RENE DESCAR TES

MATICA HRVATSKA
FILOZOFSKA KNJIZNICA

Svezak J·

UR.EDNIK,
RASPRAVA O METODI
VLADIMIR. FILIPOVIC

1 9 5 1

MATICA HRVATSKA

ZAGR.EB
TÌSAK ,.TIPOGRAFIJA" GRAFICKO-NAKLADNI ZAVOD, ZAGREB
Frans Hals: Studija za portret René Dcscartesa
(oko 1649.)
 RENÉ DESCARTES
RASPRAVA O METODI
pravilnog upravljanja umom i traicnja istinc u naukama

S FRANCUSKOG PRll.VEO
Dr, NIKO BER.US

NASLOV ORIGINALA :

RENÉ DESCARTES
DISCOURS DE LA MÉTHODE
pour J,ien conduire 11 rai1on et chercber la viriu dans lu 1c.ienc11
 SADRZAJ

Raspf'ava o metodi pf'avnnoa upf'avljanja umom i traien;a

bttne u naukama Il
Prvi dio 11
Drug1 dio . 17
'l'.re~ dJo . 25
Cetwtl dllo 31
Peti dio 37
Sestii dio 49

Omovt fUozoftje 63
Osnovi ljruds.ke spoznaje 65

Df'. Niko Bef'us: René Descartes 99

Litef'atuf'a 127
 Ako bi se ova rasprava ucinila preduga, da se procita
odjednom, moze se rastaviti u. §est dijelova. U prvom se na-
laze Taziicna razmatrnnja o naukama. U drugom, glavna
pTavila metoàe, koju je autor trazio. U treéem, neka iz ove
metode izveàena pravila morala. U cetvrtom, razlozi, kojima
se dokazuje postojanje boga i Ljudske du§e, §to oboje pred-
stavlja temelje njegove metafi2ike. U petom, niz problema iz
fizike, koje je proucavao, a napose tumacenje o gibanju. srca
i rje§enje nekih drugih te§koéa, koje spadaju u medicinu,
zatim, isto tako, i razHka izmedu nase i zivotinjske duse. 1 u
posljednjem, ono, §to autor smatTa potrebnim, da bi se u
prouèavanju prirode postigao veéi napredak nego dosaci, i
konacno, koji su ga razlozi potakli na pisanje.
 PRVI DIO

• Nije.dna stvwr na SV'ijetu nìje bolje ra,sp,otcliijeljena. nego

zdrav razum, jer svia:bk.o smatra, da ga !ima u tol'Ìlkoj mjerd., te
&ik i oni, koje je .najteze zadovoljdti u svemlll drµgOIDl, nemaju
ob1~j da ga :,;e1e vise negoli ga imajrm I Ui tome se vjerojatno
svi ne vairaju; stavùise, to prlje svj*o~ da je ispo$0rbnost pra,-
vilnog suelenja i razl:ikovanja. :i.stiJne .pdl za:blude - a to se
zapraw i zove ro.ra'V lju!dski r&?:Um. ili urm - od p:riirode ìkrod
svili ljudì jedrutka i da, stoga N11zno-vrsnost nai§ilh naromi ne
dolazi. iqd toga, sto su jeclni pametmj'L ,od drug.ih, veé jed:ilno
od toga, sto m!islimo ll8! ra,zliate ~ine lii nem.amo u vidu liste
predm-ete. Nij~ nad:me do.sta imati zdra;v duh, n~o je gla.vno
praivilno ga pr.ianjenjdrv.a.ti. Na1veée idru!e spooobne su za .naj-
ve6e poroike kao i za najiveée v.rline; a om, keijL idu saa:no po-
lako, mogu stiéi, ako se drze uvije'k pravoga, puta, mnogo dalje
od onih, koji dod'U5e j'll!I'e, aillJ d. skreéu s puta,.
Sto se .p ak mene tiice, nikiad in.isam smatrao, dil bi.i m~j dub
ma, u cem.u bio .saivrsen!iJji od duha obitnog oovjeka; st~e.
cest.o sam zazeliio, dai mi misaio buide tako okretna ili ma!ta
taJk:o jasna i !l'a.zgo~etna ili: paméenje ta!ko •Oiko ili urv:ljek
prisebno k-ao llrod n.ekirh drug!ih. A :i, tne po.majem, osian ov.ih,
neldh drugih ooobima, lroje potpom.azu u1s~uv.r§avanje duha.
U pogledu uma ili zdratVQ/g r~zuana moigu pretposta'V'iti, da ga
ima u potpunostii i cjelOIVito svaiki oovjek, bruidooi da je to
jeclimlo, sto nas &là. ljud!ilmai i sto nas TaJZlilruje od 2li'V-Otilnjai,
te se sla~em u ton;i.e s Qpéim misljem:jem. filozofa, koji kazu,
dai O!Znlaike »vise« ili »manje« postoj'e samo medu a:kciden.-
cijama, ali nikruko meau for:mama ili .Prirtodama »pojedinaca«
iste »vrste«.
Medutim, bez ustezanja éu reéi: mislim, da sam bio dosta
sret.a.n, mo sam se od SV10je mladosti nasao na takvim put~

