MEHMED MUJEZINOVI

MUSAFIRHANA I TEKIJA ISA-BEGA ISHAKOVIA U SARAJEVU

Zemaljski zavod za zatitu spomenika kulture Narodne republike Bosne i Hercegovine poduzeo je izvjesne konzervatorske radove na zgradi Gazi Isa-begove musafirhane i tekije u Sarajevu. Ovaj spomenik ima veliku istorijsku vanost, jer je ve zan uz postanak prve musafirhane u Bosni i Her cegovini, ija se zgrada u neto izmijenjenom obliku odrala sve do danas. Budui da ranije nije posebno pisano o ovom spomeniku, to emo ovdje iznijeti dosada prikupljene podatke o njemu. Kako je ovaj objekat i u poetku svoga opstanka bio vaan vidi se po tome to se naselje oko tekije do dananje Baarije, a moda i da lje, nazvalo mahalom Isa-begove zavije. U toj mahali sagradio je 1526 godine damiju Mustafa Muslihudin ekrekija. Od toga vremena zamije njeno je ime mahale Isa-begove zavije sa imenom ekrekijine mahale. 2 U Isa-begovoj vakufnami ne govori se nita o tome kojem dervikom redu pripada zavija uz ovu musafirhanu. To nam je dokaz, da ova za dubina prvobitno nije osnovana kao tekija nego kao musafirhana. Prema tome njen znaaj je u prvom redu humanitarni, a tek onda vjer ski, a to se jasno vidi i iz samog teksta zaklad nice jer se tu kae da je Isa-beg sagradio ko naite u obliku zavije. Da je Isa-begova zadubina prvobitno osno vana kao musafirhana, pokazuje nam i to to se jo u drugoj polovini XVIII vijeka postavljalo pitanje prihoda Isa-begova vakufa za Mevlevisku tekiju, koja je kasnije, kako emo to vidjeti, ovdje nastala.

Poetkom druge polovine XV vijeka sagradio je Isa-beg, sin Ishak-begov, krajinik t. zv. Za padnih strana (14401463) i drugi bosanski sandak-beg (14641469) musafirhanu i zaviju (te kiju) u Sarajevu. To saznajemo iz Isa-begove za kladnice, najstarijeg izvora koji se odnosi na Sara jevo i njegovu najbliu okolinu za turske vlada vine. Ova zakladnica datirana je mjeseca dumada I 866 (t. j. izmeu 1 II 3 III 1462). U njoj se kae da se ova Isa-begova zadubina sastoji od tri kue, jedne tale, jednog ograenog dvorita i ostalog to je potrebno. Prema zakladnici ove su zgrade sluile kao konaite i tekija siromanim muslimanima, uenicima, sejidima, ratnicima i putnicima na mjernicima. Tu se kuhala i besplatno dijelila hrana (meso, pirina i hljeb) putnicima i slube nicima konaita, a suviak hrane dijeljen je si romanoj djeci u gradu Sarajevu. Gosti su imali pravo na hranu samo tri dana. 1
1 Prepis vakufname u sidilu sarajevskog kadije iz go dine 1254 (1838) u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, br. 77, str 5152 i prevod u Prilozima I I . Sarajevo 1951, str. 729. 2 Hamdija Kreevljakovi: Damija i vakufnama Muslihudina ekrekije. Glasnik IVZ, VI, 1938, str. 26 i 34.

Sl.

1.

Dananji izgled Isa-begove musafirhane. na Bendbai. (Snimio: M. Mujezinovi).

