vrijeme D’Annunzijeve Talijanske regencije Kvarnera ( 1919.-
1920.) dolazi do manjih oštećenja gradine, te smještaja talijanske vojske
na Trsatu. Tom zgodom je i sam Komandant D’Annunzio posjetio Anu
Nugent. Od tada pa do smrti ona je mogla prelaziti granicu na Rječini bez
ikakvih dokumenata. Prilikom povlačenja 1921. godine vojska je poželjela
odnijeti dio preostalih umjetnina, no ponešto je spašeno akcijom Ivana
Perovića, tadašnjeg šefa policije na Sušaku.
“Kako su talijanske trupe, za vrijeme okupacije bile ukonačene na
Trsatu, u Frankopanskom gradu, opazili su talijanski oficiri da se tamo
nalaze razne umjetnine, koje je maršal Laval Nugent donio sa sobom iz
Italije kao uspomenu iz ratovanja s Napoleonom god. 1800. Među njima
bijahu i dva visoka stupa iz Magente (Marenga!, op. aut). Jednoga od ovih
jedne ružne februarske noći 1921. godine odnesu Talijani na Rijeku i poša-
lju u Italiju (u Marengo, op. aut.). Vlasnica grofica Ana Nugent nije pri-
znala da je ona s njima bila u sporazumu.
Među tim umjetninama nalazio se i jednan mletački kameni lav, kog
su talijanski oficiri više puta slikali. O tom lavu i drugim umjetninama
počela je bila pisati riječka La Vedetta d’Italia tvrdeći da to pripada njima.
Da se ne dogodi da nas iznenade kao i sa stupom, ja sam jedne noći, u
februaru 1923., s mjesnom omladinom, a pod stražom policije, dao odnijeti
i - u zemlju izvan Frankopanskog grada - zakopati sve važnije i lako pre-
nosive umjetnine, pa i samog lava. Talijani nas u tom radu ne primjetiše.”
(Perović: 1934., 119-120)
O stanju zbirke tridesetih godina XX. stoljeća dosta nam govori opis
J. S. Vrignanina:
“Danas se nalazi mali muzej u jednoj dvorani u stambenoj zgradi
- dvoru Nugenta. Na pročelju te zgrade, pod vrhom je ispisana deviza spo-
menutih grofova. Sama je zgrada dosta lijepa s mirnom fasadom, ali danas
već vrlo zapuštena. Vrt između samog kaštela i ove zgrade je donekle zasa-
đen cvijećem, ružmarinom, jukama, čempresima i lovorom. Sa pokrajnje
strane dvora, prema kaštelu, je ulaz u spomenutu dvoranu. Od prijašnjih
vanrednih zbirki grofova Nugent danas se nalaze u toj sali tek neznatni
ostaci.
Od slika ćemo spomenuti jedan dobar portret kneza Nikole Fran-
kopana sa banskim žezlom u ruci, zatim novije portrete maršala Nugenta
Lavala, njegove supruge, te cara Maksimilijana Meksičkog (graditelja
dvorca Miramare u Trstu, op. aut.), koji je bio prijatelj grofovske obitelji.
Nadalje se nalazi jedna stara slika (otisak) poljskog kralja Augusta Lava i
njegove supruge, koja je bila rođena grofica Nugent.” (Vrignanin: 1932., 25)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent133

Portret Nikole Frankopana sa banskim žezlom u ruci izveo je Karoly


Jakobey (1826.-1891.). Taj slikar školovao se u Budimpešti kod uglednog
J. Marastonija i potom u Beču, od 1845. do 1851. godine. Za obitelj Nugent
izradio je dvije serije - za Bosiljevo i Trsat - od po dvanaest portreta osoba
iz hrvatske povijesti. Slike iz Bosiljeva danas su u Hrvatskom povijesnom
muzeju u Zagrebu, a u Rijeci je sačuvan tek portret Franje Rakoczyja iz
1866. godine. Franjo Rakoczy oženio se Jelenom Zrinskom 1666. godine i
priključio se uroti Zrinsko-frankopanskoj, što je bilo dovoljno da ga Laval
Nugent uvrsti u svoju galeriju velikaša domoljuba.
Portrete Lavala Nugenta, supruge i Maksimilijana Meksičkog izveo
je 1873.-1874. ugledni tršćanski slikar Francesco Beda (1840.-1900.). Za
obitelj je izveo dva portreta maršala po Friedrichu Amerlingu, te monu-
mentalni portret Laval Nugent kao vitez reda Zlatnog runa. Ovo djelo
izložio je na prvoj umjetničkoj izložbi u Hrvatskoj, u Narodnom domu u
Zagrebu 1874. godine. Za pretpostaviti je da je u Zagrebu bio smješten kod
Arthura Nugenta. No, da se vratimo Vrignaninu i njegovom opisu osta-
taka zbirke.“Vrlo su lijepe tri biste od bijelog mramora, radovi znamenitog
kipara Canove. To su poprsja Lavala Nugenta, njegove supruge i jedne
kneginje Riario-Sforza. Na jedan zid su prislonjena vrlo lijepo izrezbarena
vrata iz baroknog doba, a navodno potječu iz Duždeve palače u Veneciji.
U ovalu na sredini vrata vide se dvije figure u rokoko odijelima. Čitava
su vrata presvučena vanredno finom tankom kožom, te izrađena lijepom i
bogatom ornamentikom.” (Vrignanin: 1932., 25-26)
O tim vratima bit će još riječi jer su važna za određivanje venecijan-
ske zbirke koju je Nugent preuzeo i donio na Trsat.
“Imade još više manje vrijednih predmeta, a valja svakako istaknuti
veliku ovalnu sliku na stropu, koja je vrlo dobro rađena te potječe, navodno,
od ruku Paola Veronesea. Slika je istrgnuta djelomično iz okvira, kao što je
potpuno upropašćena i jedna ugaona slika od vremena okupacije Rijeke po
D’Annunziu, koji je jedan šrapnel izbacio na kaštel. Oko centralne slike na
stropu se nalazi šest manjih slika Antoninia Firentinca. To su noviji radovi
dosta lijepi.” (Vrignanin: 1932., 26)
Antonini Firentinac je u stvari Marco Antonini. Rodio se u Gemoni
u Italiji, 1849., a umro je u Zagrebu 1937. godine. U Hrvatsku je došao na
nagovor grofa Arthura Nugenta, koji ga je upoznao u vrijeme boravka u
Vatikanu. Još kao đaka rimske akademije pozvao ga je da dekorira unu-
trašnjost glavne zgrade na Trsatu kao i dio stropa oko Veroneseove slike
u blagovaonici. Za Nugenta je izveo dekoracije u Oroslavju, a potom je
u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu izveo dekoraciju svečane dvorane 1898.
godine. Rad je uništen prilikom boravka talijanske vojske u tom prostoru
1921.-1923. godine.
134 Igor Žic

Kakva je bila posljednja vlasnica Trsata, grofica Ana Nugent? Saču-


vani podaci o njoj su malobrojni, ali ju precizno karakteriziraju.
“Ana je u mladosti bila vrlo lijepa, privlačna i inteligentna, usto hra-
bra i neustrašiva, ali i zla i razvratna. Nije bila mnogo izbirljiva u odabi-
ranju svojih intimnih prijatelja. S njom se porok i mržnja prema Trsaća-
nima, prezir prema ljudima s kojima nikad nije razgovarala hrvatski, već
samo njemački ili talijanski, uselio u gradinu. Ubrzo joj se uspjelo riješiti
suvlasnika Lavala, svog polubrata, kojemu se na neobjašnjiv način zameo
svaki trag. Ana je tako ostala posve sama na Trsatu, okružena sumnjivim
društvancem, sve do svoje smrti jednako zla, puna mržnje prema svemu i
svakome, pokvarena i nastrana, ističući uvijek svoje grofovsko porijeklo,
a istovremeno živeći na način koji je teško zamisliti da uopće može živjeti
čovjek.
Zajedno s Trsatom i Bosiljevom ona je naslijedila i znatne dugove
koje godinama nije isplaćivala, odgađajuća vješto parnice pomoću veza
s kraljevskim i velikaškim kućama. Bosiljevo je konačno izgubila na
dražbi (otkupili su ga riječki Kozulići 1911., op. aut.), dok je parnicu za
isplatu mirovine kraljevskom šumaru Pupiću i ekonomu Kreuzeru, koje
je prema oporuci morala isplaćivati, vukla punih četrdeset godina, tražeći
posljednji put odgodu kod bivše kraljice Marije.” (Košćina: Riječki list,
26. 5. 1950.)
Što se tiče njenog bračnog stanja može se spomenuti da je u riječ-
kom dnevniku La Bilancia, od 2. listopada 1908. godine, objavljeno da
će se oženiti sa službenikom Giovannijem Obalom iz Rijeke. Nije jasno
koliko je Obal ostao u njenoj blizini, no jasno je da ona gasnula zajedno sa
sjajem obitelji kojoj je pripadala.
No, da se vratimo Ani Nugent. O njoj i međuratnom Trsatu ostavile
su svjedočanstvo dvije vrlo zanimljive osobe u svojim putopisima.
Mađarski židov Francois Fejtö (1906.) napisao je Sentimen-
talno putovanje neposredno nakon putovanja Hrvatskom 1934. godine.
Godine1938. napustio je Mađarsku i od tada živi u Parizu. Poslije drugog
svjetskog rata smatran je najboljim stručnjakom za pitanja Istočnog bloka,
o čemu je objavio više knjiga.
“Kročivši kroz oronula ulazna vrata dvorca, zarasla bršljanom, spa-
zih staricu za koju sam najprije pomislio da je prosjakinja. Naslanjajući se
na štap približila mi se šepajući. Sa svojom ispranom kućnom haljinom te
gustom, razbarušenom, sijedom kosom doimala se poput vještice...
– To je Vaša žena? upitao sam vodiča hodajući puteljkom obrublje-
nim debelim stablima koji je vodio prema dvorcu.
– Grofica Nugent, naša vlastelinka, jednostavno mi je odgovorio.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent135

Vjerujući najprije da je to šala, tražio sam da ponovi odgovor. Čovjek


je sagnuo glavu s poštovanjem i zamolio me da odmah platim razgledava-
nje: 15 dinara. Jedini grofičini prihodi, objasnio je. U skladu s dogovorom s
gradskim vijećem, dopušteno je da turisti posjećuju njen dvorac, ali posjeti
se plaćaju. Ona živi vrlo skromno, i ponavljam, prihod od ulaznica je nje-
zin jedini prihod.
...Potomkinja i zakonita nasljednica vlastelina poznatih po svojoj
okrutnosti (Frankopani naoružani do zuba, vladali su dvorcem, iskori-
štavali su svoje podanike, napadali i pljačkali mirne karavane trgovaca,
sanjali da će zauzeti hrvatsko prijestolje, kao veliki ljubavnici osvećivali
su se svojim nevjernim ženama, mučili svoje žrtve, molili, griješili, ispo-
vijedali se i umirali ovdje), stara klošarka, najneobičnija od svih ovih ruše-
vina, živjela je u pravom smislu kao spomen slave svojih predaka.” (Fejtö:
Sušačka revija, 41, 2003., 105-107)
Koji godinu kasnije na Trsatu se zatekla i Rebecca West. Ta kon-
troverzna književnica, poznata po desetogodišnjoj ljubavničkoj vezi sa
slavnim književnikom H. G. Wellsom, napisala je izrazito impresioni-
stičku knjigu Crno janje i sivi sokol, obiman putopis o svojim doživljajima
Kraljevine Jugoslavije. Ta knjiga na prvi pogled osvaja svojim stilom i
mnoštvom činjenica koje donosi, a na drugi raspada se pred bilo kakvom
ozbiljnijom analizom onog što je autorica napisala. Riječ je o blistavom
i, na žalost, posve iskrivljenom odrazu balkanske stvarnosti uoči drugog
svjetskog rata. Ono što je najporaznije je da se ta knjiga smatra i danas
najutjecajnijim djelom o Balkanu na engleskom jeziku, nezavisno od teško
probavljive smjese besmislica, netočnosti, površnosti i laži.
Već uvodne rečenice o Trsatu dovoljno otkrivaju o njenim pogle-
dima na svijet.
“Sama crkva nije po sebi zanimljiva, niti čak privlačna. Zanimljiv je
čarobni trokutasti trg ispred nje, obrubljen divljim kestenovima. Međutim
ono što privlači je smjela tvrdnja da crkva označava mjesto na kojem je
Kristov, Marijin i Josipov sveti dom iz Nazareta stajao tri godine i sedam
mjeseci, od 1291. do 1294., na putu za Loreto, gdje se sada nalazi.
To je priča koja me oduševljava. Ona daje novo značenje rečenici
Tajni su putevi Gospodnji. A slika male kućice kako lebdi kroz prostor
sjajan je primjer slobodne maštovitosti religije, njene moći da razgali dušu
svojim shvaćanjem povremenog oslobađanja svemira od tereta nužnosti.”
(West: 1989., 81-82)
Sigurna u svoju superiornost ona korača Trsatom, ne razumije ništa
i prosuđuje sve s pozicije dokonog, malo bolje obavještenog turista... Put u
pakao popločen je površnošću...
136 Igor Žic

“Bilo nas je sedam u maloj grupi koja je pošla da razgleda dvorac


Frankopana: nas dvoje, jedan srednjovječni Francuz sa plavokosom ženom
koja je morala biti sopran. Njemac i Njemica na bračnom putovanju izmu-
čeni i iznervirani, što se Njemcima danas često dešava u kontaktu sa stran-
cima, i još jedan privlačan tamnoputi mladić, Dalmatinac, koji je pošao na
odmor sa južnijeg djela jadranske obale, koji se od nas rano odvojio i koga
smo povremeno viđali iz daljine kao siluetu, na ivici zaobljene kule, koju
smo obišli, ili kao sjenku koja je gazila po trnjištu na ulazu u tamnice. Na
njega smo sasvim zaboravili kada smo se našli u čudu pred stambenom
zgradom, unutar zidina dvorca, koju je početkom XIX. stoljeća podigao
austrijski general irskog porijekla, maršal Nugent. Nugenti su imali običaj,
poput Engleza koji žive na Karibima i ranih doseljenika u južnim američ-
kim državama, da sahranjuju svoje mrtve na svom zemljištu. Ali dok su
ti drugi iseljenici sahranjivali mrtve u svojim vrtovima, Nugenti su svoje
mrtve uzidali u niše na kući, postavivši kovčege uspravno iznad zemlje i
pokrivši ih mramornim pločama.
To me je zbunilo. Jedini ljudi za koje sam ikad čula da su sahranjivali
uspravno iznad zemlje bili su drevni Irci, koji su misleći stalno jedno te
isto, željeli da ih sudnji dan zatekne spremne za suočavanje s neprijateljem.
Ali Nugenti su porijeklom Englezi i nisu ni vidjeli Irsku sve do vladavine
kraljice Elizabete.” (West: 1989., 82-83 )
Puno netočnosti - no o davnim korijenima obitelji bit će riječi
kasnije. Ipak, Rebecca West, onim zbunjujućim žarom amaterskog ljubite-
lja povijesti i kulture, uspijeva naći neočekivanu točku divljenja na gradini.
Oduševljeva je činjenica da je u grobnici na kojoj je uklesano samo Jane
Shaw zapravo sahranjena teta poznatog dramatičara Bernarda Shawa.
Njena fascinacija nevažnim detaljima svijeta iz kojeg je došla govori samo
o njenoj posvemašnjoj nezainteresiranosti za razumijevanje suštine svijeta
u kojem se našla...
Zavodljivost njenog stila jednaka je površnosti njenih opažaja. I
tako je nastala najutjecajnija knjiga o Balkanu... Ono što je za nju slika
male kućice koja lebdi, za obitelj Nugent bila je krvava borba za ogromnu
utvrdu St. Jean d’Acre! Nugenti, vitezovi templari, nosili su kamen Svete
kućice da ne bi pao u ruke Arapa, a Rebecca West ih uspoređuje s engle-
skim doseljenicima na Karibima?!
Krajem tridesetih godina XX. stoljeća trsatski kaštel bio je posve
zarastao i u stanju ubrzanog propadanja. Grobovi su bili provaljeni i bilo
je moguće vidjeti čak i kosti pojedinih Nugenta. Ana Nugent je pak u
svom sljepilu i uznapredovaloj neuravnoteženosti prestala komunicirati sa
gradskom upravom Sušaka i odbila je 1936. godine dati na uvid preostale
umjetnine pohranjene u stambenoj zgradi.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent137

Ipak, najspornije u biografiji grofice Nugent njezino je rođenje,


odnosno pravo na grofovsku titulu. Prema zapisu Miroslava Blažićevića,
upravo je ona rekla godine 1925. tadašnjem čuvaru Josipu Vojski, najvje-
rojatnije u trenutku slabosti, da nije grofovskog porijekla, no kasnije je to
poricala. O tom problemu sačuvan je dokument iz vremena uoči raspada
Austro-Ugarske.
“Na tamošnji upit od 7. kolovoza 1918. br. 9220 čast nam je odgo-
voriti slijedeće:
Grofica Ana Nugent kći je grofa Alberta Nugenta, kneza, ces. i kralj.
pukovnika, te supruge mu Terezije Bachmaun. Rođena je u Napulju godine
1859., još prije zakonitog braka njenih roditelja, te je potpuno legitimo-
vana (pozakonjena) godine 1883. per subsequens matrimonium, time je ona
bezuvjetno naslijedila ime i plemstvo svog oca. Pošto po engleskom zakonu
naslov grofa (earl) kod većine obitelji prelazi od oca na prvorođenog sina
dok su ostala djeca jednostavno lordovi i lady stoga je upitna gospođa po
engleskom zakonu Lady Ana Nugent, No, po srednjoevropskom običaju se
u ovakvim slučajevima daje i mlađim sinovima i kćerima naslov očinski. No
Lady Ana Nugent je također ugarska grofica, pošto je njezin djed, grof i rim-
ski knez Laval Nugent od Westmeatha i Delvina, ces. i kr. feldmaršal godine
1824. stekao ugarski indigenat, koji nije vezan na primogenituru (prvorođe-
nje), a godine 1848. i austrijsko nasljedno grofovstvo.
Da se grofica Ana Nugent ima smatrati potpuno zakonitom kćer-
kom svog oca, te nasljednicom njegovog plemstva, vidi se iz činjenice,
da godine 1898. njezin brat (bratić, op. aut.) grof Laval nije htio primiti
nasljedstvo iza svog strica grofa Arthura, na što je to nasljedstvo posve
zakonitim načinom prešlo na spomenutu groficu Anu, koja je tako dobila
Trsat i Bosiljevo, Kaštel i Dubovac. Od ovih imanja posjeduje još danas
grad Trsat iznad Rijeke.
Da li je grofica Ana problematične egzistencije nije nam poznato;
no poznato nam je, da je ona unatoč svome čudnom karakteru i ponaša-
nju odlična aristokratkinja, te rođakinja ne samo našeg uzvišenog vladara,
već skoro svih vladajućih kuća Evrope. Nije niti bez imetka, pošto posje-
duje Trsat kraj Rijeke. Osim toga ima novca u engleskoj banci, kako smo
doznali od uprave gospoštije Bosiljevo.
Grofica Ana Nugent je doduše engleska državljanka, ali pošto posje-
duje ugarsko-hrvatski indigenat, te je osim toga još i hrvatska vlastelinka, to
ne bi moglo biti prijeporno, dali se ima smatrati i hrvatskom državljankom...
U Zagrebu, 18. kolovoza 1918.
Ravnateljstvo Kr. zemaljskog arhiva
Kr. ug. dvorski savjetnik
Dr. Bojničić v.r.” (Dokument, PIPMHP, zbirka Nugent)
138 Igor Žic

Ana Nugent na Trsatu je provela četrdeset i tri godine. Svojim živo-


tom ugradila je još jedan kamenčić u neobičnu zgradu obitelji. Njenu smr-
tovnicu izdala je Opća bolnica na Sušaku, no osmi grob na gradini ostao je
prazan. Oni koji lutaju za života ponekad nemaju mira ni u smrti.
Prema izjavi Josipa Vojske, posljednje riječi grofice Nugent bile su:
Gdje je moje zlato? No, na to pitanje nitko joj nije moga odgovoriti. O
zatečenom stanju poslije njezine smrti najbolje govori dokument od 10.
listopada 1942., koji se odnosi na 1941. i ostavinski spis 0197/41.
“4. rujna bila je dobivena viest (tel. G. Cuculić) o smrti grofice, te je
sud započeo uredovnim ustanovljenjem ostavštine pokojne Nugent grofice
Ane, i trajalo je to pet dana. Za vrijeme uredovanja bila je izvršena provala
i krađa o kojoj je sud izvjestio policiju 18. rujna 1941.
Policija Sussak odgovorila je 21. rujna 1941. da je policijska istraga
ostala bez rezultata...
Gotovog novca, dragocijenosti nije se našlo. Nered zatečen bio je
strašan i neopisiv...te je nevjerojatno kako je u tom smradu mogao živjeti
čovjek.
Poslije toga, iako je gradina bila sudski zapečaćena provale i krađe
su se ponovile, te su tom prilikom nestali predmeti koji imaju historijsku i
familijarnu vrijednost.
Sud je na svoju ruku proveo izvide i mišljenja je da su to učinila lica
koja su stanovala u ono vrijeme u dvorcu... Počinjena odnosno izvedena
krađa bila je naručena od nekog koji imade interesa za familijarne vred-
note...” (Dokument, PIPMHP, zbirka Nugent)
To je bilo sve što je ostalo od Ane Nugent, naravno, uz sjećanje na
kraj njezina života:
“Uvijek je nešto tražila, uvijek nekog tužakala i uvijek bi i pored
svoje sljepoće pronašla onog koga je naumila naći. Prodavala je i profuć-
kala sve što je mogla ne žacajući se kasnije obilaziti gostione i moljakati
hranu. Nekad lijepa žena postala je ruglom djece. Nije imala nijednog pri-
jatelja, a kada je u osamdesetidrugoj godini života, već potpuno slijepa,
zaglavila na gradini, nitko nije požalio. Jer nitko je nije pamtio po dobru,
već samo po zlu i poroku.” (Košćina: Riječki list, 26. 5. 1950.)
O daljnjem gubitku umjetnina sa Trsata govori nam dokument o
ostavini iza pok. Nugent grofice Ane iz Sušaka, koji je izdao Sreski sud
Sušak 24. srpnja 1942. godine. U zaključku dokumenta stoji:
“Predlagatelju Wallauschek Llewellynu se dozvoljava da skine sa
stropa velike jedaće dvorane, koja se nalazi u stanu na Trsatu uljanu sli-
kariju i četiri manje slike, koje se nalaze u uglovima stropa - sve u svrhu
sačuvanja.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent139

Podjednako se određuje pohrana tih slika i jednog pokrivača,


navodno frankopanskog, te jedne sjedalice sa visokim naslonjačem iz
izrezbarenog drva.
Gornji predmeti pohranit će se kod kustosa gradskog muzeja u
Sušaku.
Prigodom radova za skidanje slike, te prenosa u svrhu pohrane, odre-
đuje se sa strane ovog suda kao izaslanik Dr. Milena Rihtman time da o
obavljenom radu ovom sudu u roku od 24 sata podnesen izvještaj.
O tome obavijestiti:
1. Llewellin Wallauschek, sada u Sušaku
2. prof. Ivan Sveško u Sušaku
3. Dr. Milena Rihtman u Sušaku” (Dokument, PIMPHP, zbirka
Nugent)
Tada je, dakle, s Trsata odnesena velika stropna slika Paola Verone-
sea, te četiri manje slike Antoninia Firentinca.
Iz vremena rata ostao je sačuvan i jedan dopis koji govori da i u naj-
strašnijim sukobima život teži uspostavljanju normalnog stanja. U vrijeme
dok je Njemačka teško stradavala pod naletima savezničkih bombardera i
dok su u plamenu nestajale povijesne cjeline poput Drezdena, dr. Franjo
Špehar, izvanredni povjerenik njemačkog savjetnika za Kvarnersku pro-
vinciju u Rijeci, dokumentom br. 5585/44 od 28. lipnja 1944., traži “...da
se poduzmu potrebne mjere za sačuvanje od posvemašnje propasti Trsat
grada, tog povijesnog spomenika Sušaka”!
Ovo bi nam moglo izgledati krajnje neobično kad ne bismo znali da
je njemačka vojna uprava, u Guvernerovoj palači, krajem iste 1944. godine
omogućila povratak vrlo vrijednog poliptiha Paola Veneziana, izvorno iz
Baške, koji je bio odnesen 1918. godine u Italiju. Ove čudne kulturološke
akcije u sjeni sveopćeg kaosa samo nam ukazuju na slojevitost povijesnih
događanja.
Drugi svjetski rat završio je 1945. godine. Povjesničarka umjetnosti
Maja Razović (već dugo Kocijan) prenijela je nešto od atmosfere u Rijeci
poslije rata.„Profesor Vilim Svečnjak, koji je po partijskom zadatku upućen
u Rijeku još 1945. sa ciljem da organizira kulturni život u pokrajini sjeća
se popriličnog kaosa u kojem su se skupljale vrijedne i nevrijedne stvari.
Umjetnine su se gomilale na nekakvom tavanu bez ikakvog reda, priča nam
profesor Svečnjak, žaleći se što nikako nije mogao dobiti stručnu komisiju
koju je tražio kako bi prikupljanje teklo legalno.
Kakvo je to vrijeme bilo najbolje svjedoči popularna legenda koje
se sjećaju profesor Svečnjak i Boris Vižintin, njegov nasljednik u Galeriji
likovnih umjetnosti. Priča kaže da su u to predpravno doba ranog socijal-
izma, u prostorije do depoa gdje su se prikupljale umjetnine, uselili slikari
140 Igor Žic

(Petar Omčikus, Bata Mihajlović i još neki) koji su u nedostatku slikarskog


materijala jednostavno provalili u depo, poskidali platna iz okvira, skuhali
ih i napravili nova za potrebe svog rada. Ta fantastična priča o buzari od
starih majstora zvuči gotovo nemoguće ako se ne zna da su iz sabirnih
centara Vojvodine ...neke slike deljene umetnicima da bi u nedostatku
slikarskog materijala ta platna koristili za slikanje... (iz doktorske disert-
acije Vere Jovanović).
...Od onog što je bilo nacionalizirano malo se što moglo spasiti jer su
većinu uništili, kaže profesor Svečnjak prisjećajući se kako je, zahvaljujući
Veci Holjevcu (kasnije gradonačelniku Zagreba!, op. aut.), tadašnjem
zapovjedniku Zone B, gotovo potajno dobivao pare kojima je otkupljivao
umjetnine od osiromašenih familija....U tom paklu bio sam od 1945. do
1951. godine. Izvukao me Krleža, kao što mi je i pomogao da otvorim
Galeriju likovne umjetnosti, poslavši mi tridesetak djela starih majstora
iz fundusa Strossmayerove galerije, jer za razliku od raznih priča da je u
Rijeci iza rata postojao fundus, ja tvrdim da su postojale samo slike koje su
zdipili po kućama, ali ne i fundus galerije.“ (Razović, M.: Stari majstori na
buzaru, Danas, Zagreb, 25. 7. 1989., str. 37)
Nekadašnja Guvernerova palača - maestralno djelo mađarskog
arhitekta Alajosa Hauszmanna u duhu talijanske renesanse - poslije drugog
svjetskog rata izgubila je svoju političku, a dobila je funkciju centralnog
Doma kulture Vladimir Švalba Vid. U domu su djelovali Narodni muzej
(pod različitim imenima, danas Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog pri-
morja) i Galerija slika, odnosno Moderna galerija - danas Muzej moderne
i suvremene umjetnosti. Drugog maja 1949. u počast tridesetogodišnjici
osnivanja KPJ i u znak proslave Prvog maja, otvorena je u Rijeci Galerija
likovnih umjetnosti, na drugom katu Guvernerove palače. Galeriju je vodio
Vilim Svečnjak, no ubrzo ga mijenja Boris Vižintin.
Nakon Drugog svjetskog rata nova vlast konfiscirala je po gradu
nekretnine, ali i pokretnine raznih narodnih neporijatelja. Između osta-
log osudila je i apotekara Leopolda Tuchtana (onog koji je 1914. petljao
s plementim metalima i bio osuđen u Trstu!) i zaplijenila mu je i čitav niz
slika starih majstora - iz zbirke Nugent! On je do slika došao otkupljujući
ih od židova tijekom rata - ili ih preuzimajući na čuvanje nakon pada Italije
1943., kad su došli Nijemci i kad su deportirali sve preostale židove. Sve te
slike bile su pohranjene na tavanu Guvernerove palače, u improviziranom
depou Moderne galerije. Inače, okretni Leopold Tuchtan je poludio 1948.,
kad mu je umro istoimeni sin, a smrt je dočekao u ludnici 1949. godine.
No, nije samo Tuchtan bio gubitnik u novom dobu.
Nova vlast je konfiscirala četrdesetak velikih zgrada nekadašnjem banu
Savske banovine Viktoru Ružiću (1893.-1976.), no, pomalo neočekivano,
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent141

ostavila mu je vilu na Pećinama. Na drugom katu bila je njegova biblioteka-


radna soba, a nasuprot spavaća soba koju je vrlo povoljno iznajmio mla-
dom bračnom paru Omčikus. U ta sumorna vremena, u kojima je nedosta-
jalo svega - od novca, preko zavjesa, do hrane - mladi srpski slikari Petar
Omčikusi i Bata Mihailovići, sa ženama koji su sanjali o Parizu, smjestili su
se u vilu. Unijeli su jedan optimizam i opuštenu atmosferu, a čim je dovoljno
zatoplilo – i nudizam. Takvo bizarno ponašanje izazivalo je susjede, pa je u
jednom trenutku Omčikus na staklu golog prozora naslikao zavjese – ne bi li
makar djelomično ublažio brojne prigovore!
Kako su slikari bili izuzetno okretni uspjeli su dobiti i atraktivan
radni prostor na tavanu Guvernerove palače, u kojoj je tek zaživjela
Galerija slika pod vodstvom Borisa Vižintina. A do njihovog ateljea, bio
je veliki depo prikupljenih slika starih majstora obitelji Nugent – i tu smo
zatvorili dio ove zamršene priče.
Kolika je bila važnost ove dvojice mladih slikara vidi se iz beograd-
skih svađa komunističkog vrha države. Naime, ministrica prosvjete Mitra
Mitrović Đilas, supruga Milovana Đilasa, tada drugo čovjeka u Jugoslaviji,
usprotivila se odlasku dvojice slikara u Pariz, no uspio im je otvoriti vrata
Zapada Vladislav Ribnikar, prethodni ministar prosvjete! Slikari su sredi-
nom 1952. vlakom otputovali za Pariz i tamo postali velika imena srpskog
i svjetskog sliakrstva.
No, što se poslije Drugog svjetskgo rata događalo na Trsatu?
“Mjesni narodni odbor i narodna fronta Trsata poveli su akciju za
popravak oštećene zgrade Decrevi koja je bila sagrađena u stambene svrhe.
Ova zgrada oko koje se nalazi lijepi park, sada će se urediti za pionirski
dom i u njoj će se smjestiti društvene prostorije raznih društava na Trsatu.”
(NN: Narodni list, 14. 9. 1945.)
Restauracija je započela prenošenjem parketa iz obližnje osnovne
škole u stambenu zgradu.
“Gradski muzej u Sušaku, koji će početkom mjeseca studenog
(1946.) za vrijeme velikog kulturnog tjedna biti ponovno otvoren široj jav-
nosti i koji je sada privremeno smješten u sušačkom neboderu, dok se ne
uredi prikladniji prostor u trsatskom kaštelu, osnovan je već 1933. Isprva je
muzej bio smješten u jednoj maloj sobi na tavanu bivše gradske vijećnice,
a godine 1935. premiješten je u zgradu starog Kortila na kojem je mjestu
bio izgrađen sadašnji Sušački neboder.” (NN: Narodni list, 15. 9. 1946.)
U tom tekstu naveden je inventar muzeja, naravno vrlo općenito;
prirodoslovna zbirka, etnografska zbirka, slike Matije Mažića, slike starih
brodova i kapetana, arheološka zbirka, numizmatička zbirka, zbirka karata,
zbirka NOB-a ali i vrlo “...lijepa zbirka oružja, među kojima se ističe jedan
mač iz XIII. vijeka, koji je nađen na Grobničkom polju. Dva sredovječna
142 Igor Žic

renesansna viteška oklopa, jedna prekrasno izrađena teška drvena vrata,


obložena presovanom kožom, djelo mletačke renesanse, koje se nalazilo
prije u Frankopanskom kaštelu na Trsatu predmeti su kojima bi se mogao
dičiti i veći muze.” (NN: Narodni list, 15. 9. 1946.).Prije no što obratimo
pažnju već spominjanim vratima obloženim prešanom kožom, moramo
registrirati i ostavinsku raspravu održanu 27. lipnja 1947., na kojoj se kao
nasljednici Trsata imenuju:
“1. Nugent ml. Laval iz Bosiljeva u 3/12
2. Wallauschek Llewellyn iz Beča u 3/12
3. Wilhelmina Llewellyn iz Beča u 3/12
4. Dr. Woll Albert u 3/12” (Dokument, PIPMHP, zbirka Nugent)
Uz taj dokument ide i neugodna napomena: Tereta ima.