11
vi.ma, koji su me vocld.J.ii, do promatranja. i natela, od kojlih sam
stv-O!rio metodu, poonoéu koje mi se Mni, da sam u stanju po-
stepeno pro!ir.l!vatd SV'Oje znmje i pod!izati ga mailo po malo
do najveée visinle, do JtO'je to dQpust,I. oorednjost moga duh& i
kra:tilcotrajnost ml(Jl€a· zri'vota. On.a mi je, naime, veé oonijela
takve uspj.e he, da, ,premdai u sudu; ik:oji· dajem O sebi, uvijek
nastojian da sam vi.se sklOIIl nepovjerenj'W negoli ~t:im, i
premda, ako posm.atram okom filorofa, raz.lilme ci.ne i postupke
svlih ljudi, nema go,tov,Q nijednog, koj:iJ mi se ne bi pricinja.o
uzaludan i surv.raan, ipaik .p ri SV'em tOlm osjeéam veliko zado-
volj.stvo zbog naipre~a, z.a. koji misl:im, da siam veé ucinio u
prou~rvanju isttl1ne i ga,j!iim taiko velike nade za buduénost;
da se IU6Udujem misliti, aiko medu zand.manjima ljudi, jedin.o
ka.o lju!di, imai :nieko. zainimarnje, ikoje je u osnOVIL dobro i zna-
fojno, da je to OIIlO, ikoje sam ,b,~ j.a 1za,b rao.
Moguée je svalkaikio, da se vaa-ann i da malo bakra i staJtla
ul7limam pogremo za, zlaoo i dijaanante. Svjestam. sam., koliko
smo u .{><>gledu sa:mili .sebe sikl~ salmO!pl'}J'evatri i Jooliko bi
n81lll i suidovi na~h prdljaitelja trebailii: biti SUID'.lllljiivi, .kad.ar n.am
i.du u ;priiilo1g. Ali ja, b:ih !elio u ovOlj .x,a.spi-arvi :pokaa;ati putove,
kòjima sam isao, i tnal(."l'taiti u njoj svoj tivot kao p.a slici, da
tako 1Svaitko moze o tome sudlti, i ·da mi to bude, - kad do-
znam iz javnoga mnijenja, st-a se o tom misti, - novo sredstvlO
za ,pouiku, koje éu d<>daiti on.ima,, kojima se obièno sluzim.
Zato i n.e kaatim naiucarvati ovdje metO!du, ikojom sva'llko
treb,a, d.a s,e sluiZi za pravilrno 'UlpOOIVljainje umom, veé samo
po/kalzati, kalko sam ja nastojiao 'Ujpravljati svojrim. Oni, kojd.
se odvaze na to, dia daju pr01P<ise, tveba da se smatr.?iju spo-
sob:nijima· od .cin:ih, kojurna ih daju, i, ako i najmanje pogrijese,
za&uzuju, da zato budu po.kiu.den!L AIJ.i posto ,pod!nosim ovaj
1
spi<; sanno kao prl!povd.j~ ili, ako vaa:n je milije, kao p:rièu,
gdje éete izmedu 1t1ekoli:ko primjera, u koje se mooe ug•l edati,
naéi mozda i nmQgo takrvih, ~ koje ée ,biti p-a:metnruje, da se u
njih ne ugledate, na.dam se, da ée on nekilma biti odi koristi
a da n:ai.§kocliirti ne ée nfilmme, i da ée mi svi biti za:hvalni za
moju prostodusnost.
BilO sam od malena odgajan u znanooti:ma i., buduéi da su
me uvjeravali, da. se uz njihovu pomoé moze posti<ti. ja&n.a i
12
poU2d,ana spoznaja, svega, §to je za. !ivot korim>.o, to je bila
moja na.jveéa zelja <la .iih :12uci.m. A]d., c.iJm sam .svr~o ov-0 àk.alo...
vanje, naikon lrojega se po obil:aju stupa u red. u~en.jaka, pot-
Pl.mo sam promijen.io mitlje.nje. Nasaio sam se nainne zapleten
u toltilke 1Sumnje t zabl'u,de, da ani se rpriòinil-0, ka.ko mi moje
nastQjanje da ucim niije donijelo n:ikakve druge koristi osim
sve dubljeg urvjerenja o mojem n,e.manju. Pa. ipak sam stu-
d:i:ra-0 n.a, jednoj od najmamenitiljih .§kola. u EVl'O>pi, gdje sam
bio uvjeren da tlma .uèe,nih ljudi, alto ili uopée dgdje ina ilmgli
zemaljskoj ima. Uèro sam tu sve, sto i drugi; i, stavi.se, ne
z.àdovolji'VM se n:aukaima, koje su se predavale, procita~ sarn.
sve lmjige, ko.je su mi dopale u 'l'U'ke, a ikoje gov01·e o .znamo-
stima, koje se sma,trajui najneobi.èni:jim i na.j,rjedlUn. Osim
to.g.ai bfilo ml. je pomato mi:§1:jenje drugih .o meni i: ne bili
mogao reéi, da SU! me cl:rza.li :manje !Iladar,enim od mojìh sa-
\Wel'llÌlka, nu.,. da je veé medu .n.jillla bilo ne!lroliko takvdh, koj:i.
su, lbiili odtred:eim dia popune mjfflta. nasiih ·uéi.t.eilj,a,, I, napo-
~etku, IDI~ mi se v1jellc p ~iaJo listo talk.o napredan i plodan
dobrim glavama• kao bilo koji od pr<>Alih. To me je osmjelilo,
da o sv:h.na urug.ima suid.im po seb:L d. da d!rtum, kako na sviijetu
immia, takwg 1UCenj,a, tn.aJ !kJaJkvo su mi ne.kiaid pobudi.vald nade.
' Pa lipéllk sam 1Uez;a sve to C!ijendo v,iezbe, koje su predmet
ikolskKJg .rada Zniab sam. da: su jezlci, koji se tamo uée,
potTebru m ra:rum'ijevanje starih djel:a; da 11upkost baoonai
potiée dah; da ga znamanri1;,a, povijesna djela podifu i, ako se
citaju s razoorom, prldon<>se stvaranju vl&sti.tog suda; da je
mtanje ~ vih dobri.h kinjiga nalil< na ugodan raa:govor s naj-
odlicm.iljian ljuclima prosl!lh -vjekova, koji su .iih naip:isali, i to
~ na _pomno prlpremljen. razgovor, u kojem nam razotkrl-
vaju samo sv-0je najbolje 1ll1Ìl$li; da u govornIBtvu ima neup<>-
red:ivo mnogo lijepa i uzvisena; da pjesnMtvo ;pruza divarn
~t.àik i slast; da je matemaitiik,a bogaita ostroumnim otlo.'IOOimia,
koja mogu mnogo Jror.istlJti kold.lko dai zadoiv'olje znaitii.zeljne,
~ ò l dia olaksatlu sve vj.estine ii Ò1aJ smanjé Tla.d: J.jUJdtil; & ,
djela, koja r~ary,ljatiu o 6'udore'd!nosth, sadHe dbstaJ veoma
korisn.ih pouka i opomena za VTl!ialui; dia, teologi.,j.a poucaV'a,
ka:ko éemo doéi u raj; dai filorzx:xfiiij'al oanoguéuje diw gcxvorimo
s vjerojatnooéu o sviem.rui di dlaJ bu,rcliem~ predmet clJiwilje.nja, od
strane on!iih koji 1JDl81?1de zna(fiu1; ~ pravo, meddcilniat i ostaJllo
13
nauke dOlllose ~ i bogaltstvo on.ima,, 1<:oji se njima bave; i da
je, najzad, dobro, alko mno ih sve prouèfili, caik i o.ne naj-
praznovjernije i naijlrrubùje, d!a ,bi upoznaili :o.jihovu pravu
vmjednost i ocuivali se od prij,evarre.
Ali dosaio SQ!ll'l do uvj,e renja, da sam veé d051:a vrremena
utroài.o na jezike, ai isto tailoo i 1Da éi;tatllje starlh knjiga, jedn.ako
k.a,o i na, ctrtainje bistorijai IL pripovjedaka. Razgovor s ljudi!Ola
pl"OMili vjekova slici na putovanje. Dobro je zi111,ti neiro o obi-
~ ra:zli~nili llUIXoda, dai se r812Jbcmi.tije moze surclit.i o na,-
sima i da ne bismo m:i&ili, ka1ko je sve, Mo je protiv naMh
obièaja, sm.ije!no :ii nerazumno, kao §'bo to obi~vaju raditi oni,
koji niàtai nisu v:ùdjeU. Ali tko na, putovanje utrosi suviie vr~
mena, otudi se naipokcxn svojo:j zemlji; a• tko je suvise zn:ati-
zeljain,, sto se je de.~avaJ.c.1 u proolosti, obiiono vrl 0 malo zn.a,
sto se desavia damias. Ispustw~ i2: vi'Cla~ dai price rrmoge doga,-
daje mnose kao moguée, ma, da to nisu, i da, i najvjernii'je
p:rilpovijestf, aiko i ne mijenjaiju i1i ne [Preuveliéàlvaju vrijed-
nost stvMtil da iìh uoine V1,ednjmi c:isteinja., u in.ajmaalju ruku
gofuvo u'Vij-ek izosta,vljaju naj;prosti,j,e i ne.zillatble okiollnosti.
Otudai onda dola.zi, da se ostalo ne i!in:i on.ak.v.im, k akv0 jest,
i da se svatko, tlro svoje ,postupke ude581Va prema primjerima
uzetiln iz njih, iizLaze opasnOISt.d. da uipaidln.e UJ ludorije junaka
niash romana i da seibi postavlja ci!l.jeve, koji prelaize njegove
sna,ge.
Mnogo sa,m citj,enruo govornMtvo i bio sam zlllljubljen u
pjesn:istvo; ali bilo sam UJVj~reII.I dai su jedino i drugo prije da-
rov.i. duha negO!li .plodOVi stud.iJja. Tko je ~trOIUIInan ii, dobro
promozga misU., da bi postale jasn.e li! ra:zumljwe, u'V'ijek ée
moéi nrujbolje i uvjeriti o onoro, ~ predla,ze, mak:ar govor.io
i najnerazu:mljtvi~:irrn i:narje~jem i nibd ne uau> govorniMvo.
A oni, koji imadu: dar prija.rt.nog smisljanja i umiju ga ulkra~eno
i njezno i'Zll'a'Ziti., btt ée 1D.aòlboljii pjesnici, .makal' dm pjesnifka
umjetnoot bila i nepoznata.
Naa'VTise mi se svida.la maitema:tika zbog sigurnosti i ja-
1
snoée svojih T~ogai; aMi nilkako jos nisam uocio njezinu pravu
wpotrebu. Drzao sam, dai slum siamo mehalllickim umijeéima
i zato sam se .iznana<livaia, da: se unarto~ ll(jezi!ruim l':vrstim d.
solid:nim temeljima ni:je nai njoj sa.gx,adilo rusta: ~enije;
kao sto sam, naprotiv, djela. ainitrolcih pisaca, koji raspravljaju
14
o moral'u,, uporettivaio s divnim i prekrasnim palaèama, po-
cli-gnut:lm na pijesku i mekom tlu. Oni naime uzdiht vrllne
i p rika.zuju ih dostojrum &vanja iznad svega na svijetu, ali
ne naul!avaju dctvolj:no, kako bismo ±h upomali. Cesto nije
ono, sto Ol11.i nazivia:ju taiko lijepim imenom, nmta drago do
bes.mislica, ili cin oholosti ili ol!aja, ili èaik UJbistvo srodnika.
Duboko sam §tovao 1na,su teoi'logiju i tezio kao svatko da
doaem u r.alj; a,li,, kaJd sam d07Alao kao ne§to sasvtm pou.rzdano,
da je pl.llt onamo otvwen i ID.Wjneuk.ljima !I. inajucem:Ljima, i: da
.su istine bogorn dbjavljene, koje onanno vode, i.zn.ad n.a!eg
razuma, nii:sam se usudio d:a ih pod'V'rgnem ispi:tilvanj'U svoga
slabog urna. Drzaio sam, da je za: takav poduihva,t i uspjeh po-
tr~bno imati neku niarocitu !Ilebesku pomoé i bilt!i v:ise nego
obi~an covjek .
O fi!ldzofli1i ne éu dai !Jra,zem m§ta, osim d 1a sam v.idio, kako
su je gaji,li na,jodli6niiji· umov~,, koji su, livje'l:i, u pros.lim vjeko-
V'.l!ma, pa da: jpaik u Irjaj neJilal jo.§ mjedne reoon:ice, o kojoj se
ne bi vod.11ai prepirk;a;, ii k<>dai prema. tam e ne bi biJa, sum.njiva1
1
Stoga nl.sam bilo toliLko UIOibrazen., dai bL se mogao n.adBJti1 kailèo
éu imati vise 'USpjeha od d!rugih. UzevAi ooim toga u obzir,
koliko tu razlifaih :mislj,enj,ai pootoj,i. o jednOiID te istom ,predL-
metu,, ai koja, 'brane uceni ljudii, ma da: nije mJOguée da bi! ili
bilo vme od jedlll.og, koje je pravo, smartrao sam poigresn:ilm
sve ()(I).O, §to je hilo samo vjeroja1mo.
!sto tako smatrao saim, da se u pogledu ostalih nauka,
koje polaize od n~a, fi:lozo.fije, n1je m01glo sa.graditi Dista
cvr.sto na tak.o slabim temeljima. Stoga nisu Ili fast ni korist,
k.oje one obeéavajill, bile u stainju, namamiti me?, da, ih ucim,
jer oo srefom ~ IOSjeéao u ta1kv001 polqzaju, koj:i, b:L me
silio da od znainostii radi svog izdlda.vamja !E)raivlm zam.at. Ma
dia sebi nisaan 'Ì!Zaibraio zamdmanje da .prezilrem sla,vu, kao
cirruk, ipak sam veoima· :malo ~zao do one, za koju sam mis!lio,
da se moze steéi samo kri'vam putem. U pogledw rdaivih utenja,
napOikon, smatt,ao ·sam, da veé dovoljno pozna!jem njihovu
vri,j ednast, kako se vi,se ne bi:h izlaiga,o opasnosti! da me zava-
ravaju !Ili obeéanja kakviog ailkimista, l1li prorocamstva astro-
~oea, l1li obmane èa.robnjaka, ni smicaUce ili hvalisanja jeclnog
od oniih, kicij~mà' je zam.ait da znaju vise negoli stvarno znaju.
15
 Stoga, cim sam prema svojoj dobi mogao da se oslobodim
$V'Ojih ucitelja, potpuno sarn napootio i svoj uceni studij, pa
sam, odlucivsi, da trazim samo onu nauku, koju éu moéi naéi
ili u sebi samom ili u velikoj k,njirzi svijeta, upotrebio ostatak
svoje mlaidooti za putovainja, da vdidrum dvorove i wjske, da
se druzim s ljrudima razlicita Toda, i polozaja, da steknem
razHcita iskustva, da saan sebe provjerim u dagadajima, pred
klO!je bi me postavila sudbina, i da posvuda razmifiljam o
3tvarima, koje bih vidio, taJro da iz toga mogu izvuéi neku
korist. Cinilo mi se, naime, da éu rnnogo vi.se istine otkriti u
cmim rasudirvanjima, koja svatko primjenjuje u stvarima,
koje ga se ticu, i koj:ih svrsetak mora da ga karzni cim bude
slabo rasudivaia, negoli u rarndtvanjima ucenjaka u njegovu
kabinetu o mastainjima, koja nemaju nikakvih posljedica i koje
za njegai nemaju drugog znacenja, osiim sto ée .II1JO.Zda iz njih
izvuéi toliko vilSe tastine, koliko Ollle budu udaljenije od zdra-
vog· razuma, jer ée morati 111pOltrebiti toliko vise duha i vje-
Uine pokusavajuéii da ih priikaze vje.rojartm.ima. Ja sam opet
oduvijek ima.o VTUiéui zelj:u d:a naucim razlikovati istinu od
zablude, kako bih do:nao ja.san uvid u svoje postupke i u ovom
zivotu iisao sigurnittn putem.
lstilnia, je, da sam nasaOI, dOlk sarrn samo promatrao obifaje
druigih lj.u<li, jedva nesto, cime biih d'OSalO dio 111eke sirgum.osti,
i primijetio gotovo isto tolilro raznovrsnosti kao i ranije medu
misljenjima ftlozofa. II'aikiot da je najveéa korist, koju: sam od
toga imoo, bila ta, da sam, - videéi vise toga,, sto druigi veliki
narodi rprimaju i odobravaju - makar nam se to [Pricinjalo ve,;.
orna pretjeranim i sm.ijesnim, nauoo dà ni u sta ne vjerujem
cvrsto, na: sto su me bili sklonuli sama primjerom il obicajem.
Taiko sam se malo po malo 10.slobadao mnoigih zabludSJ, koje
su u stanj'Ui pomra:citi ruuse prilrodno shvata111je i ucitnliti nas
manje sposobruma da priihvatimo1 ono, sto je paimetnò. Ali,
nakon sto sam upotrebiio n~koliiko goclinai da tako studiram
iJz knjige svijeta i ctt n.astojim steéi' neko ils:lmstvo, jedlllog 's am
se dana odlucio da uciim. i iz samog sebe i da se koristim svim
snaigarrna svqga: duha, te da iza:berem ,puteve, kojima treba
da iidem. Tomi, je UJSpjelo mnogo bolje, cini mi se, nego da se
niikad msam udalj:iio od svoje zenùje i od svòjiih knji:ga.
16
DRUGI DIO
Ta!da sam. se nalazio u Njema~i«.j, kamo S'U me bile dovele
-prll.llre rata, koji. twmo jos nije svr.§io. Kwd sann se od ~~h
krunldbenlih svecanosti wa.é ao u vojsku, ;poi!eta:k me Je zime
zaddao \l nek,cym z:iIDovaJ:istu, gdje sam, :ne naAavsi ~akvo
zabarvino drustvio i 111.mnajuBi uostail<lttn, na sreéu, rnkakvih
briga ni strasti, koje bi me uznemhri~ale, povaiz~ omajao
u ualozenoj sobi,, i tu sam se po vol'J1 mogao ba~ ~ojlm
roiis1Mna. Jedna od prv'ih, koja mi je pala na wn, bila Je, da
sam uio:ci.o, kako !!est-o- nema· tollko saivTsenstvai u d j ~
sastavljenim od vi!e ~jelova i, ~vor~ ~~ r~~
majstora negoli u Oih:inna, ,n,a kopma Je rad10 Jeda!n. l ~
covjek. Tako v.L'dilmO, da su zgra.de, ~oje je ~du:zeo i d.ovrA~o
jedan jedim:iJ aithl'tekt, 101bié:no ljepfo 1 skladniJe od ondh, k~Je
je vile njih tPOkt1Wo da P01»'.aiv1i. sluzeéi. se ~m :°m sta;r1m
zidinamal pod1gnutirl:n u druge swhe. T.a\ko su 1 om stari gra-
dovi, ikoji su is;pocetka bw samo trgo~,sta,, a tokOllll vren1~
postali velegradovi, obU:ino veoma. slabo ·z.gradeni prema. omm
praviln.ia:n mjestima, koja inzenjer po svom slobodn'Om plrunu
'izvodi u ravnici. A'ko se promatraju g.l'adev:ine starih gradova
svaka za sebe, moize se naéi tatnlo dodu§e èesto is~1 tolik:o i
vilie wnjetnooti nego kod ovili novih, ali, kad v.tlidriA, k.ako su
te gradeV'i!nle smjestene, tu j~dna velika, tamo àxuga malena,
1
i kaiko su zbog njih ulice ,ìskrivljene i nejecln.aik~. reklo bi, se,
da :iih je ta'.ko prije ra.sporedio slucaj n~goli volja, illekih raz-
boritih ljud,i,. A .a.ko se uzme u obzilr, da su 'ipak u sviro vre-
menima postojaJi neki gradski sluzibenici, ikojih y·je ~adataik
bio pa'Zi.ii n,a, zgi·aide ;pojeclimaca, •kalko bi posluzile Javnom
ukraisu, vidi se, .da mje lako stvoriti n~o savrseno, ako se
i·adi S8!lllO na tvocev:IJD.ama drugih. Tako sam zamillljao, da se
narodi, koji su nek.ad bil<ì poludivlji, i clviJizirali se tek -po-
2 Rnspravn o 1netod i 17
 sìepeno i stvarali svoje zakdne SIUnO ukoliko su 1h zloì!inl, i
sv!lète na to prlsiljavali, ne mogu nalaziti u tako sredenim
p1'1likama kao on.i, aroji su se od ,samog pooetka, oitlkako su se
udru.zili, pridrfav.ali ustaiva n~kog 1-a0boritog i mud1·og zaMJ-
lliOdavca. Isto ta.ko je sasvim s:igurn.o, da mora i pr.av8! reli-
gija, !koje je zapovijedi stvorlo sam bog, biti u u.sporedbi
s drugima daleko bolje uredena. Ili, da gOlvorimo o ljudskim
prilikama, moje je mi~ljenje, da, aiko je Sparla nekada, bila
u izvanrednom procvatu, nije to bilo zbog dobrote svakog
od njezi.nih zakona napose, buduéi da su neki od njih bili
veoma neOlbicni pa cak i u suprotnosti s dohrim obicajima,
veé zato Mo su ka 0 djelo jednog covjeka svi bili usmjereni na
postizavanje iste svrhe. I tako sam mfa;:lio, da znanostì izlozene
u knjtgama, harem ol!le, kojih su razlozi samo vjerojatni i
nemaju rukakvih dokaza, a koje su nastajale i prosirivale se
postepeno misljenjem nd.za razlicnìh osoba, nisu taiko bli,zu
istini kao jednositavne mislì, koje prirodn.o moze imati jedan
covjek zdrava razuma, o s,tvairima, koje se zbivaju. A o.mn
toga sa.m mislio, da je, - posto smo sVi bili djeca, prije nego
smo postali ljudi, i posto su nama dugo vremena upravljale
Illak sklonosti i nasi ucitelji, koji su medusobno èesto bili u
.protivrjecnooti, i posto nam ni jedn,i ni drngi nisu po svoj
,priUci savjetovali uvijek najbolje, - gotovo nemoguée da bi
nasi sudavi bili tako cvrsti i soUdni kao sto 'bi bili, da smo
se svojim razumom potpun.o sluzili od svoga rodeinja i da nas
je uvijek samo on vodio.
Nije dodu.se obicaj, da se :ruse sve kuée jednoga gra!da
sa.mo zato, da bi se pcmovn,o sagradile :na drugi na:cin i da bi
se time njegove uUce. poljepsale, pa ipak vidimo, da, mnogi
ruse svioje, ,dai bi ih iponovno pocligli, i da su ponekad cak
prisiljeni na to, kad su one u op.a&llOS'ti da se srnse same od
sebe i ka,d njihovi. temelji nisu dovoljno cvrsti. Stoga sam
dosao do uvjerenjia, da stvarno ne bi fan.alo smisla, kad bi
pojedinac odlucio preurediti drzavu tako, da u njoj izmijeru
sve od temelja i da je srusi zato, da bi je pcmovn,o podigao,
niti da, se reformira siistem zna1I1osti ili utvrdeni nastavni plan
u skolama. Ali uvidio sam, da je u pogledu svih nazora, koje
sam dotad prihvat:ro s po,uzdanoséu, n.ajbolje da ih jednom
zauvijek iz svog UJVjerenja uklonim stime, da onda na njihovo
18
mjesto stavim ili druge bolje ili pak one iste, kad ih jednom
bwdem prilagodio vimni uma. Bio sam cvrsto uvjeren, da éu
IliB. taj n.a:cin UJS1Pjet1 da provodim svoj ziVJOlt mnogo bolje
negoli da gradirrn na starim temeljima ~ oslanjam se na na~a.
na koja oo,m se dao skloniti u svojoj m1adosti, ne provjerirvsi
nikada njihovu istinitost. P.remda sam u tome vi dio razJ..itnli
1
teskoée, ipa:k :one ni u kojem slufaju :n.isu bile neisaiv,ladljive,
niti su se mogle usporediti s oni!lna, na koje se nailazi, k.od
reforuniranja ma: i ll!ajmanji1h stvari, lroje se ticu jaiV!log zivota.
Ova: velika tijela survi:se su teska da se podi.gnu, nakcm sto su
srusenai, ili opet da se zadrze, cim se pocnU! ljcljati, a njihov
pad mo.ze biti samo veoima jalk. A sto se ti.ce njilhovih nedo-
stataka, akio i:h ima;du, budu;éi da je sama ramolilkoot, koja
izmedu njih postoji, dovolj!Ilo jaimstvo, da ih mnoga imaju,
praksa hll je 2Ja1Cijelo znatno ulblazila, pa oaik maJo po malo
uJdO!JliJ.11! ili ispravila mnoge, kod kojih se to predostroomooéu
ne bi moglo tako liaiko postiéi. A na kraju kirajeva o.nii su
g.otovo uvijek podnosljiviji od njihove promjen:e. Oni slil~e
vieli:kim cestamai, ikoje vode okio planìna i zbog ceste upotrebe
s v:rem.enom postaju tako glatke i ugodne, da j e mnogo zgod-
nije sluziti se njima nego se odluciti ravnim putem penjuéi
se said preko stijena a1 sad se spmtajuéi do dna pxovalija .
Stoga ne mogu niJkak.lQ, odobravati postupak onih ljudi
smutljive i nemirne éu:di, kojii, ma da n.i po svom porijeklu m
po svojoj sudbini :nisu pozvani za upravljanje jaivnim poslo-
vima, ipa'k sebi ne mogu uskratiti, da se bar u mislima sfalno
ne ba:ve lllelkim reformama. Da saan svjestan, da u ovom s:pisu
ima ma i najmanja: stvaT, zbO!g koje bi me mogli sumnjiciti
za takve ludosti, bilo bi mi vemna zao, sto sam dozvolii.o nje-
govo objavljivanje. Nikad moja namjera JJ.ije i.sla dalje od
ruistojanja da refomtlram svoje vliaistiite mis1i i dai gradim
na osnovi, koja je potpuno :moja. A ako vam od svog djela:,
s kojim sam prilicno zadovoljan, ovdje prikarujern uz.orak,
ne cinun to zato, sto bih nekome htio savjetovati. da se u
njega wgleda. Oni, koje je bog vise nadario svojtOOn mH.osti,
gaj.ilt ée mozda uz~eni:je namj,e re, ali se bojim, da je ova
moja za mnoge veé suvi'se smi01I1a. Veé sama odluka, da se
covjek odrece svih ranije 1Prihvaéeruih nazora, koji su sacinja-
vali njegovo uvje,renj,e, ne treba da burle primjer, u koji treba
19
 da se svatko ugleda. Uostalom, na svijetu ima samo dvije
vrste ljudi, kojima to nikako ne prilici. U jednu spadaju oni,
koji, smatrajuéi se sposobnijima negoli jesu, ne mogu a da se
ne prenagle u svojim sudovima i nisu do1Voljno strpljivi da
sve svoje misli provode prav~m redom. Stoga se desava, da
se, cim su se jednom odvazili da poouilllllljaju o nacelima, koja
su prihvatili, i da skrenu s pravog puta, nikad vise ne ée
moti drzati puta, kojim treba iéi, i ostat ée izgubljeni za
citava svog zivoita. U drugu vrstu i1du oni, koji su dovoljno
uvidavni ili skromni da vide, kako su manje sposobni za ra-
zlikovanje i'Stine od zablude nego oni, od kojih mo,gu biti po-
uceni i stoga se vise moraju zadovoljiti time, da slijede mi-
sljenj.a ,ovih drugih, negoli da sami traze bolja.
Ja licno pripadao bih bez surrnn.je u red ovih potonjih, da
sam imao samo jednog jedinog ucitelja ili da mi nisu bile
poznate ra'zlike, koje su oduvijek postojale u na,zorima naj-
ucenijih. Ali jos sam u skoli naucfo·, da fovjek ne moze izini,-
sliti nista tako neobicno i tako nevjeroja,tno, sto ne bi bio veé
neki filozo,f ka,zao. Osim toga sam uvidio na svojim putova~
njima, da 01I1i, koji imaju nazore nasima sasvim suprotne, n:su
1
zato ni barba,ri ni divljaci, veé da se veéina njih sluze umom
isto toliko ili cak i vise od nas. Procijenio, sam takoder, koliko
jedarn te isti fovjek s :Lstim duhom, ako je od svoje mladosti
bi,o odgajan medu Fraincu:zima ili Nijemcima, po!Staje razlica:n
od onoga, sto bi on bio, da je uvijek zivio medu Kinezima ili
Kanibalima, i kako nam, sve do samog nacina naseg odije-
vanja, ista stvar, koja nam se svidjela prije deset go<lina i
koja ée nam se mozda opet svidjeti prije nego prode deset
godina, s·ad i'zgleda pretjerana i smijesna; tako da nas daleko
vise uvjexavaju navika i primjer nego,U bilo kakva pouzdana
spoznaja. Pa ipak veéina glasova nije dokaz, koji bi nesto
vrijedio u pogledu ,onih istina, koje se malo teze otkrivaju,
buduéi da je mnogo vjerojatnije, da ih je pronasao jedan p~
jedini fovjek nego citav jedan na1rod. Na taj nacin nisam
mogao izabrati n:ikoga, ciji bi mi se nazm·i cinili takvi, da ih
treba pretprnstavljati nazorima drugih i nasao sam se tako
reéi prisiljen, da upravljam sam sobom.
Ali 'ThaJlik na covjeka, koji hoda sam u mraku, odluci 0 sam
iéi fako po1ako i. biti Qprezan u svakoj stvaTi, da éu se, makar
20
i samo malo naipredova,o, u najmanju ruku cuvati da ne pa-
dnem. Nisam cak ni htio poceti time, da sasvim odbadm bilo
koji od nazora, koji su se ranije mogli uvuéi u moju svijest
n€kritickim putem, a da prethodno sebi ne nadem toliko vre-
mena, da na.pravim nacrt djela, lmjemu sam pristupao, i da
trazim pravu metodu, kako bih dosa 0 do spoznaje svih onih
stvari, za ko'je bi moj duh bio spos oban.
1
Dok sam bio mladi, bavio sam se od filozofijskih disciplina
nesto malo logikorm, .a od matematickih analizom geometricarn
i a,lgebrom, trima vjestin.ama, ili znanostìma:, za koje mi se
cimilo da ée nesto pridcnijeti mojoj namjeri. Ali proucavajuéi
ih opaz:o sa:m, da,, sto se logi.ke tice, njezini sHoigizmi i veéi dio
nj·ezinih naucavanja sluze prije za to, da se drug,:ma, iobjasne
stvari, koje su poznate, ili, stavise, poput vjestine Raymonda
Lulla, da· se nekrit'ckil govori o onim stvarima1, koje nisu p,o,-
znate, negoJi da se niauce. Ma da logika stvairno sadrzi mnogo
posve :iistinitih i veo:ma dobrih pravila, ima ipaik medu njima
toliiko ta1kvih, koja su ili stetna ili suvi:sna, dai je gotorvo isto
tako tesko odV'()jiti ih od oni.h prvih kaio izraditi Dijanu ili
Mi,nervu iz komada sirovog mramora. Zatim, a.nalitilka starih
i algebra moderndh, ne samo sto se odnose jed.ino na veoma.
a'I)lstralktne i beskorisne prndmete, veé je prva uvijeik tako
vezana za promatrainje geometri:jskih oblika,, da ine moze
vjezbati um bez veliikog za:maranja maste; a u drugoj je ve-
zanost za izvjesna pr.avila i izvjesne znakove dovela dotle, da
je od nje postala zamrsena i nejaooa vjestina, koja duh zbu-
njuje, mjesto da to bude znanm'>t, koja ga usavrsava. Radi
toga sam sma trao, da treba trnziti neku drugu metodu, koja
1
bi, obuhvaéajuéi predlllosti ovih triju, bila bez njihovih ne-
dootataka. I kao sto god moostv 0 zakona cesto opravdava
poroke, tako da, s:e drzavom mnogo bolje upravlja1, ako, ih
ima maJo, ali ih se ljudi strog·O' pridrzavaju, taiko sam i ja
misHo, da ée mi mje,sto onog velilkog broja pravila, lwja
sacinjavaju logiku, dovoljn,a bitl cetiri slijedeéa, sa.mo ako se
cvrs.to· i trajno odlucim, da ni jedamput ne p1:opustim d 1a ih
se pridrzavam.
Prvo je pravilo bilo, da nikaid nista ne prihvaéam kao
istinito, ai da jas11;0 ne spozn.am, da je takvo, to znaci, da naj-
21
brizljivije izbjegavam svako prenagljivanje i neprovjereno
donosenje suda, <i da u svojiirn su!dovima obuhvaéam jedino
ono, sto je za moj duh tako jasnio i ra7igovijetno, da nemam
nrukaikva, povod,a, o tome sumnj.aiti.
Drugo, da svaku od teskoéa, koju bih proufaivao, podi-
jelim na onoli!ko didelova, n,a. koliiko je to mo,g uée i koliko je
potrebno radi njihova najboljeg rjesenja.
T.reée, da svoje misli upraivJj,am izvjesnim redom polazeéi
od naj jed!nostaJvnijih i najrazumljirvijih predmeta, da bih se
postepeno uzcfu:ao do spoznaj e najslozenijih1 pretpostavljajuti
red èak izmedu onih, koji po prilrodi ne prethode jedini dru-
gima.
I posljednje, da, posVUida sve tako potptu10 pobroj:im i na-
cinim opée preg,lede, da mogu biti siiguran, da nisatrn nista
izostavio.
Du·gi nizovi j'ednostavnib i.i laiko shv,atljirv-.ih razlaga,, kO'ji:ma
se iolbib1o slu!e geomet~ari, da bi do.§li do n.ajtezih dokaza,
na,veli su me n a pontisao, da sve iStvarl, ina 1k oje se naanj,eri
1 se
ljudska spozna,ja, m edmob,oo stoJe u istom odnosu, i da, srumo
a:ko se U2clctimo da nrijednu stvar n e uzim,a!ln.o kao istinitu,
Jroja to niije, i d,a, se uvijetk. pridrzaivamo reda, koji je potTeban,
da se jed:ne izvedu iz drugfu, ne moze biti! tako 1.lldaljenih s:po-
z.ncaja, dai napok0!11. ne bi do njih stigli, mti tako sakrlve!nih, da
ih ne bi o,t lrrm. Ni.je mi bilo ni n:airocllto te~o p:r-0naé.i, od kojih
treba po.ce.ti, jer sam veé zna.o, da su t,o najjle dnootavnije i
najspoznatljivije. !mao sam na umu, da su od sv:iju, koji su
prije tog,a. traiziJi istinu u znainostima, jedimi mart:ematicari bili
u stanju ,pronaéi neke dokaize, t.j. neke siigwme i ociite razloge,
te nisam nimalo sumnj.aio u to, da su f oni proucavali najjedno-
staV!llije stvari. Stoga sam morao i ja najiprije iispitati ove,
ma d,a, od toga, nisam ocekivao nilka:kvu druigu korist os:im da
éu postepeno n,a,viJmut'i svoj duh da se ispu:njava :ilstinom i da
se ne zadovoljava krivim razlozima. Medutim, moja namjera
zato nije bila, da ,pokusaan na.iuciti sve one posebne znanosti,
koje se obiano nazivaju matematickim. Posto sam uvidio, da se
uprkos raznolikosti svojih OJbjekata: ove znanosti ipak sve
slazu u tome, da n:e proucavaaiu drugo nego razlicne odnose ili
razmjere, koji postoje me~u stvarillna, do.sao saan do uvjerenja,
da je najbo[je prowèalvati samo ove odnose uopée, i da ih pret-
12
postavljam sa'l'llO u, 101ùm objekti:m.al, koji ée mi posht!iti za
olaksanje moje spoznaje, a da Jh cak ni uz ndih ruka.ko ne
vetem, kako bi 'h zaiim utoillco lakse mogao iprimijeniti na
sve ostale, kojima bi odgovarali. Zatim sam bfo ;na, èisto s time,
da ée mi u svrhu spoznaje ovih odino.sa. i, rarmnjera biti pok1;1,tkad
potrebno, -da promatram svaki odnoo za sebe, a ponekad samo
da, ih zapaantim ili da ih obuhvatim vise zajedno, i poarrlslio
~am, -da bi ih trebao, kaJro bl .iJh pooebice bolje p.romatraio,za-
misljati kao pravce, stoga sto nisam na§ao nistar jednostarvnije
niti :!Ata, !1:la bih mogao 1·wgovjetnije predociti u svojoj ma.mi
svojim osjetillma; ali, da bi ih trebailo, kako bi ilh zapamtio ili
obuhvatio vise zajedno, objasniti nekim odredenim sto je mo-
guée kra6im s.im.bolima, i ·d a éu na taj nacin uzeti sve niajbolje
iz geometrijske analize i a:li,geb~e i ispraNiti sve nedootatke
1
jedne pomoéu druge.
Stvarno. mog.u re6i, dai mi, je tob1o pridrzavanje ovlh ne-
koliko pravila, koja, sam izaibrao, tolilko ola!ksalo 1-jesenje svih
pitam.ja,, .na1.Jtoja p~otezu o:ve dvije na'U!ke, da, U d'V'a ili tI"Ì
mjseca, kcrje sam upotrebio za njihow proucawanje - pocevsi
od najjednosta,vnijih i najopéenitijih, i jer mi je svaka istina,
koju sam nasao, zatim s,luztla kao pra.vilo za, pl'Oillalazenje
d:rugih - ne samo s,to sam rijesio vise njih, koja sam prije toga
drzao veoma teskima,, veé mi se p~i ikra.ju ucinilo·, da. mo.gu
utvrditi,, cak i 'U meni nepo;zn•a .fan pmblemima, ka,ko i do koj'e
granice .sie mogu rij esiti. U tome vam se ne éu pricinjavatì
mozda suvise twst, aiko ~mete u obzir, da za svaku stva1r po-
stoji samo jedna istina i da, tko god je nade, zn.a. 10· njoj toliko,
koliko se o nj.oj moze znati. Taiko moze na pr. dijete vjesto
aritmetici, izvrsivsi zbrajanje prema n.ait1JCen:iim pravilima, biti
sigumo, d~ je naslo u pogledu tr~enog zbroja sve, sfo ljuidski
duh uopée mo.ze naéi. Metoda naime, koja uci da se ide pravim
redom i da se tocno uzmu u obzir sve okolnooti on1oga, sto se
tra:zi, sadrzi sve, sto daje izvjesnost pravilima aritanetike.
Ali najvise sam -ovom metodom bio zadowljan zato, sto
mi j e pruiaila jamL5tvo, da se u svemu sluziJm svoj!im. umom, ako
veé ne potpUiOO, onda u ,n aj manju ruku n_a. najbolji naéin, na
koji mogu; tome treba nadodati j,os i to, da, sam primjeéivao,
kako se moj duh, primjenjujuéi je, p,ostepen10 privikava da
shvaéa objekte jasnije i razgovjetnije, i da sam se uzdao,
23
 buduéi da je nisam vezao ni za kakav po.seb8Jll predmet, da tu
je mo6i primjenjivati na jednako koristalll na& na probleme
u druglm znatl'lostima ka,o i na p1-obleme u algebrl. Nije to
znacilo, da, tu zato pristupiti 11.ajprije .p1'0ucavainju svili onih, na
koje naidem, jer bi to bilo u su.prot.nJosti s redom, fkoji ona pro-
pisuje. Nego uvidjev§i, da moraju sva njihovai na..l!ela biti, uzeta
od filozofije, u kojoj jos nlilsam n.asao pO'U2Cla:nilh, promislio sam,
da moram pr<Lj.e svega nrustojati da iih u njoj utemeljim. A bu-
duéi da je t 0 najvaznije i da, tu postoji .najveéa opasnoot za
prenaigljenost i predrasude, smatrao sam, da se ne smijem latiti
njiihova rjesavanja, dok ne postanem nesto zrelijii, buduéi da
oom tada 1<rnao SJVega dva!deset i tri godine, i dOik prethodno ne
posvetim mnogo vremena, da se za to pripremim ko1iko time,
da iz svoga du:ha odstranim sve pogresne nazore stecene ranije,
toliko i tako da steknem zalihu iskusta:va, kako bih imao gracie
za svoja umovanja, i time, da se uvijek vjezbam u metodi, koju
saan .sebi odredio, da bi se u njoj sve vise ucvrstio.
24
TRECI DIO
I najzad, kao fu> god nije dovoljm:>, prije nego oovjek
pocne nanovo graditi kuéu, u kojoj prebiva, da je samo sru~i,
da se pobr.lne za, gradui gra.ditelje ili da se s8lffi vje.zba; u gra-
diteljstvu i da je osim toga briiljivo napravio i njezin nacrt,
nego da je sebi morao takoder pclrditi i neki d.ru.gi sta.n, gdje
ée se za vrijeme graidnje udobno moél smjestiti, tako sam i ja,
da ne bili ostao ueodlu~an u svojog prakticnoj ,djelatnost:i, dok
me um bude prisiljavao da takav ostanem u svoji!lll sudovirna,
a da. bih ipak i tada sto sretnije zi.v,lo, stvorìo sebi privreme:ru
moral, ,koji se sa.stojao saimo od tri illi cetiri maksime, koje éu
vam d.rage volje saopéiti.
Prva je bila, da se poko:ravam zakoorlnna i obicaji!ma, svoje
domovilne, da postojaino zaidrzim vj'eru, u kojoj sam po milosti
bozjoj bio odgajan od svoga djetìtn.jstva. i da u svemru ostalom
zlV'im po najumjerenijim ì najmanje pretjeranim nazorima,
kojih se u iwojoj pra<kticnoj djelatnostL opéenito· prid.rzavaju
oni najrazboritiji l judi, s kojiima éu mOTati zivjeti. Posto sam
uaime otada poceo da svojim vlastiti.m nazorima ne dajem
mkakve cijene, jer sam ih htio ispitati, bio sam uvjeren, dai n.e
mogu uciIDiti n1!.~a bolje nego slìjediti :n.azore najrazboritij1h.
A premda ima mo-lda meciu PerzLjaMima ilì Kinerlma: isto
toldko razboritih ljudi kao i medu 11.a'l'.l'la, cinilo mi se ipak, da
je najkorisnije ravnati se prema ondma, s kojima treba da zivim.
Isto taJro blh mo1·ao dai saznam lctl.-vi su doista njihovi nazori,
v:!Ae paziti na to, .§to ioni rade, negoli, sto gov-Oil'e, ne samo zato,
sto zbog pokvarenosti naslh obi,caja ima mafo ljud1, '.koji. bi bili
vo,ljni ka.zati sve, sto misle, veé · stoga, sto ve&a i sa.ma to ne
zna·; buduéi da je, naime, svjesna djelatnost, kojom nesto mi-
slimo, razlicna o:d djelatnosti, ìkojom spoznajemo, da nesto
m:lslimo, -tose l!esto jedna nalazi bez d.ruge. Nadalje sam meélu
~·
·mnogim n.a:rori.ma, koji su jednako priznati, iza!bra 0 samo naj-
umjerenije, koliko zato, sto su naj:prikladniji za prakticnu
djelartnost i po svoj priliai najbolji - buduéi da je svako pre-
tjeriivanje obicno lo.se - toliko i zato, da bih se manje udaljio
od pravog puta u slucaju da .po,g rijesim, nego kaid bi, izabravsi
jedan od krajnjih, to bio drugi, kojim bi mi trebalo poéi. Na-
pose sam u pretjeranosti lllbrajao sva obeéanja, kojima oovjek
donekle ogranicava .woju slobodu. To ne znaci, da ne bih
odobravaio zakorni, :koji, da· bi doskocfili nepostojanosti slabih
duhova, kad covjek ima kakvu rdobru namjeru, ili pa~e sasvim
indiferentnu, dopustaju zbog si.gurnosti saobraéaja zavjete ili
ugovore, koji obavezuju na ustrajnost u tome. Ali, jer nisam na
svijetu vidio nesto, sto bi ostalo uvijek listo, i jer sam sebi obe-
éavao da éu, sto se mene tice, svoje sudove sve vise usa-
vrsavati, a ne pogorsavati ih, mo,gao bih bio pomisliti, da éu se
uveldke ogrijesiti protiv zdravog razuma, da sam se, zato sto
sam taida nesto odobraV1ao, obaivezao uzeti to kao dobro j~ i
nakon toga, kad bi ono veé mozda prestalo biti takvo m :kad ja
to vi.se ne bih takvim drzao.
Moja je d'ruga maksima bila, da budem cvrst i odlu~ u
svojoj djelatn1osti koliko je ,g od moguée i da se isto tako ustra.jno
pr.ildT.za~am i najnepouzdanijlih nazoa.-a, kad se jednom za njih
budem opredijelio, kao da su sasvim pouzdani. Kod toga sam
se ugledao u putnitke, koji, izgubivsi se u sumi, ne smiju lu,tati
oikretajuéri. se sad ,oivamo sa.d onamo, a, joo manje zaustaviti se
na istoon mjestu, veé moraju iéd koliko je god mogu-ée ravno u
jednom smjeru i nika,ko· ga zbo,g neodlucnoshi. mijenjati, makar
ih u pocetku na njega na.veo slucaj. Na taj ée nacin naime, iako
ne idu uipravo tamo, kamo bi htjeli, ipak na kraju krajeva stiéi
nekamo, gdje ée im po svoj iprilici biti bolje nego usred sume.
Tako je i, - posto .postupci u zivotu cesto ne dopustaju nikakw
odgadanje, - saisv:im sigurno, da se moramo tada, ka,d nije u
na:roj moéi da raspoznamo najiistinitije nazore, povoditi za
najvjerojatnijima. Cak i ako u jednd.m.a, ne primjeéujemo vise
vjerojatnosti nego UJ drugima, moramo se ipak odluciti za
jedne i drlati ih zatim ne vi.se kao nepouzdane, ukoliko se
odnose na prakticnu djelatnost, veé kao sasvi:m istinite i po-
uzda.ne, jer je pobuda, koja nas je na njih potakla, takva. 'l'o
28
mi je otada omoguéìlo da se oslobodim svrukog kajanja i spo-
~tarvanja, koja -0bi&to uz.rujavaju savjest onih slabih i pre-
vrtljivlh pniroda, koje u svojoj nepootojanlosti vr.se kao dobre
one stvari, za lkoje kasnije drze, da su rdave.
Treéa je moj.a malksim.a bila, uvijek nast,oljati dai 1•adije