tekije

Naime, Mula Mustafa Baeskija u svojoj kro 3 nici kae da je 1191 (1780) doao iz Carigrada mevleviski ejh Osman-dede iz oban Hasanove mahale i donio sa sobom isprave na osnovu kojih bi uspostavio i pronaao Isa-begov vakuf. Ba eskija za ovog ejha kae da nije bio pronicljiv kada je sa mutevelijom Isa-begova vakufa i dru gim vakufskim slubenicima mislio da je u Isabegovoj vakufnami odreena njegova zavija za mevlevisku tekiju, koju htjedoe sagraditi iz va kufskih sredstava. Baeskija dalje kae da je on lino pregledao Isa-begovu vakufnamu i da u njoj nema ni spomena o tekiji kaderiskoj, mevleviskoj ili kojoj drugoj. I zaista, te godine ona nije ni obnovljena, nego tek dvije godine kasnije. Uz Isa-begovu musafirhanu sagradio je prije 4 1650 godine Hadi Mahumt, Mevlevisku tekiju, koliko je meni poznato jedinu tekiju mevleviskog reda u Bosni i Hercegovini. Ovi su dervii bili vrlo obrazovani ljudi i sainjavali su elitu meu der viima. 5 Ovu tekiju dobro poznajemo iz putopisa Evlija elebije iz 1659 godine, koju on ovako opisuje: Mevleviska tekija Na obali rijeke Miljacke, na mjestu poput raja nalazi se vakuf te kija Delaludin Rumije. 6 Tekija ima simahanu
Original u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 119. Ovaj Hadi Mahmut umro je 1060 (1650) i pokopan je u groblju kod Sinanove tekije u Sarajevu. U natpisu na njegovu nadgrobnom spomeniku stoji da je sagradio mevle visku tekiju. 5 Tako je i iz naih krajeva bilo vie pjesnika i uenih ljudi, koji su pripadali ovom redu, a slubovali su po raznim krajevima Turske carevine. Da spomenemo samo neke od njih: S e r v i . je pjesnik koji je pjevao na turskom jeziku, a umro je 1494. H a b i b - d e d e e l - B o s n e v i ili Habibi. Pjevao je pjesme u dvostihu (zv. mesnevi). Iza sebe je ostavio zbirku pjesama koja nosi naslov El-mesnevis-sagir (Mala mesnevija). Predavao je Mesneviju u Beogradu gdje je i umro 1643 godine. D e r v i M u s t a f a K a t i b i . Spjevao j e vie pje sama na turskom jeziku. Umro 1667. u Jeni eheru. D e r v i S u l e j m a n M e z a k i , zvani Alkemi ar, rodom iz ajnia. Pjevao na turskom jeziku, a pjesme su mu veinom posveene mevleviskom redu. Umro 1676. H a s a n N a z m i d e d e e l - B o s n e v i j e rodom i z Sarajeva. Uzeo je diplomu od Tevekuli-dedeta. a nakon toga otiao u Carigrad, zatim u Misir gdje je bio odreen za mevleviskog ejha. Konano se povratio u Carigrad i dje lovao kao propovjeda i predava Mesnevije. Umro je u Ca rigradu 1713. A 1 i - d e d e N u t k i. Nauke svrio u domovini, a poslije toga stupio u red mevlevija. U m r o 1727. D e r v i H a s a n B o n j a k nastanjen u Smirni. N a pisao je djelo na turskom jeziku o matematici pod naslovom Lematul-fevaid koje se bavi pored ostalog i raunom za podjelu ostavine po erijatu (feraiz). 6 Zaetnik i osniva mevleviskog reda je Muhamed De laludin Rumi, roen u Belhu 1207, a umro u Konji 1274. On se pored Muhjadin Arebije smatra najizrazitijim pretstavnikom misticizma. Izmeu ostalih djela koje je napisao o mi stici najvanije djelo mu je Mesnevija. Da je ovaj derviki red bio osobito uvaavan u Turskoj carevini vidi se najbolje po tome to je glavni ejh ovoga reda sa sjeditem u Konji, a koji je nosio naziv elebi, prilikom stupanja na prijesto pasao sablju sultanu kojim se inom ovaj smatrao ustolien.
4 3