Naravno, nasljednici nikad nisu stekli pravo raspolaganja nasljed-


stvom, jer je već ranije bilo odlučeno da se Trsat iskoristi za muzej, i to
ponešto govori o životnosti i otpornosti Nugentove koncepcije Trsata. Koja
je važnost u toj koncepciji bila jednih vratiju, odnosno zašto ih je Laval
Nugent uopće držao u svojoj zbirci?
Kako su - pomalo neočekivano! - vrata sačuvana u Pomorskom i
povijesnom muzeju možemo razriješiti stilske dvojbe, te odrediti njihovo
točno porijeklo. Vrata su gotička, obložena prešanom kožom, a figure,
kojih više nema, bile su u odjeći iz sredine XV. stoljeća. Za razriješenje
porijekla bitna je Vrignaninova napomena iz 1932. godine, koji je napisao
da su vrata navodno iz Duždeve palače. Da bi se ovo pojasnilo nužna je
malo veća digresija.
Zadovoljivši u Napulju svoju prvu glad za umjetninama, Laval
Nugent službeno je boravio u venecijanskoj palači Pisani. Budući da je
Napoleon 1797. godine uništio Veneciju kao grad-državu, jasno je da se
Nugent našao usred ekonomskog i pravnog kolapsa grada sv. Marka i da
nije mogao odoljeti mogućnosti da nabavi vrhunska umjetnička djela.
Koliko ga je stajalo to zadovoljstvo da posve ogoli gotičku palaču obitelji
Foscari vjerojatno se neće lako saznati, no sigurno je da je njegova kolek-
cionarska temeljitost tu došla do izražaja: dobio je najbolje i dobio je na
gomili.
Vrijedi se osvrnuti i na samu palaču jer su detalji o njoj zanimljivi.
Zgradu je podigla obitelj Giustinian, u njihovom je vlasništvu ostala “... do
kraja 6. veljače 1429. kada je Republika željela nagraditi Lodovica Gon-
zagu, markiza od Mantove, za sve što je uradio za Republiku u ratu protiv
Filippa Maria Viscontia, vojvode od Milana... Vraća se u vlasništvo Repu-
blike u studenom 1439. kada prelazi u ruke grofa Francesca Sforze, kao
zahvalnost za oslobađanje Verone...” (Moro-Rebellato:1856.)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent143

Potom palaču preuzima Francesco Foscari (dužd od 15. travnja


1423. do 23. listopada 1457.) koji izvodi rekonstrukciju zgrade, i to tako
da ruši dva originalna tornja i dograđuje treći kat, do visine nekadašnjih
tornjeva. Slijedi ključni podatak: “Izvođenje (dogradnje i uređenja palače)
se vjerojatno može vezati uz Giovannia i Bartolomea Bona, oca i sina, kon-
struktore Zlatnih vrata, poslije nazvanih Porta della Carta na Duždevoj
palači.” ( Moro-Rebellato:1856.)
Iz navedenog slijedi jednostavna poanta: Nugent je došao u posjed
vrata koja su izradili oni koji su izradili vrata, odnosno ulaz u Duždevu
palaču!
Što možemo reći o autorima tih vrata?
“Čast dinastije Bonovih održavaju Giovanni i Bartolomeo kojima je
starija kritika atribuirala previše toga, a nova, korigirajući stariju ponovno
afirmirala njihovu arhitektonsko-skulptorsku snagu i njihov utjecaj na
bogastvo ornamenta venecijanskih spomenika u prijelaznom razdoblju (iz
gotike u renesansu). Njihov opus ne može se potpuno drediti ni danas,
razumije se doduše njihov utjecaj. Suvremena kritika smatra da je umjet-
nost Bonovih u Veneciji iste važnosti kao Iacopa della Quercia u Sieni i
Bologni...” (Melani: Ornamento..., 261 )
Glavni su im radovi već spomenuti projekt Porta della Carta, potom
izgradnja i plastični ukrasi Ca d’Oro, narudžba M. Contarinia (1421.-1440.),
te votivni reljef dužda Francesca Foscaria, uništen 1797. godine, uz mnoga
druga djela, primjerice pročelje Madonna dell’Orto i Scuola grande della
misericordia.
Osim vrata, ima još podataka bitnih za spajanje palače Foscari i
grofa Nugenta.
“Palača je bila ukrašena djelima Giovannia Bellinia, Tiziana, Paola
Veronesea, Parisa Bordonea, Tintoretta, Padovanina i drugih slavnih sli-
kara, a štukature je izveo Vittoria...” (Moro-Rebellato: 1856.)
Iako je riječ o knjizi iz 1856. godine, govori se u prošlom vremenu,
jer su dvadesetih godina XIX. stoljeća ta djela nestala, i to autori na, i to
autori nmentiraju.
Nakon pražnjenja palača je imala različite funkcije; određeno vri-
jeme bila je vojna škola, da bi nakratko zaživjela reprezentativni život pri-
likom dolaska jednog od članova obitelji Habsburg, kojem je boravak u toj
palači omogućila venecijanska općina.
O vratima valja reći da su dvokrilna (svako krilo 240x60 cm), s
jedne strane posve jednostavna, a s druge presvučena kožom prešanom na
izrezbarenim drvenim uzorcima, u stilu venecijanske cvjetne gotike koja
svojom raskoši može navesti neupućena promatrača da ustvrdi da je riječ
o baroku.
144 Igor Žic

Današnje stanje vrata prilično je loše, jedno krilo gotovo je posve


ostalo bez ukrasa jer se masa koja se koristila za popunjavanje praznina
između drva i kože pretvorila u prah, no drugo je još uvijek u dovoljno
dobrom stanju da bi ga poslije nove konzervacije vrijedilo izložiti kao
djelo G. i B. Bona.
Slijedeći dalje nit muzeja na Trsatu, dolazimo do 1948. godine.
“U našem gradu postoje tri muzeja i to jedan (prirodoslovni) s akva-
rijem i zoološkim vrtićem (u II. rajonu), Muzej Hrvatskog primorja (u III.
rajonu Trsat), te Gradski historijski muzej... smješten u Centralnom domu
kulture (Guvernerova palača), koji će naskoro biti otvoren za posjetioce.”
( MD: Riječki list, 25. 8. 1948.)
Muzej na Trsatu bio je “...sabirni centar za cijelo područje Hrvat-
skog primorja i Rijeke.” Budući da su muzej Hrvatskog primorja i Gradski
historijski muzej kasnije spojeni, vrijedi se osvrnuti na pojedine eksponate
koji su poslije rata bili na Trsatu.
“Vrlo je lijepa i poučna zbirka starih slika od kojih je velik dio
nabavljen od poznatog pokojnog bakarskog historičara Mate Mažića. Naj-
značajnije su četiri drvene table pod imenom La beffa dell’arte (Izrugiva-
nje umjetnosti), te razne crkvene slike iz XVIII. vijeka u temperi i ulju. U
galeriji se nalazi i lijepa zbirka slika starih brodova, kojima su zapovijedali
naši pomorci.
Više kao muzejski kuriozum treba istaći dvije figure iz drva visoke
2,20 m, mletački rad iz XVIII. vijeka koji prikazuje đavla i njegovu zaruč-
nicu. Figure su pozlaćene (dorate a fuoco), zatim smaltirane. Zanimljivo
je da su ove dvije figure bakrotisak u boji, mletački rad iz XVII. vijeka.”
(NN: Novi list,15. 9. 1946.)
Među slikama u vlasništvu muzeja, nalazio se i “...portret grofa
Nugenta od Cancio Bede iz 1873. godine. Toj porodici Nugenta pripadao je
i stari grad na Trsatu... Pokućstvo te porodice nalazi se također djelomično
u posjedu muzeja, isto kao i poprsja iz grobnice Mir junaka koja datiraju iz
1864. (Fernkorn, op. aut.), a koja će po dovršetku restauracije starog grada
biti opet vraćena na prijašnje mjesto.” (Košćina: Riječki list, 10. 10. 1947.)
Muzej Hrvatskog primorja i Gradski muzej spajaju se 1949., a
preseljenje je obavljeno 1955., odnosno 1961. godine, kad je u nekadaš-
njoj Guvernerovoj palači utemeljen Pomorski i povijesni muzej Rijeka,
a zgrada na Trsatu prepuštena je Muzeju revolucije. Nakon preseljenja te
ustanove na novu lokaciju početkom sedamdesetih godina, na Trsatu je
zamro posljednji trag muzejske djelatnosti. No, vratimo li se u poslijeratno
razdoblje, zateći ćemo na Trsatu upravitelja muzeja Miroslava Blažičevića
(umro 1990.) kojeg, na žalost nisam upoznao. Kažem, na žalost, jer na
osnovu tragova njegovog rada (restauracija slika i rad s dokumentacijom)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent145

nedvojbeno je da se radilo o osobi vrlo važnoj za očuvanje kulturne tradi-


cije u Rijeci, o osobi koja nije bila uvijek odgovarajuće tretirana.
Za njegov rad tipičan je kratki zapis o suradnji s gospođom Vale-
rijom Medanić, koja je u muzej donijela nekoliko zanimljivih predmeta i
vrijednu sliku.
“IX. 1947. Poziv dobiven preko gđe. Perčić iz konzervatorskog
zavoda Rijeka.
4.X.1947. Posjetio G. Medanić, te nam daruje za muzej izvjesne
predmete.
6.X. Otišao uzeti obećane predmete. Kod iste nalazi se Madona sli-
kana na metalu - lijepo ulje poč. XVIII.? u elipsastom okviru.
Namjerava još toga dati kao: namještaj, knjige, pisma...” (Doku-
ment, PIPHMP )
Za nas je bio važan podatak o tome da je gospođa Medanić uz sliku
darovala i dvije zanimljive stvari koje su sliku dovele u vezu s Lavalom
Nugentom:
“3. Molitva građana Rijeke prigodom godišnjice oslobođenja Rijeke,
14.X.1813. od gen. Conte Nugetna, vel. 37x23 cm, papir.
4. Molitva pod 3, na svili, tiskana u njemačkom jeziku, 15x22 cm.”
(Dokument, PIPMHP )
Primjer s obitelji Medanić tipičan je za Rijeku, odnosno sve privatne
zbirke u gradu: u tim su se zbirkama nakon raspada zbirke Nugent pojav-
ljivale izuzetno kvalitetne umjetnine. Preko gospođe Medanić, Pomorski i
povijesni muzej dobio je kontroverznu sliku Bogorodica s djetetom. Slika
je kopija po Luci Cranachu, no naslikana na načina Leonarda da Vincija
i ne daleko od njegove kvalitete. To može poslužiti kao polazište za raz-
mišljanje o drugoj važnoj zbirci koju je preuzeo Laval Nugent, o zbirci
d’Este-Gonzaga. Sjećam se dobro da sam vidio jednu sliku Leonarda da
Vincia... (Janković: 1886., 25)
Što je Leonardo radio početkom XVI. stoljeća?
U prosincu 1499. godine, poslije gotovo dvadeset godina provedenih
u Milanu, Leonardo da Vinci, jedna od najneobičnijih ličnosti cjelokupne
povijesti, odlučio je krenuti ka Veneciji. S njim je bio matematičar fra Luca
Pacioli, čije ime ne govori puno, no taj čovjek je utjecao na naše živote više
od Leonarda jer je usavršio računovodstvo, tako da je termin matematičar
eufemizam za matematički genije...
Idući ka gradu na lagunama, koji su po predaji, kao i Rim osnovali
bjegunci iz Enejine obitelji, najduže se zaustavio u Mantovi, na dvoru na
kojem je vladao markiz Francesco Gonzaga s ženom Isabellom d’Este.
“Zaslugom Isabelle vrlo mudre i naobražene kneginje svatko se
je divio tom dvoru; kazališnim predstavama, potpomaganjem pjesnika,
146 Igor Žic

kipara i slikara (među ovima je bio i veliki Mantegna) nije propuštala ni


jednu priliku da na Mantovu privuče pogled ostalih talijanskih dvorova.
Pri Leonardovom prolasku bistroj markizi je gotovo izgledalo nevje-
rojatno da može zadržati velikog slikara. Ona ga je već bila upoznala u
Milanu na dvoru sestre Beatrice, te je smjesta uočila veličinu njegove
genijalnosti. Nadasve je pak imala priliku diviti se jednog dana portretu
neke milanske gospođe, Cecilije Gallerani, koju je Vinci s mnogo prirod-
nosti prikazao, kako u rukama drži lasicu; to djelo se danas može vidjeti
u muzeju u Krakowu; ono doista nosi oznake Leonardove umjetnosti u
prvom razdoblju njegovog boravka u Milanu.
Od tog dana Isabella d’Este je uvijek željela, da taj jedinstveni sli-
kar i njoj izradi portret. I sada, kada se je zaustavio u Mantovi, ona ga je
obasipala svim mogućim pažnjama i iskazivanjem vladarskog gostoljublja,
ponovno ga moleći, da joj udovolji želji. Vodila ga je kroz dvorane svoje
palače, pokazivala mu djela, što ih je uz mnogo nastojanja dobila od najslav-
nijih slikara i toliko cijenila. Sada joj je jedino nedostajalo remek-djelo, za
kojim je čeznula više no za svim ostalima, remek-djelo koje bi pokazivala
kao najdragocjeniji dragulj svoje zbirke: djelo Leonarda da Vincija.
Toliko je nastojala riječju i djelom, da ju slikar, kojeg inače poznajemo
kao čovjeka, koji se ne da lako pridobiti laskanjem, niti se olako prihvaća
posla bez priprave, nije mogla odbiti. Zacijelo i zbog toga, što se je njegov
otmjeni duh htio pokazati zahvalnim za gostoljublje, iskazano mu na dvoru
u Mantovi. Uzevši konačno velik i lijep list papira, stade ugljenom slikati
markizu; ona okreće prema lijevoj strani glavu u profilu, zasjenjenu gustom
i razastrtom kosom, te drži jednu ruku na drugoj, odajući vedri vladarski mir.
Skiciravši vrhovnim umijećem polovinu lika, kojoj se danas dive
među crtežima u Louvreu, izradivši uz to jednu skicu, da ju može ponijeti
sa sobom, Leonardo je otputovao, ostavivši markizu u nadi, da će naknadno
obojiti portret.” (Calvi:1943., 98-99)
Ako je Leonardo postao pojam zagonetnog genija koji nosi božan-
ski duh zemljom, Isabella d’Este bila je osoba čija je duhovna snaga bila
podjednako neobična.
Rodila se1474. u Ferrari, starom sjedištu obitelji d’Este, od oca
vojvode Ercolea i majke Eleonore Aragonske. Dobila je vrhunsko obra-
zovanje, jer je obitelj d’Este bila jedna od najneobičnijih na Apeninskom
poluotoku. Sa šesnaest godina, što je bilo u duhu vremena, udala se za
Francesca Gonzagu, markiza od Mantove, no nije prestala raditi na svom
obrazovanju.
Na dvoru u Mantovi bili su Baldassare Castiglione (Dvoranin)
i Matteo Bandello, tu je Lodovico Ariosto krajem 1507. čitao svoje tek
nastale pjesme, tu su čuveni pjesnici svog doba Bembo i Trisino čitali sti-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent147

hove samo Isabelli, a Girolamo Vida joj je posvetio Bombyx. U njenom


prostoru u dvorcu, koji su zvali i Pećina i Raj ali i Casino bizarro stajale
su slike Leonarda da Vincija, Francesca Francie i Tiziana. Ovaj posljednji
napravio je njen najpoznatiji portret, istovremeno raskošan i suzdržan, na
kojem je sačuvan djetinje zagonetan izgled lica kojim dominiraju krupne
oči. Rafael je portretirao njenog najstarijeg sina Frederica, a dvorski slikari
bili su Mantegna, pa Lorenzo Costa i potom Giulio Romano.
Također se može navesti da su dekoracije njene radne sobe činile
slike Parnas Andrea Mantegne, tri platna iz Bajke o bogu Comu Mantegne
i Coste, Kraljevstvo muza Lorenza Coste i Trijumf nevinosti Pietra Peru-
gina, koje su sve danas u Louvreu.
Za odnos s Leonardom - koji je protivno onom što mi danas mislimo
o njemu, tek pod trinaest navodio za sebe da zna slikati kao i bilo tko drugi -
interesantno je navesti da nedugo nakon njegovog odlaska iz Mantove Isa-
bella traži, preko fra Pietra de Novellara, da joj izradi jednu malu Madonnu
kao i još jedan portret, jer je njen muž poklonio onaj izrađen 1500. godine.
U svibnju 1502. Isabella je preko svog povjerenika u Firenzi, Fran-
cesca Malateste, tražila da joj Leonardo procijeni dio umjetnina koje su
pripadale Lorenzu de’Mediciju.
Potom je pisala velikom slikaru u ožujku 1504. godine:
“Kad ste odlazili iz Mantove izradili ste moj portret ugljenom, obe-
ćavši nam da će te ga naknadno izraditi u bojama. Ako vam je nemoguće
doći ovamo, ispunite svoje obećanje barem na drugi način: naslikajte nam
Krista kao dvanaestogodišnjeg dječaka, dakle otprilike u doba kad se pre-
pirao u hramu, izradite ga onom blagošću i milinom izgleda, što su na tako
izvanredan način svojstvene vašoj umjetnosti.” (Calvi:1943.,137)
Politički događaji idućih godina, naročito nastanak Cambraiske lige
pod vodstvom pape Julija II., koja je trebala zaustaviti prodor Venecije na
tlu sjeverne Italije, Isabellinog muža Francesca Gonzagu koštali su zatvora
u gradu sv. Marka u razdoblju kolovoz 1509.-srpanj 1510. godine. I nakon
oslobođenja muža njena pažnja ostala je vezana uz Veneciju jer je tu izro-
nilo još jedno veliko slikarsko ime, još jedna zagonetna figura koja je svo-
jom revolucionarnošću privukla njenu pažnju. I tako je zatražila od svog
veleposlanika u Veneciji, Taddea Albana da joj nabavi sliku noći koju je
naslikao Zorzo da Castelfranco, rad lijep i jedinstven. Iza imena Zorzo
krije se Giorgio, koji je zbog masivnosti građe postao Giorgione.
Iz njenog pisma od 25. listopada 1510. godine vidi se da je Gior-
gione upravo umro od kuge. Taddeo Albano u pismu od 8. studenog iste
godine navodi da se jedna noć nalazi u posjedu Taddea Contarinia, ali da
nije odviše dobra ni dovršena, a da je druga, bolja, kod Vittoria Bechara
(Beccara), no da ni jedna ni druga nisu dostupne.
148 Igor Žic

Čitajući ovo ostajemo pomalo zbunjeni jer markiza govori o jednoj,


jedinstvenoj slici, a njen veleposlanik govori o dvije slike noći, a Giorgione
nema niti jednu sliku noći u svom skromnom sačuvanom opusu!
Što je Giorgione, taj Tizian prije Tiziana uopće naslikao?
Tri filozofa, sliku koja je danas u Beču, a čiji je najraniji poznati
vlasnik Taddeo Contarini (!), a koju je dovršio (!) Sebastiano del Piombo;
Veneru iz Drezdena, Oluju iz Venecije, Krista iz crkve San Rocco u Vene-
ciji, Lauru iz Beča, Bogorodicu iz Castelfranca, Juditu iz Ermitagea, Por-
tret mladića iz Berlina, Concerto campestre iz Louvrea, Koncert iz galerije
Pitti, Bogorodicu s djetetom iz Prada i Krista koji nosi križ iz Bostona. I to
je sve! A čak je i dio ovih slika vrlo sporan! I nema slike noći!
Da li je moguće da je najpoznatija i najvažnija koju je Giorgione
naslikao nestala bez traga?
U riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju pohranjena je, po mom
mišljenju, slika koju je Isabella d’Este poželjela nabaviti 1510. godine, a
koja je slikana u paru s Tri mudraca iz Beča. Riječ je o noćnoj (!) slici
Poklonstvo kraljeva (118x146 cm) koja na prvi pogled izgleda vrlo baro-
kno, no koja poslije dužeg promatranja, posjeduje jednu renesansnu krutost
i neku čudnu revolucionarnost, a koja je tehnološki izrađena na način kako
se to radilo početkom XVI. stoljeća. Inače, Tri mudraca (123x144cm) je
dnevna slika na kojoj su prikazan tri Maga kako izračunavaju trenutak kad
će se pojaviti zvijezda koja navješćuje dolazak Spasitelja, dok na Poklon-
stvu kraljeva ta zvijezda diskretno rasvjetljuje pozadinu, no prava tema je
prikaz noći, što je moralo biti šokantno za Veneciju tog doba, jer se takve
slike nisu slikale. I zato je bilo dosta da Isabella d’Este navede da traži
jedinstvenu sliku noći, a kako je zapravo riječ o nekoj vrsti diptiha bilo je
moguće da joj veleposlanik navede dva vlasnika!
I tako nastaje čarobna konstrukcija koja povezuje s jedne strane Leo-
narda da Vincija i Giorgionea s Isabellom d’Este, a s druge strane zbirku
umjetnina koja je završila na Trsatu. Kako je Nugent došao do kolekcije
d’Este-Gonzaga i koja je to od njihovih kolekcija bila (Mantova, Ferrara
ili Modena) ostaje sporno. Međutim da se radi upravo o njihovoj kolekciji,
dokazuje niz imena: Correggio (njegova je slika iz razdoblja dok je sli-
kao u Mantovi), Lorenzo Costa, El Greco (njegova je slika rađena prema
Correggiovim motivima i stilski se uklapa u vrijeme njegovog odlaska iz
Venecije, preko Ferrare u Rim), Pomponio Allegri (Correggiov sin), Rafael,
braća Carracci, Guido Reni, Benvenuto l’Ortolano da Ferrara. Scarselin da
Ferrara, Carlo Bonone da Ferrara...
Što se tiče umjentina, mora se registrirati da je grofica Margherita
Nugent, kćer Lavala Nugenta mlađeg, školovana arheologinja, 1951. doni-
rala Arheološkom muzeju u Firenzi veliku numizmatičku zbirku (1.500
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent149

komada, od kojih stotinjak zlatnika) kuće Savoia. Početak zbirke bili su


komadi koje je njen otac dobio od Ane Nugent, a potom je ona nastavila
nadograđivati zbirku. Darovala je i ostatak numizmatike, satove, lule por-
culan muzeju Uffizi u Firenzi, slike i namještaj muzeju u palači Pitti u
Firenzi, a dio toga i muzeju u Bresci. Napokon darovala i manju palaču
Leo iz 17. st., nedaleko Piazza dell Unita, gradu Trstu. Danas je u toj
palači Orijentalni muzej, a ploča na ulazu govori o njenoj donaciji. Zani-
mljiva je i njena donacija dokumenata obitelji Nugent i Riario-Sforza
Državnom arhivu u Napulju, danas pohranjenih u 57 fascikala. Ostavila je
državi i posjed Montepeloso, danas Irsina. Taj posjed bio je u vlasništvu
obitelji Riario-Sforza od 1664. godine. Gilbert Nugent ostavio je posjed
Lavalu Nugentu mlađem, a nakon smrti oca preuzela ga je Margherita.
Ona je cijeli život provela na svojim posjedima u Montepelosu, u Toscani,
te u Trstu. Ako smo preko obitelji Foscari i d’Este donekle objasnili izvore
zbirki i ukazali na stalnu prisutnost određenih obitelji, priču o propasti
obitelji Nugent treba privesti kraju, i to kroz završni udarac obitelji: kroz
restauraciju Trsata godine 1960. Budući da su restauraciju zamislili Branko
Fučić i Igor Emili, treba im dati šansu da pokušaju obrazložiti svoja polazi-
šta. Tim prije što su njih dvojica trebali biti posljednji koji će sudjelovati u
uništavanju baštine. Naime, Branko Fučić bio je čvrsto vezan uz katoličku
crkvu, a dobio je i Herderovu nagradu Bečkog sveučilišta za popisivanje
glagoljskih natpisa u Hrvatskoj. S druge strane Igor Emili član je talijan-
ske plemićke obitelji koja je u Rijeci djelovala od sredine XVII. stoljeća.
Obitelj se kroatizirala, a on je imao dosta razumijevanja za zaštitu baštine.
Međutim...
“Nugent pristupa restauriranju trsatske gradine. Projekt i izvedbu
povjerava graditelju Paronuzziu. Taj Talijan aranžira vanjštinu gradine kao
slikovitu nazupčenu kuliseriju. U asimetričnom tlocrtu unutrašnjosti, ne
shvaćajući ograničenost prostorne dispozicije starog strateškog objekta -
što se prilagodila konfiguraciji tla - projektira usiljenu simetričnu osovin-
sku dispoziciju dvorišnih terasa i nove klasicističke grobnice.
Grof Laval imao je ambiciju velikog kulturnog organizatora te u
svom Trsatu formira prvi muzej u Hrvatskoj (antika, slike, numizmatika).
K tome u tom ambijentu mira i prošlosti, montira trofeje ratne slave i gradi
herojski koncipiranu obiteljsku grobnicu Mir junaka, što je izvan mjerila
s ambijentom, nepomirena i heterogena, unosi toliki nemir u zatvorenu
srednjovjekovnu sliku.
U konceptu muzejske postave, u prostorima druge namjene, Nugent
je nužno morao prići ne samo restauraciji nego i aktivnoj adaptaciji. Nova
svrha mijenja čak i tlocrt pojedinih objekata (kula), a pogotovo sekundarne
elemente arhitekture. Tako potreba izložbene (muzejske) rasvjete navodi
150 Igor Žic

Nugenta i njegovog projektanta na nove, veće svjetlosne otvore, a ti obli-


kovno variraju, u formulaciji tog vremena - od neogotičkog na ulaznoj
kuli, do racionalnih otvor na ovalnoj kuli.
Zahvaljujući i takvoj intervenciji, trsatska se gradina nije pretvorila
u kršku kamenjaru.
...Turističko društvo i Narodni odbor općine Sušak preuzeli su inici-
jativu na spašavanju trsatske gradine. Postavilo se pitanje što i kako, pita-
nje sadržaja i principa...
S konzervatorskom je disciplinom trebalo što neupadljivije provesti
i nužne tehničke mjere, da se objekt zaštiti od daljnjeg raspadanja: očistiti,
učvrstiti, pokriti, izolirati.
Sadržaj se postavlja u alternativama:
muzejska zbirka
čuvani spomenik bez praktične namjene ili spomenik sa živom
suvremenom funkcijom.
U tim alternativima zauzet je određen stav: Trsat vratiti u život.
Tu životnost mu ne bi dala postava neke muzejske zbirke u gradini
(u prostorima sasvim nepogodnim za muzejsku postavu i s eksponatima
kojih de facto nema (!) pa ni u slučaju kad bi postojalo trajno osigurana
sredstva za njeno mukotrpno održavanje. Ta životnost ne bi prostrujila ni
kroz fragmente golih zidova konzervirane gradine, tretirane kao sušti spo-
menik historije.
...Projekt uređenja gradine napučio je zamrle prostore prvenstveno
fokusima u kojima se najintezivnije roji i vrtloži kolektivni život našeg
vremena: na ruševinama stambenog trakta otvoreno je gledalište, u ovalnu
kulu uvučen je cafe-restaurant, u krnjem polu-kružnom bastionu ugnjezdila
se primorska konoba. Najviša, branič kula je vidikovac, a prostor ulazne
kule, izložbom didaktičkih eksponata, tumači razvoj i promjene na gradini
kroz stoljeća.
Ovakva orijentacija nije usmjerena pustoj komercijalizaciji spome-
nika, iako nije irelevantna činjenica, da je financijskim efektom uvedenih
pogona daljnje čuvanje, istraživanje i sistematiziranje gradine kao spome-
nika, postalo od dotacije neovisno.
Potvrdu životnosti takve orijentacije dali su statistički podaci u
prvim mjesecima iskustva: u 50 dana 60.000 posjetioca, koji su spomenik
posjetili, u njemu živjeli i u njemu doživljavali i historijski scenarij i svoj
životni prostor.” (Fučić-Emili:1960., 5-28)
Taj tekst, najblaže rečeno pisan popularno, priznaje Nugentu dvije
stvari: da bi bez njegove neadekvatne restauracije Trsat bio kamenjar, i
da je uz restauraciju morao provesti i adaptaciju. To su jedina dva svjetla
dijela teksta. Mnogo je mračnija prenamjena prostora kako su je zami-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent151

slili autori, a ona je upravo nevjerojatna: sedam grobnica obitelji Nugent


pretvoreno je u zahode (!), odnosno u pomoćne prostorije restorana; Mir
junaka (dorski hram, kapela sv. Josipa) kompletno je devastirana, uništen
je oltar, stupovi su poluzazidani, otvoren je novi prozor, i prostor je pre-
namjenjen u kuhinju; muzejska kula (prvi muzej u Hrvatskoj!) pretvorena
je u cafe-restaurant (to je prema mišljenju autora civilizacijski pomak!).
Ulazna kula postala je muzejska (bez muzejskih eksponata! ), primorska
konoba ugurana je na vrh brijega, na sreću, planirano gledalište nije rea-
lizirano. Ukratko, riječ je o totalnom promašaju koji je, doduše, sasvim u
duhu vremena, no to ne umanjuje odgovornost realizatora koji su ponosni
na svoju devastaciju!
Kako bih izbjegao zamjerku da iz kasnijeg vremena kritiziram drugo
vrijeme, navest ću tekst iz doba restauracije.
“Trsatska gradina doživjela je svoju prvu veliku restauraciju kada
ju je 1826. kupio grof Laval Nugent i povjerio arhitektu Paronuzziju da ju
obnovi. Ta restauracija nije sretno izvedena, jer je time Trsat mnogo izgu-
bio od svog srednjovjekovnog stila, a dodano je mnogo čega tamo nikad
nije bilo (kruništa, grobnica u neoklasicističkom stilu itd.)... Međutim je i
ta restauracija danas daleka prošlost i ona je već dio historije i grad se iza
toga ponovno pretvorio u ruševinu... Odavno je već prevladalo mišljenje u
stručnim krugovima da se historijski spomenici ne smiju restaurirati nego
konzervirati tj. sačuvati ih onakve kakvi jesu. Nikome danas npr. ne pada
na pamet da ponovno izgrađuje bedeme i kule ispred zagrebačke katedrale,
iako je njihovo rušenje svojevremeno značilo najveću pogrešku ondašnjih
arhitekata i konzervatora...
Pođemo li dakle sa tog jedinog ispravnog stanovišta, nemilo ćemo se
iznenaditi nad onim što se danas zbiva s trsatskom gradinom. Ona se danas
pregrađuje, renovira i mijenja u takvim razmjerima da to ne može biti ni
govora o nekakvoj konzervatorskoj djelatnosti, već jedino o ponovnoj
restauraciji i to takve vrste, kakvu nikad ne bismo smjeli poželjet. Izgleda
da se pošlo s čisto ekonomskog, odnosno komercijalnog stanovišta koje
- po svim znacima sudeć - postaje nova opasnost za naše kulturno-histo-
rijske spomenike... Može li se s kulturno-historijskog gledišta opravdati
namjera restauratora da u taj objekt smjesti gostionu i noćni lokal i da u tu
svrhu vrši takve adaptacije?... Manje bi greška bila da se za ugostiteljstvo
adaptirala zgrada u kojoj je danas muzej NOB-e, a ovaj premjestio u repre-
zentativniju zgradu u centru, gdje mu je i mjesto...
A ako se već prišlo ovakvoj adaptaciji objekta onda se još trebalo
pobrinuti i za inventar, ukoliko se još do njega može doći: grof Nugent je
u manjoj kuli imao zbirku starina i ta bi kula i danas najbolje odgovarala
toj svrsi...
152 Igor Žic

