Antigona - Sofokle PDF tampa El.

po ta
BILJESKA O PISCU
Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vijek p.n.e.(496-406 p.n.e
.).Napisao je sto dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bi
o je najuspjesniji atinski tragicar:dvije trecine njegovih dijela nagradjeno je
prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvijek drugu.Biografske skice o njemu slaz
u se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne porodice,lijep,patriota i p
obozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg zajedn
o sa Periklom.Poslije smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je pril
ikom ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip bogau svoju kucu prije
nego sto je prenijet u hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja n
ije sacuvana.U njoj je najvjerovatnije objasnio zasto mu je bilo potrebno, za na
s zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na petnaest.Izgleda da je prvi u
veo obicaj pisanja samostalnih tragedija umjesto organskih trilogija u kojima se
drame nadovezuju jedna na drugu i cine cjelinu.Pisac je uvijek bio I reditelj I
kompozitor I glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao
da glumi.
ANTIGONA
Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i n
e moze se naci u Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za k
oji mi ne znamo.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik
i Eteokle,izabrani su za tebanske vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao su
vladari koji ce se svake godine smjenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio
na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.Uz pomoc svog ta
sta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opsjeli su grad,ali ih s
reca nije posluzila.Vidjevsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprijecio dalje
krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju
njega I Eteokla.U tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je
preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreon
t je postao novi vladar.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni
Polinik,Antigonin brat.
Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont slijedi atinski zakon
koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove il
i kradu zrtvene darove iz njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi
moraju da budu sahranjeni,makar I simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanje
m tijela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji
onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih,sahrana je neophodn
a.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva mrtvih,nego luta unaokolo
kao avet.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu iz
vrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sa
hranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodi
ca preminulog.
Tu pocinje "Antigona".
Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno p
rekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese dr
zave,povrijedio interese porodice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica pr
opada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlast
itu smrt.
Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogr
esno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi,a Antigo
na hrabra junakinja I apsolutno u pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kr
eont pozivajuci se na zakon,a Antigona na religiozni obicaj,na obicajno pravo.Po
sto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna osnova za gradnju dramsk
og sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koj
e su se u njemu nasle.
Svoju zagonetnost I privlacnost ,kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitan
je koje je postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmisleno
sti,u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.
O DRAMI
Drama se dijeli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.
Osnovni elementi drame su :
1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, per
ipetiju i rasplet. Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramsk
ih junaka;
2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njego
vog karaktera;
3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na po
cetku cinova ili kratki dijelovi teksta u zagradama;
4- cin je dio drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavj
ese. Cinovi se dijele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na poz
ornicu, pa do njenog izlaska sa pozornice;
5- replika je pojedinacni govor svakog lika;
6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;
7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome
sto misli ili osjeca.
Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.
TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om vijeku p.n.e. u Grckoj. Junak
drame dolazi u sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih
je ljudi. Stil tragedije je uzvisen, patetican, a jezik biran i bogat poetskim s
likama.
TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom s
a kojima se ne moze pomiriti.
TRAGICKA KRIVICA- junak je od pocetka svjestan svoje krivice i sluti do cega ona
dovodi, a kad nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.
OMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"
PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigina i Ismena, njena sestra, koje razgovar
aju o naredbi kralja Kreonta, koji je zabranio da sahrane brata Polinika
PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vijest o
pepelu posutom po Polinikovom tijelu; hor pjeva o covjeku i njegovim mocima, te
snazi da opstane u prirodi;
DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovod
e i Ismenu, koja zeli da podijeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;
TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca
od kazne;
CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svjetlosti, odlazi u vijecni m
rak i zali sto ni zena ni majka nije bila;
PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savjetuje da odustan
e od kazne; Kreont osjeca savjest, te naraduje da se Antigona oslobodi, ali odlu
cio je kasno;
EKSODA- glasnik javlja da se Antigona objesila, a i da se Hemon nasavsi je proba
da macem, a onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ub
ija.
HOR pjeva 'ulaznu pjesmu' koja se dijeli na strofe i antistrofe (okret na drugu
stranu). Episodije su danasnji cinovi. Pjesme hora kroz dramu su 'stajace pjesme
'.Eksoda je na kraju, a zatim ide 'izlazna pjesma'.
KROZ LEGENDU
Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smr
cu, tamom podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odl
ucila je, iako svjesna krivice koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pu
stila da je vodi ljubav sestre prema bratu.
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovijest u tamnoj jami glasila
je otprilike ovako: "O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi bra
ta rastrgnu zvijeri, da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva iz
abrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena, da li bi mogla zivjeti po
slije? O zivote moj kratki, vise svjetla ne vidjela, vise zore ne docekala. Da j
e Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nis
am bila; tebi, nerodeno dijete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon p
ostovala, probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rij
ec me kazni. A sad primite i mene, novog stanovnika podzemlja." Antigonino strad
anje shvatam kao neku svetinju, olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. Izdigla se
iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U zivotu treb
a imati cilj,nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Divno je osjetiti ljubav i tre
ba je uzvratiti, jer kada sebe cijelog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti cije
li. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih, postala sam bogatija za jed
no saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda smo svi mi. Svoju licnost n
ajvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. Kada i
stinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve. Bez sumnje da bih mogla bit
i povrijedena i porazena, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da
, inace, nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. I tada nastoj
im da se uspravim, visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sa
m rodena." Dok talasi udaraju, treba ostati nerazrusiv greben, dici se iznad vre
mena, kao Antigona. Kao mi