(prostorija za obavljanje dervikih obreda), mejdan-odaju (gdje se dervii sastaju na razgovor iz van obreda), sedamdeset do osamdeset sobica za siromahe, mahfil za mutribe (balkon za one koji sviraju i pjevaju), imare (kuhinju) i blagovaonicu. ejh ove tekije je uen ovjek ija se molba (kod boga) usliava. Naj-baa (starjeina sviraa) ove 7 tekije dervi Mustafa odlian je kaligraf. Pjesnik Reid efendija, rodom iz Sarajeva u svojoj oduljoj pjesmi o katastrofi Sarajeva 1697 godine posvetio je oko 40 stihova Mevleviskoj te kiji u kojoj pjesmi opisuje zgradu tekije, nje zin adrvan, batu i drugo. Izmeu ostalog on spominje kako je unutranjost ove tekije bila ukraena levhama ispisanim krasnom kaligrafijom. (Vidi H. Mehmed Handi, Sarajevo u turskoj pjesmi, Glasnik Ivz. br. 712, 1943). Mevleviska tekija je prosto zasjenila Isa-begovu musafirhanu i od ovog vremena ovaj objekat se uvijek spominje kao tekija. Isa-begova musafirhana i uz nju tekija vie puta su obnavljane. U velikom poaru 1697 godine, to ga je pro uzrokovao pohod Princa Eugena Savojskog, stra dale su zgrade musafirhane i tekije. Kasnije su nepoznate godine ove zgrade obnovljene na sta rim temeljima. I sarajevski kroniar XVIII vijeka Mula Mu stafa Baeskija zabiljeio je da se i 1196 (1762) obnavljala mevleviska tekija. O ovoj gradnji sa uvao nam se i prepis natpisa 8 koji glasi:

Ova je graevina podignuta za dervie, (Kao) mjesto za molitvu stvoritelju svjetova. (Ova) mevleviska bogomolja postala je vakuf, Nek je trajno posjeena skupom molitelja. Razi 1 0 je spjevao kronogram (njezine) gradnje: (Ovo je) mjesto za dervie, dom onih, koji su na bo ijem putu. Godine 1196.

Sejahatnama V, str. 431432. Kronika Muhamed Enveri Kadia u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, sv. X I , str. 70. 9 U Kadia je ova rije napisana lis-sakin. Tu se svakako radi o greci kod prepisivanja, jer tako napisana ova rije u arapskom jeziku nema nikakva znaenja. 10 Razi je pjesniko ime Hadi Mehmed ef., sina Velijudin ef., sina Durakova. Roen je u Sarajevu oko 1135 (1722/23), a umro 1200 (1785/86) u Meki. gdje je po trei put boravio kao bedel (zamjenik u hodoau). Slubovao je u Sarajevu najprije kao mualim, zatim pisar mehkeme i ko nano kao muderis i ejh Husrev begova hanikaha. Pjevao je na turskom i arapskom jeziku i bio vjet u sastavljanju kronograma. Slovio je kao dobar astronom i matematiar. Zbog visoke uenosti nazivali su era Marifetli (vjetak).
8

246

Brojana vrijednost pojedinih slova ovoga kronograma daje nam 1196 godinu (trajala od 17 XII 1791 do 6 XII 1782). O navedenoj obnovi Isabegove mevleviske te kije nalazimo dokumentaciju i u sidilu sarajevskog kadije (broj 21, str. 152153) u Gazi Husrev be govoj biblioteci). Tu je u ilamu kadije od 22 evala 1196 (3 X 1782) godine navedeno kako se ova tekija ve vie godina nalazi u ruevnom stanju i da ju je potrebno obnoviti iz sredstava Isa begova vakufa. Zatim slijedi obraun o utroenom mate rijalu i njegovim cijenama. Evo toga obrauna: erpi i misman (?) 117 groa Direci i okaluk klinci 61 Daske 15 eljezni demiri za prozore 32 Klinci 68 Lanena slama 15 Agi i ostali izdaci 33 Nadnice nedarima 455 Nadnice dunderima 246 Svega je dakle utroeno 1042 groa. Iz obrauna Isa begova vakufa za 1231 (1815/ 1816) godinu saznajemo da je izmeu ostalih obje kata ovog vakufa popravljena u ovoj godini i Isa begova zavija, u koju svrhu je utroeno: za 5 komada direka (a 75) 375 groa za klince estookae 574 nedarima za 12 nadnica (a 140) 1680 za popravak adrvana (u dvoritu tekije) 260 Svega utroeno 2889 groa U doba bosanskog valije Vedihi-pae (1835 1840)11 temeljito su popravljene zgrade musafirhane i tekije. Tada je uz ove zgrade sagraena i jedna damija. Beratom od 29 dumada II 1252 (11 X 1836) postavljen je za imama i hatiba ove damije Lutfulah, sin Osmanov. 1 2 Nepoznate godine, ali prije 1860, nadola je Miljacka i odnijela damiju i uz nju jo jednu zgradu. Ovoj nesrei bio je razlog i to to je vie tekije bio bent Isa-begovih mlinova koji je pri povodnju bio sruen, te je usljed toga voda razruila i spomenute zgrade. Poslije je zgrada musafirhane sluila kao tekija u kojoj je putnik mogao uvijek prenoiti i nai hranu. To je tra jalo sve do iza 1878 kada je austrijska okupaciona uprava zabranila i Gazi Husrev-begovu vakufu odravanje musfirhane, pa i ove. Inae su sve dotada u pogledu musafirhane odravane u pot punosti odredbe Isabegove vakufname.
11 Muhamed Salih Vedihi paa sagradio je damiju u Bijeljini 1252 (1836/37) i u gradu Buimu. U natpisu na damiji u Bijeljini stoji da je Vedihi-paa sagradio i popravio vie tekija i damija. Opirnije o njemu vidi: Bagi. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine str. 149. 12 Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke, br. 1021.