Međutim, trsatska gradina pruža danas vrlo čudnovatu sliku: arkade


nestaju, u kuli na zidovima iskrsli su u živim bojama mnogobrojni krčko-
frankopanski grbovi kao ugostiteljsko dekorativni elementi i djeluju malo-
građansko-birtijaški, a Nugentova grobnica pretvorena je u skladište gra-
đevinskog materijala, no govori se da je to samo privremeno, jer da je
u stvari određena za buffet (!), odnosno ugostiteljsko skladište, što nije
neosnovano obzirom da se unutra već nalazi ogroman frižider i kuhinj-
ski inventar. Što će u tom slučaju biti s čitavom neoklasičnom zgradom,
njenom fasadom, grobnicama i skulpturama - nama nije poznato. Čuje se
štoviše da će gradina biti “okićena” i neonskim reklamama (!).” (Matagić:
Vijesti muzealaca, 1-2,1960., 11-13 )
Iz navedenog, jasno proizlazi da za neke stvari - nije krivo vrijeme
već su krivi ljudi, i to konkretni ljudi, njihova neupućenost, te politička
volja koja je odredila osnovni pravac obnove gradine.
Doduše na Trsatu je upravo vrijeme donekle ispravilo najveće pro-
mašaje ove restauracije: dio kavanskog prostora pretvoren je u prodava-
onicu nakita i odjeće, konoba je svedena na primjereniji kafić, iz Mira
junaka iseljena je kuhinja, muzejska kula desetak godina je funkcionirala
kao galerijski prostor dobro vođene galerije Laval i vidi se već iz imena da
se Trsat počeo prisjećati svog, poslije Frankopana, najvažnijeg vlasnika.
Izložbena ulazna kula bila je namijenjena izložbenim djelatnostima, odno-
sno antikvarijatu Nugent, a pećinski prostor ispod Mira junaka koristio
se kao atraktivni dodatni izložbeni prostor. Broj ljudi koji su navraćali na
gradinu tijekom devedesetih godina bio je veći od onog na koji su bili tako
ponosni restauratori iz 1960. godine.
Na žalost, početkom XXI. stoljeća situacija je postala sumornija: svi
sadržaji nestali su sa gradine, pa je konačno upravljanje tim objektom dano
2005. godine Turističkoj zajednici, poslije više godina lutanja. Godine
2019. vodi se pravna borba oko vlasništva nad zgradom Decrevi, ispred
kaštela, u kojoj je desetljećima Trsatska limena glazba. Pomorski i povi-
jesni muzej Hrvatskog primorja pokušava, kao službeni vlasnik zgrade,
staviti je u muzejsku funkciju, no Grad Rijeka onemogućava stupanje u
posjed.
Ipak, da se vratimo nesretnoj restauraciji. Najspornije u toj obnovi
bila je povijesna valorizacija objekta kao arhitektonske cjeline. To je tim
tragičnije, jer je taj posao obavio vrlo savjesno Gjuro Szabo, upravnik
Konservatorskog ureda u Zagrebu, još 1937. godine, a njegov tekst bio je
objavljen u Primorskim novinama:
“Na poziv gradskog načelstva Sušaka, da prisustvujem kao zastu-
pnik Konservatorskog ureda u Zagrebu i kao poznavač hrvatskih gradova i
gradina s posebnom komisijom pod vodstvom načelnika Đure Ružića pre-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent153

gledu razvalina Trsata odazvao sam se rado, te je dana 9. decembra 1936.


taj pregled učinjen...
Kako imamo izvrsne prikaze povijesti Trsatskog grada od Ivana
Kukuljevića, E. pl. Laszowskog i prof. Jankovića, nije potreban detaljan
prikaz te historije...
Prema starim nacrtima, napose onom Valvasorovom i Stierom (iz
godine 1650.) poznat nam je vanjski lik grada Trsata dosta dobro: to je bio
pravi sredovječni burg s branič-kulom (Berchfrit) koju svijet danas krsti
rimskom kulom, ma da nema nikakova znaka rimskog porijekla, nu te tra-
dicije nikad nisu sasvim beztemeljne.
Po staroj slici Manzonijevoj jasno nam je što je zapravo stari mar-
šal tu našao i kupio. Svi su vanjski zidovi još postojali, a u unutrašnjosti
nije više bilo ništa od prije postojećih građevina, koje su jamačno bile iz
kasnijeg vremena i slabije građene. Tu se tekar viđa kućica nad prastarim
tajnim izlazom kroz pećinu, o kojem su se kasnije stvarale svakojake
legende. Izvrsno je još sačuvana rimska kula, koju je risač vjerno nari-
sao...
Grof Laval Nugent nije ni mario ni tražio od svog graditelja, rodom
Talijana, da mu rekonstruira grad tj. da pokuša obnoviti ono što je tu nekad
postojalo. Za to je nedostajalo podloge, a nije imalo nikakve svrhe. Laval
i njegov graditelj odluče da stvore tu fantastičan burg, da bude grobnica za
starog maršala i njegov odvjetak, sasvim u duhu romantike XIX. stoljeća
i duha onog vremena, koje je stvorilo lorda Byrona i sve one koje s pra-
vom moramo zvati njegovim učenicima... Talijanski arhitekt nije poznavao
naših gradova, nije ništa uništio, ništa u strukturi tuđinskog dodao, već je
stvorio novo djelo, pravo remek-djelo, a sigurno se ima njemu pripisati, da
je svuda pometao krunište, većinom u talijanskim formama...
Arhitekt se je u svom nacrtu klonio krovišta, ali se je predomislio:
valjda je to grof Laval sam zatražio, pa je na ulaznoj kuli i na onoj, u kojoj
je kasnije smješten muzej, bio sačinjen odličan krov, uresni vijenac krovi-
šta sačuvan je još i sada na obje kule. Značajno je da nije bilo zamišljeno
obilje raslinja, kako je kansije doba izvelo, već je samo nekoliko žalosnih
vrba, tih pravih drveta bidermajera, urisano u osnovu, koju graditelj Paro-
nuzzi ni nakon deset godina nije posve izveo...
Ja sam imao sreće da vidim cjelokupni Trsat grad još god. 1896.
prvi put, a od onda sam ga često viđao i promatrao, što se tu događalo. Još
je tada živio maršalov sin Arthur (umro 1897.), koji je i u Zagrebu dobro
poznat bio, gdje si je uredio starinsku kuću uz Kamenita vrata gdje i sada
stoji lav, koji je nekad branio sada zazidani ulaz, dok je grif (zmaj) smje-
šten u vrtu nekada Nugentove kuće našao mir u hrv. arheološkom muzeju.”
(Szabo: Primorske novine, 30. 1. 1937.)
154 Igor Žic

Taj Szabov podatak zaokružuje sliku o obitelji Nugent, jer odgo-


vara na pitanje što je bilo s četvrtim Fernkornovim zmajem (stajao je
iznad Kamenitih vrata, a već odavno nije u Arheološkom muzeju, čak
nije ni poznato gdje je danas); ujedno, taj podatak pokazatelj je obitelj-
skog usmjerenja prema građevinama koje su na određeni način vezane uz
samu srž hrvatske povijesti. Što se same zgrade tiče, osim britanskog lava
koji je i danas ispred nje, važna je također priča o lancu koji započinjao
ispod lava, ponad Kamenitih vrata, a nastavlja se s donje strane nekadaš-
njeg ulaza u Gornji grad. Prema legendi, koja bi se trebala provjeriti, to
je lanac s Nelsonovog admiralskog Victory, koji je Laval Nugent donio
iz Engleske i držao ga u Bosiljevu. Nakon njegove smrti sin Arthur, koji
je živio u zgradi do Kamenitih vrata, 1878. postavlja lanac ispod i iznad
Kamenitih vrata. Povežemo li priču o Nelsonovom lancu s pričom o
Napoleonovom stupu, ili s pričom o krevetu Frana Krste Frankopana, ili
s oklopima Pape Pia VII. vidimo gotovo fetišističko štovanje predmeta
i povijesnih ličnosti - Nugent je imao potrebu da povijest drži u svojim
rukama.
No, vratimo se Szabou i slijedimo njegov tekst:
“Za svojtu je stari maršal sagradio i uredio grobnicu pod svojom,
pripremio dapače i dijelove sarkofaga, ali ni oni ne htjedeše u mrak pod-
zemlja, već se dadoše radije pokopati stojećki u niše, lijevo i desno od
maršalove grobnice!
Nad ulazom u donju nikad upotrebljenu grobnicu - dva je snažna
stupa flankiraju - stoji od nekuda dopremljeni lav sv. Marka a bujna vegeta-
cija, ublažila je svaki dojam grobnice, da i sami divot-sarkofazi sa bistama
pokojnika više nisu djelovali kao neka umjetnina, nego kao pravo počiva-
lište pokojnika...
Pri službenom pregledu ustanovljeno je slijedeće:
Kuća za stanovanje sagrađena je u kasno doba, djelo je uglavnom
grofa Arthura Nugenta, ima lijepu dvoranu sa starinskim stropom i sta-
rinskim predmetima, nu u unutrašnjost nismo mogli doprijeti. Nije ni
potrebno: vanjština sama pokazuje svu ruinoznost, strahovitu zapuštenost,
nečistoću...
Zgrada, na lijevo uz stube, koje vode do grada, već je odavno bez
krovišta, a jasno se sjećam da sam je vidio s krovom, kao pendant zamišlje-
noj stambenoj kući nasuprot...
Ulazna kula imala je jaka vrata (danas posve nevaljala), veliki
uokvireni tobože gotski prozor sa prečkom i na stražnjoj strani, nad tim
prozorom Vierpass (četverolist)... Današnje stanje: nema više nikakvom
krovu ni traga, tek milosrdno grane maskiraju prazninu, a bršljan prekriva
posvemašnju trulež gornjih partija zida.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent155

Spojni zid između ulazne kule i one gdje je nekad bio muzej Nugen-
tov, danas je u najočajnijem stanju... (Slijedi detaljan opis cijelog grada,
koji je trebao biti polazište bilo kakve restauracije. Napokon ide i suština
cijelog teksta).
Cilj je restauracije, ili bolje rečeno konzervacije, u bitnom usposta-
viti barem donekle ono stanje Trsatskog grada kako ga je ostavio pok. mar-
šal Laval Nugent!” (Szabo: Primorske novine, 30. 1. 1937.)
Ta rečenica definitivno ukazuje na površnost u pripremi restauracije
šezdesetih godina.
Za našu priču zanimljiva je još jedna primjedba iz detaljnog opisa
nužnih zahvata u kaštelu:
“Grobnica starog maršala i njegove žene mora se najprije urediti
tako da se postavi novo krovište, uredi unutrašnjost dostojna pokojnika,
dapače bi itekako valjalo onaj fragment slike oltarske spasiti...” (Szabo:
Primorske novine, 30. 1. 1937.)
O kojoj se slici radi nije moguće razabrati iz tako šture informa-
cije, najvjerojatnije nije riječ o Tintorettovoj stropnoj slici, osim ako nije
došlo do katastrofalnog smanjivanja formata, jer je oltar u kapeli bio malih
dimenzija.
Budući da je upravo Mir junaka središnji objekt trsatske gradine,
neovisno o tome što je novijeg datuma, vrijedi ponešto reći i o ekshumaciji
Lavala Nugenta i Giovanne Riario-Sforza, jer je to primjer vandalizma i
arogancije lokalnih, povijesno posve nepismenih moćnika. Dokument je
iz prepiske između Narodnog odbora Općine Sušak i Sanitarne inspekcije,
datiran 22. srpnja 1960. godine.

“Predmet: ekshumacija
Ovime obavještavamo naslov, da se u okviru adaptacionih, konser-
vatorskih i restauratorskih radova koji se vrše u okviru obnove trsatske
gradine, ukazuje kao potrebno i ekshumaciju nekih leševa u zgradi Mir
junaka.
Ovime vas drugarski molimo da bi odobrili ekshumaciju i formirali
nadležnu komisiju za izvršenje istog.
Prema toku samih radova, ovaj rad bi se imao izvršiti 24. ili 25. o.
mj. o čemu ćemo Vas kratkim putem obavijestiti.
Očekujući Vaše povoljno riješenje drugarski Vas pozdravljamo.
V.d. Načelnika
Božidar Hlača” (Dokument, Turistički savez Rijeka)
Drugi je dokument s istim datumom iz prepiske Turističkog društva
(upravitelja gradine) i Božidara Hlače.
156 Igor Žic

“Poštovani Božo!
S predstavnikom Sanitarne inspekcije jučer smo se dogovorili da
ćemo danas predočiti molbu za ekshumaciju mrtvaca iz Mira junaka.
Molim te budi dobar potpiši ovu predstavku, nastoj da se metne žig i vrati
po našem mladiću, kako bi obavili i taj posao. Hvala.
Uz drugarski pozdrav.” (Dokument, Turistički savez Rijeka)

Iako je svaki komentar izlišan, nama je ovo zanimljivo, jer se postav-


lja banalno pitanje: Gdje su kosti maršala Nugenta i njegove žene?
Zahvaljujući upornosti mladog pravnika Igora Korena, kojeg je
problem devastacije maršalove grobnice određeno vrijeme ozbiljno zao-
kupljao, ustanovljeno je da su glavni organizatori obnove Trsata bili
Abdon Smokvina (tadašnji direktor Turističkog saveza) i Božidar Hlača
(tadašnji v.d. načelnika za komunalne poslove Narodnog odbora općine
Sušak). U odboru za obnovu trsatske gradine, u siječnju 1961., bili su:
Poldo Marač, prof. Boško Končar, Igor Emili, Vlado Pavlinić, Abdon
Smokvina, Marijan Baćac, Anton Marohnić, Karlo Bohuš i Rudi Cvit-
ković.
Prilikom ekshumacije sarkofazi su otvoreni; Laval Nugent bio je u
maršalskoj uniformi od koje su sačuvana samo mjedena dugmad izrađena u
Beču, s ukrasnim zmajevima iz grba obitelji. Kosti su spremljene u vrećice,
i prema najvjerojatnijoj varijanti, uzidane u tzv. rimsku kulu prilikom njena
popravka. Divot-sarkofazi, kako bi to rekao Szabo, prepolovljeni su pne-
umatskim bušilicama, skinuti su mramorni ukrasi (grbovi obitelji - jedan
je danas u Muzeju grada Rijeke, a drugi je ukraden) i potom su izbačeni
iz gradine, tako da od 1960. godine stoje uz kosinu ispred ulaza u gradinu,
povremeno obrasli raslinjem - sumorni svjedoci kulturne politike jednog
vremena. Prilikom te prenamjene Mira junaka, bilo je planirano i to da se
cijela grobnica sravni sa zemljom, no protiv toga izrazito je bio Igor Emili.
Prilikom devastacije grobnice otpiljeni su rep i jedna kandža Fern-
kornovog zmaja, i kao suveniri su prešli u privatno vlasništvo, skinut je
natpis Mir junaka, a budući da su slova bila od mjedi, netko od restaura-
tora ih je prodao!
Zanimljiva je legenda vezana uz Fernkorna i trsatskog zmaja. U vri-
jeme kad je odlučeno da će izraditi spomenik banu Jelačiću u Zagrebu,
primane su ponude za to važno djelo. Osim Fernkorna, koji je morao biti
prihvaćen, model je izradio i kipar Vatroslav Donegani (Rijeka, 1836.
- Đakovo, 1899.) koji se školovao u Veneciji i uz pomoć biskupa Stro-
ssmayera bio i na studiju u Rimu. Kad je Donegani saznao da je odbijen,
a budući da je bio temperamentan i prgav, odlučio se osvetiti Fernkornu.
Nakon povratka iz Rim godine 1867. odlazi u Đakovo nadzirati gradnju
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Pad kuće Nugent157

katedrale. Došavši u vezu s Arthurom Nugentom, uspostavio je i poslovnu


suradnju. Donegani je izradio nekoliko malih udarača za vrata prema Fern-
kornovom zmaju, a potom je kalup prodao u Veneciji, gdje su se prema
njemu dugo izrađivali originalni Sansovinovi zmajevi za engleske turiste!
Neovisno od istinitosti te priče, zanimljivo je da je prilikom restau-
racije Trsata nestao i udarač za vrata, te su sudbine Fernkorna i Doneganija
još jednom spojene.
Od ozbiljnijih Doneganijevijh radova treba navesti reljefe u katedrali
u Đakovu i poprsja fra Grge Martića i biskupa Strossmayera (Moderna
galerija u Zagrebu). Čitavo njegovo djelo obilježeno je utjecajem talijan-
skog realističnog kiparstva sredine XIX. stoljeća.
Za nas je važnija druga priča koja je najuže povezana s grobnicom
Mir junaka. Dok stoji ispred grobnice, današnji posjetitelj Trsata može
opet iščitati natpis, no ne može saznati što je bilo na njenom vrhu. A to što
je bilo na vrhu, na određeni način posljednji je pečat na rotulusu misterija
Lavala Nugenta. Dakle, protivno arhitektonskoj logici, ali sasvim u duhu
grobne funkcije, taj dorski hram imao je na vrhu kameni križ. To ne bi bilo
naročito važno da nije riječ o tzv. malteškom križu, koji je bio tradicio-
nalno obilježje vitezova reda sv. Ivana Jeruzalemskog, odnosno ivanovaca,
ili prema njihovom zadnjem sjedištu - malteških vitezova. Dakle, Nugent
je iznad sebe i Tintoretta postavio simbol koji ukazuje na nešto što je traj-
nije i od života i od umjetnosti - ideju, i to posve određenu i ne baš reli-
gijsku, iako je proizašla iz religije. O važnosti malteških vitezova u ovoj
priči ponešto govori i neispunjena pristupnica tom redu, poslana na obitelj
Nugent koncem XIX. stoljeća, i pohranjena u njihovoj zbirci u riječkom
Državnom arhivu.
Da je taj malteški križ - danas u malom dvorištu obližnjeg franje-
vačkog samostana - postavljen zbog vrlo nereligioznog razloga, potvrda je
došla od na prvi pogled sasvim nevažnog predmeta, koji se poslije temelji-
tije analize pokazao važnim kao umjetničko djelo, no još više kao sublima-
cija ideje koja je vodila Nugenta u njegovu djelovanju...
No, to je već iduće poglavlje...
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi159

V.

Frankopani, krčki knezovi

U
hodniku koji je nekad vodio do prolaza od Guvernerove palače
(PIPMHP) do Palazzina (Glazbena škola), iz kojeg se danas ulazi
u prostorije sa zbirkom oružja, visio je desetljećima luster koji se
odlično uklapao u taj izrazito ogoljeli prostor. Za razliku od drugih lustera
u palači, koji su svi s konca XIX. ili početka XX. stoljeća i imaju šarm
na granici između visokog obrta i industrije - taj luster izgledao mi je od
početka srednjovjekovno. Stavljam među navodnike tu odrednicu, jer je
riječ o utisku koji je na mene ostavljao, a ne o promišljanju. Taj se luster
dugo, možda čak i predugo borio za moju pažnju; no, napokon je i on
dospio u područje mojeg interesa. To se zbilo vrlo jednostavno: njegovu
dekoraciju sačinjavaju tri zmaja - i to tri zmaja iz grba Nugentovih. To je
bilo dovoljno da nakon provjere podrijetla - luster je, naravno, dospio s
Trsata kao otpad od restauracije 1960. godine - krenem u temeljitiju analizu
predmeta. Središnji obruč najvjerojatnije je renesansnog podrijetla - zbog
izgleda metala i određene nesigurnosti u izvođenju detalja, i zbog dijaman-
tnog ukrasa - a u XIX. stoljeću na tu osnovu dodana je nazubljena dekora-
cija i tri vješto izrađena zmaja (Donegani? Frangeš Mihanović?) koji su u
čeljustima nosila tri grba: grb obitelji Nugent, francuski ljiljan - obilježja
francuskih kraljevskih dinastija - i grb obitelji Medici! Sada grbovi vise na
donjem rubu lustera, pa je izgubljen simbolički smisao njihovog original-
nog položaja. Izvorna simbolika bila je nedvosmislena i mogla se sažeti u
tezu: loze su povezane preko obitelji Nugent! Došavši do te točke, bilo je
očito da je potrebno krenuti na dugo putovanje u noć, samo je bilo pitanje
- na koju stranu?
Pustio sam najprije da svjetlo padne na podrijetlo Giovanne Riario-
Sforza i to tako da ga osvijetli čim dalje u prošlost.
Ona je bila jedino dijete napuljskog vojvode Raphaela Riaria-Sforze,
koji se 1798. godine oženio saskom princezom Beatrix.
“Djed supruge Lavalove, princ Ksaver Saski bio je sin poljskog kra-
lja Augusta III. i nadvojvotkinje Josipe, kćeri cara Josipa I. Tako je Laval
bio u srodstvu i svojti s više vladajućih kuća u Evropi.” (Rački:1929., 169)
160 Igor Žic

Tim podacima riješili smo ujedno problem grafike na kojoj je pri-


kazan poljski kralj August Lav u zbirci Nugent - riječ je o Augustu III.,
pradjedu Nugentove supruge.
Slijedimo li lozu Giovanne Riario-Sforza malo dalje u prošlost
(prema službenom rodovniku, prijepis Državni arhiv Rijeka), čekaju nas
još poneka iznenađenja. Naime Wilhelmina Amelia, žena Josipa I, kći je
danskog kralja Johanna Friedricha, vojvode od Braunschweiga i Benedecte
Henriette čija je majka bila Ana Gonzaga (!). Anin muž Edvard, sin je češ-
kog kralja Friedricha V. i Elizabete, jedine kćeri engleskog kralja Jamesa I.
koji je bio oženjen s Anom, kćerkom danskog kralja Friedricha II.
Iz tog rodoslovlja jasno je da se Laval Nugent oženio za instituciju
europskog plemstva i da je njegov dobar položaj u Beču bio prilično jak i
zbog veza sa Habsburzima, mada su zanimljive i veze s engleskim, polj-
skim, danskim i saskim dvorom.
Prisjetimo li se palače Foscari, koja je određeno vrijeme pripadala
Gonzagama i Sforzama, u koju u XIX. stoljeću dolaze Habsburzi, možemo
ili odmahnuti rukom i reći da je sve to koincidencija, ili se zamisliti i poku-
šati provjeriti sve koincidencije koje se pojavljuju u ovoj priči. Činjenica
je da uz ono što bismo mogli nazvati službenim tijekom povijesti, postoji
i paralelni, manje uočljiv, ali ne i manje važan tijek koji povremeno bitno
utječe na službeni, i zbog toga treba registrirati njegovo postojanje.
Sveta krv i sveti gral, knjiga je koja se dosad najozbiljnije bavila
paralelnom poviješću Europe. Njena osnovna teza može se jednostavno
prepričati: još uvijek ima nasljednika Isusa Krista i Marije Magdalene (tzv.
sveta krv), koji su okupljeni u Sionskom prioratu, prilično nejasnoj, ali
moćnoj organizaciji, kojoj su navodno pripadali, pa čak bili i veliki maj-
stori, vrlo zanimljive povijesne ličnosti.
Za početak, vratit ćemo se u XV. stoljeće, kad je veliki majstor Siona
(brdo nedaleko od Jeruzalema) bio Sandro Filippepi, poznatiji kao San-
dro Botticeli. On nije bio “...u neposrednom srodstvu s porodicama čija se
rodoslovlja javljaju u prioratskim spisima, ali... među njegovim pokrovi-
teljima bile su porodice Medici, Este, Gonzage i Vespucci. Sam Botticeli
školovao se kod Filippa Lippija i kod Verrocchia, alkemičara i istaknutog
predstavnika hermetičke misli, među čijim učenicima je bio i Leonardo da
Vinci... Najstariji poznati komplet tarot karata pripisuje se Botticeliju ili
Mantegni.” (Beigent-Leigh-Lincoln:1987., 343)
Botticelija je naslijedio Leonardo.
“Rođen 1452. Leonardo se dobro poznavao s Botticelijem - velikim
djelom zbog zajedničkog školovanja kod Verrocchija. Kao i Botticeliju,
pokrovitelji su mu bili Medici, Sforze i Gonzage. Zaštitnik mu je bio i
Lodovico Sforza, sin Francesca Sforze (kraće vrijeme vlasnik palače Fos-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi161

cari), jedan od najbližih prijatelja Rene Anžujskog i jedan od prvih članova


reda polumjeseca.” (isto, 344)
Dalje slijedi Connetable de Bourbon (nije li Nugent vratio 1815. na
prijestolje napuljsku bourbonsku dinastiju?!), vjerojatno jedan od najmoć-
nijih francuskih plemića.
“Rođen 1490., a bio je sin Claire od Gonzage. Njegova sestra udala se
za vojvodu od Lorraine, unuka Jolande de Barr i praunuka Rene Anžujskog
(d’Anjou). Kao vicekralj Milana, bio je u kontaktu s Leonardom, a izgleda
da se se to prijateljstvo nastavilo i kasnije u okolini Amboisea.” (isto, 344)
Na toj (imaginarnoj?) listi, idući je Ferrante de Gonzaga, rođen 1507.
godine “...kao sin vojvode od Mantove i Isabelle d’Este - jedne od Leonar-
dovih najvatrenijih pokroviteljki... Kao gotovo svi Gonzage od Mantove,
Ferrante se revnosno bavio ezoterijskim promišljanjima.” (isto, 345) On je
bio guverner Milana od 1546. do 1555. godine i za njega je Tizian izveo
portret Filipa II. Španjolskog, kasnije u posjedu Laval Nugenta.
Potom slijedi Louis de Nevers, “...u stvari Louis de Gonzaga. Rođen
1539., bio je nećak Ferrantea od Gonzage, svog prethodnika na spisku
Sionskih velikih majstora. Njegov brat oženio se jednom pripadnicom
porodice Habsburg.” (isto, 345)
Da Habsburzi nisu slučajno na toj listi, očito je u XVIII. stoljeću.
“Maximillian de Lorraine ili Maksimilian von Habsburg, rođen 1756. bio
je najdraži nećak Charlesa od Lorraine i najmlađi sin Marije Terezije...” i,
naravno, veliki majstor Sionskog priorata..
Dodamo li tome obitelj Foscari koja je imala portrete “...plemića
koji su ušli u obitelj kao npr. Henrik III., kralj Poljske i Francuske, Marija
Kazimira, kraljica Poljske, Friedrich IV., kralj Danske” (Moro-Rebe-
llato,1856.), pokazuje se zanimljivo ispreplitanje aristokracije i moguće
slabe, ali izravne veze obitelji Nugent i Foscari.
Vratimo li se knjizi Svata krv i sveti gral i obratimo li pažnju na jednu
od osnovnih teza: raspeće Krista bila je farsa - nije li, najblaže rečeno, zani-
mljivo to da je svetac zaštitnik Mantove, grada obitelji Gonzaga, sveti Lon-
gin “...rimski stotnik koji je bio nazočan razapinjanju na Kalvariji. Predaja
kaže da je on probo Kristov bok kopljem, a nakon Kristove smrti povikao
je: Zaista je ovaj čovjek bio Sin Božji!” (Grupa autora: Leksikon ikonolo-
gije, 1979., 383 )
Ako su članovi obitelji Gonzaga znali da je Kristovo raspeće bila
farsa, a morali su to znati kao veliki majstori Sionskog priorata, nije li izbor
sveca savršeno logičan, iako na prvi pogled čudan: svetac zaštitnik - osoba
koja probada Krista?!
Da s raspećem zaista nije sve jasno, ključni je dokaz to da sve do
XII. stoljeća u europskoj umjetnosti nema prikaza mrtvog Krista na križu.
162 Igor Žic