pobdjedim sebe negoJ.i sudibinu i da radlje promijen.ìm svoje
zelje negoli red u svijetu i opc'.?en1:tto da se prlviknem na to da
vjerujem, da rutta .nije potpuno u nasoj vlasti osim nasih milsli.
Ako smo d&kle u pogledu stvari, koje su izv.an nas, uctn11.L sve
ilt.o smo mogli, onda je sve ilto n.atm ne pofazi potpuno za.
rukom .zai nas sasvim nemogufe. To samo ~gledalo mi je pot-
puno dOIV'Oljno da me spl'ij.eM, da i ubudu6e ne zazelilm nelito
nedosti!zi.vo i taiko me je u~o zadovoljndm. N~ai v,olja.,
nruime, po ' svojoà prirodi tezi saimo za: onim stv,airnma, ko~e
joj n.as razum prikazuje na netk:il n.aJiful kao .moguée. Stoga Je
slgu.rno: aiko ipromatrarroo sva dobra, koja, su izva.n Diim, kao
jednaiko ud9;ljena Old nase moti, ne éemo \l'Ìse zaJ.iiti sto nemamo
onìh, za koja nam se cini, da 111Ja1m pripaidaju po nasem rode-
nju, kad su nam oduzeta bez nase krivice, negoli zalimo za
tim, da ne posjedujemo kinesko iliJ mekshlcamsko kra'1jevstvo.
TaJko éemo, kako· se ono kaze, od nuzde uci1ni'ti vrlinu i ne
6emo zeljeti, da :smo 2id11a1Vi, '.kad smo, bolesni ili da :smo slo-
bodni, kad smo u tamnici, kao sto ne zeli.mo, da su nam tijela
od taiko sla.bo kva rlj.ilv·e tvari kao sto su d'i:jamanti ili da
1
imamo krilla, d,a, letimo poput ptica. Ali priznajem, da je po-
trebno dugo vjezbanje i cesto pooovnoi Tazm'isljainje, dotk se
covj;ek navikne da, sve stvati promatra s ovog stajaUsta. Mi-
slinn, da, - je uglaivnom u tome bila tajnai filozofa, koji su
nekada bili u stanju da se oolobode vlastil sudbine i da, unatoc
bolovima i sHroma.stvu, rasprnvljaju s oogovima o sreéi. Bu-
duéi dai su se, naime, n€1Jl'res·tairuo ìbavi1i time, dai promatra1u
gran.ice, k.oje su im bile naimetnute od p,riJrode, oni su se tako
potpuno uvjeril.ii, da rrista ni.je u njihovoj vlasti osi;Jm njihovit.
misli, da je tosa.mo, bilo dovo,ljnOI da ih S(pri.jeci, da bi oojeéali
bilo lkalkvu sklon,o,st za nesto drugo. A nad svojim mislima
bl:li su taiko noograinifoni gospodairl, da su u tome .ilmali izvjes-
nog razloga smatrati se bogatijinna, moénijima, sloibodnijima
i sretnijima od 'bilo koga drugog izmedu ljudi, koji'., posto :Ltn
27
te :filozoiije nedostaje1 koli!ko god iilm priroda1 iJ. sreéa me na
ruJru nlkiaid ne ra~oldu na taj nacin svi.me, !to zele.
iao zavrsetak ovog mor.ala odluc:o sam prouc!ti 1·azlièna
zani:manja•, koja lj.udi imaju na O:VOfll'I. svijetu, da .poik~~am
izab11a,ti najbolje. Ne da b'IJ11 htio iMta kazati o zarumanJlma
drugih lj:ud1, mislio sam, da ne mogu uè.itr~iti nista bo~je ~ego
da. i dalje zadrzl.m orno, koje sam janaJO, t. J. da rposvetim èitav
svoj zivot UBavrsavanju svog uma 1U da napredujem, ko~ik.o je
u mojoj moéi, u spo,zm,1ji istine sluzeéi se .metodom, koJu sam
s~bi bio odredlo. OUtalw sam se poèeo sluziti ov·om metodom,
dozivljavao sam tako izvanredno veli!ko zadovoljst.vo, da nlsam
vjerovao, kako se u ovom. zivotu moze osjeéati neko drugo
pl'ijat.nije •il bezazlenije. Posto sam usto sva.kog d ana pom-0éu
nje otlnio nekoliko istina, koje su m i! se cinile desta znacajne
~ opéen.:to nepoznate d:rugim 1.iudima, to, j<! za:do,voljstvo, koje
sa.m od toga o;s.jeéao, toliko ispunilo m oj duh, da ml det svega
drugoga nije b i[o staJ.o. Osim toga ove su se tri gornje ma-
ksime zasnivale samo na mo,joj namjeri, da i dalje ucim; posto
je naime bog svakom od na,s da,o neko svijetlo, da, raizlikujemo
ist:nu od za,blude, ne b.:Jh mo,g ao misliti, da mi se treba, zado-
voljiti !ii jedan jedini trenutak nazorima drugih, dai se n1sam
odlucio sluziti s·e svojiim vlastitim rasudivanjem, da ih ;pro-
vjerfun, kad za to dode vri.jreme. Taik.oder se ne bih mogao,
postupajuéi prema .njima, otresti sumnje, da se nisam nadao,
da ne éu propustitJ:I zato nijednu priliku, da nadem bolje, ako
ih ima. I najzad, ne bih mo,gao ni ograniJciti svoje zelje niti
bJti zaidov,oljan, da, nisam isao putem, za koji sam drzao, da, éu
na, njemu postiéi i sve spoznaje, za koje budem sposoban, !il sva
dobra, koja ikad budu u mojtoj moéi. Buduéi da nas1a, volja
za necim tezi ili nesto izbjegava ssmo utoliko, ukoliko joj nas
razum to prikazuje kaio dobro ili kao zlo, dovoljno je dobro
rasudivartì, da se dobro c:lni, i r,asudivati sto je najbolje mo-
guée, da se ucini sto, je najbolje mo,guée, t. j, da se pootignu
sve vrline i ujedno sva os fala dobra, koj,a se mogu postiéi. A
kad je fovjek siguran, da je to taiko, onda :mora biti 21adovo-
ljan.
Posto sam selbi osiguraio ove maiksiime i sacuvao ih za-
jedno s vjerskim !ilst:1.lnama, koje su uvijek bile prve u mojem
uvjerenju, smatrao sam, da se slobod:no mogu odreéi svih
28
8:1t~
1,vojih ostelli. ruioora. Mlsleéi, da éu s njima la'.lde svrsiti,
se druzim s ljudima1 nego da i dalje ostajem zatvoren u SVOJOJ
sob~ gdje sam dosa-0 do svih ovih llllisli1, odlu~IO sam da otp~-
tujem, iako z!ma jos nlje bila sasvìm pl'l kraJu. Todtom ~vili
devet slijedeéih godina, ~utova,o sam o-vamo i <mamo po sviJet:1,
n&Jtojeéi kod toga da rad!ije budem gl~c ~egolil ucesruk
u svim komedijama, koje se u njemu odigravaJu. Kako sam.
kod svaikog pl'edmeta razmisljao na1'0Cito o ouom, sto bi ga
moglo uc.i.nitl sumnjìvim i taiko n.am dati povoda da padnemo
u zabludu, iskorijenjivao, sam ujedno .i1Z svog duha tll sve za-
blude, koje su netkada kradom u njega usle. Nisam se zato
htio ugledati u skeptike, koji sumnjaju saimo da bi sumnjali,
i pretv,a·raju se, da su uvi'jek neodlucni. Naprotiv, moja je
namjera bila jed:ino da dodem do sigurnostil ~ da odstrani:m
pomicnu zemlju i pijesak, k ako bih dosao do· cvrste stijene
ili do ilovace. To mi je, drzim, prilicno polazilo za rukom,
tim vme, sto n!Jsam ---, naistojeéi otkrlti neispravnost ili neiz-
vjesnost ispitiva.nih ipostavki, ne nek1m nej,asn.im nagadanjima,
veé jasniim i pouzdanim doikazivanjem - naisao na tako su-
nmj·tve, a da iz njih l'.lpak ne b.fu povukao neki prilìcno siguran
zaikljucak, pa maka.r se on sastojao samo u tome, da sama
postavka ne sadrzi nista sigurno. I kao sto se obiicno kod ru-
senj a starog stana, sacuvaju poruseni komadi, da ·b i se upotre-
bili za grad:nju novog, ta~o sam ja obarajuéi one svoje nazore,
za koje sam drfao, da imaju nesigurnu osnovu, primjenjivao
sva:kovrsna promatranja i sticao razEona i:.t:ikustva, koja su mi
naknadno posluzila za utvrdivanje sigurnijih pogleda. Osim
toga sam se i dalje vjezlba,o u metodi, koju sam sebi bio odre-
d:io. Uza. to, naime, sto s1s.lm brizno pazio na to, da opéenito
sve svoje misli upravljam iJ·rema nje:z!:tn.:1m pravilima, zadr-
zavao sam sebi katkad nekoliko sati za to, da je primjenjujem
narocito na, proibleme u matematici ili takoder na neke druge,
koje sam mogao uciniti talco reéi slicnim s matemat:iokl,t na,
os.1-0,bodivsi i:h od svih nacela drug:th nauka, koja mi ris u iz-
gledala dovoljno solidna, kao sto éete vidjeti u nekilma, koji
su obj,als.lljeni u ovoj knjizi. I dok sam tako na izgled zivio
po,put onih, koji nemaju drug01g posla do da provode miran i
bezazlen zivot, nastojeéi odvajati naslade od poroka, i koH se,
29
da bjJ u svojoj dokolici uzivali ne dosaduj,u éi se, sluze svim
pristojnim zabavama1, nisam iipa,k presta:jao da ustrajem u
svojoj naikani da napredujem u sipoznaji ist.ine, mozda vise
nego da sam citao knj'.iige .hli se druzio s ucenim ljudima.
Ipalk je ovfr~ devet godina proslo, a da se nillciailco jos nisairn
odlucio u pogledu poteskoéa, o kojima se obicno raspra;vlja
medu ucenjacima. Niisam poceo ni trazi!ti temelje filozofije,
ikoja bi bila pouzdanijai od OiPée poznarte. A primjer nekih
ocllicn!'lh umovai, koji su to prije mene pokusali, ali irrnl po mom.e
misljenju nije poslo z.a, rukom, po'budio je u meni pomisao. o
tolikoj teskoéi, da se ne bih mo mo!Zda j os tako brzo usudi.o
da se toga posla latim, da nisalm primijetio, kakio su neki veé
pronije~~ vijest, da sam to postigao. Ne znam, na: cemu se je
zaisn:valo to njiliovo misljenje; 1aU, aiko sam tome neìlto pri-
do.ni.o svojim pricanjem, htlo je prije to ,da sia!m -OJlJO., ìlto nisam
znao, prii1Jllao iskrenije .negoli to cine oni, koji su nesto utili,
i m,:}zda i to, da sam uk~ao na .razloge, koje saim imao, da
sumnj.am o mnogim stvari.ma, koje drugi drze i.izvjesnim, ne-
gali dai saim se hvalio nekim ucenj,am, Ali, posto sam ibio do-
voljno ponooan, te nilsam zelio da, me drze drukcijim negoM
jesam, mislio sam, da moram na. sve na:cine nastojati da se
iskaiem dostojniJn ugleda, koji s:am uzivao. Proslo je up,rarvo
ooatm g,odinia,, kaiko me je ova zelja dovela do odluke, da se
kloniim. sv.i!h mjesta, gdje bili imQgao imati poznanika,, i da se
nastanim ovdje, u zemlji, gdje je dugogodii§nji rat uspostavio
takav poredaik, da vojske, koje tu borave, sluze, kako, izgleda,
samo zato, da se sa ìlto veéom sigurnoséu uzivaju plodovi mi.ira.
2.iveéi tu usred nmostva velikog i vrlo radinog nar,oda, koji
se vise brine za svoje poslo'Ve negoli pokiazuje znatizelje za
tude, ne oskudijevaju6.il u udobnostima, koje pruzaju najveéi
gradovi, mogao sam proV1oditì tako osamljen i po'VUcen zìvot
kiaiO u najudaljenijim pustinjama.
30
CETVRTI DIO
Ne znam, da li bih trebiao s citaocem razgovaraiti ,o prvim
meditacijama, kojima sam se taimo bav1o, jer su, naClme, taiko
metafizicke i ta1ko neobicne, da mozda ne ée biiti po ukusu
svakoga. P.a1 ~palk se smatram nekako primo~anim govoriti o
njima, kako bi se moglo prosuditili, da li su temelji, od kojih
sam posao, dovoljnio cvrstì. Veé sam odavnai bio prianijetio, da
se treba u pogledu éudorednosti poik.atkad povoditi za nazo-
rima, 21a, koje se zna, da su vrlo neipouzdani, tako kao dai su
izvan sv:a:ke sumnje, kao sto je to veé gore bilo receno. Ali,
posto sam tada zelio da se posvetiim samo trazenju ~IStine, sma. .
tI1aio sam, da moram postupiti uprnvo obrnuto i odbaciti, kiao
saisvim krivo sve, o cemu bih mogao i najmanje sumn:jati, da
vidim, ne ée li nakon toga ostati nesto u mome uvjerenju, ìlto
bi bilo sasvtJm izvan SV1ake sumnje. Buduéi da nrus nasa osje-
tiJa ponekia'Cl varaju, hti,o sam pretpostaviti, da nema stvari,
koja bi bila taikva, kakvu nam je ona prikiarzuju. Posto ima
ljudi, koji se u zakljucivanjima varaju ca'k i u najjednosta.v-
nijim stvar:tma geometrij,e i izvode krive zakljucke, i posto
sam smatrao, da sam pogresiv poput svaàmg drugog, odbacio
sa!m kao krive sve raz1o,ge, lwje sam ranije ,b io drzao kao do-
kaze. I najzad, s obzirom na to, da nam ìste misli, koje nam se
javljaju u budnom stanju, mogu doéi i kad spavamo, a da u
tom slucaju nijedna od njih nije i'Stimt,a1, rijesio sam se da
pretpostavLm, da sve stvari, koje su ikJad usle u moju svijest,
isto tako nisu istinite kao ni obmane moj!ih snova. Ali sam
odmah za:tim pr:lmijetio, da, dok sam htio tako misliti, da je
sve krivo, nuzno treba da ja, koji mislim, jesam nesto. I rposto
mi je bilo jasno, da je ova istina: rn i S' li m, d a k 1 e j es a m,
tako cvrsta i tako pouzdana, da je ni najpretjeranije pretpo-
81
 stavke skeptika nwu u stanju uzd11marti, prosudio sam, da je
bez pom:!sljanja mogu prihvatitt kao prvo nacelo filozo!ije,
koje sam trazio.
Zatim saan pazljivo proucavao, sta sam, i vidio sam, da
~og~ pretpos_taviti, da nemam tijela i <la ne postoje ni svijet
m mJesto, gdJe se nalazim, alt da ne mogu zato pretpostaviti,
da ja ne postoj1i!m i da, naprotiv, bas iz toga, sto namjeravam
s~mnjati D istini drugi:r. stv,ari, slijedi veoima ocito i veoma,
s1gurno, da ja pmstojim. Da sam pak samo prestao misliti
premda bi sve ostalo, sto sam ikada predocivao, b:110 istinito'
ne bih imao nik,aikva 11azloga misliti, da sam postoj ao. Iz tog~
sam spo.znaio, da sa,m supstancija, koje je citarva, bit ili priroda
u :ame da samo misli i kojoj za bJvanje nij e potrabno nikakvo
:n.Jesto nHi za'Visi od bilo fooje materij1allne stvari. Prema tome
Je. ovo j a, ~)- d~a,, kofa me ci<ni onim, sto jesam, potpuno ra-
Z~Clla od ttJelai 1 moze se cak la.lese spoznati nego· tijelo a da
nJega .t nema, ona bi i;pak ostala. upravo to, sto jest. ' sam i nezBJvisno od sv,a1kog drugog biéa, tako da bih imao od
Onda sam opéenito r azm:lsljao, sta se trazi od neke po-
sta_vke,. da bude istinita i izvj esna i posto sam, naime, upr1arvo
nas.aio Jednu, za koju sam znao, da je takva, mislio sam da
moram i znati, u cemu je ova izvjesnost. I uoè.ivsi da n'.ii u
ov,o~ P~.tavci: m tiJ s I i m, da k le j es a m, ,bas nista drugo
ne Jamc1, da g·ovodm istinu, osim da vidim vrlo jasno, kruko
mommo postojati, dai bismo mislili, dosao sam do uvjerenja,
da i_riog~ postaviti opée pravilo, da su stvari, koje shvaéamo
·asv1m Jasno O s asvim 1·azgcrvjjetno, potpuno istinite. Ali kod
to~a po.stoj.L izvjesna poteskoéa, naime dai se pravilno uoci
koJe su to stva.ri, koje shvaéamo razgovijetno. ' stvo, ne ,nala.zi u njemu, aili da se, naprotiv, sve ostale nafa.ze.
Razmisljajuéi zatim o tome, da sumnjam i da prema tome
moje biée nije posve savrseno -jer saim natime jasno uvid:o,
da spoznaja Z_?aci veée savrsenstvo od sumnje - palo mb je
na um da traz1m, odaikle siam naucio misliti na nesto savde-
nije negoli sam j,ai sam. Spoznao sam Ocito, da to dolazi od
nekog biéa, koje je stvarno savrsenije. S obzirom na misli
koje sam im~? o. ~ogiim d.rugim stV1a:r:lma izvan sebe, n. pr~
o nebu, zemlJ1, sv1Jetlu, topllni i o tlsuéu drugih, nije mi, b ilo
t~ko tesk,~. sazna.ti, odakle dolaze ; kako, n aime, n·sam primje-
favao u nJ)ma nista, sto bi mi izgledalo, da ih MnI nadmoé-
nijima od mene, mogia.o sam pretpostaviti, da,, ako su istinite,
82
Lavise od mogn biéa) ukoliko ono posj duje ù~jesno sa,vd~-
7
st.vo, a da. ako nisu iS1i.n:tte, dolaze od mfega, t. J. ~ s':1 u m~1,
jer si1m nesav 1·Aen . .All!I ne moze biti isla stvieur s 1deJom. b16a,
koje j e savclenije od mog,a,, jer je ofito uemogu ée, da ga unam
od nifoga. a buduéi da nije ma:nje protivrjeful.o, da bi_ n~to
savrlieruje bilo posljedica 1 u zavisnosti o d n eceg manJe sai-
v1·senog, nego sto je protivrjecno, da, jz ni~ta pr oiz1_S1Jll ne§~o, ta
ideja ne moie potjecati ni ocl mene. 'Iltrlco preostarJe, da JU je
usadilo u m ene neko b iée, koje je uistinu savrsenij e od m ene
i koje u sebi sadrz.L sva satvrsonstva, o kojima sam ja mogao
imati neku •xdeju, t. j. j ednom r ijeci, koje je bog. Uiz to sam
uviclio, dai ja, posto sa.m upoznao neka savr§enstv.a, koja nisa~
tmao, nisam jedino biée, k oje postoji (posluzit éu se ovdJe
s dopu~te;njem èitBJOfevim slobodno r.Ljecima §kole-), veé. da,
nuzno mora, postojati neko SéWrsenije, od ko,jeg.a sam zav1s,an
1 od kojeg sam dob1o sve sto imaim. Da, sam, naime, po;stojao,
sa.mog sebe ono malo, sto saim ima.o od savrsenog biéa, mogao
bih imati od sebe iz istn~a1 razloga i sav suvis·ak, za koji sam
Z11Jalo, da mi nedostaje, i tako bi:ti\ be:skonatan, vjecan, nep,ro-
mjenljiv, sveznajuéi, svemogué i na,poikon -posjedovati sva
savrsen.stva, koja sam moga:o uociti, da su u bogu. Prema gor-
njiun rasudivanjJma, natme, da bih upoznao prirodu bog,a·,
ukoliiko j,e mo,j,a vlastita za to bila, u stanju, saimo sam trebao
promatrat·i1 u pogledu svih stva,ri, od kojih sam u s~bi nalarzio
neku ideju, da li nijdhovo posjedovanje zna6 sa,v rsenstvo ili ne,
i uvjerio se, da se nijedna od onih. koja znaci neiko nesa.vrsen-
Tako sam vidio, da sumnja, nepostojanost, zalost i tome slicno
ne mogu biti u njemu, jer bih ja sam bdo veoma za:dovoljan, da
sa,m bez njih. Nadalje, imao saim pored toga ideje o, nizu
osjetno opa,zlj.i.vih tjelesnih stvari; premda sam, nalime, i pret-
postaivlj,2.i0, da sa.njrum, i da je sve ano, sto vidtm Hil zam§ljam,
krivo, ipak nisam mogaio zanijekati, da ideje ,o tome ne bi
stvarno bile u .moj,oj svijesti. A kaiko sam veé sasvim jasno
spozna10, da je pri:roda, koja misli, ra,zlicita od tjelesne ii. uva...
zavajuéi, da svaki spoj znaci zavis,nost, a da je zavisnost ociti
nedostata:k, zakljucio s,am odatle, da ne moze bi,ti saivrsenstvo
u bogu, aiko je sastavljen od ovih dviju prixoda i da, prema
3 l{aspra.va o metodi 33
 tome on to nije, alu da mora, ako ima nekih tijela na svijetu
ili nekih inteligendj,a ili drugih pri.roda!, koje nisu p,otpuno
savrsene njihovo biée zavisiiti od njegove moéi na taj na,cin,
da ne m~gu ni jedan jedini trenutak postojati bez njega.
Poslije toga htio sam traziti druge istine i prihvativsi se
predmeta geo.metrlcara, lroji sam zannnsljao kao kontinuirano
tijelo ili kao prostor, koji se bezgranicr!IO proteze u duzinu,
sirinu i vismu ili dulJinu, i djeljiv je na 1·azlicne dij elove, koji
mogu irrnati razne obli.Jke i velicine i pokretati ,i premjestart1Dse
na sve nacine - geometricari pretpostaivljaju, naime, sve ovo
u svom predmetu - ukratko sarm. presao nelroli:lko njihovih
najjednostavnijih dokaza. Na:kon sto sam primijetio, da se
veliika izvjesnost, koju ovim doikazima svatko pripisuje, te-
temelji samo na tome, da ih shvaéamo na;zgoV'lljetno - prema
·gore spomenutom pravilu -, primijetio sam ujedno, dai u
njima nema nista, sto bi me uvjerilo o postojanju njihova
predmeta. Vidto saim n. pr. sasvifan tocno, da, ako zamisljam
trokut, njegova tri kuta moraju biti jednaka dvama pravima,
ali nisam zato vidio nista, sto bi me uvjerilo, dai na sV'iljetu
postoji i jedan trokut. Sasvim drukcije stoji stvar, kad sam
se vratio proucavanju ideje, koju sam imao o sa'Vl'senom biéu,:
vidio sam, da je u ovoj ideji egzistencij,a1 obuhvaéena na isti
nacin, ili mozda jos ocitije, nego sto je u ideji trokuta obu-
hvaéeno, da su njegova tri kuta ravna dvama pravi:mru 11i u
tdeji kugle, da su svi njezini dijelovi jednako udaljeni od nje-
zina sredista. Stoga sam uvidllo, da je u najmanju ruku isto
toliko sigurno, da bog, koji je ovo savrseno biée, jest ili po-
stoji, kolilko moze biti si]guran bilo koji dokaz u geometriji.
A razlog, da su mnogi uvjereni, kako je boga tesko spo-
znaiti, a isto tako i spoznati, sto je ljudS'ka dusa, jest u tome,
da oni svoj dul-. n:lkad ne pod~gnu iznad osjetilnih stvari, veé
da su toliko naviknuti !Promatrati sve samo putem predsta;v-
ljanja - a to je nacin promatranja k.aira.kteristican za mate-
rijalne predmete - ,da im se sve Ol!lO, sto nije pristupacno
predstavljanju, cini, da nije pristupalmo ni razumu. Vidi se to
narocito jasnio· po tome, sto se cak i filozofi u skolama pridr-
zavaju nacela, da nista nema u razumu, sto nije prije bilo u
osjetilima, gdje je svakaiko sigurno da !iideje boga i duse nikad
34
nisu bile. Ci.ni mi se, da on!, koji bi se htjeli slu!i.ti svoj,m
predsta,vljanjem, da bi raz1llll;le1i ove ideje, postupaju bd
onako kao kad bi se htjeli 81.uziti ooma, da éuju gla.sove ili da
osjeéaju mirise. Oslm toga postoji jos i ovai razlika, cl.a· nas
osjetilo vida, i.sto toliko uvjerava o istinitosti svojih ;pr~eta,
kofilco i oojetlla njuha ili sluha, dok nas ni nase ipredstavljanje
Dlii nasa. 01Sjeitìla nisu nikad u stanju uvjeriti ni o éemu, a, da
pri tome ne dode u pomoé na,s razum.
I ,aiko, najz.ad, jo.§ uv'ijek ima ljudi, kode ovi moji ra.zlozi
nisu dovoljno uvjerili u postojianje boga i duse, neka znaju, da
su sve ostale stvari, o kiojima mozda misle, da su sigurnli!j:i:, kao
na pr. da imaju tijelo, da postoje zvijezéla i zemlja i tome
slicno, manje izvjesne. Iako imamo o ovim stvarima moralnu
sigurnost, koja je tolika, da se 6ilnii kako o njima, osim :aik.o ne
éeinQ ,b iti ludi, ne mozemo swnnjati, ipalk se isto tako, kad se
ra,di o metaiizi&oj izvjesnosti, ne mo.ze nijekati, ukoliko .ne
éemo blilti bezumni, da postoji dovoljan razlog, da o njima ne
mozemo biti sa.sviim .sdgurni, ako se, nadme, uzme u obziir, da mo-
zemo u snu tocno talco sebi predstavljati, da imamo nelko dru-
go tij e1o i da vidimo neka dlruga zv.ij ezda i drugu zemlju, a da
sve to niposto nije tako. Odakle, nadme, znamo, da, su misli, koje
se javljaju u snu, prije tp0gresne od ostalih, buduéi da èesto po
zivahnosti i izrazitosti ne zaostaju za ovima? Makar se i najbolji
umovi trudili oko toga kolik.o im drago, ne vjerujem, da bi mo-
gli navesti i jedan jeddni razlog, koji bi bio dovoljan, da se uklo-
ni ova sumnja, ako veé unaprijed ne pret;pl()IStave postojanje bo-
ga. J er je, .p rvo, cak i ono, sto sam gore utvrdio kao pravilo,
na·ime, da su stvari koje shvaéama jasno i razgovijetno, pot-
puno istinite, sigurne samo zato, jer 1bo,g jest ili posfoji, jer je
on saivrseno biée i jer sve ono, sto je u nama, dolazi od n:jega.
Otuda ()IIl,da slijedi, òa mor.aju nase ideje !ili ,pojmovi, koji su
nesto stvarno, i dolaze od ,bo,ga, u svemu onome, u cemu su
jasni i razgovijetni, biti istiniti. Almo daOde u ,sebi vrlo cesto
nalazimo ideje, koje su lazne, to mogu biiti jedino one, koje sa-
drze nesto nejasno i za.mrseno, jer dolaze od nicega,, t. j. one su
u namai taiko nejasne samo zato, sto nismo potpuno savmeni.
Ocito je isto taiko·, da, nije manje protivrjecno, da laznost ili ne-
savrsenstvo kao takvo dolazi od boga', nego da :istina ili savr-
seDJStvo dolazi od nicega. A kad ne Msmo znali, da sve, sto
35
je u nama stv,amo i i.stilùto, d'Ollazi od nekog savrienog i
beskonaicnog biéa, mi ne bismo ima1i nikakav razlog, h:oji
bi nas uvjerio, da na:se dldej,e, ma koliko one bile jasne i
razgovijetne, posjeduju to savrsenstvo da su istinite.
Daikle, posto :natm je spolZn?·~a: boga i duse donijela izvje-
snost u pogledu ovog pravila, lailw j,e spOiznarti, da nas s.:novi,
koje dozivljavamo kad s,pavamo, ne mogu nikako navoditi u
sumnju o ,istin!lltosti misli, koje imamo u budnom stanju. Jer,
k.ad bi se, naJime, 6alk i doik spaivamo, desilo, da imamo neku
ve0ill1a ra~govijetnu i:deju, kao n. pr. da je neki geometricar
pronasao nov dokaz, njegov san ne hi bio prepreka, da: je
doka,z istin.it. A da nam najoobicnij a1 zaibluda u nas;m Sllfr-
vima, koja je u tome, da na1m cmi prillrnzuju razli.cne predmete
na isti nacin ka,o i, nasa vanjska ,osjetila1, izaziva nepovjerenje
u isbilnu takvih ideja, nije vazno, jer nas one mogu vrlo
cesto v:arati, a da i ne spavamo; '.k,ao n. pr. kad oni, kojdc
imaju .zuticu, vide sve zuto, ili kad nam zvijeMa ili droga
vrlo udaljena tijela izgledaju mnogo manj,a: negoli jesu. Jer,
da, zavrsim, buio da bdimo bilo da spav,a mo, nikada se ne
smijemo dati uvjeriti nicim drugim nego ocevidnoséu naseg
uma. I treba svratiti paznju, da kazem »nasega urna«, ai ne
»nase maste« ili »nasih ,osjetila«. Tako n. pr., premdai vidimo
sunce vecxma jasno, ~!z toga ne smijemo zakljuciti, da je
onako veliko, kao sto ga vidimo; ili mozemo veoma, rarzgo-
vijetno zamisljatii glavu lava na tijelu koze, a da iz toga jos ne
slijedi, da .na: svJjetu ;po~t<>ji himera. Um naim n aiane ne na-
laze, da je ono, §to taklo vidimo ili pomisljamo, istinito. Ali
nam sva:kako, nalaze, dai moraju sve nase ideje ili pojmovi
imati neku osnovu istine, jer ne bi bilo moguée, da bi ih bog,
koji je ipotpuno saivrse:n i poilpuno istillillt, bez nje bio stavio
u .n;as. A posto nab rasudivanja nisu nikad tElJ{o orcevtldnia.1
ni taiko potpuna u snu kao ikad bdimo, premda su nase pred-
stave tada, isto taiko, ,a;ko ne i vise, zivahne i i.zrazite, um
nam takoder nalé!!Ze, da: ise mora, posto naise mlisli ne mogu
biti sasvim iistinite, jer nismo potpuno savrseni, :ipak sve, sto
one od i·stine sadrze, zacijelo prij,e naéi u onima, koje doziv-
lj,aJVamo, kad bdimo, negoliil u nasim sn.ovima.
36
PETI DIO
V:rlo billl. rado naistaivio i prLkazao ovdje cijeli niz drugih
i'S'tina, koje sam izveo iz ovih prvih. Ali, pooto bi u ovu svrhu
sada bilo po.trebno govoniti o mnogim problemima, o kojima se
vodi prepia-ka medu ucenjacimai, s kojima, se ne bili htio svadati,
smatram, da ée biti bolje da od 1:.iotga odustanem i da samo u
opéim crtama kazem, koji su to problemi, ikako bi pametniji
prosudili, je li ko11isno, da javncst o nji;ma, bude potanje obaivi-
jestena. Uvdjek saim ostao mst u odluci, koju sam bio stvorio,
da ne pretipostavljaim nijedno drugo na1celo do ono, lmjim sam
se u:prraivo pooluzio za dokaz~v:anje postojanja, boga i duse, i da
ne uzimam nista', kao :i!stiilnito, sto mi ne bi izgledalo jasn.ije i
izvjesnije nego sto su prije bili dlakazi geometricara. Ipak se
usudujem tvrditi, da sam ne samo ina:sao nacin.a da za vrlo
kr.zitlw vrijeme zadovoljim samogai sebe u pogledu glavniilh
poteskoéa, k,o,je se obiloa1va.ju rpretresaiti u fi1ozofiji, veé i. uocio
i,z vjesne zakone, koje je 1hog taiko ucvrstto u prirodi i o kojima
je u. nase duse stavio takve pojmo;ve, da, naikon sto smo o
njima dovoljno razmisljali ne mozemo sumnjati, da se tocno
vrse u svemu, sto jest, ili sto se zbiva u .svijetu. Promatrajuéi
zatim povem11101St ovih zaikona cini mi se, da sam otkrio citav ni.z
is1:(lna korisnijih i vaznijih od sveg,ai onoga, sto sam r.a,nije
naucio ili se cak nadaio nauciti.
Ali, p:osto sam nastoj,s.10 da naj:glalV'Ilij!e oibj asniim u ra-s-
pravi, koju me izvjesni obzi;ri sprecavaju objav'.ilti, to ih ne bi
mogao bolje stavHi do, znanja .nego da ·o vdje kazem ukratko,
i;to je njezin sa:drzaj. Namjena,vao sam da u njoj obuhvatim
sve, sto sam ,prijie pi:sainja OtVog djela mislio da znam o prirod1il
materijalnih stvard. Ali kaù sto slikard, buduéi da ne mogu pri-
kazati na ravnoj slici sve razlione strane trodimenzionalnog
tijela, izaberu jednu od najglavnijih, kio'ju jediinu osvijetle, a
37
za:sjenivru ostale prlk.a~uju ih sam.o utoliko, ukolik? .se mogu vi-
djeti, aiko gledamo OSV'Ìjetljenu stranu, tako sam 'l Ja, bojeéi se
da u svoju rasprarvu ne éu moéi unijetl sve, sto saim ~roo, odhl-
c.io da 'Il njoj ,oip§irno izlozim, .§to sam znao o ~~etlOSti.i a da z~-
tim toan prigodom dodam nesw o suncu i o ZVIJ~dama· stajaéi-
caJDa buduéi da svjetlost potje~e uglavnoon od nJ~; o :1ebesko~
svodu, jer svjetlost prenosi; o planetam&, kometima 1 o zeml]l,
jer je 10ldbijaju; i napose o svim tijelima, koja su na z';lnlji, ~er
su ili dbojena ili prozirna 'illi svijetla; i kon;Etcrio o &>v3eku, ~er
je promatrarl! svega toga. Osim toga, da bib sve ovo malo zas3e-
nio i slobodnije mog ao ka.zaiti, sto o tome :m:isllin, a da ne moram
ni slii:jediti n1 pobijati poglede, k.oji su raMren~. me~~ u~e-
njacimiar, odlucio saim ootaviti ovaj zemaLjski SV1J.et nJihO'flDl
raspvam.,a i govoriti s.a:mo o tome, sto bi se 21b1velo u ne-
kom novom svillj,etu, ka1da bi bog stvo1•i() sada negdje ~
izmi§ljen.om prootoru cl.osta m aterije,da ga sastavi, i ikiada ..b1
svakoj:a:ko i bez reda pokrenuo :razlicne clijelove O'V'e ma.ter;i.Je,
talro da bi od njih nacinio takav zamrsen kao:s, kao sto ga
saimo pjesnici mogu izmisliti, i kad bi posli~e toga: p~rodi
p r uzao samo svoju obi.:cnu pomot i osta.vio Je da dJel uJe po
zalkonlihna, koje je ustanovio. Ta.ko sam najprije opisao ovu
ma,teriju i pokusao je p,ri'ka:zati tarkvom, da, po .. moin_ie miA:
ljenju nema nJ:cega jasni:jeg i razuntljivijeg na sviJetu izuzev!i
ono, sto je upnavo b:\lo recen<)I o bogu i d.u§i. ~ric:no. sa~
naime pretpostav1o, dai u m ateriji nema n:tlrnkvih o.bhka 1
svojstav:a, o koijima se raspraivlja u skolama, ni u~e .n.ista,
cega sporma.j.a ne bi bila nasim dusamai taàto prirodna, da se ne
W mogio l!ak ni razm.i.sljati, d a· nam nije p10znatto. Osim toga
sam poka,zao, koji su zakoni ~rdrode i-1 ne oolrunjnjuéi se u
svojim rnzloo.iima ni na kakvo drugo na~elo osim na l}eS>-
k,01niatno savrsenstvo ,b ozje, pokusao dokazati sve o.ne, o
kojima bi se moglo done'kle sunmj1aiti. Prik&:ao sam, da su ti
zakoni' taikV!li, da, i~ko bi bog bio stvorio vise svjetova, ipalk
ne bi moglo bi'ti ni!jednoga, gdje se sve ne bi vrsilo prema
njima. Nalron toga pokazao sam, kako bi se najveéi dio ove
materij e u kaoticnom stanju uslijed ovih zakon.a moirao ras-
porediti; i smjestiJti na izvjestan n1aicin, koj~ b~ j.e ~~inio .slicno~
nasem n ebeslrom. svodu, i kako bi neki nJezm1 d13elov1 morali
obraoov:ati zemlju, drugi planete i komete, a drugi opet sunce
38
i !Stajacice. Na ovom sam mjestu op.simo govorio o svjetlosti
li objasnio u tancine, kakva je ona, kojai mora biti u suncu
i zvijezdama i :kaiko odande u j ednom Jedinom trenutku pro--
lazi :kroz neizmjerni nebeski prostor lii odibijajuéi se od planeta
i ikometa do1azi n:ru zemlju. Tome sam nadoda10 jos mnogo o
supstanciji, poloza:ju, kretanjima i svim razlicnim osobinama
ovog neba, i oviJh zvijez<.Ia; tako da sam smatrao, d;a; sam o tom
dovoljno kazao, kako bi se moglo uvidjeti, da sena, nebu i u
zvijezdi:ma ovog zemaljskog svi.jeta ne moze primijetiti nist:BJ,
sto ne bi moralo, ili/ harem moglo, izgleda1ti sasvim slicno na
nebu i u zvijezdima svijeta, koji sam opisiva,o. Zatim sam
presao na raspravljanje narocito 0 zemlji i pokazao, ka!ko svi
1
njezini dijelovi, premda, sam izricno pretpostavio, da bog nije
stavio nikakvu tezinu u materiju, od koje se ona sastoji, ipak
teze tocno prema njezinu sredistu; katko iIJOlozaj neba i zvi-
jezàa, ·a naToci,to ,m jeseca mora zato, jer nru njezinoj povr-
sini tbna vode i zraika., trunù izazivati plimu i oseku slicnu
u svim oklnostima onoj, koju opazamo u naiSim morima, a
oo:m toga i izvjesnu vodnu i zra-cnu struju u smjeru od i:stoika
prema zapadu, kao sto je opazamo1 takoder izmedu ·obratnika.
Na1dalj,e saim pokazai<>, :kako mo.gu na toj zemlji prlrodno1 na-
stati pI.anine, mo['a, izvori i rijeke, kako dolaze kovine u rudna
lezista, kako raste bilje na poljima i k:aik,o se uopée stvaraju
sva slozena tijela. Buduéi da pored zvijeroa ne poznajem
nista dru,go, sto bi davalo svjetlost, OtSim vatre, nastoja10 sa,m
veoma jasno protumBJciti njezinu prirodu, kako na;staje, kaiko
~e hnam, kaiko ponekad sadrzi samo to.plinu hez svj•etlosti, a
ponekad samo svjetlost bez topline; za:tùm, kako ona moze u
razlicnim tijelima izazivati razlicne boj e a i druge razl.!ione oso-
bine; kalko neka tijela tali, a druga, stv~·duje; kako, ih I®ze go-
tovo sva uruistiti ili pretvoriti u pepeo i dim; i najzad, kako ona
od ovog pepela uslijed svog zestoùwg djelovanja, s,tvarr-a st,a...
klo. Buduéi da mi je <Jtvo :pretva1;2,nje p,epela, u staklo irz-
gledalo isto tako divno kao bilo koje drugo, koje se vrsi u
prirodi, to s:a m ga opisao s narocitim zadovoljstvorrn.
Ipak iz svega ovoga nisam namjerava.o zaikljuciv,aiti, da
je ovaj svl!tiet bio stv-0;ren ta:ko, kako sam ja, to prim~a,o, jer
je daleko vjerojatnije, da ga je bog od samog pofotka ucinio
39
 taikviim, kaik,a,v je treba10 bi.ti. Ali sigurno je, a to je opée pri-
Da bi se, medutim, moglo vidjeti, na koji sam nacin
hvaéeno misljenje medu teolozima, da je djelatnost, kojom ga c1bradiv,:.,;o ovaj predmet, Olbjasnit éu ,ovdje g,;lbanje srca i
on sad odrzava, sasvim ista kao i ona, pomoéu koje ga je stvo- arterija. Buduéi da je to gibanje prvo .i, najopéenitìje, koje
rio. Da mu je u pol:':etku j dao òbllk kaosa, samo ako mu je, pos- op~amo kod zivo.tinja, laiko ée biti prema. njemu suditi, sta
to je utvrdio zakone prirode, ukaziv-ao svoju pomoé, dase kreée
treba misliti o sv~tma ostaliima. A da bi se Laikse razumjelo,
na svoj obicni naiin, moze se ;pretpostaviti, a da se ne n anese
sto o tonn budem govori10, zeliio b.iJ1 da se oni, koji ne po~aju
steta cudu stvaranj,a, da bi samim tim sve frsto materijal111.e
anatomiju, prije nego ovo pro,cita,ju, pobrinu da se pred nj.ima
stva1ri bile s vremenom mogle postati takve, Jrnkve ih vidimo
razreze srce !lrnkve veli:ke zlvotinje, koja ·ima; !Pluéa, jer ,o no
sada. A 111.jihova se pl'iroda i mo,ze mnogo lalkse razumjem, ako
dostai shci ljudskom srcu, i da im se poika:2:u oibadvije njegove
ih v1di:mo, kako na taj nacin postepeno nastaju, nego ako ih
koanore ili klijetke. Najprije ona na desnoj strani, kojoj odgo.-
p1,omatramo samo kao veé sasvim gotove.
va,raju dvije vrlo siroke cijevi, naime suplja vena, koja j1e
Od opi..sivanja, ,mrtvih tijela i :bi,l ja,k a presa,o sam ,n a o,p:,-
glavno saibirah8te krvi i kao deblo, kojega, grane su sve ostale
sivanje zivotinja a napose covjeka. Alì, buduéi da o tome
vene tijela, i ,arterioz:n:a vena, koja se pogresno zove tako,
nisam j,ds imao dovoljno ;;m anj,a~ da bih mog.a,o govo['iti na
budu6n da je z·apravo arter,i ja, koja polazi od srca. i di,jeli se
isti naciln kao o ostalim stvarima, nad.me lako, da bih poslje-
pri izlasiku iz njega u vi'se grana, koje se sire posvuda u plu-
dice i'zv,odio i·z uzl'oka i da bih pokaza,o, iz k.a,kvih ·klica i
éima. Zat:im lijeva klijetika, k•ajoj opet odgovia,raju dvije cij,evi,
kojfan putem tr. priroda, nuzno stvara, zadoivoljio sam se pret-
i.sto toliko si,roke, ili caik sire od s,pOimenuti:lh, na,i me venozna
pos ta,vkoan, da je bog .stvori,o. ti,jelo covjelmvo pot,p uno naE\k
arterija, opet pogresno ta1ko nazivana,, jer je ustva,ni vena, koja
na: nase i u ·p ogledu vanjskog obli:ka njegovih udova i u po-
dolazi i:z pluéia, gdje je ra,zdijeljena u vise grana isp;re:pletenih
gledu unuta,rnjeg sustava njegovih o,rgana. Naèinio ga je od
s granaana arteriozne vene i gra,nama1 taiko1 zivanog dusnilka,
one ,is,t e materiije, koju sam opiss,o, a da nije siavio u pocetku
kroz koji ulazi zrak za, disanje; i, velika iarterij.ai, kojai iz-
u njega niikaikvu ra,z umnu dusu ni:ti ista drugo, sto hi: mu
lazeéi, i,z srca shi svoje gr,aine krniZ citavo tijelo. Potrebno j,e
sluzilo ka,o vegetativna ili senzitirvna dusa. Samo· je u njegovu
srcu zapalio jednu od onih va:tri bez svijetla, ikoje sam veé \ìto taiko da se brizljlitv,o razgleda jedai!l:aest malih kozica,
bio 0ibj,msnio i kt()lje sam po njihovoj ,pr:lrodi zamislja,o poput kioje nalik na mala vra.tasaa, otva1raju i zaitvar,aju cetid otvora
vatre, koja upaljuje sijeno, kad je spremljeno prije nego se
1
u ov:im klijetkama,. Tr,i od njih nalaze se na ula:sku suplje
osusilo, ili koja izaziva pjenusanje mlaido,g v i,na, lrnd vri .na vene i namjestene su tak,o, da ni!kako ne mogu spreaa:vati
komini. Prouca,vajuéi, nai.me, funkcije, koje se usbjed toga krv, koju ava vena ~Hidrzi., da ne bi nticala u desnu :klijetiku ,
mogu vrsiti u ovom tijelu, nas,al() sam u nj,emu tecno, sve one, ahi je upra,v o, spreca,va,ju, da bi iz nj,ega1 irzfazila. Tri druge su
1k:oje mogu biti i u nama, a da ih ni,smo svjesni, i da dakle na ulazu air teriozne vene, a na,m jestene su upravo suprotno
na,sa dusa, t. j. ,cmaj dio ra,zhéilt od tijela, o kojem sa1m gore gornjima dopusta,iuéi krvi, ko,j a je u O'!Oj klijetci, da od19tzi
ka,za,o da je njegov,a, priroda da misli, tome ne pridonosi. Po u ,p luéa, ali ne krvi u pluéima, da bi se vraéala u klijetiku.
svim ovim funkcijaima m-0ze se kazati, da su nam nerazumne Za,t im dvije druge koiice na ula,sku venozne arierije pusta,ju
zi,votinje slicne. Ali nisam u ovom tijelu mo.gao na6ii nijedne krv iz pluéa, u hl~evu klijetku, ali j.e sprecavaju, da !bi se vra-
od onih funkcija, koje su, buduéi za.visne od svijesti, jedine,
koje nam P'ripada:ju kao ljudima. Njih sam nasao tek onda ,
kad sann pretpostavi:o, da je bog stvoT i1o razumnu dusu i sje-