Prema tome, ovo je bila prva i najstarija musafirhana u Bosni i Hercegovini (14621886). Njena zgrada je ostala sve do danas. Pored objekata, ije je prihode Isa-beg odre dio za izrdavanje musafirhane i zavije, kasnije su za Mevlevisku tekiju uvakufljeni od nepo znatih vakifa jo jedan gaj, baa i duan u ulici Predimare. Prihodi ovih objekata iznosili su, prema Baeskiji, u 1191 (1777) godini 30 groa. Uz dananju zgradu tekije u samom dvoritu postajao je adrvan, iji se temelji i sada vide i do njega jedna sofa (ljetnikovac). Osim toga na mjestu zv. ehova Korija, oko 1 km. istono od tekije, nalazio se i jedan ardak koji je sluio kao izletite derviima i kao ljetna tekija. Ovdje su odravani ponekad i esnafski teferii kuanme, tj. izleti povodom proglaavanja egrta za kalfe i kalfi za majstore. Nije nam poznato kada je ne stalo ardaka na Koriji. Mevleviska tekija zadnjih godina izdravala se iz dotacije vakufa Fadil-pae erifovia.

Poznata su nam i imena nekolicine ejhova i dervia ove tekije. Pjesnik Sebletija iz Sarajeva spjevao je jednu pjesmu na turskom jeziku (nastala oko 1662/63) o dvojici dervia: Sultan 1 3 Ahmedu i Abdal Mahmutu. Sebletija spominje i turbe ove dvojice der via, koje se nalazilo na jednoj uzviici iznad ehove Korije s lijevu stranu Miljacke iznad Da riva I danas se na ovom mjestu nalaze dva preciz no klesana uzglavna niana. Ovi niani kva dratne osnovice imaju lijepo raene i rijetke saruke u etiri guve koji su pri dnu omotani na dosta visoke dervike kauke. Ovi spomenici su skoro do turbana utonuli u zemlju, a na njima nema natpisa. Dervii koji su ovdje pokopani pomrli su svakako prije 1662 godine. Tradicija kae da je jedan od ovih dervia napisao i neko djelo na perziskom jeziku. Mevlevisko turbe spominje se i kasnije u slu benim dokumentima. Tako je u sidilu sarajevskog kadije od 25 abana 1194 (27 VIII 1780) zabiljee no da je berber mula Salih, sin Jusufov uvakufio jedan berberski duan koji se nalazi kod Begove damije u Sarajevu i odredio da se prihodi ovog duana imaju troiti za popravak esme kod Mevleviskog turbeta (6 groa) i za sirotinju u Medini (5 groa godinje). Vidi Sidil 29. str. 174 u Gazi Husrev begovoj biblioteci.