Štoviše, on se prikazuje s klupicom ispod nogu, a da je zaista imao klu-


picu, ne bi mogao umrijeti na križu, jer se na križu umiralo od gušenja - u
trenutku kad iscrpljeni kažnjenik više ne bi mogao disati. U slučaju da mu
je klupica zaista bila ispod nogu, Krist bi mogao umrijeti od gladi ili sun-
čanice, no to bi moralo trajati znatno duže.
Budući da je Sionski priorat izrastao na tlu Svete zemlje u vrijem
Križarskih ratova, možda je sada pravi trenutak da se iznese rodoslovlje
obitelji Nugent izvan okvira XIX. stoljeća, koje je očito preusko za dobi-
vanje cjelovite slike.
“Obitelj Nugent potječe iz Francuske od plemenite obitelji Nogent le
Rotrou. Ta je obitelj posjedovala u Francuskoj grofovije Parche i Alençon
(u Normandiji) a historija je spominje već 930.” (Rački:1929., 166)
Tada su navodni Kristovi nasljednici bili pripadnici merovinške
dinastije, tzv. izgubljeni kraljevi, primjerice Sigisbert VI., Guillaume II.
Oni na svom kraju iznjedruju Godefroia de Buillona koji godine 1099.
osniva Sionski red u opatiji Notre Dame de Monte Sion u Jeruzalemu, a
neformalni kralj Jeruzalema postaje 1100. godine.
Rotrou I. de Nogent živio je u XI. stoljeću i znamenit je po tome što
je dovršio samostan St. Dennis u Nogent le Rotrouu. Njegov sin Geffry de
Nogent sudjelovao je u pohodu Williama Osvajača na Englesku i u bitci
pokraj Hastingsa 14. listopada 1066. godine. Umro je 1100. i sahranjen je u
tada najvažnijem obiteljskom dvorcu u Nogent le Rotrou. Williama Osva-
jača pratio je i Fulco I. od Bellesme, gospodar Nogent le Rotrou i četvrti
sin Rotroua I. Njegovov najmlađi sin, Hugho I. Nogent, oženio se Emmom
de Lacy, a ta grana obitelji dala je Hugha de Lacya, kasnijeg osvajača Irske
od strane anglo-normana.Rotrou II. oženio se Matildom, kćerkom engle-
skog kralja Henrika I., koja je umrla 1102. godine. U prvom Križarskom
ratu godine 1096. otišao je u Svetu zemlju s Robertom, vojvodom od Nor-
mandije i pokraj Antiohije zapovjedao je Desetim odjeljenjem. Umro je
1143. ili 1145. i sahranjen je gdje i prethodnici.
Potrebna je mala digresija da bismo objasnili neke rodbinske veze.
Geoffrey V. Plantagenet nosio je žuku (lat. planta genista) na svojem
šljemu, i to je kasnije postao naziv za dinastiju Anjou-Plantagenet koja je
od 1154. do 1485. vladala Engleskom. Kao i Rotrou II. Nogent, također
se oženio Matildom, kćerkom engleskog kralja Henrika I., no to se zbilo
1129. godine. Geoffrey je važana zato što je za kralja osvojio Normandiju
1144. godine. Njegov sin Henrik oženio se 1152. s Eleonorom Akvitan-
skom, rastavljenom ženom francuskog kralja Louisa VII, dobio je Poitou,
Guyene i Gascogne, a godine 1154. zavladao je Engleskom kao Henrik II.
On je bio više Francuz nego Englez, rođen u Normandiji, govorio je
normansko-francuskim jezikom. Engleska je bila samo dio njegovog car-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi163

stva koje je obuhvaćalo i Normandiju, Anjou, Maine, Poitou i Akvitaniju s


pravima nad Toulouseom, Walesom i Škotskom.
Vratimo li se Nugentima, vidjet ćemo da se Philippe, sin Rotrou II,
iz prvog braka, oženio s Elias d’Anjou, najmlađom sestrom Geoffreya V.
Plantageneta. Sin iz drugog braka Rotrou III. isticao se u III. križarskom
ratu. Taj križarski rat obilježen je sukobom Saladina i engleskog kralja Ric-
harda Lavljeg Srca. Slavni riđokosi kralj iskrcao se kod Acre, opsjednute
već gotovo dvije godine, početkom lipnja 1191. godine. Utvrda je napokon
zauzeta 11. srpnja iste godine, a prvi koji se popeo na zidine sa zastavom
bio je Rotrou III. Nogent. Sestra njegove žene bila je supruga francuskog
kralja Louisa VII.
Louis VII. jedna je od ključnih ličnosti u povijesti Sionskog priorata.
Tvrdi se da je on, vraćajući se iz II. križarskog rata doveo 95 članova tog
reda; to je moguće objasniti velikom novčanom i vojnom pomoći templara
u Svetoj zemlji - a budući da su u to vrijeme Sionski red i templari bili
gotovo jedno, moglo se shvatiti da se kralj želi odužiti za pomoć. U sva-
kom slučaju, godine 1152. Sionski red uspostavljen je u okolici Orleansa, i
do naših dana sačuvane su povelje koje to potvrđuju.
Godine 1155. papa je bio Hadrijan IV., jedini Englez koji je ikad
obnašao tu čast. On je kralju Henriku II. dao dozvolu za zauzeće Irske, no
to je realizirano tek 21. rujna 1170. godine, kad je Dublin pao u ruke Nor-
mana. Godine 1171. Henrik II. bio je u Dublinu, a 1. travnja 1172. predao
je irsku pokrajinu Meath Hughu de Lacyju.
Osnivanje kraljevstva Meath bilo je jedno od najvažnijih norman-
skih postignuća u Irskoj. To je kraljevstvo uključivalo današnje pokrajine
Meath, Westmeath i Longford, s dijelovima Offalyja i Cavana. Taj uspjeh
dobrim je dijelom zasluga sposobnog Hugha de Lacyja. Glavne dvorce
sagradio je kod Trimai Droghede, a Gilbertu de Nogentu, najstarijem
irskom predstavniku obitelji Nugent, dao je titulu baruna od Delvina.
Najpoznatija i umjetnički najvrijednija romansa o gralu je Parsifal,
nastao između 1195. i 1216. godine. Vitez Wolfram von Eschenbach sasta-
vio je romansu na osnovu podataka dobivenih od Guitoa de Provincea, koji
Provincea, koji movim riječima, iščitavao ljetopise u Britaniji, Francuskoj
i Irskoj, a priču je saznao od obitelji Anjou.
Budući da je gral mitski i nedvojbeno višeznačan pojam - od kaleža
kojim su se služili Krist i apostoli na Posljednjoj večeri, preko posude u
koju je sakupljena Kristova krv, do alegorije za krvno srodstvo određenih
obitelji s Kristom - o tome treba dobro razmisliti kad se priziva davna proš-
lost obitelji Nugent. Obitelj je u XII. stoljeću dosegla jedan od dinastičkih
vrhunaca - Margareta, sestra Rotrou III., bila je kraljica Navarre (danas
164 Igor Žic

pokrajina najvećim dijelom u Španjolskoj, a manjim u Francuskoj), a nje-


zina unuka, također Margareta, kraljica Sicilije.
Geoffrey de Nogent, sin Rotroua III. otišao je u Svetu zemlju s Ric-
hardom I. Lavljeg Srca, no u sukobu tog kralja s Leopoldom Austrijskim,
otvoreno je pristajao uz Leopolda. Borio se pokraj Acre, a umro je u Fran-
cuskoj 1202. godine. Njegova žena Matilda bila je kćerka Henrika Lava,
vojvode od Bavarske i Saske.
Thomas de Nogent otišao je u Englesku s francuskim princom Lou-
isom i borio se protiv kralja Johna - ubijen je godine 1217. u bitci kod
Lincolna. Kćerka Thomasova brata Stephena dala je francuskom kralju
Parche.
Vratimo li se Račkom, saznat ćemo ponešto i o novijoj povijesti obi-
telji:
“Edmund Nugent pao je u boju protiv Turaka prilikom opsade
Budima 1686. Olivier Nugent sudjelovao je kao major u vojsci Laudono-
voj protiv Turaka i zaglavio je 1789. Jakov Robert Nugent ratovao je tako-
đer protiv Turaka 1737., a kasnije u sedmogodišnjem ratu, a Hinko Nugent
sudjelovao je u obrani Gibraltara 1707. sa svoja tri sinovca i tamo pao.
Kako vidimo stari su se Nugenti doista odlikovali na oružju, a osim onih
što su sjekli mačem, bilo ih je vrlo mnogo, kojima su se povjeravale razne
diplomatske, političke i administrativne funkcije.” ( Rački:1929., 166 )
Ako smo dijelom objasnili dubinu korijenja obiteljskog stabla obi-
telji Nugent i njihovu vezanost uz Svetu zemlju, treba vidjeti što je s Fran-
kopanima jer uza sve dinastičke veze, Laval Nugent je ipak smatrao da su
Frankopani plemstvo na koje se on nastavlja, neovisno o slabim rodbin-
skim vezama preko supruge.
Prvi problem s Frankopanima njihov je početak, odnosno pitanje
otkada su Frankopani -Frankopani. U XIX. stoljeću istraživači su uglav-
nom smatrali da su Frankopani nastavak rimske obitelji Frangepan, a danas
znamo da je riječ o iskonstruiranoj vezi. No pustimo zasad Vjekoslava Kla-
ića, jednog od najtemeljitijih istraživača hrvatske prošlosti kao cjeline, da
bismo vidjeli što on kaže o najvažnijoj hrvatskoj plemićkoj obitelji.
“...ni sami krčki knezovi, mada su se u običnom životu rado nazi-
vali Frankapanima i dičili se svojom rimskom starinom, nijesu se u jav-
nim ispravama nikad usudili nazivati tim prezimenom. Tek u XV. stoljeću
počeo je silni knez Nikola IV. koji je u svojim rukama skupio ogromna
imanja čitavog roda svog, a uz to se popeo do banske časti u Hrvatskoj i
Dalmaciji, u javnim ispravama dodavati svojemu naslovu još pridjevak de
Frangepanibus ili de Frankapan.” (Klaić:1901.,16 )
“No taj pridjevak nisu priznavali još neko vrijeme ni Venecija,
ni Ugarska. Tek Nikolinim sinovima priznao je Sigismund god. 1434.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi165

spomenuto prezime, pa se onda i u ispravama njegove kancelarije stalo


pisati magnificis Joanni et Stephano de Frangepanibus, Segnia, Veglae et
Modrusse comitibus, regnorunque Dalmatiae et Croatiae banis. Mletačka
općina kratila se dugo i Nikolinim sinovima priznati nadjevak de Frange-
panibus. Tek pošto je jedan od njegovih devet sinova, po imenu Ivan mlađi,
nakon pogodbe sa svojom braćom i sinovcima sam ovladao čitavim oto-
kom Krkom, pak u prosincu god. 1451. razvio na otoku zastavu sv. Marka,
te se dao u zaštitu mletačke obćine, nalazimo u jednom pismu mletačkog
dužda Franje Foscara od 12. travnja 1454. ovo značajno mjesto: “...pri-
mili smo u zaštitu našu i našeg vladanja velmožnoga i moćnog gospodina
Ivana de Frankapana (Johannem de Frangiapanibus) plemenitog građa-
nina našeg i gospodara grada i otoka Krka. Mletačka obćina priznala je
pridjevak de Frangiapanibus tek između 1451. i 1454., prije toga je zvala
Frankapane redovito senjski knezovi (comites Segne) kloneći se s izvjesnih
razloga pače i naziva krčki knezovi (comites Vegle).
Po svemu što smo dosad izložili nema gotovo sumnje da je mletački
sekretar Antun Vinciguerra istinu napisao, kad je uztvrdio da su Franka-
pani svoj pridjevak uzurpirali. Još više vjerujemo mletačkom spisatelju
kad tvrdi da se je knez i ban Nikola prvi od svoga roda stao dičiti tim pri-
djevkom, dok su se preci njegovi naprosto zvali krčki knezovi. ( isto, 17 )
Iznova se nameće pitanje: Zašto je Nikola IV. odlučio postati Fran-
kopan? I zbog čega su važni rimski Frankopani?
Povijesni izvori govore da je 1410.-1411. Nikola bio na hodočašću
u Jeruzalemu (sporan podatak!), a godine 1430. došao je iz Senja preko
Jakina (Ancone) u Rim, gdje se susreo s papom Martinom V. (papa 1417.-
1431.), koji mu je na osnovu nekih spornih ljetopisa uspio naći vezu s rim-
skim Frankopanima i dodijeliti mu grb. Zanimljiv je osnovni motiv: dva
lava lome kruh. Taj motiv relativno se jednostavno može objasniti: obitelj
Frankopan obitelj je koja lomi, pa time i umnaža kruh, a to je nedvosmi-
slena asocijacija na Krista.
Što se tiče rimskih Frankopana, prema legendi jedan od njih je 800.
godine bio poslan od Karla Velikog da iz Rima ide obnoviti posve uništenu
Firenzu. U dokumentima se pak prvi put spominje Leo Frajapane 1014.
godine.
“Za velikih smutnji, koje su zaredale u Rimu po smrti pape Grigo-
rija VII. (1085.) kada su se njemački kraljevi pačali u izbor papa, i kad su
nicale protupape, utjecali su Cencius Fraipane i njegovi potomci znatno na
zgode Rima i papinstva, te je tako u XII. stoljeću ime im izašlo na glas po
čitavoj zapadnoj Evropi. Bili su tada najsilniji velikaši rimski uz Collone
i Pierleone... Njihove palače i kule kočile su se kod Titova slavoluka, na
Palatinu, pak i kod Collosea (1177.).” (isto, 23)
166 Igor Žic

Papa Urban II. prilikom sukoba s protivnicima godine 1093. sklonio


se kod Joannesa Fricapanema, papu Gelasia II. (izabran 1118.) zarobio je
Cencius Frangepan nezadovoljan njegovim izborom, Honorija II. doveo je
na papinsku stolicu Robert Frangepane (1124.)...
Prisjetimo li se Lavala Nugenta i njegova djelovanja na povratku
pape Pia VII. u Rim, i povučemo li paralelu s djelovanjem rimskih Frange-
pana, vidimo određenu srodnost koja bi se mogla odrediti kao kao čuvanje
vjere.
Budući da je Nikola IV. prvi službeni hrvatski Frankopan, zaslužuje
da mu se posveti pažnja.
“On je bio tada (podaci od 1393. do 1432.) jedini mužki član svoje
porodice, te je u svojim rukama skupio ogromna imanja njezina. Krk s
otokom, Senj s kotarom, Vinodol, Modruše, Gacka, Drežnik sa Slunjem,
Cetinje s kotarom Klokočkim, sve je to bilo u njegovoj vlasti. Dakako da
su od toga dohodci polovice Krka i Senja, gradovi Slunj i Drežnik, zatim
Trsat, Bakar i Bribir bili založeni bratučadi njegovoj Elizabeti, zaručnici
celjskog kneza Fridrika. Knez je Nikola bio tada jamačno najmoćniji veli-
kaš u hrvatskom kraljevstvu u rodu ili svojti krbavskim Kurjakovićima,
knezovima Zrinskim i Babonićima.” (isto, 188)
Za vrijeme njegova života dugo se u hrvatskoj vodila borba između
pristalica kralja Sigismunda i pristalica napuljskog kralja Ladislava. Nikola
je sve do godine 1402. podržavao ugarskog kralja, da bi se te godine pri-
klonio i pokorio Ladislavu. No, budući da je to vrijeme čestih političkih
promjena, već godine 1404. Nikola je u milosti Sigismunda.
“Malo zatim stupio je knez Nikola u srodstvo s tadanjim svemoć-
nim palatinom, a nedavno još hrvatskim banom Nikolom Gorjanskim.
Nikoli Frankapanu bijaše umrla prva supruga, kojoj neznamo ime, a na
to se je1405. zaručio s Dorotejom, sestrom palatina Nikole Gorjanskog.”
(isto, 195)
“Ženitbom prvorođenca Nikole (1416.) s bogatom baštinicom Neli-
pića porastao je još više ugled knezova Frankopana kako u domovini tako
i u tuđini. Neki pisci tvrde pače da je knez Nikola pomagao habsburškog
vojvodu Ernesta Željeznog, vladara Kranjske, Koruške i Štajerske, kada
su Turci bili provalili u te zemlje, naročito pripovjedaju, kako je Nikola
Frankapan s hrvatskim četama sudjelovao u boju kod Radgone u listopadu
1418., gdje je sjedinjenim silama habsburškog vojvode i hrvatskog kneza
pošlo za rukom, te su održali sjajnu pobjedu nad Turcima.” (isto, 207)
Iako je taj podatak legenda, jer su već u Klaićevo vrijeme povje-
sničari sumnjali u njega, ipak je za nas zapanjujući jer ako se namjesto
imena Nikole Frankopana stavi Laval Nugent, iznova se naziru neobične
povijesne paralele.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi167

“Nikola je od godine 1424. radio na tome da postane ban umjesto


vranskog priora Alberta, no ban postaje sredinom 1426. Po treći put ženi
se 1428. i to najvjerojatnije za Bianchu Visconti, kćer posljednjeg voj-
vode Viscontia, Filipa Marije, gospodara Milana i kasniju ženu Francesca
Sforze. (!)” (isto, 215)
Ta veza u našu priču unosi novi nemir i osjećaj da ništa nije slu-
čajno, da sve ima svoj sudbinski tijek, jedino je naše neznanje plodno tlo na
kojem uspijevaju slučajnosti. Veza s obitelji Sforza nastavila se je i poslije
Nikoline smrti 1432., jer 1463. treći banov sin Stjepan zove suprugu voj-
vode Francesca Sforze svojom vrlo poštovanom majkom.
“Najugledniji od Frankapana, knez Stjepan, ogledao se za suprugom
iz koje slavne porodice, da bi tako još više podigao svoju vlast. Kako si
je još mladićem mnogo boravio u Italiji na dvorovima knezova i hercega,
odabrao si je za ženu kneginju Ižotu (Elizabetu) naravnu kćer markgrofa
Nikole III. iz porodice Este (!), gospodara Ferrare, Modene i Regija.
Rečena Ižota bijaše se g. 1444. vjenčala s Antunom od Montefeltra, koji bi
baš na vjenčani dan ubijen, te je tako Ižota ostala udovicom. Frankapani
bijahu od prije u svojti s markgrofovima od Este, jer je Nikola III. imao za
prvu suprugu Ziliolu Carrara, sestru one Katarine, koja se bijaše god. 1372.
udala za Stjepana I. Frankopana.” (isto, 230)
Saznavši za njegov plan, Venecija je reagirala nervozno.
“Dužda Franjo Foscari još ga je 8. travnja (1446.) odvraćao od braka
s markgrofinjom, predlažući mu druge zgodnije kneginje i grofinje. Ali
Stjepan zahvalio se na svim tim savjetima, pak pošto mu je općina uskratila
oružanu pratnju, pošao je sam sa svojom družinom u Ferraru, gdje se je
oženio Ižotom i mnogo dana ondje pirovao.
Ženitba kneza Stjepana s markgrofinjom Ižotom podiže još više nje-
gov ugled u Hrvatskoj i Ugarskoj. Po toj ženitbi došao je on u svojtu s
najmoćnijim dinastijama u Italiji pače i s napuljskim kraljem Alfonsom V.
(I.) iz porodice aragonske, kojega je naravna kći Marija bila udata za mar-
kgrofa Lionella, šurjaka kneza Stjepana Frankapana.” (isto, 245)
Vratimo li se malo u prošlost, vidjet ćemo da je Frankopane upravo
dužd Francesco Foscari prvi morao priznati kao Frankopane. Njegovo
protivljenje Stjepanovoj vezi s Elizabetom d’Este najlakše je objasniti time
da je on točno znao što sve podrazumijeva članstvo u obitelji u kojoj su
svi bili manje ili više zadojeni ezoteričnim idejama, i koji su se smatrali
glavnom granom Kristovih nasljednika - to, naravno, uz uvjet da se pri-
hvati postojanje Sionskog priorata. Budući da se slično može primjetiti i za
obitelj Sforza, bilo je jasno da su Frankopani bili uvučeni u duboku sjenu
onog što bi se moglo nazvati paralelni tijek povijesti.
168 Igor Žic

“Kako je knez Stjepan II. u prvi kraj pristao uz kralja Matiju Kor-
vina, ostao mu je odan i vjeran i dalje. A mladi je kralj rado primao u službu
uglednog kneza, koji je bio na dobru glasu u Mletcima i u rodu ili svojti s
milanskim vojvodom Franjom Sforzom i njegovom suprugom Blanchom,
s ferrarskim i modenskim vojvodom Borsom (mlađi brat pokojne Ižote) i s
napuljskim kraljevskim dvorom.” (isto, 269)
Stjepan je kao poslanik 1459.-1460. predvodio delegaciju preko
Venecije za Mantovu, radi traženja potpore za jače suprotstavljanje Matije
Korvina Turcima. Na zboru koji je tražio papa, proveli su nekoliko mjeseci;
u proljeće 1460. Stjepan se vraćao u domovinu noseći novac koji je papa
Pio II. namijenio kralju Matijažu za uzdržavanje vojske u ratu s Turcima.
Iduća karika i paralela s Lavalom Nugentom povezana je s Bernar-
dinom, sinom Stjepana II.
“No, još se nešto zgodilo knezu Bernardinu na napuljskom dvoru.
Mladić se zagledao u kraljevu nećakinju Lojsiju od Aragonije, kćer kra-
ljeve naravne sestre Eleonore i Marina da Marzano, vojvode od Sessa i
kneza od Rossana. Ne znamo da li se je Bernardin već tada ili poslije zaru-
čio s kneginjom Lojsijom, ali pomenuta kneginja bila je zaista njegova
žena, te je tako knez Bernardin došao u svojtu samom kralju Matijašu Kor-
vinu. U jednoj povelji od 1489. zove se Bernardinova supruga Loisija od
Aragonije izrijekom bratučeda (consobrina) kraljice Beatrice.” (isto, 270)
Može li se reći da se sudbina našalila s Lavalom Nugentom koji je
također došao u Napulj, tu se oženio s Giovannom Riario-Sforza i tako
došao u srodstvo s Habsburzima.
Bernardinova kći je Beatrice Frankapan koja se godine 1496. udala
u Modrušu za hrvatskog bana Ivana Korvina, sina kralja Matije. Ta veza
važna je i zbog slijedećeg:
“Dok je živio herceg i ban Ivan Korvin uživala je Hrvatska, u smi-
slu krunitbenog ugovora s Korvinom, skoro potpunu neovisnost od krune
Ugarske.” (Kukuljević: 1885., 36)
S njezinim drugim brakom, Frankopani su uspjeli doseći krajnji ple-
mićki status koji je uspjela ostvariti jedna hrvatska obitelj preko rodbinskih
veza.
“Brakom s Gjorgjom Braniborskim iz sjajne kuće Hohenzollerske
došla je Betrice Frankapan u srodstvo s mnogim vladajućim njemačkim
obiteljima, kao i s vladajućim kućama u Poljskoj, Češkoj i Ugarskoj. Nje-
zin rod toliko po materi i baki, koliko po obih supruzih, širio se od južne
i sjeverne Italije do dalekih sjever-njemačkih i slovjanskih dvorova. S tog
gledišta pripada joj najsjajnije mjesto među ženama hrvatskog naroda.”
(Kukuljević: 1885., 55)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi169

Ako je donekle rasvjetljen uspon obitelji Frankopan, treba rasvje-


tliti i njen kraj kroz poznatu Zrinsko-frankopansku urotu. Prije same urote
treba se osvrnuti na događaj koji ima prizvuk polulegende, a zaživio je
zahvaljujući Kukuljeviću-Sakcinskom koji je “jedan odlomak iz tog pisma
(Ivana Ručića) priopćio u Arkivu za jugoslavensku povjesnicu (I, 172) pa
nam je tako sačuvana zanimljiva vijest o nekoj kraljevskoj kruni, koja je
bila godine 1634. otkrita u gradu Ozlju, što je prije pripadao Frankapa-
nima, a u ono vrijeme knezovima Nikoli i Petru Zrinskom.” (Klaić: Crtice
iz hrvatske prošlosti, 93) Pismu se kasnije izgubio svaki trag!
“Vrijedno je pobliže pogledati što to Ručić piše. On javlja prijate-
lju pored ostalog i neke novine iz Ozlja grada kojim je negdje oko 1623.
upravljao ugledni plemić Nikola Milovac u ime knezova Zrinjskih. Kod
tog Milovca boravila je neko vrijeme i ugledna zagrebačka građanka i
supruga ljekarnika Jakova Gašparina, koja je u Ozalj došla istjerati neke
dugove. Ta vrlo štovana i cijenjena (optatissima et pretiosissima) gospođa
vratila se danas (14. studenog 1634.) iz Ozlja u Zagreb, pa je pripovjedala
o čudnom slučaju, koji se u gradu Ozlju dogodio. U gradu se raspukao sam
od sebe neki zid u kojem je bilo pohranjeno i sakriveno blago knezova
Frankapana. U pukotini su našli neku svotu novca, a povrh toga otkrivena
je i kraljevska kruna, urešena obilato predragim kamenjem. Htjeli su poru-
šiti i razvaliti preostali dio raspuklog zida, da vide što se još u njemu krije,
ali su to odložili do dolaska mladih knezova Nikole i Petra Zrinskog, koji
tada nijesu bili nazočni.
U prvi mah se nameće pitanje, da li je ta vijest istinita ili je to pusta
tlapnja bez temelja.
Zar nijesu Frankapani mogli imati svoju riznicu sakrivenu i ugrađenu
u kojem zidu? I zar nije mogla u toj riznici biti i kraljevska kruna, možda
i hrvatska? Ta knezovi Frankapani već od 1193. imadu znamenitu ulogu
u historiji hrvatskoj. Frankapani su pratili kralja Belu IV. iz Hrvatske u
Dalmaciju i Ugarsku nakon provale Tatara. Knez Ivan Frankapan pomagao
je osloboditi zarobljenu kraljicu Mariju god. 1387. kada je bila zatvorena
u gradu Novigradu na moru. Knez Krsto Frankapan napokon oslobodio
je god. 1525. grad Jajce od Turske posade, a godine 1527. kada se vodila
bitka između protukraljeva Ferdinanda I. i Ivana Zapolje, bio je tako ugle-
dan i moćan da je gotovo do njega stajalo tko će vladati Hrvatskom.
...Moguće je stoga da je kojom prilikom pošlo za rukom nekom od
knezova Frankapana da dobije u svoje ruke staru krunu hrvatskih kraljeva,
pa da je pohrani i sakrije u svoju riznicu u gradu Ozlju.
...Mogla je to biti i ona kruna, kojom su godine 1472. krunili kneza
Nikolu Iločkog za kralja bosanskog i kojom se poslije, naime 1490. imao
170 Igor Žic

za bosanskog kralja kruniti herceg Ivaniš Korvin, zet kneza Bernardina


Frankopana i šurjak kneza Krste Frankopana...
God. 1634. kad se našla kraljevska kruna u Ozlju, bili su tadašnji
vlasnici grada braća Nikola i Petar Zrinski još mladići. Nije li to otkriće
djelovalo na njihovu mladanačku maštu, pa su stali snivati o tom, da koji
od njih posadi tu krunu na glavu. Godine 1641., sedam godina poslije
otkrića, slavila se u gradu Ozlju svatba kneza Petra Zrinskog s Katarinom
Frankopan.” (isto, 94-95)
Je li pronalazak (?) kraljevske krune u Ozlju mogao biti posredan
povod za pokušaj da Petar Zrinski sjedne na hrvatsko prijestolje i da tako
realizira činjenično stanje tijekom niza stoljeća: Frankopani su odlučivali
tko će biti na hrvatskom prijestolju!
Ne pokazuje li to prilično jasno i savez Nikole Frankopana i Erne-
sta Željeznog iz 1418. godine, te njegova posljedica, kako ju je istaknuo
povjesničar Klaić:
“Tako stupiše knezovi Frankopani u svezu s habsburškom porodi-
com koju su poslije najizdašnije pomagali, dok se nije popela na hrvatsko
prijestolje.” (Klaić: 1901.)
Treba napomenuti i to da moć Frankopana nije bila uvijek jednaka, i
da je ovisila o različitim čimbenicima, no činjenica je da je postojao konti-
nuitet djelovanja Frankopana u odlučivanju o hrvatskoj kruni i o Hrvatskoj.
Sve obiteljske veze trebale su poslužiti da se što jednostavnije kontrolira
Hrvatska, jer oni su bili neokrunjeni kraljevi s legalitetom pravih kraljeva.
Taj legalitet proizlazio je iz njihove krvne veze s glavnom granom Kristo-
vih nasljednika!
Nije li karakteristična Bösendorferova rečenica s početka njegovog
djela o Zrinsko-frankopanskoj uroti, koju on, ne shvaćajući važnost konti-
nuiteta koju daju Frankopani naziva Zavjera Petra Šubića Zrinskog.
“Zrinski stavit će krunu Ugarske i Hrvatske na glavu Ljudevitu
(Louisu XIV.).” (Bösendorfer: 1898., 14)
To govori o jednoj varijanti zavjere - radilo se na povezivanju Hrvat-
ske i Ugarske s Francuskom, ne bi li ih se tako odvojilo od Beča.
“Vođa nezadovoljnika je ban hrvatski, Nikola Zrinski. On je najbo-
gatiji i najuvaženiji velikaš u Ugarskoj i Hrvatskoj. On bi bio jedini - misli
francuski poslanik - koji bi se s uspjehom mogao podići na kralja Leopolda.
Ugri ga doduše, kao rođenog Hrvata ne vole, ali zbog njegovih duševnih
osobina i hrabre desnice štuju. Osobito je kod protestanata u velikoj časti,
jer se ne jednom prigodom za njih zauzeo bio, ne davši se zasljepiti vjer-
skim fanatizmom one dobi.” (isto, 18)
Nažalost, Nikola Zrinski, zasigurno središnja ličnost svojeg vre-
mena, stradao je u lovu 18. studenog 1664. - usmrtio ga je ranjeni vepar.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi171

Bogatstvo bana Nikole nasljeđuje njegov brat Petar, ali ne i državničko


umijeće i čast. Petar dolazi u Beč nastojeći dobiti imenovanje za bana,
ali i naslijediti Auersperga, zapovjednika Vojne krajine, a tome se dvor
otvoreno opirao. To jasno pokazuju paralele Zrinsko-frankopanske urote
i Nugentovog plana iz 1848.-1849. godine: razjedinjena Hrvatska je pod
Bečom, a sjedinjena Hrvatska može se boriti za sebe.
“No Petar nikako nije mogao postati karlovačkim generalom. Badava
dakle Zrinskom sav trud, badava hrli i banica Katarina carici Margareti,
badava i nastojanje rimskog dvora, da to mjesto zaposjedne Franjo Krsto
Frankopan. Na to mjesto dođe opet Nijemac grof Josip Herberstein, čovjek
bez ikakvih zasluga.” (isto, 65)
Početkom proljeća 1670. izgubivši živce u osjetljivim dvorskim
igrama, Petar kreće mnogo otvorenije, paktirajući gotovo sa svakim, pa i s
Turcima, istodobno naoružavajući svoje ljudi u Hrvatskoj.
“Mladi knez Krsto Frankopan, desna ruka banova, oblijeta Pri-
morje, potičući svagdje živom riječi na oružje. Primorski gradovi tvrdi su
i dobro opsrbljeni, a sada to isto čini i u Brodu na Kupi, u Bosiljevu, Ozlju
i Švarči.” (isto, 65)
No, kralj je vrlo brzo saznao za urotu. Formalna istraga protiv bana
započela je 26. lipnja 1670. godine.
“Sav trud ulaže rimski papa da ishodi nad njim pomilovanje, ne zao-
staje ni kardinal Barberini, koji je bio u rodu s Julijom, ženom Frankopa-
novom...” (isto, 112)
Kao novu šalu povijesti, treba navesti da je poseban sud koji je ofor-
mio dvor - Judicium delegatum (Nepristrani sud) - u svom članstvu imao i
grofa Gotliba Windischgrätza.
U Bečkom Novom Mjestu, 30. travnja 1671. godine pogubljeni su
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a istog dana i grof Nadasdy, njihov
glavni saveznik u Ugarskoj.
“S Petrom Zrinskim i Franom Krstom Frankopanom propadoše te
dvije velike obitelji hrvatske... Obitelji koje kroz punih šest vjekova vla-
daju i bez vladalačke palice, te često mašu banskim žezlom kraljevskom
snagom!” (isto, 139)
Vrijedi spomenuti i sudbinu Julije, žene Frana Krste Frankopana.
“Neko se vrijeme viđala u Veneciji, marljivo se raspitujući o svom
mužu. Za nju se je zauzela Sveta stolica po kardinalu Pallaviciniu (!), da
dobije štogod od imanja svoga muža, ali to ne uspije. Nakon ne dugo vre-
mena stupi u rimski samostan sv. Terze, moleći za dušu ljubljenog si Frane.
Preminu u rodnom svojem mjestu - u vječnom Rimu.” (isto, 144)
Time su zaista nestali Frankopani za idućih 150 godina, odnosno
do pojave Laval Nugenta, koji je čudesno uskrsnuo lozu i njene temeljne
172 Igor Žic

ideje. No, kako priča s krunom nije najjasnija, treba provjeriti Ilok, iločko
plemstvo i mogućnost da se kruna bosanskih kraljeva pojavila u XIX. sto-
ljeću, pogotovo u krugu Ilirica.
“Sam grad Iločki osovio se je na sjeverozapadnom ćošku iločkih
utvrda. Imade tri krila, a okrenut je pročeljem prema jugu. Gradska se
vrata nalaze na istočnom krilu. U dvorištu je bunar, koji ne pruža najbolju
vodu, te se stoga ova dovaža s obližnjeg vrela turska skela nazivanog.
Grad je dvokatan a zidovi su mu silno debeli: do dva hvata (3,5 metra)...
Od svih građevina starog Iloka valja na prvo mjesto staviti crkvu i samo-
stan franjevački. Crkva je posvećena sv. Ivanu Kapistranu. Prije turskih
provala bijaše ova posvećena sv. Petru apoštolu, te je istu oko 1451.
(franjevački samostan na Trsatu podigao je Martin Frankopan 1453., op.
aut.) povećao i dogradio knez Nikola Iločki, što se doznaje iz pisma pape
Nikole V. od 5. maja 1451. Ova crkva bijaše nekoć stolnom crkvom stare
biskupije srijemske, te je kod nje u današnjem samostanu stolovao biskup
srijemski...
U prizemlju samostana vrijedno je istaknuti kameniti portal refekto-
rija koji je ukrašen lijepim starim klesarijama. Dalje kod ulaza iz samostan-
skog hodnika u sakristiju crkve nalazi se mala kapelica. Natpis nad vratima
tumači, da je to bila izba sv. Ivana Kapistrana, u kojoj je on god. 1456. 21.
oktobra dovršio svoj krijeposni život. Veli se da je pokopan u crkvi i to u
kapelici gdje su grobni spomenici knezova Iločkih...
Lijepi su nadgrobni spomenici Nikole (umro približno 1476.) i sina
mu Lovre Iločkog (umro 1524.) u crkvi franjevaca. Oba su od crvena mra-
mora, majstorski izrađeni. Jedan i drugi nose u naravnoj veličini likove
dotičnih knezova u oklopu. Onaj kneza Nikole kralja Bosne nema nika-
kvog natpisa, dok onaj kneza Lovre imade. Oba spomenika nose po četiri
grba. Grbovi, u kojima se vide krune, jesu bosanski, jer oba bijahu naslovni
kraljevi Bosne...
Najslavniji od porodice Iločke bijaše Nikola, sin Ladislava, naslovni
kralj Bosne. On bijaše također palatinom i vojvodom Erdelja, te dobi od
kralja Matije Korvina također i čast bana srijemskog. On je Ilok znatno
učvrstio i ukrasio te dogradio crkvu sv. Petra. Umro je oko godine 1476.
Njegova ogromna imanja naslijedi sin Lovro.
Iza smrti kralja Matije (1490.) bijaše Lovro Iločki oduševljeni pri-
staša Matijinog naravnog sina hercega Ivana Korvina (koji se godine 1496.
u Modruši oženio s Beatrice Frankopan), te je silne neprilike i štete činio
protivnicima Ivanovima, a naročito zagrebačkom biskupu Osvaldu. Kad se
ovaj potužio kralju Vladislavu, posla kralj vojsku pod Bartolom Dragfijem,
vojvodom Erdeljskim i Josipom Somom, županom temeškim protiv Iloč-
kog i njegovih drugova Kiš-Horvata-Hlapčića i Lovra Banfija...
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi173