40
1

dinio je s ovim tijelom na i,zvjestan ne:cin, koji s1am opisa-0. ' éala natrag. Tri, na,pokon, na ulasku aorte, koje pustaju ikrv
iz srca, a,Ii joj ne d:opu~taju ,p ovratak. Razlicnom broju ovih
kozica treba traziti razlog u tome, sto se otvor venozne arterije.
buduéi ovalan zbog mj€st.a,, gdje se nalazi·, mofe lako za,tvarati

41
 pomoéu dviju kozica, dak se os tali , koji su okru.gli, mogu lakse
pomc,éu triju. Osìni toga IHtalac bi trebao uociti, da a,orta i
arterlooma vena iJnaju 1mn1oigo tvrdi i cvrsé1 sastav od venozne
arterije w od suplje vene i da, se ove dvije potoJ1je prosiruju
prije ulaska u srce i na tom mj€Stu saièinj,:11Vaju kiao neke
kese, nazvaine pretklijetke, koje se s.astoje od sllcnog mesa! kao
i srce, i da' je u srcu uvij ek toipUje nego n ai bilo Jcojern drugom
mjestu tijela; i, najzad, da je ova topllna u stanju kapljicu
krvi, koja je usla u iklijetku, naduti i 1'asirtti, kao sto to
uopée biva sa svim tekuéin~ma, a:ko ih stpustamo kap po ka;p
u j,ako ugrijainu p·osudu.
Nc.kon svega toga nije mi za objasnjenje gibanja: srca,
p otrebno re6il nista drug-0 nego da, kaad njegove ddijetke ni.su
n apunjene kr vlju, onai u nj.iit. nuzno teèe, i to, iz suplje vcn~
u desnu, a iz venoznie arterije u lijevu, buduéi da. su OVltll dva
krvna suda krvlju napunjen a 1. da n jihovl otvori, koji su
okrenuti prema srcu, onda n e mogu biti zatvoreni. Ali, èim
tako dvije kap.i. krVii uèlu po jedna u svaiku od Jclìjetu.ka, oue
se uslijed svoje prilicne vellCÙ)e, jer su otvorl, gdje ul arze,
dosta !ùroki, a 1SU.diovi, odakle d-ola-ze, prepuni krvl, raznjede
i rastegnu zbog topline, koja tamo vlada. Time oine na<]mu
srce, gUinu 1 zatvoTe pet ll'Htlih vr.art:a"Saca, kojru se nalaze n a
tù~a1<Jibaju sudova, oda.ikle dolaze, sprecavajuéi talco dalje
ulaizenje krvi u srce. Ra!Zrnduj uéi se sve vise ove ka1Pljice
guraiju i otvaradu sest drttglJ1 vxatasaca, koja se nalaze na
uLaz:ma dvaju drugih sudova, gdje rizlaze, naldìmajuéi time
sve grane arteriozne vene i veliate artedje g,otovo jstovremeno
sa srcem. I srce i o;ve arterije odmah nakon toga spksnu, jer
se krv, koja je usla unutra, u nji:ma1 ohladl, a, njihovih se §est
vra.tafaca za,tvori, dok se pet drugth, kojà, pri[jadaju su:pljoj
veni :il v,enozno,j arteriji, ponovno ot~o,r l · propustl dvjje nove
ka,pljice luvi, koje ponovno nadmu srce i airterije na km
nacin k·aJO i pridaJS11je. Pcisljedica, toga, da krv, koja1 taik.o ulaz:i.
u srce, prolnzi kro.z one dv1je lkes-e, .nazvane pretklijetkama,
Jest ta, dai je gihanj,e ipre-i:klijeta:kai supr,otno g(!banju sxca~
1.. j. da 0111e splasnu, ka,d se ovo nadme. Da se, uostalom, oni
kojJ. ne poznaju snagu mat01natièkjh dokaiza, niti su n,a viknuti
raizliloovati p r ave razloge od vjerojatnih, ne pi bez uipiti,vanjA·
odva~ti to nijekati, upozorlL éu ih, da o:vo malo~as 0ibja&1jeno
42
gibanje ta;ko nuzno slijedi iz samog rasporeda o:rga,na, ko,je
se u srcu moze vidjet1 ocima, i iz topline, koja se moze
pr_stima osjetiti, i iz prirode krvi, k,01ja se moze spoznatii:
iskustvom, kao sto nuzno slijedi i gibanje sata ,iz snage, polo-
zaja i oblika njegovih utega i kota,ciéa.
Ali na pitanje, kakJo to, da se venozna ikrv ne istrosi,
buiduéi da tako bez prestanka tece u srce, i kako to, da arterije
nisu njome prenapunjene, jer sva on.a., koja prolazi kroz srce,
odlazi tamo, nemam odgovor.iti ni·sta drug, 0 nego to, sto je veé
pisao j~dan engleski lijecniik, kojemu treba odati priznanje, da
Je prob10 led na ovom mjestu i da je prvi ucio, da p:o~toji na za-
vrsecima arterija vise malih prolaza, kroz kroje krv, koju one iz
;rea primaju, ulazi u male grnne vena, odakle ponoV!llo ide pre-
ma srcu, tako da njezin tok nije nista drugo neg,0 stalno kru-
zenje. Ovaj lijecnik to sasvim jasno dokazuje obicnom praksom
kirurga, koji srednje cvrsto za:vezuje ruku iznad mjesta, gdje
otvar,aju venu, i time postizav,aju, da krv ulz nje izla.z,i obilnije
nego {a. je uopée ~is~ zavezali. 1!pravo sup,rotno bi se dogodilo,
kad bi Je zavezah nile, natme 1zrnedu zgk1vka ruke i otvo;ra,
ili kad bi je j.aiko cvrsto zav~a'1i tilznad otvora. Ocito je, naime
~a umjereno stegnuti zavoj moze sprecavati da s·e krv, koj~
, ·e veé u ruci, ne vralére venama prema, srcu, ali da radi toga
ne l:U)recava:, da. ne bi arteJ:1ijarrna nadolazila nova, posto se
one nalaze ispod vena, i da se nj:i,t.o ve tvrde koze ne :mogu tako
laiko stisnuti. Tako krv, koj,a1 dolaiz,:I od srca, s vefom snagom
nastoji proéi arterijama ,prema ruci negoli vratiti se odande
venama preinia srcu. Pos·t01 ov.a, krv re2'!om u venu izlazi iz
ruke, mora
V
se nife od zav.oja, t. j. na kraju ruke kod zglavka
l • , I
nuzno na az1t1 nekoli!ko profaza, kroe: kofo moze iz arter,ltie
dol~ziiti onam~. Svoja izlaganja o !krvotoku ovaj lijecnik
uspJelo dokazuJe pomoéu nek:h malih kozica, koje su taiki0 raz-
vrstane na razlicitim mjes tima duz vena, da krvi ne dopustaju
1
i da taimo prolazi od sredine tidela, prema krajeviima nego samo
da se vraéa od krajevai prema srcu. Osim toig~ potvrèluj~
~r~~tok i iskustvom, koje pokazuje, da moze sva krv iz tijela
1~a~1 ~a vrlo kratko vrijeme kroz jednu jedinu arteriju, premda
b1 J: 1 cvr~to zavezali sasvim blizu srca, a prerezali izmedu nje-
ga 1 za~oJa. t~ko, .da ~e bi. hilo nikakva povoda zamisljati, da
krv, kioJa ba 1z nJega 1zlazila, dolazi odnekle drugdje.
43
 Postoji, medutim, ni,z drugih okolnosti, koje svjedoce, da
je pravi uzrok ovog gibanja krvi onaj, ~·oji sam ja naveo. U
prv,Qm redu razlika, koja se priJrnjeéuje ,izmedu krvi, kojai
izlazi i2 vena, !iÌ krvi a!I'terij a, moze potjecati sarno odatle, da
je lu"V, posto se prolazeéit rkroo srce r~ijedi i taiko reéi desti-
lilra, fin-ida, zivlja i toplij.ru odmalh nakon svog Jrzlaska iz srca,
t. j. u arte1iltiama , negoli nestot prije svog ula~ka1u srce, dalkle
u venama. Ako svratim~ pa,znju nai tlO, vidjet éem.o, da se ova
ra,zlilka narocito istiice samo u smjeru prema srcu, all niposto
t.aiko jako na mjestimai, koja su od njega veoma, udalj,ena.
Nad8ilje, tvrdo:é a kofa a,r teriozne vene i velilke artei1ije jasno
p ok:arzuje, da krv uda11,a nai nj11h. s veéom $.Ilag<m:1. nego in.a, vene.
I znsto b:ii lij,e va klijetka n1 veliJka arterija bile prosi-raniije i
silre od desne 1ldijetke i a-rlerjiozne vene, da nije krv venozne
&:rterije, post.o je bila,, nailcon sto je piro~la ~croz srce, 1:,amo u
pluéima, finij:a .ii j•aice seri lakse 1·arzreéluje od krv,i, lkoja dolazi
neposredn~, l'.lz §uplje vene? A sto mogu lijecnici pipajuéi bilo
rnza1brati, ako ne ll'.naj'u·, da krv, prema tom,e kalro .mijenja
svoje stanje, mooe usli.ied topline srca biti raa:rijeid:ena j·aée
tli slaibije i bx~ ili sporije neg.o pr1je? A zarr se ne mo!1:a pri-
znaJU, a!lro se tspituje, kako se ova toplina. p,renosi na ostale
udove da se to vrM pe>moéù krvi, koja se prolaze6i kroz srce
u njemu ugrije i odande sfa'i chtav:im. t ijelom? Zato, akoi se
nekom dijelu oduzme k1·v, ,oduzm:e mu se bais time l to,p1tna.
J da je srce taik o u5ijano kao ra,staljeno gvozde, ono ne bi
bilo u stanju grijarti noge i ruke O'l'l:ruko kao ~to .iJb. g'rije, kad
JJe bi bez prestanka onamo1 odasiljiilo novu Jcriv. Iz toga spozna-
jemo dél!lje, 'Cla je prava upotr®a disanja u tome, da doéle ti
pluéa, do;vo]juar kolicina, svjezeg zwka,, lrako bi se pomoéi1 toga
krv, Jroja o,naano.r dola?Ji irz. desne :k lijetke, gdje je bila razri-
jedena i talko reéi pretvor.jiln se- u p,aru, tu o,pet zgusn.ulai i
ponovno posta,l a krv, prlje ,nego nan.ovo ude u lijevu kliiffetlku.
Bez te okolnosti, naime, onl.ll ,n e bi biJ,a1 u stanju $ltl~ii lrno
hri3rul vaitri, koja se tam.o lllalazi, To potvrd'uje i cinjenica, da
zivotinje, lcoje nema.j u rplul:a, imaju samo jednu jedinu Sil"CSinu
klijetku , ~ da, djeca, kioja se pluéima, ne mogu slu!itll, dok su
u maitertnoj utrobi, llmaju otv"1', kroz koji teèe krv iz §upije
44
vene u liijevu klijetku, i ciijev, k:ro.z koju krv dolazi iz arte-
rliozne vene u veliku arteriju, .a da ne prolazi kroz plu6a1. Pa
onda dalje, kako bi se u zelucu vr·sila probava, da Sl'Ce ne salje
k:roz arterije onamo t01,Plinu i time ujedno nelroliko na.i-
tecniji!h dijelov.a .k rvi,, ko:j!i. poma·zu rastvarati mesnu hranu,
koja je onaano stiigla? I zar nije onda, laiko shvaititd. djelatnost,
koja pretvara solk ove mesne hl·ane u krv, ak<> imamo u vidu,
da se ovaj sak, koji uvijek na novo prolaz i kroz s1·ce, m~d'8!
sto ili dvjesta puta, dnevno desttllira? I sta treba drugo, da bi
se 01b j1aisnila. is:hr.ana, i proizvodnja raznih sokova u Ujelu, nego,
kazati, da snaiga,, k ojam krv ra2redujuéi se struji od srca prema
krajevima arlerija,, iwrokuje, da se ne'lcl njezini dijelov.i zausta-
vljaju i:zmedu dijelova udova, g dje se nalaze, i tamo· zau'Zimaju
mjesta nekJih dmgih dijelova, koje odainde otjeruju, i da ée veé
prema polozaju ili dbliku ila. m a,l enosti poraJ, ru\l koj e nailaze,
neki dijelovi otiéi na neka mjest a, prije n ego drnig:1, na isti nat:in
kao ~o je svatko mogao vidjeti ra~licita re.seta, k oja, jer su na
razne n.acine probu.§ena, sluze za o;dvajanje razlicnih zrna
jedn!iih od: druigih. Ali najznacajnije ikod svega je irpak pmizvo,-
denje zivotnih duhova:, koji su. i11~lik na veoma fin vjetair ili,
jos bolje, nalik na veoma cist ò. zivaihain plamen, koj,i se bez pre-
stanka Ui ve1ikoj !kolicini peinje iz srca u mozak i odatle se ziv-
cima siri u mH\ìée i pokreée sve uidove. Kao uzrok, uslijed kojeg
dijelovi krvJ, .koji su zb:og svoje velike pokretljivosti i prodor-
nosti najiprikla,dniji za tvorbu ovih duhova, idu radije u mozak
nego drugaimo, treba uzeti samo, da, su ail"terije, lkoje ih tamo od-
nose, airterije, koje iz s,r ca dolaze u naj;r.avnijem pravcu. A pre-
ma pravili.ma mehanike, koja su ista kao i pravila prirode, tre-
ba jos pretpiootaviti, da, kad mnogo stvari zajednièki tezi da se
kre6e prema jednoj te wtoj stranii, gdje nema: dovoljno mje-
sta za sve, k,ao sto dijelorv:i krvi, koj<i izl.aize 1itz lijeve klijetke
srca, teze p1·ema mozgu, slaibiji i manje ~retljiv.ìji clijelovL
moo-aju biti potisnuti\ od jaièih, koji na: taj nirein idu sa.mi tam.o,.
Sve ove stvari bio sam potanko objasnio u raspravi, koju
saim nekada, kanio obja'Viti. DaJje s,am tamo, pokazao, kakav
treba da bude ustroj zivaca: ~ misiéa, lj,ud\Skog tijela, da ibi zi-
vom~ duhovi, k:oji su u njima, imali snagu pokretath njegoNe
udove, k8JO sto vidimo, da se glave, nepooredno nakon .§to su
odsjecene, jos uvijelJc mitu i .grdzu u zemlju, .p reimda u njima
45
 vise nema duse. Dalje sam pokazao,, kakve promjene trebai da
loe vrse u mo~gu, kad bdimo, kad spavamo1 i kad sanja.mo,
ka:ko svijetlo, zvukovL, null'isi, ukusi, vruéina i: sve druge
osobine vanjskih ìpredmeta1 mogu u njeg.a, pomoéu osjetila utis-
~ttwaiti: razlicne ideje i kako glad, zed i osta1le unutairnje teznje
i.sto tako mo,gu SV'(J,je osjete sfati u mQZak. Onda sam pok.azao,
st~ se u _mo:zgu ima, sma1trati zajednickim 1osjetiùom, I koje
pnmai ove 1deJe, sta paméenjem, koje ih zadr.za,va, i sta mastom
koja. ih moze na razne nacine ,mijenja:ti i od njih sastarvljatii
nove, i kako o,vaj ustvoj, ra:zdijeljujuéii ziv,o.tne duhove u
mis~éin_ia, moze na isti nacin kreiati udove ovog tltiela, nai tolilko
1,arzhémh n~ci:1a·, i ka'ko se na 1)0ticaj predmeta, koji djeluju
na na:sa -0sJehlai, i unuta1rnjik. teznji, koje su u njemu, nasi
ud~vi _mo,gu kretati, a da ih volja ne v:odi. Sve to ne ée izgle-
da11 nt malo cudnovaito onima, koji z.na,du, koUko raznovrsnih
a. u t.om.ai t a ili pokretnih strojeva mo~e stvoritr umjesno.st
!Jud~, Ujpotrebljavajuéi kod to,ga sa.mo nekoliko dijelova u
pored~i s. veli~ ~tvom kostliju, misiéa, ziv,aca, airterija,
vena 1 svih drugvh diJelova, k-0,ji se nal.a12e u tijelu sv.aike zi-
voti:n~~· <?nii ée s~~ga· ovo, tijelo posrnatrati kao stroj, koji je,
buduc1 dJelo bo~Jih ruku, neup,orediv,01 bolje ureden i sadrfi
di~je pokrete od bilo kojeg od strojeva, ko.je ljudi mogu pro-
naé1.
Ovdje sam se narncito zadrfao, da pokazem da kad
?~ bilo tarkvih strojeva, k,oji ibil amali organe i izgled majmuna
111 kakve druge nerazumne zivotinje, mi ne bismo imali nikakva
sredstva, da, ras;poznamo, da oni nisu u svemu :tste p,rirode
k.~~ m,e zi~otinje. Kard bi, naprotiv, postojala st.•orenj.a., koja
b1 1:ma,la ..shcnosti s nasim tijelima i tolikOI oponas,aila nase rad-
nje, ko~o, bi. moralnro bilo moguée, mi bismo :ipaik i.mali uvijek
dva. sa~v1m ~1gurna sredstva, da l'aspoznamo, da. ipak ta stvo-
renJa JOS rusu pravi ljudi. Prv:o je, da se ona nikad ne bi
mogl~ sltiziti .ri~ecwai ili drugim znakovima~ da ih sastavljaju
ka,': sto t.o. cm1mo mi, dar drugima saopéujemo svoje misli.
Mozemo, naime lako zamisliti, da je neki stroj udesen tako da
izgo'":~II'a 1:'ij:ci, .Pai. cak ~a i2govara neke povodom tjele~ih
radnJ1, koJe 1zaz1vaJu u nJegovim organ.ima izvjesne promjene
da na ?r: ako rg~ dodirnemo na kakvom mjestu, zapita, .§ta bl
mu htJeli kazati, a ako ga dodirnemo na dru~m, da novice,
46
dai ga bolt i t. d. ,ali niposto, da bi rijeci rasporertlvao na razne
ns1éine, kaJco bi znao odgovoritl na smisa.o svega, et.o se u
njegovoj prlsutnoisti govori, koo §to to mogu ciniti i najgluplji
ljudi. A drugo sredstv<r. je, da, .jako bi <mi cinill m.noge st-varl
!sto tako dobro ili mozda bolje nego lt.ko od nas, oni bi zar
cijelo otkazaH u ne.k.'im dl'Ugima,, uslijed ceg.gi bi se otkrllo, da
ne postupaju svjesno, vel: saimo zbog takvog raspo1·eda svOfjih
orga.na. Dok je n aime um ,c1pée orude, koje mo!e sluziti u svim
moguéim priEk.ama, avi orgaini unoo:aju biti za SV'aiku pojedi-
nacnu radnju i na poseban nacùn udesenL. Stoga je nwralno
nemogul:e, da bi bilo dov-Oljno razlirMtih organa u jednom
stroju, da postupa u svdm slucajevima u zivotu na isti nacin
kao sto postupamo mi., jer im.amo um..
Dakle, pomoéu oba ova sr edstva moze se uvilijetl rarLli!ka
izmedu .ljudi i zi.votiinja. Jer veomai je znacaj na stvar, da nema
tako tupih i ghpih ljudi, ne izuzevsi fak ni ludake, koji ne bi
bili u stanju povezivati zajedno razlicite rijeci i sastavitL od
njih govor, koj:m oni izrazavaju svoje misli, a da, medutim,
nema drugog stv,01renj,a1, kol:.ko g-0d ono bilo savrseno i sretno
nadareruo, koje bi moglo uraditi to i:sto. Razlog tome nije une-
dostatku organa, jer vidimo, da svrake 1:1 papige mogu izgovarati
rij eci kao mi, p,a ip,a:k ne mogu govoriti k ao lllli; t. j. tako, da
1
bi p,osvjedocile, da su svjesne toga, sta kafo. Naprotiv, ljudi,
ko ji su -rotlem glubonijemi., lùsen:i su organa za1 govor isto toliko
ili vise nego f:votillje, ali -0bicavaju pronalaziti sami od sebe
ilzvjesne znaikove, pomoéu k ojih se sporatzumijevaju s on::hna~
kCllji, buduéi da stalno s nj :im.a zi.ve, imaju vremena nauciti
njihov jezik. A to ne dokazuje saano, da z.ivotinje i.maju manje
razuma od covjeka, veé da .ga uopée nemaju. Vidimo naime,
daga treba samo vrlo mal0:, da se moie govoriti. Buduéii da se
osim toga .z.aipaza nejednakost izmedu zivotinja iste vrste isto
tako kao i izmedu ljudi i da se jedne mogu laMe obuciti nego
druge, n:ae vjero jat.no, da majimun ili pap:,ga, koji bi pripadao
1
meélu najsavrsenije svoje vrste, ne bi u tome bio jedna.k. jako
glupom ili, u na,jmanju ruku, blesavcim djetetu, da, nije nji-
hova dusa sasvim razlicite prirode od n.ase. Takoder se ne smiju
zamijeniti, rijeci s p,n:trodnim pokretima, k.oji svjedoce o strasti-
ma, a mo.gu ili oiponasati i strojevi i zivotinje, ntti zamisljati,
47
kao sto to cine nektl/ staa'i, da zivotilnje govore, ina dai mi né
razumijemo njihov .g ovor. Jer, kad bi govorile, one bi se mo:gle,
buduéi da imaju vise 01rg.ana, lroji odgovaraju nasima, s nama
isto tako sporazumijevati kao sa sebi slicnim zivotimjama. Isto
tako je 21nacajno, da, premda ima mnog 0 zivotinja, koje u
izvjesnim svojim postupc:iima pokazuju vi.se okretnosti nego
ljudi, ipak vidimo, da je one iste ne poilrnizuju nikako u mno-
gim drugim postupcima, taJko da to·, sto one rade bolje od nas,
ne d~kazuje, da éimaju duh, jer bi ga tada imale vise nego
1
bi1o tko od nas i bile bi u svemu nadmoénije. To doikrumje
prije, daga uopée nemaju, i da u njlima djeluje prir·o da prema
ra-sporedu njir.ovih ol'garna. Tako vidimo, da i sat, tkoj:i se
sastoji srumo od lrotaci6a ,i opruga, moze br01j1iti, satove i mje-
rJ1.i vrijeme mno-go praviilni:je nego mi sa svom nafom razbo-
ritoséu.
Poslije toga opisao saim razumnu dusu i poka2Jao, da se
nikako ne moze i21vesti i,z sposobnosti matenitje poput drugih
stvari, o kojima sam govorio, veé da mora biti izricno stvo-
rena. Takoder sam izlozio, da nije dovoljno, dai je smjestena
u ljudskom tijelu kao kor,milar u brodu mozda samo zato, da
pokreée njegove udove, veé da mora nuzno bdltrl. spojena i
tjesn:je sjedinj;ena s njim, da bi osim toga imaù.a osjete i sklo-
no:sti sliéne nasill'Ila i tako saic injavala .p ravog é:O'Vjeka. Ovdje
saim se, uosta1om, upustio u malo opsi..rnije razmaitranje o
predmetu duse, buduéi da prtipada medu najva,znritie; jer, osim
zablude ,onih, koji nijeéu boga - a· kOiju sam, mislim, goTe
clovoljno [PObio - nema ni:j'e dne, koja bi vi.se odvraéala slabe
duhove od praV10g puta krjeposti nego pomisao, da je dusa
zivotinje iste prirode kao di nasa ,i da se zato nemamo· ni~ega
bojati niti icemu nad:aiti poslije ovog zivota, fato kao ni muhe
ili mravi. Naprotiv, kad znamo, kJoiliko se ljudska i zivotinjska
dusa medusobno razlikuju, mnugo lakfo razumijemo razloge,
lroji d01kazuju, da je nasa, sasvim nezarv:isna -Od t1jela i da
prema tome ne moze umrijeti zajedno s njim. Buduéi da se
i inaée ne vii.de nek;i drugi uzroo:i,, ikoji bi je mogli unistiti ,
dolazi se prtlrodno do zakljuéka, da je :besmrtn.a.
48
SESTI DIO
Prosle su sad tui. godine, oikako sam bio zav,r sio rru.pr.a,v u,
koja sadrzi sve ove stva•ri, i pcx:eo· je popravljati, da bih je
mogao predati stamparu. Tadru sam dOllllao, da su osobe, koje
pootujem i kojib. ugled nema nlista main:je utjecaja na moje
postuplke nego moj vlastilti um, osudile fizi:kalnu hipotezu,
koju j;e nesto ran.ije objavio netko drug-i. Ne éu reéi, da se
s njom sldem, ali svakako da prije inj,:ihoive c~ure u njoj
nisam zapartio ndsta, sto bi.Jh bi.o .mogao za:mislj:ati da moze
biti na ustrb vjeri tiùi dr.zaiv:i. i sto ibi me bilo, prema tome,
~eéavalo da je napii.sem, da me je urn .na1 to, nagovorio. To
me je zabrinulo, da se ne bi i u mojoj raspravi dpak mogla
naé.i. mjesta, u k.ojima sam se mozda preV!aorio upcltos svom
velikom i stalinom nastoj:anju, da ne :p rihvaéam u svoje uvje-
renje nove narore, ai da o njima ne b i'h imao veoma: sigurnd.h
dokaza:, i da il1.e objavljujem takve, koji hi: se mogli okrenuti.
na bilo ciju stetu. To je bi.lo dovoljno, da me natjera da
promijenim odluku o objavljivianju svog spisa. Premda su
nai:me raizlozi, zbog kojih sam se ranije na to odluoib, bili
veoma j.aJki, 1ipak mi je IllOlja sklonost, da mrzim ovaj zanat
pisanja knjiga, ,smjesta pokazala dos,ta; drugi:h za moje oprav-
danje. A ovi ,razlozi, koji govore 2la i [P'I'Otliv, takvi su, da
nemam samo ja izvjestan interes, da ih iznesem, veé mozda
i javnost, da il'~ dO'Zna.
N~atd nJisam mnogo drfao do stvari, koje su proizlazile
iz moga duha i tako dugo, dok n!i.sam ubrao drugih plodova
od metode, kqjom se slutim, osim da sam udovolji,o sam sebli
u pogledu nekih problema, koji pnilpada:ju spekulatiivnim
znanostimai, ili pale dai sam nastoj,ao uprav]jati svoje vladanje
prema razlozima, kojima me j'e ona uclila, nisam se smatrao
obavezanim o tome ista ipisati. Jer u po,gledu moI'la~a ima
4 Rasprava o metodi 49
 svatko toliko mis1ù, da bi se ,moglo rm6. tJolJiko re:formaiora
koliko i glava, kad bi bilo pored oruilh, koje je bog postavio za
vladaoce in:aid svoj.im nairodi.ma ili kojima je dao dovoljno
rnilosti i gorljivostii da budu proroci, do,pusteno :ì drugima da
predu'2limaju u tome ma i najmanje pr,omjene. I ma da su mi
se imoje spekulacije veoma svidjele, vij!erovao sam, da imadu
i drugi takve, koje im se mozda jos vise svidaju. Ali, cim sam
u fiiizici stekao 111eko1iko opéiih pojmov.a i cim sam, posto sam
.ih p~eo provjeravati kod razlicnih pojedin:atnih pitanja,
primijetio, dokle oni mogu dov~ti i ko1'iko se 1·azlikuju od
nacela, kotlllma se fizika dosad sluzlaa, smatrao sam, da ih ne
inogu drla,ti sakrivene, ,ai da se uvel.iike ne ogrijesim o zakon,
kojti nas obavezuj'e, da se brinemo, koliko je u nasoj moéi, za
opée dobro svih ljudi. Ovi su mi p,ojmovi naii1me pokazali, da je
moguée doéi do spoznaja, koje su za zivsot veoma korisne, i da
se mjesto ove speikulativne filozofije, koja se UCT u skoloma,
moze naéi praktrl.cna, pomoéu koje bismo tako tocno, upomali
snagu i djelovanje vatre, vode, zraka, zvijezda, nebeskog
svioda i svih drugih tijela, koja nas okruzuju, kao sto poznai-
jemo razlicite strucne vjestine na~lih obrtnika, i mogli rih na
isti. naci.n upotrebljavati. u sve svrhe, za koje su prikladna,
te taiko postati gospodarima i vlasnicima ip.ri~ode. Ovo nije
po~eljno samo radi pronalaska velikog mnostva vjestina, koje
bi omoguéile, da se bez truda uzivaju plodovi zemlje i sve
ugodnosti, k.oje se tu pruzaju, veé poglavito i radi ocuvanja
zd.mwlja, koje je bez sumnje prvo dobro rii temelj svih drugU-.:
dobara u ovom zivotu. Jer cak i duh zavisi u tolikoj mjeri od
temperamenta i od rasporeda tjelesnih organa, da, ako se
moze naléi nek0i sredstvo, koje bi sasvim opéenito ljude cinilo
pametnijima i spo60bnijima nego sto su dosad bili, drzill;l,
da ga treba traziti u medicini. Danasnja doduse sadrzi malo
,s tvari, kojih bi korist bila tako znacajna,; ali, iako nemam ni.
najma:nje namjere, da je prezirem, siguran sam, da nema.
nik,oga, cak ni medu anima, koj~ se n,jome baive, koji ne bi
prizna9, da sve, sto se u njoj zna, nije tako reéi niAta prema
onome, sto jos p,reostaje, da se u njoj spozna. Ljudi bi se
mogli izbaviti od bezbrojnlli tjelesnih i dusevnih bolesti, pa
cak mozda i od slaibljenja zbog starosti, kad bi dovoljno po,-
50
:&:na!Vali njihove uzroke i sva sredstva, s kojima nasi je pri.roda
snabdjela. U JUIIIlljeri dakle, da upotrebim mtav svoj ~vot za
ristndi.vanje tako potrebne naUke 1 na§avsi put, koji mi se
c..ini takav, da se ona ne.minovno mora pr-0naéi, ako ga se samo,
dr!im, osim al«> me u tome ne sprijec..i ili kxatkofa zi.vota ili
nedostatak iskustva, smatrao sam, da nero.a boljeg sredstva
pJr.otiv ovi:h dwju zaipreka, nego da javnosti vjerno saopéim
ono malo, sto budem otkdo, i da pozovem sposobne duhove,
da idu jos i dalje od toga. Svatko bi morao onda p,remai svojdm
sklonostima i sposobnostima pridonijeti iskustvima, koj.a bi
bila potrebna, i ta'koder saop<:ìti javnosti sve, sto bi o,t krio,
taiko te bi posljednj1i poceli tamo, gdje su p redasnji sta.li. Time
biamo, spajajuéi zivot i rad imnogih, stiglri. svi zajedno mnogo
dalje nego sto to mo·z e svat~o za seibe.
U pogledu iskustava ca:k sam istakao, da su utoliko po-
ti-ebnija, ukoliko je u spoznadi ucinjen ve6L napredak. Z.a sam
pocetak je, nairne, bolje sluziti se samo onima, koja se nasim
osjetilima pruzaju sama od sebe i k•oja moramo opaziti, aik.o
sarrno maJ.o o njima ra:mnisljamo, negoLil tra.ziti rjeda i teze
objdcjiva. Razlog je u tome, ~to nas ova rjeda cesto varaju,
aiko jo! ne poznajem.o uzroke najobicn.ij1ih i da s;u alrolnosti,
od k.ojih ona za.vise, ta'ko ,reéi uvijek svoje vrste i taik:o ne-
znaitne, da je njihovo uocavanje priUcno tesko. Ja sam u tome
ijiao O'Vim redom: najprije saim kusao otkriti opéenito n~ela
dli prve uzroke svega, sto n:al svijetu postoji ili moze postojati
ne uzimajuéi u ovu svrhu u obzir nista drugo do Jedino boga,
koji ga je stvoriio, i ne izv:odeéiil iih niodakle drugdje nego iz
izvjesnfr.: klica dstina, koje se od prirode naù.aze u nasim
dusama. Zatim saan prouca1v:ao, koje su prve i najobicni.je
posljedi!ce, koje se iz ovih uzroka mogu izvesti. Time sam,
kako mi se cini, nasao nebeski sviod, zvijezda, zemlju i, sta-
vise, na njoj v.odu, zrak, vatru, rude i mnoge druge takve
stvari, lmje su najobicnije od svih i najjednostavnije, a stoga
i najspozrratljulvije. Kad sam zatiim htio siti do posebnijih,
ukaialo se pred mojim ocima toliko najra:zm.ovrsnijih, da po
mom misljenju ljudskom duhu nije llllOguée razlikovati oblike
ili vrste tijela, koje se nailaze na, zemlji od beskonacnog broja
drugill, koj,e bi tamo mogie biti, kad bi bila vo]ja: bogai, da ih
 tamo stavi, niti ih pr~ma tome d;ovoditi u vezu s nasOIIIl koristl,
ako ne polazimo ·od posljedica prema! uzr·ocima i ako se ne
sluzimo rnnostvi.om posebnih poikusa. Kad sann nakon toga
presao u duhu sve predmete, koji su se bili uka.zali mojim
o.sjetilima, usudujem se tvrditi, da ni:sam tamo primijetio
nista, sto ne lbi:h bio pomo·é u otkirivenih n:aicela u stanju dosta
lako objasni1Jil. Ali moram takoder priznati, da je moé prirode
tako prostrana i ogromna, a orva mo,ja. nacela talko jednostavna
i ·opéenita, da ne opazam tako reéi vi.se nijednu pojedina,cnu
po.sljedicu, a da ne •b ih neposredno vtl.dio, dai se o:na moze iz
njih izvestl~ na, vise razli'cnih nacina. Moj;a je najveéa teskoéa
obicno u tome, da pronadem, na, koji od ovih: naicina OIIla od
njih zaivisli.. Za avo, naime, ne poznajem nikakav drugi put
do da ponovno, traziim neka :is.kustv.a, koja su takva, da je
njihov rezultat r.azlicit, prema tome, da lii. ga treba objasnja-
v:arti na jedan ili na drugi od ovih naicina. Uastaliom, sad sam
to1iko napredovao, da imam, kako mi se mni, jasnu sliku,
kako valja postupati, da bili napravt:lo veéinu onih, koji mogu
posluziti u ovu sv·r hu. Ali uvidaim takoder, da su ta1 iskustva
takva i tako brojna, da ni moje ruke ni mojli prihodi, ma:kar
btlli i tisuéu puta. veér.il neg-oli jesu, ne bi mogli biti dovoljni
za sve, tako da éu prema tome, kako budem ods,ad u stanju
da ih vrsim vise ili manje, takoder vise ili manje napred:o-
vati u spoznaji pri:mde. Upravo orvo sam se odlucio objavittil u
rruwraiivi, lmju sam bio napjsao, d tu taiko ja:sno pokazati korist,
lroju javnost moze od taiga imati, da. bih obavezao sve one koji
uopée zele dobro drugih ljudi, t. j1, sve one loojlit su zbilja
cestiti, a ne samo po izgledu niti sa:mo po, misljenju, koliko
da mi sa,opée poikuse, koje su veé izv;rsili, toliko i da me po.-
mazu u istraziv:anju onl'.Jh koje jos treba izvrsiti.
Otada: su me, medutim, drugi raz}ooi 1potakli da promi-
jenim svoje .poglede i da svoje misljenje usmjerim u pravcu
da trebam vjerno nastaviti pdsanjem o s:vemu, sto budam
smatrao od neke v:a1znosti, i to: utoliko, ukotilko budem otkrivao
u tome istinu. Uz to sam .odlucio, da pos·t upam tako brizljivo
kao da bih stvar htio stampati. Covjek ima, naime, utoliko
vise ra.zloga, da sve potainko provjeri, buduéi da ooo, sto ée,
kao sto '.Pretpostavljamo, mnog1 morati vidjeti, nesumnjivo
52
promatrani.o uvijek toònije od onog, sto èinimo samo ?.e. sebe.
Ositm toga. su mi .se èesto stva1•i, koje su mi u po·èetku bile ik:ao
:isUnite, prlèiltile pogresnima, kad sam ih h~lo za,bilje-lìti.
Naclalje nisam hti•o pTO:Pus1.ò.ti nijednu priliku, a da ne lto,-
ristim javnosti, ako m01gu, i u slucaju, .a,ko moja òjela nesito
vfi.j,ede, mogu onti., koji ée ir.: nakon moje sm.rti ,p osjedovati,
postupati s njima1 onako, ka:ko to bude najbolje. Ali nisam
smiò nikakio pristati na to, da budu obj.avljena zai mog.a zivota,
kako nil prigovori ni raspre, kojima bi mozda lbilai lizlo~ena,
ni staivise slava, k.akva god bila, koju bi mi 00,a, mogla steéi,
ne bi dali ndlkakva pDVIOda da gubim v,riijeme, koje kanim
upotrebiti za svoje uèenje. Jer, premda je istina, da je svaki
fovjek duzan staratU se, ukoliko je do Illj,ega, za, dobm drugih,
i premdai upravo znaèi, da covjek ne vrijedi nista, ako ,ntl.je od
ko.risti nikOiille, ipak je takoder istina, da nasi napori trebaju
prelaziti gr.anicu sadasnj::lce di da je dolbro n e laéati se onoga,
sto bi mozda donijelo neku kocist n:asim suvremenicima, ako
se to desava u naimjeri, da se ,cini drugo, stO" ée donijet:i. vise
koristi naS::lm pot.omcima. Rado, naime, p,riznajem, da ano
mailo, sto sam dosad naucio, nije tako reéi nista1 u po.redbi
s onim, st.o ne znam, i da ne ocaj.avam, da ne bih to nwgao
nauciti. Goitov,o jie ista stvar s onima, koji ma1lo po malo ot-
krivaju ist:1I1u u znanostti. k.ao s anima, koji s manje truda
stiicu veliko bogatstvo nakon sto su se veé po,c:eli 'bogatiti,
neg,oÙ su sticali m alo, doik su j'O's bili sir.o masniji. Ili se p:aik
mogui U5p0rediva,ti s v·ojskovoctama., kojih s:n.age obicno rastu
ra.zm.jerno njdhorvim p clbjedaima, i koji. trebaju pokazati vise
vjestine, da se odrze nakon izgublj·ene bitke, neg.oli dai zauzmu
gradove i poikra:jine nakon dobivene. Jer stva:r,no, znaci, da
se borimo ka;o u bitcii, kada nasto.j~imo savladati sve teskoée
i zablude, ikoje nais. spr ecav.aju da dodemo do spozna,je isitine,
a znaci . b:itku izgu'biti, kaid usva.jamo pogresno shvaéanje o
nekom makar srumo donekle ,orpéem i vaznom predmetu. Ta
po,trebno je poslije toga mnogo vise vjestine, da bismo se
vratni u ;i;sti po1oizaj, u ko,jem smo bili iprije togia,, negali da
bismo znatno napredov.ali, kad veé ;posjedujemo ipouzdana
nacela. Ako sam ranij e otk:rd,o nekolilm istina u znanostima
(a nadam se, da ée stvari, koje se nalaze u ovojl knjizi, pobu-
53
 diti uvjerenje, da sam neke otkrio), mogu reéi, da su one
~amo posljed'.iJce zav.isn.e od pet ili sest glavnih problema,
koje sa,m savladao, i koje smatram bit~ama, u kojima1 je sreéa
bila na mojoj stra,nJi. Stavi.se, ne 1boj:ian se tvrditi, da mi po
mom misljenju treba jos samo dvije ili tri slicne, pa, dai pot-
puno p01Stignem svoj' ciàj, i da jos nisam t'olilko ostarlo, da
prema obicnom toku prirode ne ,bih mogao u ovu svrhu imati
jos dovoljno ·vremena. Ali smatram, da sam utolHm ville duzan
stedj;eti ovo vrijeme, ukoliko imam vise nade, da éu ga moéi
dobro iskoristirtli. Ima,o Mb bez sumnje dosta cesto da ga gu-
bim, kad b.ih objavio osnove swje fizike. Premda su, naime,
ti osnovi gotovo svi ta1ko ociti, da ih oovjeik treba samo cuti,
pa, da 1h sma.tra istinitim, i 1Premda nema nijednog, :koji po
mom misljenju ne b~h mogao dokazati, i.lpak iz ra:zlo,ga, jer
je n emoguée, da ibi se slagali sa svim razlicitim shva6anjima
1
drugih lj:udi, unaprij ed znam, da b:i1 me prtl.govori, koje bi oni
izazva.li, odvraéali od mog rada.
Moze se kazati, daJ bi ovi prigovotri ibili korilsni, i to ko-
Li:ko zato, da upoznam svoje pogre§ke, toliiku i zato, da, u
sluc:aju, da sam ucinio nesto ;prnzitivno, drugi time prooire
svoje razumijevainje. A buduéi da vise ljudi vtlse vidi neg·o poje-
d!iniac, to bi mi drugi, koristeéi se orum, sto sam otkrrl.o ja,
dosli taikoder sa wojim otkriéìma u pomoé. Ali, premda
priznajem, da swm preko mjere sklon da, upadnem u pogre.ske
i rpremda se gotovo nikad ne uzdam u prve misli, koj e imi
padaju na pa.met, iiPak me iskustvo, koje sam stekao sa, svar
kovirsnlim pògovorima, sprecava, da bi se od njih mogao
nadati bilo kakvoj1 iko,risti. Veé sam, naime, cesto iS'kusio sud
on,ih, koje sam drzao prijateljima, tako i mnogih drngih
kojima sam, kaiko sam mislio, b:iJo ravnodusan, a stavdse i
nekolicine takviih, za koje sam znao, da ée zbog svoje pakosti
i za,v isti doota pokusati da ukazu na ono, sto bi odanost pri-
krila mojian. prijateljii.ma, pa se je :iipak rijetko kada dogodilo,
da bi mi bili .prigovariaJ.i na neèemu, za sto j a veé unaprijed
ne ibih znao, osim alko se nije radilo o ilmkvoj ·od mog pred-
meta veorna udaljenoj stvari. Na taj nacin nisam gotovo nikad
naisao na kritièara svojih nazora, koji mi se ne bi prièinjavao
ili manje strog ili manje ,p ravedan nego ja sam. Isto talro
54
nisam mkad prmrijetio, da bi se pomoéu ovih diskusija uobi-
cajenih u ,skolama otkrila neka dotad nepoznata istina, jer,
dok svatko naJStoj!i da bude pobjednik, ljudi se mnogo· vise
vjezbaju da istaknu vrij'ednost vjerojaJtnosti nego da ocijene
razloge nai objema stranama, i oni, koji su dugo bili valjani
braniioci,, nisu zato kasnije bolji suci.
Pa ni korist, koju: bi drugi imali od objavljivanja· mojih
:rri:isli, ne bi mogla biti narocito veli.lka, posto ih nisam doveo
jos taiko daleko, da im ne bi bilo potrebno dodati jos mnogo
toga, prije nego bi se mogle prakticki primi;j'eniti. A mislim,
da mogu kazaiti a da se 1I1e hvaJ.im, da treba, ako ima netko,
koj/i\ bi za to bio spoooban, da to pr,ije budem ja negoli netko
drugi. To ne znaici, da na svijetu nema mnogo neuporedivo
pametnijih ljudi od mene, veé hoéu reéi, da se predmet ne
moie tako dobro shvatiti i usvojiti, kad ga naucimo od dru-
gog nego, kad smo ga sami pronasli. To je u ovim stvar!ilrna
taiko istinito, da sam neke svoje naooxe cesto tumaèio veoma
bistr\im ljudima i 0tni su ih, kako je izgledalo, dok sam im
govorfo., sasVtim tocno razumUjevali; ali. sam >ipalk pr.imijetio,
da su ih, kad bi ih ponovili, gorovo uvijek tako i:imliijenili, da
ih vi.se niisam mogao priznati kao svoje, Rado se kocil'sti.m
OV'Om .prigodom, da zamolim ovdje nase potom.ke, da nikad ne
povjeruju, da stvari, o kojima ée im govoriti, poticu o.d
mene, ,ailro ih ja saJm ne budem imio. N.&ako se ne èudim
nrusitranootima, koje se pripisuju svim starim fi1ozofima, kojil".
djela. ne posjedujemo, niti smatram zato, da su njihovi nazori
bilft veoma po,gresni, buduéi da su to bili najistaknutiji ljudi
svog doba, veé jedino, dai sm.o o tim nazorima pogresno oba-
vijesteni. Tako vidimo, da se gotov,o nikad nije dogodilo, da bi
ih bio neki od njihovtlih sljedbenilka nadmasio, a uvjeren sam,
da ·bi se najstrastvenJije da.nasnje pristalice Aristo,teLai srrna-
trale· sretnima, kad ibi oivladale takvim p,oiznarvanjem prirode
kao on, pa1 .makar to bilo ,i po cijenu da ono n:ilkad ne ée biti
veée. Oni su halik na brsljan, koji nikaid ne tezi da se popne
vise od sta!bala, koja ga, podrzavaju i koji se, Mavise, vrlo
cest.o i spusta, cim je jednom dopu~aio, do njihova vrha. Tak.o
mi se ciru\ da se i ovtl. pristase sipus.taju, t. j. postaju na neki
nacin manje u,oe.ni .nego kad bi se uzdrza.Li. od studija. Oni se,
55
nalime, ne zadovoljavaju time, dai znaju ono, sto je u njihovu
autoru r:a:zurnljivo obj;asnjeno, veé bi ,O'Sim toga htjeli u
njemu pronaéi rjesenje mno.g ih 1Pita:nja, o kojima on i ne
govori i na koja mozda nije nikad ni mislio. Svakalk:o je njihov
nalfu1 filowfiranj.a vrlo prikladan za sve one, Jrojih je duh
0$'ednje kakvoée. Zbog nejasnoée svoj[h razl;ikovanja :il na-
èe1ai oni su u stanju goivo:ri.ti o stvarima tako smjelo kao da
ih poznaju, i braniti sve, sto kazu, od najostroumnijih i naj-
vjestijih ,protirv:ni:ka,, a da iih nrllkaiko mje mogwée razuivjeriti.
U toon pogledu oni slice .na. slijepc:a, ~oji., da ibi se bez stete
moga.o .b omti s protirvnikom, !kio,jiì vidi, dovede taiga, 1protivn.ika
u najdublj1i: kut potpUi!lo tamnog podruma. Mogu kazatii, da
je za ,ove uèenjake od koristi, sto odusta1j,em od objavljivanja
svoj:ih nalèela filozofije, kojJma se sluzilm; budu6i da, su ona
stvarno veoma jed:nostavna i jasna, to bili s njiihovim obja,-
vljivanjem postiga.o tako reéi u.to kao karl biiih otv,orio ne,-
koliko prozor,a iii osvijetlio ovaj1 poclrum, kamo, su protivn!ici
sisli da se tuku. Ali ni J1Ja:jpametniji ljudli: nema,ju zasto, da
zele upoznati moje nazore, jer, ako hoée da znaju govoriti o
svim stvarrima i steéi ,g las da su Uièeni, oni ée u tome mno,g,o lak-
se uspjeti, .ako se za:dovolje vjerojatnoséu, koju je bez velikog
trudal moguée naéi u svim vrstaima predmeta, neg,oli da traze
istinu, koj.a se tek postepeno otkrwa, i to samo u nekim
preclimetima, i koja,, aiko je ·govora: o d:ruig.im.a, obaivezuje na
otvoreno pr!ilznanje, da il1 ne ,p oznajemo. Ako li, naiprotiv, vise
vole ~znaju samo nekoliko dsti:n.a, koja bez sumnje zaslu.zuje
prednost, od tastine da izgled.aju da znaj,u sve, i ako se hoée
poVoditi za namjerom slicnom mojoj, onda zato nije po•trebno
da ,im kazem nesto, vise od 01n01g, sto sam veé kazao u ovoj
rasprtavi. Alro su, naim.e, u stanju iéi dalje od mene, bit ée
tihl vise u staind.u da sa.mi pronadu sve, sto mislim, da sarn ja
prona~ao. Kako sam se u svom iistrazivanju uvijek pridrzavao
reda, sigu:rnJo je, da je ono, sto mi joo ipreostaje da, otkrijem,
po sebli teze i salkrivenije od onog, sto sam dooad bio u stanju
pronaéi, a njimai 1bi pricinillo mnogo manje zadovoljstva, kad
bd. to ,doznali od mene negoli od samih sebe. Osim toga ée
:iJm navika, kojlU ée steéi time, da traze najprije lakse stvari
i da tek postepeno ,prelaze na teze, kor.i&titi vise od svih
56
moj.ih uputa. Da, sam ja od mladosti naumo sve istine, kojih
sa.m dokaze otada trazio, i da me nije stalo nimalo truda da
ih nau:è'im uvjeren sam, da ne bih bio nikad dosao ini do spoma.je
bilo kakv:;(h drug,i.h. U najmanju ruku ne bfr. nikad bio po-
stigao onu vjestinu i 1akoéu, koju mislim da imam u i.z.na-
lazenju uvijek novih istina, ukolilko se trudim da ih trazim.
I ukratko, ako ruma1 na sv;iljetu rad, ikoji moze uspjesno dovr-
siti .samo anaj, koji ga je poèeo, 1onda je to rad, kojim se
bavim ja.
Toèno je, da u pogledu pokusa, koji mogu sluzliti. u ovu
svrhu, jedain jedini covjek nije u stanju da ih uèini sve, ali ne
moze za to ni kor.ilsn.o upotrebiti druge ·r uke do svoje vli.1stite,
ili ruke obrtnika ili takvih ljudi, koje bih mogao platiti i
koje bi nada na za:radu ikao virlo uspjesno sredstvo podsticala
da izvrse tioono sve stvari, k;o je btlh lilm odredio. Dobrovoljni
sùradnici, naiime, koj[ bi se mozda iiz radoznalosti ili, iz zelje
za uèenjem pionudili, da mi poonazu, veéinom ne samo da viie
obeéaV1aju nego1i! ucine i jedino prave lijepe p,rijedloge, od
kojilh se ni:kad nijedan ne oistvaruje, nego bi sigurno htjeli
bi1!il i na,gradeni objasnj.e njem mnogi!h pita:nj,ai ili ba,rèm èe-
stitkama i suvisnim razgovorima; a ;n.a takve stvari covjek
ne moie bez velike stete trositi svoje vrijerne. A onli polkusi,
ko:je su ve6 !ilmrsili drugi, èalk kiaid bi ih ovi ì htjeli .saopéiti.,
a sto ljudi, koji ih nazivaju tajnama, ne ibi nikad uè.inili,
veéinom se sastoje od toliko suvisniir.: okolnooti i primjesa, da
bi bilo vrlio tesko odgonenuti u nj~lma sadrzanu istinu. Osi:m
toga goto:vio svi ovi ipokusi bili bi tako slabo objasnjeni ili èaik
t.ako ipog,r esni, posto su oni, ikoji, su !ilh vrsilii, nas.tojali prika-
zati ih u sugLaisnoSlti sa svoj:im naèelima·, da, kad bi i bilo
nekih, koji bi mogli. ·stvari kio.risno posluzi~i1 on/, opet ne bi
vrijedili ikolii:ko i vrijeme ,p otrebno zia njilh.ov jtzbor. Kad bi
se, prema1 tome, nasao èovjek, za kog.a bi se pouoo.ano malo,
da bi ,m01gao pronaiér nadveée i ljuds'kom drustvu najkiorisnije
stvari, i ;kJaJd •bi sto;ga drugi ljudil u svakom pogledu nastojali
da ga pomognu u ,ostvarivanju njegovih. namjiera, ne v,id:Lm,
da bi mogli uèiniti za njega nesto drugo osim da pridonOS'e
troslkovima potrebnim za njegove poikuse :il da se i ina~
brinu, kialko mu nièije dO'Saffivanje ne bi oduzimailo njegovo
:57
vrijeme. Ali bez dbzira na to, sto .sama sebe ne precjenjujem
toliko; da b.iJh. htio obeéati ista izvanredno, n:ilti sam toliko
uobrazen, da bih sebi utvaI1a.o, kako je javnost duzna da se
mnogo zanlfillla za moje namjere, nemam o sebi ni tako nisko
nùnjenje ,da bih rbio spreman od biLo koga primJti kakvu god
nùlost, za koju bi se moglo drzati, dai je nisam zasluzio.
Sva ova rarzmatra:nja, uzeta :ziajedno bila su prije tri go-
dine povod, da nisam htio objavit~ raspr.arvu, na kojoj sam
r.adi,o, i, sta.vise, da sam odlucio, da za sv·og zivo.ta ne objav-
lj,ujem nikakvu drugu taiko opéenite prirode lliiti kakvu druk-
ciju, iz ikoje bi se mogli shvatiti osnovi moje fizike. Dva druga
razloga, medutiim, naknadno su me opet potakla, da ovome
·nadodam neke ,pojedinacne rasprave i da j.avnosti polozim
racun o sviojoj djelaitnosti i svojim namjerama. Prvi je razlog
taj, sto ,bi, kad to ne bi,t., ucin'io, rnnogi, koj:il su znali za moju
raniju namjeru, da éu stam,p,ati neka djela, mogli ponùsliti,
da ée razlozi, zbog kojili ·od toga odustactem, vise biti na moj~
stetu n~oli jesu. Jer, .p remda ne volim pretjerano slavu, ili
§~avise, ako smijem tako kaizati, piremda je mrzim, ukoliko
je drzim suprotnom nùru, koji cijelliim iznad svega, ip.ak,
s druge striam.e, ni.kad nisam ,pokusao da svoju djelatnost pri-
krivai:n kao zlo&n niti sam narocito opr€zno postupao, da bih
ostao n~at, roolik,o zato, sto bih bio smatrao, da time sam
1
sebi. nanasim nepravdu, toliko i ZJarto, sto bi mi to zadaivalo
lieku vrstu nemira, a sto bi ·opet !bilo protivno savrsenom
dusevnom spok,o.j stvu, za koji.m tezLm. Kolebajuéi se tako
uvijek i2Jllledu nastojanj.a da budem poznat ili da ne budem,
nisiam mogao ~11i.j.eéiti, da ne steiknem neku vrstu glasa i bio
sattn. misljenja, da moram uci.niti sve, sto se moze, kako bih
ostao .posteden bairem. ,od slabog. Drugi1 razlog, koji me je
potakao na pisanjè ovog djela, jest taj, sto satm iz dana u dan
Sire vi.se svjestan. zakasnjenja, od kojeg strada moja namjera,
·d,arnapredujem u znanju zbog velikog b,roja pokusa, koji su mi
.potrebni, a koje ne mogu vrsiti bez tude pomoéi. Premda
nisam tòli.ko umi·s ljen, da bih se nadao, kaiko ée biti javru>st
·u mòjO'j stvari narocilto 'zainteresirana, ipak, isto tako, rie éu
satm sebi toli!ko naskoditi, da bih dao povoda onima, koji ée
me. prezivjeti, da mi jednog dana prigovaraj.u, kako sam i.m
mnoge stvari moga,o ostaviti holje nego sto sam to ucinilo, da
nisam propustio da im natwknem, u cemu bi mogli prtder
nijeti mojim niamjerama.
I pomislio sam, da mogu laik.o izabrati nelrol'i.'ko problema,
koji bi bez mnogih kontroverza i bez obaveza da o svojiun
nacelima izjavim vise negoli zelim, i:pak doota j,a5no pokazali,
sto u naucil mogu ili ,ne mogu. Ne zna,m, da li mi je to poslò
za rukom ntl.ti bith. htio govoreéi sam o svojim djelima pre-
sresti ioiji sud; ali ée mi biti vrlo milo, ako, ona budu pod-
vrgnuta kritilci. Kaik.o bih za to p,ruzio s.to vise prilike, mol!im
sve on€, koji ée imati u tom pogledu ikakve prigovore, da ih
i:zivole poslati mojemu knjizaru. Ka.d mi dh ova'ji bude saopéro,
pokusat éu da prilozim ujedno i svoj odgovOT i taiko ée citaoci!,
videéi oboje sk.upa, utoliko Ia!kse suditi. o istini. Obeéajem na-
ime, da ,p,r.i tom ne éw ni.kad ,daivati. du.ge odgovo>re, veé samo,
da éu sasvim otvio,r€1lli() pr.iznait,i; svoje pogreslke, ako ih uvidim,
ili pak, aiko ii.Jh ne primijeti.m, da éu reét samo, sto smrutràm
potrebnim za odbranu stvaI"i, koje sam napisao ne dodavajuéi
01bjasnjenje nikaikvog noivog predmeta, kako se ne bih hét
krajai i lkonca upustao iz jedne teme u drugu.
Ako b!il neki predmeti, koje saim izlozio u pocetku Di.op-
trike i Meteora, odbijali citaoca, zaito sto il.: natii.varo :.pret-
postavkama« i sto se è:'ini kao da ih ne zelim dOlk:azati, neka
stripljivo i pazljivo p:l'Ocik,I ciltavu raspravu i ja se n,adam, da
ée biti zadovoljan. Cin!i mi se, nanne, da ondje razlozi na taj
nacin slijede jedan poolije drugog, da, k,ao sto se posljednj1
doikazuju prvima kao SV!Ojim uzrocima, tako se obrnuto ovi
prvi dokazuju posljednjima kao, svojim posljediicama. Ali ne
treba misliti, da tu cirum pogresku, !koju logicari nazivaju
pogresnim krugom; budwéii. da naime i:skustvo veéinu ovih
posljedioai j asno potvrduje, to uzroci, od kojih ih izvodìm, fte
sluze toliko za njihoivo doka,zivanje, koUko za njihovo obj:as-
njav:anje; dakle bas uzroke doka:zujem pomoéu pò!Sljedica.. A
»prei;postavkama« sa.m ih nazv,aio zato, da bi se ;razumjelo
moje stajaliste, da ih mogu izvodit1 od onih prvih istina, koje
saan gore obja:snio. Medutim, irzmiòno nisam htio òvo izvodenj,e
stvamo sprovesti, kako biih na taj naicin sprijecio, da imrjesni
ljudi, koji sebi utvaraju, da za jedan dan znaidu sve, sto su dru.-
gi razmiAljali k:roz dvadeset godina, l!li.m SijlJO im o tome kazali Moja me sklonost toliko odvraéa od svarkovrsnilh drugih na-
BBmo nekoliko rijeo., i koji su utoliko vise skloni pogreskama a mjera, a napose od talk.vili, koje mogu jednima koristiti samo
manje sposobruL zai l!lstinu, ukoliko su ostroum.nlji i zìv,a,hn;iji, taiko, dai dru~ma skode, da, kad bi me bilo kakve prilike pri-
ne ba, .mogli ,otuda dobiti povoda za stva:ilalrl.je neke pretjerane silile da se njima bavim, ne vjerujem, da bih moigao u tome
filozofije na osnovi, lroju ée smatx·ati mojim natehlma, a da se imati uspjeha. To ovdje ii irzjavljujem, iako znam, da ova iz-
krivica za to pripisuje meni. Naizore, naiine, kqj51 su sa&v",m jarva ne ée moéii pridonijeti moro ugledu u svijetu. Ali mi do
moji, nikaiko ne na1Stojim opravdavati :zJbog nov.osti, jer sam toga nije ni stailo i uvijek éu se smatrati vi.se oba,vezan onima,
uvjeren, da ée se njihovi razlo~, a~o se praviln,o procijene, naklonoséu kojtih éu bez smetnje uzivati svoju dokolicu negoli.
pakazatl. taJko jednostarvn:n i. u sugLrumosti sa zdravim razumi>m, onima, ko,ji bi imi ponudili i najcasn.ije sluzbe na ovom svijetu.
da ée fa,gledati manje v.atnredni i manje neobicni od bilo kojih
drugili, koji se mogu :i.matti o hstim predmetilm.ru. Takoder se
ne hvalim, da sam ,p1,yj 1ortkiio bilo koje narore, ali svakak-0,
da ih nikad nisam prihv.aitio zato, sto su ih :izrekli drugi .nri.ti
zato, sto ih nisu izrekli, veé 1isklj1ucilvo zato, sto me je um o
nj:ima uvjerio.
A.ko paik mefumica.ri nisu u s.ta.nju odi1:i:11tld1 izradlti pro-
nalaza!k objas.njen u Diqpt~"ici, ne l'IÙIStlm, da1 se zato mo.ze
kazati.ì, da ne valja S o,J:>zln:oan na vjcl-tinu i izvjezbanost, naime,
kojUJ tra~.e izrada i namjeitanje masina, koje sam opisao, ma
da, u ,opisu ne nedostaije ni najsii.tn:ijilh pq,jecli:nosti, ne bili bio
manje imenaden, kad bi ilm to, smjiesta uspjelo, nego, dtad bi
netko u jedoom danu mogao oclliicno nauciti da svi.Mi na lutnju
samo Zél!to, silo su mu dali dob:ru muzièklll ipartituru. A ;r azlog,
d.a pj:§em francuski, koji je jecik moje domOJvine, a ne laitinski,
koji je jez:ik moafu uèitelja, jest taj, sto se na:c1am., da ée oni,
koji se sltliZe samo svojim pri..rodrum zdravim ra2umom, bolje
su:diti o mojim nazorima ne,goli oni, koji vjeruju jeJd:ino u stare
knjige. On.i, meèlutirm, ,kod kojih zdrav ·raizum sacinjava jedin-
stvo s uèenjero, a, koje jed!ino zelijm za svoje suce, ne ée biti,
vjerujem, toliko zaruzeti zaJ latinski, da ne bi ~tj~i cuti moje
·1"azloge zato, ~to ih obja~njavam na narodnom. Jeziku.
Nemam, uo.stalom, namjeru da. ovdje potanko govorim. ~
napretku, k()lji se nadam ubuduée uciniti u zna!l'lost~1ao, . m.ti
da.se prema javnosti u.puS'taim u ikakva obe6anja, za koJa,msa~
srguran, dru 6u ih i,spuniti. Reéi éu jeclin~. to, da .sa.rn o~C'io
ostata1k 2Jivota upotrebiti za to, da. nastoJun steéi takvo poz-
navanj•e prirode, koje bi om,oguéilo, da se iz. njega ]POVuku
sigurnij,ai pravila za medicJ.inu negq §to su '.biilia! dosada§nja.