Sultan znai vladar. Meutim, kod dervia je uobi ajeno da se ovim imenom nazivaju vrlo poboni ljudi, a ponekad se tome dodaju jo i poblia razjanjenja kao Sultani-manevi, t j . vladar nevidljivog carstva.

13

247

Oi moje, plaite krvlju, a iz srca nek se uzdie na stotine i hiljade uzdaha, Zgrada strpljenja i postojanosti ovog puta je poruena, Jer onaj odabranik, eih mevleviski, erif, uen ovjek i pohvaljeni boiji rob, Koji je rjeavao tajne Mesnevije asne, a koja je knjiga svjedok njegovih vrlina, Iz klanca prolaznosti ode u vjenost. Boe, uini raj mjestom gdje e on uivati. Gledajui njegov grob plakalo je i staro i mlado I do Ara je stizala molitva za pokoj njegovoj dui. Sa est strana izae glas o datumu njegove smrti: U krugu boije milosti naao je utoite. Godina 1121

Sl. 2. Nadgrobni spomenici Sultan Ahmeda i Abdal Mahmuta (Snimio: M. Mujezinovi, 1954).

O istom ovom zavjetanju ima i jedna zabiljeka u sidilu broj 36, strana 187 od 13 dumada II 1211 (15 XI 1796) godine. Izvori spominju i Tevekkuli-dedeta kao ejha mevleviske tekije u Sarajevu, koji je ivio ovdje u drugoj polovini XVII vijeka. Tevekuli-dede je na ovaj poloaj doao nakon smrti ejha ove te kije Atik-dedeta. Dr. Safvet-beg Baagi na osno vu jedne pjesme na perziskom jeziku koju je spjevao ovaj Tevekkuli-dede ocjenjuje ga kao od lina pjesnika. Dugi niz godina bavio se preda vanjem Mesnevije. Umro je u Sarajevu i pokopan je, prema Baagiu, u dvoritu Careve damije u Sarajevu 1 4 Iz Kronike Muhamed-Enveri Kadia 1 5 sazna jemo da je u srijedu 17 rebia I 1121 (28 V 1709) nenadano umro na putu iz Sarajeva u Travnik pokraj Rustem-paina kamenog mosta 1 6 u blizini Ilide, ejh Abdul-fetah efendija. Pokopan je u groblju zvanom Mevlevisko groblje na desnoj obali Miljacke. Kadi donosi i prepis kronostiha o smrti ovog ejha. Taj kronostih glasi:
14 Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. G Z M . 1912, str. 73. 15 Sv. V, str. 182. 16 Ovaj most na 15 okana sagradio je Rustem-paa Hrvat. Osim mosta sagradio je jo i Brusa-bezistan u Sarajevu. O njemu vidi opirnije: Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, str. 65.

Ako saberemo brojanu vrijednost pojedinih slova u ovom kronogramu dobiemo hidr. godi nu 1127 (1715). Meutim pjesnik nas u predzad njem stihu upozorava da od toga zbira treba od uzeti 6, i tako, stvarno izlazi godina 1121 (13. III, 1709 1. III. 1710). I Mula Mustafa Baeskija u svom Nekrologiju zabiljeio je smrt nekolicine ejhova i dervia mevlevija. Tako on medu osobama pomrlim do 1171 (1757/58) spominje dervia Zuku Kablara i nekog ejha starca, ije ime ne spominje. Zatim su u sljedeim godinama, prema Beeskiji, umrli: 1173 (1759/60) ejh Ataulah; 1182 (1768/69) dervi Mehmed, krpedija, umro na vojni na Crnu Goru; 1184 (1770/71) ejh Sara Ahmed ef. u 110 go dini ivota; 1191 (1777) stari i siromani Mustafa Mlivar, koji je dugi niz godina bio mujezin Tabakog mesdida i konano postao mevleviski ejh. Imao je mnogo neprilika sa sektom fanatika, koju je konano pobijedio. 1195 (1781) dervi Sulejman Koko, kafedija; 1204 (1789/90) siromani starac Bai. Nosio je hrku i znao citirati mnogo dervikih pjesama; 1212 (1798/99) eho Bravar.