Lovro bijaše tada u velikoj nemilosti kralja. Nu njegovi prijatelji


Zapolja i Bornemissa (nije li Bornemissa iz XIX. stoljeća nosio žezlo
ispred bana Jelačića, prilikom njegovog ustoličenja?!) izmoliše za njega
milost i oprost u kralja. Na saboru u Budimu koncem godine 1496.
dozvoli kralj, da se Lovru povrate sva zaplijenjena imanja i gradovi izim
Vukovara, ali pod uvjetom da ova pripadnu kralju, ako Lovro umre bez
potomstva... Od kako se Lovro izmirio s kraljem, napusti Ivana Korvina,
koji mu se je uostalom vrlo nezahvalnim pokazao. Od tog vremena držao
je Lovro Iločki grad mirno sve do svoje smrti g. 1524. S njim ugasne
slavna i možna hrvatska porodica knezova Iločkih.” (Laszowski: 1902.,
58-63)
Iz svega navedenog, jasne su pojedine paralele Trsat i Iloka, kne-
zova iločkih i krčkih. Također treba skrenuti pažnju na simbol polumje-
seca i zvijezde, koji se javljaju na grobnom spomeniku Lovre iločkog kao
bosanskog kralja, i koji je vrlo prisutan u Bosni u vrijeme bogumilstva,
jedine kršćanske hereze koja nije uništena Križarskim ratom, ali i na deko-
rativnim oklopima Lavala Nugenta, na kojima je motiv izveden spajanjem
polumjeseca i sunca, i u ilirizmu gdje se polumjesec i zvijezda pojavljuju
kao temeljna simbolika. U kojoj se mjeri sve to može tumačiti slučajno-
šću, a u kojoj je mjeri sve odbljesak davne manihejske hereze, još će biti
govora.
Što se tiče krune, ona se pojavljuje na grobnim spomenicima. No
obrati li se još malo pažnja prošlosti Iloka i na njegove novije gospodare,
slijedi nova slučajnost.
“Iza kako je pod Bečom g. 1683. stigao tursku silu grozan poraz,
započe odlučna bitka protiv Turčina (1683.-1699.).
U ratovima protiv Turaka iza g. 1683. (u kojima je pokraj Budima
godine 1683. stradao i Edmund Nugent, op. aut.) potpomagaše kralja
Leopolda I. velikim novcem papa Inocent XI. Odescalchi. Za ove ratove
doprineso je 336.000 for. Da se kralj za ovu izdašnu pomoć oduži, zapiše
i darova g. 1697. 30. jula papinom nećaku knezu Liviju I. Odascalchiu
vojvodinu srijemsku (izim tvrđava Petrovaradina, Slankamena i Zemuna
u obsegu svake od jedne njemačke milje) i grad Ilok te mu podijeli (21.
kolovoza) naslov vojvode srijemskog.” (isto, 64)
Vrlo je zanimljivo vidjeti što je s Ilokom u XIX. stoljeću, u vri-
jeme presudnog utjecaja Lavala Nugenta na uski, ali moćni sloj plemstva i
vrhunskih intelektualaca.
“Godine 1839. (glavna restauracija Trsata provedena je u razdoblju
1837.-1838., op. aut.) obnovio je grad u talijanskom slogu knez Livij III..
Odescalchi, a godine 1889. dade knez Baltazar III. Odescalchi ovaj slog
odstraniti i gradu podati današnji oblik...
174 Igor Žic

U jednoj sobi prvog kata smješten je mali muzej. Imade tu raznih


predmeta: predpovijesnih, rimskih i turskih... U prvom spratu grada nalazi
se još u stijeni, gvozdenim vratima zatvoreni tzv. tajni gradski arhiv, koji
sadržava najvažnije povelje tičući se knezova Odescalchia, u koliko se
odnose na iločka imanja.
U drugom katu grada namještene su odaje za boravak vlasnika
kneza. U ovim se odajama nalazi množina umjetnina. U knjižnici sabrani
su portreti knezova Odescalcha počem od Livija I. (godine 1689.) pa sve
do današnjeg vlasnika, čije se krasno mramorno poprsje nalazi u susjednoj
dvorani. U ovoj se dvorani također vidi rodoslovlje Odescalcha koje seže
čak u IX. vijek! Lijepa su također poprsja te portreti i reljefi pape Inocenta
XI. Odescalcha, kojeg se i posmrtni voštani otisak lica nalazi u toj zbirci.
Ima tu još i drugih umjetnički izrađenih predmeta.” (isto, 58-59)
Iz tih opisa izbija vrlo sličan duh kao iz opisa Trsata u tom razdoblju:
tu su i rodoslovlja koja sežu do IX. stoljeća, mali muzej, poprsja i nekakav
magličasti duh borbe za Ideju. Prisjetimo li se da je na sprovodu Arthura
Nugenta godine 1897. bila i princeza Odescalchi, jasno je da ništa nije
slučajno - ali zaista ništa!
Ako u Iloku nismo našli ništa vezano uz krunu bosanskih kraljeva,
našli smo ipak jedan trag nečeg što istodobno postoji i ne postoji - trag fine
mreže uspostavljene među plemstvom i to sasvim određenim plemstvom;
mreža koja se prvi put ukazala u Svetoj zemlji, da bi potom bila tiho polo-
žena na Europu, spajajući čudno i prilično nehomogeno bratstvo u borbi
protiv Vremena koje razara sve, pa i najfinije tvorevine duha.
Skrenemo li pažnju s Iloka na Ilirce, ukazat će se čudna priča koja
zaslužuje pažnju baš zato što je čudna. Ukratko, godine 1853. tri pisma
Ljudevita Gaja dospjela su u ruke vojnoj policiji koja je u njima pronašla
dokaze za nekakvu veliku urotu.
“U preslušavanjima i korespondenciji policija u Zagrebu i Zemunu i
vojničkog suda u Beču prorešetana je cijela Gajeva politička i privatna proš-
lost, raščinjene i njegove odlike i slabosti, opet je uskrišena stara afera s Milo-
šom Obrenovićem, optužuju ga da se dao u Zagrebu u krugu pristaša svojih
okruniti za hrvatskog, odnosno bosanskog kralja!” (!!!) (Horvat: 1936., 210)
Kad se ovako nešto pročita, mogu se uraditi dvije stvari: ili odmah-
nuti rukom, ili razmisliti o tome kao nečemu što se zaista dogodilo i potra-
žiti objašnjenje za nešto tako nesuvislo kao što je ilegalno krunjenje hrvat-
skog kralja sredinom XIX. stoljeća. Prvo, Ljudevit Gaj nije bio plemić i
često mu je zamjerano da sve što radi, radi da bi se domogao plemstva;
drugo, njegov život zapravo je sav sastavljen od trenutaka lucidnosti i tre-
nutaka nekontrolirane maštovitosti; treće za razliku od njega, austrijska
policija nikad nije patila od naročite maštovitosti.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Frankopani, krčki knezovi175

Poveže li se sve to, rezultat će biti događaj koji se vjerojatno zbio, no


koji nije imao ozbiljniju političku težinu. Da taj događaj ne bi bio potpuna
farsa, a imao je sve preduvjete za to: lažnog kralja i lažne dvorjane - nešto
je ipak moralo biti pravo, a to je, najvjerojatnije bila - kruna! Postoji mala
mogućnost da je kruna pronađena u Ozlju 1634. uskrsla u XIX. stoljeću,
i da Kukuljević, koji je objavio pismo o događaju iz godine 1634. nije do
kraja objasnio sve o tom pismu. Upravo sugestija o tome da se Ljudevit Gaj
okrunio za hrvatskog, odnosno bosanskog kralja, Klaićeva nagađanja o
kruni iz Ozlja kao kruni kojom se godine 1472. knez Nikola Iločki okrunio
za bosanskog kralja, a kojom se godine 1490. trebao okruniti Ivaniš Kor-
vin, zet kneza Bernardina Frankopana, također za bosanskog kralja, čini
prilično razumnim. Čak i ako to nije bila ta kruna, vrlo je vjerojatno da su
svi koji su prisustvovali tom događaju vjerovali da ona jest prava. A vjera
je ne jednom bila stvarnija od stvarnosti!
Nameće se pitanje: zašto se okrunio Ljudevit Gaj? Najjednostavniji
odgovor je - jer je bio bolesno tašt. Međutim, u obzir treba uzeti još pone-
što - stalnu frustraciju Hrvatske zbog nedostižne samostalnosti, to prije
što je Laval Nugent kombinacijom dvorskih veza, plemićkog podrijetla,
masonskog djelovanja i vojničke moći ukazao na realnu mogućnost da
se sjedinjena Hrvatska izdigne do trećeg ravnopravnog člana Monarhije.
Budući da je Nugent utjecao na sve istaknutije ljude u Hrvatskoj, pogotovo
na Gaja i Kukuljevića-Sakcinskog, ne treba odbaciti mogućnost da je kru-
njenje u osnovi bilo ekshibicionistički postupak izrastao iz duhovne klime
koju je u Hrvatskoj stvorio Nugent svojom fascinacijom Frankopanima
kao nesuđenom kraljevskom obitelji. Uz to valja imati na umu da se Laval
Nugent u svom djelovanju uvijek oslanjao barem na poneki dio moćne i
razgranate, prave kraljevske obitelji Habsburg.
U tom nizanju događaja i ljudi vezanih uz Hrvatsku, treba navesti još
jednu ekstravagantnu ličnost, jer je i njegov život jasan dokaz Nugentove
karizme - riječ je o grofu Corberonu koji je bio posebno dobar prijatelj
Alberta Nugenta, s kojim je sudjelovao u prvom krugu pregovora s ugar-
skim vodstvom 1848. godine.
“Grof Edgar Corberon rođen je 1807. u Troisserauxu u departmanu
Oise u Francuskoj i bio je pustolovni duh; kao mladac sudjeluje u Grčkoj u
ratu za oslobođenje, kasnije ratuje u Španjolskoj za Don Carlosa. M. Vežić
objelodanjujući u Viencu 1880. tu njegovu korespondenciju iz 1848.-1849. s
hanoveranskim kraljem primjećuje da se stariji Zagrebčani jamačno sjećaju
tog “sieda, krupna i omalena čovjeka crnih vatrenih očiju, koji je na sve
parade dolazio u crvenoj fantastičnoj uniformi španjolskih karlista sa puno
redova i malteškim krstom”. Corberon se smirio u Hrvatskoj, gdje je kupio
dvorac Januševac blizu Zaprešića, naučio dobro hrvatski i kao dobar prijatelj
176 Igor Žic

Jelačićev igrao zamjernu ulogu 1848. Godine 1851. izdao je i brošuru protiv
apsolutizma pod naslovom Eine Stimme aus Croatien (Glas iz Hrvatske).
Kako je zavolio novu domovinu svjedoči da su se prema njegovoj posljed-
njoj volji morale njegove osmrtnice u Toursu u Francuskoj štampati hrvat-
skim jezikom i da je odredio i da mu mrtvo tijelo - umro je 1861. u Badenu
kod Beča - bude pokopano u Hrvatskoj i to u grobnici Draškovića u Bisagu.”
(isto, 207-208)
Ostavljajući plemstvu pravo na samodovoljnost i sporo odumiranje,
nama ostaje da pokušamo do kraja složiti mozaik, da pokušamo shvatiti
zašto se događalo sve što se događalo i koliko su u tome važni malteški
vitezovi, pravovjerni i krivovjerni i, napokon, Sionski priorat.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest177

VI.

Paralelna povijest

P
oslije određenja Frankopana kao jedne od važnih obitelji neprekinuta
tijeka Kristovih nasljednika, došao je čas da se dohvati korijenje tog
razgranatog dinastičkog stabla koje je nosilo tako čudne plodove.
Korijenje izrasta iz pijeska Svete zemlje, a svi sokovi crpe se iz života
Isusa Krista, ključne, i na osnovi sačuvanih tekstova, vrlo kontradiktorne
osobe kršćanstva.
No prije no što posvetimo pažnju Isusu, treba se još jednom vratiti na
legendu o prijenosu Svete kuće iz Palestine na Trsat.
“Prvotna Marijina kuća u Nazaretu, gradu pokrajine Galileje, u sje-
vernom dijelu današnjeg Izraela, sastojala se od spilje i na njoj dograđene
kuće. Potvrđuju to najstariji literarni zapisi i suvremena arheološka istra-
živanja. U najranijem kršćanstvu taj je građevinski sklop postao crkvom-
sinagogom, a u četvrtom je stoljeću ugrađena u prostranu baziliku. Srušili
su je za provale Arapa da bi je obnovili križari u XIII. stoljeću...
Koncem XIII. stoljeća, u doba kad trsatska predaja stavlja događaj
prijenosa Svete kućice, prestaju kršćanska vojevanja protiv Arapa u križar-
skim ratovima na području tadašnje Palestine. Posljednje kršćansko upori-
šte, tvrđava Accon (Acri), palo je upravo 1291. godine. Križari su običavali
sa svojih pohoda donositi u Evropu iz Svete zemlje relikvije, predmete koji
su predstavljali znak i spomen na kakvo mjesto iz Isusova života ili života
njegove majke Marije. Kršćani su te predmete štovali i čuvali osobitom
pažnjom. Brojne relikvije donesene su i u naše krajeve, pa neki suvremeni
pisci o Trsatskom svetištu pretpostavljaju da je i Sveta kućica iz Nazareta
stigla na Trsat kao križarska relikvija...
Arheološka istraživanja u Nazaretu i Loretu otvorila su mogućnost
novog tumačenja drevne predaje... Svi ti nalazi potkrepljuju tvrdnju da su
Svetu kuću prenijeli iz Nazareta na Jadran križari vraćajući se iz križarskih
ratova na teretnim lađama. Na takav zaključak upućuje i bakrorez Dome-
nica Brisia iz 1625. godine u Loretu, na kome je oslikan prizor s neka-
dašnjih fresaka koje su bile na unutrašnjim zidovima Svete kućice. Slike
prikazuju likove križara u odjeći vitezova-templara, u nas zvanih božjaci,
178 Igor Žic

koji su štitili hodočasnike na njihovom putu u Palestinu; pojavljuju se i na


slici Svete kućice iz Pozzatiaca kod Firenze.
...Na takav slijed događaja upućuju pronađeni zapisi iz 1294. godine
koje čuva Kartular ili Zbornik iz Collesana (lat. Cartularium Culisanense).
U njemu je zabilježen popis dobara što su pripadala Margeriti Angeli,
kćeri Nicefora, despota iz grčke pokrajine Epir. Ona se udala za Filipa
II. Anžuvinca, napuljskog kralja. Kraljevo prezime d’Anjou može se tali-
janski označiti kao D’Angio, latinski De Angelis, što podsjeća na anđele.
I godina je vrlo važna jer se vremenski podudara s prenošenjem Svete
kućice s Trsata u Loreto. Zbornik spominje da među predmetim u mirazu
Margerite Angeli postoji “...sveto kamenje, odneseno iz kuće naše Gospe,
Bogorodice i Djevice.” (Hoško: 1991., VIII-IX)
Ako je time objašnjena veza Trsata i templara, odnosno važnost tem-
plara u prijenosu Svete kuće, a s time je Laval Nugent morao biti dobro
upoznat, vrijedi navesti, odnosno opisati stranicu iz molitvenika Katarine
Frankopan Raj duše, iz godine 1560. (unikat se čuva u trsatskoj samostan-
skoj knjižnici). Pred nama se ukazuje štit podijeljen na četiri polja. U gor-
nja dva nalazi se zvijezda (simbol Kristova rođenja i stariji frankopanski
grb) i novi grb obitelji Frankopan (lavovi koji lome, odnosno umnažaju
kruh - simbol Krista), a u donja dva malteški križ (znak ivanovaca koji
su preuzeli funkciju templara nakon njihove propasti) i stilizirani ljiljani
(znak Bogorodice, odnosno obitelji d’Anjou). Nisu li svi ti tragovi prilično
jasno ostavljeni i sasvim čitki, bez obzira na vrijeme koje je na njih nani-
jelo toliko prašine?
No da sada pokušamo uz pomoć fascinantne knjige Sveta krv i sveti
gral, koja je, uz sve nedostatke, naročito u dijelu do Križarskih ratova,
ipak temeljno djelo obzirom na otvaranje problema, ako to nije u njegovu
rješavanju: dakle, da pokušamo uz pomoć te knjige rekonstruirati događaje
bitne za kršćanstvo.
Na hebrejskom, odnosno na grčkom, Krist znači pomazanik i odnosi
se na kralja. Nakon što je David bio pomazan za kralja, postao je Mesija,
odnosno Krist, a to je vrijedilo i za kasnije kraljeve iz kuće Davidove.
“Čak i tijekom rimske okupacije Judeje, prvosvećenik kojeg je Rim
imenovao bio je poznat kao svećenik Mesija ili svećenik Krist.” (Beigent-
Leigh-Lincoln: 1987., 163)
Za zelote, vrlo borbenu stranku koja je okupljala više različitih sekti,
taj svećenik bio je lažni Krist, a pravi se iščekivao - on je morao biti poto-
mak Davidove kuće. Rex Judaeorum upravo inzistira na tome da je Krist
- kralj Židova! To znači da otpadaju teze o njegovom siromaštvu i skro-
mnom podrijetlu. On je bio zakoniti pretendent na prijestolje! Budući da
je za našu priču važna loza koja ide od Davida preko Krista, Merovinga,
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest179

Karolinga... do naših dana, treba se osvrnuti i na problem Kristova bračnog


stanja, jer polaganje prava na Kristovu krv podrazumijeva da je on bio
oženjen.
“U četvrtom evanđelju (Ivanovom) može se naći jedna zgoda koja
se odnosi na neko vjenčanje koje je moglo, u stvari, biti Isusovo vlastito.
Ta je zgoda, razumije se, svadba u Kani... Na tu je svadbu Isus bio pozvan
- što je pomalo čudno, možda, jer se on još nije stvarno bio upustio u svoju
duhovnu misiju. Još je čudnija činjenica da je slučajno tamo bila njegova
majka... Pored toga upravo je Marija ta koja ne samo predlaže, već stvarno
naređuje svom sinu da dolije malo vina. Ona se ponaša kao da je domaćica.
Reče majka njegova slugama: Što god vam reče učinite. A sluge spremno
izvršavaju njen nalog - kao da su navikli primati zapovjedi od Marije i
Isusa.
Usprkos očiglednom Isusovom pokušaju da je odbije, Marija pobje-
đuje, a Isus odmah potom izvodi svoje prvo veliko čudo, pretvaranje vode
u vino... Tu se nameće pitanje zašto bi ova dva gosta na svadbi na sebe
preuzela odgovornost za snabdjevanje - odgovornost koja je po običaju
briga samog domaćina! Izuzevši, razumije se, ako svadba u Kani nije bila
Isusova vlastita svadba.
Ima još jedan dokaz o tome da je to njegova vlastita svadba. Nepo-
sredno pošto je čudo bilo izvedeno peharnik - neka vrsta domoupravitelja
ili majstora ceremonije - kuša tek izneseno vino. Pozva peharnik ženika i
reče mu: Svaki čovjek naprije dobro vino iznosi, a kad se opiju, onda lošije,
a ti si sačuvao dobro vino do sada. Čini se jasnim da su ove riječi upućene
Isusu. Prema evanđelju, međutim, one su upućene ženiku. Očigledan je
zaključak da su Isus i ženik ista osoba.” (isto, 267-268)
Budući da je u Pomorskom i povijesnom muzeju velika skica Paola
Veronesea za Svadbu u Kani, ne bi li se moglo pretpostaviti da je uobiča-
jen ikonološki motiv, Veroneseu naročito drag jer mu je omogućavao da
nagomila likove - kupljen od njega u malom formatu, u kome nema raz-
metljivosti, već samo sjajna kompozicija priče koja se, ako je djelo zaista
bilo u posjedu obitelji d’Este, tamo tumačilo sasvim drugačije no što je bilo
uobičajeno, odnosno posve u skladu s navedenim citatom?
Da takvu mogućnost moramo smatrati ozbiljnom, sugerira slika,
u ikononološkom smislu vjerojatno najzagonentija koju je Laval Nugent
preuzeo iz zbirke d’Este-Gonzaga. Pripisao sam je Pomponio Allegriju
(Coreggiovom sinu), odredivši vrijeme nastanka unutar prve polovice
XVI. stoljeća.
Slika je bila ranije određena kao Krist i bizantska princeza, no očito
je da je takvo čitanje krivo, jer je djelo ispunjeno nizom simbola.
180 Igor Žic

Središnji lik je Krist, poluogrnut crvenim ogrtačem, na način tipi-


čan za Coreggia (Noli me tangere). Desnom rukom pruža grančicu sa tri
ploda ili sv. Katarini (Kristova zaručnica), ili Alegoriji Crkve, ili okrunje-
noj Mariji Magdaleni koja bi bila Kristova žena, u slučaju da se prihvati
teza o svadbi u Kani kao njegovom vjenčanju. Pritom, pojedina tumače-
nja ženskog lika ne moraju se nužno isključivati: moguća je višeznačnost
interpretacije - uobičajena za neupućene, a manje uobičajena za povlaštene
pripadnike više ili manje tajnog bratstva.
Žena na slici sjedi okrunjena kraljevskom krunom, obučena u zaga-
situ zelenu haljinu, s brokatnim ogrtačem prebačenim preko krila. Njezin
izgled iznova zaziva Coreggiovu sliku Noli me tangere, jer ona izgleda kao
konzervativnija interpretacija Coreggiove Marije Magdalene.
U lijevoj ruci Krist drži isto cvijeće koje žena ima u kosi. Plodovi
koje joj je Krist daje, ubrani su sa stabla iza nje - u stvari riječ je o rajskom
stablu spoznaje koje na slici ima funkciju razgraničenja Starog i Novog
zavjeta, te židovstva i kršćanstva, ali ne kao čvrsta prepreka, već više kao
točka na putu monoteizma.
U Kristovoj su ruci crvene rajske ruže, to se može zaključiti po tome
što je stisnuo buket koji bi trebao biti prepun trnja, no on to očito nije:
prema predaji, prije no što je postala običan zemaljski cvijet, ruža je rasla
u raju bez trnja.
Grančica koju Krist daje ženi, zaziva legendu o arhanđelu Miho-
vilu koji je nakon Adamove smrti poučio Evu kako će na njegovu grobu
zasaditi grančicu stabla spoznaje. Iz te grančice izraslo je stablo koje je
Solomon presadio u hramski vrt. Kasnije, to je stablo sasječeno i bačeno u
ribnjak Bethezdu. Tu je ostalo sve dok od njega nije izrađen križ na kojem
je razapet Krist.
Iza Krista naslikan je Mojsije, prvi vjerski, pravni i politički vođa
Izraelaca nakon bijega iz Egipta. Njegovi su atributi dvije kamene ploče
zakona: treba ih shvatiti kao početak prava, kao Božju riječ, kao vezu
s prvih pet biblijskih knjiga koje je, prema predaji, napisao upravo on.
Budući da nosi i kandilo, to sugerira drevnu prisutnost crkve, odnosno
početak prava i crkve. Kapa s dva roga zamjenjuje uobičajen prikaz Moj-
sija s rogovima, odnosno sa zrakama svjetlosti.
Krajnji lijevi lik je Abraham, praotac židovskog naroda i praotac
monoteizma. Njegov atribut je ovan, prefiguracija Kristove žrtve.
Ljiljani iza ženskog lika mogu se tumačiti višestruko, ali njihovo je
osnovno ikonološko značenje u takvom kontekstu čistoća i nevinost. No,
prisjetimo li se da su židovski novčići iz II. st. prije n. e. imali s jedne strane
stilizirani ljiljan i da je znatno kasnije taj ljiljan postao simbol francuskih
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest181

kraljevskih kuća, odnosno obitelji d’Anjou, ne treba smetnuti s uma ni ta,


moguća i manje očita značenja.
Rimljanin iza princeze najvjerojatnije je car Konstantin. Iako je pri-
padao sekti Nepobjedivo sunce (Sol invictus), vrlo raširenoj među rimskim
vojnicima, prihvatio je kršćanstvo kao ravnopravnu religiju, a u tome je
presudni utjecaj imala njegova majka.
Prisutnost likova uz desni rub slike napose je važna, jer je riječ o
suvremenicima, osobama iz doba nastanka slike, o onima koji su sebe sma-
trali nosiocima svete Kristove krvi u prvoj polovini XVI. stoljeća. Je li riječ
o članovima obitelji d’Este, Gonzaga, Medici ili Sforza, pitanje je samo
temeljnosti ikonološke obrade, no bit slike se ne mijenja, jer su sve te obi-
telji jednako važne.
Vratimo li se Svetoj krvi i svetom gralu, dalje slijedi:
“U evanđelju po Mateju otvoreno se kaže da je Isus bio kraljevske
krvi - istinski kralj, neposredan potomak Solomonov i Davidov. Ako je to
točno, on je, dakle, uživao zakonito pravo na prijestolje ujedinjene Pale-
stine - a možda je čak bio i jedini nositelj tog prava. Natpis pričvršćen na
križ bio bi, u tom slučaju mnogo više od okrutnog podsmjeha, jer bi Isus
bio zaista car Judejski.” (isto, 278)
A njegov društveni položaj umnogome oslikava upravo svadba u
Kani; bila je to, nedvojbeno, aristokratska zabava s mnogo slugu. Doduše
nije izgledala onako kako ju je prikazao Paolo Veronese, koji ju je do kraja
osuvremenio, ali nosila je isti duh kao i Veroneseova slika. Kad je Isus pre-
tvorio vodu u vino, a radi se o približno 600 litara, bio je to samo dodatak
popijenom!
Pretpostavi li se da je Kristovo pogubljenje bilo varka, odnosno da
je izvedeno ili zamjenom, ili s već spomenutom klupicom pod Kristovim
nogama, jasno je da postoje temelji za islamske i indijske legende o tome
da je umro u Kašmiru u dubokoj starosti. Možda ne treba odbaciti ni pretpo-
stavku australskog novinara koji tvrdi da je Krist umro 74. godine u tvrđavi
Masadi, u posljednjem uporištu Židova prilikom ustanka ugušenog u krvi.
Slijedimo li svetu krv, za kontinuitet priče važnije je to da je bilo
moguće da je Marija Magdalena s djecom i Josipom došla na jug Francu-
ske. Taj dolazak je bitan jer je tu rođena tzv. katarska hereza, no temelji te
hereze sežu u III. stoljeće. Naime, 214. godine rodio se u okolici Bagdada
Mani, još jedan veliki prorok. Približno godine 240. započeo je sa širenjem
svog učenja, u osnovi gnostičkog dualizma koji inzistira na općem sukobu
svjetla i tame.
“Kao i kasniji katari Mani je prihvatio učenje o reinkarnaciji. Kao
katari, on se također držao shvaćanja o jednoj posvećenoj klasi, o pro-
182 Igor Žic

svjetljenim odabranicima. O Isusu je govorio kao o Sinu Udavinom - izraz


kasnije uvojen u slobodnom zidarstvu.” (isto, 311)
To je prilično zanimljivo, jer je u grbu Nugentove žene Giovanne
Riario-Sforza, u polju koje je pripadalo Sforzama zmija koja jede dijete.
Korigira li se ta simbolika, može se reći da je u grbu Sforza zmija koja rađa
dijete, ili prema ovom tumačenju - Krist prema manihejskoj tradiciji!
“Manihejske škole su naročito snažno djelovale u Španjolskoj i na
jugu Francuske. U vrijeme prvih križarskih pohoda, te škole su već isko-
vale karike kojima su se povezale s manihejskim sektama Italije i Bugarske.
Sada se čini malo vjerojatnim da su katari bili izdanak bugarskih bogumila.
Naprotiv, najnovija istraživanja ukazuju na to da su katari ponikli iz mani-
hejskih škola odavno uvriježenih u Francuskoj.” (isto, 312)
Snažno prisustvo manihejskog učenja na jugu Francuske objašnjava
se židovskom državom koja je postojala gotovo 150 godina, a predstavlja,
u stvari, odjek tradicije koju su donijeli Kristovi nasljednici, kasnije pove-
zani s Merovinzima, koji su u svojoj kraljevskoj kući imali iznenađujući
broj židovskih imena.
Danas je teško reći tko bi se sve mogao smatrati izravnim Kristovim
potomkom, no najvažnije su obitelji Habsburg-Lorraine, Plantar, Luxem-
burg, Sinclair. Znamo i to da je Otto von Habsburg, simpatični stariji
gospodin bez jasne funkcije, ali s jakim utjecajem na europsku politiku,
između ostalog titularni vojvoda od Lorraine i kralj Jeruzalema!
Ako smo označili krajnje točke - Krista i Otta von Habsburga, treba
vidjeti što se događalo u Svetoj zemlji u vrijeme Križarskih ratova, i kako su
iz tih krvavih sukoba izrasli templari, ivanovci i, konačno, Sionski priorat.
Započet ćemo s templarima, jer su u prvom razdoblju bili dominan-
tna sila.
“Templari su se formirali između Prvog i Drugo križarskog rata. Prvi
križarski rat, vođen od 1096., završen je zauzećem Jeruzalema 1099. i osni-
vanjem Latinskog (Jeruzalemskog) kraljevstva na tlu Svete zemlje (današ-
nja država Izrael). Drugi križarski rat počeo je organizirati papa Eugen II.
svojim pozivom upućenim 1. prosinca 1145. godine.
Nakon Prvog križarskog rata tj. u prvoj polovici XII. st. nisu se pre-
kidali kontakti između europskog Zapada i Latinskog kraljevstva. Prema
istoku su kretale mnoge skupine hodočasnika i one ratničkog karaktera. Od
svog osnutka (1119.) pomagali su im u Svetoj zemlji i okolnim krajevima
vitezovi templari, jer su putevi bili napadani i putnici često stradavali.
Križari su već u Prvom križarskom ratu na putu prema Palestini ste-
kli vrlo teška iskustva. Išli su raznim putevima od kojih su dva vodila preko
naših krajeva. U proljeće 1096. kretali su uz neke druge čete, seljaci iz
istočnih francuskih pokrajina i Bavarske. U Ugarskoj su bili potpuno uni-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest183