80 81
 REN.t DESCARTES
OSNOVI EILOZ(J;FIJE
' . I. DIO

S LATINSI.OG Pl.l.lVEO
Dr. VELJK9 GOR TAN

•,

. '·
. .,:. ·~· ; : :~
NASLOV ORIGJlìfALA1
' Rl!.Nt';t>ESC-ARTES
PRINtIPIA PHIVOSOPHIA.t
 R E N A T I D E S-C A R T E S

PRINCI.PIA OSNOVI LJUDSKE SPOZNAJE

PHILOSOPHILE I.

Vltima Edilio cum opttma co/Lata,,,diligenter
recognita, & mendil ,x,purgat11.
Tko lstrdu.ie lsUnu, mora.Bllduéi da smo se rodili kao nejaka
.ieùamput. u ~ivotu sum-
njatl DO mogucinosU o djeca i budué~ da smo razncito pro-
svemn. sudivali osje-ti.lne stvari, prije nego
smo mogli potpuno upotrebljavati
svoj um, mnoge nas predrasude odvraéaju od spoznaje jstllne.
Od _n jih, è.ml se, mozemo se oslobodlti samo tako, al«> jednOIDl
u ZlVotu poku~amo sumi:1j ati o svemu u éemu prona.demo i
najmanju sum.nju neslgurnosti.

II.

Bit ée, stavise, komno, dai i ono, o

I iito je sumnjlvo. treba,
drzo.ti ncistinltlm. éemu budemo su.mnjali, smatramo
neistinitim, kako bismo sto jasnije pronasli, sto je posve si-
gurno i sto se najlaikse dade spoznati.

III.
MeO:utim ta se sumnja ne Medutim to sumnjanje moramo ogra-
smije primj enjlvati na
zivotnu praksu.
niciti samo za istrazivanje istine.
.A. M S T E I. O D .A. 14 l, U zivotnoj naime praksi, jer bi nani
vrlo cesto izmakla. prili.ka za djelovanje, prije nego bis.mo se
Apnd D A N I E 1 E M E 1 s li v 1 R 1 u M, mog,li rijesiti svojih sumnja, nerijetko smo prisilj eni prihvatiti
cl::> I~c LXXVII, nesto, sto je samo vjerojatno, ili katkada, iako nam se od
C11m Pri1,-iltgir, S, C,fart4 J.Mjtjl111il. dvoga jedno ne po.kazuje vjerojatnijim od drugoga, ipak oda-
brati jedno ili drugo.

5 Rasprava o metodt
65
 IV. rovati onome, sto nije sasvim sigurno i ispitano, i tako se
cuvati, da nikada ne pogrijesimo.
Zasto mozemo sumnJati o Stoga, kako smo se sada dali samo
stval'ima, koje se mogu , ,
na 1sprtivanje istine, u prvom redu
zamijetlti, VII.
sumnjat éemo, da li uopée postoji
ne.sto, sto se da zamijetiti ili zamisliti, i to najprije zato, sto Ne mozemo sumnJatl, da Budemo li ta:ko zabacivali i cak
opazamo, da osjetila katka:da grijese, a razbo,ritost trazi, da se postojlmo, ilok sumnjamo. smatrali neisti11t1:Jlm sve ono, o èemu
nikada suvise ne pouzdavamo u one, koji su nas makar je- To So prvo, lito spo:mnJe· mozemo nekako sumnjati, l ako do-
mo, e.ko prn.vllno fllcrto-
damput prevarili, zatim zato, sto nam se svakog dana u snu firamo. lazimo do pomdsli, da ne postoji
èinil, da zamjeéujemo ili zamisljamo nebrojeno toga, sto nigdje nikakav bog, nikakvo nebo, nikakva
ne postoji. Tko tako sumnja, ne vidi nikakvih zn.akova, po tjelesa, da ni mi satmi nemamo ni ruku ni nogu niti, konacno,
kojima bi sigurno razlikov,a!o san od budno.g stanja. ikakvo tij·elo, ali ipak ne dolazim-0 do pomò.sli, da ne po-
st.ojimo lllli sami, koji to mislimo. Ne mozemo nairne prihvatiti
misao, da ono, sto misli, u to isuo vrijeme, dok misli, uopée ne
V. postojli. Sto:ga je ova spoznaja J a mi .s 1 i m, da k 1 e
j es am prva i od svih najsigurnija, do koje dolazi tko god
Zasto I o matematlckim Sumnja,t éemo i o svemu ostalOIIll pravilno filozofira.
. dokMima.. svto smo rpnJe.. d rzvali potpuno s1gur-
• ,
mm, cak i o matematickim dOlkaz:ima i ,o osnovima, za koje
VIII.
smo dotadai drzali da su sami po sebi jasni i to zato sto smo
V:idjeli, da su neki katkada u tome pogrij~sili i kao' p,otpuno To je ;l/ najboljl put da upoznamo
111 toga Be upoznaje razllka.
s1gurno i samo po sebi jasno prihvatilii nesto sto se nama
1
izmedu dulie i tlJela, prirodu duba i njegovu razliku od
c~~l,~ neisti,rùt'im, a onda i :l!ato, sto smo culi, da postoji bog, Ollnomo l.zmedu misaone tijela1. Dok naime ispitujemo, tko smo
koJ1 Je svemogué i koji nas je stvor:ilo. Ne znamo na.ime nije sh>arl i tjeleene.
mi, koji pretpostavljamo1 da je la!no
!i nas mo,z ~a htio stvoriti takvima, da se uvijek varamd, cak sve, sto je razllcito od nas, jasno vidimo, da nasoj primodi ne
1 u onom, sto naan se pokazuje sasvim jasnim. Jer cini se da pripada nike.!kva proteznost, nil oblìk, ni Jn·etanje s mjesta,
je to moguée isto tako kao i to, dru se varamo samo katk;da.
Diti. 'Ì.Sta tome slicno, sto trehru pnl.pisivati tijelu, nego samo
Da nam se to posljednje desava, veé smo rprije primi'jetili. Pa roisljenje. Zato se ono spozn aje prije i sigur.ll'ije Mgio ikakav
ako i zami~li~?· da ne potjecemo od presilnoga boga, nego tjelesni predme<t. Misljenje naime ve6 zamjeéujeano, dok o
od nas sam1h 111 od koga drugog, koliko manje moénog tvoroai
d:rugome jos sumnjamo.
na.seg podrijetla selbi pr.ipisemo, toliko ée biti vjerojatni,j:e, da
smo tako nesavrsen!i1 da se uvijek varamo.
IX.
VI.
Sto je misljcnje. Pod rijecju mi s 1 j e n j e shvaéam
Imamo slobodnu volju, da Medutim, od koga god mi potjecali, srve ono, sto se zbiva u nasoj svijesti,
u sumnji uskratimo pri- i ma koliko bio on moéan i ma ukoliko smo svjesni toga. I tako, ne samo shvaéa1I1j'e, ttijenje,
stanak i da se tako cu- zamisljanje, nego i opazanje ovdje je isto, sto ii imisljenje.
vamo od pogreske. koliko varljiv, ]pak osjeéamo u sebi
slobodu, da uvijek mozemo ne vje-- Ako naime kazem: »J a vi di m« rn »J a s et a m, d a k 1 e

67
66
J es a m« i ako to uvidattn po gleda.nju dli po setanju, koje
se vrsi pomoéu tijela, zakljucak nije potpuno siguran, jer
mogu misliti - kako se cesto desava u snu ----, da vidim ili
da setam, premda ne otva11am oci i ne micem' se s mjesta,
cak, mozda, :premda uopée nemam tijela. Ali alko to uvidam
po samoj osjetnosti, odnosno po svijesti gledanja i'li: setanja,
zalkljucak je siguran, jer se tada odnosi na duh, koji jedini
osij'eéa ili misli, da vidi ili da seta.
X.
$11.SVl:m jednosta.vnl l so.mi
Ne tumaciim ovèlje mnoge druge iz-
po Bebl ja.J3nl pojmo~l
postaju tn.mniji, knd ih
raze, lroj e sam veé upotrebio ili éu
kusa,mo loglokl dcf.lniratl. ih upotrebljavati u daljem 1',a;zlaga-
Medu takve pojmove ne n:ju, jer mi se cini, da su sami
smiju se ubrajati spoznaje po sebi dovoljno jasni. Cesto sam
stecene ucenjem.
primijetio, da su filozofi grijesili
u tome, sto su logickim definicijama kusa1i tumacitil ono
sto je vrlo jednostavno i samo po sebi jasno, pa su tak~
cinili to manje razumljivim. No kad sam rekao, da je postavka:
J a ~ i s 1 i m, da k 1 e j es a m prva i od svih najsigurnija,
do koJe dolazi tko god pravilno filozofira n:isam 2Jarto rekao
d~ ,prije ti~igai. nije pot:rebno znati, sto j; misljenje, sto j~
b1tak, sto Je sagurnost, i isto tako, da ne treba znati, kako je
nerno,guée, da ono, sto misli, ne postoji, i drugo tome slicno.
Me~utim, k~k_o su to najjednostaivniji pojmovi, koji sami po
seb1 ne pruzaJu spoznaju, da .i:sta postoji, smatrao sam da ih
ne mornm nabrajati. '
X.I.
Kako je nas .~uh poznatiji Ali da se veé uvidi, kako se nas duh
..
od t1Jela. •
moze spoznati. ne samo prije di sigur-
mJe, nego i ocitije od tijela, treba spomenuti, da je po p r i-
r o d n o m s v i j e t 1 u potpuno j asno, da n i s t a nema nika-
kvih stanja ni svo:jstava. Zato, gdje giod naidemo na kakva
stanja ~li sv~jstva, nuzno se tu nalazit tvar ili supstancija, kojoj
cna pnpadaJu, pa lrnliko ih vise nademo u tistoj tvari ili sup-
68
stan.ciji, toliiko je jasnije upoznajemo. Da ili u nasem duhu na-
lazimo vise nego u ikojoj drugoj stvari, ocevidn0 je po tome,
sto uopée nrnta ne djeluje na nas, dai upoznamo nesto drugo,
a da nas to isto ne bi mnogo sigurnije navodilo na spoznaju
na,seg duha. Na pr. ako sma,tram, da zemlja postoji, po tome,
sto je diram ili vidi.m, dodsta upravo po tome moram jos prije
smatrati, da postoji1 moj duh. Mozda je naime moguée, da,
mislim, da dodirujem zemlju, premda zemlja uopée ne postoji,
ali n:ije moguée, da to mislim, a da mog duha, koji to misli,
uopée nema. Tako je to d sa svim drugim.
XII.
Zasto to nije svlma O tome su ,ani, kojli nisu pravilno
jednako ;lasno. filo0ofirali, imali drukcije misljenje
upravo zato, sto n:ilkada nisu dovoljno, brizno lucili duh od
tijela. Premda su oni drzali, da im je nji!".ovo postojanje
izvje~rrije nego ista dru.go, ipak nisu uocild, da su pod vla-
stitim postojanjem morali kod tog,a razumijevati svoj duh.
Onri su naprotiv pod tim radije razumijevaU samo svoje tijelo,
koje su ocima vidjeli i rukama pipali te kojem su pogresno
pripisivaU sposobnost opazainja. Upravo ta okolnost ,odvratila
ih je od toga, da upoznajù picirodu duha.
XIII.
U kojem smislu spoznaja Kad se pak duh, koji sam sebe po-
ostalih stvari zavisi od znaje, a o svemu drugom jos sumnja,
spoznaje · boga.
obazire posvuda na-0,foolo, da prosil'i
svoju spoznadu, najpr:i!je nalazi u sebi ideje mnagih stvari.
Dok ih on samo promatra, a ne tvrdi i ne porice, da izvan
njega1 postoji ista njima slicno, ne moze se prevarit: .. NalaZ'i,
takoder neke opée sudove i od njih stvara razlicite dokarze,
za koje je uvjeren da .su istiniti, dok ih god razmatra. ~ako,
na primjer, duh ima u sebi iideje brojeva ,i likova. Medu opéim
sudovtlima ima duh i ov,a1j: A k o j e d n a k o m do d a s j e-
d n a k o, i z b r o j é e b i t i j e d n a k, i tome slicno. Na
69
temelju tiih opéih suidova lako se da doikazati, da su tri kuta XVI.
u trokutu jednaka dvjema pravim kutovtma,, i t . d. Zato je
Predrasude spreéavaju O tome ée, kazem, nas duh lako biti
duh uvjeren, da su ti i takvi zakljucci istiniti, dokle god ima da svi jasno spoznaju tu
pred néima premise, iz kojih ih je izveo. No kako ih ne moze nuiiidu bozjeg bitka.
uvjeren, ako se prethodno potpuno
uV1ijek imati pred ocima i kako kasnije pomislja i na to, dai oslobodi predrasuda. No jer smo na-
jos ne zna, nije li mozda stvoren s takvom prirodom, da se vikli u svemu ,ostalom luciti sustinu od bitka i po volji stva-
vara i u onome, sto mu se è':inil sasvim oéevidno, vidi, da rati razlicite ideje onoga, sto nigdje niti jest niti j'e bilo, lako
s pravom sumnja u taikve zakljucke i da ne moze postiéi nam se desav:a, kad nismo sasvim zadubeni u promatranje
nikakvo pouzdano znanje, prije nego upozna z,a:éetnika svog najsavrsenijeg biéa, da sumnjamo, ne pripada li mozda ideja
podrij etla. o njemu medu one ideje, koje 'Smo proizvoljno stvorili, il:i\
harem medu one, kojih sustini ne pripada bitak.
XIV.

Po tome, sto je u nasem UzJima:juéi nadalje u obzir, da se XVII .

11ojmu boga. ukl,jufen medu razlic.itim idejama, ikoje u sebi
nnf.n·t bittlk, s pravom se Sto j e ve6e objc.ktivno Kad paik dalje p1'0matrarno ideje,
trna, nal<Wi i ideja najmudrijeg, na,j-
i.rn.kl,tuiiuJe, d& bog ;,;,ostoji. sa.vrleruivo svake na!ie
moénijeg i najsavrrsenijeg biéa, koja koje i.mamo u sebi, vidimo, da se
ldc.je, &o veéi moro. biti
n.fezin nzrok. one doduse meàusobno mnogo ne
se daleiko istice nad svima, dur.: u njoj upoznaje sam bitak,
ne samo mogué i slucaj.an, kao u idejama svih drugih stv,a,r i, razlikuju, ukoliko su neki nacin
.misljenja, alii da su veoma razlicite, ukoliko jedniru predstavlj,a
koje razgovijetno shvaéa, nego. i potpuno nuzdan i vjeca:n.
I ka o, sto je, na prinnjer, po tome, sto spoznaje, da je u ideji jednu stva'I', a druga drugu, :L da , sto vise objektivno·g savr-
1rokuta nuzno saidrzana postavka, da su tri njeg·o va kuta senstva sadrzavaju u sehi:, to savrseniji _mora, biti i njihov
jednaka dvjema p,r avim kutovima, duh jasno uvjeren o tome, uzro,k, T.aiko, ako netko ima u sebi ideju nek-0g sasvim umjet-
da tr,okut ima tri kuta jednaka dvjema, pravim kutovima, taiko nickog stroja, s pravom se moze pitati, ko•ji je uzrok, od
veé sa!mo po tome, sto spoznaje, da je u i<leji na:jsavrsenijeg kojega je dobio taj stroj; da li je naime negdje vidio takav
biéa u:kljuè':en nuzdan i vjefon bitak, mora doisita zakljutiti, stroj nacinjen od drugoga ili je t.ako pomno prouè':io meha-
da postoji najsavrsenije biée. n:1cke nauke iH je paJk u njega tolik,a1 umna snaga, da ga je
rnogao izmisliti, premda ga ndkada nigdje nije vidio. Jer è':itav
umjetnicki stroj., k,oji je ukljucen u toj ideji samo objektivno
xv. ilil kao u nekoj slici, imor,a biti ukljucen u njego,yu uzroku,
U p ojmn druglh stvarl Jos vise ée o tome biti uvjeren, ako
r ma kakav taj kona1cno bio, i to ne samo objektivno ,ili pre-
dodzbeno, nego, barem u prvom i glavnom u2Jroku, uistinu
nije n 11. isti nacin ukJJuì!en
uzme u obzir, da u sebi ille nalazi
nuzni, nego sa,mo 01·hnldnt formalno ili eminentno.
bltak. ideju niceg drugog, u k.ojoj M opazio
da je na isti nacin ukljuè':en nuzdan
bitak. Iz toga ée naime :razabrati, da tu ideju najsavrsenijeg XVIII.
biéa nije stvorio on sam i da ona ne pokazuje neku htmericnu
prirodu, nego i lstinitu i ne.p:romjenljivu, koj,a mora postojati, I iz ovoga se zakljui!uje, Tako, lrnd u sebi imamo ideju boga
da bog postojl. ili najviseg biéa, s ,pravom mozemo
jer je u njoj ukljucen nuzdan bitak.