248

Sl. 3. Groblje u dvoritu tekije (Snimio: M. Mujezinovi, 1954).

O s m a n - d e d e , iji je nadgrobni spomenik kvadratne osnove sa santraem od neobraenog kamena. Natpis na ovom nianu glasi:

Interesantno je napomenuti da se u drugoj polovini XVIII vijeka vodila dosta estoka borba izmeu dervia i uleme. Dajui biografije uenih ljudi u Sarajevu Baeskija pored ostalih spomi nje i muderisa osnivaa medrese na Bendbai, Emir vaiz iz Amasije, koji je sa propovjedao nica u damijama dosta vjeto napadao dervie i u tom stekao neto pristaa, a njega Baeskija naziva vjerskim fanatikom. Godine 1184 (1770/71) nakon smrti ejha ove tekije Ahmed ef. zatrai za sebe ovaj poloaj lino Emir-vaiz, ali mu on ne bijae dodijeljen, nego se to mjesto ustupi dota danjem mujezinu Tabakog mesdida Mlivaru. Tim povodom Baeskija s oduevljenjem pripovi jeda kako su konano pobijedili dervii. Za ovog Emir-vaiza kae Baeskija da je kasnije prognan iz Sarajeva u Amasiju, a po njegovu miljenju to je i opravdano, jer je ovaj vaiz kroz vie od 14 godina propovijedao i radio protiv dervia, U dvoritu ove tekije nalazi se jedna mala nekropola sa est grobova oznaenih nadgrobnim spomenicima. Uzglavni niani ovih grobova ima ju kauke dervia mevleviskog reda. Na pet spo menika postoje i natpisi iz kojih itamo da su ovdje pokopani sljedei ejhovi i dervii;

On (bog) je vjeni stvoritelj. Sa zanosom izgovarajui Allah ispusti svoju duu. Kronogram smrti (njegove) je: Umrije i ode Osmandede mevlevija. (Proui) fatihu za njegovu duu. Mjeseca zilhide godine 1229

Brojana vrijednost pojedinih slova kronostiha daje nam godinu 1229 (trajala od 14. XI. 1813. do 13. XII. 1814.), a koja je i brojkama oznaena ispod natpisa. Ovaj Osman-dede je svakako identian sa onim kojeg spominje Baeskija, a o kojem je na-

249

prijed bilo govora. Pored onoga to je ranije spomenuto, Baeskija za ovog Osman-dedeta kae da je zet ejha Sinanove tekije i sam pripadnik Kaderiskog reda stupio u red mevlevija i obrijao kosu. M u h a m e d , s i n e j h L u t f u l a h a . Nat pis na uzglavnom nianu kvadratne osnove (16X16 cm) i vis. 50 cm do turbana (koji je od bijen), glasi:

e j h L u t f u l a h . Sarkofag i niani su od miljevine. Na uzglavnom nianu (osn. 20 X 15 i vis. 128 cm) isklesan je lijepim nesh-talik pismom slijedei natpis:

On (Alah) je vjean. Pokojni i umrli Mahmud sin ejh Lutfulaha. (Proui) fatihu za njegovu duu. Godine 1244 (14 VII 1828 do 2 VII 1829).

Hafiz Ibrahim, sin ejh Lutfulaha. Natpis na njegovu nadgrobnom spomeniku glasi:

On (bog) je vjeni stvoritelj. Dervi mevlevijskog reda, ueni mu, Izgovarajui Allah ode u blizinu gospodara. Poznat je u narodu po svojoj velikoj pobonosti i asketskom ivotu U ovoj tekiji bio je dugi niz godina ejh Neka se njegova dua nastani u proelju raja, U koji e ova cijenjena osoba unii sa ostalim odlini cima. Boe, u ime tvoje veliine primi ovu osobu U more tvoga oprosta. Fadil 1 7 mu u molitvi izree lijen devher kronogram: Raj Neim neka je boravite ejh Lutfulahu. Zadnja etvrt rebia II 1277 (715 XI 1860).