šteni po zapovjedi kralja Kolomana, koji je time štitio svoje zemlje od kri-
žara koji su dolazili kao divlje horde. Istu sudbinu doživjele su trupe koje
su ih slijedile. U tom istom ratu vojska vitezova koju je vodio Godefroi de
Buillon išla je iz Belgije, Rajnom i Dunavom. Dobila je dozvolu prolaza
od Kolomana pošto je dala taoce. Išla je preko Zemuna i Beograda koji su
popalile prethodne čete.
Druga vojska se prevezla morem iz Italije i Sicilije na južni dio Bal-
kanskog poluotoka.
Treća vojska pod vodstvom Rajmunda grofa od Toulusa, prešla je
Alpe i sjevernu Italiju i prolazila istočnom obalom Jadrana.” (Dobronić:
1984., 21)
“Početak reda Templara pada u 1119. kada su dva francuska viteza
Hugus de Payens i Geoffroy de Saint-Omer, osnovali u Jeruzalemu družbu
Siromašnih vitezova Kristovih. Nazivali su se i Siromašni Vitezovi hrama
Salomonovog, kasnije Vitezovi Hrama, jer im je Baudoin II., kralj Jeru-
zalema (1118.-1131.) dao smještaj u svojoj palači uz nekadašnji Salomo-
nov hram. Vitezovi su za svoj zajednički život uzeli pravila sv. Benedikta.
Prvobitni im je zadatak bio da zaštićuju kršćanske hodočasnike koji dolaze
u Svetu zemlju i osobito da bdiju nad cestama koje vode u Jeruzalem, jer
su putovanja bila nesigurna...
U prvih devet godina postojanja grupa templara se polako poveća-
vala, te ih je godine 1128., kada su došli u Francusku na koncil u Troyesu
da budu službeno priznati od Svete Stolice, bilo četrnaest. Nakon tog
koncila red je rastao i počeo dobivati znatne donacije, uglavnom u vidu
zemljišnih posjeda.
Templari su se dijelili na vitezove i štitonoše i nevitezove: sveće-
nike i braću pomoćnike raznih zanimanja. Glavu su brijali, a nosili su duge
brade... Vitezovi su imali bijele, a svi ostali crne ogrtače. Crveni križ bio je
našiven ili izvezen na svim odjevnim predmetima.
Godine 1139. papa Inocent II. potvrdio je instituciju borbenih redov-
nika svojom bulom Omne datum optimum. Otad se templarski red još brže
širio na Istoku i Zapadu, tako da je 1147. samo u Jeruzalemu brojio 350
vitezova i oko 2000 braće u raznim službama.” (isto, 15-16)
Prvo sjedište templara u Europi osnovano je u Parizu 1147. godine.
Ubrzo red postaje nevjerojatno financijski moćan, te postaje bankar papama
i vladarima. No upravo njihovo bogatstvo, uz pad Acre u Palestini godine
1291. godine, uzrokuje kraj reda. Francuski kralj Filip Lijepi, željan osvete
jer ga nisu primili u red i željan njihovog bogatstva, odlučio ih je uništiti
preko pape Klementa V.
“Taj je 13. listopada 1307. u zoru dao baciti u tamnicu sve templare
u Francuskoj. Kralj je u Parizu zauzeo kulu templara gdje su se nalazile
184 Igor Žic

njihova riznica i računske knjige. Stotinu i četrdeset templara u Parizu bilo


je podvrgnuto najtežim torturama koje su vodili inkvizitori dominikanci.
Stotinu trideset i sedam je priznalo nevjerojatne sramote. U Engleskoj,
Škotskoj, Portugalu i Njemačkoj utvrdilo se da su templari nedužni. Papa
je pokušao izvući templare iz nevolje, ali je popustio kralju i 3. travnja
1312. na koncilu u francuskom gradu Vienne, objavio je raspuštanje reda
do donošenja definitivne odluke na idućem koncilu. Do te odluke nikad
nije došlo. Ipak je papa uspio da se Filip Lijepi ne domogne templarskog
bogatstva. Njihovu su imovinu preuzeli Ivanovci.” (isto, 18)
Posljednji veliki magistar templara bio je Jacques de Molay; u Parizu
18. ožujka 1314. spaljen je s drugovima na Židovskom otoku na Seini.
To su osnovne činjenice o povijesti templara, a nama su zanimljivi
zbog nekih mračnijih stvari koje su kasnije iskorištene protiv njih prilikom
inkvizitorskih ispitivanja.
“Od svih optužbi podignutih protiv templara najozbiljnije su bile
one za bogohuljenje i herezu - za poricanje, gađenje i pljuvanje po križu.
Nije posve jasno što je taj navodni obred trebao označavati - što su, drugim
riječima, templari zaista odbacivali. Da li su odbacivali Krista? Ili su jed-
nostavno odbacivali raspeće? A što god bilo ono što su odbacivali, što su
točno veličali umjesto toga?” (Beigent-Leigh-Lincoln: 1987., 67)
Zanimljiv je jedan od odgovora viteza templara inkvizitoru koji mu
je pokazao raspelo: “Ne polaži vjeru u ovo jer je to odviše novo.” (isto, 68)
Budući da su imovinu templara i njihovu duhovnu misiju preuzeli iva-
novci (rodski, pa malteški vitezovi), iznijet ćemo sažetak njihove povijesti.
“Red sv. Ivana nastao je najvjerojatnije u konačištu (hospitum, hos-
pital) za hodočasnike koje su osnovali u Jeruzalemu trgovci iz Amalfije
oko 1070. godine; prema nekim drugim mišljenjima 1099. godine. Poslije
prvog križarskog rata ovo je bratstvo dobilo papinu zaštitu bulom od 1113.
god. i kasnije pravila u duhu sv. Augustina, te razvilo svoj vojnički značaj
sve izrazitije kao viteški red u kojem je prevladavao francuski jezik. Uz to
su razvijali svoj karitativni rad dvorenjem hodočasnika u konačištima i nje-
govanjem bolesnika i ranjenika u Svetoj zemlji. Za svoj su rad bili obilno
obdarivani posjedima i raznim povlasticama ne samo na Bliskom istoku
već i širom zapadnoevropskih kršćanskih zemalja.
Na čelu reda stajao je magistar ili - kako se vremenom uvriježio
naziv veliki magistar; Kukuljević ga nepotrebno naziva veliki meštar. On
je biran doživotno, a birala su ga braća. Stolovao je zajedno s drugim funk-
cionarima reda u Konventu, glavnoj kući reda. Konvent se prvih stotinu
godina postojanja ivanovaca nalazio u Jeruzalemu, a kad je Jeruzalem pao
u ruke Saracena 1187., premješten je u obalnu tvrđavu Saint Jean d’Acre
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest185

(Akko u Izraelu). Tu je ostao idućih stotinu godina, dok i ta tvrđava nije


bila osvojena 1291. godine.” (Dobrinić: 1984., 89)
Obilježje reda je tzv. malteški križ. Poslije pada Svete zemlje, red
najprije prelazi u Limasol na Cipru, potom na Rodos, na kojem se ustalio
približno 1310. godine. Nakon što su Turci zauzeli Rodos 1526. godine,
red se prebacio na Maltu; tu su imali svoju državu sve dok im 1798. godine
Napoleon nije oduzeo otok.
Što se tiče ivanovaca u našim krajevima, njihov prvi dokumentirani
spomen datira iz vremena bosanskog bana Borića koji je banovao između
1154. i 1163. i darovao templarima i ivanovcima posjede u Slavoniji.
“U dinastičkim borbama između posljednjih Arpadovića i prvih
Anžuvinaca ivanovci su bili uz bana Pavla Šubića, na strani Anžuvinaca.
Papa Bonifacije VIII. izravno je pozvao sve viteške redove u Ugarskoj
i Hrvatskoj (ivanovce, templare i teutonske vitezove) da priznaju Karla
Roberta Anžuvinca kraljem.” (isto, 108)
Koncem XIV. stoljeća dolazi do povratka stolovanja pape iz Avi-
gnona (od 1309.) u Rim (1378.). Rimski papa bio je Urban VI., no u Avi-
gnonu je ostao protupapa, Francuz Klement VII. Budući da je red sv. Ivana
usko bio vezan uz papu, slično se dogodilo i unutar reda, pa je red između
1383. i 1395. imao dva velika magistra.
Papa Grgur XI. (1371.-1378.) posvećivao je veliku pažnju ivanov-
cima, prekinuo je monopol Francuza na mjesto velikog magistra i umiješao
se u pravila reda, postavivši Juana Fernandeza de Herediu na čelo reda. Naj-
važniji ivanovac u Hrvatskoj bio je Ivan od Paližne, prior Vranski i hrvatski
ban (1385.-1391.), povjerljiv čovjek velikog magistra Juana de Heredie.
“Nije jasno kako se on probio u natezanjima kandidata talijanskog i
provansalskog jezika za priora Ugarske. Vjerojatno je u to vrijeme priorat
Ugarske pripadao talijanskom jeziku, kako je to bilo i kasnije. Ugarsko-
hrvatski kralj bio je već prije Ivana od Paližne protivan prioru kojeg bi
postavio veliki magistar, pa je tako bilo i u slučaju Ivana. Ivan se našao na
strani protivnika vladajuće kuće (kad se Paližna poziva na kraljicu, to je
prilično neuvjerljivo) i svoj je život uložio protiv nje.” (isto, 132)
Najzanimljivije u njegovom djelovanju je to što ga je za bana posta-
vio kralj Karlo Drački (Anžuvinac), napuljski i hrvatsko-ugarski kralj koji
je vladao sasvim kratko. To ukazuje na dobre veze s jugom Italije, a glavni
saveznik Ivana od Paližne u borbi protiv Žigmunda bio je bosanski kralj
Tvrtko, kojeg je Ivan želio vidjeti na prijestolju bosansko-hrvatske države.
“Kad je ta borba uzela široke razmjere bune i rata, izgubio je povje-
renje velikog magistra Heredije i bio maknut s dužnosti priora za Ugarsku
i Hrvatsku, odnosno Vrane.” (isto, 132)
186 Igor Žic

Teško je ranjen u borbama pokraj Vrane 24. studenog 1389., gdje


ubrzo umire.
No, nakon što smo istaknuli najvažnije o templarima i ivanovcima,
vrijeme je da preciznije odredimo red koji je stajao iza njih, u njihovoj
sjeni, i koji je s više ili manje uspjeha nastojao utjecati ne samo na politiku
tih redova već i na ukupnu povijest Europe. Ime tog reda je Sionski priorat.
“Južno od Jeruzalema uzdiže se brdo Sion. Kada je 1099. godine
Jeruzalem pao u ruke križara Godefroi de Bouillona, na tom brdu su sta-
jale ruševine stare bizantske zborne crkve koje je potjecala vjerojatno iz
IV. stoljeća i zvala se Majkom svih crkvi - što je bilo zvučno ime. Prema
brojnim sačuvanim poveljama, kronikama i onovremenim izvještajima
na mjestu na kojem su se nalazile ruševine bio je podignut samostan.
Bio je podignut na zapovjed Godefroi de Bouillona. To je moralo biti
impresivno zdanje, praktično grad za sebe. Po jednom kroničaru, koji je
pisao 1172. godine, samostan je bio izuzetno dobro utvrđen, sa vlastitim
zidinama, kulama i bedemima. A ta građevina nazivala se samostan Notre
Dame di Monte de Sion... Povjesničar koji piše 1698. još je nedvosmi-
sleniji: “Bilo je u Jeruzalemu tijekom križarskih pohoda... vitezova pri-
ključenih samostanu Notre Dame de Sion koji su uzeli ime vitezovi reda
Notre Dame de Sion.”
Poznato je da je 1070. godine, dvadest devet godina prije prvog
križarskog pohoda, stigla grupa redovnika iz Kalabrije u Italiji, u oko-
licu Ardenske šume koja je bila u sastavu posjeda Godefroi de Bouillona.
Prema Gerardu de Sedeu, njihov predvodnik bio je Ursus - ime koje se u
prioratskim spisima dosljedno povezuje s merovinškom lozom. Po dolasku
u Ardene, kalabrijski redovnici stekli su pokroviteljstvo Mathilde de Tos-
cana, vojvotkinje od Lorraine - koja je bila teta Godefroia de Bouillona,
odnosno njegova pomajka. Od Mathilde su redovnici dobili komad zemlje
u Orvalu, nedaleko Stenea, gdje je Dagobert II. (Meroving) bio ubijen pet
stotina godina radnije...
Prema Gerardu de Sedeu, među njima je bila osoba kasnije poznata
pod imenom Pierre Pustinjak. Ako je tako, to bi bilo izuzetno važno, jer
se obično smatra da je Pierre Pustinjak bio osobni staratelj Godefroia de
Bouillona. No to nije jedino po čemu je poznat. Godine 1095. Pierre je
uz papu Urbana II. postao poznat diljem kršćanstva propovjedajući nuž-
nost križarskog pohoda - svetog rata, koji bi povratio Kristov grob i Svetu
zemlju iz ruku muslimanskih nevjernika. Danas se Pierre Pustinjak smatra
jednim od glavnih uzročnika križarskih ratova.” (Beigent-Leigh-Lincoln:
1987., 90-91)
To je također posebno važan trenutak u kojem možemo kroz mrak
slučajnosti nazrijeti istinu. Ako je Pierre Pustinjak bio mistik i prorok, ned-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest187

vojbeno je da je papa Urban II. institucionalni pokretač križarskih ratova.


A uz njega se vezuje već spomenuta epizoda - on je 1093. godine došao u
sukob tipičan za to doba i sklonio se kod Joannesa Fricapanema - Ivana
Frankopana!!!
“Godine 1099. neposredno nakon osvajanja Jeruzalema, okupljena
je grupa bezimenih osoba na tajnom sastanku. Identitet grupe je ostao
nepoznat svakom povijesnom istraživanju - iako je Guillaume de Tyre,
pišući tri četvrt stoljeća kasnije, izvjestio da je najvažniji od njih bio
Izvjesni biskup iz Kalabrije. Svrha ovog sastanka bila je jasna - izbor
kralja Jeruzalema. A uprkos tome što je Raymond grof od Toulouse, pola-
gao pravo na prijestolje, tajanstveni i očigledno utjecajni izbornici spre-
mno su ponudili tron Godefroi de Bouillonu. Sa netipičnom skromnošću
Godefroi je odbio titulu, prihvativši umjesto nje onu branitelja Svetog
groba. Drugim riječima, bio je kralj po svemu osim po tituli. A kad je
umro 1100. godine, njegov brat Baudouin, nije oklijevao da prihvati i
titulu... Tekst u Tajnim dosjeima navodi da je u ožujku 1117. onaj koji je
dugovao prijestolje Sionu bio obavezan da posreduje u utemeljenju reda
Hrama - na području Saint Leonarda od Acre. Istraživanjem smo otkrili
da je Saint Leonard od Acre bio jedan od feuda Sionskog reda. Nije nam
bilo jasno, međutim, zašto bi Baudouin bio obavezan posredovati u stva-
ranju Templa...
Oko 1114. vitezovi templari već postoje, možda kao oružana prat-
nja Sionskog reda: o njihovom se utemeljenju, međutim ne progovara do
1117., a sami su obznanjeni iduće godine...
Godine 1115. sveti Bernard - član cistercitskog reda, tada na rubu
ekonomske propasti - izranja kao vrhovni predstavnik kršćanstva. A do
tada siromašni cisterciti brzo postaju jedan od najutjecajnijih i najbogatijih
institucija u Europi.
Godine 1131. sveti Bernard dobija samostan u Orvalu koji su prije
dosta godina napustili redovnici iz Kalabrije. Orval postaje citercitski stan.
Za sve ovo vrijeme, izgleda da se određeni magloviti likovi kreću
amo-tamo kroz sve ove događaje povezujući sve niti tkanja, na način
koji nije posve jasan. Grof od Champaigne, na primjer, daruje zemlju za
samostan svetog Bernarda u Clairvou, smješta svoj dvor u Troyes - odakle
kasnije izviru romanse o gralu - i 1114. godine razmatra pristupanje vitezo-
vima templarima, čiji je prvi veliki majstor, Hugues de Payene, već njegov
vazal (!).
Andrais de Montbar - ujak svetog Bernarda i navodni član Sionskog
priorata - pridružuje se Hugues de Payenu u osnivanju vitezova templara.
Ubrzo nakon toga, Andreova dva brata priključuju se svetom Bernardu u
Clairvaux.
188 Igor Žic

Sveti Bernard postaje oduševljeni javni zastupnik templara, dopri-


nosi njihovom službenom udruživanju i oblikovanju njihovog pravilnika
- koji je u osnovi isti kao onaj cistercitskog, Bernardovog vlastitog reda.
Približno između 1115. i 1140. godine cisterciti i templari počinju
napredovati, stičući veliki novac i obilje zemlje.” (isto, 91-95)
Jeruzalem je pao u ruke Saracena 1187. godine i to uglavnom zbog
nesposobnosti Gerarda de Ridfora, velikog majstora templara. To je, osim
velikog povratka članova Sionskog priorata u Francusku, imalo za poslje-
dicu definitivno razdvajanje tih dvaju redova 1188. godine.
Za nas je zanimljiv veliki majstor Sionskog priorata, nautonnier
(pomorac, kormilar) Rene d’Anjou, rođen 1408. godine, nositelj niza titula,
primjerice grofa od Provence, Piemonta, Guse, vojvoda od Kalabrije,
Anjoua, Lorraine, kralja Ugarske, Napulja, Sicilije, Aragona, Mallorke i
Sardinije i kralj Jeruzalema, a to je bila nominalna titula koja je sugerirala
njegovu vezu s Godefroi de Buillonom.
“U Reneov interes spadali su viteštvo i arturijanske i gralske legende.
Izgleda da je posebno bio zaokupljen gralom. Pričalo se da se jako ponosio
čudesnim kaležom od crvenog porfira, koji je, kako je isticao bio upotre-
bljen na svadbi u Kani. Tvrdio je da ga je nabavio u Marseilleu, gdje se po
predaji iskrcala Magdalena s gralom...
Ne bi bilo pogrešno promatrati Renea d’Anjoua kao važnu pokre-
tačku silu iza fenomena danas nazvanog renesansa. On je zbog svojih broj-
nih talijanskih posjeda, proveo nekoliko godina u Italiji i preko bliskog
prijateljstva s vladajućom milanskom porodicom Sforza, uspostavio vezu
s obitelj Medici u Firenzi...
Godine 1439. dok je Rene boravio u Italiji, Cosimo de Medici je
razaslao svoje izaslanike širom svijeta u potrazi za drevnim rukopisima.
Potom je 1444. Cosimo osnovao prvu europsku javnu knjižnicu, Knjižnicu
sv. Marka i time započeo osporavanje isključivog prava crkve na znanost...
Cosimo je također usmjerio firentinsko sveučilište da poslije sedam-
sto godina posveti pažnju proučavanju grčkog jezika. A prihvatio se i stva-
ranja akademije pitagorejskih i platoničarskih učenja.” (isto, 112-113)
Između ostalog, Rene je osnovao i vlastiti red Polumjeseca, a jedan
od prvih članova reda bio je Francesco Sforza. Zbog sasvim nejasnih
razloga, papa je ubrzo zabranio taj red.
Budući da smo već govorili o velikim i važnim majstorima Sionskog
priorata, vrijeme je da raščistimo pojedine nejasnoće o održavanju određ-
nih duhovnih tradicija u različitim dijelovima Europe.
Početkom XIII. stoljeća na jugu Francuske postojala je neovisna
kneževina (provincija Languedoc) koja je u kulturnom pogledu vjerojatno
bila dosta ispred onodobne Europe - u razini s Bizantom. Izuzetna vjer-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest189

ska trpeljivost dovela je na kraju do potpunog potiskivanja rimske crkve i


nastajanja hereze koja se često naziva albižanska (prema Albiu, jednom od
njihovih sjedišta) ili katarska, no često su se u određivanju te hereze kori-
stili termini arijanska ili manihejska.
Osnovna načela hereze bila su učenja o reinkarnaciji i ženskom prin-
cipu u vjeri, pa su propovjednici bili oba spola. Inzistirali su na gnosi u
neposrednom osobnom doživljaju i spoznaji, a odbacivali su crkvu kao
instituciju koja posreduje između Boga i čovjeka. Njihov dualizam neus-
poredivo je očitiji od kršćanskog, jer smatraju da postoji dobri, bestjelesni
Bog, Bog ljubavi, i Bog zla koji je stvorio sve materijalno, jer materija je
uistinu zla. Tog boga katari su zvali Rex Mundi (kralj svijeta).
Unutar tog učenja, Krist je smatran smrtnim bićem, prorokom koji
je zbog principa ljubavi umro na križu, te su odbacivali križ kao simbol i
raspeće.
Sveti Bernard, najznačajniji predstavnik pravovjernog kršćanstva,
godine 1145. došao je u Languedoc i priznao:
“Nijedna propovjed nije kršćanskija od njihove... a njihovo je pona-
šanje čisto.” ( isto, 42 )
Povod za križarski rat bilo je ubojstvo jednog od papinih izaslanika
u Languedocu 14. siječnja 1208. godine, koje nije imalo nikakve veze s
katarima. Vojska je pokrenuta 1209., a tijekom četrdeset godina križari su
haračili Languedocom.
“Vojna djelovanja bila su u potpunosti povjerena Simonu de Mont-
fortu. I pod njegovim vodstvom, papini križari su krenuli da smrve najvišu
europsku srednjovjekovnu kulturu u prah i siromaštvo. U ovom svetom
pothvatu pomagao im je koristan saveznik, španjolski fanatik po imenu
Dominic Guzman. Podbadan bezumnom mržnjom prema herezi, Guzman
je 1216. osnovao crkveni red, kasnije nazvan po njemu dominikanskim. A
godine 1233. dominikanci su iznjedrili još zloglasniju instituciju - Svetu
inkviziciju. Katari neće biti njene jedine žrtve. Prije albižanskog pohoda,
mnogi su plemići Languedoca - naročito utjecajne kuće Trancavel i Tou-
louse - bili izuzetno blagonakloni prema brojnom starosjedilačkom židov-
skom stanovništvu te pokrajine. Sada je svaka takva zaštita bila, po nare-
đenju, ukinuta.” (isto, 42-43)
Poslije deset mjeseci opsade, u ožujku 1244. pada posljednja katar-
ska tvrđava Monseguir, i to je formalno kraj Languedoca i katara.
No, ideje identične katarskim niknule su u Bugarskoj u X. stoljeću,
pod idejnim vodstvom popa Bogumila.
“U Kulinovo vrijeme, međutim u Bosnu je prodro - piše Ćirković
- jedan novi religiozni element, čiji je utjecaj na daljnji razvoj ove zemlje
bio sudbonosan. Bio je to dualističko-heretički pokret - bogumilstvo, koji
190 Igor Žic

se do tog vremena raširio i učvrstio u zemljama oko Bosne. Iako dozvo-


ljava mogućnost širenja bogumilstva i iz Srbije, ipak “sačuvani izvori nam
govore o širenju hereze iz Dalmacije u unutrašnjost, a nipošto u obrnutom
pravcu.”
...Mnoge karakteristike Zaratustrine religije i mazdaizma, kao nepo-
znavanje hramova i samostana, dozvola da svatko propovjeda vjeru na sva-
kom mjestu, ekskluzivnost (spas i zagrobni život osiguran je samo sljedbe-
nicima, a uskraćen ostalima) i druge, čine ih nasljednicima onih religijskih
ideologija i pokreta u starom i srednjem vijeku, posebno hereza koje su
svoje vjersko učenje temeljile na dualizmu.
...Najstariji izvor bogumilstvu na Balkanu (pismo carigradskog
patrijarha Teofilakta bugarskom caru Petru u X. st.) definira ga kao mani-
hejstvo pomiješano s pavlijanstvom. Mnogi kasniji izvori identificiraju
bogumile s manihejima što ukazuje na izvjesnu zavisnost od autentičnog
manihejstva.” (Benković: 1977., 147, 148, 157, 158)
Budući da je vrhunac bogumilstva ujedno vrhunac bosanske srednjo-
vjekovne države, treba ponešto reći i o Stjepanu Tvrtku I. (1353.-1391.),
prvom bosanskom kralju.
“Ban Stjepan Kotromanić ne ostavlja za sobom mužkog poroda.
Banovina bosanska zapadne sada sinovca mu Stjepana Tvrtka, sina kneza
Vladislava i Jelene, kćeri kliškog kneza Jurja Šubića.” (Klaić:1882., 142)
U to vrijeme Ugarskom vlada Ljudevit I. d’’Anjou, unuk Karla Mar-
tela (umro 1295.); njegovo ime zaziva osnivača dinastije Karolinga (umro
741.), inače upravitelja dvora Merovinga. Je li odabir imena bio slučajan
ili se i tako nastojala očuvati određena tradicija koja se najjasnije ukazuje
s Reneom d’Anjou?
Kralj je potvrdio Tvrtku banovinu Bosnu, ali zatražio je da se pro-
gone patareni. Uplićući se sve više u unutrašnje stvari Bosne, Ljudevit je
izazivao izrazito negativne reakcije.
“Vlastela Bosanska, vična sve do Stjepana Kotromanića smatrati
bana svog tek odličnijim drugom svojim, rado se priklanjala kralju Lju-
devitu, kada je slabio bansku vlast u Bosni; ali nisu ni snivali da bi bana
svoga zamienili premoćnim kraljem ugarsko-hrvatskim. Tako je Ljudevit
uplitanjem u nutarnje odnošaje bosanske postigao jedino to, da je velik dio
bosanske vlastele pokrenuo bunu i da je u Bosni zavlado grozan metež i
nered. Smutnje ove pomagaše još i patareni koji su u to vrijeme Tvrtkove
nemoći opet podigli glavu ter Bosnu gotovo preplavili. Patareni se u to
doba bezvlađa toliko osiliše, da je papa Inocentije VI. snovao o novoj kri-
žarskoj vojni, te u to ime pismom od 24. travnja 1360. dozvolio bosanskom
biskupu Petru da slobodno pozove u pomoć i državnu vlast, da bi lagje
mogao uspjeti proti krivovjernikom.” (isto, 147)
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest191

Sredivši prilike u Bosni uz Ljudevitovu pomoć, ban Tvrtko počeo je


razmišljati o širenju vlasti, koristeći Ljudevitovu zaokupljenost poljskim
prijestoljem. Godine 1376. bez znanja kneza Lazara, odnosno kralja Lju-
devita, u Mileševu, na grobu sv. Save dao se okruniti sugubim viencem i
tako postao Stefan Tvrtko V Hrista boga kralj Srbljem i Bosne i Primorju.
U to je vrijeme u Hrvatskoj situacija bila prilično loša, a najmoćniji
čovjek bio je Ivan od Paližne, bivši vranski prior (bio je prior dva puta),
jedan od nezadovoljnika koji su ponudili hrvatsku krunu Karlu Dračkom,
Anžuvincu iz Napulja, koji je između 1369. i 1376. bio vojvoda Hrvatske
i Dalmacije. Karlo Drački doplovio je u Senj 12. rujna 1385., a na Staru
godinu 1385. okrunjen je u Stolnom Biogradu, no vladao je samo dva mje-
seca.
“Nagla smrt Karla Dračkog pokrene novu bunu u svih zemljah
hrvatskih. Ban Ivan Horvat sa braćom svojom i Ivanom Paližnom digoše
vojsku, zauzeše banovinu Mačvu, vukovarsku i požešku županiju, te se
spremahu, kako bi građanski rat prenieli preko Drave u samu Ugarsku.”
(isto, 168)
U tim sukobima ustanici su tražili da na prijestolje dođe mladi
Ladislav, sin Karla Dračkog, ali obratili su se za pomoć bosanskom kralju
Stjepanu Tvrtku.
“Jedva se bješe kraljica Marija pomoćju mletačke mornarice oslo-
bodila težke tamnice u Novigradu (4. lipnja 1386.) započe kralj Stjepan
Tvrtko izvoditi svoje osnove. Nešto pomoćnih četa pošalje Ivanu Horvatu
u Mačvu i Slavoniju; nu glavnu svoju pažnju obrati na Hrvatsku i Dalma-
ciju. Tuj nadje osim Ivana od Paližne sve prijatelje i pristaše moćne nekad
porodice Šubićeve, s kojom bijaše po svojoj majci u rodu.
...U to početkom godine 1388. bila vlast kralja Tvrtka u Hrvatskoj
veoma znatna. Imao je u svojim rukama znamenite gradove Klis, Vranu
i Ostrovicu, a po svoj prilici i važni Knin “ključ tadanjoj Hrvatskoj”.
Namjestnikom i banom svojim u Hrvatskoj imenuje Ivana Paližnu, koji se
u to doba desio u Klisu, ter odavde svedjer uznemiravao grad Spljet.” (isto,
169, 175)
Tvrtko je godine 1388. ovladao cijelom Hrvatskom, i čekao kad će
mu se predati Dalmacija. Godinu dana ranije, Tvrtko je pomogao svom
savezniku knezu Lazaru da pokraj Pločnika na Toplici katastrofalno porazi
tursku vojsku od 20.000 ljudi. To je bio izravni povod Muratu da za odmazdu
pokrene mnogo veću vojsku, i to je godine 1389. dovelo do kosovske bitke.
Budući da ni do današnjih dana nije posve točno ustanovljeno što se zai-
sta dogodilo na Kosovu - jer od suvremenika nema jasnih podataka, ne
treba se čuditi da je Tvrtko obavijestio Firenzu (obitelj Medici!) o velikoj
pobjedi bosanske (!) vojske. Tragične posljedice pokazale su se kasnije.
192 Igor Žic

Sredinom 1390. godine Stjepan Tvrtko proglasio se kraljem hrvat-


sko-dalmatinskim.
“Bosanski poslanici saobćiše ovaj put Mletčanom još nešto zname-
nita. Stjepanu Tvrtku bješe u to vrijeme umrla prva žena Doroteja, te se on
smieraše po drugi put oženiti. Ogledajući se po tadašnjih evropskih dvo-
rova zapne mu za oko kćer vojvode austrijskog Alberta III. iz moćne već
tada porodice Habsburga... Nu od snovane ženitbe, kao što ni od drugih
osnova Stjepana Tvrtka ne bi ništa, jer je malo zatim, 23. ožujka 1391.
slavnog kralja snašla smrt, pošto je kroz 38 godina naslijedjenom si drža-
vom vladao. Nešto prije, 16. veljače bješe umro Ivan Paližna, najgorljiviji
mu pristaša i prijatelj u Hrvatskoj.” (isto, 193)
Na kraju teksta posebno je zanimljiva Klaićeva tvrdnja o Tvrtku:
“Govorilo se je doduše da je tvrtko ove zemlje osvajao za svog saveznika i
prijatelja Ladislava Napuljskog (1386.-1414.)!”
Ima još nejasnoća u njegovu djelovanju - on priznaje bosanskog
biskupa franjevca Peregrinia za svog duhovnog oca, godine 1357. obećava
Ljudevitu da će očistiti zemlju od patarena, ali to ne radi. Godine 1363.
Ljudevit sam kreće u pohod, no doživljava neuspjeh. Tvrtko štiti bogumile,
vjenčava se s Dorotejom u katoličkoj crkvi, a potom od mileševskog igu-
mana biva krunjen za kralja Srbije i Bosne.
Zbog nepovjerenja na Istoku okreće se Zapadu i prikazuje dobrim
katolikom; međutim, u to treba sumnjati, jer je položaj bogumila u vrijeme
njegovih nasljednika još više ojačao.
To što je kod bogumila vrlo zanimljivo, nama je već poznato: gnu-
šali su se križa i raspela - njihovi su najčešći simboli polumjesec i sunce, a
objašnjavaju se kao znaci dobrog Boga i nebeske lađe kojom duše odlaze
u raj.
Važno je povući još jednu paralelu.
“Dok su dominikanci dolazili u heretičku Bosnu s ugarskom voj-
skom, inkvizicijom i lomačama, proganjali i spaljivali bosanske heretike,
franjevci su mirno prodirali iz primorja, osnovali vikariju i samostane i
održali se do danas, a pojava dominikanaca bila je samo jedna epizoda u
podvrgavanju Bosne Rimu.” (Benković: 1977., 185)
To što objašnjava posebnu važnost bosanskih franjevaca, dijelom je
pohranjeno u njihovim počecima, a dijelom u njihovoj tradiciji u Bosni:
“Karakterističan je nastanak i sudbina franjevačkog reda: nastao
početkom XIII. st. u Italiji djelatnošću Franje Asiškog kao polu-heretičko
bratstvo zadojeno valdenškom (patarenskom, bogumilskom, katarskom)
dualističkom herezom i usmjereno protiv bogatstva klera i njegova odvaja-
nja od naroda.” (isto, 191)
I poslije:
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest193