70 71
isp1itivati, iz kojeg je uzroka .i.mamo. U njoj éemo pronaéi
toliku neizmjernost, da smo veé po tome potpuno sigurni, da
nam ju je mo,g ao dati samo onaj, u kojem su doista sakupljena
sva saVTsenstva, t. j. samo bog, koji realno postoji. Po pri-
rodnom je naime svijetlu sasvim ocev,i dno, ne samo da iz
nicega ne nastaje nista 1i, da se ano, sto je savrsenije, ne moze
razviti iz manje sa1vrsenoga kao· iz svog djelotvornog i pot-
punog uzroka, nego da i u nama ne moze postojati ideja ili
slika ikakve stvari, kojoj ne bi postojao negdje, bilo u nama
b:ilo izvan nas, neki pmlik, koji stvarno sadrzi sva njezina_
savrsenstva. A kakc ona najvisa savrsenstva, k·ojih ideju
imamo, ni:kako ne nalazimo u sebi, iz toga veé tocno zakljucu~
jemo, da su cma u nekom biéu razlicitom od nas, naime u bogu,
ili barem da su jednom bila u njemu. Iz toga sasvlm ocito slije-
di, da 10:na jos i sada postoje.
XIX.
Iako ne mo!emo shvalltl To je dovoljno sigurno i ocevidno,
bo!Ju 11rlrodu, f-pak ;JasnlJo
,onùna, koj!ì su no.vikli promatrati
ml- svega spoznajemo
ideju boga i imati pred ocima nje-
njcgova sa.vrifen!liva.
gov,ai najvisa savrsenstva. Iako naime
ta savrsenstva ne shvaéamo, jer pripadaju prirodi neograni-
cenoga, tako da ih mi, koji smo ograniceni, JJ ne mozemo
shvatiti, uza sve to i,p ak ih mozemo razabirati jasnije i raz-
govjetnije nego Ìlkakve tjelesne predmete, jer vise ispunjaju
nase misljenje, jer su jednostavni,ja i nisu zamracena nikakvim
ogranicenjima.
xx.
Mi ne postoJimo sa.ml po Noto ne zamjeéuju svi, ,ai i mi, poput
sebi, n ego smo sh•orenl od
oni h, koji imaju ld eju nekog umjet-
1 li naime po,g led na primdenu nam njegovu ideju, vidimo, da
boga. On, dakle, postoji.
nickog stroja,, ali obicno ne znaju,
odakle su je p rimili , nemamo na umu, da nam je ideia boga
jednom dosla od samog boga, il to zato, sto smo je oduvijek
imaili. Zato treba jos istrazivati, od koga potjecemo mi sami,
72
koji imamo u seb.i: ideju najvi.sir. bozjih savrsenstava. Po pri-
rodnom je naime svijetlu sasvilm jasno, da ono, sto poznaje
nesto savrsenije od sebe, ne postoji saimo po sebi. Inace m
samo sebi bilo dalo sva siaivrsenstva, kojih ideju ima u sebi.
Zato moze potjecati samo od ,onog, sto u sebi ;i ma sva ta sa-
vrsenstva, t. j. samo od boga.
XXI.
Trajanje na§eg iHvota Ni'sta ne moze zamracit:i, ociglednost
dovoljno je da doka.ze to,g dok.aiza, samo ako imamo pred
·--postojanje boga.
ooima prirodu vremena ili trajanja
stvari. Ona je takva, da dijelovi vremena nisu u medusobnoj
zavisnosti 1r nikada ne postoje istovrecrneno. Zbog toga odatle,
sto s,ada postojimo, ne sli1jedi, da éemo postojati i u najskorije
vrijeme, ako nas neki uz:rok, naime onaj isti, koji nas je prvi
put stvorio, neprestano na neki na~in ponovno ne stvara, t. j.
odrzava. Lako naime raza.biremo, da, u nama nema nika.kve
sile, kojom bismo se odrzavali, :ii da onaj, u kojega je tolika
snaga, da odrzav,ru nas, koji smo razlièiti od njega, toliko prije
odrzava i sebe sama, m, radije, da mu za odrzavanje nije nitko
potreban i, konacno, dai je ,o,n bog.
XXII.
Po ndcm nal!lnu SJ>o:r.na- Ov,akvo dokazivanje b ozjeg posto-
vanja, da bog postojl,
,gpoinu;iemo ujcdno i 6Ve
janja, n anne pomoéu n jegove ideje,
.njegove a-trlbute, ukollko i.ma tu veliku prednost . sto u jedno,
se daju spozna.tt koliko to dopusta slabost nase pri-
prirodnom snagom urna.
rode, upoznajemo, tko je on. Bacimo
je on vjecan, sveznaju.éi i svemogué, izvor svake dobrote i
istine, stvoritelj svega i da, najposlije, ima u sebi sve, u cemu
mozemo jasno zapaziti neiko neograniceno Hi nikakv:iim ne-
savrsenstvom neomedeno savrsenstvo.
73
 XXIII.
Bcg nlfo tjelcsno biée, ne
Doista mnogo je to,ga, u cemu doduse
osjeéa kao mi i ne zeli upozna:jeimo neko savr5enstvo, ali
opac!nu grijeha.
gdje ip,ak nailazimo i na neko ne-
savrsenstvo ili ogranicenje, pa zato ne moze to pristajati bogu.
Stoga jer je u tjelesnoj p1·i1rodi s prostornim protezanjem usko
spoje~a i djelJivost, a biti djeljiv je nesawsenstvo, izvjesno
je, da bog nije tijelo. I premda je nase osjeéanje neko sa~r~
senstvo, ip,ak, jer je u svakom osjeéanju neka trpnja, a trpJeti
znaci zavisiti od nekoga, ne smijemo· n;i'.Posto smatrati, da je
u boga osjeéanje, nego samo misljenje i htijenje. O tome mo-
ramo drzati, da on sve shvaéa, hoée i vrsi ujedno, jednom
jedinom, uvijek istom i najjednostavnijom radnjom, a ne kao
mi s nefoobko odijeljenih radnja. Kazem: s ve, t. j. sve stvari.
On na'i-me ne zeli opacinu grijeha, jer to nije stv,a r.
XXIV.
Od spoznaje boga dolazi Kako je dakle jedino bog p_ravi uzrok
se do s·pozna;ie stvorova
imajuéi nl\ nmu, da je on
svega, sto jest ili sto moze biti, ocito
neo grn.nJ~en, a mi éemo u filo'Zlofiranju krenuti najbo-
ogra-n iceni. ljim putem, ,a,ko iiz s,poznaje samoga
boga kusamo izvestL objasnjenje sve-
ga, sto je on stvorio, da tak 0 piostignemo najsavrsenije znanje,
t. j. spoznavanje ucinaka iz njihovih uzroka. Da bismo se toga
prihv,artili dovoljno sigurno i bez opasnosti da pogrijesimo,
treba, da se kao mjerom opreza sluzimo sitalnim i zivim sje-
éanjem na t·o, da je bog neognmicen zacetnik svega, a mi da
smo potpuno ograniceni.
xxv.
Treba vjerov~,ti u sve, sto
Taiko, ,aiko ·nam bo.g slucajno otkrije
je bog obja-vio, lako to
prelazi :mogu6nost naseg
o sebi samome ili O drugim stvarlma
shvallanJo., nesto, sto prelazi prirodnu snagu na~
seg urna, a takva su doista otajstva
Utje1ovljenja i Trojstva, ne éemo se ustruoaivati da tome vje-
rujemo, iako to jasno ne r,azumijemo. Takoder ne éemo se
74
niposto èuditi, sto se koliko u neizmjernoj bozj,oj prirodi, toliko
u :stvarima, kJOje je on stvorio, nalazi mnogo toga, sto prelazi
moguénost naseg shvaéanj,a1•
XXVI.
Nikada ne treba Tako se nikada ne éemo zamarati ra-
raspravUntl o neo grani- :spravljanjem O neogranicenom. Do-
cenom, nego samo o onom, ista, kad smo ogr.a111icend, bilo bi be-
u cemu viaimo da nema
nikakvih granica. Takvo smisleno da kusamo o tome nesto
je protezanje odrediti i tako uc:llniti: neograniceno
au
svljeta, dj eJJh•ost love.na neki naòin ogranicenim i shvatlji-
motorJje, bro.i zv Uez!la I
t. d. , §to sve treba &ma-
vim. Ne éemo se dakle truditi da1 od-
trati beskonacnlm. govaramo o:n:irrna, koj1 p·iltaju: kad bi
bila dana neo~ranicena erta, da li bi
i nj,ena polovica, bila neogr.anièena, da li je neo:g rani.c en broj
p.aran ili neparan i slicno. Cint se naime, da ·o tilm pitanjima
1
moraju razmisljati samo ·ani, koji drze, da im j,e um neogr,a ...
n'ièen. Mi pak o svemu ,onome, kod cega. u nekom pogledu ne
budeimo mogli naéi nika,kvu gra.n.ilcu, ne éemo ipak tvrdilti da
je neogran1ceno, nego éemo to promatr.ati kao beskonaoeno.
Stoga, buduéi da ne mozemo zamislìti taiko veliko protezanje,
da ne bismo uvidali, da ono mo,z e biti jos veée, kazat éemo, da
je velicina moguéih stvari beskona,cna. Isto tako, buduéi da se
neko tijelo ne moze ra.z dijeliti na tako mnogo dijelova, da se
ne bi uvidalo, da se poj'e dìni dijelovi mo-gu jos i da·l je dijeliti,
s.matrat éemo, da, je koLilci.na beskonafoo djelji,va, Nadiailje,
buduéi da ne mo·zetmo zamisliti taiko velik broj zvijezda, da ne
bismo vjerovali, da th je bo1g mogao stvoriti jos vise, uzet
éemo, da je njihov broj beskona1can. Tako 1sto i o ostalom.
XXVII.
Koja Te éetmo stvari nazivati beskonacnim
je razlika izmeciu
beskonacnog i radi!j,e neg, 0 neogra.nièenritm u jednu
neogranicenog. ruku zato da ·o znaku n e o g r ani-
è e n ostavimo samo za boga, jer /edino kod njega u svakom
po,gledu ne samo ne upoznajemo nika:kve g11aJnice, nego tako-
75
àer po:ziitivno razabiremo da nema nika'kvih gran.ica, a u
drugu ruku zato, sto kod drugih stvari ne razabiremo pozi-
tirvno na istil na1cin, da u nekom pogledu nemaju gr.anica, nego
samo priznajemo, da njihove granice, ako ih imaju, ne mozemo
pronaéi.
XXVIII.
Treba lspliivatl nei .Talco, najposlije, i-azlog~ p,:it'odnih
svrhovite r!U.loge stvore-
nil1 stv&rl, nego
stvari ne éemo nikada uzimati iz
djelowornc. svrhe, koju je i.mao p1·ed sobom bog
ili priroda pri njihovu stvaranju, jer
ne smijemo biti toliko preuzetni, da bismo sebe smatrali dioni-
cima njegovih nakana. No, ako njega samoga budemo sma-
trali djelotvornim uzrokom svega, vidjet éemo, kakve nam
sve zaikljucke s obzil'om na njegove uè:rnke, koji se pokazuju
nasilm osjetilirna, pruza prirodno svijetlo, koje nam je on dao,
iz onih atributa, koje je htio da donekle poznajemo. Ipak, kako
je veé receno, moramo imati na umu, da tom prirodnOim svi-
jetlu treba vjerovati samo dotle, dok nam sam bog ne ohja.vi
nesto njemu protivno.
XXIX.
Bog ni;ie uzrok nbluda. Prvdi hozji atribut, koji ovdje dolazi
u obzir, jest to, da je on u najveéoj
mjeri istinit i da daje svako svijetlo. Zato se nikak10 ne moze
~rihvatiti ~isljenje, da nas on vara ili da je u p11avom i pozi-
tivnom sm!l!Slu uzrok zabluda, kojima smo stalno izlozeni.
Premda se kod nas ljudi sposobnost varanja drugih mozda
~ini neki~ dokiazom urna, ipak zelja za varanjem potjece samo
iz zlobe ili straha i slabosti, pa stoga ne p.ristaje bogu.
xxx.
Iz toga slijedi, da je Iz toga slijedi, da prirodno svijetlo
istlnito sve, sto Jasno
opazamo, pa se uklanjaju ili spos,obnost spoznaje primljena od
prije naveèlene sumnje. Iboga ne moze nikada shvatiti nije-
dan predmet, koji - ukoliko ga Olllai
76
shvafa, t. j. ukoliko ga jasno i razgovijetno opaza ~ ne bi ll?'io
jstindt. S pravom bi doista treba1o nazivati boga varalicom,
da nam je dao k.rirvu i laznu sposo bnost spoznaje, koja itnjesto
1
istine prlnna laz. Tako se uk1anja ona lu·ajnja swnnja, koja je
proistjecala odatle, §to nismo znali, nismo li 111ozda takve
p1'irod~, da se varamo j u onome, sto nam se cinl sasvim
ocito. Stavise, po toro ée naèelu 1aiko bj'\J uklonjenm !i svi drugi
prije navedeni razlozi sumnje. Ne smiju nam do:ista vise biti
sumnjive matematicke Lstine; u'er su srusv.lm 1jasne. A ako pa-
zimo na to, sto je u osjetlima bilo u budnorn stanju bilo u snu
jasno i :na:zgovijetno, pa ako to lulSimo od onoga, sto je zbrkano
i nejasno, lako éemo spoznati, sto u bilo kojoj stvari m011'amo
drzati istinitìrn. Nije potrebno, da na ovom mjeslu opsimije
o tom raspravljamo, jer je to veé nekako izlozeno u Meta -
f i zie k i m medita e i j ama i jer je tocnije tu:macenje
toga zavisno od poznavanja onoga, sto slijedi.
XXXI.
Ako se nalie zablude No buduéi da se, uza sve to, sto ·b og
odnose na boga, on& 11u nije varalica, ipak cesto desava, da,
sa.mo nijekattJe, a ako se
se v ara.mo, potrebno nam je - da
odnose na nru;, ne dostacl.
bis.mo istrazili izvor i uzrok nasih
zabluda i da bismo naucili da ih se cuvamo - uociti, da nase
zablude ne zavise t,oliko od razuma, koliko od volje, i da se za
njihovo radanje ne trazi stvarni utjecaj boga, nego kad se one
odnose na nj, da su samo nijekanje, a kad se odnose na nas,
nedostaci.
X.XXII.
U nama su sa.mo dvije Sve se naime pojave svijesti, koje u
po;Jo.vc svljestl: umno '3ebi d ozilvljujemo, dadu svestii• na
spozuavanJc i voljna
djeJntnost.
dvije glavne. Jedna je od njih per-
cepclja ili dje]atnost urna, a druga
je htijenje ili djelatnost volje. Jer zamjeéivanje, zamisljanje
i cisto spoznavanje samo su razliciti nac'inù percipiranja, kao
sto su zelja, protivljenje, tvrdenje, nijekanje i sumnja razliciti
nacini htijenja.
77
 XXXIII.
Grij e§lmo samo, kada
Ka:da pal< ne§uo p erclpira.mo, oNto je,
sudimo Q 11tv11l'I, koju
da se tako dugo ne vara.mo, dok o
slabo pomajemo.
tome ba§ n1~ta n e tvrdimo ili nije-
cemo. Isto tako ne varamo se ni onda, kada tvrdimo ili nijece-
mo samo ono, sto percipiramo jasno i razgovijetno. Varamo se
samo ·onda, kada (kako se desava) nesto ne percipiramo tocno,
a ipak o tome sudimo.
XXXIV.
Za s u6enje trazl se ne Za, sudenje trazi se doduse razum,
:samo razum, nego I volja.,
Jer o stvari, koju nikako ne percipil-
ramo, ne mozemo nista suditi ali se
trazi i volja, da predocena stvar dobije odobrenje. Ne trazi se
ipak (harem za bilo kakvo sudenje) potpuna i svestrana per-
cepcija. Mozemo naime odobravati mnoge stvari, koje pozna-
jemo samo vrlo nejasno i zbrkano.
xxxv.
Volja se prosth· !ire nego
Ta i;,ercepcija uma proteze se doista
razum, pa je %&to uzrok
sa.mo na ono malo podnlcje, koje joj
p og:resaka.
se pru.za, pa je uvijek veomai ogra-
nicena. Naprotiv volja se nekako m-0.ze nazvati neograni-
cenom, jer se na sve, sto moze postati predmetom volje nekog
drugoga :i!li one neizmjerne volje, kofa je u boga, moze pro-
tegnuti i nasa volj.a. Zato je mi lako prosirujemo i preko
onoga, .Mo jasno spoznajemo. Kad tako rad.imo, nije ni cudo,
sto zap.adamo u zabludu.
XXXVI.
Za nase zablude ne
Ipak se ni na koji nacin ne moze bog
mozemo okrivljivati boga.
smatraiti zacetnikom nasih zabluda
zato, sto nam nije dao sveznajuéi ra-
zum. Ta stvorenom razumu pri[)ada, da bude ogranicen, a
ogranicenom, da se ne proteze na sve.
78
XXXVII.
Najveée je savrsenstvo Sto se pak volj1a1 pruza vrlo siroko,
covjeka, to radi slobodno, 'to i odgovara ojenoj pxirodl. U co-
t. j, po svojoj volji. T ime
vjeku je ba§ to neka-ko najveée savr-
postaje vrljeda.n pohvale
senstvo, lito radi svojo.m v,o ljom, t. j.
ili prlJekorn.
slobodnJO. Tako on na neki poseban
naéi:n postaje zacetnik svojih djela i zbog njih doibi,ya poil:lVìalu.
Ne hva11e se naime .automati, sto tocno izvode sve kretnje, za
koje su udesenil, j~ ih nuzno tako izvode, nego se hvali njibov
tvorac, §to fr.: je ta.ko to&lo 'i2lradio, jer ili nije nal':inio po
nuzcli, nego slobodnom vo]jom. N,a, istll na& zacijelo treba
nam spoznavanje istine upisaitri u veéu zaslugu, sto je spozna-
jemo svojom voljom, neg,0, kad bismo je m-0ra1:il spoznavati.
XXXVIII.
Upadanje u zablude Sto pa:k upada:mo u zablude, to je
nedostatak je nalleg nedostatak u nasem djelovanju ili u
dj elovanJ11, a ne nali&
upotrebi slobode, a ne u nasoj pr1-
prirode. Krlvice podanika
rodi, jer je ona ista, sudili mi: neto-
ces to se mogu pripisntt
drugim gospodarima, ali -cno ili tocno. Premda je bog mogao
nikada bogu. dati nasem ra,zumu toliku pronica-
vost, da se nika.d a ne var,amo, ipa:k
1ilkakvim pravoro ne mozemo to od njeg.a zahtijeva:ti. Ne
smi:j'emo smatrati boga uzrocnlnkom nasih zabluda zato, sto je
mog,a10 djelovati, da nikada ne upadnemo u zabludu, onako
isto, kako medu 1judima za fovjeka, koji ima moé da sprijeci
zlo, a ipak ga n e sprecava, kazemo da je nj'egov uzrocnik.
Moé naime, .koju imaju ljudi jednÌ. nad dl"ugima:, ustanovljena
je zato, da se njome sluze, kako bi druge odvr.atili od zla, a
moé, koju hog ima. nad svima, potpuno je nezavisna i slohodna.
Stoga mu dugujemo najve6u zahvalnost za dobra, koja nam je
udijelio, a nemamo n:Lkakva prava da se tuzimo, sto nam nije
udijelio sve, sto uvidamo da na:m je mogao udijelirti.
79
 XXXIX.
Sloboda volje sama Je po Da je u nasoj volji sloboda i dai po
sebi jasna. ·
volJ!iJ mnogocemu mozemo privoljeti
ili ne privoljeti, taoko je ocito da to
treiba ~brojiti ~ed~ prve i najopéenitije urodene na~ poj-
move. To se naJbo.lJe potkazalo, kad sm0 malo prije, nastojeéi
da o svemu sumnJa:mo, doprli tako daleko da smo zamislili
ka~.o na~ neki s~emoguéiJ zacetnik naseg· ;ostanka na svaki
nacm kusa. _varaih. _Ipak smo pri tome osjeéali, dru je u nama
sloboda, k_oJom mozemo uskrati,ti vjerovanje onome sto nije
po_t!m.no ~~~umo ni istr:izeno, pa nam nista ne moz~ biti ja-
smJe 1 ocitliJe od o.noga, sfo nam se ta,da pokazalo nesumnjivim.
XL.
Sigurno je I &o, da je bog Al' , .
sve unaprijed odredio. vec poz.najemo boga i opaza-
1 mi
mo u njemu tako neizmjernu moé,
. . y da nam se cini, gresJùm mislj enje,
da. :11111k~da mozemo nesto uciniti, sto ne bi on veé pr!ije una-
pr1Jeyd bx,o ochedio. Zato se la:ko mozem0 _za,plesti u v ellke
,poteskoée, iaiko tu bozju providnost pokusamo uskladiti sa
slobodom svoje volje i zajedno shvatirtL jedno lii drugo.
XLI.
Ka,Ico !le sloboda naie Tih éemo se t "k é f ·
vo)Je moze uskladiU 8 • • P_O e.:, 'D' BI r Jesiti, ako
bof,jom providnoll6u. [.)OJIU!.limO, da Je ilJBS duh ogranicen,
. ia bozJa moé neogranicena i da je on
~~ome _veé . ~d vje~os~i 1:e samo..unaprljed znao sve, sto jest
·, 11 _moze bnh, _nego 1 htio 1 unap.r13ed od.t-edio. Zato je mi do-
volJn.o spoznaJ~o, da bismo jasno i r.azgovij etno uocili, da je
on~ u b~gu, iiH J~ ne shvaéamo dovoljno, da bisrn,o vidjeli, na
k~J1 nac1n .ostavlJa neodredenim ljudswo djel,ovanje. Medutim
m1 ~o tohko s,vjesnd slobo,de i neodlucenosti, koja je u nama,
da msta ne spoznajemo ·ocigleanije i savrsenije ',)d toga. Bilo
bi naime besmisleno, da zbog toga, sto ne shvaéamo jednu
stvar, za koju znamo da nam po svojoj prirodi mora biti ne-
80
shvatljiiJva, sumnja:mo o· drugoj, koju u dubinu shvaéamo i u
sebi samima dozivljujemo.
XLII.
Kako nas nasa volja ipak /N,o, kad veé znamo, da sve nase za-
va.ra, premda nastojlmo lblude potj~fo ,od volje, moze se ci-
da se ne varamo. ,
niti cudnim, sto se uopce varamo,
jer nema nikoga, koji bi r.tio da·ti se zavarati. Ali jedno je
htjeti se varatil, a saiSvim drugo htjet il prihvatiti ono, u cemu
se abicrm krije zabluda. Premda s tvarno nema nikoga, koji bi
izricito bio voljan upasti u za:bludu, ipak je tesko naéi nekoga,
koji cesto .ne bi blilo voljan prihv,a1ti1ti ono, u cemu je pogreska,
ali je o.n ne .primjeéuje. Caik je i saima: teznja za istinom
veoma cesto uzrokom, da oni, ikoji ne znaju tocn.o, kako se do
nje dolazi, izricu sud o necem, sto ne razumiju, i , tako upa,-
daju u :zia,b ludu.
XLIII.
Nikada se' ne vara.mo,
~igurno je pak, da: n:iikada ne bismo
kada prlhva6amo sa.mo jp1iilhvatili laz kao istinu , kad bismo
ono, st o poznaJcmo jasno
i razgovijetno.
~dobravali samo ono, sto poznajemo,
jasno i l'rui;govijetno. Kazem s i g u r-
n o, jer, kaiko bog nije varljiv, sp~
sobnost spoznaje, koju nam je 1on da-o, ne moze iéi za lazju, kao
sto to ne moze ni sposobnost odobravanja, uk,oliko se proteze
samo na ono, sto se j.asno spoznaje. Sve kad se to n:ilc im ne
bi dalo dokazarti, tako je to od prirode usadeno u svaciju dusu,
da, tkad god nesto, spo.z najemo jasno, sami od sebe to odobr~
vamo il nikako ne mozemo sumnjati u istinitost toga.
XLIV.
Uvijek krivo sudimo, kad :rsto je taJko sigurno, kad prihvaéamo
odobravamo ono, sto neki r,azlog, koji ne r azUinijemo, da
nismo jasno spoznall.
~e m varamo ili dolazimo do istine
samo slucajno, pa tako ne znamo, da se ne varamo,. No ipak
rijeuko se desava, da odobrav.amo ono, sto ojpazamo da nismo
.razu:mjeli, j'e r nam prirodno sV'J.jetlo nareduje, da sudimo SalIIlO
6 Rasprava o metodi 81
 o s.po.znatoj stvari. Vrlo cesto grijesimo u tome, sto drzimo, tle smo pobrali mnogo predrasuda, koj~ se kasni1.e v:éina
da smo mnogo toga nekoé spoznali, pa to cuvamo u p,améenju ljudr ne mo!e ru.kada rijesiti. Da blsmo ih 2e mog~ riJe§iti,
i odobravamo, iak.o u stvari nismo to n:itkada spo.z nali. navest éu ovdje u pregledu sve jednosta~ne poJmove, 1z
kojih se sastoje nase misli, 1 ukazat éu, sto Je u ~vak.om o~
njih jasno, a sto je nejasno, odnosno u cemu b1SID0 mogli
XLV.
pasti u zabludu.
Sto je jasna, a §to Ima cak vrlo mnogo ljudi, koji za XLVIII.
razgovijetna spoznaja.citav,ru svog zivota n'ista ne spoznaju
dovoljno tocno, da bi o tome mogli sve, lito je predmet na!ieg Sve, sto je pred.met nase perc:?cije,
izreé1 siguran sud. Trazi se naime, da: spoznaja, na koju bi se spoznavan;IA., promniro.mo pro matrarno ili kao stvari i nJihOV<8l
mogao oslon:iJti siguran i nesumnjiv sud, bude ne samo j.asna, kao stvari l njlhova svo.f· svojstva tli k.ao vjel!:ne li15tine, koje
stva m kao vjellne,
isUn
1
, pns to1·e saimo u na ".. em nu.- JenJ·u. Od
',l(l'
nego i ra,z govijetna. J,asnom naziiivam onu spoznaju, ko.ja je
pozornom duhu ziva i otvo•rena.; tako kazemo, da o.noi jasno
Na.braJa.nje s.vM ·
onoga, sto promatramo kao stv ar1,·
vidimo, sto je pred nasim oikom, k.oje promatra, i sto dosta nBJjopéenitije je: supstancija, tl'IWjanje, red, broj . i in~e _sve
snazno t otvooc-eno na nj djeluje. Razgo.v ijetnom pak niazivam takvo, sto se proteze na, sve vrste stvari. No Ja. ~n~aJem
onu spoznaju, ko,ja je pored jasnoée tako od svega drugoga samo dvije najvi§e vrste stvari: jedno su duho_vne 1h mis.~~ne,
odijeljena i rastavljena, da u sebi sa.drfa1va samo ano, sto je t. j . one, koje piliJpadaju duhu ili mi,sao~oJ supstan~1J1, ,ai
jasno. drugo ·su materijalne ili one, koje pripadaJu proteznoJ s~p-
stanciji, t. j'. tijelu. Spoznavanje i htij~je, te sv~ Vl'Ste ~oli.~o
XLVI. spoznavanja·, toliko J-.tijenja prlpadiaJ~ ~a.o~oJ supstanc13i
Protemioj pak 5upstanciji pri.pada v~licina 1li. upravo ?ro~e-
Na primjeru boia pokazuJe Tako k.ad netko o:sjeéa kaikav tezaik zanje u dulji.nu, sirinu i visinu, pa oblik, krl?t~Je, P?l~J, d3e-
s e, da. spoznaja mole biti bol, u njemu je osjeéanje bola: do- ljiV10st pojed.inih dijelova d. tome slicno. No ~ za.mJeéu.Jemo u
jasna, a da ne bude sebi jos i neke druge pojave, koje ne moraJu. p~a~a.ti ~amo
razgovijetna, ali da ne duse vr1o j as.no, ,aili nije uvijek ra-
moze biti razgovijetna, a zgovij etm.o. Obil\no naiirn.e ljudi mi- duhu, a, ni sa.mo tiJjelu i koje, kako ée kasnije b1t1 _izl ozeno,
da ne bude jasna, jesaju to osjeéan:j'e sa: svojim neja- kad dodemo na to, potjecu od uske i prisne_ veze naseg duha
snim sudom o prirodi onoga, sto mi- s tijelom. To su osjeéarjl gladi, ze~e i t. d., za,t1~ ~us~vna uzbu-
sle dai se nala:zi. u bo:les.nom dijelu tijela· i sto je slicno osje- denja ili. strast.~~ koje ne postoJe samo u. f(XUslJenJu, na pr.
éanju bola, koji jedini jasno osjeéa.ju. Ta~o moze osjeéanje biti gnjevno veselo tuzno ljubavno uzbude11Je i t. d., Pa napo-
jasno, a nerazgovijetno, ali nikakvn 1osjeéanje ne moze biti ra- sljetku ~vi osje6aji, n: pr. bola, §ltaklja11ja, sv'je:losti ~ boja,
zgovijetno, ako nije j.asno. zvukov.aJ, mir.ilsà, okusd, tQpline, tvrdoée i drug1h svoJstava,
koja zamjeéuje opip.
XLVII.
XLIX.
Da ,bism;o istM"avili U djetinjstvu je duh taiko uro.njen u
predrasude svog djetinj- tijelo, da, iako je mnogo toga jasno Vj cène se ts tlne ne daju ISve <to promatramo kao stvari ili kao
stva, treba da ispltamo, sn.mo tako na.brojlU, ali injihova svojstva, odnosno stanja. All
sto je u svaloom od na.sih spoznao, ipak ta spoznaj.a nije nikad to nUo n l potrebno. 'kada priznajemo, da je nemoguée,
jednoslavnih pojmova ja- i ni u ce.mu razgovìjetna. Uza sve
sno. to on tada o mno.gocemu sudi. Oda- da :i:z nicega postaije nesto, t ada se ta izj,a,va: O d n i ee g a
83
82
n e p o s t a j e n i s t a ne smaitra rneko.m stvari, koj a, po.stoji,
nii.ti nekilm njenim stanjem, nego neikom vjecnom istinom,
koja ima svoje sjediste u na'i;em duhu !~ naziva se opéi sud ili
aksiom. Takvi su ,aiksformi: I s t ,a s t v a r n e mo z e u j e d n ·o
bit i i ne bit il. On o, s t o se dogo.di 1 o, ne mo z e
biti ta,kvo, kao, da se nije dogodilo. Onaj, koji
m i s 1 i, n e m o z e n e p 10, s t ,o j a t 1, .. d o k m i s 1 i - i bez-
broj dmgih. Oni se doduse ne mogu svi lak.0 nabrojiti, ali ih
treba znati, kaid naide prilika, da o njimw razmislja,mo i da
se ne damo1 zaslij epiti nlilkaikvim predrasudama.
L.
Ti se opéi sudovi jasno ITi se o,péi sudovi bez sumnje :mogu
shva6a,ju, all zbog pred-
~hvatilti jasilJQ i ra,zgovijetno, jer :Jlh
rnsuda svo 11jlh ne
shviwll4u svL ~nace ne bismo ni smjeli n.aizivati
10ipé!i1m sudovima. Ta:ko, doista neki
od njih ne zasluzuju to ime jednaiko kod sviih, jer ih ne shva-
éaju svi jednako, i to, po m-ojem misrj,enju, ne zato, st01 blil
spoznajnai s.posolbnost jednog covjeka. bila veéa nego drugog,
veé zato, sto. se ti opéi sudo;vi s1luaa1j;no, prntive predrasudama
nekiih ljudi . Stoga ih ,oni ne mo,g u 1ako, sbvat'irti, doik iih neki
drugi, kojil su sl:o:b10dni od tih predrasuda, shvaéaju vrlo jasno.
LI.
Sto je m:vst anclj a i zMto Sto se pa•k tH:e on~g,a, §to·,prom.atrarmo
taJ naitv ne pristaje n Umo, stva.ri ili nj'ihov,ru stanja, virijedno
istom znnoenju boll11 l
stvorovima.. ,je 1.rudai 1,?osebno razmatrati svako
fpoo:edinOI. Pod supstancij om mozemo
ra'Zuml~jeva,t i sa:mn stvar, koja taiko posit oji, da joj za posto-
janje /nije potrebna nikakva dru.ga stvar. Ka'o srupstancija
pak, kojoj nije potrebna bas nilkaikva stvar, moze se rnzumjeti
samo jedn,a, jedina, naime bog. Sve pak druge supstancije,
kako uvida:mo, mogu postoj1a1ti samo uz. bozju poma,é. Zato naziv
supstancija ne pristaje .bogu i drugima u istom znacenju, kako
se ohilcno govo,ri u skolama, t . j. ne moie se razgwijetno
84
uociti n:ilka'kvo znacenje tog naziva, koje bi bilo zm1jednicko
bogu i stvo.rov,i,ma,.
LII.
Kako taj nazlv u istom 1No pod tim zajedniokim pojmom
znaiien ju pristajc duhu i lmogu se .razumijevati. tjelesna sup-
tijelu i kako 110 supstancija staincija i duh ili misa.onai supstancija
spozna,Je.
~onk> stv01rene, jer su to stvari, kojlma
je za biltaik potrebna, samo ibo·z ja pomoé. Ipak se supstancija
ne moze zamijetiti samo IPO tome, sto je !Dina stvar, koja postoji,
jer to samo po ,seb1 ne :moze djelo;vati na1 nas. Lako je medutim
81:'.)0znajemo po bilo k·ojem njezinu a.tri:butu n.a temelju ono,g
opéeg suda, da, n i sta nema nikakvih atr.ibuta, niti ikakviih
sviojstàva ili kvaliteta. Po tome naime, sto zamjeéujemo neki
atribut, zakljucujemo, da tu nuzno mora Mti neka stvar, sto
postoji, ili su:pstancija, kojoj bi se taj atribut mogao pridijeliti.
LI'II.
Svakoj supsta.noijl p ripB· Supstancija se doduse s pozna je po
da JedBn l>i tnil tribu t, na bilo kojem atrib utu, a.lru ipak svakiw
1
pr. duhu m lJJjenje, a Uje-
l u prote!nost. supstancirjai ima jedno posebno svod,..
stvo, koje sacinjava njenu prilrodu
i .bit i na koje se od:nose sva drug.a njena. svo.jstva. Tako prote-
zanje u duljinu, sirti:nu i dubinu sacinj1a1Va pdrodu tjelesine
supstancije, a misljenje prirodu misaone supstancije. Na ilrne 1
sve drugo, sto se moze priipisaiti tijelu, ima kao1 pretpostaV'ku
proteznost, pa je samo neikO' stanje pir,otezne stvari, kiao, sto
sve ono, sto nalalZimo u duhu, predstavljla samo r.azlicita s,t anda
mlisljenja. 'Ea,ko se IlJal pr. hk moze predo6til samo u proteznoj
stvari, a kretanj.e samo: u protegmutu prostorru; isto tako za-
mislj,a nje, osjeéanje i volja samo u misaonoj stv.arÌ'. Naprotiv
proteznost se moze predociti bez li'kial ili kretanja, a misljenje
bez zamisljanja i1i osjeéanja. To vrijedi i za1ostalio, kako je
ocevidno s vakome, koji to pazljivo. razmaitra.
85
 LIV. nazivamo to sviojstvom i, konacno, lkad samo opéenito zamjeéu-
jemo, da se to nalazi u supstanciji, nazivamo to atributom.
Kako mofemo imati ,lasne Tako mozemo lako imati dva jasna Stoga kazemo, da u bogu nisu zapravo ni stanja ni svojstv.a;,
i razgovljetne pojmove o i 11aizgovijetna pojma Hi ideje, jednu nego samo atributi, jer kod njega ne mozemo zamisliti nikakvu
misaono.l i tJelesnoj promjenu. Cak ni u s tvorenùn stvarima ono, sto nije nikada
supstancljl, a o stvorenoj misaonoj, a drugu o tje-
ta.ko lsto i
o bogu. lesnoj supstanciji, ako naime tocno razlifilto, kao na pr. postojanje i trajanje u stvar.iJ, koja po,-
luruno sve aitribute milljenja od stoji i traje, ne smije se naziva.ti sv:ojstvom ni stanjem, nego
atributa proteznosti. !sto taiko mozemo imati jasnu i razgo- aJtributom.
vijetnu ideju nestvorene i nezavisne misaone supstancije, t, j.
boga. Samo ne smijemo smatrati, da ona prltmjereno prikazuje
LVII.
sve, sto je u bogu, niti smijemo ma dodavaiti njenu sadrfaju.
Moramo samo paziti na ·ono, sto je stvarno u njoj sadrzano Nekl su atribuU. ii Nesto se od toga nalazi. u samim
i sto oc;iito uvidamo da pripada prirodi naijS1a1Vrsenijeg biéa,. stvarlma, a nekl u stvar':iimai i :naziva se njfilio:vim atribu-
Ni;tJko dois.ta ne moze poricati, da se u nama nalazi taikva ml§Ijenju. Sto je
tima; i stanjima, a nesto jedino u na-
ideja bog1a1, nego saimo onaj, ~oji drzi:, da u ljudskom duhu traja,nje I vrijeme.
uopée .nema spoznaje boga. ~em mi!ljenju, Tako, kad lucimo vri-
jeme od traj,anja shvaéenog opéenito i kad kazemo, da je
vrijeme broj kretanja, to je saimo stanje mi~ljenja. U kretanju
LV. zaista: ne ra21a1btremo drukctilje tr,a janje 1I1ego, u nepotkrenutilm
stvarimai, kako se jasno vidi iz ov·oga: Kaid se dva tijela kreéu
Kako se razgovijetno Vrlo éemo ra·zgovijetno shvatì:ti i jeda:n sat, jedno: od njih sporo, a drugo brro, ne broji:mo je-
spoznaje i trajanje, red
broj, traj amje, ,red i broj, ako im ne prida- dnome vise vremena; nego drugome, premdai je kod jednogia:
mo nikia:kav pojam supstancije, nego bilo, mnogo, vise ~retanja. No da. bismo mjerili trajanje svib
ako smatramo, da je trajanje svake stvari samo, stanje, kojim stvar.il, uspo:red:ujemo ga s trajanjem ontih najveéih i naj-
je predocujemo, ukoliko ona trajno postoji, i :aiko, slicno ravnomjernijih kretanja, po kojimai nastaju godine i dani,
tome, smatramo, da i :red i broj niisu nista razlicito od xe- pa tom trajanj:u dajemo ime vrijeme. Tako tOI ne dodaje tra.-
danih i brojeni\h stvari, veé samo stanja, pod kojima te stvari janju shvaéenom opéenito nista drugo nego samo jedno stanje
promaitramo. misljenja.

LVI.
LV:III.
Sto su to sta.nja, Pod nazivom sta n j a ovdje ra.zu-
svojstva i atributl. Broj i sva universalija !sto die tako i broj, samo stanje mi-
mijemo potpuno ono isto, Mo na
samo su stanJa mii!ljenja. sljenja, kad se ne promatrai u stv<>-
drugom mjestu pod nazivom atri-
b u ti i s v o j s t va. Kad vidimo, da nesto takvo djel uje na renim stv.arimal, nego samo apstrakt-
supstanciju i .da je mijenja, nazivamo to sta.njem, a kad se no ili opéenito. To v,r ijedi ziai sve, sto nazilv;amo un ;r, versa-
ruslijed te promjene supstancija moze zvati takvom i takvom, l i j a.