Kako iz natpisa vidimo, ovo je devher krono gram, a to znai da kod sabiranja brojane vri jednosti pojedinih slova moramo uzeti samo ona slova koja imaju dijakritike znakove. Prema tome, brojana vrijednost ovoga kronostiha iz gleda ovako: 3 n = 150 + 6 j = 60 + = 300 + + 2 f = 160 + h = 600 + z = 7 = 1277. U Gazi Husrev begovoj biblioteci u Sarajevu zaveden je pod inventarskim brojem 1. rukopis
17 Autor ovog natpisa je Muhamed Fadil-paa erifovi, sin nekibulerafa, kojeg su Sarajlije kamenovali. Roen je u Sarajevu 1808. Po svrenim naukama sluio je kao kadija u Sarajevu i u Beogradu i dobio naziv Mula. Godine 1837 imenovan je zapovjednikom snahi ja i muselimom u Sarajevu. Iza 1878 otseli u Carigrad gdje je umro 1883. Iza sebe je ostavio vie pjesama i nekoliko uspjelih kronograma I sam je bio pripadnik mevlevija.

On (Alah) je vjean. Umrli Hafiz Ibrahim-Edhem sin ejh Lutfulaha, mevlevija. (Proui) fatihu za njegovu duu, 29 rebia I 1261, 8 IV 1845.

250

Sl. 4. Mavlevisko groblje nedaleko od tekije (Snimio: M. Mujezinovi, 1954).

Kurana sa interlinearnim turskim prevodom. Na listu 297 nalazi se biljeka iz koje se vidi da je ovaj primjerak prepisao ejh Lutfulah, sin ejh Osmanov, a unuk ejh Salih dede efendije u Isabegovoj tekiji u srijedu 5 muharema 1258 (17 II 1842) godine. U biljeci se dalje kae da je ovo sedmi mushaf kojeg je prepisao ovaj prepisivao. M u h a m e d e j h F i k r i . N a uzglavnom nianu (osn. 17 X 17 cm. vis. 95 cm.) isklesan je sljedei natpis:

O vjeni boe. Ovaj ejh Muhamed Fikri umro je u mjesecu saferu rtvova svoju duu da bi dospio do svog druga (Alaha) Izgovarajui On (bog) povue se s ovog svijeta Sa est strana dooe sa kronogramom: Ode bogu ejh mevleviski. 20 safera 1296 (27 I 1879).

Nedaleko od ove tekije prema istoku iznad ceste nalazi se jedno groblje zvano Mevlevisko groblje. Tu ima vie nadgrobnih spomenika ovih dervia. Meutim samo se na dva ovakva niana nalaze natpisi i to na nianu dervi Osmana, sina ejh Lutfulaha, umrlog 25 rebia I 1284 (27. VII. 1867.) i Hadi Hafiz Uvejs ef. mevlevije, sina Lutfulaha. Umro 1287 (3. IV. 1870. 22 III. 1871), Na jednom nianu u groblju na Budakoviima itamo da je tu pokopan dervi, mevlevija Pakro Hadi Mustafa, sin Ahmedov, umro 7 safera 1306 (14 X 1888) godine. Posljednji kvalifikovani ejh melveviske te kije Ruhi efendije, sin ejh Fikrije, umro je 1342 hid. godine (14 VIII 1923-1 VIII 1924). Pokopan je na groblju Grlia Brdo. Kronogram na njegovu nadgrobnom spomeniku spjevao je H. Mustafa Merhemi. Od inventara ove tekije i drugih predmeta koje su dervii upotrebljavali prilikom svojih obreda nije nam se nita sauvalo.

251

RSUM LA MOUSAFIRHANA ET LE MONASTERE MUSULMAN DE ISA-BEG ISHAKOVIC SARAJEVO L'auteur de cet article exipose les donnes historiques concernant la mousafirhana (auberge) construite en 1462 Saraivo ,et dmontre par l qu'elle est la plus ancienne mousafirhana de la priode turque en Bosnie-Herzgovine. Par la suite, un monastre musulman dit de Mviviye lui fut attach, au suiet duquel l'auteur fournit galement les renseisrnements qu'il a rassembls; il cite en outre les inscriptions releves sur le stles funraires des derviches et des cheikhs enterrs dans la cour de ce monastre.

252