“Franjevački samostani koji su nastali u decenijama uoči pada Bosne


jedini su održavali neki kulturni kontinuitet. U njima su učeni franjevci
XVII. i XVIII. st. da bi istakli zasluge reda u pokatoličenju Bosne pisali
anale u kojima je i dalje živjela bosanska hereza!” (isto, 299)
Time smo praktično zatvorili krug i došli do kraja odnosno do
početka. Odlučio sam još jednom prijeći taj dugi put, no sada pokušavajući
sve niti priče povezati dovoljno čvrsto da se ukaže krhko zdanje ljudskog
duha; to je jedan od pokušaja odupiranja prolaznosti vremena, da se ostavi
trag, makar i nejasan, koji će spajati generacije, koji će biti nit Ideje bli-
ske tolerantnim i odmjerenim ljudima koji nastoje vjerovati da će na kraju
poraziti Kralja Svijeta, iako je to uzaludna borba, jer čovjek nikad nije bio
u stanju zaista pobijediti sebe.
Priča započinje s Abrahamom, da bi preko Solomona došla do Kri-
sta, ključne osobe i ključne alegorije oko koje se sve okreće, bilo kroz
prizivanje ili kroz odbacivanje. Kao potomak loze Davidove, Krist je imao
pravo na prijestolje u Judeji. Međutim, unatoč izuzetnoj snazi duha, iako se
izdigao između mnogobrojnih mistika svojeg doba, nije uspio postati kralj,
vođa svojeg naroda.
Njegove raspeće koje je na Istoku od početka bilo smatrano nevaž-
nim, odnosno alegorijskim činom ili čak vještom predstavom njegovih
sljedbenika, na Zapadu je postalo okosnica vjere - križ koji svaki kršća-
nin mora nositi kao svoj križ. Njegovi nasljednici uspijevaju sačuvati nje-
govo učenje u izvornu, neinstitucionaliziranom obliku, gnostičko prema
biti, dualističko prema kozmološkom shvaćanju; učenje koje je, naravno,
znatno starije od njega, ali koje se povremeno mora obnavljati ljudskom
krvlju, da bi se iz nje ponovno rodilo.
Marija Magdalena - nazovimo je tako, čak i ako to nije bilo nje-
zino pravo ime - postavši njegova žena i sljedbenica, napušta ga u drugom
dijelu života i odlazi s djecom u Marseille, na jug Francuske. Tu je Ideja
ostvarena svetom krvlju Sang Raal, a ne San Graal! Za razliku od tog
tijeka u kome je Ideja saživljena s idejom o nasljednom kraljevskom pravu,
Mani je imao samo ideju kojom je osporavao Krista kao boga, ali uzdizao
je Krista, sa Zaratustrom i Budom, na razinu onih koji su razložno uspjeli
ostvariti Ideju. Njega je slijedio Arije (IV. stoljeće) koji je ostavio posebno
dubok trag, pa kad su se Merovinzi, prvi koji su polagali pravo na svetu
krv, uzdigli na vlast u V. stoljeću, gotovo bi se moglo reći da su u cijelom
kršćanskom svijetu biskupije bile ili upražnjene ili arijanske.
“Pod okriljem Vizigota arijanizam je postao vladajući oblik kršćan-
stva u Španjolskoj, u oblasti Pirineja i u današnjoj južnoj Francuskoj. Ako
je Isusova obitelj zaista potražila utočište u Galiji, njeni gospodari bi, već
od petog stoljeća bili arijanski Vizigoti. Obitelj pod arijanskom vladavinom
194 Igor Žic

po svemu sudeći nije bila proganjana. Vjerojatno je bila visoko uvažavana,


te se, možda, dinastičkim brakovima orodila s vizigotskim plemstvom,
prije nego što je kasnije bračnim vezama s Francima iznjedrila Merovinge.
...Sami Merovinzi vjerovali su da njihova čudotvorna moć leži veli-
kim dijelom u njihovoj kosi čije je odsjecanje bilo zabranjeno. Njihov stav
po tom pitanju bio je isti koji su u starom zavjetu imali nazoriti (nazirejci)
čiji je pripadnik bio i Samson. Postoji dosta znakova da je i Isus bio nazo-
rit. Prema ranocrkvenim ocima i suvremenim znanstvenicima, njegov brat,
sveti Jakov, to je nesoporno bio.
...Usprkos svim naporima uloženim u njeno uništenje, Isusova loza
- ili, u svakom slučaju merovinška loza - je opstala. Opstala je jednim dije-
lom kroz Karolinge, koji su očigledno osjećali veću grižnju savjesti zbog
uzurpacije (merovinškog prijestolja) nego Rim i koji su težili da se oza-
kone kroz dinastičke brakove s merovinškim princezama. Još je značajnije
da je loza opstala i kroz Dagobertova sina Sigisberta, među čijim potom-
cima je i Guillome od Selone, vladar židovske kraljevine Septimanije (na
sjeveru Španjolske, odnosno na jugu Francuske) i kasnije Godefroi de
Buillone. Godefroijevim zauzimanjem Jeruzalema 1099. godine Isusova
loza bi, prema tome, povratila svoje zakonito nasljeđe - nasljeđe koje joj
je dodijeljeno još u starozavjetnim vremenima.” (Beigent-Leigh-Lincoln:
1987., 313, 314, 324)
Godefroievu povratku na prijestolje kralja Jeruzalema prethodila je
djelatnost Pierrea Pustinjaka, pape Urbana II. i Ivana Frankopana (rim-
skog), koji zajedničkim snagama pokreću Europu još 1095. godine. Gil-
bert de Nogent pogiba godine 1096. tijekom bitke kod Antiohije i svojom
krvlju natapa pijesak Svete zemlje, ostajući za obitelj Nugent stalni zov za
spas vjere.
Sveti Bernard (1091.-1153.) preuzima ulogu Pierrea Pustinjaka,
postaje duhovni vođa cijele Europe i preko Ljudevita VI. francuskog ima
presudan utjecaj na pokretanje Drugog križarskog rata. Imao je velikog
utjecaja na stvaranje templara (neformalno postoje od godine 1114., for-
malno od 1119.), oblikujući pravila njihovog reda gotovo identično kao
pravila svojeg reda - cistercita. Zbog svoje važnosti u borbi protiv krivo-
vjerja, na slikama se ponekad prikazuje s demonom u lancima. Zanimljiv
je i njegov prikaz s Bogorodičim mlijekom koje mu kaplje u usta - to se
može protumačiti i kao zadojen vjerom, ali i kao dijete Kristove loze.
Godine 1145. Bernard je boravio u Languedocu, tada najnaprednijoj
državi rascjepkane Europe, da bi se osobno uvjerio u krivovjernost katara.
Međutim, njegova vjerska tolerancija sugerira mu njihovu apsolutnu pra-
vovjernost, jer nijedna propovijed nije kršćanskija od njihove!
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest195

Sionski priorat, najpovučeniji od svih viteških redova, u početku je


gotovo srastao s templarima, pa su dijelili čak i velike majstore; međutim,
kad je godine 1187. Jeruzalem pao u ruke Saracena zbog nesposobnosti
Gerarda de Ridfora, velikog majstora templara, slijedilo je definitivno raz-
dvajanje redova. Pritom nije isključeno da je Sionski priorat imao određeni
utjecaj na kršenje moći reda kojeg je sam stvorio.
Rotrou III. Nogent, koji se isticao u borbama tijekom Trećeg križar-
skog rata, koji je završio katastrofalno za Europljane i s potpunim Saladi-
novim trijumfom - koji je, što se često zaboravlja, bio Kurd! - prva je veza
obitelji Nugent s tvrđavom St. Jean d’Acre. Štoviše tamo je i poginuo.
Tvrđava je pala u ruke Saracena 1291. godine i to je bio uzrok povla-
čenja templara u Pariz, a ivanovaca na Kretu. Također, to je bio povod
za nicanje niza legendi vezanih uz Svetu zemlju. Jedna od legendi je i
ona o prijenosu Bogorodičine kuće iz Nazareta na Trsat, događaj koji se
zbio 10. svibnja 1291. godine. Može se pretpostaviti da su križari, preci-
znije templari, prilikom povlačenja iz Palestine ponijeli kuću kao relikviju,
te legende zapravo i nisu beztemeljne. Uz taj događaj treba vezati obitelj
d’Anjou.
Prema legendi dolazak Svete kućice na Trsat najavio je 1212. sv.
Franjo Asiški na svojem putu za Siriju, jer se jedne olujne noći sklonio
na Trsat. Na Ravnici je imao viziju dolaska relikvije. To je još jedno od
njegovih čuda, među kojima su tipiča istjerivanje vraga iz Arezza, čudo na
božićnoj misi u Grecciu, gdje mu se dijete Isus ukazalo u naručju, izbijanje
izvora nakon molitve i konačno čudo stigmatizacije (primanje Kristovih
rana) poslije četrdesetodnevnog posta u planinskoj osami. Postavši tako još
jedan od onih koji ponavljaju Kristovo stradanje, uvrstio se u niz važnih
svetaca.
Njegov red - franjevci - osnovan 1208. godine, izrastao je u stvari
iz poluheretičkog bratstva na katarskim, odnosno bogumilskim osnovama,
s dosta dualističkih elemenata. To je red činilo jednim od nastavljača tra-
dicije vezane uz izvorno kršćanstvo: Mani-Arije-Bogumil, u tolikoj mjeri,
da u početku papa Inocent III. nije želio priznati red, jer je smatrao da su
njegova pravila odviše stroga za slabe ljudske duše.
Nasuprot sv. Franji, koji je bio tolerantan i strpljiv, u tom razdo-
blju izranja Dominic Guzman, njegov antipod. On je 1215. godine osno-
vao dominikance, prosjački red koji je 1233. iznjedrio inkviziciju, jedan
od najstrašnijih kaznenih postupaka totalitarna kršćanstva. Smatra se da je
Dominic u kršćanstvo unio krunicu, i to je prilično lako prihvatiti jer odgo-
vara njegovoj predodžbi o vjeri kao ispaštanju, trpljenju fizičkih i psihičkih
kazni.
196 Igor Žic

Povod za osnivanje reda bilo je suzbijanje gnostičko-manihejskih


hereza na osnovi regule sv. Augustina. Da su gnostičko-manihejske hereze
bile prisutne među templarima, dokaz je njihov odnos prema križu, odno-
sno raspelu: to je poslužilo kao jedan od najstrašnijih dokaza protiv njih
kad ih je 13. listopada 1307. godine kralj Filip Lijepi, uz pomoć pape Kle-
menta V. dao uhapsiti. Poslije okrutnih mučenja koja su provodili domini-
kanci, dio templara bio je spaljen na Židovskom otoku u Parizu 18. ožujka
1314. godine.
Nastavljači njihove tradicije bili su ivanovci, red koji im je umnogome
bio sličan, ali s kojim se nisu željeli ujediniti. U vrijeme propasti templara,
ivanovci su imali sjedište na Rodosu. Najvažniji ivanovac u Hrvatskoj bio
je Ivan od Paližne, čovjek u kojeg su napuljski kralj i kralj Tvrtko imali
veliko povjerenje. Za kralja Tvrtka se govorilo da je sve zemlje koje je osvo-
jio, osvajao za prijatelja i saveznika Ladislava Napuljskog. Budući da je u
Tvrtkovo vrijeme bogumilska hereza dosegla jedan od vrhunaca, unatoč
nastojanjima ugarskog kralja Ljudevita i dominikanaca, koji su godine 1363.
s njegovim vojnicima krenuli da na lomačama pretvore u pepeo heretike,
nedvojbeno je da je u Bosni vladala izuzetna vjerska tolerancija, jer je i kralj
osobno bio malo pravoslavac, malo katolik, a u biti najviše bogumil.
Budući da je Tvrtko bio u posebno dobrim odnosima s Napuljem,
odnosno s tom granom obitelji d’Anjou, zanimljivo je spomenuti da je
Rene d’Anjou, rođen 1408., kao desetogodišnjak postao veliki majstor
Sionskog priorata 1418., s time da je njegov stric kardinal Louis od Barra,
obavljao funkciju regenta velikog majstora idućih deset godina.
U Reneovo vrijeme živio je Nikola Frankopan, prvi službeni Fran-
kopan u Hrvatskoj. Bio je ban Dalmacije i Hrvatske od 1426. do 1432.,
oženio se treći put s Blanchom. Ona se poslije njegove smrti udala za Fran-
cesca Sforzu, gospodara Milana i jednog od prvih članova reda polumje-
seca, kojeg je osnovao Rene d ‘Anjou 1448. godine.
Te jake veze sa Sionskim prioratom i svetom krvi Frankopani
sustavno učvršćuju preko Stjepana II., hrvatskog bana koji se godine 1445.
oženio Elizabetom d’Este, i preko nje dospio u vezu s napuljskim kraljem
Alfonsom V. Aragonskim, ali i s Francescom Sforzom i s vojvodom Bor-
som d’Este, gospodarem Ferrare i Mantove.
Mantova, glavni grad obitelji Gonzaga, 1459.-1460. godine postaje
središte otpora Turcima. Stjepan II. predvodio je delegaciju kralja Martije
Korvina, a u Hrvatsku se vratio uspješno obavivši posao, noseći novac koji
je papa Pio II. namijenio kralju za borbu protiv Turaka.
Nekoliko godina ranije, 1453., Stjepanov brat Martin, najpobožniji
među braćom, dobio je od pape Nikole V. dozvolu da na Trsatu podigne
samostan i crkvu za franjevce iz Bosne. Godine 1455. potvrdio je pavlin-
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest197

skom samostanu sv. Nikole u Crikvenici sve listine svojih predaka, a nakon
što je utemeljio 1462. pavlinski samostan sv. Marije u Novom Vinodol-
skom suvremenici su ga počeli nazivati Pobožnim. Osim što je osnivao i
pomagao samostane, od pape Nikole V. dobio je i dozvolu da benediktin-
ski samostan na otočiću Košljunu (na otoku Krku) pretvori u franjevački.
Također je osnivao hospitale u Modrušu, Senju i na Trsatu.
Vrlo je zanimljivo da je upravo takva osoba pala u nemilost crkve,
pa se čak razmišljalo i o njegovom izopćenju! Papa Pavao III. dao je 1468.
godine ovlast krčkom biskupu da ga odriješi cenzure, da bi nakon toga
bosanski franjevci došli na Trsat. Franjevci u Bosni nisu uništili bogumile;
naprotiv postali su čuvari njihove duhovne tradicije i kulture zapadnog
kruga.Uz veze s Milanom, Rene d’Anjou imao je dobre veze i s Firen-
zom u kojoj je godine 1439. najvjerojatnije utjecao na Cosima de Medici
u njegovoj kulturološkoj akciji sakupljanja starih rukopisa, preko kojih je
trebalo obnoviti tradiciju antike, i to je renesansu učinilo ponovnim rođe-
njem. Rene d’Anjou bio je pokrovitelj Filippa Lippia i Mantegne, a oni
su bili učitelji još jednom velikom majstoru Sionskog priorata - Sandru
Botticceliu (rođen 1444.), koji je poznat i po nekonvencionalnim ale-
gorijskim slikama čiju pozadinu treba tražiti unutar tradicije Siona i to
preko svetog grala, svete krvi, vitezova kralja Arthura, Parsifala, Arkadije
i Alefusa. Njegovi pokrovitelji bile su obitelji Medici, d’Este, Gonzaga.
Nasljednik velikog majstora Siona bio je Leonardo da Vinci, rođen 1452., s
kojim se Rene d’Anjou upoznao u Verrocchievoj radionici. Iste obitelji bile
su pokrovitelji Leonarda i Botticcelia, a posebno su se isticali Lodovico
Sforza, sin Francesca Sforze i Isabella d’Este, jedna od najobrazovanih
žena svog vremena.
Zanimljivo je i to da su pojedini autori Leonardu da Vinciju pripisi-
vali heretičko vjerovanje o tome da je Isus imao brata blizanca. To potkre-
pljuju njegovom skicom Bogorodica sa sv. Ivanom Krstiteljem i sv. Anom,
te znamenitom i problematičnom Posljednjom večerom u Milanu; na tim
djelima dva su gotovo istovjetna Krista i to se može shvatiti doslovno i ale-
gorijski (dualizam). Vrijedi navesti i to da ga je njegov suvremenik Vasari
smatrao čovjekom izrazito heretičkog misaonog ustrojstva.
Godinu dana nakon Leonarda rodio se Bernardin Frankopan (1453.-
1530.) koji je dovršio orođavanje Frankopana s moćnim gospodarima Ita-
lije, oženivši se Luisom Aragonskom koja je bila bratučeda kraljice Bea-
trice, supruge Matije Korvina, jednog od moćnih i obrazovanih vladara
tipičnih za renesansu. Budući da je Korvin bio središnja osoba za Hrvat-
sku, razumljivo je to što se u Modrušu, tada središnjem frankopanskom
gradu, godine 1496. Bernardinova kći Beatrice udala za Ivana Korvina,
sina kralja Matije i hrvatskog bana.
198 Igor Žic

Nekoliko godina ranije rodio se Connetable de Bourbon (1490.), sin


Claire de Gonzaga, Leonardov nasljednik kao veliki majstor Siona. Njega
nasljeđuje Ferdinand de Gonzaga (rođen 1507.), sin vojvode od Mantove i
Isabelle d’Este. Idući veliki majstor, Louis de Nevers, pripadnik je također
obitelji Gonzaga. Njegov brat već je bio oženjen s pripadnicom obitelji
Habsburg. Za njega se pretpostavlja da je surađivao s Giordanom Brunom,
koji je, najvjerojantije, bio uključen u tajna društva.
Godine 1634. u Ozlju, na imanju Zrinskih, otkrivena je kraljevska
kruna. Obitelj Zrinskih preuzela je važnost Frankopana za Hrvatsku kao
moćne, ponekad javne, ponekad tajne sile koja je odlučivala o tome tko
će vladati Hrvatskom, a pritom je banska čast često bila iznad kraljevske,
barem na teritoriju Hrvatske.
Nezadovoljan položajem Hrvatske pod kraljem Leopoldom, hrvatski
ban Nikola Zrinski, najmoćniji plemić Ugarske i Hrvatske, odlučuje da će
krunu dati francuskom kralju Louisu XIV., a ideja je bila da se na prije-
stolje dovede moćna osoba, ali izdaleka, da bi se iznova uzdigla Hrvatska.
Jedna od važnih karakteristika, u to vrijeme naročito poštovana, bila je
njegova vjerska tolerancija.
Nakon njegove smrti 18. studenog 1664. nasljeđuje ga brat Petar koji
godine 1670. s Franom Krstom Frankopanom pokušava podići ugarsko-
hrvatske zemlje protiv kralja. Godine 1671. sve završava pogubljenjem
urotnika.
Godine 1686. u Ugarskoj zatičemo Edmonda Nugenta koji stradava
prilikom opsade Budima, Henrik Nugent stradava 1707. godine pokraj
Gibraltara, James Robert Nugent stradava godine 1737. u ratu s Turcima, a
Oliver Nugent stradava 1789. godine. Poslije svih tih lutanja kroz prošlost
Europe i praćenja nekoliko nezavisnih tijekova povijesti za koje se vidjelo
da su isprepleteniji no što je izgledalo na početku, dolazimo do Lavala
Nugenta (1776.-1862.) od kojeg je započela cijela priča. Očito je da on
sredinom XIX. stoljeća postaje fokusna točka u kojoj su se sabrale svjetlo-
sne zrake reflektirane od običnog križa kao simbola raspeća, Krista, Svete
zemlje; od malteškog križa kao simbola ivanovaca, i u širem smislu svih
pravovjernih-heretika poput templara, katara, bogumila, franjevaca; od
mača kao simbola borbe protiv neprijatelja, odnosno nevjernika; od žezla
kao simbola vlasti na određenom teritoriju, u konkretnom slučaju u Hrvat-
skoj; od metalnog okova knjige kao simbola znanja, kulture, umjetnosti,
povijesti, ali i Biblije.
Što se tiče žezla, ono zaslužuje još malo pažnje, jer je politika gra-
nica našeg djelovanja.
Povjesničar Julije Janković, kojeg duže vrijeme nismo citirali, u svo-
jem opisu trsatske crkve, navodi:
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Paralelna povijest199

“Napokon stojimo pred zadnjim oltarom posvećenim sv. Katarini.


Frankopani su njegovi utemeljitelji, nu koji i kada o tome ne nalazimo
nigdje među samostanskim spisima. Sami franjevci popravili su ga 1625.,
dočim sasvim ga preinačiti i nanovo mramorom obložiti bila je skrb udove
Ane Sorsian rodj. Petreković. Kako je ova gospa dala 1694. taj oltar popra-
viti tako stoji i danas.
Desno nad oltarom visio je crni barjak sa znakovima Frankopan-
ske obitelji. Do njega je bio postavljen dug dvosjekli mač, liepo ukrašen
i pozlaćen, do mača stajalo je kraljevsko žezlo (!). Barjačića je nestalo
već prošla vieka; žezlo i mač, što no se prošla vieka u vrieme C. Pasconia
(samostanskog kroničara) još u crkvi nalazilo danas više nije ondje. Da
se žezlo i mač više ne nalaze u crkvi, ni u riznici samostana fratarskog
to mogu za stalno kazati, jer sam sve pretražio. Temeljita je sumnja da je
oboje netko odnio. Kad i kamo to Bog zna!” (Janković:1886., 12)
Žezlo je nekad pripadalo caru Ferdinandu II. (vladao 1619.-1637.),
žestokom protureformatoru kojem je jedan od najodanijih plemića bio
Nikola IX. Frankopan.
Nikola IX. Frankopan (1584.-1647.) obrazovao se u Ljubljani i
Grazu, gdje je boravio na dvoru svog pokrovitelja, tada nadvojvode Ferdi-
nanda. O njegovom položaju dovoljno govore podaci da je prilikom kru-
njenja Ferdinanda II. za hrvatsko-ugarskog kralja nosio žezlo, da je kod
krunjenja Ferdinanda III. nosio zlatni križ ispred kralja, a sudjelovao je i
kod krunjenja Ferdinanda IV. Funkciju bana obavljao je od 1616. do 1622.
godine, a smijenio ga je hrvatski sabor zbog samovoljnog i nasilnog pona-
šanja.
Za svog nemirnog života darivao je i pavline u Novom Vinodol-
skom, te franjevce u Senju, ali i crkve i samostane u Bosiljevu i Zagrebu.
Trebao je za Velu Gospu 1644. biti prisutan na postavljanju temeljnog
kamena velike obnove crkve Gospe Trsatske, no zbog lošeg zdravlja nije
mogao doći iz Bosiljeva. Umro je u Beču 1647., a bio je sahranjen u crkvi
Gospe Trsatske 1648. godine.
Ne govori li i to kraljevsko žezlo mnogo o Frankopanima? A pri-
sjetimo li se da je prilikom postavljanja Jelačića za bana, uz žezlo koje je
nosio Bornemissa, Albert Nugent bio na čelu povorke, da je Laval Nugent
posebno štovao portret Nikole Frankopana s banskim žezlom i da su u kan-
džama svih Fernkornovih zmajeva grbovi obitelji Nugent i Riario-Sforza
i žezla, jasan je stav Lavala Nugenta o vlasti: ja sam gospodar Hrvatske,
ja sam taj koji će tu vladati, ma koliko duboka bila sjena u kojoj ću stajati.
Njegovo pravo na vlast proizlazi iz podrijetla (hermelinski repići i
Frankopani), vojničkog umijeća koje je ipak njegova najjača strast, kojoj
se vratio nakon sloma u nadmetanju s Franjom Josipom za vlast u Hrvat-
200 Igor Žic

skoj, od znanja povijesti, od umjetnosti - donosi izuzetno bogatstvo umjet-


nina u svoju novu domovinu, jer joj želi dati kulturni identitet. Da je riječ
o kulturnom identitetu dokazuje podatak o ograničenom raspolaganju
umjetninama Arthura Nugenta - nije smio prodavati umjetnička djela izvan
Hrvatske (!), iz odnosa prema Bogu (bosanski franjevci kao nasljednici
određenih duhovnih tradicija njemu vrlo bliskih), iz njegovih veza - brat
Franje Josipa, Maksimilijan, bio je njegov dobar prijatelj!
Upravo iz prijateljstva s Maksimilijanom (rođen 1832.) koji je 1848.,
u vrijeme dolaska Franje Josipa na prijestolje, imao šesnaest godina, dade
se naslutiti oštra borba za vlast u Habsburškoj monarhiji, jer je zaista teško
pretpostaviti što bi moglo povezivati Nugenta, koji tada ima sedamdeset i
jednu godinu i mladića, osim mladićeve pripadnosti kraljevskoj lozi...
Budući da se Franjo Josip, kao svi zaista veliki vladari ponašao kao
lav u pustinji - slomivši sve koji su mu mogli predstavljati bilo kakvu opa-
snost, uključujući svoja dva brata - apsolutizmom je slomio tada iznena-
đujuće moćnu Hrvatsku koja je bila nošena uspjehom Jelačića-Gaja-Vra-
niczanyja-Kukuljevića-Nugenta.
Vrijedi se prisjetiti i sudbine Kukuljevića-Sakcinskog nakon 1850.
godine, jer je njegovo djelovanje u tom razdoblju pokušaj da se politika
oplemeni kroz povijesno-umjetničko traženje koje politici daje temelje.
“Poslije 1850. i apsolutizma Franje Josipa, njegov politički rad pre-
staje na duže vrijeme. Kao predstojnik odjela za prosvjetu bio je to 26.
lipnja 1850. - predlagao je osnutak narodnog muzeja - bez uspjeha, no
ipak mu pođe za rukom da osnuje 21. travnja 1850. u dogovoru s nekim
književnicima Društvo za povjestnicu jugoslavensku kome bude predsjed-
nikom i urednikom državnog organa Arkiva... Moglo se obćenito reći, da je
ono deset godina absolutizma sam Kukuljević radiniji i vriedniji hrvatskoj
knjizi, nego li mnoga akademija kojoj zemlji.” (Album, XII., 1899.)
Među njegovim djelima posebno mjesto zauzima Priorat vranski sa
vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj iz godine 1886. koje je
nevoliko, ali do danas ostaje ključno djelo za obradu tog, prilično osjetlji-
vog dijela naše prošlosti. Uz to, treba navesti monumentalna djela: Nadpisi
srednjovječni i novovieki sa crkvah, javnih i privatnih zgradah u Hrvat-
skoj i Slavoniji (koje je sakupljao 40 godina), povijest gradova Trsata, Zri-
nja, Slunja, Ozlja, Samobora, Susedgrada, Senja, Krapine, potom Borba
Hrvata u 30-godišnjem ratu, Hrvati za nasljednog rata, Prvostolna crkva
Zagrebačka, Grad Varaždin, Pjesnici hrvatski XVI. i XVII. vieka, Put po
Dalmaciji i Italiji, Put po Bosni, Slovnik umjetnika Jugoslavenskih, Bibli-
ografija Hrvatska, Borba Hrvata sa Tatarima i Mongolima, Život Julija
Klovića i uz to niz drama i pjesama.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura201

Takvim je djelovanjem Kukuljević-Sakcinski pomogao da se ispune


brojne praznine koje je nužno ispuniti, ako narod polaže pravo na svoju
državu.
Osvrnemo li se na kulturološki dio Nugentovog djelovanja, nesum-
njivo je to da je u današnjici najprisutniji i najživlji, iako nije najsretnije
promoviran. Jedino djelovanje koje teži budućnosti i koje proizlazi iz dobra
poznavanja prošlosti, omogućit će Rijeci da zaustavi svoje propadanje koje
je započelo 1914. godine i koje traje do naših dana, u kome je nekadašnju
ekonomsku i kulturnu agresivnost zamijenilo sumorno preživljavanje, a
grad klizi u ono isto, sada mnogo zagađenije more koje je nekad tako hra-
bro oduzimano nasipavanjem.
Laval Nugent, vojnik, političar, kolekcionar, domoljub, plemić,
sanjar, živ je i danas točno onoliko koliko su živi ostaci njegovog sna:
Trsat, Bosiljevo, Dubovac, Sušica, Kamenita vrata, rimske skulpture,
grčke vaze, renesansne i barokne slike, namještaj, dokumenti... Na nama
je da razmislimo hoće li nam djelovanje polaziti od samospoznaje ili od
totalitarne nametnute spoznaje...