86 87
 LIX.
Kako se dolazt ,do Ta universalija nastaju samo tako,
unlversallja I lito se
obliino uzlma. kao pet sto se sluziano jednom te istom
gle.vnlh, natme kao rod, idej10.m za poon:isljanje svih pojedi-
vrsta, ra.zllka, osobina nacnih stvairi, koje su medusobno
akcldenclja. slicne, kao sto nadijevamo jedno te
. . . isto ime svim stvarima1 predstavlje-
mm tom 1deJom. To je ba:s ime universalno. Tak,o, ikad vidimo
dva kamena, a ne obr.aéa.~ o paznju na, njihovu pri1rodu, nego
sa~ na to, sto su dva, •o bhkujemo ideju brodia1, kojil naziiivarno
~VOJstvo. ~ada1 :ka:snije. vidimo dvije ptice ili dva stabla, pa
1 tu ne uzimamio u obz1r njihovu prkodu, nego samo to st.o
su dva,, po~ovo se. slu~imo .onom prijasnjom :iidejom, koja je
zato opcemtar, pa 1 taJ br-OJ nazivamo· unri.versalnim nazivom
dv o j ~ t v. o. N a isti na.cin, kad gledamo lik 10<meden sa, trii iprav-
ca, oblikuJemo neka!kvu ideju njega i nazivamo je idejom tro-
kuta, pa se kasnije njom kao universa~ijem sluzimo da u duhu
pred?cimo sve druge li!kove omedene sa tri prave~. Kad pak
opa.z1~, da ne~i troikuti imaju pravi kut, a neki ga nemaju,
obliikuJemo uruvel'S!a1lnu ideju pravokutno,g trokuta. Ona, se
u odnosu prema: Ol'lloj prij a·s njoj kao O(paéenitijoj naziva vrsta.
Ta je pravokutnost universalna razlika, po kojOj! se svi pra-
voku1mi trokuti razlikuju od sv.ih drugih tlloikuta. To, sto je
kvad11att baze jednak kvadratima: stranica, osobina je, koja
pripada svim pravokutnian trokutima, i to samo njima, Naipo-
sljetku, ako zamislimo, da se neki takvi trokuti kreéu, a neki
ne, to ée kod njih biti universalna alkcidencija. Tako se obicno
n.~vodi pet universa1iija: rod, vrsta, razlika, rnsobina i aikciden-
C!Ja.
LX.
I
O razliè!nosUma, i toBroj u samim stv arima n astaJje iz
najprije o realnoj raz-
llilnos&L
Irjihove raizUcnosti, koja je trojaka:
realna, modalna i odnosna;. ReaJ.na,
postoji zapravo samo izmedu dvije ili vise supstanciij'ai. Mi
spoznajemo, da su one medusobno realno razlicne, veé po
b8
tome, sto mozemo jasno i razgovijetno shvatiti jednu bez
druge. Kad spoznajemo boga, sigurm smo, da on moze izra~
diti sve, sto god r:aizgovij.€ tno shvaéamo. Tako na pr. veé
samo po tome, sto veé imamo iideju pr.otegnute ili tjelesne
supstancije, i.aJko jos ne znamo sigurno, da ikakva taikva stvar
uistinu postoji, ipak smo siigurni, da ona moze postojati i, ako
postoji, daJ se svaki nj'ezin dio, koji smo misljenjem odredili,
realno razlikuje od •ostalih njezinih cfajelova. Na isti nacin
veé sa:mo po tome, sto sva,tko shva,éa, da je on sam misa,ona
stvar i da mislj,e njem moze ,od sebe odvojiti SV1a1ku drugu sup-
stanciju, koliko misaonu, toliko prntegnutu, sigurno je, da se
svatkio, tako promatrain, reailno raizlikuje od svake druge mi-
saione i tjelesne SUjpstaincije. Pa ako i -zamislimo, da je bog
s nekorrn takvom misaonom supstancijom spojlio neku tjelesnu
tako tijeS1110, da se tjesnje ne bi mogle spojiti, pa da je taiko
i:z njih dviiju stvorio, jednu cjelinu, one ipak ostaju realno
razlicne. Mà1 kako naime tijesno on n,j:i1h: sjedinio, ne moze
sebe samoga lisiti moéi, koju je prije imao, da ih odijeli, ili
da odrfava jednu bez druge. Ono .paik, sto bog moze odijeliiti.
ìli odvojeno odrza.vati, rea,lno je razlicno.
LXI.
o modalnoj razlicnosti. Modalna je ,raz]iènost dv,ojaka, naime
jedna je -izmedu strunja u prravom
s:rrrislu te rijeci i supstancije, koj01j to stanje p,ripada~ a druga
j,e izmedu dva stanja iste supstaincije. Prva se 11azliicnost spo-
znaje po tome, sto supstanatju dofata mozemo j,asno predocit11
bez stanja, za koje k,atzemn da se od nje razlikuje, ali ne
mozemo, obrmuto, predociti stanje bez :saime supstancije, Tako
se na pr. oblik i kretanj,e modalno razli:kuju od tjelesne
supstain.cije, u kojoj se nalaze, a tako i.sto twdenje i sjeéanj€
od duha. Druga pak razlicnost sp,oznaje se po tome, sto jedno
stainje mozemo doduse predociti bez drugoga ii obrnuto, ali
ipak ne mozemn predoàilti ni jedno ni drugo stanje bez one
iste supstaincije, u kojoj se nalaze. Talko na pr. ako se kreée
cetverouglast ka:men, ja doista mogu predociti njegov cetvero-
uglast oiblik bez kretanja i, obrnuto, nj'eg)OIVO kretanje bez
89
cetverouglasLa qbl.U<.a, ali bez supstancije ka.mena ne mogu
predo~ ni to kretalllje ni taj obllk. Medutim ra.zlicrio.st,
kojom se stanje jedne supstaincije razliikuje od druge supstan-
cije ili od stanja druge supstancije, na pr. kad se kretanje
jednog tljela razl.ikuje od drugog tijela ili od duha kao 'i1 kad
se k:i:etanje razlikuje od sumnje, treba, filni se, prije nazivati1
realnom nego modalnom, jei· se ta stanja ne nwgu jasno p1·e-
dofilti bez realno razliènLh supstancija, kojima prtitpaidaju kao
stanja,.
LXII.
Konacno, razliénost odnosa poLS'toji
O razJ.iènosti odnosa.
iz:medu supstancije i nekog njezina
srtributa, bez kojeg se ona ne mole shvati1i, il1 JIZD}edu dv.a
takva a.t:ributa jedne iste supstam.cije. Ta se ra,z;UènJOst. s,poonaje
po ti:>me, sto ne moiemo oblikovaifu jasnu i razgovljetnu ideju
te supstancije, akio od nje oclijelimo taj atr.ilbut, ili rpo ~ome,
sto ne mozem.o jasno shv,artiti ideju j,e dnog od tih ail'ibuta,
ako ga odvojim10 od drugoga. Tako je na pr. svakai stilpstancija.,
jer prestankom njezina tradanj a p,restacte ì njezino postojanje,
odvojena od trajanja samo u misli. I sva, stanja misljenja,
lrojai promatram.o, kao dai su ·u predmetima, r,a,zlikuju se sa.mo u
misli od predmeta., u lwjima ih pomi~ljamo, i izmedrn sebe u
jednom istom predmetu. Sjeéam se doduse., da sam ma· drugioo.n
mjest'UI tu vrsiu razlicnosti smijesao s mcxlalnom, i to pri kraju
odg.ovora na prve prigiovore proiti.v »Meditacija o osnov:ima
filozofije«. No on.-dje nije bilo prillke, da se o tome t~o
raspravlja, pa je za moju svrhu bilo dovoljlil.O, Mo sam jed:o:u
i drugu razlicnost lucio od realne.
LXIII.
Kako se miì!Hjenje i Misljenje i protezno.st mogu se pro-
proteznost mogu razgovi-
ma/tratil kao ono, sto sacinjava pri-
jetno spoznntl kao ono, rodu razum.ne i tjelesne supstancije.
sto saolnJava prirodu
duba i Ujela. Tada se moraju shvatiti jeclnadto kao
sairna misaona i protezna supstan-
cija, t. j. kao duh i tijelo. Na taj illlaJcin daju se shvatiti naj-
90
1
jasnije i najrazgovjetnije. Stavise, lrukse shvaéamo proteznu
ili misaonu supstanciju nego samu supstanciju ne osvréuéi se
na to, da li ona misli ili se proteze. Nekako je naime tesko
odvajati pojam supstancije od pojma misljenja ili proteznosti,
jer su ti pojmovi razlicilti samo u mislima. Osim toga .p ojam
ne postaje jasniji, kiad njime ,obuhvatimo sto manje sadr-
zaja, nego samo, kad ono, sto nj.i me obuhvaéamo, tocno lu-
èimo od svega drugoga.
LXIV.
Ka.ko se mi!iljenje i Misljenje i proteznost mogu se uzeti
proteznost mogu spoma.tl .il kao stanj1a1 supstancije, ukoliko na-
i kao stanja supetanoije.
ime isti duh m.oze imati vise razli-
citih misli, a isto tijelo, zadrzavajuéi jednaiku veliilcinu, ~ro-
te.?Ja:ti se na vise razlicitih na:cina, naiilme sad vise u duljinu,
a manje u sdirinu ili dubinu, dok malo kasnije, protivno tome,
vise u sirinu, a manje u dulj:ilnu. Taida se :misljenje i protez-
n.ost modalno razlikuju od supstamcije i mogu se shvatiti
jednaiko jasno i razgovijetno k.ruo i ona. Samo1 se ne smiju
promatrati kao supstancije ili kao stva,ri\ odijeljene od drugih,
nego d'e dino kao stanja stvairi. Jer upravo, time, sto ih pro-
m.atriattno u supstancijama, kojimai pripadaju kao stanjai,
razlikujemo ih od tih supstancija i spoonajemo pravu njihovu
kakvoéu. Kad bismo ih na:proifuv htjeli promatrati odvojeno
od supstancija, u kojima se ina1aize, upra:vo time promatrali
bismo ih kao stvarn, koje postoje, pa bismo tako pobrkàli
ideje stanja i supstancije.
LXV.
Kako se moi::u spc:u<nati Na isti éemo nacin najbolje shva,-
stanja misljenja i prote- titi razlic.ita stanja misljenja, na pr.
znosti.
spoznavan.ie, mastanje, sje6anje, hti-
jenje i t. d., pa isto takoi raz1iicitai stanja proteznos.t i ili stanja,
koja se ,od:nose na proteinost, na pr. sve likove, smjestaj
dijelova i njihovo kretanje, aiko :iih promatramo samo kao
stanj,a! stvari, u kojima SP. 11.alaze, te ako pod kretanjem. po-
91
misljamo samo nrjesno kretanje i ako ne istrazujemo, kakva
je sila, koja ga prouzrokuje (nju éu ipak rpokusati razjasniti,
k1aid dodemo do toga).
LXVI.
Kako se ;fa.sno spozn11va,ju Preosta ju osjeti, ~uvstva :i teznrle.
osjeti, i5uvstva.. 1 teznje,
iako cesto o njlma ,k:rivo
Oni se taikol1er mogu jasno shva'tibtl,
11u1J.imo. ako se brlzno ~uvamo, da o njima
ne sudimo nista vise, veé tocno ono,
sto je sadrzano u nasem predocivanju i cega smo neposredno
svjesni. Medutim vrlo je tesko1 dr,za,ti se toga, harem sfo se
tice nasih osjeta. Nema naime nikoga meùu nama, koji ne bi
od djetinjstVìa, sudiilo, da su svi njegovi osj,eti neke stvari, ikoje
postoje izvan njeg,ova duh.a, i lro,je su sasvim slilcne njegovim
osjeUma1, t. j. predoidzbama, koje je o njima dob:ilo. Tako smo
na pr. videéi iboju smaJtra,li, da vidimo, stvar, koja pos:toji iz-
van nas i koja je potpuno slLcna tdeji boje, koju smo ta!da u
sebi dozivljavali. Zbog navike takvog sudenja cini1o nam
se, da to vidimo ta:ko jasno i naizgovigetno, da smo to smw-
trali stgurn1m ì nedvojbelllim.
LXVII.
Cesto se varamo i u Potpuno je isto i sa svim drugim
samom sudu o bolu.
oojettma, !Pa: i sa osjetoan skiaikljanja
i bola. Iako ne s,matram,o, da se to
nalaiz.i izvan nas, ipak obicno ne promatramo to kao nesto, sto
se :na1lazi samo u duhu ili u naisoj predodzb:ii, nego kao nesto,
sto se nalazi u ruci ili u no,zi ili u bilo kojem drugom diidelu
naseg tijela. A ipaoc, ka:d na pr. osjeéamo bol, kaio da je u
1 boja ili bol ili miris ili okus ili drngo sto talkvo, sto se, ikako
nasoj, norzi, to, da je tal bol nesto, sto izvan naseg duha postojiJ
u nozi, nije nimalo .s!itgurnije od tog.a, da svijetlo, kad ga na
suncu vidiimo, postod:t na suncu izvan nas. Jedno i drugo
predrasude su naseg djetinjstva, kako ée se k1asn:uj!e jasno
p<jkazati.
92
LXVIII.
Dko koo, to1r treba lu- No da bi~o ovdje lulmi Jasno od
i!i\l ono, ìlto jasno suouia-
nejasnoga, treba vrl o pa~lj ivo vocliLti
jcmo, od onoga, u llemu
so mozcm11 varati. racuna o tome, dai se 1bol i boja i
osta1lo takve vrste sthvaéa j.as1J1Jo i
ra~govijetno, samo ka,d se promatra kao osjet ili misao. Na-
protiv, kad se smaltra, d.aJ su to neke stva[1ii, ko,je postoje izvan
naseg duha, ne moze se bas nikak10 shvatiti njihova kakvoéa.
Kad netko kaze, da na nekom tijelu vidi boju ili da u nekom
dijelu tij,ela osjeéa bol, to je poitpuno isto, ikao kad bi rek.ao,
da tu v:ildi lilli osjeéa to, ali da ne zna, sto je to zap:mvo, t j'.
da ne zna, sto vidi ili sto osje6a1. Doduse, ako je kod toga
manje pazljiv, la1lm é·e steéi uvjerenje, da to donekle poZ111aje,
jer zamislj.a:, da j e to slicno onom osjetu boje ili bo.fa, loojiil
1
dozivljuje. No .1\pak, bude li ispitivao, sta je to, sto predstavljia1
taj osjet boje ili bola, koji ikao da. postoji u ,oibojenom tijelu
iliil u bolesnom dijelu tijela, opa!Zit ée svakako, da to ne zna.
LXIX.
Sasvim se drukcije Bogotovu ée to o:paziti, ,ako uzme u
spoznaju v eliìilna, oblik obzir, da sasvim drukc.iJjìe spoznaje,
t. d. nego boje, bolovi i
sto je u videnom tijelu velicina il:il
t. d .
oblik Uil ikretanje (harem mjesno;
filozofi su naime izmisliili nek,ai druga kretanj'a razlicita: od
mjesnog i time ucinili nerazumljiv:iijom njegovu prirodu) ili
smjestaj ilit trajanje ili brioj i slicno, sto se u tjelesima, kako
smo veé rekli, jasno spoznaje, negoli sto je u istom tijelu
rekoh, odnosi :na osjetiJno zamjeéivanje. Premda1 naime, kad
vidimo nelm tijelo, nismo sigurnij;i, da ono postoji, po tome,
sto se pokazuje u nekom obliiku, nego !PO' tome, sto se poka-
zuje u nekoj boji, ipak daleko ocevidnije spoznajemo, sto je u
njemu oib111k, nego sto je u njemu boja.
93
 LXX.
Na d"a naitna moicmo Jasno je ~tkle, kad kazemo, da pe,r-
sudUI o onome, iUo perol·
cipiramo na p,i·edmetima boje, da je
plramo osJetlllma. Jeàntm
Od njlb i!uvaruo 110 mablu-to u stvari fato, ka,o kad bismo rekli,
de, a drugim upadamo u da na predmetima nesto. percipilramo
nju. i da doduse ne znamo, sto je to, alii
da se iz toga u nama samima stva-
ra neki veoma ocit il jasam. osjet, ikoji se naziva osjet boja.
No velika je razUk.a u nacinu sudenja. Dok naime samo su-
dimo, da nesto jest u predmetima (t. j. u stvarima,, od kojih
nam do1a!Zi osjet, bez obzilra, kakve su one), ali da ne znamo,
sto je to, mii, se ne samo ne v.aramo, nego se time unaprijed
osiguravaimo protiv zablude, jer kad uvidamo, da nesto ne
zn.amo, mainje smo sklOiili da o tome naglo sudimo. Protivno
je, kad mislimo, da boje percipiramo na predmetimai, i.ako
stvarno ne znamo, sta, je to, sto nazivamo rijecju bo j a, te
iako ne mozemo spoznatt nikakvu slicnost izmedu boje, za
koju pretpostavlj,amo, da je u predmetima, i one boje, koju
dozivljujemo nasim osjetilom. No kako to ne uvidamo i kako
ima mnogo drugoga, sto jasno perci.pi.ramo, da osjeéamo dù.i
spoznajemo ne drukcije, :nego iOltlalko, ikako jest ili barem
k,aiko moze b:ilti u !I)redmetima, na pr. velicina, oblik, broj
i t. d., la•k o zapadamo u poigresku, da sudimo, dai je ano, sto
u predmetima nazivamo bojom, nesto sasv.im slicno boji,
koju osjeéamo, .pa tako drzimo, da jasno percipir.alm.O ono,
sto nikako ne percipiramo.
LXXI.
Glllvnt uzrok za.bluda U tome se moze upoznatil prvi i
potjeile oa predrasuda glavni uzrak svili zabluda. Nas je
bi djetlnjstn.
naliime duh u djetinjstvu bio tako
tijesno privezan uz tijelo, da se nije prepustao nikakvim
drugim mislima, nego samo onima, preko koji\h je osjeéao
O!llo, sto je djelovalo :na tijelo. Tada nije jos upravljao svoje
misli na nesto tirzVJaJnjsko, nego je samo osjeéao bol, kad bi
tijelo zadesila kakva neugo.dnost, ili nasladu, kad bi tijelo
94
dozivjelo nesto ugodno. Kad bi pak na tljelo djelovalo nesto
bez velike ugodnostl ili neugodnostiJ. duh je, prema raz.liéitilm
mjestima i n,al(:inima tog djelova.nja, imalO razliéite osjete,
naime one, tlcoje nazi1vamo osjet.ima okusA, mirusa, zvukova,
topline, studeni, svijetla, .b oja i s1i~oga, sto ne predstavlja
nista, sto bi se nalazilo izvan misljenj,ai. Ujedno je percipiirao
velicinu, obU!k, kretanje i slifuo. No to mu se nije poikazlvalo
kao osjeti, nego: kao neke stvari ,~li njihova stanja, koja po-
stoje ili barem mogu postoj,a1ti izvan misljenja, iako on nije
jos zapaizao tu n:jd.hovu razli!ku. Kad je zati:m ustrojstvo tijela,
koje je •o d prirode talm izgradeno·, da se vlast'iitom snagom
moze kretati na naizlicite nacine, slucajno postizavalo kakvu
ugodnost ili izmic.alo neugodnositi okreéuéì se nasum:ce amo
tamo, zapocoo je duh, koji! je s tijelOim, bruo, usko spojen, opa:
~fati, da ono, sto tijelo taiko postizava, ili j.zbjegava, postoj1
izV1S1D !Iljega. Nadalje je tome pripisiva.o ne samo velicinu,
oblilk, kretanj'e i slilcno, sto je percipiraio, kao stvari ili njir.ova
stanja, nego takoèler okus, miris i ostalo, cega, je osjete iza-
zvane djelovanjem toga u sebi opaz.alO. Svodeéi sve samo na
korist tijela, u :koje je bio potpuTIIO• ur01J1jen, duh je drzao, da
u svakom predme1u, koji na, nj djeluje, ima toJ.iko, vise,
odnosno manje realnastil, koliko Je veée, odnosno manje to
djelovanje. Tako je smaltrao, da mno,g o V!ise supstancije ili
tjelesnosti ima u kamenju ili u kovinama nego u vodi ili u
zraku, jer je osjeéao, da u njima, ima vise tv:rdoée i' tezine.
Cak je drfao rpotpuno nicim zrak onda, dok u njemu nije
opazao IIli vjletair ni studen ni toplinu. Kako mu svijetlo sa
zvijezda nije svijetlil,o. jaice od malilh plamicaika, svjetiljke,
nijednu zv;Ljezdu nije sebi predstavlj1a10 veéom od tih plami-
caka. Nadalje, kako nije zapazaio, da se zemlja okreée u ikrugu
i da je njena povrsina savinuta u ikuglu, bio je skloruji mislje-
nju, da· je zemlja nepomicna, a, njena povrsina ravna. Sa tisuéu
drugih takvih predrasuda prozet je nas duh veé od prvog
djetinj:stva. Kasnije, u djecackoj dobi, nas se duh nije vIBe
sjeéao, da je to primfo bez dovoljna ispitivanj.a, pa je sve to
prihvaitio ka,o pna:vu i ocitu :ilstinu, k.ao da je os.jetilima, to
spoznao tilli ka,o da mu je to usadila piriroda.
95
 LXXII. LXXIV .
Drugi Je unok 2ablud!l
ìito ne moY.emo :aaboravlli Iako d~ u zreli.rn &"'Odì!nauna, kaid vise Cletvrtl je uzrok, sto svoje Na,posljetku, 1Jbog upotrebe govora
Predrasnile. ne sluz1 P0 1lpuno tijelu i ne svod.i sve
1 poj move poveJiuJemo s
rlte~lnla, lcojo ne pav e-zujemo sve svoje pojmove s ri-
prromatrain:it· b" na nj, nego i fapituje istinitiost stval'li oilrovara;Ju tol!no jeèima, pomo<:u kojjh ih izrH!emo, tP.
1tvarrlma. ih zadrz.avamo u paméenju zajedno
je pn}je ta~: ;r:~:~:::la;pil ;eé, d ai jev la,z no nu:1og~1toga, sto
, . ' ne moze lako rzbnsati to i s tim rijecima,. Buduéi da se kasnije
pamcen~ ~- Dokle se god te p.redrasude cvrsto drze u aiméen. z lakile sjeéarno rjtjeè'.ti nego SJivarl, tesko da ikadai imamo ta.ko
mogu biti uzrokom ra,z.novrsnih zablud T k iP . JU,
od djetillljstva zamislJ'ali .. d _a . . a o .na pr. Jer smo l'&.zgovijetan pojiaa:n bilo cega, da bismo ga mogli potpuno odi-
ZV1Jez e vrlo s1tmma · 1• . . jeliti od predoclzbe rijel5i. Zbog toga se m.ish gotovo svih ljudi
nomski razlozi dokaeu ·u d .' ia."'lo, na:m astro-
m'Ìlsljenje joo UviJ'ek ta~k ' . aksudone vrl~ vehke, ipak je krivo llJ)l'aVljaju vi.se na rtiijec:il nego na stva:ri Tako oni cesto odo-
.
lJati ih druk;X.;..;· o Ja,
. . o' a Jllalm Je ven- v,ma t esvkO zanus- •v bra,v,aju neshvaéene rJjeèi 1 jer smatraju, dai su ih nekoé shvatili
\uJl.Ina negio pr.~J e. ili do:im,all od drugih, koji nu ih tocno shvaéali. Iako se sve to
ne moze ·ovdje toè11,o i.moiiti, jer nije jos prJkaza.na pti<ro'da
ljudskog tijelai i nije jo~ dolklaizarno, da i.koje ti,,jelo pos.tboji, cinl
LXXIII . se ipruk dovoljno razumlji,vim, da. bi .pomoglo raspoznavaiti
jasne i ra®govijetne pojmove .od nejasnih ii. pobmanih.
Trelii je uzrok, lto se
zam.a,ran10 u111·1wJJ(l.ju(ii D.s.im toga, nas duh ne moze Jl!Ì ma
paznju na. ono, sto ll.ije sta svraéa,tt paznju bez ne.k:e tesk-Oée
LlQ{V .
na ilomaku oaJetilim.a,.. i ~Ora. Od svega mu je pak naj-
Zato BWo na.viklt 6Udltl teze svra6arti [Paznju nai oai..o, ~to se
O
tome ne Po sadasnjoj
spoznaji, nego Po ranije
n: na.l~zi _na dOlhvatu ni osjetilima
l11 m t b 1
Skup svcga, ~ega 11e
treba prldriavatl, da bi
11e, vnljano fUo:t"ofiraJo.
Stoga :llB, -0zhiljno filu.lo.filra.noe i, za
istrazivanje istine u svlm stvarima,
stvor:entm airedrasudam as i, 1 o zato, sto mu je priroda koje se daju s_poznati, najprije se
a. taikvai zbog veze s tij elom, bilo zato treha, l'ije§iti svih predrasuda-. odnlosno treba, se buzno 1:uvati,
,,,,,s'1,..,,_ . sto je u, Pl'Vi:m glodtnama, kad, je in~
2 ...............!'1Jen samo predinetima os · tiin da ne vjerujemo mkak.vim nùsljenjima, koj.a smo nekoé pri-
st-,-- - to Je og za'll)jeéivanja ili maste hvatili, ako iJh prethodn0, ne podwgnemo noV'Om ~pitivanju
t t::'JU:lU. u me veéu praksu l· lak·Oéu l=JenJa ~~)(,. .
nego U! drtigim
'
i ne utvridimo, da su is.tinita. Zatim po redu treba svTBéati
~ va.runa. T~ mnogi mogu zami.Blilti sa.mo supstallciju koja pa.z.nju na· pojmove, k<>je tmamo .sa.mi u sebi. Samo <me od nj1t,
Je slikovita, tJelesna i pr.istupacnéll osjetilima N zn . , . koje prtiJ takvom ilspitivanju upomalm.o ka,o, jasne i ra.zgov.ijetne,
da se dacie pred "'ti · e aJu na:un.e,
. . . . o':1 sanro O"no, sto se sastojj od protezan ·.ai i to sve takve, treba da smatramo istinitim. Budemo li talco
:tan~.a ru oblika, iako se jo~ mnogo drugih stvari d§ spoz.n:ti • postupa-h, na,jprije éemo uoc.iti, da postojimo, ukoliko smo
, mis~~· d{;l n~ lll()fe. nàsta pos<tOljati, sto nije tijelo 1 da a~ mi.salo.ne pr.irode, zart:m da, po.stojlil bog, da smo o n jemu zavJsni
sv~ t1Jelo daJe zanujetiti osjetllima. Medut.ian b~d éi d i da se :iz razmatraarja nj~govih a.tributai llll02e pronaé.i istina
d<!!ISta n:i Cli kakvoj shnaa.i ne doznajemo kakv . , u a i u ostalim stvarima~ jer je on njibov uzrok. Napooljetku,
~aflldetn k~ A dal I
a Je, Samo 0Sje- uocit éemo, dai osim pojmova. boga ;il naseg duha postoji u nama
e je biti. .izloze.n-0, desava se, da veélna za
6J)oznaja mnogih teza vjeène dstine kaioi na pr. O d n i ee g a
•. '. y~ ..

crtava srvog ZIVJOta sve P'r edo~uje pobrkano.

n e n a s t a j e n i s t a !i t. d. , ist.o tako spoznaja neke tjelesne
96
7 Rasprava o metodi 97
prirode ili protegnu.te, djeljive, pokreme i t. d., te nekih oojetà,
koji na na:s djeluju, kao sto' su bol, boje, iokusi i t. d., iako jos
ne zn.amo uzrok, zbog kojeg ta!ko na na.s djeluju. AJro tò ùsPf()-
redimo s onim, sto smp prije .zibrkano ,znislili, steéi éemo ~o-
sobn.oot da oblikujemo jasne i ra.zgovijetne pojmove svih stvari,
k,oj'e se da:ju spo~ti.
U to malo misli saidrfanil su, cini mii se, glavni osnovi
ljudske spoznaje.

LXXVI .

Treba vi.le drtatl do No uz ost.a1o moramo kao v:r,hovno

bol!eg ugleda nego do pra,vilo U88lditi u svoje paméenje, da
nalles 1poznavanja,
treba vjerova ti ik.ao u naj$!!gurnl~e KEN2 DESCARTES
Izuzevll to,fUozofu ne
dolllraje da odobrava od svega u (l{[lO, sto nam je bog obja-
lita drugo osi.m onoga, vio. I premda ée nam mozda svijetlo (l596-Hl50)
sto Je 11poznao, ra:zuma! mjesto toga pruzati nesto
drugo kao potpuno, j asno i ocevidno,
ipaik treba da vjerujemo radije bozjem ugledu nego, svorn
vlastitom prosudivanju. U onoone naprotiv, o cemu nas bo-
zanska vjera nista ne u~V, filozofu nikako ne dolikuje da i.sta
dr.zi istilllitim, sto nikada nije .spoznao kao istinito, niti da se
vise pouzdava u osjete, t. j. u nerazoorite sudlQIVe svog djet;lnj-
stva, nego u zreo razUJn.

98
 Tokom triju stoljeéa, koja su prosla od Desc.a:rtesove
smrti, njegova je fHooofija dozivjela najrazlièruja tumacenja.
Svaki hmorar filooofije, analilzirajuéi njegovo djelo, isticao
je prema sv-Olm vlastitom stanovistu one Descairtesove tekstove
i postavtke, koje su trebale opravdati anticipixano shv~je, dai
je Descairtes :'bio radonalist ili iracian.alist, ideaJrilSt ili pret-
hodn:ilk dijalekti&og materij,ailizma! i sl , a zapootavljao teksto-
ve iii postavke, koje se s ta!kvim shvaéainjem nisu slagale. Ova
protivrjecna, tumacenja nisu od.raz samo pxiotivrjecnih pogleda
nru svijet sa,nrilh i:nterpretatom, veé i odraz stvarnih protivrjec-
n01Sti u samoj mo:wfilji, koja se anail.iziira i turnaci. Ako se
polazi od cinjlenice, da je filozofija nastajala! lalicizacijom
teologije i uvodenjem u IOIVJO podrucje p11ilrodnih nauka, i od
c1!njenice, da je filozof u veéoj mjeti za'VÌS<ilot od teoloskiè~
predocaba nego od prirod:no-nauènih, da je dadtle, objasnjava-
juéi. covjeka, njego~ sv.i.jest kao i njegovu historiju, bi.o prisi-
ljen da djelonntl:cnim i oskudnim rezultatima naJUke doda:je
svoje spekulaitilvne ik!cmstrukcije ili :meta.fizilku, ic:mda postaije
razumljivo, da je zapra:vo svaka filorofija bila, a i morala biti,
protivrjecna:1 •
pjlelo Descartesovo treba shvatiiti kaio takvu protiv-
rjecnost. Nemoguée je Descwrtesia proglasavaiti idealis·tiom ili
materijalistom; on je istovremeno i jedno i drugo. Filoo:ofska
mii.saio XVII. vijeka, u lrojem Descartes zivi i 11adi1, nije j~
diferenckana,, ona je protivrjecna. Tailro se Descartesova meta-
fizikai i teologij1ai ne smiju uzi.mati kao neke svjesne mJistifi-
kaicijie, !kao shvaéanje opasnosti, koje njegovo naucno (t. j. mac.
terijaootÌlclko) ucenje predstaivlja protiv tadasnjeg utvrdenog
drustvenog i ideoloskog poretka. Descartes je svak.ak.o osjeéao
izvjesne iprobleme, koje je pokrenula njegova metoda, i ustuk-
nuo je pred njima, ali ne samo uslijed fi:li&og straha od 101pas-
1 et. Letebvre, .I>esoarle111 lij IIB,