U Rijeci, 1987.-2019.
Literatura

I. Dokumenti

1. Okolnosti koncesije Castel-Volturna, tiskano izlaganje generala


Lavala Nugenta o pobjedi nad Muratom i nagradi za nju, izvornik na
talijanskom jeziku, PIPMHP, zbirka Nugent, nedatirano, vjerojatno
oko 1818.
2. Diploma cara Franje I. o dodjeli titule ugarskog baruna Josipu
Vrkljanu, Državni arhiv Budimpešta, Liber Reg. LXIV, 883, 11179
za 1823., izvornik na latinskom jeziku
3. Statue u Crespanu koje pripadaju gospodinu Canovi, Državna uprava
za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Rijeka, zbirka Trsat, izvornik
na talijanskom jeziku, nedatirano, vjerojatno oko 1820.
4. Pismo Antonia Zena Giacomu Paronuzziu od 25. VI. 1835., Državna
uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Rijeka, zbirka Trsat,
izvornik na talijanskom jeziku
5. Pismo A. Morosinia Giacomu Paronuzziu od 9. III. 1838., Državna
uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Rijeka, zbirka Trsat,
izvornik na talijanskom jeziku
6. Rodovnik obitelji Nugent, uvezani rukopis, prijepis na engleskom
jeziku, 32 stranice velikog formata, original Dublin 1839., Državni
arhiv Rijeka, zbirka Nugent
7. Rodovnik obitelji Nugent, akvarel, kožni uvez, 125 stranica, 47,5x31
cm, 1853., Dublin, autor sir William Betham, izvornik na engleskom
jeziku. Ovu verziju dala je izraditi Giovanna Riario-Sforza., a uklju-
čuje i 14 generacija obitelji Riario-Sforza, na dvije stranice. Hrvatski
povijesni muzej, Zagreb.
8. Oglas dražbe umjetnina Arthura grofa Nugenta na Trsatu, 24. I.
1901., Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, kutija 1, vre-
ćica 1901.
9. Oglas dražbe pokretnina Arthura grofa Nugenta, Vrbovsko 30. IV.
1902., Arheološki muzej Zagreb, zbirka Nugent
10. Popis slika ostavštine pok. grofa Nugetna na Trsatu, lipanj 1899.,
Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, kutija 1, vrećica
1899.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura203

11. Izvadak iz popisa Franje Račkog Josipu Jurju Strossmayeru u vezi


slika obitelji Nugent na Trsatu, izvornik 1881., Strossmayerova gale-
rija starih majstora, Zagreb, kutija 1, vrećica 1901.
12. Spisak različitih prodanih slika obitelji Nugent na Trsatu 1902.,
Državni arhiv Napulj, zbirka Nugent-Riario-Sforza
13. Katalog izloženih slika, Rijeka, 1893., tiskano, izvornik na talijan-
skom jeziku, PIPMHP, zbirka Nugent
14. Izvještaj dr. Bojničića o grofici Ani Nugent, 18. VIII. 1918., prijepis
dokumenta, PIPMHP, zbirka Nugent
15. Izvještaj od 10. X. 1942. o ostavštini pok. grofice Ane Nugent, prije-
pis, PIPMHP, zbirka Nugent
16. Dokument o ostavini iza pok. grofice Ane Nugent, Sušak, 24. VII.
1942., prijepis, PIMPHP, zbirka Nugent
17. Ostavinska rasprava iza pok. grofice Ane Nugent, Rijeka, 27. VI.
1947., prijepis, PIPMHP, zbirka Nugent
18. Ekshumacija nekih leševa u zgradi Mir junaka, 22. VII. 1960., prije-
pis, Turistička zajednica Rijeka, arhiv Trsat

II. Knjige

1. Benussi, Bernardo: L’Istria nei suoi due milenii di storia, Trieste,


1924.
2. Biasoletto, Bartolomeo: Relazione del viaggio fato nella primavera
dell’anno 1838. della maestà del re Federico Augusto di Sassonia
nell’Istria, Dalmazia e Montenegro, Trieste, 1841.
3. Brlić-Mažuranić, Ivana: Ulomci dnevnika Andrije Torquata Brlića,
Zagreb, 1935.
4. Bunetta, Ferdinando: Tersatto, Fiume, 1889.
5. Ciuffi, Gaetano: Memorie storiche ed aercheologiche della città di
Traetto, Napoli, 1854.
6. Damevski, Valerija: Crvenofiguralne vaze iz apulskih radionica u
Arheološkom muzeju u Zagrebu (zbirka Nugent), Zagreb, 1975.
7. Depoli, Guido: Guida di Fiume e dei sui monti, Fiume, 1913.
8. Ekmečić, Milorad: Stvaranje Jugoslavije 1790.-1918., Beograd,
1989.
9. Franić, Dragutin: S gjacima kroz Bosnu-Hercegovinu, Crnu Goru,
Dalmaciju, Jadransko more, Istru, Trst, Mletke, Rijeku i Hrvatsku,
Tuzla, 1902.
10. Gardonio, Matteo: Giacomo Paronuzzi 1801-1839, Scultore neocla-
sicco, Aviano, 2013.
204 Igor Žic

11. Gruber, Dane: Povijest Istre, Zagreb, 1924.


12. Grupa autora: Album znameniti i zaslužni Hrvati XIX. stoljeća,
Zagreb, 1897.-1899.
13. Grupa autora: Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925., Zagreb 1925.
14. Grupa autora: Rijeka, zbornik, Zagreb, 1953.
15. Grupa autora: Povijest Rijeke, Rijeka, 1988.
16. Grupa autora: Gospa Trsatska-Kraljica Jadrana, Rijeka, 1996.
17. Grupa autora: Akvizicije 1994.-1998., Muzej grada Rijeke, Rijeka,
1998.
18. Grupa autora: Akvizicije 1998.-2002., Muzej grada Rijeke, Rijeka,
2002.
19. Grupa autora: Adamićevo doba, 1780.-1830., Muzej grada Rijeke,
Rijeka, 2005.
20. Hirc, Dragutin: Hrvatsko primorje, Zagreb, 1891.
21. Hirc, Dragutin: Lijepa naša domovina, Zagreb, 1893.
22. Horvat, Rudolf: Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb, 1906.
23. Horvat, Rudolf: Ban Jelačić, I i II, Zagreb, 1990.
24. Horvat, Josip: Politička povijest Hrvatske, Zagreb, 1936.
25. Horvat, Josip: Ljudevit Gaj, Zagreb, 1975.
26. Janković, Julije: Nekoliko crtica o sadašnjosti i prošlosti Trsata,
Rijeka, 1886.
27. Jemeršić, Ivan Nepomuk: Kopnom i morem na Plitvička jezera,
Zagreb, 1904.
28. Kličinović, Božena: A. D. Fernkorn - Spomenik banu Josipu Jela-
čiću, Zagreb, 1990.
29. Kršnjavi, Isidor: Zapisci, I, Zagreb, 1986.
30. Laszowski, Emil: Hrvatske povijesne građevine, Zagreb, 1902.
31. Laszowski, Emil: Gorski Kotar i Vinodol, Zagreb, 1923.
32. Littrow, Heinrich: Fiume und seine Umgebungen, Fiume, 1884.
33. Lopašić, Radoslav: Karlovac, poviest i mjestopis grada i okolice,
Zagreb, 1879.
34. Lopašić, Radoslav-Laszowski, Emil: Oko Kupe i Korane, Zagreb,
1895.
35. Marković, Zdenka: Frangeš Mihanović, Zagreb, 1954.
36. Matejčić, Radmila: Kako čitati grad, Rijeka, 1988.
37. Matejčić, Radmila: Crkva Gospe Trsatske i franjevački samostan,
Rijeka, 1991.
38. Milanović, Božo: Hrvatski narodni preporod u Istri, I, Pazin, 1967.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura205

39. Morese, Gaetano: Laval Nugent. Storia di una bonifica, 1819.-1843.


Matera, 2014.
40. Mužar, Marinka: Dubovac, Karlovac, 1984.
41. Nemčić-Gostovinski, Antun: Putositnice, Zagreb, 1845.
42. Neustädter, Josip: Ban Jelačić, I, Zagreb, 1942.
43. Neustädter, Josip: Ban Jelačić, I, Zagreb, 1994.
44. Nugent, Laval (mlađi): Brescia, 31 März 1849., Firenza, 1897.
45. Nugent, Laval (mlađi): Abstammung der Familie Nugent, Stuttgart,
1904.
46. Nugent, Laval (mlađi): Lascito di mia madre, Engelborg, 1911.
47. Rački, Andrija: Povijest grada Sušaka, Sušak, 1929.
48. Rački, Andrija: Prilozi k povijesti grada Sušaka, Rijeka, 1946.
49. Santarcangeli, Paolo: Il porto dell’aquila decapitata, Udine, 1988.
50. Scotti, Giacomo: l segreti di un castello, 2019.
51. Szabo, Gjuro: Sredovječni gradovi, Zagreb, 1920.
52. Stulli, Bernard: Prijedlozi i projekti željezničkih pruga u Hrvatskoj
1825.-1863., I i II, Zagreb, 1975.
53. Šišić, Ferdo: Korespondencija Rački-Strossmayer, I i II, Zagreb,
1929.
54. Šidak, Jaroslav: Studije iz hrvatske povijesti za revoluciju 1848.-
1849., Zagreb, 1979.
55. Tkalac, Imbro: Uspomene iz Hrvatske 1749.-1843., Zagreb, 1945.
56. Vrignanin, J. S.: Sušak-Trsat, Zagreb, 1932.
57. West, Rebecca: Crno janje i sivi sokol, Sarajevo, 1989.
58. Wurzbach, Konstant: Biographisches Lexikon des Keiserthums
Österreich, XX, Wien, 1869.
59. Žic, Igor: Laval Nugent, posljednji Frankopan, gospodar Trsata,
Rijeka, 1992.
60. Žic, Igor: Zbirka starih majstora Pomorskog i povijesnog muzeja u
Rijeci, Rijeka, 1993.

III. Članci

1. Bach, Ivan: Fernkornova djela iz Hrvatske i Slovenije, Vijesti muze-


alaca, Zagreb, 1959.
2. Bojničić, Ivan:Rodbinske sveze domaćih obitelji s vladajućim
kućama, Novosti, br. 250, Zagreb, 1916.
3. Brlić, Ante Eugen: O podrijetlu grofova Nugent, Obzor, br. 150,
Zagreb, 1936.
206 Igor Žic

4. Brlić, Ante Eugen: Laval Nugent-Westmeath, osnivač hrvatske obite-


lji Nugent, Obzor, br. 173, Zagreb, 1936.
5. Brunšmid, Josip: Kameni spomenici iz Hrvatskog narodnog muzeja
u Zagrebu, Viestnik Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb, 1903.-
1904.
6. Brunšmid, Josip: Kameni spomenici iz Hrvatskog narodnog muzeja u
Zagrebu, nastavak, Viestnik hrvatskog arheološkog društva, Zagreb,
1905.
7. Fučić, Branko-Emili, Igor: Uređenje trsatske gradine, Arhitektura, br.
4-6, Zagreb, 1960.
8. Gigante, Riccardo: Stralcia dalla corrispondenza di Lodovico Andrea
Adamich col Tenente Maresciallo Laval Nugent, Fiume, 1937.-1938.,
Fiume, 1940.
9. Gregl, Zoran: Novi stalni postav antičke zbirke Arheološkog muzeja
u Zagrebu, Informatica Museologica, br. 1-2, Zagreb, 1989.
10. Grupa autora: Laval Nugent - irski plemić, austrijski feldmaršal,
hrvatski domoljub, katalog, Irski konzulat, Arheološki muzej i Hrvat-
ski povijesni muzej, Zagreb, 2004.
11. Hauptmann, Ferdo: Korespondencija grofa Alberta Nugenta iz 1848.,
Arhivist, br. 3, Beograd, 1951.
12. Hoško, Emanuel: Splet predaje i povijesti na Trsatu, uvodni tekst u
knjizi Matejčić, R.: Crkva Gospe Trsatske i franjevački samostan na
Trsatu, Rijeka, 1991.
13. Korado, Mije: Iz dnevnika s puta po Italiji 1856. Ivana Kukuljevića
Sakcinskog, Gazophylacium, br. 1-2, Zagreb, 1993.
14. Konzervatorski zavod Rijeka: Adaptacija trsatske gradine, Vijesti
muzealaca i konzervatora, br. 1, Zagreb, 1960.
15. Kukuljević-Sakcinski, Ivan: Trsat-Grad, Vienac, br. 42, Zagreb, 1875.
16. Kukuljević-Sakcinski, Ivan: Trsat-Grad, Hrvatska vila, br. 4, 1882.
17. Lenac, Rikard: Adamić, Nugent i kup trsatske gradine, Obzor,
Zagreb, 20. XI. 1940.
18. Linić, Rudolf: Neki članovi obitelji grofova Nugent u hrvatskoj povi-
jesti, Obzor, br. 147, Zagreb, 1936.
19. Linić, Rudolf: Neki članovi obitelji grofova Nugent, Primorske
novine, br. 364, 365, 366, Sušak, 1936.
20. Linke, Krešimir: Prilog poznavanju života i rada Mijata Sabljara,
VAMZ, 3. s., XLIV, Zagreb, 2011.
21. Lopašić, Dušan: Iz prošlih dana, Glasonoša, Zagreb, 1906.
22. Lopašić, Dušan: Iz prošlih dana, Glasonoša, Zagreb, 1907.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura207

23. Matejčić, Radmila: Kolekcija umjetnina u prostorima trsatske gra-


dine, Naša Rijeka, br. 12, Rijeka, 1988.
24. Matagić, Zvonimir: Restauracija trsatske gradine nije najsretnije rje-
šenje, Vijesti muzealaca i konzervatora, br. 1, Zagreb, 1960.
25. Mattei, Aldo: La Campagna tra Francesi e Austriaci nella Venezia
Giulia ed a Trieste nel 1813., La Porta orientale, 1-3, Trieste, 1940.
26. Mažić, Matija: Nekadašnja historijska zbirka grofa Lavala Nugenta
na Trsatu, Novi list, 20. VII., Sušak, 1934.
27. Mirnik, Ivan: Medalje i pečat grofa Lavala Nugenta, Numizmatičke
vijesti, br. 37, Zagreb, 1995.
28. Mirnik, Ivan: Laval Nugent i njegov muzej, Budak, N., ed. Croatica,
Zagreb, 2007.
29. Morese, Gaetano: Hrvatska imovina princa Lavala Nugenta u doku-
mentima Državnog arhiva u Napulju, Vjesnika DAR, L-LII, Rijeka,
Rijeka, 2010.
30. Nagradić Habuš, Sunčica: Laval Nugent, ratnik i kolekcionar, Zagreb,
2017.
31. Nagradić Habuš, Sunčica: Laval Nugent, Warrior and Art Collector,
Dublin, 2019.
32. NN: Castello di Tersatto, Almanacco Fiumano, 1855., Venezia, 1854.
33. NN: Starine u Trsatu, Viestnik Hrvatskog arkeologničkog društva, br.
2, Zagreb, 1882.
34. Purić, Josip: Museum Nugent, Viestnik Hrvatskog arheološkog druš-
tva, Zagreb, 1895.
35. Rački, Andrija: Trsatska gradina, Novi list, listopad-studeni, Sušak,
1926.
36. Ravlić, Jakša: Tajno društvo za osnivanje slavenskog carstva u puku
Karl Ferdinand br. 51 u Veneciji godine 1844., Radovi Instituta JAZU
u Zadru, br. 3, Zadar, 1957.
37. Rendić-Miočević, Ante: Rimska portretna plastika iz zbirke Lavala
Nugenta u zagrebačkom Arheološkom muzeju i Pomorskom i povi-
jesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, Vjesnik Arheološkog
muzeja Zagreb, 35, XXIV-XXV, Zagreb, 1991.-1992.
38. Schneider, Robert: Antikensammlung auf Schloss Tersatto bei Fiume,
Archeologische Epigraphische Mittheilungen, Wien, 1881.
39. Szabo, Gjuro: O potrebi restauracije trsatskog grada, Primorske
novine, 20. I., Sušak, 1937.
40. Szalay, D.: Što je sa spisima pok. grofa Nugenta, Obzor, br. 106,
Zagreb, 1899.
208 Igor Žic

41. Šišić, Ferdo: Novo stečena Nugentova zbirka za hrvatski narodni


arheološki muzej, Prosvjeta, br. 19, Zagreb, 1904.
42. Šišić, Ferdo: Naš prilog, Savremenik, Zagreb, 1917.
43. Šeper, Mirko: Laval grof Nugent i njegova zbirka, Spremnost, br. 4,
Zagreb, 1942.
44. Šurmin, Gjuro: Ljudevit Gaj, Zvono, br. 17, 14. VIII., 1909., prilog
Pokretu br. 185, Zagreb, 1909.
45. Vanđura, Đuro: Zbirka umjetnina Arthura grofa Nugenta na Trsatu,
Peristil, br. 34, Zagreb, 1991.
46. Živančević, Milorad: Bit će agenata, Oko, br. 264, 13. V., Zagreb,
1982.
47. Žic, Igor: Izuzetna djela 1 - Zbirka starih majstora PIPMHP, Rival,
br. 1-2, Rijeka, 1989.
48. Žic, Igor: Izuzetna djela 2 - Zbirka starih majstora PIPMHP, Rival,
br. 3-4, Rijeka, 1989.
49. Žic, Igor: L’Opera del Canova a Rijeka grazie al mecenatismo di
Nugent, AZ Marmi, 55, Verona, 1990.
50. Žic, Igor: Izuzetna djela 3 - Zbirka starih majstora PIPMHP, Rival,
br. 1-2, Rijeka, 1990.
51. Žic, Igor: Museum Nugent, Muzeologija, br. 29, Zagreb, 1990.
52. Žic, Igor: Izuzetna djela 4 - Municipalna zbirka reprezentativnih slika
u vlasništvu PIPMHP, Rival, br. 3-4, Rijeka, 1990.
53. Žic, Igor: Canova-Fernkorn, katalog, kaštel Trsat, Rijeka,1991.
54. Žic, Igor: Stari majstori s Trsata, katalog, Franjevački samostan Trsat,
Rijeka, 1991.
55. Žic, Igor: Izuzetna djela 5 - Zbirka skulptura Lavala Nugenta, Rival,
br. 1-4, Rijeka, 1991.
56. Žic, Igor: Izuzetna djela 6 - Zbirka starih majstora Pomorskog i povi-
jesnog muzeja u Rijeci, Rival, br. 1, Rijeka, 1992.
57. Žic, Igor: Laval Nugent, posljednji Frankopan, gospodar Trsata, Novi
list, 8. II.-24.II., Rijeka, 1992.
58. Žic, Igor: Izuzetna djela 7 - Zbirka starih majstora Pomorskog i povi-
jesnog muzeja u Rijeci, Rival, br. 1-2, Rijeka, 1993.
59. Žic, Igor: San o Rijeci, 1776.-1924., Novi list, 18.XII.-5.I., Rijeka,
1992.-1993.
60. Žic, Igor: Andrija Ljudevit Adamić, Sušačka revija, br. 2-3, Rijeka,
1993.
61. Žic, Igor: Ana Nugent, Sušačka revija, br. 4, Rijeka, 1993.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura209

62. Žic, Igor: San o Sušaku, 1918.-1945., Novi list, 4. VII.-20. VII.,
Rijeka, 1994.
63. Žic, Igor: O riječkim muzejima - Museum Nugent, Museo Civico,
Gradski muzej Sušak, Pomorski i povijesni muzej, Sušačka revija,
br. 6-7, Rijeka, 1994.
64. Žic, Igor: Albert Nugent - Hrvatski lav, Sušačka revija, br. 6-7,
Rijeka, 1994.
65. Žic, Igor: Djela Antonia Canove u Hrvatskoj, Dometi, br. 12, Rijeka,
1994.
66. Žic, Igor: Izuzetna djela 8 - Zbirka starih majstora Pomorskog i povi-
jesnog muzeja u Rijeci, Rival, br. 3-4, Rijeka, 1994.
67. Žic, Igor: Ganimed - Najljepši od Trojanaca - Kako je antički kip iz
zbirke Lavala Nugenta s Trsata dospio u Zagreb, Mediteran, br. 7,
11.II., Rijeka, 1995.
68. Žic, Igor: Lijepa duša Lavala Nugenta - Tko je bio najmoćniji hrvat-
ski političar XIX. stoljeća?, Mediteran, br. 8, 18. II., Rijeka, 1995.
69. Žic, Igor: O ljudima i zmajevima - Četiri zmaja A. D. von Fernkorna,
Mediteran, br. 14, 1. IV., Rijeka, 1995.
70. Žic, Igor: Prihvatljivi gubici - Annibale Manzoni i Caroly Jakobey,
Mediteran, br. 36, 3. IX., Rijeka, 1995.
71. Žic, Igor: Dvije slike Andrije Medulića na Trsatu, Sušačka revija, br.
10-11, Rijeka, 1995.
72. Žic, Igor: Originali i kopije - Fra Massimo da Verona, Marcantonio
Franceschini i Bonifazio Veronese, Mediteran, br. 39, Rijeka, 1995.
73. Žic, Igor: Krevet Frana Krste Frankopana, Mediteran, br. 40, Rijeka,
1995.
74. Žic, Igor: Ljubavni jadi baruna Josipa Vrkljana, Mediteran, br. 53, 7.
I., Rijeka, 1996.
75. Žic, Igor: Izuzetna djela 9 - replike bisti Augusta i Tiberija iz Pomor-
skog i povijesnog muzeja u Rijeci, Rival, br. 3, Rijeka, 1996.
76. Žic, Igor: Jedan tiskani malopoznati dokument iz nekadašnjeg arhiva
obitelji Nugent, Rijeka, br. 1-2, Rijeka, 2000.
77. Žic, Igor: Stari majstori na buzaru. Postoji li zaista zbirka slika fel-
dmaršala Nugenta?, Vijenac, Zagreb, br. 175, 16.11, str. 29
78. Žic, Igor: Trsatski kaštel, Welcome to Rijeka & Opatija, br. 2, Rijeka,
str. 19-25
79. Žic, Igor: Laval Nugent – Irski plemić, austrijski feldmaršal, hrvat-
ski domoljub, (hrvatski i engleski), katalog izložbe, Irski konzulat,
Zagreb, 2004.
210 Igor Žic

80. Žic, Igor: Museum Nugent – Thorvaldsenove biste grofice Giovanne


Riario SforzaNugent u Rijeci i Kopenhagenu, Sušačka revija, Rijeka,
br. 87-88, str. 89-96
81. Žic, Igor: „O ljudima i zmajevima – U povodu aktualne restauracije
dviju metalnih skulptura Trsatskih zmajeva A. D. von Fernkorna“,
„Vijenac“, br. 494, Zagreb, 2013, 07. 02., str. 20
82. Žic, Igor: „Matteo Gardonio: Giacomo Paronuzzi, 1801-1839, Scul-
tore neoclassico, Comune di Aviano, 2013., „Dometi“, br. 3-4/2012,
str. 136-142 79. Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke - Laval
Nugent, Ivan Mažuranić, Ante Starčević, Frano Supilo, Janko Polić
Kamov, Antonio Grossich, Gabriele D’Annunzio, Riccardo Gigante,
Vatroslav Cihlar,Vinko Antić, Književna Rijeka, Rijeka, 2017., br.
1-2, str. 75-11
83. Žurek, Piotr: Hotel Lambert i razotkrivanje hrvatskog Branislava
(1844./45.), Časopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 2004.

IV. Druge citirane knjige

1. Beigent-Leigh-Lincoln: Sveta krv i sveti gral, Beograd, 1987.


2. Benković, Žarko: Bogumilstvo i heretička crkva bosanska, magistar-
ska radnja, Rijeka, 1977.
3. Bolonić, M.-Žic-Rokov, I.: Otok Krk kroz vjekove, Zagreb, 2002.
4. Bösendorfer, Josip: Zavjera Petra Šubića Zrinskog bana Hrvatskog
(1664.-1671.), Zagreb, 1898.
5. Calvi, Gerolamo: Leonardo, Zagreb, 1943.
6. Dobronić, Lelja: Viteški redovi - Templari i Ivanovci u Hrvatskoj,
Zagreb, 1984.
7. Grupa autora: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
kršćanstva, Zagreb, 1989.
8. Klaić, Vjekoslav: Poviest Bosne, Zagreb, 1882.
9. Klaić, Vjekoslav: Krčki knezovi Frankapani, Zagreb, 1901.
10. Klaić, Vjekoslav: Crtice iz hrvatske prošlosti - Nagađanja o hrvatskoj
kruni, Zagreb, 1927.
11. Kukuljević-Sakcinski, Ivan: Beatrice Frankopan, Zagreb, 1885.
12. Moro-Rebellato: Venezia, Venezia, 1856.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura211

V. Novinski članci

1. Bučar: Gradski muzej na Sušaku, Obzor, 16. VI., Zagreb, 1936.


2. Košćina, Ana: U posjet vjekovima, Riječki list, 24. V., Rijeka, 1950.
3. Košćina, Ana: Trsatska grofica i njen nastran život, Riječki list, 26.
V., Rijeka, 1950.
4. Martić, Ljubomir: Zahvalnost pitomcah bosanskih Nj. Ekselenciji
gospodinu knezu Lavalu Nugentu, zapovedajućem generalu u Hor-
vackoj itd. na dobročinstvu koje učini provincii bosanskoj izdanim
pismom od 25. travnja 1842., pjesma, Danica Ilirska, 10. IX., Zagreb,
1842.
5. Martić, Ljubomir: Jurjevdanske svetkovine, pjesma, Danica Hrvat-
ska, Slavonska i Dalmatinska, 29. IV., Zagreb, 1843.
6. M.D.: Kulturno-umjentički život u protekla tri mjeseca u Rijeci,
Riječki list, 25. VIII., Rijeka, 1948.
7. Nugent, Albert: Boj Španjolske proti Napoleonu, pjesma, Danica Ilir-
ska, br. 6, Zagreb, 1842.
8. Nugent, Albert: Na Kosovo polje - 15. lipnja 1389., pjesma, Danica
Ilirska, br. 6, Zagreb, 1842.
9. N.N.: Sabor čitaonice Ilirske zagrebske, Danica Ilirska, br. 6, Zagreb,
1841.
10. N.N.: Vatreni domorodac grof Albert Nugent, Narodne novine, br.
85, Zagreb, 1842.
11. N.N.: Il conte Arturo Nugent, La Bilancia, 8. V., Fiume, 1897.
12. N.N.: Funerale (di Arturo Nugent), La Bilancia, 10. V., Fiume, 1897.
13. N.N.: Il conte A. Nugent, La Bilancia, 12. V., Fiume, 1897.
14. N.N.: Kulturno-historijska svjedočanstva hrvatskog primorja,
Narodni list, 15. IX., Zagreb, 1946.
15. N.N.: Gradski muzej u Sušaku, Riječki list, 10. X., Rijeka, 1947.
16. Razović, Maja: Stari majstori na buzaru, Danas, 25. VII., Zagreb,
1989.
17. Razović, Maja: Mimara prije Mimare, Danas, 1. IV., Zagreb, 1991.
18. Vanđura, Đuro: Slike starih majstora I, Kontura, br. 24, Zagreb, 1994.
19. Vanđura, Đuro: Slike starih majstora II, Kontura, br. 25, Zagreb,
1994.
20. Žic, Igor: Slike starih majstora III, Kontura, br. 26, Zagreb, 1994.
Laval Nugent, neokrunjeni kralj Hrvatske  /  Literatura213

O autoru:

Obitelj Žic ima zanimljivu povijest. Kada su Mlečani


1248. godine oduzeli krčkim knezovima (kasnijim
Frankopanima) upravu nad otokom Krkom, posta-
vili su providura Marca Contarinija. On je prvo želio
saznati koje su najstarije obitelji, jer one nisu trebali
plaćati poreze ni daće. Ispostavilo se de je riječ o
četiri roda: Dognanima, Subinićima, Tugomorićima
i Zudinićima.
“U Tugomoriće stavlja Andriju de Sizo-Žic, Milonju de Sizo-Žic,
Speciju Dominikova i druge. Obitelj s prezimenom Žic vrlo se rano javlja
u Vrbniku. Godine 1248. moglo ih je biti već u Puntu, gdje ih inače ima
najviše. Bilo ih je i u Krku. Nije poznato da li ih je bilo u ranija vremena u
Dobrinju, pa zbog svih okolnosti mislimo da se rod Tugomorića naselio u
kaštelu Vrbnik.” (Bolonić-Žic: 2002., str. 25)
Tijekom vremena obitelj se jako razgranala i osiromašila. Djed Ivo
Žic-Klačić (1903.-1973.) bio je književnik s desetak objavljenih knjiga,
profesor književnosti i povijesti, intendant riječkog kazališta Ivan pl. Zajca
i arhivist u Državnom arhivu Rijeka. Otac Rikard Žic (1928.-2000.) studi-
rao je brodogradnju, a diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu i
likovnu umjetnost na Akademiji u Zagrebu. Bio je ravnatelj Pomorskog i
povijesnog muzeja u Rijeci i tajnik Hrvatskog društva likovnih umjetnika,
s brojnim izložbama slika za sobom.
Igor Žic rodio se 1961. godine u Rijeci. Studirao je na grupi Hrvat-
ski jezik i književnost, a diplomirao je Likovnu umjetnost na Filozofskom
fakultetu u Rijeci. Diplomska radnja Teorijska konkretna estetika pred-
stavljala je aktualizaciju Schellingove filozofije umjetnosti. Od 1987.
zaposlen je u Pomorskom i povijesnom muzeju kao restaurator slika i
od tada se bavi problemom Lavala Nugenta i njegove zbirke umjetnina.
Danas je voditelj muzejske stručne knjižnice. Izlagao je samostalno svoje
slike i grafike, te restaurirana djela na povijesnim izložbama. Kompletno
je realizirao izložbe: Canova-Fernkorn (kaštel Trsat, 1991.), Stari majstori
s Trsata (franjevački samostan Trsat, 1991.) i U sjeni riječkog orla ( kaštel
Trsat, 1993. )
Član je uredništva Sušačke revije od 1993., a bio je i glavni ured-
nik dvojezičnog časopisa Welcome to Rijeka & Opatija od 2001. do 2004.
godine. Član je uredništva Književne Rijeke od 2008., a glavni urednik od
2010. godine do 2019. Bibliografija mu broji 800 jedinica, uključujući 27
knjiga.
Tiskane su mu slijedeće knjige:

1. “Laval Nugent, posljednji Frankopan, gospodar Trsata”, CDM, Rijeka,


1992.
2. “Zbirka starih majstora Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog
primorja”, CDM, Rijeka, 1993
3. “Gospa Trsatska – Kraljica Jadrana”, (jedan od autora), Franjevački
samostan Trsat i “Gorin”, Rijeka, 1996. (drugo izdanje 1998.)
4. “Rijeka – grad svetog Vida”, foto-monografija, “Dušević&Kršovnik”,
Rijeka, 1996.
5. “Rijeka – City of St. Vitus”, “Dušević&Kršovnik”, Rijeka, 1996.
6. “Rijeka – Fiume, Città di S. Vito”, “Dušević&Kršovnik”, Rijeka, 1996.
7. “Rijeka – Stadt der Heiligen Vitus”, “Dušević&Kršovnik”, Rijeka,
1996.
8. “Kratka povijest grada Rijeke”, “Adamić” & “M-grafika”, Rijeka,
1998. (1. izdanje - 1998., 2. - 1999., 3. - 2001., 4. – 2003., 5. – 2006.
I, 6. – 2006. II., 7.-2010.)
9. “Intruder – 20 priča”, “Rival”, Rijeka, 1999.
10. “Riječka gostoljubivost – Hoteli, restorani, gostionice, kavane, kupali-
šta” “Adamić”, Rijeka, 2000.
11. “Rijeka – Turistički vodič”, “Rimedia” (“Masmedia”), Rijeka –
Zagreb, 2001.
12. “Rijeka – Tourist Guide”, “Rimedia” (“Masmedia”), Rijeka – Zagreb,
2001.
13. “Hrvatska knjiga mrtvih – 25 priča”, “Rival”, Rijeka, 2002.
14. “Riječki orao, venecijanski lav i rimska vučica – Eseji o hrvatsko-tali-
janskim odnosima kroz povijest”, “Adamić”, Rijeka, 2003.
15. “Pavica Julija Kaftanić”, Urem-Ruck-Zakošek-Žic, “Glosa”, Rijeka,
2005.
16. “Crkveno slikarstvo na otoku Krku od 1300. do 1800. godine”, “Glosa”,
Rijeka, 2006.
17. “Breve storia della Città di Fiume”, “Adamić”, Rijeka, 2007.
18. “A Short History of the City of Rijeka”, “Adamić”, Rijeka, 2007.
19. “Udruženje obrtnika Rijeka, 1968.-2008.” (sa Zdravkom Klevom),
“Zambelli”, Rijeka, 2008.
20. “Brodogradilište Kraljevica 1729.-2009.”, (jedan od autora), “Glo-
bus”, Zagreb, 2009.
21. „Književni eseji“, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2011.
22. „Vodič po Opatiji i okolici“, „Hrvatski muzej turizma“, Opatija, 2012.
23. „Vatroslav Cihlar“, Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci,
Rijeka, 2014.
24. “Maškarani autorally Paris-Bakar”, (jedan od autora), Autoklub Rijeka,
Rijeka, 2016.
25. “Opatija - A Guide through Town and its Surroundings”, Croatian
Museum of Tourism, Opatija, 2017.
26. “Opatija - Ein Reiseführer für Stadt und Umgebung”, Kroatisches Tou-
rismusmuseum, Opatija, 2017.
27. “Krčka kulturna baština”, Bozanić, A.- Galović T.- Žic, I., ur. Žgaljić,
J., “Glosa”, Rijeka, 2018.

Recenzenti pojedinih knjiga bili su:


dr Radovan Ivančević, dr. Grgo Gamulin, dr. Tonko Maroević,
dr. Ivan Mirnik, dr. Anđelko Badurina, dr. Franjo Velčić,
dr. Željko Bartulović i mr. Ervin Dubrović.

Kroz život se probija zahvaljujući supruzi Maji,


te sinovima Ivoru i Mateju.
Nakladnik
Ready2print j.d.o.o.

Tiskanje je dovršeno mjeseca lipnja 2019.

Fotografije
Naslovnica: kaštel Trsat s nekadašnjom Muzejskom kulom u prvom planu.
Zadnja stranica: reljef Lav sv. Marka, koji je nekad stajao u Kopru.
Trsatska gradina. Autor.

Vous aimerez peut-être aussi