101
nosti, veé i od »dusevnog« straha pred nepozna.tim, pred po-
misli, da bi ta metoda dovela do rusenja svega sto postoji, i do
bezaikia,nja. 1
O Descartesu posto,ji danas ogromna literaitura. Svakli. nOIV'i
pokuisaj, da se on prika.ze kao iiskljucivi predsta'Vllik jedn.og
od obadvaju ekstremnih filozofskih pravaca, danas ne bi bio
tofan. Prikazati ga danas objektivno, znaci ocijeniti njeg\OIV
raid historiijsko-matooijalisticki, shvatiti njegovu filozofiju kao
1deoloski odraz tadasnjeg drustvenog ikretanja. S toig stano-
vista pokusao je prikazati Descartesa H. Le f e b v re u svom
djelu »De se art e s«. 2 Ovaj prikaz Descairtesa u glavnim
postavka,ma o njegiovu djelu izraden je po Lefebvru.
Descartesov,a, je filozofija pr.ilnm individual.istiokom i
racionaltistickom pogledu na svijet, 111al'Zoru, dakle, koji, istice
slobodu pojedi,nca i a:pstraktni um, kao i njihovo ookladiva-
nje. To je nazor :o svijetu francuske li:b era,lne burzoazije u
svom pocetku i usponu (XVJ:. i XVII. vijek). Desca~te50rvo
najslaivnije djelo, najlzainintljirvije i najikara1kteristicnije, »Ra-
s ,prava o metodi«, nosi biljeg proglasa tadasri.je 2JaiPadne
cirvHJtzacije, induistrijske oiwlizacije, i ,njeziina nosioca, libe-
rarlne burzoazije u uspon:u. 3
Z&padlna civilizadja, koja je izgradena na rusevinama la-
tjnske lkultu:re i krséan.sike mitoliogije, proglasilai je um opéim
orudem duha. Suvremeni oovjek izclize se izna:d prirode i
hoée da je uipo.zna, savlaida i iskorJséav,a u svoje svrhe.
Fizilka1ne pojave prirode izgubile su karakteristiku tajanstve-
nosti, one su ,p od'vrgnute istra,z ivanju: » ... moguée je doéi do
spoznaja, koje su za zivot veoma korisrne, i da se mjesto ove
spekulativne ( =skolasticke) filoZ!Offije, koja se uci u 1skolania,
moze naéi pralltticna, pomoéu !koje bismo, taiko tocno upoznali
ma.gu i dj~va:nje vatre, vode, zraka, zvijezda, nebeskog svoda
i svih drugih tijela, koja nas okruzuju, kao ~to poznajemo ra-
zliote strucne vj~ne na!ih obrtnika, i mogli ih ... upotreblja-
vati u sve svrhe ... , te taiko pootati gioopodarima i vlasnicima
priil'ode«.•
Cf. Lefebvre, .26, 2:1.
1
z Hend Li!d'~vre, De se art es, P.ads 19417, i~anje »Hier et
Aujouro'hui, 300 st:raJnica, oktav-form.ata
3 Cf. Lefeibv!l'e, op. cit. 3.7 ss.
4
Rm (= s.ki!'aée,no m »Rasprava o metodi«) st·r. 50.
102
To je ib:i!lo djelo mlade burzoa.zùje u usponu, koje je histo-
rijski zadatak bio da r·azvije proizvodne snage i time u vezi
prirodne na,uke i tehniùrn.
I.
Prije prouè':avanja problema Descartesove filo:rofije treba
òcrtati historijske uvjete, koji su doveli dio kartezijanstva.
Oni padaju u XVI. vìjek. :Arouè':avanje drustvenog kretanjia1
e;vog doba .pokazuje, da se moderna svijest tek rada. Naj-
slobodoumniji ljudi nastoje da se otrgnu od sta.rih oblika mi-
sljenja, da ih slome, ali u tome jedva uspijevaju,
Novi drustven.i i po.l:lticki ,pokreti tog dOlba mogu se izra-
zavati samo teoloskim jezikom i time oni postaju hereze. Teo-
loske rasprave i vjer.siki ratovi odrafavaju i ujedno prikrivaju
po.,tajanje kapitalizma, stvaranje nacionalnosti i pojavljivanje
treéeg staleza.
Filozofija ~aje sputana u prezivjelim tdeO:loskim obli-
cima·. Odricuéi se teologije i misti'ke, fil,oro!fi upada,ju u pla-
tOll11!zam, neoplatonizam, kaibalu i t . d. rf.ako skolag,tilrn vlada
i u filozofiji i u .Mrnli. Iako je srednji vijek bio premasen s ob-
zirom na ekonomtlku, ideolooka njegova nadgraidnja tek sto se
je ;pocela klimati
Ka,o svalko hiJStorijsko .razdoblj:e i srecJ!njti vijek je prosao
razliaite svoje faze: rast, vrhunac, opadanje i krizu. Kriza
s:redinjeg vijek.a1 pada u XVI. stoljeée. Ono naja:vljuje ujedno
i dolazak noviog s'Vijeta.
Srednji vijek ima svoje dms.tveno U'reden:je - feuda-
lizaim. Feudalizarm je bio siistem hijerarhije osoiba i nepo-
sred:nih veza. Citav•a feudailna piramida temeljila se na vla-
snistvu zemlje i na1 eksploataciji kmetova. Ova hijeraxhija
ima dvostruki izgled: veza osoba i odnosi, vlasnistva. Na svakì
dio zemlje pritiskuje citava, hijerarhij,a i na njemu se vrs1
cjelokU1pillOSt odnosa i feuda,lnih prava. Ta je hijerarhlja
religiozna; i pravna.
VrhUJ11ac feuda'lizma znaci XIII. sitoljeée, razdoblje re-
lativne ravnoteze. Medutim ekonio:mski uspon uskoro je
nertaio. Ravnoteza je ukinuta naipose razmjenom robe, zamje-
103
nom narturalne rente novcanom, razvojem g,rad~kog obrta, u
manufaiktuiru i poolovima trgovaèke bUII"zoazdje. Bas od ovog
vremena trgova:èlka (gradska) bmzoazijai moze sticati feudailni
posjed kupovinom, ulaziti u red feudalaca (- to ée biti novo,
buirzoasko plemstvo! -) i n:a taj naci1n, na ov,oj novoj osnovi,
pi,i,ti.Slkivati kmeta novim pojaica:nim ugnjeta,vanjem i eks,plo-
ataci'jom.1
Kaikva j,e bila ideol~ka strana feudalizma? Dvos.truki
i·zgled feudailne hijera:rhije u p01gledu produ!kci.Olllih odnosa
(veza osoba i odno:si vlasnistva) morao se odraziti i :iideolosiki
kao pogled na svi.jet, koji treba da opravda posvetene veze
feudalnih prava i pravnih odnosa.
Ideolo~o orude za ovu sv,rhu dala j,e .Airi.stotelov.a filo-
zofij a, njegov,ru fonnialna logika. Njezin se postupa:k kreée
unutar r o do v a i v r s t a. Svaki rod spalda u vmtu, koja
je opéija; o:zm,ake ·vo<da 1zvode se :itz znaikova v,rs.te. Siloig:ist[ènro
rasudivanje pola,zi od vr:ste prema rodu, od opéeg pTetna
posebnom i pojeditna1cno1111. U owm loigicko--spekula,tivnom
izra.zu hijera1rh:ije pCJ1j1111ova srednjli vij,ek j,e nasao i id~losiki
odraiz za hijerarhiju ljudi.
Na svom V:l'lhUlllcu srednji vijek postitzaiva po['edaik, koji
suvr·emenicima i'Agleda utemeljen u prirodi i u umu, daikle
nepokoleblj.iv, vj,ecan. U skolaistici taj se ,poredaik odiraizaiva
pomoéu ideoloskih obliika prOISlosti.
Tra1govi ovog obli:ka mi:sljenja mogu se naéi kod Desca·r-
te.sa. U protiJvrjecn.asti. s njegovom racionail.IiJOIJn metodom
skolas,ticko radonalizi.lrainje hi:j,erarhije natla:zi se u njegovoj
teolo.gijd. i neraizdruz ivo j,e povezano s ovam metodom.
Skol:astiika je saidTzavala unutar:nju protivrjecnost, koja
ée, s vremenom, likviclirati 10,vu filozofiju.. Po toj fHozo:fiiji
covjek je odreden po SVIOlm mjeistu koje za.uzima u hd.jeraxhiji.
Odatk:le o.n sarmaje i;,s.tinu? Ne direktno, veé iindi,rektno preko
posre:dJn.iika,. Isttilnat se prenios.i s na:jviseg mjesta hi.jerairihijsike
ljesmnice (bog m aipsolutno) sa.mo pos:tepeno na nize preko
feu!da.I!I1e hijerairhije crkve. Piobune protiv ovog ucivrséenog
reda, jer se pojedinac niikad nije time mogaio pOlmiriti, veé je
traz.i.o n.epos,redaln. dodir s istànom, s bQgom, diov odile su do
1 vljuju posredne veze: roba i trzi:ste, novac, apstraktna misao
t Cf. Lefebvre, op. ciit. 48 ss.
104
svih moguéih obliika srednjevjekovne hereze i kasnije ck>
raznih ,oblika protemain.ti,zma.
Dvolicnoot neposrednih odniosa li pra'Vllih odnosa, ikoji su
b.itni za feudalitzaim, pojaivljuje se u ideologiji kao proti:vtjec-
nost. Da bi se ta ,protiv,rjeomst Ulkinufa i !krséalnsk!i nWQlr o
svijetu ucilnito ,prihvatlji'V za svaikog, morala bi se ukinuti
hijerairhdja posred!nliJka istine. Med:utim, aiko se Ulkine ona,
ukilruut ée se crlkv,ena hiijerai11hija posrednika: istine ,a s njome
i d'nl!Stveni i poliiticki. poredalk.
Descartesova teolo:gija i toorijai spozna,je pokusaj su da se
uk:inu posrednici izmedu tstine i pojed:in.ca. Um u Descarte-
sovoj filorofij~ ocl!bacuje izricito svaki dru,gi au,toritet. Spio,z;naja
O!bjekta nije silogiJStiicka deduikcija. Um rastavlja objekt na
sastaivine dijelciV'e, a zatiJm gai od njih opet sastavlja prema
racionalnom redu. 1
OV'U protiv1·jeénost skolastilke poveéa<> je ra1zvoj eko-
nomtke, koji je Mao svoj.im uzl,a,zm;im putem. GJ.aivne oznaike
Qvog ,1sazvioja bile su: zam,j ena na;turallnog gospodarstv.a s go-
spodairstvom, •lmje se temelj:i. ;r,i,a razmjeni robe, pove éanje
proizvod;nje usli'jed tehnick,Qg usav1•savanja oruda li sve veéa
s.pecijaliza.cija u pocl,jeli ;rada., za1tnjena natmalne 1·ertte s nov-
canom sa sw,,m posljedlc.arna, lmje su iz te zaimjene pro..isticaJ.e.
Uz te promjene dolaz.i jos porast gradova ti njihov utjecaj,
gotovo potpuno odivajanje grada od sela, zaioistaj.anje poljo-
privrede iza mainufaiMure i maisinske ind!UJStrije, koja je u
naistajainju, a time u vezi i .gUJbitaik ekonomskog i politickog
gospodstva sela naid grad0im.
Krajem srednjag vJ.j eka po,d sve veéìlm utjecajem budo-
azlje pom..nju se 1;"as;pa1<:11at1 I seoske i gratlsk:e z-aijednice (cehovi
i t. d.). One posta1u plij enom nove t.rgovaè'.lke Sllistoìk.raclje,
1
koja je mogla kupova1fli, k-ako je veé gore bilo reèeno, feudal-
na diobrai. Mjesto stan:ih zajednica, 'koje se meduoobno pomuu
i dopunjuju, do-1-ati po:stepeno rezim silobodne- ikonk:uirencije.
'D.raclicirje i, obicaji zaanijie njeni su lièmom mi.ci-jativom.. S obra-
zovanjem indiivitlualnosti po-pustaju ne.p.osredne veze, tak.o
foarakteristiilòne za feuda!lir.r.a!m, i na .nj:ih'OIVU se mje.stu ,p oja-
1 Cf. UefebVTe, op. ci't. 69 114!.
106
i, napokon, drzava, apsolutna (jed:in:stvena) mo1na:rhija mjesto
raJStrkane feudalne. 1
Napredak u nauci u XVI. vijeku :isao je parnlelno s na-
pretkom u tehn.irei. AJm je p.re:ziiranje fiziokog rada u starom
vijeiku imalo porazne poolj,edice za nauku odvajajuéi teoriju
od prakse, matematiku od fizike, u XVI. vijeku isèezava svaka
drustvena osnova O'V'e ideoloske poj,ave i fizièki je rad reha-
bilitiran.
Id~oloska za1msenost XVL vijeka dosta je velìka. Pojam
indiJVtdlualnog vlasngtva na zemlju sve do god. 1789. nije
stekaJo juridicku jasnoéu, koju je irnao u rimskom pravu .Ka.-
pitalisticka svojina·, svojina nad novcem s pravom lihvaTenja
razvija se sporo. Feuidalno vlasnistvo .na zemlju postepeno
prestaje biti drustvena os:nova. Burzoazija, koja se uzdize,
ne na,meée se poilitièld, veé jos ~a dugo vremena ostaje u
okvirima feuidaltzma·. On.a gOIIllila kaipital - (t.o je prvobitna
akumulacija u Francuskoj!) - veoma je stedljiva, ili novac
upotrebljava za nalmp zemlje pojacavajuéi nai taj naèin
feudalizam u zalasku. Njezina revolucionarnost samo je spo-
radièn.a. i tako on.a ,atmo.guéuje poja'Vljiv.anje apoolutne mo.na;io-
h;.jie.
U isto vrijeme rada se individualizam, koji ima svoju
prakticnu oonov;u, u konku.ren.ciji d individualnl'J.j inicijativi
Pojedinaic se sluzi drustvenom za:j,ednicom za svoje vlastite
svrhe, a kori:sti joj sa.mo tiro putem.
XVI. vijek zavdava prc4ivrjecnost i!zmedu objek.tivnostl
nauike i postupnog razvoja, mdividualne svijest:i. Time se sk~
la:sticka ideologij,a, ,prezi'Vj.ela. Da b,i se kao odraz ove obje-
ktivne protivrjec,nosti pojavila nova, skolaistici suprotna, v::sa,
ideologija, bilo je potrebno, da oba kraja ove protivrjecnosti
udu u svjjest jednog poje:d:rnca. To je upra;vo bio Descartes.2
II.
Descartes potjeèe iz novijeg burfoaskog plernstva. Roden
god. 1596., on zairana doJ.a,zi u jeZU!itski kolegij La Flèche.
t Cf. Mamifest komunlsticke, pa,rt1je 19 ss; Kultura ,1948.
I Cf. Lefebv:re, op. cit. 92.
108
2elja za znanjem ,pobudHa je u njemu prezi,r za knjiige. Jezu:iti
su: mu obeéali, da ée mu humail1listièke nauke pruziti j.asnu i
cvrstu spoznaju svega, sto je za· zivot korisno. Od svoje se-
snaeste godine dalje on uvida laznost ovili obeéanja.
Desca,rtesov rad poc:inje ,goddne 1618., kad je on po prvi
put ugledao ideju »divne nauke«, kako sam kaze, na koje
ootvarrenju radi. Jos mu tada nije jaisno, da li ée ,oina sluziti
samo za pr.ilmjeaiu u matematici ili ée imati sid, univerzalniji
domasaj. Fragmeruti njegova djela »O 1 y m pi e a« pokazuju
jos k,rajnju nejasnoéu u tom pogledlu i svjedoèe, da je Descar-
tes trebao, obaJViti velik po~aio, da bi. raskrci,o i ocisti10 svoju
fUozofsku misao, svoje maitematicko !i.strazivanje i svoju svi-
jest od naislaga traidicije. U tu svrhu trebalai je d:a mu pooluzi
njegova sumnja, koju ne primjenjuje sa.mo na motr.a.l i na
f.ilozofske na~wre, veé i na èitavu zalihu predocaba,, u kojoj
se prema: srednjevjekO'V'Iloj tra,diciji magij.ai mijesa s besko-
risoom apstrakdjom. 1
Od god. 1618. dailje Desca,rtes je na OS11JOIVU rada, svojih
prethodnika u matematici., filzid, ana001II1iji li fiziologiji pro-
uca'VaJO niz problema iz ov.ih podrnèj.a: o padu tijela, (1618),
o trisekciji, kuta i kUJbiè<nim jednadzbama (1619). Raspraiva
»De solidorum eleme:ntis« (1619-1620), kloja obra<iuje
probleme iz geometTij'e, radovi o Pa:ppusovu problemu i
formulacija aina!litio&e geometrije (1631), o tangentama: (163'7),
o anatomiji i fiz1ologiji cÌlrkulareije krvi {1628-1638) i t. d. i t. d,
ulaze svi u OV'O pocLrucj,e. 2
Djela: »Ra:sprava o, metodi,« (1637), dod~na nje-
govim istrazivainjima o dio.ptrici, meteorima i geometriji,
»Meta, f i z iè k e me di t a e i j e« (1641), »N a e e I a f i 1 o-
z o f .i, j e« (1644) na Latinsikom jeztku, zatim ist.o djelo na
fr.aincuskoon jezi:ku, revidirano .i poipunje.no (1647) i »Stra s ti
d use« (1649), obraduju pretezno filozofske problerne.
Poslij e nj egove smrti izasla j e nj egova "R a s p r a v a o
svi j et ,u« (1664), zatim »Pravi 1 a z a, up ;r a v 1 j a n j e
d uh a« (1667) (koja su ostala nedovrsena) i nj·e.g ova kore-
spott1dencija. Bas ova korespondendja mnogo je doprinijela
t Cf. Lefebwe, op. cit. 103 ss.
i Iibid. , 107 116,
107
n1.zumijevanju njegove filozofije, jer su Descartesovi pogledi
u pimxii,ma. poznanicima i prijatel.j:ima iz;razeni jasnije nego u
objavljenim djelima.
Sve ovo pdkàzuje enciklopedi1&.i kara:kter Descarrteoova
duha. Prihva:éajuéi veé stecenu nauku na svim podrucjima,
od matematike do fiJ:ozofije i medicine, on je razvija, dalje,
ulazi u probleme i nastoji ih r.ijesiti. Svai ova podrucja on pro-
ucava u medusobnoj povezanosti. Ova je veza biiJ.a omoguéena
otkri.éem Descartesova oiblika, i, oruda spozna,je, njegovom
me to:dom.
Metoda .se u De.scartesovim radovi1ma primjeéuje, iako
nejasno, od samog pocetka. Ova metoda, koju je u »Ras p r a-
vi o metodi« fil!ozofski fovmulimaio, i Jroja mu je sluzila
kaio vodilja u svim njegovmi radovi.ma i u1Spjaesima, postavlja
slijedeée zahtjeve:
1. anaJ.i!zu ili rastavljalll,je konkretnih i slozenliih po(iava;
2. svoden,je ovih pv,j,a va na jednootavnije, t.j. na apstrakt-
nije njihove elemente, koje treba najprije istraziti i
3. sintezu stva,rn01Sti pocevsi, od ovih elemenata.
DescaJI'tesova filorz;od:ija pOika.zuje teznju, ,da se ovaj po-
stU1pak oprav;da,, jer se temelji n:a. pri.rodi samih stvaJI'i: red je
spoznaje i red bitka.
Svako njegovo, filozofako i naiucno dje1o daje mu prigodu
da ovu metodu precizira, da je formulira i primi,j eni na nov
materija,L Odbacivsi sve sto je osjetilne prilrode (boju, tempe-
raturu, tezinu i t. d.) ika.o nejasno, on drz:i. ispravnim samo ono
sto je o ei g 1 ed n q, evideil1!tno. Uz ovu tetnju za ocigled-
noséu iskrsava kod njega i tefoja za jrusnom svijeséu, teznj:a
za tim, da se misaion:i subjekt oslobodi unutarnjeg kaosa, da
se iskriistal.iizira. Ova teznja prniti i fovmulaciju same metoide
i ujedno je njezi.no filozofsko objasn.jenje. U ovom proci~-
va.nju svijesti Descairtes ide tako ooleko, era svijest o sa.moro
sebi pocilnje p:osmatrat:i: ka:OI nesto apsolut-no, .n eza·v isno od bilo
c~ga drurgog. Sai mo svi j est kao razvojni stupanj svijesti,
a koj~ je rezultat prailcse i teorije niza ljudskih generacija, za
Descairtesa je ap,s,olutru pocetaac, od !kojeg on polazi. Sve, sto
prethodi ~Olznaji »mi s 1 i m, da k 1 e post o j i m« (cogito,
ergo sum), koja 'Ulpravo oznaicuje stup3111.j sa,moov:ijesti, izbri-
sano je. Potpuna jaisnost i pouzdrunost o samom sebi ne s,Uce
108
se izvanjskim, objektivnim putem, veé in t. ui e i j o~· .su-
bj ektivmm putem. Osnov sv ake ~zvj~~os~, sigu1·~osti . Jes~
1
slobodna samosvij:e st. Misaoni suobJekt ili. nusalC>lli »Ja.« v.iAe
ne vjeruje UJ praiksu. SaJlllOOV!i1jest izvlaici sve iz sebe, ~ o~dem
:z,a svlaidBJVanje svijeta ne proglaJSBJVa se praksa il1 lJudska
djelatniost, veé metoda.1 .. .
Takav idea:Hsticlti stav u oidnosu bitkai i sv1Jesti, da se
kao pola,z na to.oka uzima, svijest, dictveo je De~c~orte~ uipr~
·.
nJegovoJ · metodi u mnogi:m pitain.jima do meta.frz1!ke 1. teoloigl'Je.
, .
Put, koji!m je Desca.rtes isa:o . u .ovom. »procisca:vrun.J.u«
svijesti, u elin.ùnill"ainju njezin~ ne~asnih po~.a,va, n u lroll~
j&Sn.1h i o~evidnih, i u uzdi2a1Il.JU lllllS8iOUDg »Ja« !2nad un~tar
n.jeg »lkaosa« ostaliftl misli, osjeta1 opBJZarja,, predo~ba 1 sl.,
bila j e s u m n j ai.
SUJmnjai j,e saima po sebi 111.egaitirvm:i mo.ment u procesu
spozn.aje, a.li OIIl:3, dovod:i Descartesa dio pooitilV'lle .postavik~
>>m i s l i m, d a k 1 e p o s t o j i m. « Descairtes. swnnJa:, da b1
dooa,I() do izvjes.n,osti, a ta je izvjesnost posti. gnuta u sam~
1
svi'j,ooti: koliko go.d sumnjaiCJI, ja misli~. 2 Desca,rt~v.a sumnJ~
usko je povezana s Descartesovim favotom, ona. Je sastavm
dio njegorve metode i odireduje izvjesne erte in3ego,ve meta-
fd~ike.
Povijest razvoja Descartesova .mi:sljenja ~jedno j.e .po-
v.ijest njegove metodi&e sumnje. O tom ~voJu. g.ovo1n cita.v
prvi dro »R asp ;r a:v e o metod i«, ki0J1 ~ J e ~i~af-
sktm podacima !iz njegovih djecaclkih gioidina .. ?esca:rtes Je 1zn~-
'tkoxcu' humandmiolcih inaiu!ka, u koJ1ma ga obu~BJVaJu
n ad en p l1 "' • 'ti "h
u gimnaziji, preinda »je studirao n a jednoj od naJz~mem Jl .
skola u Evropii.« Kaisnije se ova swmnj,a prod.u blJuje. S':~
odsj,ek .n jegova zi.vota donosii. mu nove sumnJe potvrduJu~1
prijasnje. Od »vjezbi, koje su predmet skols~o?. rada«, ~~Ja
ga: prati u vi.su gitlnna,z iju i tu se h:7aita za stud1J .starrog VlJ~a,
za govomistvo i pjesll1!istvo, prelaz1 na ma!tematiku, teologiJu,
filozofiju t n.a sve ostale naUJke.
Sumnj.a, 0 metodi, o koj,oj govori drugi dio » R a s P r a, v e
me t o d i«, reproducira Descairtesovu ~ votnu sumnju. O
O
1 Cf Lefebvre, op. cilt. 113 .ss. ·
2 cr: vorllinder, Ges~hichte d. Philosophie, 1932, str. 243
109
 ·bescartesovoj se sumnji ,g ovoti kao <> n®OJ....... ~~·x-•· ·
· · tak · •·•••1f"'UJ.wuJOJ po-
JaVl, o reéi, ~ da s e je Descarles ruprav-o 'rOdio da sumnja.
~ak ova SUJmnJa mora da j,mai svoj k~en u stvamootJ., ona
Je odraz ove stvarnosti, a ne samo helld$ti~lti princip. Descax-
tes uvijek na.novo putuje. God. 1629. on deih1dlti.vno lllapu.Ma
Fr.a ncusku, svoju domovinu. Njegorvl h:istor:i<!an i.stil'·· d j
ti P . da 1.1.1, a e
napus . o ~r.rz, · bi izbjegaio buèJti.. zivot i mogao da 1"8,di u
sa.rno6i. Ah zbog toga Il!ije potrebno na.pu§ta,t.i zemlju, v e/:
otiéi u_ . ~ mimi p.redjel FTancuske, a ne u Holandiju.' u
Ho~di11 Je D~caii:es v~é rall'ije na~10' po.dstrek:a sv<nn geniju.
U toJ ~°:1'110iJ k~plitaJ1sUc.koj zemlji, g<lje su Jjudi radini i
t?lerantnn._1 ne blmu se za tuele stvari, De.scartes je na~ miT
si~nost_a, ~amoéUJ.. Holandija je u to doba, davala ut&iste od
Pl o,gona 1 . VJerske mtolera:ncije na,pred!nim misliocima iz dru-
,gì,n z~~lJa. Za D~8:arrtesovu, .~jenu priJ.ika ru Francuskoj i
B:Oi1all1id:i.J1, !k.air~ten~facne su s lijede-ée njegove njel!:i iz jednog
PIBma sv~ pnJatelJu G. de B alzacu Ì'Z god, 1631: l/Koje bi se
d!rugo mJeslo u ostaJ.om SV'iljetu m0ig1o izabra1;i, gdje bi se
mogle t~co la!lco :kao cwdje (=u HolandJi.ji) naé:L sve zivotne
u~dn~1, gdj: bi \Se moglo spavati .s manje nesp·oikojstva, gdje
bi IUIVJ.~ek staJale 5;PX'~e vojske za vaAu zaAtitu, ,g dje bi
trovaa:i.J'e, kl:v~ta, l!Zda·Jna..§tvo bili manje po21IU1ti?«• Descar-
teoova SUJIILnJ a ima za, potklr~u nj egovo n.apwta.nje Francuske.
I
U ~vim plodnirm god:llnama 1628-1650 u Holandiji oo.
p.r~~blJuje sv~jai naucna :iistrazivanja i, otkriva opéu metodu,
koJu Je nazreo JOO 1619. /l'Q on prije svega, sprema svoje velik
fiJ.021~0 d~~o ».Ras_p r a v u o ,m et od i«, dok njegov~
sumtlrJai doznJeva, 'l! on 1z svoje svijesti odstraaijuje sve pogre-
foe nB!Zore steèene ranije.
. . I~edu furmulacije .n:jegove metode i otkriéa postàvke
~m 1 s l 1 m, da k 1 e p osto j i m« ima; vreJne.tl5ki r ~ od
-~ev~t godina, ik·oji je :isprunjen sumnjama, oklijeva.njem :i tra-
zenJem. Odno.s izrnedu metode i po.stavke »mi s I i m da k I e
P osto j i m« treba odrediti iproc€SOlll sumnje.
pocetku Desca:rteoova :rada sumnja. dovod.i do prvog praviJa
samoan u sUmnjom pootavlja se u m s k a sigurnost. Ali, ako se um tak,o
1
Ct. Letebvre, op. c1t. 116 ss.
Rm;, ~~.' Istorija tilozo.fije II. u redlllkcijd. Aleksa.ndrova, 1, t. d. ,128 J et.
110
metode, do pràviÌa 1~iglednosti:» ... da ndikad ru.§ta ne pri.~
hvaéam ikao istimito, a da jasno ne s,poznam, da je takvo, ...
da najbrizljiivij'e izbjega,vam svako prena:gljivanje i nepro-
vjereno donosenje suda, i da u svojim SUJdovima obuhvaéam
jedino OIIlo, sto je za moj duh taiko jasno i razgovijetno, da
nemam nikakva povoda o tome su:mnjati«. 1
U pocetku cetvrte glave »Rasprave o metodi« De-
scartes podvrgava sumnji :i: matematiku, makar da se bas u
mat.e matici nalazi najvisi stupa,nj oc:iigledno.sti: »Po.sto ima
ljudi, koji, se u zakljucivanju varaju fak i u najjednioiStavnijim
stvairima geometrije i izvode krive zakljucke, ... odbacio sam
kaio krd.ve sve razloge, 1koje sam ra.nije bio drzao kao dokaze«. 2
Uz mora!, nazore ,podatke osjetila i osjetne kvalitete 1ooporena
je uprkos oci:glednosti i iizvjesnost u matematici.
Proces sumnje kod Descartesa je daikle slijedeéi. Sumnja
pastaje metodicka, ona zahvaéa citav sa dr z a j svijesti, al,i
time on.a: ipak implicirai povjerenje svijesti (=misljenja) u
samu :sebe. S ukidanjem sadrzaja svijesti ukida se ujedoo i
veza s l()lbjektom ( =va1?1j:sk.im svijetom) :i. s è:itavian stece:nim
znanjem. Ukratko, nijece se sve, ·sto nijé upravo sumnja ili
svijest o sumnji. Sta to znaci? Sadrzaj svijesti, steceno znainje,
nije povezano znanje, ono je tekovina raz u ma ili inteligen-
cije (razbora). Razum obraduje podatke iskustva i p.rakse i do-
lazi do nepovezanih spoznaja. Metodiicka sumnja nijece ove
spoznaje né ulddajuéi ih. Nijecuéi ih ova sumnja i2dize o b 1 i k
miAljenja - u m, t. j. stupanj spOIZilaje, koji je visi od razuma·.
Um kao spoznaja pojavljuje se ikao negacija razuma. Nega:cija
preko sumnje implicir.a u procesu De.scartesova miAljenja afir-
ma<!iju i narpiredak u u m s k o j apstrakciji. Pomoéu sumnje i u
sumnj!i kao negaciji razumsikih spozna1ja rac1aju se d. metoda i
um. Metodicki i opéi um proistice iz negacije misli. Sa samom
postavlja iznad razuma ,bez jedmstva, s nj,im, Oillda, je taj um
odreden joo :sarno kao cistf1 oblik misljenja. I samo u wom
cistom obliku rnislj,e11ja, u svije:sti bez sa~zaja,- u svijesti,
1 Rm, Z2
! Rrn, 31
111
 koja je 'izgubHa d<>clir i vezu sa svojim va:njskim objektom 1
na~aa1ù se izvjesniost. Ova svije.st, k-0ju je sumnja ispraznil:a,
pootaj e ~aflzièka su.pstancijalnQ,St, » r e s e o g i t a n s «,
(supstancija koj'a .misli,), i nj1u Descrurtes pos,tarwja kao po -
éi et n u oc:uglednost, ~tao po1ar.mu to~ 1 Kriterjj ~tine nije
razum, vel! »jasna i razgovijetna svijesh µopée ( = um): »Ali
s8/m odmah z-atfun pl'imi:jet:io, da,1 dok sam htio -taooa 'llli.sliti,
dai .ie sve 1lcrivo, nll!2mo treba da j'a, koj!i mlslim, jesam neito.
I pono mi je bilo j.asno. da je ova istina: mi s 1i m, d ,a,, k le
j e s a m, ta:ko l'Vlrsta i tako pouzdanR . . . ,p l 0Jst11d;io sa;r:n, da
je ... mogu prihva.titi kao prvo nacelo filozorfije ... « 2
Ivl1.i!sljenje ì spoznaijai dru~veni su proizvodi, hllstorijski
proizvodi, koj!L .su se razv.ijaili i usavr!avali kr.o,z geinerac.ije.
Pojed:ina-c Ulh je prim1:10 od svoje mJadosti kaoo otkri<éa odozgo
1 izv.am.a, od boga, predaika, roditelja i saim sv,Oljom praiksoon
i teo11:itio.m p:r.idono.si<o njihovu dailjem razvoju d warv,ma,vrunjru.
Ali ljudska s,viijest, svìjest ,rru\saoonog pojed'inca, samos,v.i{iest,
ra,cla .se sporo i ne prapO<Zna:je se kao prO!izvod ovog ·1 ·azvoja.
Po Desca.rtesu mraaoni se pojedinarc u hiistoxiji m:i.§lje:ri,ja
afi!l1Ul:ilrai klao svl.ìjem, kao centair 1n,Mljenja1 kao b'tvBlI'an poje-
dtnac, dakle ikao s1obodain.
S postaivLj·a injem speku~atirvnQg m!1.§ljetlllja (-uma) iimlad
iskustva i bez veze s njim, sp<:>,zns,v~ju6.i. SUJbjeikt je,,odVJOjen
od objekta: »Zatim sa•m pa,zljd'Vo prot1,ea,va,o, §ta -sam, i vircl!'io
sa,m , da mogu prertposta.viti, d:a nemam ttjela i da. ne postaje
11.i .wiJet ni mij-esto, gdje se nalazim ... « 3 Descacrtes je naisao
na metodicku sumnju na putu do spoznaje. Metoda p.r{ivreme-
nog ne.hzriOO!D.j.a suda, k.J.,i,,tiike predil'asudal i pretposta,vlti, pro-
vjeraV'anj·e podata:ka i el,emenaita sva.k:Olg postavlj e:nog p"Iloble-
ma, metod.ai je, koja saèinjava sa,stavnà. dio mo1derniog niauònog
duihar. Desca!X'tesov'a sumnja V'od!i do spoznaje. Spoznajuéi
su')Jjekt .ne S1.1.lml.ja samo <> prediraosudiruma !ili11 veé stecenim spo-
znaj~ma o objaktu, vet o samom sebi. Polazeéi od su;n:mje
prema, spoznaji Descartes se upusta u ffilkciju: » .. • mogu pret-
posta vi ti, da nemam tijela i da ne posto1e ni svij et nd. m.jesto,
1 Cf. Le:febwe, oop. cflt. 124 ss.
2 Rm, 31 s.
" l'bld, 32
112
gdje se nalazim, ... «. Njegovo doka7liiva!llje odjednom se ne:
zaismva vise ,na realnoj osnOIVi, veé na fikoiji .Tako od mi-
saonog subjekta, koji se je otkinuo od stvairnosi, fikcija pro-
izvodlu ».dusu« mzlicitu od tijela. Zasto je Descartesu potrebna
ova fikcija? Ona dolalli od kidanja konkretnih veza pojedinca
sa stvarno.séu, ona je izaizvana Desca,rtesovoon samoéom,
povlacenjem i-z drustva, udaljivanjem od zivotne prakse. Odvo-
jivsi se od svijeta d1 posveti:vs.i se samo svom misljenju, De-
scao:tes je mo1gao zamisljati, da nema tijela, ni mjesta, na
kojem se on nalazi, ni svijeta i sl. Taiko se dob'i!va misljenje
bez 1stvarnog objekta spoznaj·e, bez vanj.sikioig svdjeta. 1 Ali, to
misljenje sebi na:lazi drugi objekt, a to je savrseno biée ili
boig: »Razmisljajué1 o tome, da sumnjam i da· prema tome moje
biée nije posve savrseno ... pa[o mi je na um da trazim, odakle
sam naucio misliti na nesto savr.senije nego li sam ja sam.« 2
Descartes je dosao do metafizike. Suimnja, koja mu je bi,la,
put do :spoznaje, sad je proglaisena nesavr.senstvom: » ••• kaid
sam s,e vrat!io proucaivanju iideje, koju sam liimao o savrsenom
biéu: vidio sam, da je u ovoj idejri. egzistendja ,obU!hv atena na
1
isti nacin ... «3 To je Descartesov »Oi!litol0:ski dokaz« o posto-
janju boga. Ako se djelatnost misaonog covjeka odvojli1 od
svog sadrzaja i od sv,o,jih veza s vanjskim svijetom i postaje
»cii.Sto« misljenje, nepokre.tna »supstancija ikoja misli«, onda
se ova djelatnost mora obja.snjavati me.ta.:flilli!cki. To joj, me-
durfun, ne vraéa zivi ocmos sa sadrfajem, s objektom .Tim se
putem vi.se ne moze pos.tiléi jedinstv.0 subjekta i objekta·,
misljenje vi.se nlide odraiz stvarnog bitka, ono je stvo:rii:lo meta-
fizicki bitak, boga, :i uspostavilo s njim fiktivno jedi1nsvo. To
je DescaTtesov ii d e a 1 i z ai m.
Metod!:1cka sumnja i ra!Zm.isljanje pokazali su Descairtesu
red, kojim trebai pOléi i koji je ujedno :i red spoznaje i red
stvairinosti. S ontoJoskim dokazmn, t. j. s .postavljanjem boga
kao garainta :istine, taj je red izvrnut. Sve, sto je steceno i
stv.arno, time de razdvojeno i ujedinit ée se samo pod fikcijom,
1 Cf. Lefe,bvre, op. cit. 13•1 ss.
2 Rm. 32
3 Tibid. 34
8 Rasprava o metodi
113
da je bog stvori'o svi.jet i da je stavio u nas »:I.dice 1stinec,
pomoéu kojih in tu lii ti v no, spozna:jemo, prirodu stvari.
Descartes poci:nj,e redoon spoznaje, ikoji ni.je i ne rnoze biti
dan apr.i:oTiro. Na:ulka naipreduje putem sve veée apstrakcije i
sve dwbljeg l'1s1kustvenog proclliTanja u konkretnu stvarnost.
On.a dalde ortkriva red u svom vlaistitom kretanju ooprijed.
Ali, ciJm je spekulacija posti.gla pobjedu n:ad spoznajom, De-
sca:rtes za:ulStavlja red i razmisljanja o njemu i njegovim
cetirma pravilillma o metodi, koja odreduju red spoznaje, i
dolazi do ucenja o intuiciji.
Medutilrn, intuicija protivrijeèi Descartesov,oj filozofiji.
Plodinost njegove metode je u tome, sto donosi konstruktivni
red. Spoznaja gra,d'i. -slozenije ist.ine od najjednostav.ndjLh ele-
menata.
Ovom pojmu k,01I1:Struiktirvnog reda Desca,r tes kasnije sup-
stituira red dan unaiprijed intuicijom. To je red, koji od mli-
saonog »ja« IÌ!de do spekulativne beskonacno.sti. Intuicija, treba
Descairtesu, da bi se postaivka »mi s 1 i m, d a, k 1 e p o s t o j i m«
povezala s bogom. 1
Surnnja je Descartesa dovela do nijekanja osjetilnih kva-
liteta u vainjskom svij,etu. Jedini predm.et .spoznaje to,g svijeta
j,e pro sto r.
dualizam svijesti i materije, dviju supstancija medusobnò
potpuno .r azlicnih, od lkoji!h se nijedna ne moze izvesti iz druge
i1i; svesti na drugu i: od kojih ,prva (»res cogitans«) m-0ze da po-
stoji bez druge: »I aiko mozda, i1i prije sigurno, kao sto éu
odmah kazati, imam tijelo, s k,ojim sam veoma usko pove;,;an,
:iipak, buduéii da, s jedne strane, imam jasan i razgovijetan
pojam o samom sebi, ukioUko sa,m stvar koja ,mis1i, a kojoj ne
pripada ~roteznost, i buduéi da, s druge strane, imam razgo-
vijetan pojam tijela, ukoliko je ,ono samo stvar, kojoj pripada
proteznost, a koja ne ,misli, sigurno je, da je »ja«, t. j. moja
dusa, po lkojoj jesrum, sta jesam, potpuno i istinski razlicna od
maga tijelai J. da: ona, moze biti ili postojati ibez njega ... «1
Ovaj dualiZ&m predstavlja ;,;a samog Descartesa nerjesiv
problem, nemoguénost da se shvati odnos svijesti i materije.
Ako je, naime, tijelo samo geometri,j ska supstancija i kao
takvo apsolutno razlicno i ,odvojeno od svijesti, onda je ono
samo mehanizam ziv,o,tinje, samo masi1I1a bez svijesti, i ne po-
stoji nikakav prijelaz izmedu tog mehanizma i! jasne svije&ti.
Da bi na neki nacin povezao i ujedinio ove dvije supstan-
cije, Descartes stvara hipotezu o djelovanju duse na tijelo
preko epifize (glandula pinealis), koj,a u ljudskom mozgu visi